Optimist magazin #047

Page 1



Izdvajamo Veštačka oplodnja: Osnivač i izdavač: Gej lezbejski info centar Godina osnivanja: 2011. Glavni i odgovorni urednik: Predrag M. Azdejković Urednik UrbanLook: Srđan Šveljo Saradnici: Tamara Skrozza, Nemanja Marinović, Zoran Janković, Milan Aranđelović, Petar Paunović, Bogdan Petrović, Marjana M. Stevanović, Branko Klanšček, Igor Maksimović Fotografija sa naslovne strane: Karl Lagerfeld Web: www.optimist.rs E-mail: optimistmagazin@gmail.com FB Page: www.fb.me/optimist.rs Štampa: Newpress

Raskol između gejeva i lezbejki 10

14

poznati gej roditelji

Podrška:

Република Србија МИНИСТАРСТВО КУЛТУРЕ И ИНФОРМИСАЊА

Magazin možete čitati i na:

Magazin prihvata nadležnost:

CIP - Каталогизација у публикацији Народна библиотека Србије, Београд 305 OPTIMIST : vodič kroz gej Srbiju / glavni i odgovorni urednik Predrag M. Azdejković. - God. 1, br. 1 (jun 2011)- . - [S. l.] : Regionalni info centar, 2011- (Smederevo : Newpress). - 21 cm Dvomesečno. - Naslov 1. broja: Optimizam ISSN 2217-6756 = Optimist COBISS.SR-ID 186184972

Stevan Filipović 26

bo- 44 jana stamenov

38

Foto: Mina Šarenac


D

OPTIMIST Skrozza na skroz

a premijerka Srbije ima imalo takta, stida i obraza, zakonska regulativa o priznanju istopolnih bračnih zajednica, o veštačkoj insemenaciji i oplodnji, o statusu samohranih roditelja, pa i o određivanju eventualnog starateljstva nakon smrti roditelja – već bi odavno bila ako ne usvojena, ono bar u fazi javne diskusije. No, pošto je Ana Brnabić žena bez gorenavedenih karakteristika, beskrajnom nizu državnih bizarnosti i gotovo sistemski uvedenog licemerja – pridružila se i činjenica da je u Srbiji moguće da visoko pozicionirana građanka postane roditelj detetu koje niti je rodila, niti ga je usvojila, niti je imala bilo kakve fizičke veze s njim. Sve su to 20. februara ozvaničili državni mediji koji su premijerki čestitali na tome što je postala roditelj malog Igora, ili poetičnije, na tome

mijerka nema ama baš nikakvo pravo da tu bebu zove ili smatra svojom. DA JE SAMO... Rođenje ovog deteta, Brnabić je mogla da iskoristi kao odličnu priliku da se ogradi od svoje više nego uzdržane pozicije spram LGBT zajednice , baš kao i spram žena i roditeljstva u Srbiji. Mogla je, dakle, a nije: 1. Da izađe i javno saopšti da je Milica rodila Igora, da ona to dete smatra svojim, ali da joj zakonska regulativa ne daje nikakvu mogućnost da mu bude bilo šta osim nekakve „nerođene“ tetke ili sustanarke. 2. Da odmah potom pozove na rešavanje problema hiljada istopolnih zajednica sličnih njenoj u kojima su deca željena, ali u kojima ne može da ih bude 3. Da kaže kako bi mnogi gej parovi želeli da usvoje decu, pruže im ljubav i sigurnost, ali da im to naši zakoni ne dozvoljavaju, niti se država bavi bilo kojom formom javne rasprave ili zalaganja za to 4. Da obznani da u Srbiji postoji niz gej ljudi koji

Premijerkino dete?!

Sin Igor, Mama Milica i sustanarka Ana piše: Tamara Skrozza

što je „dobila sina posle devet godina ljubavi“: a „dobila“ je sina kojeg je zapravo rodila premijerkina partnerka Milica Đurđić. S istim argumentima i istom dozom zdravog razuma, mogli su bilo koju od desetina hiljada beba u Srbiji proglasiti za premijerkinu prinovu. Jer, tog 20. februara porodila se žena koja živi s Anom Brnabić, a koja – što se zakona tiče – slobodno može sutra da odšeta i povede bebu Igora: pre-

4

www.optimist.rs

svoju želju za decom ostvaruju tako što zapravo „varaju“ zakon. Lezbejski, pa i muški gej parovi, imaju decu koja su rođena uz veštačku oplodnju obavljenu u inostranstvu (za ogromne pare), ili prijateljskim sporazumom s nekim/nekom ko isto tako želi decu, ali ne može da ih dobije jedinim zvanično priznatim putem 5. Da na nekoj od silnih konferencija za novinare skrene pažnju na činjenicu da takva deca – u slu-


čaju smrti majke, praktično momentalno odlaze majčinoj porodici, u dom ili u hraniteljsku porodicu. Jer, jelte, ova država spada u retke u kojima roditelj nema nikakvo zakonom uređeno pravo da za života odredi ko će se brinuti o njegovom detetu ukoliko se „nešto desi“. U ovom slučaju, teoretski – Milica Đurđić nema pravo da pravno ozvaniči svoju želju da u nekom nesrećnom slučaju, Igor pripadne svojoj drugoj mami. 6. Da progovori o nevoljama trans osoba koje iz ranijih veza imaju decu 7. Da – ako se već i inače usteže da priča o LGBT temama – apeluje na prava žena koje zbog bolesti ostaju bez reproduktivnih organa, a htele bi da zamrznu svoje jajne ćelije i tako jednog dana ipak postanu biološke majke. Njima se lekari u zdravstvenim ustanovama bukvalno smeju kada izraze takvu želju. 8. Da – ako joj je sve ovo nezgodno, politički nedovoljno isplativo, neprijatno – makar ukaže na probleme s kojima se na dnevnom nivou suočavaju samohrane majke, koje samostalno podižu decu iz raznoraznih razloga, a koje zapravo imaju isti pravni status kao njena Milica.

Naravno, Ana Brnabić nije učinila ništa od toga. Ćutala je kao da se ništa nije dogodilo, kao da je u Srbiji biti gej sasvim OK, kao da je Igor neopozivo njen, kao da ona sama ne pripada grupi „prokaženih“ grupa u jednom bazično patrijarhalnom sistemu vrednosti i života. Ista ta, materijalno i društveno vrlo dobro situirana žena nije ni reč prozborila o manje privilegovanim ljudima – ljudima o čijem roditeljstvu ne pišu novine, ljudima koji nemaju veze ni uticaja, ljudima koji nisu iznad zakona, ljudima koji moraju da se dovijaju kako bi ostvarili svoja najosnovnija prava. BRUKA NA SRAMOTU Pre godinu dana, londonski Ekonomist pitao je Anu Brnabić šta bi o pravima manjina i gej osoba rekla Vladimiru Putinu ukoliko bi ga negde srela. "Odlično pitanje. Ne znam, razmislila bih o tome kada bih ga srela. Ne znam ni da li bismo uopšte pričali o tome. Ali, ne zaboravite da ima i EU zemalja koje nemaju baš pozitivan Vodič kroz gej Srbiju

5

>>


OPTIMIST Skrozza na skroz stav prema manjinama i koje ne postupaju dobro sa manjinama", rekla je tada. Na primedbu novinarke da „ipak nema mnogo EU zemalja“ , tj. da ne postoji nijedna, čiji lideri o gej osobama govore kao što to čini Putin, premijerka je samo konstatovala da je „to tačno“. U tom trenutku, na ovom mestu, ta je njena izjava okvalifikovana kao nedopustiva. Isto tako nedopustivo bilo je njeno ćutanje tokom već antologijskog napada poslanika SNS Aleksandra Martinovića usred Skupštine Srbije, i još znamenitije opomena predsednice parlamenta Maje Gojković – „Ana je tu“. Konačno, nedopustivo je bilo i to što je ekonomski, porodično, društveno i na sve druge načine situirana žena – dozvolila da je svojevremeno, urbi et orbi, javno, na konferenciji za novinare autuje predsednik države, inače dugogodišnji član vrlo homofobne partije. Uprkos oduševljenju LGBT zajednice zbog njenog zasedanja u premijersku fotelju, uprkos imidžu koji je o Srbiji tada stvoren, uprkos činjenici da pozicija koju zauzima podrazumeva aktivniju borbu za ljudska prava (pa i prava grupe kojoj sama pripada), sav ljudskopravaški i LGBT angažman Ane Brnabić sveo se na šetnju na Pa-

6

www.optimist.rs

radi ponosa. Što je, da se ne lažemo, prilična sramota. Bolje bi zapravo bilo da se ni tamo nije pojavila. Rođenje deteta koje se u medijima označava kao njeno, bilo je odlična prilika da „zalegne“ za nešto, ma kakva bila reakcija javnosti na to. Bilo šta da je rekla, bilo kako da se izjasnila i oglasila – bio bi to mali korak za Anu, ali veliki za hiljade drugih ljudi. Ako ništa drugo, omogućila bi im da konačno osete empatiju „s najvišeg mesta“, svojim očima vide da i „bogati plaču“, da imaju sapatnike. Ovako, tamo smo gde smo i bili pre imenovanja prve premijerke-lezbejke. Javnim čestitanjem Ani Brnabić na onome što se inače osuđuje i kao bolest kvalifikuje u medijima, u Skupštini i s vrha državne vlasti – praktično je dokazano da se ovde zakon selektivno primenjuje, da se u slučaju premijerke žmuri na sve ono o čemu bi se inače govorilo na najgori mogući način, pa i da samu premijerku zabole pozadina za „obične“ ljude (koje god seksualne orijentacije bili). Dobro došao, Igore! Čestitamo tvojoj mami i pozdravljamo njenu sustanarku.



B

OPTIMIST Roditeljstvo

iti lezbejka i majka u Srbiji partnerkom da usaglasim taj odnos, gde se najeste koncept koji ne prepoz- metalo pitanje da li smo obe spremne na to i naje ni sistem ni društvo u ce- koja će od nas biti biološka mama – kaže Alelini. Pa ipak, takvi modeli ksandra, koja se naposletku odlučila za veštačku roditeljstva postoje i oni su oplodnju i sada zajedno sa svojom partnerkom funkcionalni poput svake ima tri mališana. druge porodice u kojoj, bez Proces donošenja odluke o roditeljstvu je, obzira na pol roditelja, ima prema iskustvu Jelisavete Blagojević, „paklen“. ljubavi, razumevanja i topline. – To je paklen proces, a nešto o čemu nisam No kako prevazići prepreke ranije razmišljala jeste diktat biološkog majčinkoje nam društvo nameće, stva – istakla je Jelisaveta. NJena priča je, kako pred kojim izazovima se nađe lezbejka koja pla- je rekla, privilegovana, budući da je njena denira porodicu, koliko je za nju uopšte jednosta- vojka iz Švedske, čiji zakoni prepoznaju istovno da odluči da ima potomstvo, bilo kao polno roditeljstvo. Problemi nastaju kad se biološka majka ili kao partnerka biološkoj majci, švedski dokumenti prenesu u kontekst srpskog neka su od niza važnih pitanja koja su se otvorila zakonodavstva. na tribini „Lezbejke i majčinstvo“, organizovanoj – Ne postoji institucija u kojoj nisam bila sa u okviru šeste Lezbejske nedelje u Beogradu. svojim švedskim papirima u kojima sam ja upiU ovom razgovoru, koji je moderirala Mar- sana kao majka. Problem je što u našim matičjana Majstorović, učestvovale su lezbejke majke nim knjigama stoji otac ili majka, a ne roditelj (ili sa potpuno različitim, a opet u mnogo čemu roditelj 1 i 2). Pritom, ni u Ustavu majčinstvo nije sličnim iskustvima postajanja roditeljem, ali i definisano kao „biološko majčinstvo“ – navodi samog otkrivanja seksualnosti i autovanja. Dok ona prepreke koje su našim institucijama još je Aleksandra Gavrilović shvatila da je lezbejka uvek nepoznanica. u osamnaestoj godini i o roditeljstvu odlučivala – Ja u sistemu nisam ni otac, nemam svoje zajedno sa svojom partnerkom, Milena Marko- mesto, a to odsustvo mesta je jako teško. Sve je vić je toga postala svesna u tridesetoj, nakon izgledalo kao da moram sama da konstruišem deset godina braka i kada je već imala dvoje neki novi model – kaže ona. dece. Iz nešto drugačije perspektive govorila je Milenina priča pak osvetljava problem hoi Jelisaveta Blagojemofobije, diskrimivić, koja je pre pet nacije i odbacivanja godina postala od strane roditelja mama detetu koje nakon autovanja. je rodila njena partSamo autovanje, Za lezbejke majke nema mesta u sistemu nerka. Sve tri imaju kako kaže, nije joj dečake. teško palo, jer je – Ja sam odaznala da želi zajedvno svesna da nički život sa svoželim da budem rojom partnerkom. ditelj, a verovatno – Autovala sam piše: Marjana M. Stevanović je na to uticalo što se sa svojih trideset imam jako lep godina, nakon odnos sa svojom deset godina braka, majkom. Kad sam kada sam i počela postala svesna da da živim sa partnesam lezbejka, ubrzo sam se pitala kako da spo- rkom i decom. Onda su krenuli problemi, odbajim ta dva identiteta, da budem mama i lez- civanje, diskriminacija od strane bivšeg supruga, bejka. Ne zato što se ja nisam dobro osećala sa mojih roditelja, čak sam u tom trenutku ostala tim, nego što mi se činilo da društvo oko mene bez posla. Sve je to išlo dosta teško, ali dobra podrazumeva da ta dva identiteta ne mogu za- strana svega je što su deca jako lepo prihvatila jedno da postoje. Problem je bio i to kako ću sa naš zajednički život – priča Milena. Kod njenih

Lezbejska nedelja

8

www.optimist.rs


dečaka, objašnjava ona, nije bilo nikakvog ne– Maksimalno su se trudili da čitav taj gativnog osećaja, sve dok deda i baba nisu rešili „pakao“, koji je podrazumevao i redovno pojavda preuzmu stvar ljivanje dece kod u svoje ruke i da psihologa, što objašnjavaju deci manje osetim. kako nije norMojim roditemalno imati dve ljima su savetoOsim panela „Lezbejke i majčinstvo“, na šestoj Lezbejskoj mame. vali konsultacije nedelji pod nazivom April u Beogradu, u organizaciji – Deca tada sa grupom Labrisa, govorilo se i o lezbejkama u umetnosti, sportu, postaju zbu„Izađi“, u kojoj se njihovom mestu u religiji, nasilju u lezbejskim odnosima, njena, strahuju roditelji uče da (ne)vidljivosti u prajdovima. Skup je namenjen lezbeda će im se smeprihvate autojskim aktivistkinjama sa prostora bivše Jugoslavije, a s jati u školi, i vi sad vanu decu, ali oni namerom da se obezbedi siguran prostor u kome će se morate svakodto nisu želeli – razmatrati aktuelni problemi u društvu i na lezbejskoj nevno da im obnavodi Milena. aktivističkoj sceni. jašnjavate šta je Iako je rodito što oni imaju teljima teško, ili kod kuće, a šta u školi i okruženju – priča Milena. bar neobično, saznanje da će njihove ćerke lezOna se čak našla i u procesu oduzimanja dece, bejke postati mame, dolazak dece na svet, koji su pokrenuli njeni roditelji smatrajući da lez- prema Jelisavetinom i Aleksandrinom iskustvu, bejka ne može biti majka. Kako su se u to uklju- potisnuo je njihovo istopolno partnerstvo u sačile sve službe, a cela procedura trajala godinu svim drugi plan. dana, Milena kaže da je Centar za socijalni rad u – Deca nekako ruše te stvari – kaže AleksanNovom Sadu, gde inače živi, „odradio fantasti- dra, ističući da je za odrastanje dece jedino čan posao“. važna ljubav i toplina porodice.

Siguran prostor

Foto: Marjana Stevanović Vodič kroz gej Srbiju

9


T

OPTIMIST Društvene mreže ema o kojoj se ovog proNajviše bih volela – napisala je G, koja u sreleća, mnogo polemisalo u dnjim tridesetim – da i u Srbiji VTO klinike primaju Srbiji je rođenje sina Milice i žene same. Ja bih došla, odabrala seme anonimĐurđić, partnerke Ane Br- nog donatora koga bih izabrala iz kataloga i tako nabić. Dok su jedni čestitali započela proces. U tom slučaju dobila bih dete premijerki, drugi su se pitali koje bih gajila zajedno sa svojom partnerkom i to šta li po zakonu ove države, je to – zaključila je i dobila more lajkova, mahom Ana može biti malom Igoru od drugih žena članica iste LGBT grupe. s obzirom da Srbija ne priz- Lepo si to rekla ali ja na žalost ovo ne mogu naje istopolne zajednice i da lajkujem – napisao je ispod N, četrdesetogone dopušta im usvajanje dišnji gej muškarac iz okoline Beograda. – A neće dece. Jedni su zaključili da je bitno šta joj je to ni ostali muški članovi koji su postali roditelji, a dete po srcu. Drugi joj pak zamerili da ona u ovoj su grupi – označio je N. čak pet momaka dosad ništa nije postigla da se ti zakoni pro- i time ih pozvao da se priključe diskusiji. mene i da će, ako se, daleko bilo, njenoj partne- U čemu je problem? – pitala je G. rki nešto desi, Ana izgubiti pravo da bude - U tome što je svaki od nas šestorice postao staratelj detetu i da ga viđa. otac baš zato što zakon u Srbiji ipak neguje i kult Konzervativni deo zemlje ima dobro pozočinstva pa je, zarad interesa dece da imaju nate stavove po ovakvom pitanju, ali to neće biti i očeve, primorao žene da sa sobom na kliniku tema ovog teksta već nešto što nije toliko vi- povedu i muškarca – bio je iskren i pojasnio da dljivo van LGBT zajednice. Reč je o tome da tema su, od njih šestorice, trojica decu dobila sa lezroditeljstva, više nego ijedna druga stvara raskol bejkama, a preostala trojica sa strejt ženama između muških i ženskih gejeva koji žele da se koje nisu imale partnere, a bile su u dobu znaostvare kao roditelji. Pa tako lezbejke imaju nom kao „zadnji voz“. Od to šestoro dece, čak jedan interes, a gejevi drugi i to takav koji se sa petoro je dobijeno putem VTO procesa, a samo lezbejskim interesima kosi. jedno prirodnim putem. Ta kosidba je mnogima van LGBT zajednice - Ja svoje dete volim najviše na svetu – naprilično nepoznata i nejasna. Neupućeni misle stavio je N. - Donelo mi je mnogo sreće. Da je da su interesi cele LGBT zajednice manje više isti. postojao zakon da žena na kliniku ode sama, I one i oni žele prihmoja prijateljica ne vatanje, pravo na bi pozvala mene da brak, sigurnost, rakrenem sa njom. Ne Raskol između Lezbejki i gejeva vnopravnost sa hebi i meni dala šansu teroseksualcima, a da postanem otac znamo i to da se zapa ja sada ne bih jedno vrlo lepo imao ovog slatkog druže zagrljeni na anđela – postavio je paradi ponosa. sliku sebe sa ćerkiAli kada se otcom koja ga navori tema gej rodismejana grli. teljstva, primetno je - Momci čekajte da, i u LGBT grumalo – umešala se I. piše: P. T. pama i na društveČlanica LGBT grupe nim mrežama i u kasnim tridesetokom raznih semitim. – Ja recimo nara i druženja uživo, dolazi do razdora. Osnovni nisam zainteresovana da rađam. Međutim to problem leži u tome što lezbejkama koje su uz želi moja partnerka. Ona bi detetu bila majka, a to i radikalne feministkinje, odgovara sistem u ja nešto kao otica. kome klinike za vantelesnu oplodnju (VTO) neće - Otica? – upitao je neko. tražiti da žena koja dolazi da započne proces, za - To bi bila hipotetička reč za oca u ženskom sobom povede i muškarca. rodu. Dakle dva roditelja i to je to. Treći, a i u pra-

Veštačka oplodnja

10

www.optimist.rs


ksi i četvrti, kao partner od trećeg, je nešto što nam nije potrebno. Komplikuje stvari. Ako je tu i taj biološki otac koji želi dete da uzme vikendom, ko sam onda ja? Moja je uloga marginalizovana a to mi se ne dopada. Bolje je da mi partnerka odabere anonimnog donatora i da s tom muškom stranom završimo. - Hoćeš da kažeš da je bolje da dete ima biološkog oca, donora čije gene nosi, ali koga nikad neće upoznati, čije ime nikad neće znati i čiju emociju nikad neće osetiti? To je dakle manje zlo nego podeliti roditeljstvo s gej prijateljem koji će to dete voleti, vikendima voditi u luna park i restorane, biti kakva takva očinska figura i detetu sve vreme finansijski pomagati? – provokativan je D. gej iz srednje Vojvodine. - Ja ne bih na to pristala – izričita je I. - U redu drage lezbe, to su vaši interesi, ali nemojte onda nas gejeve terati da podržimo ono šta nas tek i dibidus udaljuje od šanse za očinstvo. Mnoge radikalne feministkinje htele bi da, u poljima gde su muškarci u prednosti, kao što je fizička snaga, civilizacija uradi izjednačavanje polova. Gde god vas nema dovoljno insistirate na kvotama. A sa druge strane, tamo gde su u prednosti žene, kao što je rađanje, privilegije ostanu. Čak se i prodube. Zašto žene sa muškacima ne bi bile solidarne oko roditeljstva?

Zašto i da tu civilizacija ne postavi neke kvote i isforira i mušku roditeljsku figuru do tačke ravnopravnosti? - Čekajte malo. I vi gej muškaci isto možete da postanete roditelji preko surogat majki. Od gejeva to su uradili Elton Džon i Riki Martin. Od strejtera fudbaler Ronaldo – napisala je S, mlada biseksualka iz Pančeva, a interesantno je da su na njene reči najviše negodovale druge žene iz grupe. - Kako možeš da spominješ surogat majčinstvo kao rešenje ičega? To je zloupotreba siromašnih žena. Neka sirotica bez prebijene pare i perspektive, najčešće iz trećeg sveta, nosiće bebu devet meseci, a to dete kasnije neće ni videti. Šta je to? Svođenje žene na ulogu rasplodne krave? – ukorila je dvadesetogodišnju S, nešto starija članica u grupi, čije ime počinje na M. Interesantno da je dobila podjednako lajkova od oba pola. - Em što nijedan od nas nema lovu kao Elton, Riki i Ronaldo, em se ja stvarno slažem sa M. da je surogat majčinstvo svođenje žene na rasplodnu kravu – napisao je N. Ali isto tako bi i anonimne muške donore mogli definisati kao rasplodne bikove. Zar ne? – upitao je. - To je drugo – nadovezala se jedna članica sa naočarima na profilnoj slici. – Donor ne nosi Vodič kroz gej Srbiju

11

>>


OPTIMIST Društvene mreže

dete devet meseci. On to završi za pet minuta u bočicu. - Pa i ne zaradi kao surogat majka već dvadeseti deo – neko je pojasnio. - Ok žene. Jasno je da hoćete nezavisnost u odnosu na muški pol povodom rađanja. Stoji argument da su tri ili četiri roditelja komplikovanija stvar u odnosu na dva roditelja, iako sam ja imao baš četiri roditelja: majku, oca, maćehu, i očuha pa mi nije mnogo smetalo, ali da je moja prijateljica s kojom imam decu tako razmišljala, ja ne bih imao ovo – stavio je izvesni J. sliku sa blizancima. Vaši interesi nisu i naši. Po nama, muškim gejevima, očinstvo je bitno i lepo. Bar vikendom i praznicima. Sve ste primetile da skoro nijednom od nas nije cilj da vaš pol marginalizujemo. Ja mislim da je detetu potrebna i majka. Dovoljno je što se ne bunimo ako je zajedničko dete s vama i partnerkama, ali tražiti od nas da podržimo samo mušku donaciju sperme, ali ne i prisustvo, je previše. Gde smo mi u sistemu koji zagovarate? Gde je naša šansa? Gejeva je više nego vas. Mnogi imaju novca. Neki su jedinci čije će se loze ugasiti ako se ne ostvare kao roditelji. Mnogi silno žele decu, a jedini način je da nađu lezbejsku ili strejt drugaricu s kojom će to roditeljstvo podeliti. Ako sistem for-

12

www.optimist.rs

sira samo vaš pol kao dovoljan, mi od potencijalnog očinstva možemo samo da se oprostimo. – pojasnio je. U dalju polemiku uključilo se dosta njih. Muškarci su mahom tvrdili da će ispasti budale ako slede lezbejske, a ne svoje interese. Neki su zaključili da gej muškarcima uopšte i ne odgovara da se patrijarhat totalno uruši već samo delimično jer su gejevi ipak imali velika prava u pojedinim patrijarhalnim društvima kao što je bila civilizacija antičke Grčke. Zatim se u grupi pojavila i D. lezbejka koja je dete dobila baš sa N. koji je polemiku i započeo. - I da je tada bilo moguće da dobijem dete sa anonimnim donorom, ja bih se opet odlučila za mog najboljeg prijatelja N. Prvi razlog je taj što mi je on pet godina bio lojalan. Za tih istih pet godina promenila sam čak tri partnerke. Tako sam i nastavila u godinama s detetom. N. je uvek bio tu kad treba. Partnerke su se opet menjale. Ja na N. nemam zamerki, a pošto nam je dete muško, značiće mu i ta očinska figura. Iako gej on je sportista, muževan, obrazovan, finansijski dobro stoji. Mislim da je muškom detetu potreban i otac. Naravno da bih volela da nađem partnerku koja će živeti sa mnom i sinom, ali ne vidim što bi joj N. smetao. Ona se


ionako ne može nazvati ocem već roditeljem 2. Termin otica je smešan. Tri ili četiri roditelja? Šta fali. Ako mi sami nismo konzervativni po pitanju polova, što bismo po pitanju brojeva. Što neko reče mnogi od nas imaju baš četiri roditelja u varijanti da imaju oca, majka, očuha i maćehu, tako da kvartet roditeljstvo nije ovde ništa novo. - Dakle imamo i lezbejku koja je igrala na mušku vodenicu i usvojila pravila patrijarhata o neophodnosti muškaraca? – pecnula ju je I, a zatim se u raspravu uključio i sredovečni gej koji je na strani žena. - Ama kakvo roditeljstvo gej muškaraca? To je glupost na koju treba zaboraviti. Materinski instinkt je ono što postoji, a očinski nešto što nikad nije dokazano. A ako ga i ima, on se može sputati u sebi. Ja nemam potrebu da imam malo dete, a kad budem ostario naći ću nekog mladog, možda od svojih roditelja odbačenog geja, kome ću da prepišem stan u zamenu za njegovu brigu o meni. – jasan je Z. - Samo briga a? – pecnuo ga je D. Na šta je Z. Odgovorio: - Da. Samo briga. Seksualnost mi u tim godinama neće biti potrebna. Valjda. Raspravu u kojoj je postalo evidentno da interesi muškog i ženskog dela LGBT zajednice ne mogu nikako da se poklope završio je R. mladi student medicine. - Ako mogu da pojasnim moje viđenje. Boriću se i za to da žene smeju i mogu same, bez muškaraca, da dolaze na klinike za VTO i započinju procese oplodnje i da se njihove partnerke priznaju kao roditelj bilo s brojem 1, 2, 3 ili 4, ali i za to da žene koje muževe nemaju, decu ipak dobijaju sa svojim znanim muškim prijateljima. Ne sa bočicom anonimca. - Kontradiktoran si! – replicirao mu je izvesni A. I dobio mnogo lajkova. - Nisam. Objasniću i zašto. Ne savetujem ja da žene odabiraju gej prijatelje za očeve svoje buduće dece zbog solidarnosti. Ne ni zbog neophodnosti očinske figure. Pa naročito ne zbog finansijske pomoći, a niti zbog toga što je lepše da dete ima neki kontakt i primi emociju od biološkog oca čije gene nosi. Razlog je mnogo prostoji i praktičniji. Procentualno su veće šanse da do trudnoće dođe ako ste dovele muškarca na lice mesta, sa spermom koja će biti sveža u poređenju s varijantom anonimnog donora. Prvi faktor je vreme. Donori ne dolaze svaki dan u banku sperme već jednom u pola godine. Što je

vreme davanja dalje od vremena početka procesa manje su šanse. Drugi faktor je zamrzavanje, treći odmrzavanje. Sve su to procesi koji smanjuju verovatnoću i to ne samo za nekoliko procenata. Klinike u svetu – R. je priložio i linkove – ističu da je anonimno donatorstvo rešenje za parove u kojima su muževi plodni 0%. U tom slučaju da. I jeste za par i njihovu slogu bolje da se ne zna ko je dao seme umesto sterilnog muža. Prema 0% svaka varijanta je uspešnija. Međutim, ako žena prosečne plodnosti, mlađa od 38 godina, dovede druga takođe prosečne plodnosti, mlađeg od 50, ako se proces uradi za nekoliko sati, čak triput će šansa biti veća da do trudnoće dođe – istakao je. - Šta to znači u praksi? – upitala je mlada S. - Ako me povedeš na kliniku za VTO, šanse da zatrudniš su 40%. Na žalost VTO nosi mnogo pobačaja, čak polovinu, pa je šansa da rodiš dete 20%. Svaki peti put, odnosno svake pete godine jer se, zbog rizika po ženino zdravlje, VTO uglavnom radi samo jednom godišnje. U varijanti sa anonimnim donorom, uz faktor vremena, zamrzavanja i odmrzavanja, zatrudnećeš u svega 13 % slučajeva. To je daleko manje od 40 %. Uzmemo li i pobačaje u obzir, dobijemo svega nešto više od 6 % šanse da se dete rodi. Dakle svaki petnaesti put ili na petnaest godina pokušavanja, jednom. Ne smemo prevideti da su mnoge žene posle deset i više pokušaja zadobile, nimalo lake zdravstvene probleme. Neke čak i tumore. Čak i da tih zdravstvenih problema nema, petnaest pokušaja, u kome svaki nosi minimum trideset inekcija kao pripremu ali i obavezno još toliko inekcija sa estrogenima i možda još toliko da organizam ne odbaci plod koga percipira kao strano telo, dolazimo da je višegodišnje pokušavanje jedan veoma mučan i pakleni proces za ženu a sa neizvesnim ishodom. Ako je već tako zašto ne preporučiti varijante koje će doneti najveću šansu za uspeh i najmanji zdravstveni rizik za ženu? – upitao je R i u par poruka ispod stavio linkove koji potvrđuju njegove teze. Po njegovoj prognozi, stvari će se u narednim godinama i decenijama popraviti, ali će odnos uspešnosti najverovatnije i dalje ostati 1:3, verovatno do kraja ovog veka. Time se, uz more lajkova polemika o VTO okončala. Primirje između lezbejki i gejeva željnih roditeljstva je uspostavljeno, a i učinilo se da je akterima diskusije, sve postalo jasno. Vodič kroz gej Srbiju

13


OPTIMIST ROditeljstvo

R

iki Martin, Džudi Foster, Nil Patrik Haris, Ana Brnabić su javne ličnosti, ali ih povezuje i roditeljstvo. Možda to i ne bi bila tema, da njihova deca nisu poput Roka i Ane iz hrvatske slikovnice, protiv čijeg uvoza se srpski ministar pobunio. Sećate se, Roko ima dve mame, a Ana dvojicu tata. Šta je tu sporno? Odgovor na prethodno pitanje zavisi od toga koga pitate, ali činjenica jeste da se ni stručnjaci, ni običan svet ne mogu saglasiti. Iako postojeća empirijska istraživanja pokazuju da razlike između dece koju su vaspitavali strejt i gej roditelji nema, stigma i dalje postoji. No, nije ideja da govorimo u korist gej roditeljstva, na osnovu toga što su se neke poznate ličnosti latile te uloge. Cilj je da vidimo koliko oni mogu pomoći u otklanjanju te stigme. Riki Martin može poslužiti kao najbolji primer, s obzirom na to da je blizance dobio 2008. godine, a surogat majka mu je rodila i devojčicu deceniju kasnije. Istini za volju, pevač se autovao dve godine pošto je dobio sinove.

14

www.optimist.rs

"Pre nego što sam odlučio da postanem otac, znao sam da sam gej. Kada su se njih dvojica rodila i kada sam ih držao u naručju, shvatio sam da moram to da kažem i ostatku sveta", izjavio je tada Riki. Te 2010. godine počeo je da priča i kako želi da usvoji dete. Bio je samohrani otac, pre nego što je počeo da živi sa svojim partnerom Jevanom Josefom. Šta možemo da uočimo površnim pregledom komentara na ove vesti? Pre svega pao je sam broj komentara za tih deset godina, kako u svetskim, tako i u domaćim medijima. Mogli bismo to pripisati i sveopštem padu reakcija, kao i činjenici da su se one sa sajtova mahom preselile na društvene mreže. Međutim, kada i njih pogledamo, napadi na ovog pevača su zaista manji, a negativni komentari nisu toliko oštri i vulgarni kao nekada. U godini u kojoj se Riki autovao, Elton Džon je dobio sina od surogat majke, na "Blicu" se pojavila vest da "Riki Martin savetuje Eltona Džona o podizanju dece". Komentar koji se tada najviše puta ponovio na različitim portalima, bavio se diskriminacijom te dece. "Zaista je teško komentarisati ovo što je direktno zlostavljanje deteta, jer kako će to dete


kada krene u školu da objasni drugoj deci zašto veću stigmu od ostale dece, kojoj na čelu, prema on ima dvojicu tata umesto mamu i tatu", pitao Šarčevićevim rečima, piše "muči me". se Rade. Mučno je bilo i kada smo s komentara o straMi se pitamo da li u Srbiji decu ne treba da nim ličnostima, prešli na one o domaćim. Više imaju samohrani roditelji, Romi, siromašni, raz- nije bilo tako bajkovito. Naše nade da je u povedeni i svi drugi slednjih deset gočija deca u vrtiću i dina svet školi trpe nasilje, napredovao u posamo zbog toga ko gledu tolerancije su im roditelji? Da li više nego ikada raPoznati Gej roditelji poznate ličnosti, nije, srušile su se generalno, treba da poput potpornog imaju decu, jer zida na loše trasirateško da se neće nom putu. Sve ono nalaziti u zlatnom što se iza tog zida kavezu? Negde u skrivalo videli smo piše: Petar Paunović svetu postoje nau februaru, kada je dležni koji rešavaju na svet došao jedan takve stvari, ministri Igor. Sin Milice Đurza koje je vršnjačko đić, koja je pritom i nasilje problem koji partnerka premitreba rešiti, a u Srbiji ministar prosvete Mladen jerke Ane Brnabić. U nekim drugim okolnostima Šarčević, za koga je sve to "dečje glupiranje za vest bi glasila "Ana Brnabić dobila sina", kao što koje važi narodna - od igračke plačka". U takvoj je to slučaj kada bilo koja javna ličnost dobije atmosferi, deca gej roditelja teško da će trpeti dete. No, prema Ustavu i zakonima Srbije, takva

Igor ima dve mame

>> Vodič kroz gej Srbiju

15


OPTIMIST Roditeljstvo

vest nije zakonita, jer premijerka tom detetu nije ništa. Upravo to je bio najčešći komentar. "To dete nema apsolutno nikakve veze sa Anom Brnabić, krešite Ustav Srbije. Kako vas nije sramota da trujete narod ovakvim informacijama! Bruka i sramota šta se nama dešava i gde ova zemlja ide, promovišu samo pedere i lezbejke, a naše majke sestre i ćerke dobijaju po 1.000 dinara mesečno uz otkaz kad uđu u osmi mesec trudnoće", bio je komentar jednog lažnog profila na Fejsbuk stranici "Blica". Upravo tu smo našli više od 200 ljudi koji su izneli svoj utisak, a broj onih negativnih je bio gotovo jednak ukupnom. Ovaj navedeni je dobio više od 100 lajkova. Da smo ostali samo na sajtovima i da nismo zavirili u "mračne" strane Fejsbuk komentara, ostali bismo u zabludi da se svet toliko promenio. Istina je samo da je većina redakcija donela odluku da na njihovim sajtovima nema mesta za homofobiju, pa

16

www.optimist.rs

su takvi komentari zabranjivani na Blicu, Kuriru, Telegrafu i B92. Bilo bi još draže saznanje da su to učinili iz osećaja lične odgovornosti i Kodeksa novinara Srbije, nego zato što su u međuvremenu doneti zakoni, zbog kojih bi, za takve komentare na svojim sajtovima, mogli da odgovaraju. Zaista bi bilo infantilno, očekivati drugačije mišljenje društva u kome posle 10 godina Prajda dobar deo javnosti misli da on truje njihovu decu, zanemarujući činjenicu da su i LGBT+ osobe nečija deca? Gej ljudi su, kao i od uvek, deo politike, estrade, rijaliti programa i svih delova društva, a poslednjih godina je to prilično eksplicitno, ali izgleda i dalje tabu, što je svojevrsni apsurd. Kada će se to promeniti? Ako bismo verovali teoretičarima javnog mnjenja, nešto počinje da menja svet ne onda kada se pojavi, nego kada postane deo naše svakodnevice, kada postane opšte mesto. Kako


napredujemo na tom planu najbolje govori činjenica da je od 2014. do 2018. godine broj ljudi koji poznaje neku LGBT+ osobu udvostručen. Zvuči divno, dok vam ne kažu da je to tek svaki pet građanin Srbije, što bi u proseku značilo da jedna gej osoba zna tek dvoje ljudi s kojima može potpuno otvoreno da govori o svom životu. Možda to i ne bi bilo tako loše da većina zapravo o tome ne govori ni sa kim i da ovaj tekst čita na "incognito" stranici u svom pretraživaču, a mogućnost da časopis uzme u ruke jednaka je mogućnosti da istu gurne u vatru. Kakve sad sve to ima veze s gej roditeljstvom, a posebno poznatim gej mama i tatama? Oni neće doprineti promeni stavova u društvu po pitanju gej roditeljstva, kao što i mi nećemo uzeti neki proizvod samo zato što se reklamira. To mora da nam bude potpuno jasno. Međutim, činjenica da o se o tome javno govori pomaže samim gej ljudima. Kao što pitam dru-

garicu šta misli o nekom proizvodu, pitam je i šta misli o tome što je Riki gej. To je većini ljudi prvi korak ka autovanju. Autovanje je prvi korak ka prihvatanju, a prihvatanje prvi korak ka uklanjanju homofobije. Dakle, ako mi Maja preporuči šampon, veća je verovatnoća da ću ga uzeti, kao što ću pre prihvatiti njenog gej druga, jer verujem da se Maja druži s kul ljudima. Na kraju ću shvatiti da to što je neko gej ne određuje ga kao manje ili više podobnu osobu za bilo koji segment života. U tom smislu poznati gej roditelji moraju da imaju dovoljno prostora u medijima da govore o svom iskustvu, da se pojavljuju na naslovnim stranama magazina kao i svi drugi parovi. Za to naravno treba hrabrosti i jednih i drugih, ali za bolje sutra su javna osuda ili loše prodat tiraž mala žrtva, ako znamo da su za našu slobodu danas, neki davali živote. Vodič kroz gej Srbiju

17


P

OPTIMIST Intervju

očetkom aprila u Beogradu je otvoren LGBTI drop-in centar koji će narednih deset godina voditi Udruženje "Egal". Na otvaranju centra, Anđela Čeh je obavestila prisutne da je u pitanju prostor za pružanje sveobuhvatne pomoći i podrške, pre svega u urgentnom reagovanju na slučajeve nasilja i diskriminacije. Otvoren je prvi LGBTI drop-in centar u Beogradu. Koja je njegova funkcija? Drop-in centar je skup usluga za LGBTI zajed- uspona i padova, ali imali smo jasnu viziju i jaku nicu, koje su kreirane tako da daju odgovor na želju da omogućimo ono što je zajednici potreono što su njene stvarne potrebe. Drop-in cen- bno – skup usluga pomoći i podrške, koji je kvatar služi, pre svega, za reagovanje na urgentne litetan, profesionalan i stalno dostupan i koji teži slučajeve nasilja i diskriminacije, tako da postoji da, u budućnosti, omogući sistemsko rešavanje tim za pružanje hitnih usluga pomoći i podrške. problema sa kojima se suočavamo kao zajednica. Koliku podršku države, grada, međunaroKako je tekao proces njegovog otvaranja? dne zajednice, aktivističke zajednice ste Zahvaljujući podršci državnih institucija i međuimali u tom procesu? narodne zajednice, dobili smo prostor od Grada Beograda na period od deset godina. U prvom Tokom našeg dogodišnjeg rada na terenu, sa zaprostoru koji nam je dodeljen smo se susreli sa jednicom i u direktnom kontaktu sa LGBTI osoproblemima zbog delatnosti drugih korisnika bama, bilo je jasno da su neophodni drop-in zgrade i velikog protoka ljudi svakog dana, pa centar i baš ovakve usluge. Ambasada SAD je smo morali da pronađemo drugi. Proces otvara- prva institucija koja je shvatila važnost naše zamisli i uputila pismo nja Drop-in centra tadašnjem gradoje, s jedne strane, načelniku. Mi smo bio ispunjen bironastavili da razgokratskim začkoljivaramo sa drugim cama i preprekama, LGBTI Drop-in centar važnim institucičekanjima potrebne jama i da pokušamo papirologije. Sa da im približimo druge strane, takoje su to potrebe kođe, traženjem i zajednice, koji su prikupljanjem sredproblemi sa kojima stava za rekonstrukRazgovarao: Predrag Azdejković se LGBTI osobe suociju i renoviranje, čavaju i kako oni kako bi prostor mogu da budu remogao da služi svošavani, pojedinačno joj svrsi. U tome i sistemski. Institunam je pomogla Arcus fondacija, koja je jedina prepoznala značaj cije poput Narodne skupštine Republike Srbije, i potencijal ovakvog poduhvata, kao i prijatelji i Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i soprijateljice, pripadnici i pripadnice LGBTI zajed- cijalna pitanja, Poverenika za zaštitu ravnopranice, koji su, svako u skladu sa svojim mogućno- vnosti, Delegacije Evropske Unije i druge, nisu stima, pružali podršku na svakom koraku ovog ostale zatvorene. Prepoznale su naše napore i puta i na to smo posebno ponosni. Čitav proces uputile svoju podršku, koja je svakako pomogla je bio dug, trajao je skoro punih pet godina, od daljim pregovorima sa Gradom Beogradom oko prvog pisma podrške, do otvaranja vrata. Bilo dobijanja prostora.

Anđela Čeh

18

www.optimist.rs


Sa kojim ste se problemima suočavali? Uglavnom smo se suočavali sa tehničkim problemima. Osnovni problem je bio novac koji nam je trebao za rekonstrukciju, jer je stara zgrada. Naišli smo na mnogo nerazumevanja od onih koji su mogli da pomognu, jer oni nisu razumeli suštinu toga što želimo da napravimo i zbog čega je Drop-in centar važan. Pre svega, LGBTI zajednica u sistemu nije prepoznata kao manjinska zajednica, samo kao osetljiva grupa. Zatim, sretali smo se sa raznim komentarima koji su išli čak i do: „Imate Prajdove (koji se vide kao merna jedinica za slobodu) šta će vam više“. Koje usluge će pružati vaš drop-in centar? U Drop-in centru će biti dostupne usluge koje se tiču odgovora na hitne slučajeve – reagovanje u slučajevima nasilja i diskriminacije, savetovanje, grupe podrške (u skladu sa potrebama), pravno savetovanje i dobrovoljno i poverljivo savetovanje i testiranje na HIV i druge PPI. Proteklih nekoliko godina, usluge koje su se pružale zajednici su uglavnom bile kratkog daha i u vezi sa nekim projektnim aktivnostima. Ono što je važno naglasiti je da prostor Drop-in centar i njegovo funkcionisanje nisu projektna aktivnost. Skoro da nikako ne može da se ima uvida u stanje LGBTI zajednice u Srbiji u celini. To je zato što nema sistema stalnog praćenja potrebe i stanja i to takvog da to rade svi relevantni akteri. Upravo se zbog toga trudimo da kroz rad Drop-in centra odgovaramo na raznolike potrebe LGBTI osoba. Jedan deo te priče je i da zajedno sa institucijama tražimo neka dugotrajnija i sistemska rešenja. U periodu koji sledi, planiramo da razvijemo i druge usluge koje se odnose na različite aspekte podrške pri socijalnom i ekonomskom osnaživanju zajednice.

Ko i kako vam se može javiti za pomoć i podršku? Mogu nam se javiti sve LGBTI osobe koje su ustanju potrebe, za koju je potrebno hitno reagovanje i/ili dalja saradnja i upućivanje na institucije. Uskoro će biti dostupan i broj telefona, a za sada nas mogu kontaktirati, kao što su nas već godinama unazad kontaktirati, preko zvaničnih stranica Egala na društvenim mrežama, privatnih profila, kao i na imejl: dpc.egal@gmail.com Koliko je prostor bezbedan? Drop-in centar je siguran prostor. Usluge koje se pružaju su poverljive i mogu biti anonimne, ukoliko korisnici/e to žele. Koliko se vaš prostor razlikuje od Pride info centra? Drop-in centar je tu da pruži odgovarajući servis onda kada je to najpotrebnije. On predstavlja bezbedan prostor u kome korisnici/e mogu da, poverljivo i anonimno, dobiju uslugu koja im je potrebna u hitnim slučajevima. Mesta za druga javna dešavanja, kao što su tribine, kulturni sadržaji, filmske večeri i zabavni program Beograd već ima, dok je drop-in centar bezbedan prostor, skoncentrisan na pojedinačne priče i iskustva i tu je da pruži urgentnu pomoć i podršku. Ostala dešavanja koja budu organizovana u DPC-u, biće deo odgovaranja na prepoznate potrebe i usmerene direktno ka korisnicima/ama. Koliko vidiš mogućnosti i potrebe za otvaranjem još nekih LGBTI prostora u Beogradu? Ostala je potreba za smeštajem beskućnika/ca, kao velika potreba LGBTI zajednice, na koju Drop-in centar ne može da odgovori, zbog toga što pružanje ovakve usluge zahteva posebne kapacitete i resurse.

Vodič kroz gej Srbiju

19


K

OPTIMIST Politika

Naš stav se po tom pitanju nije promenio. Mi smatramo da nema razloga da se provocira većinska Srbija promovisanjem nečega što je suprotno javnom moralu i što krši zakon i što promoviše nešto što je suprotno našim tradicionalnim vrednostima. Boško Obradović o Paradi ponosa u Utisku nedelje

ada me je Predrag upitao da stranke su postale ovisne od licemerja i isto su li bih mogao da napišem tekst za Optimist o pretvorile u privilegiju. Licemerje je postalo motome kako političke stranke u Srbiji gledaju na derna mana, a kada mana postane moda, nije LGBT zajednicu, bez razmišljanja sam prihvatio, više mana, već umeće. Umeće, kojim se pokriali čim sam počeo da pišem shvatio sam koliko vao što širi glasački dijapazon pravdano je po je tema kompleksna i slojevita, upravo zato što principu „cilj opravdava sredstvo“, bez obzira na programski stav vrlo često nema veze sa pona- program i principe, nesvesni da vrlo često kada šanjem u javnosti. Može se reći da on varira želiš da zadovoljiš sve, na kraju ne bude zadoprema potrebama, od na primer da li je u poseti voljan niko. nekakav evropski komesar za ljudska prava pa U tome je nesumnjivo prednjačio DS u ga vode da poseti Prajd info centar, ili nekakav vreme Dragana Đilasa. Kao gradonačelnik bio je Putinov izaslanik, ruski ili američki ambasador. protiv održavanja Parade ponosa, a poznata je i Treba reći da ovakav odnos političke stranke ne- njegova izjava „da sam ja odlučivao, ne bih dozmaju samo kada je LGBT zajednica u pitanju, već volio paradu“. Đilas je svojom „tolerantnom“ reje on sveprisutan. To je stav dodvoravanja. Jedini torikom da „nema ništa protiv gej populacije“, jezik, nažalost, koji srpski političari razumeju, to uvek uz ono famozno „ali“, „da su to stvari koje je jezik pritiska. se rade u četiri zida“, vrlo svesno slao signale i Osim LDP-a čiji je stav prema LGBT zajednici hrabrio klero-fašističke organizacije koje su na uvek bio jasan i to dan održavanja pane samo programrade uništile grad, ski i deklarativno, da bi potom za neveć se manifestorede optužio privao kroz razne akpadnike LGBT cije i podršku LGBT zajednicu niko ne voli, a samo retki je trpe populacije. Slično Paradi ponosa, ni se Đilas ponaša i jedna druga danas kao osnivač stranka nije tako Saveza za Srbiju, konstantno i jasno kada na pitanje nopodržavala LGBT vinara šta misli o Pazajednicu. radi ponosa piše: Branko Klanšček Sve druge odgovori da „Srbija stranke, i leve i ima važnijih stvari desne, čak i kada im od gej parade“. u programu piše Drugi lideri Saveza „poštovanje svih za Srbiju izbegavaju ljudskih i manjinskih prava“, nisu mogle izbeći da govore o LGBT zajednici i puštaju da njihove ono sveprisutno i svemoguće „ali“ koje bi ih po stavove umesto njih iznosi Boško Obradović, čiji potrebi pravdalo kod sopstvenog članstva i sim- stavovi su dobro poznati i jasni, a koji vrlo često patizera. Vrlo uspešno su retoričkim poštapali- govori i na druge neprijatne teme kao što je EU. cama, tipa „ali date okolnosti“, „ali nije vreme“, Sa druge strane Aleksandar Vučić i njegov pravdali sopstveno licemerje. Štaviše, mnoge SNS, mnogo konzervativniji i tradicionalniji je

Političko licemerje

20

www.optimist.rs


omogućio da se održi prva Parada ponosa bez incidenta, imenovao je prvu gej premijerku, što je i u nekim zemljama Evropske unije još uvek nezamislivo. Iako svi znamo da je postavljanje gej premijerke marketinški potez, u smislu LGBT prava, to je ipak značajan korak. Vučićevo licemerje i retorika po principu „ja sam protiv toga, ali evo im pa neka šetaju“, je način kako da podiđe svojim glasačima, ali i Evropskoj uniji. Da se predstavi kao tradicionalista koga teraju da bude modernista. Imunih stranaka na licemerje nema, posebno kada su LGBT prava u pitanju. Tako i SPS već neko vreme igra na dve karte. S jedne strane žele da pokažu svoju širinu, tako da je jedan od članova Glavnog odbora gej aktivista Boris Milićević, koji nažalost nikada nije bio ni na jednoj izbornoj listi, bilo da se radi o lokalnim ili parlamentarnim izborima, a sve to kako bi udovoljili svom večitom koalicionom partneru Palmi, čiji su stavovi i izjave o LGBT populaciji, blago je reći netolerantni, već predstavljaju najgrublje kršenje osnovnih ljudskih prava, na koje u SPS-u gledaju blagonaklono.

Licemerje je ključna reč kojom bi se mogao opisati odnos političkih partija prema LGBT zajednici, ali treba biti iskren i reći da su i sami pripadnici LGBT zajednice u politici vrlo često neiskreni prema samima sebi. Opšte je poznato da se u političkim strankama, bez obzira na ideološki predznak, nalazi znatan broj LGBT osoba, a da neke od njih vrše i visoke stranačke, pa i državne funkcije, ali oni su obično svoj seksualni identitet podredili toj funkciji i život LGBT osobe žive u svoja četiri zida, baš onako kako od njih očekuju njihove stranačke kolege. U ovoj srpskoj džungli političkih partija dežurnih patriota, bez ideala, bez društvenog morala, nabeđenih vernika, priučenih nacionalista, mnogo veće razočaranje za LGBT zajednicu su zakulisne demokrate, imitatori evropskog, modernog i tolerantnog načina života, koji uz svo oponašanje evropskih vrednosti, ne samo da nisu uspeli da se otrgnu predrasudama prošlosti, već nisu uspeli ni da ih prikriju. A verovatno im nije ni stalo. I na kraju da sumiram političku scenu Srbije: LGBT zajednicu niko ne voli, a samo retki je trpe. Vodič kroz gej Srbiju

21


OPTIMIST Istorija

Ugnjetavanje u ljubavi je glavno sredstvo porobljavanja čoveka. Dok ima ugnjetavanja, nema slobode.

I

Lav Davidovič Trocki, iz pisma Lenjinu, 1911. godine

ako se nisu primarno bavili pitanjima seksualnosti, mada se i o toj temi raspravljalo na partijskim organima, te je III kongres RSDPR naložio Trockom da razradi novu teoriju odnosa među polovima u slučaju pobede revolucije, ruski Boljševici su znali da nije dovoljno samo ukloniti jedan sistem da bi se izvela revolucija. Potrebno ga je idejno pobediti. Dobro uočivši da se priroda jednog režima najbolje ogleda u odnosu prema seksualnosti, Lenjin izjavljuje da: „Komunizam ne sme da sa sobom nosi asketizam, već životnu radost i bodrost, izazvanu punoćom ljubavnog života“, te dodaje da će „emancipacija duha čulnosti, energije usmerene, ne na pseudoporodične vrednosti, pomoći pobedu revolucije. A čuvena Aleksandra Kolontaj kaže da: „Ideologija radničke klase ne stavlja nikakve formalne prepreke ljubavi.“ Upravo na njeno zalaganje i rad, a uz podršku Lenjina, započeće nakon Oktobarske revolucije, grandiozan socijalni eksperiment, koji ni do danas nema premca u istoriji – Velika seksualna revolucija. Jedan od prvih dekreta, koje je donela nova vlast 1917. godine, bio je Dekret o razvodu braka, u kojem se brak definiše kao „seksualni savez“, a ne zajednica. Brak postaje sekularna ustanova, koju je moguće zaključiti ili razvrći, samo pred državnim vlastima. Na prvu godišnjicu ovog dekreta, 1918. godine, na ulice Petrograda je izašlo na stotine lezbejki, koje su prošetale gradom, čime je organizovana prva parada tog tipa u istoriji. U svojim sećanjima, Trocki piše da je Lenjin čuvši šta se događa na ulicama Petrograda, radosno uskliknuo: „Tako treba, drugovi!“ Bio je to veliki korak u emancipaciji žena, koje su, po prvi put, izašle iz sfere privatnih odnosa u javnu sferu, oslobodivši se patrijarhalnog jarma. Kada je jedan američki diplomat upitao Trockog „da li je istina da je u SSSR-u dozvoljen razvod“, ovaj mu je ironično odgovorio pitanjem: „Zar postoji neka zemlja u kojoj to nije dopušteno?“ Drugi važan dekret,

22

www.optimist.rs

nakon dostupa ženama da razvedu brak i njihovog stavljanja u ravnopravni položaj sa muškarcima, bio je Dekret o abortusu, kojim je garantovano pravo žena da same odlučuju o svom telu i reproduktivnom zdravlju, a koji ih je izmestio iz položaja seksualnog objekta. Paralelno sa emancipacijom žena, izvršena je i dekriminalizacija homoseksualnosti. Ukidajući celokupno carsko zakonodavstvo, Boljševici su prvi u istoriji pristupili pitanju homoseksualnosti sa stanovišta nauke, a ne religije. Ostaće zabeleženo da su prvi muški istopolni brakovi zaključeni među pripadnicima Baltičke flote, a da je prvi ministar inostranih poslova SSSR-a – Georgij Čičerin, Lenjinov prijatelj, bio otvoreni homoseksualac. Inače, nemački psiholog Rajh, u svom radu iz 1934. godine, „Seksualna revolucija“, navodi da je odgovor Lenjina na reči Trockog iz pisma 1911. godine, i iz toga vidimo i Lenjinov odnos prema homoseksualnosti, bio, da je „potrebno potpuno ukinuti zabranu za istopolnu lju-

Georgij Cicerin


Članovi petrogradskog društva transvestita, kao učesnici improvizovane gej svadbe, početkom 1920-tih godina bav“. Američki istoričar, Den Hili, koji se bavio pi- obostranom pristanku. U to doba, direktor Institanjima homoseksualnosti u Rusiji, kaže da je „re- tuta za društvenu higijenu u Moskvi, dr Grigorij volucija oslobodila moćnu energiju Batkis, piše studiju „Seksualna revolucija u Rusiji“, emancipacije i homoseksualci su se osetili zna- u kojoj tvrdi da je homoseksualnost „savršeno tno slobodnije“. Tako, Hili u svojim radovima na- prirodna“ i da treba biti pravno i društveno vodi tipična svedočanstva iz tog vremena: „Leti, opravdana. Upravo zato, je i kongres Instituta se1924. godine, ostvarile su se moje želje. Sreo sam ksualnih nauka u Kopenhagenu, 1928. godine, čoveka koji je apsolutno odgovorio mojim zah- proglasio SSSR „primerom seksualne tolerancije“. tevima. zaljubili SSSR je bio prva smo se i počeli žizemlja koja je zvaniveti zajedno.“ Sve čno priznala teorije do 1933. godine, Sigmunda Frojda. homoseksualni braMeđutim, fenoSeksualna revolucija u Rusiji kovi su se slobodno men koji će ostati upražnjavali. Prvi jedinstven u istoriji, koji će ući u istoriju, predstavljao je pobio je onaj zakljukret „Dole stid“, čiji čen između dve je osnivač bio Karel žene. Radi se o EvRadek, jedan od piše: Igor Maksimović geniji Fedorovnoj, najbližih saradnika koja je još 1915. goVladimira Iljiča. Podine, sa 17 godina, kret je, teoretski i preobučena u praktično, zastupao muško, otišla na i sprovodio, slobofront, učestvovala, kasnije, u građanskom ratu doumne ideje, kojima je pokušano da se zbaci kao član ČK (Vanredna komisija, čuvena ČEKA). viševekovni osećaj nametnutog stida kod ljudi i Ona je 1922. godine, zaključila brak sa ženom, a doprinese njihovom samooslobođenju. Pripadsud je brak priznao zakonitim, jer je zaključen na nici ovog pokreta, raširenog po celoj zemlji, or-

Slobodna ljubav

Vodič kroz gej Srbiju

23

>>


OPTIMIST Istorija Petar Končalovski "Kupanje crvene konjice", 1928.

ganizovali su javne manifestacije, čiji su učesnici bili potpuno obnaženi, a na grudima su nosili crvenu traku sa natpisom „Dole stid!“. Jedan od govornika na mitinzima, koji su sve više uzimali maha i na kojima je učestvovalo i preko 10 hiljada ljudi, izjavio je: „Dole licemerstvo! Dole popovska obmana! Nama, komunarima, ne treba odeća koja prikriva lepotu tela. Mi smo deca sunca i vazduha.“ Osnovni motivi ovog pokreta, mogu se sažeti u jednoj od parola: „Uništili smo osećaj stida. Pogledajte nas, videćete slobodne muškarce i žene, istinske proletere, koji su zbacili okove buržoaskih predrasuda!“ U društvu je bila popularna „teorija čaše vode“, saglasno kojoj je ljubav kao čaša vode – daje se onom ko je traži. Ljubav se nije shvatala na stari, buržoaski način, već kao fiziološki proces koji se odvija u našim telima. „Teški eros“, u kojem se odnosi baziraju na principima dominacije i potčinjavanja, zamenjen je novom, lakšom formom, u kojoj je sve dosta fleksibilnije i slobodnije. Aleksandra Kolontaj piše: „Takvu raznolikost bračnih odnosa istorija još nije videla: brak sa stabilnom porodicom i ujedno prolazna slobodna veza, tajni preljubnik u braku i otvo-

24

www.optimist.rs

reni suživot devojke sa ljubavnikom, brak udvoje, utroje, čak i složena forma braka učetvoro.“ Život dva velika imena ruske književnosti – Majakovskog i Jesenjina, pruža nam dokaz u ovom pravcu. Koliku važnost je država pridavala novim odnosima u društvu, svedoči i činjenica da je seksualno obrazovanje ušlo u osnovne i srednje škole. Aleksandra Kolontaj piše: „Seksualno obrazovanje treba u školama da počne u uzrastu od 12 do 13 godina. U protivnom, suočićemo se sa takvim ekscesima, kao što je rana trudnoća. Nisu redak slučaj danas trudnoće sa 14 godina.“ Kako je nedostajalo domaćih nastavnika, dovoljno obučenih za izvođenje takve nastave, dolazili su stručnjaci iz inostranstva (oko 300 njih u periodu 1919-1925), najviše iz Nemačke. Hale Fanina, nemački seksolog, koja je učestvovala u ovom procesu, piše: „SSSR je 1925. predstavljao za mene nešto fantastično. Eto gde je prostor za rad. Ceo svet, posebno Nemačka, treba da pozavide onome što se dešavalo u SSSR-u. Tu su se produžile psihologija i seksologija, da materijala za njihovo proučavanje ima za nekoliko godina.“


Izdavane su mnogobrojne brošure i knjige Brojni svedoci tog vremena, iz inostranstva, sa milionskim tiražima, posvećene temama se- svedoče o veličini SSSR-a tog vremena, u poksualnosti, pogotovo kod dece. Sprovodili se gledu avangarde i zapisuju pozitivne utiske. brojni seminari i konferencije gde se raspravljalo Tako, recimo, dobitnik Pulicerove nagrade, Knio „prirodnoj seksualnosti dece“ ili „kako treba kerborger u beleškama o obilasku Moskve piše, shvatiti i regulisati odnos dečje seksualnosti 1931. godine: „Hiljade muškaraca i žena, devoprema radu“. Već pomenuti dr Batkis kaže: „Za- jaka i mladića, dece na rukama, staraca i starica, datak seksualne pedagogije u SSSR-u je vaspi- igraju igre i kupaju se u reci, sunčaju se... Većina tanje zdravih ljudi, građana budućeg društva u njih, mladih atleta i starijih ljudi, potpuno su obpunoj saglasnosti između prirodnih sklonosti i naženi. Grupa mladića takmiči se u skokovima u velikih društvenih zadataka koji ih očekuju... dalj. Svi su goli. Među njima nema devojaka, ali Proleterska komuna sa njenom slobodom od- devojke u laganoj letnjoj odeći prolaze mimo nosa, dužna je da im pomogne u tome.“ njih i navijaju...“ Dužna pažnja je posvećivana i pitanjima Međutim, već krajem 20-tih i početkom 30kontracepcije, te je masovna proizvodnja kon- tih godina, dolazi do postepenih promena u oddoma bila u opticaju. Uprkos tome, u tom pe- nosu države prema novouspostavljenim riodu je rođen veliki društvenim obrabroj vanbračne scima. Dolazi do redece, kao rezultat gresije, „od svitanja masovnog prelaska ka sumraku“, kako na život u komuse izrazio nemački nama. Brak, kao psiholog Rajh. Tako ostatak prošlosti, se već 1934. opet zamenjen je komukriminalizuje honom, porodicom moseksualnost, zabudućnosti, gde su branjuju abortusi, brigu o deci kolekukida seksualno tivno preuzimali svi obrazovanje...i sve članovi komune. druge tekovine OkKomune su se obitobra. To je period čno sastojale od 10 kada su u SSSR-u do 12 članova oba govorili kako „u pola. našoj zemlji nema Saglasno misli seksa“. Aleksandre Kolontaj No, iako je seda „ukoliko se duže ksualna revolucija u održava seksualna SSSR-u (Rusiji) bila kriza, tim više dokratkog daha, samo bija hronični karakjedna epizoda, ako ter“, uspostavljeno je merimo istorijje pravilo o zajedniskim aršinima, čkom životu devoFotografija gej para, pripadnika tzv. običnih ubrzo zaboravljena jaka i momaka u usled talasa repreinstitucijama poput domova za decu, pionirskim sije pod Staljinom, koji je obnovio stare forme lagerima ili popravnim domovima za malolet- konzervativne ideologije pod carskim režimom, nike. Tako su u GPU komuni, koju je organizovao ona po snazi emancipacije, jačini ideja, sloboĐeržinski, za maloletne prestupnike (12-18 go- doumnosti, avangardnosti, ostaje trajna inspiradina), u zajedničkoj spavaonici boravili pripad- cija za neka buduća rešenja i odnose u društvu, nici oba pola. Ideja Đeržinskog je bila da kao početna tačka u pitanjima čovekovog sa„zajednički život odvlači mlade od protivpravnih mooslobođenja. postupaka i negativnih misli“. Vodič kroz gej Srbiju

25


T OPTIMIST Intervju

okom novogodišnjih je igrao u mjuziklu "Glavo luda" na Terazijama, praznika na RTS prikazan sad igra u "Jadnicima" u Madlenijanumu... Ono je mjuzikl "Pored mene". što je bilo odlično je da su njihovi glasovi, pevani Tema mjuzikla se dešava "iz likova" doneli finu dozu cinične distance u pre događaja opisanih u odnosu na tekstove koji su ipak bili namenjeni filmu "Pored mene" i prati mlađoj publici, i tako učinili stvar prijemčivijom drage nam likove, koje današnjim ultra-ciničnim tinejdžerima. ćemo gledati i u nastavku Kad je deo sa snimanjem pesama bio gotov, "Pored mene" koji je ne- meni je nekako bilo dosadno da samo snimimo davno najavljen i dobio fi- spotove za njih u studiju. Palo mi je na pamet da nansijsku pomoć pokušamo da uradimo baš pravi mjuzikl, u faFilmskog centra Srbije. Dok s nestrpljenjem če- zonu Briljantina ili onog groznog Diznijevog kamo premijeru nastavka, razgovarali smo sa re- High School Musical-a. Samo da ne bude groditeljem i scenaristom, Stevanom Filipovićem. zno, jasno. :) Tako da sam napisao scenario koji Kako je došlo do ideje da o mjuziklu, naro- se dešava 6 meseci pre događaja u filmu Pored čito ako uzmemo u obzir da te forme u do- mene, i tako smo dobili, po meni, vrlo interesanmaćem filmskom kontekstu skoro nije bilo? tan uvid u privatne živote nekih od glavnih liSvakako nije od mene, s obzirom da nisam neki kova - nešto što nismo mogli da vidimo u fimu fan tog žanra. Zapravo, do ideje smo došli na (koji se ceo dešava u školi, tokom jedne noći). dosta zanimljiv, zaobilazan, način. Naš poznati Kako to izgleda kad su Strahinja (Glišić) i Jelena roker Nikola Čuturilo Čutura je napisao 7 pe- (Majkić) sami kod kuće, kako oboje izbegavaju sama za tinejdžere za svoj novi album koji je seks - bilo mi je jako smešno da zamislim taj radio sa dečjim horom Kolibri. Ponudio mi je da pakao od odnosa. Kako Lazar (Došlo) u novoj preslušam pesme, koje su bile fokusirane na školi sakriva činjenicu da je gej, pa glumi da je neke light priče o young adult problemima, i da u vezi sa Sandricom (Matea Milosavljević), pa uradimo zajedno neku vrstu ekranizacije za RTS. onda to zezanje ode predaleko. Interesantno je Meni je bilo zanimljivo što su mi prve asocijacije, bilo videti tu njegovu ljudsku, manje sebičnu dok sam ih slušao, stranu. Šta rade bile na likove iz štreberi kad se do"Pored mene". Štrečepaju Sandricinog berka je sigurno Soklipa? Zabavno mi fija, devojka koja je bilo da vidimo i Pored mene - od mjuzikla do drugog dela uči na "pametan" Tadiju (Darko Ivić), način je gotičarka u jednoj sasvim Isidora, lik koga drugačijoj situaciji, ekipa proziva jer koja nas podseća se nema kinte je Srba, da su i huligani i dii tako dalje. S obzileri droge ipak i rom da praktično dalje samo srednjoRazgovarao: Predrag Azdejković svi glumci iz "Pored školci, kojima najmene" odlično peveća frka jedan dan vaju, predložio sam bude sakrivanje Čuturi da snimimo šteka gudre od mualbum sa njima. rije, a drugi dan bioJako mi je drago da je to prihvatio, jer je to bilo logičarka koja pita i padanje na avgust. Jedna od baš veliko mešanje sa moje strane u nešto što je najdražih priča mi je tzv. "Srbin bluz" - gde se ipak njegov "atar" i autorska koncepcija. Među- vide razlike u ekipi huligana, popularnih "Batim, na kraju smo svi bili poprilično oduševljeni buna". Naravno, mnogi čitaoci "Optimista" će vekako su Slaven Došlo, Darko Ivić, Milica Majkić, rovatno da preskoče sve ove suptilnosti, i odu Nikola Glišić i drugi otpevali svoje deonice. Do- direktno na scenu sa Lazarom i tuševima u tereduše, svi su imali iskustva sa pevanjem, Slaven tani.

Stevan Filipović

26

www.optimist.rs


Mjuzikl "Pored mene" samo na You Tubeu ima više od četvrt miliona pregleda. Možemo računati da je odlično prošao? Neočekivano dobro, posebno ako se uzme u obzir činjenica da je stvarno u pitanju bizaran eksperiment - niko od nas nije ni tražio ni očekivao novogodišnji mjuzikl, očišćen od jezika karakterističnog za moje filmove, namenjen mlađoj publici, i u sasvim drugačijem pakovanju od prvog filma. Međutim, publika je, posle prvobitnog šoka (komentari na YT tipa "koji je bre ovo kurac, zašto niko ne psuje?" ili "alo, seljaci, nije se Sandrica ljubila sa Lazarom, nego je pušila kurac golmanu Partizana u wc-u ", pa "RTS vas je cenzurisao!") veoma brzo ukačila fazon, i mislim da im je mjuzikl Pored mene prijao baš onako kako smo i planirali - da imaju nešto da "prezalogaje" dok čekaju real deal - nastavak, "Pored nas". Takođe, ovo je bila super prilika da se mlađa publika uvuče u svet i likove iz filma, i da sazna više o njima, gde će neke situacije i odnosi iz nastavka onda biti daleko razumljiviji. Kad smo za samo 11 dana došli do 200.000 gledalaca, proslavili smo to karaoke žurkom u klubu Pejton pab. Bilo je tu svega, od "Boemske rapsodije" koju su pevali Slaven, Majkić, Jelena Puzić (Sofija) i Milica Petrović (Una), preko "Taki, taki" Nikole Glišića (hit večeri!), do mog izvođe-

nja "Poor Unfortunate Souls" iz Diznijeve "Male sirene", koju u originalu peva morska veštica Ursula, inače, velika inspiracija za našu profesorku biologije u mjuziklu, Žabarku. Pretpostavljam da je čitaocima poznato da je inspiracija za Ursulu Diznijevim animatorima bila trans-legenda Divajn iz filmova Džona Votersa. Da li to znači da možemo da očekujemo i Pored mene mjuzikl u Pozorištu na Terazijama? Teško. Kao što rekoh, ne volim mjuzikle, a ne obožavam baš ni pozorište, tako da - jedino ako nađu nekog drugog reditelja. Drugi problem je što su naši "tinejdžeri" već došli u "Beverli Hils" fazu što se godina tiče, pa mislim da je ovo sa mjuziklom bio poslednji voz da glume klince. Sem ako Pozorište na Terazijama nema baš veliki budžet za botoks. Znači, imamo prequel, originalni film Pored mene i u pripremi je nastavak. Hoće li Pored mene postati srpski The Fast and the Furious? Verovao ili ne, ali ja nisam gledao ni jedan nastavak F&F-a, više se ložim na akcione filmove iz osamdesetih. Jedno je sigurno, Pored mene franšiza će za mnoge klince iz regiona da bude kao nekakav Hari Poter. Imaće šanse da odrastaju i menjaju se zajedno sa protagonistima, i Vodič kroz gej Srbiju

27

>>


OPTIMIST Intervju

mislim da je to baš uzbudljivo, ne znam da postoji sličan primer u regionalnim kinematografijama. Biće mi jako drago ako "Pored nas" ponovi uspeh prvog filma i mjuzikla. Izuzetno smo ponosni na priču koju smo smislili za nastavak i ono što se desi sa likovima, mislim da gledaoci ne mogu ni da zamisle šta ih očekuje i koliko daleko odlazimo. Kako napreduje nastavak i kada možemo očekivati premijeru? Nastavak je u fazi razvoja - što znači dodatni rad na scenariju (to kod mene traje i posle snimanja), rad sa glumcima, obilaženje i usvajanje egzotičnih lokacija širom Srbije i regiona gde će se snimati, i, naravno, dalje obezbeđivanje preko potrebnih finansija. Tako da nam tek predstoji izuzetno naporno snimanje, za koje se glumci i glumice pripremaju svakodnevno, i gde ćemo imati priliku da testiramo svoje veštine i izdržljivost u baš ekstremnim uslovima - vrhovi Durmitora, Kopaonika, šume, reke, pećine, podvodna jezera... Ako preživimo, obećavam gledaocima avanturu kakvu još nisu videli na velikim ekranima u Srbiji. Rano je da vam dajem tačan datum premijere, ali pikiramo 2020. Hoće li LGBT publika imati još više mesta za radost kada pogleda film? Hahaha, pa to zavisi od očekivanja LGBT publike.

28

www.optimist.rs

Ali, recimo da se Lazar i Strahinja nisu videli 10 godina, da se svašta desilo u međuvremenu, i da će njihov reunion biti... buran. Možda ima nekih elemenata Brokeback Mountain-a. Ko se seća filma Pored mene, zna da smo vrlo demokratični sa linijama priče, da svaka od grupa kojima se bavimo dobija dovoljno vremena, ali mislim da je i ovaj put odnos Lazar i Straleta neka vrsta "kičme" priče. Videćete kako će se to razvijati, glupo je da u ovom trenutku bilo šta dalje otkrivam. LGBT likova je sve više u domaćim filmovima i serijama i na tome možemo da zahvalimo i filmu Pored mene. Da li su se glumci opustili u odnosu na 2015. godinu i da lakše prihvataju gej uloge? Drago mi je da se to desilo, ako se desilo. Nisam posle „Pored mene“ imao kastinge za neke veće LGBT uloge, pa nemam pojma koliko je danas drugačije. Ono što znam je da zbog Lazarove i Strahinjine priče u „Pored mene“ još uvek dobijamo mailove i poruke LGBT klinki i klinaca koji nam se zahvaljuju i govore kako im je naš film promenio život. Iskreno, teško čovek može da zamisli veći kompliment od toga. Kad god mi neko kaže da umetnošću ne može ništa da se promeni, sad imam baš jak kontra-argument. Znam i da je, na primer, student glume sa klase


profesorke Dragane Varagić bez ikakvog problema prihvatio da igra klinca koji se loži na Lazara u mjuziklu, bukvalno nismo imali nikakav razgovor o tome da tu postoji neki problem. Takođe, nedavno me je na jednoj žurci zaustavio lik koji me je prvo pitao da li sam ja Stefan Filipović koji je radio „Pored mene“ (spreman sam da pucam u glavu kad čujem to Stefan), ali onda se izvukao kad je rekao da mu je to najbitniji domaći film u životu, i da se autovao svojima posle gledanja. Kao veliki ljubitelj Star Wars-a, kako si zadovoljan otkako je Disney preuzeo franšizu? Nisam nezadovoljan. Ako je izbor bio da nemamo nikad više ni jedan Star Wars film, i da imamo gomilu novih, od kojih su neki sjajni, a neki očajni, uvek bih izabrao ovu drugu opciju.

S tim što ne mislim da je bilo koji od ovih novijih baš očajan. Ja sam veliki ljubitelj prequela i puno mi nedostaje politički aspekt koji je Džordž Lukas donosio u svoja poslednja tri filma, ali, na primer "Rogue One" i "The Last Jedi" su mi baš odlični. Mislim da je i "Solo" nepravedno ocrnjen kod publike i kritike. Ima nešto mnogo jako u premisi tog filma, devojka u koju si bio zaljubljen kao klinac, je danas postala riba najgadnijeg krimosa u galaksiji, i naravno da ćeš sve da staviš na kocku za nju, i naravno da znaš da će da te zajebe na kraju, ali ćeš ipak sve to da uradiš, jebeš razum. Ima nešto kvintesencijalno voždovačko u toj priči, što mi se sviđa. Ipak je scenarista bio Lorens Kazdan ("Indijana Džons", "Imperija uzvraća udarac"), a on je stari meštar, koji zna šta radi. Čak je i metiljavi Ron Hauard dobro odradio rediteljski deo posla, pošto je preuzeo tezgu nakon što su reditelji "Lego" filma dobili otkaz - nimalo zahvalna pozicija. Ono što mi je dodatno zanimljivo u tom filmu je i fotografija velikog cara Bredforda Janga - mutna, muljava, sa puno svetla iz realnih izvora, bez nekog velikog holivudskog peglanja. Bio si aktivan tokom prošlogodišnje Nedelje ponosa. Koliko ti je važno da podržavaš LGBT događaje i da li vidiš napredak? Nekako ti se čini da je sve već sto puta rečeno na tu temu, ali onda se opet desi neko novo sranje i ukapiraš da stvari moraju da se pričaju i ponavljaju od rođenja do smrti, inače se društvo nepopravljivo survava u varvarstvo. Šta znam, nema to samo veze sa Paradom i LGBT pravima, ima i sa nekim mnogo širim temama, poput antifašizma. Uvek iza ugla vreba neki novi Levijatan, koji će te faš ideje da upakuje u brigu o macama i kucama, i elegantno proda novoj generaciji. Kako vidiš situaciju u srpskom filmu danas? (od finansiranja do toga šta se snima i kako i koji filmovi prolaze u bioskopima) Dosta mi je priče o finansiranju za tri života. Jedino što je super je što sad stvarno možemo da kažemo da sad postoji savršena prikazivačka infrastruktura u skoro svim gradovima u Srbiji, da se publika na velika vrata vratila u bioskope, i da je konačno lopta u našem dvorištu, nema izgovora - ako budemo proizvodili dovoljno kvalitetnih filmova, ljudi će sa zadovoljstvom nastaviti da dolaze, a domaći film da živi, i da, nadam se, bude sve bolji i bolji iz godine u godinu. Vodič kroz gej Srbiju

29


OPTIMIST Doroteo uškarac koji upražnjava ovu temu sa preko 10000 testiranih penisa iz seks sa drugim muškar- svih krajeva sveta. Ono je, uz to, dovelo do još cima žrtva je stereotipa zanimljivijeg zaključka da većina muškaraca svoj da je opsednut veliči- penis percipira dužim nego što jeste ili ga ponom penisa tog drugog grešno meri jer su se kod više od 80% onih koji muškarca, pa ne vidi su obuhvaćeni ovom studijom razlikovali podaci dalje od toga. I mada ne o dužini koje su sami davali u odnosu na one do postoji jasno definisana kojih su merenjima istih penisa dolazili oni koji odrednica koja postavlja su ovo istraživanje vršili. granicu između „malog“ Iako muškarac uglavnom potencira dužinu, i „velikog“, izuzev činje- za penetraciju u bilo kom obliku je presudniji nice da na osnovu broj- obim penisa i trebalo bi, ako već pričamo o dinih istraživanja znamo koliki je prosečan, jasno menzijama, da srećniji bude onaj kome je debeo je da bi svako uvek voleo da ima veći. Sa tim u nego onaj kome je dugačak, pogotovu ukoliko vezi, stereotip nije i to da smo opsednuti veliči- seks ima sa ženama jer se vagina širi svakim nom sopstvenog „vršnjaka“, već živa istina. novim seksualnim odnosom i ne vraća u prvoSavremena istraživanja na ovu temu potvr- bitan položaj čak ni apstinencijom već isključivo đuju da su generalno dimenzijom penisa više op- hirurškim putem, za razliku od anusa koji se terećeni ili fascinirani sami muškarci nego žene. posle svakog vraća u prvobitan položaj. Širina Razlog za to se može kriti u činjenici da muški or- ovih „otvora“ veoma je bitna jer je za muški orgazam u mnogome zavisi od „njega“, nebitno da gazam presudna jačina trenja penisa u trenutku li ga doživljavamo sa ženom ili drugim muškar- dok dostižemo vrhunac koji je intenzivniji ako je cem, dok ženama za postizanje seksualnog vr- penis u datom trenutku stisnutiji, što samim tim hunca muški polni organ nije od presudnog implicira sigurniji užitak onome sa debljim peznačaja, a obzirom na sve veći broj lezbejki po nisom. Međutim, taj tehnički momenat u vreglavi stanovnika, reklo bi se da im nije ni neop- menu instant zadovoljstva mnogi muškarci hodan. Kao prvo, žene koje god da su seksualne potpuno zanemaruju. orijentacije, uglavnom apostrofiraju kako im je za Opterećenost dimenzijom „vršnjaka“ je kod emotivni odnos, pa i seksualni, važnija nežnost muškog pola najpre u vezi sa samopouzdanjem od same penetracije. Uz to, čuvena G tačka na pošto ga većina gradi na tome, pri čemu nije reč koju mnogi musamo o samopouzškarci gledaju kao danju u krevetu već na mit koji su žene i izvan njega. izmislile kako bi ih Upravo iz tog razdodatno maltretiloga muškarci svog Gejevi (ni)su opsednuti velikom kitom! rale, nalazi se bliže vole da predimenvaginalnom otvoru zioniraju iako velizbog čega ženu, ako čina nikako nije je tehničar, može da preduslov da će im i zadovolji i „mali“. seks biti uspešan. Prosečan, svakako. Naime, mnogi obpiše: Bogdan Petrović Dileme u vezi sa dareni muškarci, prosekom kada je pored toga što zbog reč o veličini penisa veličine mogu imati opet više muče problem sa erekcimuški nego ženski jom, neretko su i loši pol. Istina je da su, usled evolucije, prosečne ljubavnici jer veruju kako je za uspeh u seksu dovrednosti danas nešto veće nego ranije, ali one voljno samo to što imaju dobru (veliku) alatku, pa i dalje ne izlaze iz okvira od 13 do 16 cm, koliko se dalje ni ne trude ostavljajući tako svoje segod se trudili da ga povećamo. To potvrđuje i ksualne partnere razočaranim. Takvi, koliko god jedno od poslednjih, studioznih istraživanja na mahali svojim alatom ne uspevaju da fasciniraju

M

Veličina

30

www.optimist.rs


ni ženu ni tipičnog gej muškarca, onog koga u svakom smislu jedino privlače muškarci i od koga se, po difoltu, očekuje da je duplo opsednut veličinom penisa, dakle i svog i partnerovog. Paradoksalno je što su baš takvi, dakle ne muškarci koji samo upražnjavaju seks sa drugim muškarcem, već oni koji sebe identifikuju kao gej, žigosani stereotipom da im je kod partnera najvažnija veličina njegove kite pošto u praksi nije uvek tako. Štaviše, najčešće je upravo suprotno. Tipičan gej muškarac demonstrira ženski „mindset“ i on obožava veliku kitu ali ga muškarac koji je poseduje može fascinirati samo ukoliko uz to ima i ono još nešto, a pre svega da ume njome da „barata“. Tačnije, ženski gledano, on mora da bude i tehničar, naravno i nežan, grub po potrebi. Takvima veličina partnerove kite jeste bitna, ali nije primarna. Međutim, ako proširimo ciljnu grupu, pa muškarcima koji svoj identitet grade na tome što imaju seks sa drugim muškarcima dodamo i one koji ga takođe upražnjavaju, ali sebe identifikuju kao „biseks“, a sve češće i „strejt“ jer shvataju da je to što se krešu sa drugim muškarcima samo njihovo seksualno ponašanje koje ne uslovljava i njegov identitet, onda stereotip o opsednutosti veličinom kite kod partnera po principu “što veći to bolji” dobija svoj smisao. U prilog tome idu najnovija istraživanja na „gay dating“ aplikacijama gde primarna, identitetska, podela na „strejt“ i „gej“ muškarce nema puno smisla jer se granica među njima značajno urušila upravo sa najezdom muškaraca koji

SAMO imaju seks sa drugim muškarcima, a koje u nedostatku boljeg termina i dalje nazivamo biseksualcima. U pitanju je potpuno nova generacija muškaraca, koji sebe identifikuju kao „strejt“, a seksualno opšte i sa istim polom. Takvi su stidljivo krenuli sa „bro-jobom“ dajući tom terminu mnogo širi pojam i tragajući uglavnom za kitom većom od svoje. Posle prvog kontakta takvi se na nju lako navuku delimično kao na egzotiku posle dugogodišnjeg seksualnog opštenja sa ženama koje više nemaju puno toga da im pruže, ali najviše zato što im to zapravo prija. Ako takve percipiramo onakvima kakvi najčešće jesu - puni hibridnog testosterona u skladu sa aktuelnim „lifestyle-om“, usled koga imaju (seksualne) nagone koje žene teško mogu da zadovolje jer je seks prestao da bude čak i senzacionalan, pa postao grub – jasno je da su oni ponikli iz modernog hrama zvanog teretana. Silna, najpre spontana, pipkanja i odmeravanja u tamošnjim svlačionicama, uz maksimalan nivo libida i testosterona dovela su do toga da su muškarci i ako nisu gej poželeli da se „cepaju“ muški. Njima je seks sa drugim muškarcima ventil i nastavak treninga. Posle rastezanja najrazličitijih sprava i pomeranja fizičkih granica oni demonstriraju želju za pomeranjem sopstvenih granica izdržljivosti i u krevetu u koji ulaze kao u ring. Njihov pristup seksu je spartanski - ako su već odlučili da se potčine i „paganski“ prime kitu onda žele da je ona što veća - da zaboli. Jer Spartanac samo tako zna da je dostigao svoj cilj i da ga je pobedio . Vodič kroz gej Srbiju

31


OPTIMIST Urbanlook.info

CROPP

Zara

SREĆNO MODNO PROLEĆE Ovog proleća gledajte da što više šetate od izloga do izloga i da pri tom odaberete prave komade garderobe i aksesoara za predstojeću sezonu. Pred Vama je top 25 proizvoda koji su trendy, šik i po vrlo pristupačnim cenama. Kombinujte ih sa onim što već imate ili pravite vaše maštovite i slobodne kombinacije sa nekim od naših predloga.

Reserved

H&M

Zara

CROPP

32

www.optimist.rs


H&M

H&M

uređuje: Srđan šveljo Zara

Zara

Bershka Pull&Bear

Zara Vodič kroz gej Srbiju

33


OPTIMIST Urbanlook.info

Bershka

Bershka

Reserved

Bershka

CROPP

House

House

Zara

H&M

34

www.optimist.rs


Pull&Bear

Pull&Bear

Reserved

VodiÄ? kroz gej Srbiju

35


K

OPTIMIST in memoriam

arl Lagerfeld, jedan od najpoznatijih i najuticajnijih modnih dizajnera, preminuo je 19. februara u svojoj 85. godini života. Nemački dizajner bio je najpoznatiji po svom radu kao kreativni direktor francuske modne kuće Chanel. Takođe je bio i plodonosni dizajner na čelu kreativnog tima Fendija kao i sopstvene modne marke. Lagerfeld je preminuo u Parizu, u gradu koji je zahvaljujući upravo njemu postao svetska prestonica mode. Glasine o njegovom lošem zdravstvenom stanju krenule su početkom godine kada je zbog, kako je saopšteno iz modne kuće, umora propustio Chanelov šou. Lagerfeld, koji je transformisao Chanel u globalnu velesilu nakon što je 1983. godine postao kreativni direktor, retko je viđan bez tamnih naočara, sedog konjskog repa i rukavica bez prstiju. Ovim je stekao reputaciju najprepoznatljivijeg muškarca u modnoj industriji kao i jednog od najiskrenijih. „Moj posao nije da radim ono što je ona radila, već ono što bi ona uradila“, rekao je o Coco Chanel. „Dobra stvar vezana za Chanel je što je u pitanju ideja koja se lako adaptira mnogim stvarima.“

Odlazak modnog genija

prijatelj. Karl je bio briljantan, nestašan, zabavan, darežljiv preko svake mere i veoma ljubazan. Mnogo će mi nedostajati.“ Izvršni direktor Chanela, Alain Wertheimer je u svom saopštenju za štampu izjavio kako je slavni dizajner bio „ispred svog vremena“ i kako su njegov „kreativni genije, velikodušnost i izuzetna intuicija“ doprineli globalnom uspehu Chanela. Glavešina LVMH koji u svom vlasništvu drži i Fendi i Louis Vuitton je izjavio da je modni svet „izgubio veliku inspiraciju“. „Mnogo mu dugujemo: njegov ukus i talenat bili su najizuzetniji od svih koje sam znao“, napisao je u izjavi za medije predsednik i izvršni direktor LVMH Bernard Arnault. „Voleli smo ga i duboko smo mu se divili.“ Rođen u nemačkom gradu Hamburgu Lagerfeld je 1954. godine pobedio na takmičenju u dizajniranju ženske garderobe. U Parizu je svoje prve profesionalne korake započeo pedesetih godina radeći za Pierra Balmaina da bi nakon tri godine došao u House of Patou. Honorarno je radio za Chloé, da bi 1967. počeo da radi kao direktor savetnik za Fendi gde je bio odgovoran za modernizaciju linije krzna ove italijanske modne kuće. Kada je dobio uzde u Chanelu počeo je sa redovnim osvežavanjem ponude ovog brenda. „Chanel je bio uspavana lepotica“, rekao je u dokumentarcu ’Lagerfeld Confidential’ iz 2007. godine. „Čak ne ni toliko lepa. Hrkala je. I ja sam morao da oživim mrtvu ženu.“ Wertheimer je rekao kako je Lagerfeldu dao „odrešene ruke da ranih osamdesetih godina ponovo izmisli brend“. Lagefeldov dizajn nije samo od Chanela napravio najvredniju modnu marku na svetu već ga je i njegov poslovni njuh učinio jednim od prvih zagovornika, danas sveprisutne, saradnje luksuznih i uličnih brendova. Bio je prvi dizajner koji je, 2004. godine, uradio kolekciju za H&M. Uskoro su ga sledili Stella McCartney, Comme des Garcons, Versace i Maison Martin Margiela. Imao je i reputaciju vezanu za pošalice o modnom svetu, a bio je i izložen kritikama zbog iznetog stava o migrantskoj krizi.

Karl Lagerfeld Priredio: milan Aranđelović

„Danas je svet izgubio diva“, izjavila je glavna urednica magazina Vogue Anna Wintour povodom Lagerfeldove smrti. „Njegov kreativni genije je oduzimao dah. Izuzetan je dar biti njegov

36

www.optimist.rs


U poznijim godinama postao je usvojitelj Choupette Lagerfeld mačke koje je došla jednog Božića da više nikada ne ode. Život na visokoj šapi uz Lagerfelda doveo je ovoj birmanskoj mački više od 230.000 pratilaca na Instagramu.

Iz Chanela su poručili da će direktorka njihovog kreativnog studija Virginie Viard koja je poslednjih trideset godina bila najbliža saradnica preminulog dizajnera preuzeti Lagefeldovu ulogu. „Tako da će nasleđe Gabrielle Chanel i Karla Lagerfelda nastaviti da živi“, stoji u saopštenju ove modne kuće. Nakon Lagerfledove smrti mnoge slavne ličnosti i modne ikone su odale poštu slavnom dizajneru. „Karl, tvoj genije je dotakao živote mnogih, a naročito Giannijev i moj“, napisala je na Instagramu modna dizajnerka Donatella Versace. „Nikada nećemo zaboraviti tvoj neverovatan talenat i beskrajnu inspiraciju. Uvek smo učili od tebe.“ Glavni i odgovorni urednik britanskog Vogue Edward Enninful nazvao je Lagerfelda jednim od „najvećih dizajnera u istoriji mode“. „Izvršio je veliki uticaj na modnu industriju u poslednjih šest decenija“, napisao je Enninful u svojoj izjavi. „Karl je bio genije i uvek tako ljubazan i veli-

kodušan prema meni, kako na privatnom tako i na profesionalnom planu“, napisala je Victoria Beckham na Instagramu. Karl Lagerfeld retko priča o svom ljubavnom životu, ali je u knjizi “Jacques de Bascher, dandy de l’ombre” progovorio o svom bivšem dečku Jacquesu de Bascheru. Radi se o Francuzu koji je bio poznat po eleganciji, razvratnim zabavama i oštrom jeziku. Lagerfeld tvrdi da nikad nisu imali seksualne odnose iako su tokom sedamdesetih i osamdesetih godina minulog veka bili zajedno osamnaest godina. “Beskrajno sam voleo tog dečka, ali nismo imali fizički kontakt”, kazao je Lagerfeld. Chanelov direktor je ostao veran svom dečku, uprkos njegovoj aferi sa Yvesom Saint Laurentom. Jacques je preminuo 1989. godine u 38. godini od AIDS-a, a Lagerfeld je spavao pored njegovog bolničkog kreveta sve do kraja. Lagerfelda je privukla Jacquesova dekadencija i neodoljiva divlja strana. “Naravno da sam znao za njegovu vezu sa Saint Laurentom, Yves mi je bio blizak prijatelj više od dvadeset godina. Pierre, Yvesov dugogodišnji partner, je izmislio priču da ja stojim iza te afere kako bih destabilizovao modnu kuću Saint Laurent”, kazao je Lagerfeld. Iako je bio svestan Jacquesove divlje strane, zažmurio je na njegov promiskuitet i perverzne tendencije koje su uključivale i zaključavanje Saint Laurenta u ormar, što je bio deo njihovih seksualnih igrica. Karl Lagerfeld nije skrivao da je pasionirani ljubitelj i kolekcionar knjiga. Zidovi svakog njegovog studija i rezidencija širom sveta ispunjeni su knjigama, ali je njegov stan u Parizu, po broju knjiga, postao gotovo legendaran. Ova biblioteka je smeštena na dva sprata i bile su potrebne sve Lagerfeldove dizajnerske sposobnosti i dovitljivosti kako bi sve veći broj knjiga bio smešten u ovaj stan. Fotografisali su je svi poznati modni magazini i portali, a ova biblioteka „skromni“ je dom, čini se, beskrajnog broja knjiga o dizajnu, modi, fotografiji, umetnosti i istoriji. Vodič kroz gej Srbiju

37


B

OPTIMIST Intervju

ojana Stamenov je nastupala na svečanom otvaranju jubilarnog desetog Merlinka festivala sa legendarnom pesmom koja nije tipična za njen repertoar. Bila je u pitanju acapella verzija pesme Silvane Armenulić, „A što ćemo ljubavi kriti“. Publika Merlinka festivala bila je oduševljena, a mi smo povodom toga razgovarali s njom. Na Merlinka festivalu 2017. godine nastupala je holandska dreg kraljica Lady Galore uz tvoju evrovizijsku pesmu. Da li te je to iznenadilo? Lady Galore i ja se poznajemo od 2015. godine kada sam nastupala na zatvaranju Prajda u Amsteradmu... Pozajmila mi je šljokice za oči i rodilo se prijateljstvo... Hahaha... Šalu na stranu, bilo mi je jako drago kada mi je rekla da ce nastupati uz moju ESC pesmu. I nije me iznenadilo pošto smo nas dve vec imale jednu spontanu izvedbu u

38

www.optimist.rs

jednom klubu u Amsterdamu nakon Prajda. Ona je mislila da sam ja „isuviše vellika diva“ da bih se popela sa njom na binu, a meni nije bilo teško da je razuverim... divni trenuci. Nastupala si na Evroviziji koju mnogi nazivaju najvećim gej festivalom na svetu. Da li je to zaista tako? Moj lični doživljaj Evrovizije je pre svega muzički festival. Da, Evroviziju zaista najviše prati gej populacija, ali ne bih išla toliko daleko da Evroviziju nazovem gej festivalom, jer hteli to da prihvate ljudi ili ne ozbiljne face komponuju i pišu tekstove za ESC, a to malo ko zna, i čak i ljudi iz sveta muzike ne pričaju o tome na sva zvona ali ima ih mnogo koji žarko žele da se tamo pojave. Onda bi morali i sve dodele nagrada i veće komercijalne muzičke festivale da svrstavamo u gej ili strejt, muzika je muzika i fanovi su fanovi bili oni strejt ili gej. Evrovizija je samo jedan potpuno izolovani svet gde se gej populacija oseća komforno jer tamo nema osuđivanja, svi smo tu da se pokažemo u najboljem svetlu i dobro zabavimo.


Koje je tvoje pevam. Bitno je da najlepše iskuje publika zadostvo koje si povoljna i zadovonela sa ljena. Kako se ti boriš sa Evrovizije? Prvo svoje dvorište sredi, pa onda viri u moje Trenutak kada se u diskriminacijom i finalu zatvorilo glahejterima? sanje i kada su poNe borim se. Počeli da se javljaju iz stoje bitnije stvari Evrope. Prva je bila za koje se vredi boCrna Gora i divna riti u životu. ZdravRazgovarao: Predrag Azdejković Andrea Demirović lje, porodica i koja je pri proglašenajbliži ljudi, trenju najvećeg broja nuci, fragmenti i bodova otpevala samo lepa sećanja. stih BEAUTY NEVER Živimo u vremenu LIES, Srbija se našla na prvom mestu makar i za kada svako mora da stvara svoj mikrokosmos i trenutak te 2015. u Beču! u njemu nema mesta hejterima i barem u mom A najgore? svetu nema diskriminacije. Svako je rođen sa Sve ono što se posle desilo... i ono što je trebalo, svrhom, neko je srećan pa je otkrije za života, a a nije. Ali to je za jedan potpuno drugi poduga- neko ne. Primećujem da se mnogi fiksiraju na tvoju čak intervju. Možda jednog dana napišem i neke kilažu kao nešto problematično i što treba svoje memoare, čisto da ja nikada ne zaboravim. da promeniš. Koja je tvoja poruka njima? A možda neko nešto i nauči iz mojih grešaka. Mada u svetu šou biznisa princip grešaka je isti, Kao što rekoh u prethodnom odgovoru, ali evo druge forme: Prvo svoje dvorište sredi, pa onda nijanse su te koje čine male razlike. Na kojim si sve Paradama ponosa pevala i viri u moje. Jeste problematično, ne poričem, ali kakva je bila atmosfera? to je samo moja stvar. Divna stvar u 21.veku, Amsterdam 2015. i Beograd 2016. Ufff... Potpuni promeni kanal, blokiraj, rasprati, preskoči članak kontrast. itd. Ili hejtuj, ako te to čini srećnim/srećnom... Amstedam, nikada bolji parti, atmosfera vesela, Uostalom, ja sam ceo svoj imidž kreirala oko ceo grad je jedna velika bina, ljubav, šarenilo, svoje kilaže. Pa zamisli mršavu Bojanu Stamemuzika, gomila pozitivnih ljudi, raznih boja, nov? Koji su tvoji planovi za budućnost? Šta mooblika, opredeljenja, porodice šetaju, mašu zažemo da očekujemo od tebe u narednom stavicama, sede po baštama, piju piće, klopaju... periodu? Sve cool, na brodićima cele ekipe okupljene da gledaju paradu brodova. Niko nikome ne smeta, Kad god sam planirala nije se desilo. Imam cilj, svi se dobro zabavljaju, a sutradan kao da se a to je da živim od muzike i pevanja. To je moj ništa nije desilo. Miran, očišćen grad, kao da je put, njega biram, a vi mi se pridružite ponekad u toj trci pacova, možda vas iznenadim novim sve bilo samo san. Beograd, atmosfera tiha jeza, zatvoren grad, tri pesmama. Koja bi bila tvoja poruka za čitaoce Optimist obruča policije za stotinak apsoutno bezopamagazina? snih ljudi, nigde nikoga na ulicama, centar maltene grad duhova... A sutradan, kao da se ništa Budite svoji, sve je dozvoljeno u ljubavi, ratu i žinije desilo. Kao da je sve bilo samo san koga nisi votu ovozemaljskom. Porazgovarajte ponekad siguran kojih se delova sećaš. Ali... idemo dalje. sa sopstvenim odrazom možda ima neki pametan savet za vas. Verujte svom instinktu UVEK! Kako su tvoje kolege iz Srbije reagovale na to? Niti sam ih pitala, niti me zanima, nastup kao i Foto: Marija Misita svaki drugi, bina kao i svaka druga. A kolege, ne pitaju... koji su im razlozi, koga briga, a ako me i pitaju, ne poričem. Ja sam pevačica i moje je da

Bojana Stamenov

Vodič kroz gej Srbiju

39


N

OPTIMIST Osmatračnica

akon filma “Moonlight” koji je donekle bio prekretnica kada je u pitanju portretisanje LGBT likova u filmovima u konkurenciji za “Oskara”, ove godine čak dva biografska filma o životu gej muškaraca dominirala su po broju osvojenih nagrada. To su “Bohemian Rhapsody” o životu Fredija Merkjurija i “Green Book” o američkoj turneji Dr Donalda Šerlija. Oba filma nagrađena su velikim brojem nagrada, uključujući i Zlatne globuse za najbolji film u svojoj kategoriji, Oskara za najbolji film za “Green Book” i po jedan Zlatni Globus i Oskar za Ramija Maleka u ulozi Fredija za glavnu mušku ulogu i Maheršalu Alija u ulozi Donalda Šerlija za sporednu mušku ulogu. I dok je Akademija oduševljeno aplaudirala, a publika punila bioskopske sale, sve glasnija je postala i kritika iz aspekta koji objedinjuje biografije ova dva velika umetnika – njihove seksualnosti. Kada je u pitanju Don Šerli, seksualnost je čak najmanji problem. Film dosta kuburi sa istinitošću, te je prikazano kako nije u kontaktu sa porodicom, niti ima bliske odnose sa ljudima, dok je istina zapravo potpuno drugačija. Kako navode Donaldov brat Mauris i nećak Edvin Šerli III, film predstavlja “simfoniju laži”. U vreme kada se radnja filma navodno odvija, 1962. godine, Donald je imao tri brata sa kojima je redovno održavao kontakt, navodi Mauris za „Shadow and Act“, koji naglašava da je vrlo poznata i povezanost Šerlija i drugih afroameričkih izvođača, poput Nine Simon i Djuka Eligtona. Takođe, čitava radnja filma bazirana je na bliskom prijateljstvu koje se razvija između pijaniste i njegovog šofera, inače rasiste, Tonija Lipa. “Moj brat ga nikada nije smatrao prijateljem, već šoferom”, navodi Mauris za „Black Enterprise“, dodajući da su se često konfrontirali jer je skidao šofersku kapu. Na kraju ga je i otpustio. Scenario za film napisao je Nik Valelonga, sin Tonija Lipa, na osnovu svedočenja svog oca. Sa te strane, film zapravo ne predstavlja portret pijaniste, već verziju navodnih događaja iz ugla njegovog zaposlenog. Do završetka filma porodica nije kontaktirana, niti bila upoznata sa sadržajem, a Valelonga se pravdao da je to zahtev Dona Šerlija. Na samoj

40

www.optimist.rs

dodeli Oskara reporterima je još jednom rekao da mu je sam Šerli tražio da ispriča priču iz ugla svog oca i da ne kontaktira nikog drugog, kao i da film ne snima dok je Šerli živ, prenosi Vanity Fair. Drugi problem filma je usputan prikaz homoseksualnosti koji ne odgovara društvenoj realnosti. Toni Lip je prikazan kao rasista, konzervativnih shvatanja, koji je tu da Šerlija izvlači iz nezgodnih i opasnih situacija. U jednom trenutku iz čista mira, bez ikakvih prethodnih indikacija o seksualnosti pijaniste dešava se jedna od tih situacija – Šerli je u zatvoru jer je uhvaćen u odnosu sa drugim muškarcem. Iz zatvora ga spašava, naravno, Toni Lip koji je, kako navodi Lawrence Ware u članku za „New York Times“ “uvek tu da spase dan”. Nakon što se ta priča završila više se nije pominjalo, a Toni Lip je prikazan kao beli strejt spasilac. “Za to vreme Toni Lip je sigurno imao progresivan stav prema Šerlijevoj seksualnosti. Toni ukazuje da prihvata gej ljude još iz vremena kada je radio u noćnim klubovima u Njujorku. Međutim, u nastavku filma nema ni reči o Šerlijevom odnosu prema svojoj seksualnosti, ni reči o tome šta znači biti gej crnac u Americi šezdesetih godina, niti borbi sa ogromnim stresom koji je to zasigurno nosilo, piše Ware navodeći da je u svetlu skorašnjih događaja, poput napada na zvezdu šoa “Empire” Džusija Smoleta, ovakav prikaz homoseksualnosti “u najmanju ruku štetan”. Zaista, ukoliko je


portret ličnosti u pitanju, ovaj deo identiteta bi morao biti dostojno obrađen. Neportretisanje, ili čak negiranje, seksualnosti vidljivo je i u filmu “Bohemian Rhapsody”, što je potpuno paradoksalno jer se radi o filmu o jednoj od najvećih gej ikona. O seksualnosti Fredija Merkjuria u filmu je jako malo reči, a ono čime se film bavi prikazano je u kontekstu dekadencije, propadanja i na kraju – AIDS-a kao ultimativne kazne za takav životni stil. U filmu je veći prostor dat njegovoj bivšoj ženi, nego bilo kom drugom liku u filmu, a odnos sa njom i taj period života je prikazan kao idiličan, zdrav i ispravan, nasuprot žurkama, drogi i dekadentnom životnom stilu u koji je uplivao nakon što je zaveden od strane gej muškarca. “Film gradi jedan ceo iritantan zaplet oko ’gej zlikovca – predatora’, što je odvratni kliše koji je u ’Boemskoj rapsodiji’ još problematičniji jer implicira da je Merkjuri, stvarni gej muškarac, na neki način iskvaren u kvir muškarca od strane oportunističkog parazita muzičke industrije koji za njega nije mario”, navodi Aja Romano u članku za „Vox“. “Meri Ostin je prikazana kao personifikacija devičanske lepote i tradicionalne celovitosti – svega onoga što bi Merkjuri mogao da ima, samo da nije tragično kvir”, navodi Romano. Zaista deluje bezobrazno i cinično svođenje ličnosti Fredija Merkjuria na infantilno biće koje nema

Totalno nekvir oskar

“izabrao” kvir život, da se okruži kvir ljudima i na taj način rizikovao da izgubi svoje “prave prijatelje”, svoju “porodicu” (članove grupe), međutim ni u jednom trenutku u filmu nije prikazano šta članovi grupe zaista misle o njemu, niti su ovi odnosi bitni za film. Ono što se vidi jeste da su „Queen“, kao i Meri Ostin rastrzani zbog Merkjurijevog ekstravagantnog načina života, zabava, velikog kruga prijatelja – drugim rečima, sa svim stvarima koje signaliziraju njegovo prihvatanje kvir kulture i kvir identiteta”, navodi ona. I zaista, film je trebalo da portretiše Fredija i nije to uradio – važne aspekte njegove ličnosti zanemaruje, njegov dugogodišnji partner koji je bio sa njim do kraja života prikazan je minimalno, a čak ni istorijski stvari nisu istinite u potpunosti – u filmu Merkjuri saopštava grupi da je dobio “to” (AIDS), oni ne shvataju o čemu se radi (jer strejt muškarci, jelte, ne znaju šta je sida), a to sve pre njihovog najvećeg nastupa u karijeri. Uistinu, Merkjuri je to saznao tek 1987. godine. Film je trebalo da portretiše grupu, a o ostalim članovima grupe ima malo reči. Na kraju, kažu da je film trebalo da fokus stavi na njegovu muzičku genijalnost, a ne na život, kao da je kod vrhunskih umetnika to moguće. Malek je doneo ulogu sjajno, scene koncerta su maestralne, ali ukoliko su radili, kako je u govoru na Oskaru Malek rekao, “film o gej muškarcu, imigrantu” – promašili su na svim poljima. Izbrisali su seksualnu orijentaciju, a dobili moralizatorsku priču o zlim gejevima koji su odvukli Fredija u svet droge i promiskuiteta, što je rezultiralo njegovom smrću od side. Uprošćenije nije moglo. Na kraju, ostaje argument da je to tema za neki drugi, “18 rated” film, dok je ovo PG i fokus je na drugim stvarima, kad eto – u Kini su cenzurisali i to malo LGBT scena koje su u filmu. Ispada da je i ovako “ispran” negde ipak previše, te autocenzura nije imala mnogo smisla. Pre dve godine u članku za Centar za marginu, povodom filma “Moonlight” napisao sam da “filmovi imaju društvenu odgovornost da ispričaju priče koje su neispričane, daju glas onima koji se ne čuju, portretišu živote onih koji su nevidljivi i osnaže one koji se sami sa sobom bore”. “Moonlight” je u tome uspeo. Ova dva filma, nažalost, nisu.

Straightwashing piše: Nemanja Marinović

svoj identitet i kojim se moglo lako manipulisati. Fredi je prikazan toliko infantilno da ni sopstveno autovanje nije njegovo – kada priznaje ženi da misli da je biseks, ona je ta koja mu govori da je zapravo gej. Romano podseća i da je u filmu prikazano kako je Merkjuri na neki način

Vodič kroz gej Srbiju

41


N OPTIMIST Film

ije samo reč o sveprisut- osvojiti. S druge strane, sam Maritaud ne krije u noj gladi za friškim feno- čemu prepoznaje svoje ključno izvorište i gde menima, novim vidi primarne granice svog i ličnog i glumačkog zvezdama i svežim sen- identiteta. To potvrđuje i njegova izjava s kraja zacijama – ruku na srce, ove zime gde je jasno i glasno istakao: „Srećan i mimo svega toga, sam kada čujem da sam deo queer filma. Moja nekad se i zbilja desi da kultura je queer kultura. Ja sam proizvod queer nešto tek pristiglo u kulture. Biti quuer za mene predstavlja život kao kratkom periodu po- takav. Pravim filmove o queer ljudima koji se stane snažna nužnost, obraćaju queer ljudima. Ali ne smatram da su filzar ne? E, tako i tu bi movi koje sam napravio do ovog trenutka queer mogla da počne priče o Felixu Maritaudu, super- filmovi.“ staru francuskog arthouse filma i, zašto ne Naravno, ova poslednja ocena je podložna ustvrditi i to, novoj gej ikoni sa velikih platana. polemici, čak i eventualnim smislenim osporaDo samo pre par godina potpuna nepoznanica, vanjima, ali to jeste i sasvim legitimno gledište glumac za samo deset uloga u dosadašnjoj fil- nekoga ko stvari posmatra sa znatno zgodnije mografiji (od kojih je čak šest kratkometražnih), tačke gledišta, uz hrpu nama ostalima nedoovaj dvadesetošestogodišnjak se u tek par film- stupne spoznajne građe i, najposle, iz lične perskih leta nametnuo kao ozbiljna glumačka po- spektive, koja je, kao takva, svakog poštovanja java i neko bez koga je teško zamisliti iole vredna. A sve je počelo filmom BPM (Beats Per ambiciozniji (zasad samo) frankofoni film queer Minute) Robina Campilla, pravim malim čudom provenijencije. I ne samo to, čini se da je u ovom koje je prevazišlo i granice inače sasvim respekkratkom razdoblju od prvih prikazivanja filma tabilne i infrastrukturno ozbiljne francuske kineSauvage, koji je bio i deo programa ovozimskog matografije; naime, ovaj festivalski film, koji je, FEST-a u Beogradu i u kome na poziciji glavne kako je sam priznao, oduševio i na suze naterao uloge briljira i očai velikog i nesporno rava Maritaud, ovaj upućenog Pedra Alje mladi glumac, modovara, postiuprkos uskom i gao je bezmalo užem tematskom i nemoguće – poLik i delo, ponos i dika žanrovskom profilu stao je ozbiljan filmova u kojima je (francuski) film o do ovog trenutka HIV pozitivnima koji igrao, transcendirao je na bioskopskim u znatno višu i širu blagajnama u doligu. brom delom plaPiše: Zoran Janković Na primer, The nete zaradio Irish Times tekst o razumnu i respektanjemu započinje bilnu svotu novca gromkom i nedvo(ovde, naravno, izusmislenom konstazimamo Demtacijom da je Felix Maritaud ’the hottest young meovu Filadelfiju, jer je to i film i proizvod actor on the planet’. I, naravno, to nije samo drastično različite biti, a i namena). odraz možda duboko subjektivnih impresija i Felix Maritaud je kao Max tu, već u BPM-u, ličnih i svetonazorskih filmskih (ali i estetskih) svom prvom celovečernjem filmu, ostvario preferenci – u slučaju Maritauda već sada je ne- ulogu za pamćenje, da bi naredna, 2018. godina sporno da je reč o glumcu jedinstvenog dara, donela taj zbilja unikatan triling filmova queer specifične pojave, krajnje osobenog izraza i go- tematike u kojima je (na ovaj ili onaj način) ovaj lemih potencijala, kako na polju na kom suve- mladi glumac neusiljeno i nesporno nanovo zareno vlada, tako i na područjima borbe koje će blistao. U začudnoj ekstravaganci, prilično odretek, u nekoj nesumnjivo bliskoj budućnosti, šitom i radikalnom filmu Knife+Heart Yanna

Felix Maritaud

42

www.optimist.rs


Gonzaleza, ponajpre zapažen po takođe provokativnom filmu You and the Night iz 2013. godine, Maritaud se odlično snašao, pokazujući dosta samopouzdanja i glumačke zrelosti u ovoj intrigantno i promišljeno drskoj varijaciji na temu Friedkinovog Cruising-a, uz dodatak živopisnog sveta mini-industrije gej pornića sa samog kraja sedamdesetih godina prošlog veka i omaž i podžanru giallo filmova iz upravo te epohe. Usledio je izvanredan film Jonas (Boys) Christophera Charriera, ostvarenju u čijem slučaju je po mnogo osnova naprosto nemoguće poverovati da se radi o tek televizijskom filmu. U njemu je, iz trećeg pokušaja, Maritaud uknjižio nedvojbenu glavnu ulogu sa najvećom minutažom na ekranu, i nanovo je, doduše, nimalo iznenađujuće, bio izvrstan u ulozi mladog, sluđenog, autodestruktivnog pomoćnog bolničara koji će morati, uz dosta opiranja i krivudanja na tom putu, da se napokon suoči sa mučnim događajima koji se tiče njegove prve gej ljubavi i najbližeg prijatelja iz tinejdžerskih dana. I u ovoj ulozi Maritaud je posegnuo za tim svojim zaista jedinstvenim spojem promišljenog verizma i primetne relaksiranosti i nonšalantnosti u glumačkom izrazu, a slična ocena stoji i za ono što je Mari-

tuad, naravno, vođen rukom i okom scenariste i reditelja Camille Vidal-Naquet, ostvario i pokazao u istinski izvanrednom filmu Sauvage, definitivno najboljim i kinestetski najuspelijem filmu na queer teme u poslednjih, recimo, godinu dana. Vidal-Naquet i Maritaud, a to mogu da posvedoče svi oni koji su imali sreće da se nađu u prilici da taj veliki film pogledaju, ovde elegantno i smireno hodaju po samoj ivici žileta, a krajnji ishod te zadivljuće inteligentne i vešte akrobatike je značajan film koji poentira i na planu emocija koje pobeđuje. Bezrezervni realistički pristup u ovom filmu prelazi granicu i stiže i na teritoriju poetske lepote, a sam Maritaud je maestralan u žongliranju aspektima autodestruktivnosti, ranjivosti i nezaštićenosti, a što sve, pak, dovode do apsoluta lepote uverljivog i upečatljivog izraza. Sam Maritud će odlučiti u kom će daljem pravcu ići njegova glumačka karijera, a sve i da se zaputi put glavnotokovskog filma neprikrivenog hetero pristupa, mnogi će mu, reklo bi se, posve dragovoljno i dalje i zadugo još biti duboko zahvalni za ovo što je u ova samo četiri filma i u ove dve-tri godine pokazao na polju queer filma. Uz ispravku/dopunu, na polju queer filma koji to zapravo možda i nije. Vodič kroz gej Srbiju

43


E

OPTIMIST Intervju

femerne Konfesije su nastale 2015. godine i izvedene su premijerno na BEFEM festivalu u KC Grad. Svako sledeće izvođenje donelo je novi narativ sa novim protagonistima, drugim lokalnim performerima koji su se pridruživali kolektivu. Nakon četiri izvedene produkcije u Beogradu i Skoplju, kolektiv EK predstavlja potpuno novu pod nazivom “EFEMERNE KONFESIJE U SVEMIRU – songovi o dekadenciji, krizi spiritualnosti i azotu”. Kako su nastale Efemerne konfesije i ko čini vašu veselu trupu? Markiza De Sada: Post kabaretski igrokaz jedinstvenog, a pompeznog naslova „Efemerne konfesije“ nastao je iz Johanine i moje potrebe da pročistimo naša sećanja, čakre i aspiracije, da se intelektualno ušinemo i podelimo sa auditorijumom razne situacije. Prvi put se to zbio na Befem festivalu, kada je Fric Klajn svirao, a nas dve pustile po koji krik i šalu malu. Nešto kasnije i Dekadenca sa nama ukaza na sceni, iako ju je najviše morilo da li je slonovača na ceni. Taman kada se nađosmo na Mediteranu, puče skandal i Johana se zapita ko joj je otac i da li živi u Iranu. Veličanstveni kralj Zed Zeldić Zed ote Dekadencino srce, meni nije pukla čarapa, jer smo, zaboga, na moru, a iz dubine Foto: Mina Šarenac mraka u sve to umeša se i Darlin Brando ta misteriozna postura i tek tada nastade zbrka i nasluti se nova avantura. Dekadenca: Efemerne Konfesije su se izrodile iz naše želje da se povremeno ispovedimo, vidite šta sam htela s tim? Pored pomenutih slatkih malih nas povremeno se ukazuju mnogi drugi karakteri i karikature prolaznog tipa. Da li možemo da kažemo da su Efemerne konfesije doživele uspeh u Beogradu, a i van njega? Dekadenca: Za ljubav … ne! Za dupli martini ja sam rođena! A zvezda takođe i poneki partizani,

44

www.optimist.rs

ovo su svakako komunističke grudi! Tako da, da, diljem regiona od Vardara do Triglava, što bi se reklo. Johana Helmut Kol: Ja bih vam prvo rekla da nam definišete uspeh. Da li je uspeh posed, zvanje, ruzmarin za reverom ili raskošno zdanje? Ili možda konstantno revolucioniranje? U tom slučaju rekla bih da je ovo poslednje moja idealka, kao u nekom poljskom selu možda dobro odigrana polka! Ili za pokvarenu buržoaziju uskoro potpuno usrana motka! HOHHHOH Markiza De Sada: Ja bih samo rekla da je reč u jedinstvenoj trupi u regionu, ako ne i šire koja voli da se dobro zabavi, ali i nešto mudro kaže, ma koliko to sve smešno zvučalo, ne lezi vraže! Šta vi to radite u dubokom svemiru? Johana Helmut Kol: Suočavamo se sa drugim delovima sebe, istražujemo neke nove nas, neki baš kao da su kosmičke bebe (bebe bljak!) Dekadenca: Mahom učaureno meditiramo, a ponekad ipak i provociramo na revoluciju, to tako obično bude u bestelesnom stanju i usled elektromagnetnog zračenja kosmičke prašine koja neprestano huče. Efemerne izreke kažu: Vazduha nema u komori, za slobodu mora svako da se izbori… Primećujem da mnogi slobodu vide kao zagarantovanu privilegiju koja je pala s neba, a ne kao konstantnu borbu. Kako vi uopšte vidite slobodu?

Dekadenca: Vidimo kao svojevrsnu radnju, stanje i zbivanje koje ćemo eskalirati i do Dekanata, ako ne uspemo da pometemo sve kako treba.


Johana Helmut Kol: Nemojte mi molim vas prodavati floskule kao jeftin luk! U tom slučaju postajem zajebana kao babin kuk. Markiza De Sada: Opet bih nas citirala – Revolucija je bitna, nebitna je nitna! Rekla bih da ovaj poklič sumira naše stanovište, kao i čitav korpus referenci koje su društveno politički mišljenje. Mi slobodu svakako osvajamo sa svakim novi izvođenjem, za ostale nisam sigurna. U svemiru nema novca nisi više konzumeristička ovca. Nema novca? Znači plaća se isključivo karticama? Johana Helmut Kol: Slušajte mladiću, ovo već prelazi u ozbiljnu manu, rajcate me kao bube na izletu po kakvom pastoralnom danu....kakve kartice, kakvi bakrači, sve vam je plastika, obratite pažnju na etikete vaših skupih odela, ako piše POLIESTER, zaobilazite u širokom lukuDekadenca: Isključivo se koristi Intergalaktički Dinar, prenos novca je beskontaktno, telepatski. Ne primamo DINA kartice ni čekove građana. Zemlja nam je bila tesna, obesna i neizvesna. Jel ovo neka šala na Dekadencin račun? Dekadenca: Ja bih se čuvala invociranja Dekadence, moguće je da je potpuno poludela i da će sesti na vas. Osim ako ste Markiza, ona je dovoljno žilava. Markiza De Sada: Predraže, zar vama nije tesno ili se samo-brendirate besno? Ovo nije nikakva insinuacija, već samo artikulisana ideologizacija. Moj smeh se ne može slovima opisati, ali sam sigurna da ga se publika može setiti – nalik je

kupoprodaje, niko ovde nema račun, mi teramo drugi način, mirisan i čist kako kakav skupoceni bliskoistočni začin. Nedavno ste realizovali i radio dramu Efemerne audio pinjate emitovanu na Radio Beogradu koju prate originalne i dobre promo fotografije što nisam odavno video. Šta nam možete reći o njima? Dekadenca: Pogledajte malo bolje! Đavo je u detaljima, a ponekad je to samo Dajana Ho ili Viva la Diva. Slikavala nas je Mina Šarenac, a Dekadenca je mukotrpno i pod pretnjom vojnog puča danonoćno sve kolažirala da bude reprezentativno i pomalo lucprdasto! Mi prosto prevazilazimo formate i ukazujemo se na raznim nacionalnim i interstelarnim frekvencijama. Pa nas možete poslušati zauvek ovako arhivirane na veb stranici RTS-a. Markiza De Sada: Oh Predraže laskavče jedan, hvala na komplimentu – mi često volim da uživamo, ali nam je i maksima rad, rad, rad i samo rad vrlo prijemčiva. Tako smo i osmislili, organizovali, aranžirali pomenutu foto sesiju u jednom tajnovitom beogradskom lokalu, a ti nadasve fantastični prizori su odgovor na tekst radio drame kojim se izuzetno ponosim, ali i sve karaktere od pomenutih do nedavno preminule Dajane Ho, Valeri Kendi, Viva la Dive, Sestre Mlaćenice i naočitog nam naratora Ah Ahileja koji su učestvovali u realizaciji iste! Šta možemo očekivati od vas u efemernoj budućnosti? TV seriju za Netflix, Efemerni podcast, premijeru u Narodnom pozorištu? Markiza De Sada: Sav besmisao u kome levitiramo je posledica tržišnih sistema, Markiza de sada, Dekadenca, Johana Helmut Kol zato vam od mene sledi jedna anatema – ne, nisam toliko ostrašćena u ovom odgovoru, to je samo jedna od replika iz svemira, ali sam je odabrala kako bih vam dočarala moje viđenje budućnosti. No, ukoliko postoje znatiželjni partneri ili donatori renesanih nazora – mi smo odveć raspoloženi da realizujemo Razgovarao: Predrag Azdejković forme nove, uz dosta šampanjca, levičarske buke, ali i zaslužene love. Dekadenca: Budućnost je, nažalost, neminovna. Čeka svakoga i veoma je osvetoljubiva s toga vežite se momci, sprema padu berze! Johana Helmut Kol: Opet vi račun, ma prestanite nam se truckava noć! da se razbacujete tim komercijalnim terminima Johana Helmut Kol: Zapalićemo vas!

Efemerni intervju

Vodič kroz gej Srbiju

45


G OPTIMIST Film

odine 2009. Aranća Ećevarija primetila je u novinama jednu pomalo neobičnu vest. Pažnju joj je tog dana privukla priča o venčanju na koje nije došao nijedan gost! „Pročitala sam vest u El Paisu o venčanju dve Romkinje“, priča ova Špankinja. „Na fotografiji su bile prikazane s leđa, a u tekstu su im bila izmenjena imena. I na venčanje im nije niko došao. Tada sam počela da se interesujem za to kakva bi uopšte bila ljubavna priča dve žene u tom okruženju?“ Deset godina kasnije, Ećevarija zahvaljujući ovoj priči, na kojoj je zasnovan njen prvi igrani film „Karmen i Lola“, osvaja najveće špansko filmsko priznanje – nagradu Goja u kategoriji najboljih novih reditelja! Zatečena uspehom, kako danas kaže, samo je želela da snimi priču o Romeu i Juliji, ali sa dve tinejdžerke koje odrastaju u jednom marginalizovanom okruženju.

46

www.optimist.rs

Filmski festival „Španski metar“, koji po dvanaesti put organizuje Institut Servantes u Beogradu, održaće se od 15. do 27. maja! Filmske priče koje potpisuje čuvena španska rediteljka Pilar Miro prikazivaće se u Jugoslovenskoj kinoteci od 15. do 17. maja. Filmski ciklus „Ženski ugao“, u okviru kojeg će biti prikazana najzanimljivija ostvarenja španskih rediteljki, održaće se od 18. do 20. maja u Domu omladine Beograda. Glavno filmsko druženje pod nazivom „Savremeni film“ biće otvoreno 23. maja u Dvorani Kulturnog centra Beograd. U okviru ovog ciklusa, sve do 27. maja, biće prikazana najznačajnija nova ostvarenja na španskom jeziku, kako iz Španije, tako i iz Meksika, Argentine, Kolumbije i Perua. Ova filmska priča, premijerno prikazana 2018. godine na Filmskom festivalu u Kanu u okviru selekcije „Directors' Fortnight“, svoju beogradsku premijeru imaće na predstojećem Španskom metru, filmskom festivalu Instituta


Servantes u Beogradu, koji i ovog maja donosi Zaira Romero i Rosi Rodriges. Bile su savršene za najbolja ostvarenja na španskom jeziku. te uloge, čak i fizički.“ Celu deceniju rada na ovom filmu, od počeFilm je u Španiji podigao mnogo prašine, ali tne ideje do svetskih festivala, rediteljka Ećeva- i pokrenuo važna pitanja u stručnoj javnosti o rija pravda na nekoliko načina. Ovo je, ipak, njen predstavljanju romske zajednice i prikazivanju prvi dugometražni igrani film, pa je želela da sni- lezbijske ljubavi na velikom platnu, kao i o važmanju priđe što pažljivije, ali i da temu koju je nosti osvajanja slobodnih prostora za marginaizabrala ispriča na što bolji način, svesna rizika u lizovane grupe. Reakcije publike bile su koji se upušta. „Mrnepodeljene – ljuzela bih sebe da bav Karmen i Lole sam upala u neki svakako se može kliše“, izjavila je ona svrstati u jednu od u razgovoru za ljubavnih priča koje „Romeo i Julija“ za 21. vek španski filmski čaće obeležiti špansopis „Fotogramas“. sku kinematogra„Tražila sam profefiju sa početka 21. sionalne glumice veka! romske nacionalno„Karmen i Lola“ sti, ali njih nažalost imaće dve projeknije bilo, tako da cije na ovogodišŠpanski metar smo morali da denjem Španskom limo flajere po krametru – prva će se jevima kao što su održati 18. maja u Viljaverde, Valjekas, Domu omladine Sijemposuelos... Uradili smo više od 1250 inter- Beograda, a druga je zakazana za 24. maj u Dvovjua! Mnogo me je obradovalo što su se pojavile rani kulturnog centra Beograda.

Karmen i Lola

Vodič kroz gej Srbiju

47


L

OPTIMIST Intervju

illy Cafe je nastala kao priča o Ljubici kafe kuvarici, ženi koja radi u menzi Subotičkog zatvora. Tamo je naučila sve tajne uspešnog života, potom je prešla u Centralni zatvor a na kraju joj je sledio stomačni! Priča dalje kaže da upoznaje biznismena sumnjivog poslovanja, nakon čije smrti stiče duboki džep i duševni mir. Prve realizacije lika uz pomoć bliskog prijatelja dešavaju se negde 2014, dok potpuno dreg otelotvorenje dobija tek 2016. kada se priključuje prvoj dreg kući u našoj zemlji, House of Killix. Da li je istina da si bila inspiracija Leni Kovačević za pesmu Cafe? Istina je! Naime pošto naša lezbejska fantazija nije urodila plodom, a sami znamo da makaze i makaze nisu rešenje ni u poznatoj igri, odlučili smo da to ostavimo iza nas. Ipak ona je želela da ostavi trag i omaž meni i da svi znaju kako je to kada zakuvam, kafu. Ko je tvoja dreg mama, dreg kuma, dreg rodbina? Iako to nije javno i pored toga što sam veliki deo puta prevalila sama, definitivno moja dreg majka jeste Uma Killix. Nju i njena vizualna remek dela možete naći na društvenim mrežama. Naš odnos je pomalo tinejdžerski, gde sam ja pomahnitala ćerka ali svakako gajim ogromnu ljubav, poštovanje i zahvalnost prema umetniku kakva je ona! Tu su i ostali članovi kuće odakle sam potekla a ostatak rodbine će se sigurno već javiti kada krene čitanje mog testamenta. Znači, ti imaš dreg kuću i nisi beskućnica? Moj život je raspet između bogatašice i beskućnice, izgleda ipak ovo drugo. Trenutno obitavam na relaciji House of Killix, House of KayGie a tu su i neke Čudne sestre, sestrice. Izgleda ja svuda zakuvam kafu! Koliko je srpski dreg daleko od srpskog mejnstrima? Kada ste u mojim godinama sve je daleko od vas, pa i dreg i mejnstrim a i to srpsko! Moramo odlučiti odakle gledamo, mladim homozezualcima i ostalim što vole zezanje je svakako mejnstrim. Mada mislim da smo mi još daleko od

48

www.optimist.rs

mejnstrima, nešto im je poznato, tu i tamo koja nošnja ili karamela. Svakako, ako neko lipsinkuje pesmu „ko udara tako pozno, u dubini noćnog mira“ mislim da ćemo preko noći postati mejnstrim, on every stream. Da li si ti comedy queen, big girl ili koja već kategorija? Svakako sam teška kategorija, nešto lakša za slušanje, nadam se, s obzirom da jesam comedy queen. Tako sam i postala poznatija među lokalnim ljubiteljima krosdresera. Mada to nije klasičan humor, retko radim stand up, više ga kombinujem sa stalnim zvanjem da budem hostesa i voditeljka programa na nekom od dreg događaja. Svoje fore smišljam u trenutku dok radim, što je odlično je mi je inspiracija stalno ispred nosa, moje predivne koleginice.

Jednu gorču bez šećera, molim!

Lilly Cafe Razgovarao: Predrag Azdejković

Koji zadatak u RuPaul’s Drag Race-u bi razvalila? Ulogu kamermana ili neko drugo pomoćno zanimanje ,električara ili ipak ne, tu su lezbejke! Šalu na stranu, mislim da bi bila dobro u Roasting challange-u, a verovatno i u nekom drugom koji ima veze sa komedijom. Ako uvedu rvanje tu bi sigurno bila prva! Koga bi imitirala u Snatch Game-u? Zoricu Brunclik jer ima i više nego dovoljno materijala, i ta predivna kosa. Možda Oliveru Marković kao tetku Angelinu. Jer Dunav je tako zagađen a i imala je simpatiju baritona, svi su govorili da je peder, da oproste deca ali kako peder sa onakvim glasom. Obe imaju smisla u mom univerzumu. Koja je tvoja omiljena domaća dreg kraljica i zašto? A strana?


Foto: Irina Mićić Ovo je teško pitanja, iako ozbiljnu bitku igraju Dekadenca, Markiza de Sada i Karma Geddonia, ipak pobedu odnosi Pogrešna Pogrešna Killix. Verujem da za nju mnogi ne znaju, jer već neko vreme živi na dalekom istoku ali ona je najgenijalnija, najmaštovitija kraljica naše zemlje. Radila je beskrajno smešne video klipove i fantastične kostime. Izguglajte je! Što se stranih kraljica tiče omiljena mi je Miss Sherry Pie, ona nije bila na Dreg Rejsu ali je fantastična! Koliko misliš da običan svet razume dreg sleng? Da li im treba rečnik ili pojašnjenje da bi razumeli o čemu pričamo? Ja tako ne pričam i potpuno mi je stran taj sleng. Šalim se naravno, ali držim se svog izvornog osakaćenog jezika između mađarskog i srpsko-hrvatskog. Imam toliko bisera odatle da mi uticaji zapada nisu potrebni! Često moja mađarska referenca bude samo meni smešna ali to je i više nego dovoljno, radim dreg da meni bude lepo. Verujem da je naša dugina publika i više nego upoznata sa slengom američke gej kulture, jer često sa njom preteruju. I spilled the T, Yaaaassss gurllll... Ups, izvinite obuzeo me je demon. Gde možemo da gledamo Lilly Cafe kako nastupa? Lilly Cafe, možete uvek naći na Instagramu kao mrs.lillycafe! Tamo možete videti nastupe koji slede! Nastupala sam svuda, iako moja sigurna kuća jeste Kulturni Centar Grad, radio sam i u

mnogim drugim lokalima i ansamblima: Wyrds Sisters, KayGie drag show, sa Sonjom Sajzor, za Prajd dreg žurku i po klubovima i kulturnim dešavanjima gde sam nastupala sama ili sa drugim dreg kraljicama! Kako se snalaziš za šminku, perike, kostime? Kao i sve druge kraljice, od jednog dinara pravim deset, haha. Nešto kupim, nešto napravim, nešto posudim, Mislim da naši fanovi nemaju predstavu o tome koliko je ovo skup hobi! Šminka se najviše troši ali najlakše nabavlja! Perike su na početku bile skromne i više sam preferirala turban sa cvećem, jer je bilo raskošnije u odnosu na jeftine perike, danas imam bolje vešto ih stilizujem i to radim uslužno i za druge dreg kraljice! Štikle su najveći problem, što zbog broja, što zbog mog visokog opterećenja na njima i njihove neudobnosti. Ko ti je sugar daddy? Nemam šećernog tatka, jer ja nisam takva vrsta devojke ali kada bih htela, imala bih ga, jer sam boleština! Jedna poznata referenca. Sve ponude divnih mladića Beograda i ostalih od severa do juga, rado ću dočekati i nadam se skrasiti za sva vremena. Tvoja poruka čitaocima Optimist magazina. Dođite i pogledajte kako Ljubica kuva kafu, gorka je al' se pije! Mir u svetu i ljuta pljeskavica sa lukom. S ljubavlju vaša Lilly Cafe! Vodič kroz gej Srbiju

49


P OPTIMIST Serija

rilično friška i već sada zapa- pristupa temama seksa, seksualnosti i polnih žena i hvaljena nova televizij- identiteta, ipak donosi i preglednost i artikulisaska igrana serija Now nost, koje su i njegovim najradikalnijim filmskim Apocalypse upisala se u onu radovima bile konstante Soderberghovog priretku felu pop-kulturnih dela stupa i tom indie mikrouniverzumu. i/ili proizvoda čijoj analizi je S druge strane, emiter, kanal Starz, uz podrmoguće pristupiti iz čak ne- šku i samih autora, je u ovom konkretnom slukoliko upadljivo značajnih i čaju naglašavao da je ovde u pitanju zapravo raznovrsnih aspekata. Mogli „serijalizovan“ film, čime se Now Apocalypse nabismo da krenemo, recimo, dovezuje na skorašnje pokušaje Starz-a upravo upravo od suda da je u pita- na tom tragu (lane je to bio slučaj sa serijama nju odlična nova serija koju je, pritom, i lako i za- Sweetbitter, American Woman...). Naravno, sami bavno pratiti. gledaoci ne bi nužno morali preterano da mare Ipak, možda je nužno krenuti od krštenice, za te autorsko-producentske finese, ali ovde se a tu nekako neizostavno počinje svaka skorija i zbilja stiče utisak da gledate poduži film, u trapriča o osobenosti ove nove serije. Naime, ova janju od pet sati, znalački izdeljen u efektnih televizijska serija je čedo glasovitog filmskog au- deset polusatnih epizoda. I u tom smislu, Araki, tora iz domena pravog američkog koji je doduše, poslednjih par godina režirao ponezavisnog/indie filma, Gregga Arakija, autora više epizoda raznovrsnih glavnotokovskih telefilmova The Living End, The Doom Generation, vizijskih serija, ostao svoj na svome, jer Now Nowhere, Splendor, Mysterious Skin, Kaboom, Apocalypse u svakom svom segmentu više priWhite Bird in a Blizzard... Vreme je pokazalo da pada filmskom mediju nego televizijskom svetu. je kultni status koji ovi (i ostali njegovi filmovi) Uz to, to je tok jedna od osobenosti ovog uspeimaju sasvim zaslužen, a u prisustvu iole upuće- log televizijskog rada, za koji, na sreću, ne monijih u njegov rad i njegov značaj možda je i iz- ramo da tvrdimo da je ekstravaganca kao takva, lišno govoriti o jer pruža i znatno njegovom značaju i više i na temu realinjegovoj osobenozacije i na temu sti. Da stvar bude motiva, tema, znajoš intrigantnija, u čenja i moguće inGle čuda, Gregg Araki ponovo pogađa u metu! svojstvu izvršnog terakcije sa već producenta tu je još prisutnim i gledaojedna potvrđena lecima koji će tek otgenda indie filmkriti i prepustiti se skog izraza, Steven brojnim čarima ove Soderbergh, kao prve (i zasad jedine) Piše: Zoran Janković autor čest i u prvolisezone Now Apocagaškim filmskim lypse. produkcijama, i, čini A na planu sase, da bi bez njedržaja ova serija je gove podrške Araki, nesporno izdanak dokazano sklon iskliznućima put istinskog un- Arakijevog filmskog i opšteg svetonazora – uz derground pristupa izboru tema i njihovoj puno seksa, bunta i tog nekog sveopšteg sloboobradi, teško mogao da se izbori za čitavu seriju darskog i emancipatorskog duha, priča prati u vlastitom autorskom viđenju. Premda ikonične grupicu nekoliko prijatelja i pridruženih im sapojave u domenu nezavisnog filmova, Araki i telita koji u potrazi za uspehom i egzistencijalSoderbergh su ipak lako uočljivo sasvim razno- nim smislom bauljaju kroz Los Anđeles rodne autorske figure, a Now Apocalypse je, kao današnjice. Na čelu kolone tih prokrastinacijski celina, pokazao, da se radi o delotvorno komple- sluđenih je Odisej, zaljubljivi ali i promiskuitetni mentarnim suprotnostima, jer ova serija, podno gej, godinama nepomičan na nultoj tački svoje svog tog arakijevski odrešitog i slobodarskog nevidljive holivudske karijere, koji živi sa Fre-

Now Apocalypse

50

www.optimist.rs


dom, jednako neuspešnim scenaristom u pokušaju, hiperosećajnim jakišom, uz to, i Odisejevom tihom patnjom godinama unazad. Na tasu ženskih likova tu su Carly, Odisejeva najbolja prijateljica, neznatna glumica ali i prekaljena udarnica na polju internet-seksa i fetiša, i Severine, Fredova obožavana devojka, hladna i samozatajna naučnica na enigmatičnoj naučnoj misiji, a, pritom, čvrsto rešena da na sijaset načina uspe da iz korena i često iz čiste zabave iščupa Fredovu naglašenu hetero- i alfamužjačku bit. Kao i u slučajevima njegovih filmskih radova, sam sinopsis tek delom može da opiše ono što nas očekuje u Arakijevim pričama, gde ne postoje granice u smislu realističnih i nekim srednjačkim ukusom i brigom za nazore tradicionalnijih sojeva među gledateljstvom omeđenih postavki. Now Apolacypse je očekivano raspojasana fešta sročena u slavu ničim zauzdane putenosti, a pri-

kaz seksa i seksualnosti, koja i ovde u dobroj meri određuje i navodi likove, dat je uz podosta relaksiranosti i humora, u ključu svojevrsnog novomilenijumskog spoja hiperseksualnosti i postseksualnog cinizma koji junaci gaje prema tom delu svog identiteta, ali i prema svetu u znatno širem smislu (Carly će u jednom trenutku priznati da je „kao milenijalka naprosto obavezna da bude fluidna po tim pitanjima“). Stoga se i po toj osnova može zaključiti da i „televizijski“ Araki, da pomenemo i to, sada već šezdesetogodišnjak, ostaje svoj na svome – nesputan, duhovit, sklon ekcentričnostima ali ekscentričnostima sa povodom i smislom, istrajno zagledan i u često skrajnutu emancipatorsku slobodarsku suštinu queer identiteta i postavki. Stoga, i sa te tačke gledišta odmeravano, Now Apocaplypse je očekivani trijumf, trijumf volje i trijumf dara. Da stvar bude lepša i hvale vrednija, bez imalo kalkulantske zadrške. Vodič kroz gej Srbiju

51


A OPTIMIST Pozorište

ktuelna pozorišna se- pristup predstavi u kojoj igraju: Srđan Timarov, zona u Beogradu neće Bojan Dimitrijević, Dubravka Kovjanić. Milica biti zapamćena kao Gojković, Miodrag Dragičević i Joakim Tasić. jedna od reprezentativ- Delo NATAN MUDRI dramski je ubedljivo a nijih, kada su u pitanju usredsređeno je na temeljna pitanja savremeumetnički projekti. To je nog sveta, trpeljivost i netrpeljivost, verske i svakako posledica rasne tolerancije, mogućnost zajedničkog žitrenda sve manjeg ula- vota, solidarnost i milosrđe. Gothold Efraim Leganja u kulturu, pa se sing je nemački pisac, kritičar, filozof, teoretičar pozorišne repertoarske umetnosti i jedan je od najznačajnijih predstapolitike sve više okreću vnika evropskog prosvetiteljstva i autor prve nekomercijalnijim svakidašnjim temama. Za tek mačke građanske drame. par predstava se može reći da svojim sadržajem Izvorna radnja je smeštena u Jerusalim za i estetikom zaslužuju da dobiju preporuku za vreme Krstaških ratova i na slojevit način govori publiku koja pozorište sagledava ozbiljnije i o multietničkim (i danas aktuelnim) i verski nesveobuhvatnije. trpeljivim odnosima. (Nijedan od nas nije birao Predstava koja se posebno i po mnogo pa- svoj narod. Zar smo mi naš narod? Šta je to rametara istakla je NATAN MUDRI (Jugosloven- narod? Čiju veru i vernost najmanje podvrnuti sko dramsko pozorište, scena Studio JDP). sumnji?). U centru pažnje su Sultan Saladin, Istoimena drama Gotholda Efraima Lesinga ob- Natan (mudri) i mladi templar. Kao predstavnici javljena je 1779. a na scenu je prvi put postav- muslimanske, jevrejske i hrišćanske religije, ljena 1783. godine u Berlinu. Domaću premijeru, isprepletani intrigama i međusobnim interetekst je imao u martu ove godine, kao rezultat sima, oni grade odnose koji ih predstavljaju i prijasne repertoarske politike ovog pozorišta da kazuju pod različitim presecima. Natana postavljaju evropske klasike i savremene tek- (Jevrejina) veoma upečatljivo i lucidno tačno tustove aktuelne tematike. Time se JDP svrstava u mači Bojan Dimitrijević. On ima kontrolisano i red vodećih kod nas, i svakako najzapaženije u samouvereno držanje, finansijsku moć, status u Beogradu ove sezone. Posebno je pohvalno što društvu. (On je bogat i narod ga zove mudrim, a je opravdano poverenje koji je dobio mlad au- poštuje ga kao kralja. Možda je narodu bogat i torski tim koji je radio na ovoj predstavi. U pita- mudar jedno isto ?!). Sultan Saladin je predstavnju su: rediteljka Jovana Tomić, dramaturg nik vlasti, finansijski propao i svoj uticaj pokuDimitrije Kokanov, šava da unovči. koreografkinja Maja Njega dinamično i Kalafatić i kostimoperfidno (pomalo grafkinja Darinka perverzno) sjajno SEKSI LATENTNA PREDSTAVA O (NE)TREPELJIVOSTI, Mihajlović (pseudotumači Srđan Timanim Selena Orb). Svi rov. (Ne zajmi se od VERSKOJ I RASNOJ (NE)TOLERANCIJI zajedno su već onih koje si učinio imali izuzetno bogatim, jer zajmiti uspešnu saradnju i od takvih znači dati, na još dve zapapa uzeti. Najškrtiji, žene beogradske njima idi, oni dobro predstave (Lolita, znaju da se njihov piše: Marko Radojičić Vladimira Nabonovac plodi u kova, Opera i teatar mojim rukama). IzMadlenianum i Urmeđu njih dvojice nebesna tama Volje templar, hrišćaframa Loca, Atelje 212). Pored njih u autorskom nin. Zarobljen kod Sultana Saladina, spas traži u timu su i scenografkinja Jasmina Holbus i kom- Natanu i u ljubavi prema njegovoj kćeri. Njega pozitor Miša Cvijović. Svi oni zajedno su dali ori- upečatljivo i na momente duhovito i neposreginalni umetnički, visoko estetski i inteligentan dno tumači mladi Joakim Tasić. Ono što je za svu

Natan Mudri

52

www.optimist.rs


Foto: Nenad Petrović trojicu karakteristično jeste da svaki ima svoj autentični scenski pokret (način hoda i držanje) i vizuelni – kostimografsko-šminkerski identitet, koji prate njihovu religiju, ali i ponašanje i karakter. Moderna estetika predstave je upotpunjena izuzetno efektnom i minimalističkom scenografijom (neonke i pod koji reflektuje svetlo), minimalističkom muzikom (samo u ključnim scenama i dramskim pauzama) i kostimografski (preovlađuju crne i sive bolje, moderni futuristički krojevi, sa sado-mazo i transrodnim elementima) daju predstavi jednu visoko (seksi) futurističku dimenziju čitanja drame. Rediteljski jako stilizovana predstava, radnja i likovi su pažljivo razrađeni, koreografski i scenografski upotpunjena. Opet, dramaturški efektno skraćeno sa zadržanim upečatljivim monolozima i dijalozima da sve vreme drži pažnju, a na momente daje na neizvesnosti i komičnosti. Kao celina, predstava, iako na neki način ukalupljena prostorom i istorijskim kontekstom, daje univerzalnost i svevremenost. Nešto što publika retko ima prilike da vidi u klasičnim delima, a što jedino hrabri umetnici mogu da iznesu sa uspe-

hom. A ovo je jedna od takvih predstava, da privuče mlađu publiku željnu savremenijeg pristupa u dramskom tekstu. Hrabro! Sama rediteljka je o predstavi rekla sledeće: Lesing je napisao politički komad, koji zbog svoje teme ostavlja utisak da je mogao biti napisan i danas. U originalu didaktičan komad, gde, zalažući se za mir i toleranciju, Lesing iz različitih uglova tretira versku netrpeljivost, migracije, ratove; u odnosu na današnji politički trenutak, jasno je zašto je komad danas popularan i često izvođen širom Evrope. Mene je, pored svega navedenog, ovom delu privukla i poetičnost jezika, sočni likovi, humor – jer je moje lično osećanje današnjice blisko apsurdu, tako da u tragičnim (društveno-političkim) okolnostima, humor i cinizam stoje ruku pod ruku i gađaju u metu. Radikalnom adaptacijom didaktika je potisnuta zarad otvaranja pitanja šta danas znači epitet mudri, i šta se dogodi kada nas ostale odrednice našeg identiteta – društvene uloge, političke pozicije, religija ili porodica – iznevere, ili kada mi izneverimo njih. Vodič kroz gej Srbiju

53


OPTIMIST Knjiga vredna vaše pažnje „Smatram da je svako organizovanje ugrožene manjine pogrešno“, rekao je književnik Jovan Ćirilov u nedavno objavljenom intervjuu o mogućnostima homoseksualaca u nas da se organizovano bore za ravnopravnost. „Time se na neki način priznaje svoja izopačenost i devijantnost, što vodi getoizaciji.“

O

vako započinje jedan Ljuba Stojić se sa tadašnjim urednikom mau nizu tekstova koji su gazina „Duga“ Grujicom Spasovićem dogovorio svojevremeno objav- da počne rad na feljtonu „Život u senci“ u kojima ljeni u magazinu će prikazati neke ljude i prakse o kojima se kod „Duga“. Najbolje je nas do tada nije mnogo pisalo ili govorilo. Stojić da, ipak, krenemo od je oko sebe okupio grupu entuzijasta, mnogima početka. Ili od kraja? među njima je ovo bilo prvo novinarsko iskustvo, Da se nađemo na po- održao im kurs iz anketiranja i poslao na radne četku kraja? A tako je zadatke. Stojić je želeo da prikaže živote prostilepo počelo. Bile su to tutki, homoseksualaca, lezbijki, svingera, narkonekakve divne „go- fila i grupe ljudi koje je nazvao „individualisti“. dine raspleta“. Osamdesete godine minulog U žižu javnosti došli su sa tekstovima o svinveka. Verovatno jedini period kada je u Srbiji gerima. U to doba Jure, bez interneta, bilo je mogao da se oseti dah moguće slobode, da se teško naći mali, topli svingerski kružok. Zato je nasluti ono što bi moglo da bude. I to ne sloboda Stojić zajedno sa kolegom, dao oglas u noviu nekom nominalnom, zakonskom smislu. Tu nama, gde su se predstavili kao „mlad i zdrav par, slobodu imamo danas i nešto nam ne doprinosi radi druženja“. Stojićev saradnik je bio iznenakreiranju sveopšte sreće i blagostanja među đen kada mu se, nakon nekoliko meseci, jedan (malo)građanstvom. Ne. Tada je mogao da se brkati muškarac pojavio na vratima „radi oglasa“. oseti miris mogućih promena, wind of change, Za razliku od svingera bilo je daleko lakše naći chimes of freedom, mogućnost prave emancipa- homoseksualce i ubediti ih da, pod pseudonicije društva, gde bi cela zajednica prihvatila mima, progovore o sebi. Šta se, iz Stojićevih tekprave, a ne kozmetičke i formalne promene. stova, može zaključiti o životu srpskih Kao jedan od surfera na tom emancipatorskom ta- homoseksualaca tokom osamdesetih godina milasu pojavio se i Ljubiša Ljuba Stojić. Radeći psiho- nulog veka? sociijalna istraživanja Apsolutno svi Stojić je pokušao da dele stav Jovana Ćiruši malograđanske, rilova da je organizoa zapravo licemerne vano delovanje i moralne norme u seaktivistički (mada Miloš Obrenović protiv LGBT zajednice ksualnom ponašanju oni nisu koristili tu radnih naroda i nareč koja će tek u gorodnosti pokojne dinama nakon SFRJ. On je u magaovoga postati često zinu „Duga“ pokrekorišćena) pristup nuo seriju poguban i loš. Tako, istraživanja o ljudima na primer, izvesni piše: Milan Aranđelović koji žive „u senci“, na dvadesepetogodišmargini društva, jednji homoseksualac nom nogom u pozaposlen u direkciji dzemlju, mraku i velikog industrijskog ilegali, a koji, sa druge strane, istovremeno žive kombinata kaže da nema problema sa svojom sresvoje uobičajene živote, gledaju seriju „Dinastija“, dinom „jer nikom ne namećem svoju homosefilmove sa Lepom Brenom, uplaćuju LOTO, letuju u ksualnost“. Rovinju, napijaju se kada pobedi Crvena zvezda… Srpski homoseksualci iz osamdesetih godina

Život u Senci

54

www.optimist.rs


svedoče kako se među njima socijalne razlike brišu ili su manje vidljive nego kod heteroseksualaca. Sa druge strane, među TADAŠNJIM srpskim gejevima vlada podmuklost, laganje, podmetanje… Jedan sagovornik je ispričao kako je nakon raskida bivši momak pozvao telefonom njegove roditelje da bi im, sa brigom u glasu, rekao kako misli da je njihov sin peder. Srpski homoseksualci osamdesetih su pravili kućne žurke gde su se osećali najprijatnije jer su bili okruženi poznatim osobama. Delili su se na aktivne i pasivne. Znajući da pasivnost nije na ceni u patrijarhalnom društvu i da se čak i u njihovoj subkulturi na pasivne i feminizirane gleda sa prezirom i gađenjem mnogi pasivci su se predstavljali kao aktivni. Dosta njih je sanjalo o braku sa nekom poštenom lezbijkom kako bi u javnosti održali masku heteronormativne zajednice. Neki su se ženili strejt ženama kako bi od roditelja dobili stan na poklon (u našem narodu ovaj običaj je poznat i kao prodavanje vere za večeru). Smatraju da su gejevi promiskuitetniji od svojih strejt kolega, ali dosta njih sanja o dugoročnoj emotivnoj vezi. Idu na projekcije homoerotskih filmova u SKC-u, upoznaju se u gej frendli kafanama, na mestima gde ih ima više – u pozorištu, bioskopu, na izložbama… O čemu sanjaju i šta žele? Zanimljivo je da niko od njih i ne spominje gej paradu ili neko paradiranje. Verovatno u to primitivno doba pre interneta, a uprkos crvenom pasošu „bez mane što prolazi grane bez puno nakanja“ nisu ni znali da postoje gej parade. Ne veruju ni da će zakonska regulativa doprineti njihovom boljem položaju. Čak bi borba za zakone mogla i da ih „kompromituje“. Žele da imaju neki klub, kafić gde bi mogli da se okupljaju. Dešavalo se da mangupi sa Novog Beograda stave maske na lice kako ne bi disali isti vazduh i rukavice na ruke kako bi izbegli direktan kontakt sa „bolesnicima“ i dođu u park u kome se okupljaju homoseksualaci i da ih premlate. Zato bi im, govorili su, gej kafana mnogo dobro došla. Da li se boje HIV-a? Umereno. Iako je prva zvanično registrovana zaražena osoba bila homoseksualac i (strejt) epidemiolozi su, na osnovu sporadičnih i nesistematskih istraživanja,

bili skloni da umanjuju opasnost koja od zaraze preti domaćim homoseksualcima objašnjavajući to njihovim „patrijarhalnim“ seksualnim moralom. I sam Ljuba Stojić je u intervjuu za Drugi program Radio Beograda iz 1988. kazao kako očekuje da je „narednih deset godina vreme za koje možemo očekivati pronalaženje vakcine. Kada se to kaže, to nije gledanje u bob.“ A šta su o tome mislili tadašnji gejevi? Pre svega niko od njih nije govorio o virusu HIV-a, već su pričali o sidi. Zanimljivo je i da je poseban odeljak u jednom članku bio posvećen objašnjavanju šta je to siguran seks. Neki se boje i smatraju da je opasnost stvarna, dok su drugi prilično nonšalantni. Zanimljivo je i zašto ne strahuju mnogo od „side“. Sagovornici je drže za „bolest potrošačkog mentaliteta“, smatraju da kod nas nema toliko opasnosti od epidemije „jer mi nemamo komercijalozovanog homoseksaualizma preko kojeg se ona na Zapadu najviše širi“. Jedan od sagovornika kaže „pošto je izolovan virus side, očekujem da će u bliskoj budućnosti biti pronađen neki lek“. Izvesni „Rade“, dvadesetčetvorogodišnji apsolvent etnologije, kaže „Ja lično mislim da je to oko side VIŠE PROPAGANDA, nego stvarna opasnost.“ Zanimljiva je još jedna „Radetova“ izjava. „Bio sam za Zapadu, u kontaktu sa zapadnjacima, i naravno – uvek će zlo pre tamo nego ovde!“ Izgleda da je truli Zapad u Srbiji oduvek važio za truo. Šta je onda tih osamdesetih godina vezano za sidu plašilo naše homoseksualce? Dolazak na testiranje. Ne toliko zbog rezultata testiranje, već zbog toga što su se bojali šikaniranja medicinskog osoblja, podsmevanja (većina anketiranih se testirala u inostranstvu ili u laboratoriji kod nekoga koga su poznavali), takođe bi ovaj odlazak doživeli kao neku vrstu javnoga autovanja. A to se, u to doba, mahom izbegavalo. I zaista, mali broj anketiranih homoseksualaca se u to vreme autovao (čak se i ova reč ne koristi u to vreme) porodici ili prijateljima. Držali su se druženja sa osobama koje su slične njima i koje bi ih prihvatile, ali nisu nešto mnogo o tome pričale. Anketirani su se krili iza pseudonima, „umetničkih imena“ kako su sami govorili, dok je doktor Stojić više smatrao da su u pitanju Vodič kroz gej Srbiju

55

>>


OPTIMIST Književnost „partizanska“ imena. Neki su otkrili godine ili zanimanje, a neku su svaku kompromitujuću informaciju sačuvali za sebe. U novinskim tekstovima u kojima se doktor Stojić bavi lezbejkama primetna je mnogo manja paranoja, sagovornice su opuštenije, naročito kada je tema razgovora u pitanju. Više se govori o ljubavi, emotivnim odnosima, ljubavnom činu… Tadašnje zakonodavstvo nije smatralo da je lezbejstvo prestup, a medicina takvu praksu nije držala za bolest ili izopačenost. Samo je u, tada važećem, Rečniku srpskohrvatskog književnog jezika lezbijkama davana dijagnoza „Ženska osoba nenormalnih seksualnih sklonosti, koja pokazuje interes za druge žene“, dok je homoseksualac definisan kao „Čovek seksualno naklonjen osobi istog pola.“ Neke stvari se, izgleda, nikada ne menjaju. U skladu sa aktuelnim trendovima, jer beše to doba kada je u „Politikinoj“ rubrici „Odjeci i reagovanja“ objavljena humoreska „Vojko i Savle“ izvesnog M. Šarenca, i „Duga“ je na feljton o homoseksualcima dobila jedan Odjek. Izvesni Zoran Petrović iz Beograda je reagovao na tekstove napisavši pismo u kome otkriva kako postoje i biseksualci. To su, kako nas izveštava drug Petrović, osobe koje osećaju privlačnost prema osobama oba pola. U nastavku Odjeka, čitaoci „Duge“ se upoznaju sa biseksualnošću. Šta je bilo na kraju? Pokrenuta je „nacionalna homogenizacija“. Urednik „Duge“ Grujica Spasović je smenjen, a na njegovo mesto je doveden politički komesar koji je odmah izbacio „Život u senci“, a umesto njega pokrenuo feljton „Sve žene Miloša Obrenovića“. Usledile su vesele devedesete i oslobađanje srpskih zemalja koje su sasvim prekrile emancipatorske ideje Ljube Stojića. Kako bi ovaj trud spasli od zaborava Milojko Stojanović je u saradnji sa Ljubišom Stavrićem, i uz blagoslov Malene Stojić, ćerke Ljube Stojića, objavio knjigu „Život u senci“. U ovoj knjizi prvi put su na jednom mestu publikovani prikupljena istraživanja i feljtoni Ljube Stojića nastalih između 1985-89. objavljenih u časopisu „Duga“. Kao prilog na kraju knjige su objavljeni intervjui Ljube Stojića u kojima govori o sidi, srećnom braku i studentskim demonstracijama iz 1968. godine. U pitanju je lep dokument jednog vremena koje je davno prošlo o koje pokazuje koliko se ljudi i stvari ovde (ne)menjaju.

56

www.optimist.rs

„Dve se u meni pobiše sile, perverznjak i uča, um i ud.“ Osoba A, predstavite se. „Ja sam Milan Jovanović. Imam trideset i tri godine. Po zanimanju sa profesor književnosti.“ Osoba B, predstavite se. „Ja sam Milan Jovanović. Imam trideset i tri godine. Po zanimanju sa profesor književnosti.“

O

vo bi mogao biti prigodan uvod u roman „Neživoti i isključenja“ Milana Kovačevića koji je objavila izdavačka kuća „Treći Trg“. U pitanju je knjiga koja je nagrađena na prvom konkursu za prozu Trećeg Trga i Beogradskog festivala poezije i knjige, a našla se i u užem krugu za NIN-ovu nagradu. U prvom delu romana ili, kako nam to autor ljubazno objašnjava, u „Uvodu“ upoznajemo Milana Jovanovića. Sedam godina nakon što je stekao diplomu profesora srpskog jezika i književnosti Jovanović i dalje živi kod (i od) roditelja, pretvara se da piše i da traži posao. Jovanoviću se sve gadi. Život mu je postao besmisleni košmar. Zarobljen u sveopštoj malograđanštini koja polako pokazuje tendencije kao poseljačenju Milan Jovanović više ne nalazi smisao svoga postojanja. Taman kada pomislimo da će ovaj roman igrati tango sa Kamijevim „Strancem“ nastupa „Drugi, središnji i najbitniji deo“ iliti, kako nas opet upućuje autor, „Razrada“. „Uživajte u mladosti, faunčići moji. Uživajte u blaženom neznanju. Ja mladost nisam imao. Detinjstvo – da, svakako – ali mladost ne: nisam je imao suštinski, zato što nisam mogao da je iživim na način na koji sam to želeo; nije mi bilo suđeno da u naručje prihvatim ono za čime sa čeznuo.“ U ovom odeljku upoznajemo Milana Jovanovića koji ima diplomu turizmologa i administrativni posao u nekom komunalnom, ali ništa manje javnom, preduzeću. Ovaj Jovanović ceo život piše. Istina, do sada niko nije želeo da objavi njegova dela, ali to ne utiče na


samopouzdanje ovog mladića u najboljim godinama da se razočara u život. Jovanović takođe žali što nije završio književnost i radio u struci. Tek kada se Milan Jovanović iz „Uvoda“ i Milan Jovanović iz „Razrade“ sasvim slučajno upoznaju i odluče da zamene identitete, odnosno diplome, možemo reći da priča konačno počinje da koketira sa romanom „Smrt u Veneciji“ Tomasa Mana. Milan Jovanović, sa diplomom profesora srpske književnosti, konačno može da se posveti ostvarenju svojih snova, dok onaj drugi, odnosno prvi, Milan Jovanović može da ostvari sopstveni srpski san odlaskom u večna lovišta. Milan Jovanović počinje da radi kao profesor u prestižnoj lokalnoj gimnaziji i dobija na staranje tri odeljanja prve godine puna napupelih petnaestogodišnjih dečaka. Za razliku od Milana Jovanovića ovaj Milan Jovanović je i efebofil. Efebofilija, kao jedan od oblika kronofilije, je seksulana sklonost odraslih muškaraca prema mladićima i dečacima adolescentima. Milan Jovanović je, izgleda, našao način da, uprkos svemu, nađe rešenje svog problema. „Dečaci merkaju devojčice. Profesor motri na dečake i uzdiše. Direktorka vreba profesora.“ „Neživoti i isključenja“ Milana Kovačevića je roman inspirisan stvarnim događajem, odnosno člankom u novinama o čoveku koji je sa falsifikovanom diplomom tri godine radio kao profesor u jednoj novosadskoj školi. Naravno, ovo je

Milan Kovačević

Neživoti i isključenja piše: Milan Aranđelović poslužilo samo kao inspiracija za zaista originalni i neobično napisani roman. Milan Kovačević je odlučio da se ne pridržava svakog pripovedačkog pravila i književnih zakonitosti kao pijan plota. Naprotiv. Kovačević se poigrava

sa svim mogućim i nemogućim formama, ne pridržava se bilo čega osim potrebe da priča bude ispričana. Kovačević se na šašav i neuobičajen način bavi veoma važnim problemima u Srbiji: nepostojećim obrazovnim sistemom, krizom u školstvu, nezaposlenošću, stranačkom zaposlenošću, nefunkcionalnim pravosuđem, nepotizmom, slanom plazmom… Za roman „Neživoti i isključenja“ možemo reći da su parodija romana „Smrt u Veneciji“, parodija ozbiljne književnosti, parodija školskog romana, parodija kvir romana, ali ne i parodija života u Srbiji već čista dokumentaristička proza jerbo i parodiranje ima svojih granica i zenita. „Neživoti i i isključenja“ je neobična pojava na književnom nebu Srbije (slično kao i ministar prosvete na čije delo aludira naslov ove knjige), originalna, nesvakidašnja i baš zbog ovih osobina vredna pažnje i čitanja. U pitanju je lako čitljiva i pitka kvir tragikomedija od početka, pa sve do samog „Trećeg dela“, odnosno, „Zaključka“. Vodič kroz gej Srbiju

57


G OPTIMIST Književnost

Gotovo petnaest go- mimoilaženjima (već negde pri samom početku dina je, kanda, bilo su- glavni junak jetko priznaje: „Od njegovih pođeno da prođe do dviga, njegovih katastrofa, na kraju njegovog žinovog susreta preo- vota do mene je dopirao samo eho.“). A nije ni stalog srpskog čitatelj- povest o pokajanju, pomirenju, potrebi da se stva i cenjenog čovek pre ili kasnije vrati kući i još jednom pokolumbijsko-meksi- kuša da razmrsi bolna čvorišta iz davnih dana. čkog prozaiste FernaSlično i ovde sasvim ispravno mnogovoljenda Valjeha, autora noj Valjehovoj Bogogordici plaćenika, Provaliju nezaboravne „Bogoro- bi najcelishodnije možda trebalo čitati prevasdice plaćenika“ (obja- hodno kao još jednu tour de force tiradu ovog vila kuća Narodna knjiga-Alfa sad već davne autora na temu života, navika, naravi, i reklo bi 2005. godine). Pred nama je od pre par sedmica se, neprolazno i nepovratno krivo sraslog stanja njegov roman „Provalija“, kojim Valjeho, iako mu stvari u rodnoj (i ipak u neku ruku i voljenoj) Koto svakako nije bio prvobitan cilj, pokazuje vi- lumbiji. I na tom planu je Valjeho, sasvim očekisoku pripovedačku klasu i zavidnu autorsku vano, ubedljiv, izvrstan i izrazito nadahnut. Po formu. pitanju zapleta ovaj roman je svesno i izrazito Ovaj roman (kod nas u prevodu Branka An- sveden, što i ovoga puta daje zdravu osnovu Vađića i u izdanju Lagune) na matičnim tržištima ljehu da se zaputi kroz šumu digresija, ostrašćeje objavljen je još 2001. godine; ovo nikako ne nih a intrigantnih osuda, gromkih prozivki i, čini treba shvatiti kao prekor srpskom izdavaču, na- se, iskreno proživljenih poriva za obrušivanje na prosto, reč je o jednostavnoj faktografskoj na- sve ono što umu i svetonazoru koji i odlikuje i znaci neophodnoj za sveobuhvatnije određuje njegovog glavnog junaka izgleda porazumevanja jedne od podtema i jednog od grešno, bolesno, pogubno i bolno. Dobar deo aspekata ovog, gle načela koje Valjeho čuda, odličnog rootvoreno očitava u mana. Naime, ono svojim javnim istumalo zapleta tiče se pima prisutan je i u povratka glavnog na stranicama ove Fernando Valjeha junaka u rodnu KoProvalije – antinatalumbiju, premda se lizam, antiklasna gromoglasno svako borba, ateizam (koji malo zaklinjao da ide u paketu skupa nikada neće posa neprekrivenom novo kročiti na omrazom prema rodnu grudu. Razkleru i organizovaPiše: Zoran Janković log povratka je noj religiji), nekamlađi brat Darijo, kvo opšte drsko i neobuzdani avannametljivo sloboturista i ovisnik o darstvo, a povrh sve i svašta, uvek i svega se, kako to i svugde, sada u poodmakloj fazi side u eri dru- obično biva u sličnim slučajevima ili pri srodnim gog talasa epidemije te bolesti. Iako, ta queer di- stanjima stvari, na ličnom ali i na daleko šire menzija zauzima posve jasno mesto u tom shvaćenom društvenom nivou, krije potreba za tematsko-motivsko-idejno-ideološkom koordi- punijom ljubavlju, pravdom i pravičnijim svenatnom sistemu ovog romana, ovo ipak nije tom, za odvažnijim posezanjem za nemalim poroman o pošasti side. Baš kao što nije ni štivo tencijalima i pojedinaca, nacija, društva... koje se prevashodno bavi složenošću bratske Pripovedački pesimizam, ta ne baš zazuljubavi i vezanosti, uprkos brojnim preprekama, dana mizantropija, fatalizam u posmatranju ličkarakternim razlikama, životnim okolnostima, nih mikrokosmosa i sveta kao celine i kišobrana egzistencijalnim odrednicama, sukobima i raz- pod kojim svi mi, falični, slabi, nesnađeni... obi-

Provalija

58

www.optimist.rs


tavamo i klizimo ka neumitnom kraju, veći deo ovo malo vremena što nam je dato zabijajući jedni drugima noževe u leđa i klipove u točkove, na sreću, na stranice Provalije stižu skupa sa istančanim i inteligentnim humorom, bez koga bi, ako ćemo pošteno, crnilo, koje Valjeho vidi i koje tako usrdno i darežljivo daruje čitaocima, bilo prilično teško upiti i svariti. U svojim najmračnijim i najglagoljivijim naletima (po toj osnovi gledano) Valjeho budi asocijaciju i na maestra Tomasa Bernharda. Međutim, i Provalija negde u drugom, trećem..., petom planu jasno očitava Valjehovu naoko zatomljenu i tišinom zaodenutu toplinu i emotivnost, tragizam zasnovan na duboko promišljenoj i proživljenoj empatiji izazvanoj osećajem opšte nesreće i suštinske entropije svega što nas okružuje i što smo stvorili. Tako u završnoj trećini nailazimo i na segmente poput sledećeg: „S bolom sam zaključivao da ih pokvareno vreme još nije porušilo samo da se meni naruga, da me podseti na ono što smo ja i čitava Kolumbija jednom bili, ludi klinci, da toga više neće biti jer smo ostarili

i izgubili zauvek nevinost, a s njom i nadu. Iluzije smo ostavili rasute po putu, a poslednje koje su nam ostale juče smo spalili na velikoj lomači koju smo napravili u dvorištu.“ Imajući sve pomenuto, istaknuto i pojašnjavano u pređašnjih nekoliko hiljada slovnih mesta, kada je pod čitalačko-kritičarskom lupom kratki roman Provalija (reč je o oko 170 stranica teksta ugodno krupnog fonta), može se zaključiti da, baš kao i Bogorodici plaćenika, Fernando Valjeho i ovde donosi uspeo ogled na temu iskrene proze, utemeljene u tragično-pesimističnom pogledu na svet i ljude koji njime, iz ovih ili onih ponuda, a više ili manje više naklonjenim fatumom kao saputnikom, hode. Srećom, takav pogled na svet je još jednom iznedrio delo pritajene lepote u slavu skrajnutog i nesvakidašnjeg, a to je nešto sa čim bi dobar deo poklonika queer književnosti ili književnosti sa primetnim udelom queer motiva, tema i ideja mogao i trebalo da se saoseća, ako ne i identifikuje. Vodič kroz gej Srbiju

59


OPTIMIST Zajednica

Ime: Tijana Stojković Godine: 38 Zanimanje: Freelance fotografkinja i snimateljka

60

www.optimist.rs

Kada si prvi put znala da si... Osnovna škola, niži razredi, bila jednom jedna cura... Tvoj izlazak iz ormana... Rođenoj sestri i majci i bilo je skroz cool. Zaista imam njihovu punu podršku. Koji savet bi dala mlađoj sebi... Chin up i nauči da se osloniš na sebe!

Naj gej stvar koju si ikada uradila... Fotkala prvo gay venčanje u KC Gradu. Volim da fotkam imam dobro oko i ako neko želi da se fotka nek me kontaktira. Would be my pleasure… Tvoj prvi gej kafić/klub... U 19 godini u Londonu sa partnerkom… Rokerski


skroz! Ona, ja i jedno dvesta bučica i deset femica!

Tvoj prvi poljubac... Ekskurzija u osnovnoj školi. Nevinost izgubila... Izgubila. Šta za tebe danas znači biti lezbejka... Znaci bezuslovno voleti žene i umeti da ih poštuješ i načiniš srećnim. Tvoj naj gej muzički album bio bi... Living tree - Never the Bride

Donji veš koji ti donosi sreću... Muški donji veš i ženske bokserice... Ne znam, hahaha! Najviše se ložiš na… Jednu sexy ženu za kojom sam odlepila meni vrlo poznata. Lezbejski film koji morate pogledati... Carol U nedelju popodne naći ćemo te gde... Verovatno bleja u prirodi ili na trkama na hipodromu.

Tvoj stav o ljubavi i braku... Iskreno, očekujem pomak u tom smeru u Srbiji, ali moja sloboda mi je važnija u ovom trenutku. TV serija koja je promenila tvoj gej svet... L word - baš smo ortakinje i ja bile lude za tom serijom. Tvoja gej heroina je... Judit Butler i Hana Arent - mirovno i zajedničkim snagama sa pljugom u ustima. Buč ili fem? Role playing Omiljena marka kamion… Crveni pick up truck sa konj-

skom prikolicom i predivnim konjem. Mačke ili psi? I psi i mačke. Junski ili septembarski Prajd… Septembarski - tada je rođiš meni i mojoj sestri bliznakinji. Dakle, celebration!!!

Omiljena gej ikona... Iako nije bila gay definitivno Grace K. Sve lepo što jedna žena može da poseduje. Plemenitost takođe, jer žene mogu biti itekako plemenite i divne osobe. Vodič kroz gej Srbiju

61


OPTIMIST LGBT rubrika twitter

62

www.optimist.rs


VodiÄ? kroz gej Srbiju

63



Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.