Optimist #046

Page 1



Izdvajamo Genitalije Jelene Osnivač i izdavač: Gej lezbejski info centar Godina osnivanja: 2011. Glavni i odgovorni urednik: Predrag M. Azdejković Urednik UrbanLook: Srđan Šveljo Saradnici: Tamara Skrozza, Nemanja Marinović, Zoran Janković, Milan Aranđelović, Hristina Piskulidis, Petar Paunović, Bogdan Petrović, Bratislav Prokić Fotografija sa naslovne strane: Aleksandar Crnogorac Web: www.optimist.rs E-mail: optimistmagazin@gmail.com FB Page: www.fb.me/optimist.rs Štampa: Newpress

4

Karleuše na naslovnim stranama

14

Gej Dijaspora Foto: Ksenija Ćuk

Podrška:

Република Србија МИНИСТАРСТВО КУЛТУРЕ И ИНФОРМИСАЊА

Magazin možete čitati i na:

Magazin prihvata nadležnost:

CIP - Каталогизација у публикацији Народна библиотека Србије, Београд

Dekadenca 22 Leslie 46 Jordan

305 OPTIMIST : vodič kroz gej Srbiju / glavni i odgovorni urednik Predrag M. Azdejković. - God. 1, br. 1 (jun 2011)- . - [S. l.] : Regionalni info centar, 2011- (Smederevo : Newpress). - 21 cm Dvomesečno. - Naslov 1. broja: Optimizam ISSN 2217-6756 = Optimist COBISS.SR-ID 186184972

56


S

OPTIMIST Skrozza na skroz

vi smo videli vaginu i vulvu Jelene Karleuše. Svi smo joj videli dojke, u verziji sa zumiranim i nezumiranim bradavicama. Čitali smo gde voli da je ližu i šta sve voli da joj rade. A dosta se raspravljalo i o mladežu i ožiljku od tri carska reza. Javnost koja je i inače do krvi i iznemoglosti polarizovana po svim pitanjima, podelila se i u ovom slučaju. A uopšte nije trebalo. Zapravo - da smo civilizovano, medijski pismeno društvo, društvo u kojem je razvijena najbazičnija empatija, sve to bilo je sasvim suvišno. Jer, slučaj Jelene Karleuše jedan je od onih u kojima je bilo bezbroj argumenata pro i kontra, ali zapravo nije bilo nijedne dileme. "SVIMA NAM JE MORALISALA, A VIDI JE SAD" Ovo je argument koji važi samo u slučaju tzv. nosilaca javnih funkcija, odnosno funkcionera, "foteljaša", onih čija imena zaokružujemo na izborima, ili koji naknadno budu izabrani na neki drugi način, a na kraju plaćeni iz našeg džepa. Dakle, ako npr. predsednik države izgradi svoju karijeru i pridobije značajan broj pristalica na

4

www.optimist.rs

priči o vernosti, tradiciji, svetosti braka itd, a bude uhvaćen u poligamiji, ili "na gomili" s nekom starletom - to je svakako priča koja može, sme i mora da završi u novinama. Jer nas je lagao. Jer ga plaćamo. Jer svojim odlukama utiče na naše živote, a pokazao se kao nemoralan. Jelena Karleuša nije funkcionerka, nismo je birali i plaćamo joj samo ako tako odlučimo - i to za ono što lično smatramo užitkom ili zadovoljstvom, niko nas ne tera. Samim tim, ona nema ama baš nikakvu obavezu prema nama, "običnim" građanima i građankama. Iako je i ona javna ličnost, pa joj je samim tim donekle ograničeno pravo na privatnost, njena je i samo njena stvar kome će i kako pridikovati, koga će i kako komentarisati, o kome će šta misliti i šta će kazati. Sve dok time ne krši neki zakon i ne ugrožava bilo čija ljudska prava - to može da čini sasvim nekažnjeno. A i ako krši zakon ili prava, sledi joj i zakonska kazna. Što svakako nije isto što i odmazda u novinama. "AUTOVALA JE BAR DVOJICU NOVINARA, PA ČAK I JOVANA ĆIRILOVA. TAKO JOJ I TREBA" To što je neko namerno ili nenamerno napravio grešku, što je javno izgovorio nešto što nije trebalo, nije razlog da zbog toga trpi kolektivnu osvetu. Oni kojima je Karleuša nanela štetu ili zlo


svojim izjavama, mogu i imaju pravo da odluče kalnog brisa, testove na HPV. Koliko god se kako će se prema tome odnositi - da li će "okre- javno kleli u porodice i brakove - ovo definitivno nuti i drugi obraz", hoće li je tužiti, ili će uzvratiti. nije zemlja koja bi mogla da se pohvali preteraTo uzvraćanje, međutim, ukoliko je već u jav- nim stepenom porodičnog morala. Ovde se vara nom prostoru, trebalo bi da bude (u najmanju naveliko, te je čitava ta stvar sa zgražanjem zbog ruku) proporcionalno, "istom merom". Ako neko prevare - nepatvoreno licemerje. S druge strane, ima ovde i mizoginije. Navouopšte odluči da prekrši profesionalne standarde, bazično vaspitanje, pa i dobrobit javnosti, dni Karleušin ljubavnik, fudbaler Ognjen Vratako što u medijima objavi informacije i(li) foto- nješ, takođe je u braku, takođe ima dete, a nigde nije bilo ni trunke prebacivanju njegovoj pregrafije kojima tu jednostavno nije bilo mesto. Ono što su doživeli Karleuša i njena poro- ljubi. Zamereno mu je što "iznosi prljav veš", ali dica, kao i ono što će tek doživljavati - daleko ne i što je krišom od supruge (navodno) radio to prevazilazi njene "medijske grehe", a osim toga, što je radio. A na "nebeskom kantaru", kad već ubraja se i u pornografske sadržaje koji su u me- moramo i o tome da pričamo, njegova i njena preljuba trebalo bi da imaju istu težinu. dijima zakonom zabranjeni. "JK JE KARIJERU IZGRADILA U MEDIJIMA, LOGI- "MEDIJI SU DOBILI FOTOGRAFIJE, ŠTO DA IH NE ČNO JE DA JOJ SADA U MEDIJIMA ZAVRŠE I ISKORISTE?" GENITALIJE" Mediji na dnevnom nivou dobijaju svakojake Svako ko ima "javnu" karijeru, izgradio je u materijale, što ne znači da moraju ili smeju da ih medijima - bilo da je reč o najtalentovanijim iskoriste. Kodeks novinara Srbije - dokument koji glumcima i pevatabloidi ignorišu, a čima, ili starelatama koji bi trebalo da i rijaliti zvezdama. bude putokaz noviIpak, činjenica da je Genitalije Jelene Karleuše na naslovnim stranama narima koji poštuju neko oduvek "flersebe i svoju profetovao" s tabloisiju - propisuje da dima, da je preko nečije neznanje, nenjih vodio svoje čija loša namera, ili estradne ratove, da nečije beščašće - nije davao skandalokako ne abolira mezne intervjue - ništa dije koji sve to od toga nije arguobjave. Mediji bi trement da toj osobi balo da budu "tamupravo tabloidi pon zona" između dođu glave. Tim pre ljudi koji preko njih što se fotografijama nekome žele da se i ostalim materijaosvete, nekome da lom koji je objav"smeste", nekoga da ljen, ne uništava unište. Oni imaju piše: Tamara Skrozza život samo Jeleni obavezu da stvari Karleuši, već i njesagledavaju dublje, noj porodici - deci, na duže staze, imapa i unucima. Jer, kako će, recimo, jednog dana jući potpunu svest o mogućim posledicama njena ćerka objasniti svom detetu zašto je, pre onoga što čine. mnogo godinama, bakina vulva osvanula na Osim toga, mediji u Srbiji obavezni su da poviše naslovnih strana istovremeno. štuju zakone Republike Srbije i međunarodne "PREVARILA JE MUŽA, ZASLUŽILA JE" dokumente koje je ova država potpisala. Među Pa šta ako je (i da li je uopšte) prevarila njima, najveću težinu (bar za medije) ima Evropmuža? U Srbiji nema žena koje varaju muževe?! ska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnoKarleuša je jedina?! Ako je jedina, onda OK - ob- vnih sloboda, koja u članu 8 doslovce određuje: javimo joj i ginekološke nalaze, rezultate cervi- 1. Svako ima pravo na poštovanje svog privat-

To se jednostavno ne radi!

Vodič kroz gej Srbiju

5

>>


OPTIMIST Skrozza na skroz

nog i porodičnog života, doma i prepiske i 2. Javne vlasti neće se mešati u vršenje ovog prava sem ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbednosti, javne bezbednosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih. SVE OVO U PREVODU ZNAČI? 1. da su zumirane fotografije Karleušinog međunožja mogle da budu objavljene samo da se ona skinula na Terazijama ili na nekom sličnom mestu, da je legla, raširila noge i rekla - slikajte! 2. da je u njenoj vagini, odnosno na genitalnim usnicama specijalnim radarskim/satelitskim/kosmičkim skenerima uočena materija snage atomske bombe koja bi ugrozila bezbednost građana i građanki Srbije i čitavog sveta

6

www.optimist.rs

3. da je medijima postavljen uslov da objave sliku njene vagine i njenih bradavica, kako bi se obezbedio mir u Siriji, nahranila deca u Jemenu, ukrotili svi autokratski vladari i zavladalo globalno blagostanje Ostale okolnosti - čak i da je sve istinito - od prevare, preko višegodišnje zloupotrebe medija, često skandaloznih izjava, autovanja ove ili one osobe, lične simpatije ili antipatije novinara, nesumnjive zainteresovanosti ovdašnjih ljudi za tuđe živote i "grehove“... sve to nije razlog da se ono što je inače ispod Karleušine suknje i grudnjaka nađe na naslovnim stranama, kao ni da se s moralnih visina (čuj, moralnih visina!) ovdašnjih tabloidnih svetitelja, analizira njena lična prepiska, njene lične seksualne preference ili bilo koji segment njenog privatnog života. To je jednostavno ne radi.



G OPTIMIST Politika

rudvama gađan Prajd info centar kao da je oslobodio zastave duginih boja, koje su se nedelju dana nakon incidenta zavijorile u protesnoj koloni “1 od 5 miliona”. Posle samo nekoliko subota zastave su vraćene u četiri zida, a aktivisti su umesto dugo čekanog izvinjenja, od organizatora mogli da čuju samo usklik “Vučiću, pederu”. Pokušali smo da saznamo kome su i zašto smetala LGBT+ obeležja, ali organizatori nisu našli vremena da odgovore na naša pitanja. “Ne kajem se što smo izlazili na prethodne proteste jer smo ipak poslali važnu poruku i bar malo im suzbili desničarski narativ, ali sa onakvim parolama, kao i nacionalističkim izjavama organizatora, za sada nam tamo kao zajednici nije mesto. Zaista smo mislili da imamo priliku test okarakteriše kao homofobičan. Tada se da se i naš glas čuje, da dobijemo izvinjenje od borio s brojnim porukama volontera i aktivista, organizatora ili da bilo ko s tog kamiona po- koji su smatrali da zajednici na takvom protestu mene da je parola ’’Vučiću, pederu’’ uvredljiva za nije mesto. Jedan od njih je i Stefan Šparavalo iz zajednicu. LGBT+ zajednica, kao po običaju, organizacije „Da se zna“. „Bio sam protiv učešća na protestu jer mi je ostaje cenzurisana jer spada u kategoriju osetljiteško zamislivo da vih tema, kao nešto šetam sa opcijama što se ostavlja za koje bi nasilje vršile kasnije, jer postoje na ovaj ili onaj veći problemi”, obnačin da se kojim jašnjava Filip VuloLGBT+ populacija i protesti slučajem nađu na vić za “Optimist”. vlasti. Neki su učeOn je nakon inšće protumačili kao cidenta, u kojem je šansu da u protegrupa momaka nastu, koji se organipala Centar tokom zuje protiv nasilja, subotnjih protesta, pošalju i poruke da odlučio da se s grusu homofobija i pom aktivista pritransfobija takođe druži građanskom nasilje“, kaže Šparabuntu noseći valo. LGBT+ obeležja. S Za njega su hoFilipom smo prvi mofobične opcije i put razgovarali političari koji na nakon prvih proteovaj ili onaj način sta i tada nam je piše: Petar Paunović stoje iza protesta, rekao da ne može organizatori koji se da se saglasi s tim nisu nedvosmida se zbog jednog sleno izjasnili protiv incidenta čitav pro-

Koliko ima LGBT+ ljudi među pet miliona?

8

www.optimist.rs


homofobije, redari koji su pokušali da zaustave širenje duginih zastava i činjenica da se nijednom rečju ne pominje nasilje prema LGBT+ zajednici, dovoljni argumenti da na protestima ne učestvuje. Uz to nalazi razloge koji mogu da opravdaju prisustvo aktivista na subotnjim šetnjama. „Zastave na ovakvom događaju su način da ljudi shvate da smo tu svakodnevno, a ne samo kad je Prajd. Kako se na protestima govori da nadležni ne rade svoj posao, njihovo činjenje utiče i na nas. Na kraju, ovo je dobar prostor za vidljivost zajednice“, smatra Šparavalo. Kao tačku ukrštanja vidi to što i jedni i drugi insistiraju na tome da država mora da sankcioniše nasilje, što sada ne čini. Koliko to pogađa zajednicu govore činjenice o broju žrtava, ali i tome da su brojni nasilnici i homofobi prošli bez kazni i da je tek jedna osoba osuđena za zločin iz mržnje. Filip ukazuje i kako očigledno svi žele bolju Srbiju. „Ne želimo da Srbiju u budućnosti vode homofobi i fašisti. Taj narativ u opoziciji mora da se promeni i da se izjasne za koje vrednosti se za-

lažu, a tolerancija je ona na koju mi utičemo. Ljude koji nisu LGBT+ ne dotiče toliko pojava pokreta poput Dveri, koliko dotiče nas. Teško da bi se njihovim dolaskom na vlast pitanja poput Zakona o registrovanim istopolnim partnerstvima ili Zakona o rodnom identitetu, rešila. Cilj naše pojave sa zastavama je bio upravo taj da ukažemo da je ova država nasilna i prema nama“, kaže Filip. Kada smo ga u razgovoru pre nekoliko nedelja pitali kako bi LGBT+ ljudima objasnio zašto treba da dođu na proteste, rekao je da dolazak predstavlja šamar transfobiji i homofobiji, jer „ceo naš život pokušavaju da nas nateraju da se stidimo svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta, da ospore naša prava i učine nas nevidljivim“. Na samom protestu nije bilo šamara, ali nije sve prošlo tako glatko. O tome nismo mogli da razgovaramo s organizatorima. Pitanja smo im poslali nekoliko nedelja pre pisanja teksta, a slanje odgovora su nekoliko puta odlagali uz obrazloženje da su u gužvi oko organizacije, ali da će čim protest prođe odgovoriti. Kako nam odgovori nisu Vodič kroz gej Srbiju

9

>>


OPTIMIST Politika

stigli, o incidentu koji se dogodio kada je zastave trebalo prvi put da se zaviore, saznajemo samo iz Filipovog ugla. „Zastave smo izvadili kada je protest počeo i nalazili smo se tik pored kamiona i blizu ’šetalice’. Posle nekoliko minuta prišlo nam je desetak redara tražeći da sklonimo zastave. Pokušavali da dobijemo valjan argument zašto zastave, koje simbolizuju jednakost i mir, a što je i suština protesta, treba da budu sklonjene. Odgovori su bili da je dogovor da se ne pojavljuju zastave političkih pokreta, stranaka, kao i organizacija i grupacija i da je jedina dozvoljena zastava – srpska, iako se vijorila i ruska, kao i veliki transparent ’Lokalnog fronta’. Nekima su pokušavali da otmu zastave iz ruku. Nakon rasprave su odustali, ali su se postrojili ispred nas i zadržali nas dovoljno dugo da kamion, šetalica i političari odmaknu. Na kraju smo krenuli u marš i tada su ljudi obratili pažnju na nas, a neki su prilazili da uzmu zastavu i pridruže nam se. Redari su rekli da neće šetati sa nama i da smo prepušteni sami sebi, pretpostavljam, da bismo se uplašili i otišli. Drago mi je što je inicijativa ’Ne da(vi)mo Beograd’ stala uz nas od početka protesta jer su naše vrednosti i ciljeve shvatili kao bitne“, prepričava Filip. Slične situacije su se ponavljale, kako je to opisao na svom Fejsbuku profilu, jedan od aktivista Aleksandar Savić, koji se pojavio na tri protesta.

10

www.optimist.rs

“Posle šest napada tokom i prilikom odlaska na proteste na mene i moje prijatelje odlučio sam da mi dostojanstvo ipak ne dozvoljava da šetam i ove subote. Sva ta dobra volja i entuzijazam prosto nisu bili dovoljni da nastavim”, napisao je Aleksandar. Kako je naveo, više puta je zvao i pisao jednoj od organizatorki Jeleni Anasonović u želji da ona govori na jednoj tribini koju organizuje, ali mu se ona nije javljala i odgovarala na poruke. Samo nekoliko nedelja pre toga se ogradila od incidenta i osudila ga i objasnila je kako ona stoji uz zajednicu i podržava je. Postavlja se pitanje, ukoliko organizatori protesta zaista podržavaju zajednicu, zašto onda ne samo da zajednici nisu dali prostora na svojim protestima, nego ne žele da prisustvuju nijednom događaju i govore za medije, koji tretiraju te teme. Kako je moguće da je na protestima bilo prostora da govore brojne javne ličnosti i pomenu se napadi i nasilja na političare i novinare, a da se nijednom rečju ne pomene desetine prijavljenih napada na LGBT+ osobe. Da li organizatori znaju koliko ima LGBT+ ljudi među pet miliona? Dovoljno da najmanje dve stranke pređu cenzus, ako ćemo već okupljanja svoditi na prebrojavanja, a ne na vrednosti za koje se borimo. Verovatnoća da na ova pitanja dobijemo odgovore, jednaka je onoj da pet minuta u Dnevniku RTS-a čujemo opoziciju.


S

OPTIMIST Intervju tefan Šparavalo (da, to je zaista njegovo prezime, iako pojedini tviteraši u to ne veruju) je aktivista organizacije Da se zna! i vredni tviteraš. Na tviteru nije imao ni malo lepe reči za organizatore protesta u Beogradu. Jednom prilikom je napisao: "Ali 'Šetaj, ne zanovetaj' parola plus oni nadrkani pogledi uz prekrštene ruke na naslovnici NIN-a, bukvalno ne znam šta će sledeće organizatori subotnjih protesta da urade da postanu još antipatičniji?". Onda se desio incident na protestima koji je bio kap koja je prelila čašu i LGBT+ aktivisti su se sa istog povukli. Kritičan si prema subotnjim protestima na svom Tviter nalogu. Šta im sve zameraš i da li to znači da si bot? Mnogo toga zameram, i iskreno, što vreme prolazi, sve više i više. Organizatori protesta nisu spremni za dijalog, vode se demagogijom, nemaju suštinske vrednosti iza kojih mogu da stanu i mislim da nisu transparentni oko toga ko rokom frontu protiv nasilja mora stati i protiv stoji iza njih. Otkad se na drugom protestu desio homofobije i transfobije. Ja sam se na protestu napad na Prajd info centar, odbili su da se ade- pojavio samo jedanput i tada sam napravio kompromis sa kvatno ograde i opsamim sobom baš tužili infiltrirane SNS jer sam prepoznao članove za napad. šansu za smanjenje Po čemu se tačno u socijalne distance, delovanju i diskursu 2018. ću pamtiti po Prajdu koji je po prvi put jer sam u početku razlikuju od onih imao više učesnika nego policije bio decidan da ne protiv kojih proteželim da šetam sa stuju? Iskreno, sve onima koji kolabomanje vidim smiriraju sa fašistima. sao. A to što me Međutim, napadi ljudi etiketiraju kao su postali učestali, bota samo zato što organizator se nije se ne svrstavam sa Razgovarao: Predrag Azdejković udostojio ograđivanjima samo pokanja, jedna od orgazuje koliko je politinizatorki je čko delovanje dela otvoreno vikala opozicije i te kako „Vučiću, pederu“, a onda se desio ono jeremićevnezrelo. Uprkos kritičnom odnosu prema protestima sko saopštenje o Kosovu. Posle svega toga sam zaista podvukao crtu. ti si se na njima pojavio. Zašto? Zašto je uopšte važno da se na tim proteIako sam bio kritičan, smatrao sam da je to odlistima vijori zastava duginih boja, iako se čna prilika da se na neki način smanji socijalna svaki put desi neki incident? distanca prema LGBT+ osobama. Da skrenemo pažnju i na nasilje koje se dešava nad nama, da Smatrao sam da je važno upravo radi gorenaveukažemo da su i naše košulje krvave i da se u ši- denog smanjivanja socijalne distance, odnosno

Stefan Šparavalo

Vodič kroz gej Srbiju

11

>>


OPTIMIST Intervju

mog ubeđenja da će se tim činom smanjiti. Generalno optužuju nas LGBT+ aktiviste i zajednicu da smo samo tu za Paradu, da jedino smemo da tako otvoreno šetamo tokom povorke, da nas ništa drugo ne interesuje sem toga. Ovim smo pokazali da smo i te kako politički svesni, da i nas pogađaju problemi koje pogađaju i drugi i da ne tražimo ništa specijalno. U gomili smo naišli na dosta podrške, a značilo mi je da vidim i ljude koji su otvoreno ili manje otvorenije pokazivali nelagodu. Videli su konkretna lica LGBT+ ljudi, videli smo da smo tu i ovde. To što sam u masi bez ikakve zaštite šetao sa duginom zastavom znajući da postoji rizik da me neko napadne je meni bilo vrlo značajno kao LGBT+ aktivisti.

12

www.optimist.rs

Kao aktivista po čemu ćeš sve pamtiti 2018. godinu? Po Prajdu koji je po prvi put imao manje policajaca od učesnika i koji je zaista „mirisao“ na slobodu, ali i po osnivanju volonterske grupe unutar Da se zna! Šta bi izdvojio kao najvažniji momenat za srpsku LGBT zajednicu u prošloj godini i zašto? Hteo sam najpre da izaberem izmene i dopune Zakona o matičnim knjigama, već navedenu Paradu ponosa jer je zaista prošle godine zaličila na šetnju koja se dešava u evropskim prestonicama… Ali budući da je Prajd od 2014. godine uveliko ušao u društveni mejnstrim te je prirodno da se razvija – izdvojio bih kao najvažniji prvu presudu za zločin iz mržnje. Posle šest godina, tužilaštvo se konačno setilo da uključi član 54a u optužnom aktu i sudstvo da te okolnosti uvaži! Nadam se da će se nadležne institucije posle ove presude ozbiljnije uhvatiti u koštac sa ovim problemom i da oko prepoznavanja zločina iz mržnje neće biti više toliko natezanja kao do sada. Šta nam možeš reći o organizaciji Da se zna i kada LGBT osobe treba da se jave vama? Udruženje Da se zna! je fokusirano na mapiranje slučajeva diskriminacije i zločina iz mržnje prema LGBT+ osobama. Ovo je posebno izazovan posao budući da LGBT+ osobe spadaju u tzv. „neteritorijalnu“ manjinsku grupu, odnosno nalaze se svuda – a sem Beograda i eventualno Novog Sada, LGBT+ osobe su gotovo u potpunosti nevidljive, te tako i nasilje koje se nad njima dešava. Mi težimo da sa našim partnerima i saradnicima na lokalu, ali i putem društvenih mreža, ohrabrimo LGBT+ osobe da nam se jave ukoliko su doživeli nasilje ili diskriminaciju zbog pretpostavljene seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta, a takođe nudimo i pravnu pomoć ukoliko žele da taj slučaj prijave, kao i psihološku – budući da je i ona neretko potrebna nakon pretrpljenog nasilja. Ukoliko ste doživeli slučaj takve vrste, ali takođe ukoliko vam je potreban bilo kakav savet ili podrška koju možemo da vam pružimo, javite se putem sajta dasezna.lgbt ili dasezna@dasezna.lgbt Najavljeno je da će Prajd info centar raditi osam meseci, koji će uskoro isteći. Da li postoje šanse da centar produži svoj rad? Nažalost, u ovom trenutku nemam konkretne


podatke, ali postoje izvesne indicije, zato što se zaista pokazao kao izuzetno značajna stvar za LGBT+ zajednicu, posebno za LGBT+ mlade. Koji su planovi Da se zna! za 2019. godinu? I u 2019. godini fokus ostaju mapiranje zločina iz mržnje i diskriminatornih incidenata prema LGBT+ osobama i dolazak do LGBT+ zajednice, a u 2019. godini još više ćemo se potruditi da dođemo do onih koji su van Beograda i Novog Sada, gde ne postoje LGBT+ organizacije i gde je homofobija posebno izražena. Pojavljuju se kritike da organizacija Da se zna „svaštari“, tj. da opseg delovanja ide i od zastupanja, lobiranja, do pravne, psihološke podrške, kulture… Da li Da se zna ima kapaciteta da iznese svo to proširenje opsega rada? Iskreno, sem tvog jednog statusa, takvu kritiku nijedanput nisam direktno čuo, mada ne sporim da ju je neko sem tebe izrekao. Što se tiče „svaštarenja“, Da se zna! ima svoj fokus i on je jasan. Međutim, pored našeg osnovnog tima, mi imamo brojne saradnike i volontersku grupu koja broji oko trideset članova i članica i sa kojima se bavimo različitim stvarima, pa npr. i kulturom, koja nije naš glavni fokus. Pored toga, mnogi od nas su se pored svojih obaveza unutar Da se zna! bavili ili se i dalje bave drugim delatnostima – Dragoslava je nagrađivana književnica i bila je kandidatkinja za Ninovu nagradu, Aleksandar se bavio kulturom pre Da se zna! kada je bio deo Omladinske grupe Helsinškog odbora, ja sam takođe autor više dela i radova koji su bili nagrađivani i bavim se marketingom itd. Sve u svemu, onoliko koliko nam vreme daje, trudimo se da izađemo van okvira gde prepoznajemo da postoji šansa da uradimo nešto dobro i korisno. Svakako, fokusi ostaju tu gde jesu i za sada nemamo plan da se strateški orijentišemo drugde. Kako reaguješ na pretnje i omalovažavanje na društvenim mrežama?

Pretnje prijavljujem, na omalovažavanja se uglavnom ne obazirem. Postoje homofobični ljudi koji, koliko god to glupo zvučalo, nemaju lošu nameru već su takvi jer su odmalena bili izloženi homofobičnom sadržaju u školama, generalno homofobičnoj i neprijateljskoj atmosferi prema LGBT+ osobama u čitavom sistemu obrazovanja, medijima… Mislim da nije u redu da takve automatski etiketiramo kao glupe i zaostale, već je naša aktivistička dužnost da pokušamo da im približimo probleme LGBT+ osoba, ukoliko naravno postoji prostora za kako-tako zdra dijalog. Ovi koji koriste homofobiju da bi me uvredili su mi potpuno irelevantni. Za kraj, tvoja poruka čitaocima Optimist magazina. Danas je LGBT+ osobama u Srbiji bolje nego ikad, ali opet ni približno dobro da bismo mogli da kažemo da smo ravnopravni pred zakonom! Nasilje, odnosno nesankcionisanje istog i danas ostaje ključni problem LGBT+ zajednice u Srbiji. Ukoliko bilo ko od vas želi da prijavi nasilje, ili mu je na bilo koji način potrebna podrška, molim vas pišite na dasezna@dasezna.lgbt. Vodič kroz gej Srbiju

13


S

OPTIMIST Doroteo

tatistički podatak koji kaže da se samo od 2000. do danas iz Srbije iselilo oko pola miliona ljudi je već dovoljan da zaključimo kako smo nikad manja nacija sa nikad većom dijasporom, mada nam za takav zaključak realno nije ni neophodna potvrda zvanične statistike. Dovoljno je da se sami zapitamo ko je od ljudi koje poznajemo zauvek odlučio da ode iz ove (nesretne) zemlje pa da nam postane jasno kako verovatno u svakom delu planete imamo nekoga koga bismo mogli posetiti. Komunističke, pa socijalističke stege, tragična ekonomska situacija, ratovi, nacionalistički primitivizam i religiozno-paganski konzervatizam doveli su do toga da nas ima svuda, samo smo i tamo razjedinjeni i nesložni onakvi kakvi smo i u svojoj zemlji. Istina, Srbi van Srbije umeju da se okupe u manje zajednice i rade nešto od nacionalnog interesa, mada deluje da je, in general, svrha njihovog okupljanja najčešće gostovanje domaćeg folkera u lokalnoj diskoteci ili na nekoj mrsnoj, srpskoj svadbi daleko od otadžbine. Ono što je posebno zanimljivo za Srbe van Srbije je to da oni u dijaspori postaju veći Srbi nego što su bili, neretko zatrovani najgorim oblicima srpskog nacionalizma, i gotovo nesporno bolje od onih koji su ovde ostali znaju koliko je “lepa” naša zemlja i život u njoj, mada im ne pada na pamet da se vrate. Nisu naravno svi takvi, ali generalni utisak je da jesu, čak i kada priznaju koliko je zapravo ovde teško živeti. Paradoksalno ili ne, isti način razmišljanja demonstriraju i mnogi gejevi koji su odavde pobegli. Pripadnici LGBT+ zajednice su iz Srbije zbrisali uglavnom iz istih, finansijskih, razloga kao i svi drugi. Retki su oni koji kao razlog navode to da su u Srbiji bili sputani da ispoljavaju svoje (seksualne) sklonosti. U prilog tome govori i činjenica da se većina njih u Srbiju povremeno vraća upravo zbog seksa što se posebno odnosi na gej muškarce. Ako biste njih pitali šta im iz domovine najviše nedostaje rekli bi vam “srpska kobasica”, logično ne ona zapakovana u celofan koju kupujemo u supermarketu... I to je na koncu dobro jer gej dijaspora sa svoje strane nije u mogućnosti da braći po se-

14

www.optimist.rs

ksualnoj orijentaciji koja su ostala u Srbiji pruži bilo šta više od dobre seksualne zabave, te je sasvim OK da isto uzme i zauzvrat. Ono što srpski gejevi raštrkani po belom svetu mogu ovde da donesu je jedino i samo ono po šta su tamo i otišli – materijalnu satisfakciju što oni upravo i rade. Nakon što se narade u svojim novim domovinama oni dođu da zarađeno potroše sa svojom braćom na instant zadovoljstva pri čemu neretko sa sobom donesu i tračak egzotike u vidu zgodnih drugara, stranaca, koje su tamo stekli, pa se onda ovde svi zajedno odlično zabave u što masovnijem “Party and Play” fazonu i to je zapravo jedina i prava mera njihovog patriotizma nad kojim se vijori srpska zastava duginih boja. Spremni su naravno i da ugoste, a mnogi od njih su svojim najboljim drugaricama pomogli da dobiju strano državljanstvo putem fiktivnog braka ukoliko su ga sami već stekli. Neki su na taj način čak i profitirali. Zanimljivo je da se po istom principu ne udružuje samo srpska dijaspora već i dijaspora čitavog regiona obzirom na činjenicu da su ratovi na ovim prostorima doveli do toga da ceo Balkan krene put Zapada. Tamo se potom dešava to da oni koji ovde nisu mogli da žive zaje-


dno na tuđoj teritoriji manifestuju bratstvo i jedinstvo, što posebno važi za LGBT+ zajednicu, a prevashodno za gejeve. Oni po lokalnim klubovima, pogotovu na mestima gde je dijaspora sa ovih prostora najprisutnija, poput Beča, Budimpešte, Berlina, organizuju tematske žurke koje se u svom nazivu na ovaj ili onaj način pozivaju na Balkan i region: BalkanFun, Ballcancan... Slične žurke se organizuju i u privatnim stanovima, ne samo “preko” već i Beogradu kad dijaspora dođe na odmor, ali se uglavnom dešavaju tajno, reklamiraju na aplikacijama za gay chat i podrazumevaju Party and play i hardcore perverzan seks. Dijaspora se, uz to, udružena pojavljuje i na prajdovima diljem Evrope, pa tamo ponekad možemo naići na one koji šetaju sa banerom podrške ex-jugoslovenskim zemljama i borbi za LGBT+ prava na ovim prostorima. Takav istup je možda i najviše što srpski homoseksualci raseljeni po belom svetu u tom kontekstu mogu da urade. Kada oni pak počnu da se analitički bave gej problematikom u zemlji iz koje su otišli to najčešće nema puno smisla, pre

Na sigurnoj udaljenosti

Gej dijaspora piše: Bogdan Petrović

svega zato što je ne osećaju na svojoj koži pa je diskutabilno da li je na pravi način razumeju i sagledavaju, a potom i zato što njihovo mišljenje kakvo god bilo, pre svega iz ovog prethodno navedenog razloga, u Srbiji nikada neće biti prihvaćeno kao merodavno niti će imati onu težinu kakvu bi imalo da je izrečeno ovde. Jedan od najboljih primera za to je, Aleksandar Lambros,

ne samo najradikalniji već i najglasniji komentator gej prava iz srpske dijaspore. Bez obzira da li se sa njegovim stavovima slažemo ili ne, oni će domaću gej scenu uvek iritirati prevashodno zato što su nastali u dijaspori koja će se odavde uvek posmatrati kao idealna komfor zona za srpsko mudroseranje. Nerealna su očekivanja onih koji su ostali ovde i nadaju se da će srpski gej raseljenici učiniti nešto epohalno vezano za društvena pitanja koja se tiču gej zajednice u Srbiji, čak i ako su se dok su ovde egzistirali bavili nekim oblikom gej aktivizma, jer da su hteli nešto da rade po tom pitanju oni ne bi pobegli. Međutim, ono što nesporno mogu je da budu makar moralna podrška onima koji su ostali ovde da se bore, te da obezbede što bolju vidljivost lokalne LGBT+ zajednice, i da joj nestaju previše na žulj iz svog komfora, sada kada im društvene mreže to omogućavaju koliko god verovali da su upućeni u sve šta se ovde dešava. Jasno nam je svima da o fudbalu najviše znaju oni koji sede zavaljeni u fotelji i uz semenke i kokice prate tekmu na TVu. Takvi bi, misle oni sami, da su na terenu bili ne samo bolji od onih koji su već tamo nego najbolji, ali nisu. A zašto nisu? Pa upravo zato što su zavaljeni u fotelju i grickaju semenke umesto da treniraju! Vodič kroz gej Srbiju

15


OPTIMIST Intervju

M

ožda bi mogao neki novi bije. Predstavnici stranih diplomatskih misija u Sting da snimi obradu Srbiji sa sobom dovode svoje istopolne partnere pesme „Englishman in i državi to ne predstavlja problem. Mislim da će New York“, ali ovoga puta uskoro i ova situacija da se promeni i da će spou domaćoj verziji „Srbin u rim tempom i Srbija prepoznati istopolnu kohaZagrebu“ inspirisan lju- bitaciju. Mnoge države su dobile pravo na istopolnu bavnom pričom Ivana Zizajednicu tako što su pripadnici LGBT popudarevića. On je 2012. lacije tužili svoje države jer im ne priznaju godine upoznao svog sabrakove i zajednice sklopljene u inostrandašnjeg partnera, zbog stvu. Da li si možda i ti razmišljao o tome? tog je napustio rodnu grudu i preselio se 2014. Ne. Mislim da bih u tom slučaju trebao da tužim godine u Zagreb. Ivan i njegov partner su prvi svaku zemlju u koju bih potencijalno putovao. gej par koji je u Hrvatskoj sklopio istopolno part- Kako ja jesam državljanin Republike Srbije, ali sa boravkom u RH, ne osećam da je na meni da tranerstvo. Kako je biti prvi Srbin koji je sa Hrvatom žim neko priznanje od srpskih institucija. Ja sam sklopio životno partnerstvo? u Hrvatskoj dobio privremeni boravak na Iskreno, ja sam jako ponosan na to. Pored naše osnovu spajanja obitelji* te sam u očima EU u lične priče to je nesumnjivo i istorijska stvar. Mi- porodičnoj zajednici. Ove godine imam pravo slim da smo na nekom mikro nivou nas dvojica da podnesem zahtev i za hrvatsko državljanstvo, i na ovaj način povezali naša dva, u mnogome, što svakako i planiram da učinim. Kakav je bio tvoj život u Srbiji do 2014. goslična naroda. Kakav odnos imaš prema toj etiketi koju kodine i kako je došlo do toga da se preseliš u riste mediji? Hrvatsku? Mediji i ja se veoma poštujemo. Dobro, možda Ako bih odgovor sveo na deo oko gay identiteta ne uvek i u svakoj situaciji, ali s moje strane ap- ne bih se puno žalio. Imao sam sve one uspone solutno. Svestan sam da ta informacija o sklo- i padove u odrastanju kao i svaki tinejdžer odpljenom životnom nosno adolescent. partnerstvu nekako Naravno, uvek je uvek iskače u prvi bila prisutna stigma plan. Mislim da to da možda činim nije ništa loše jer Srbin koji je sa Hrvatom sklopio životno partnerstvo nešto loše jer je godinama radim na društvo to koje osisenzibilizaciji drugurava ili u slučaju štva i donekle koriSrbije, nažalost stim medije kako ograničava do koje bih istaknuo drugranice ćete moći štveno osetljive da živite slobodno. Razgovarao: Predrag Azdejković teme koje su važne. U Zagreb sam se Na kraju krajeva, i preselio kada sam svoj status stranca s upoznao mog sadaprivremenim i šnjeg partnera. U uskoro, nadam se, i početku je bilo izatrajnim boravištem u Hrvatskoj sam regulisao zovno, jer je počelo odnosom na daljinu i nastana osnovu sklapanja partnerstva. vilo se tako pune dve godine. No, znali smo da Srbija ne priznaje vaše partnerstvo. Kakav će tadašnja Vlada RH priprema zakon koji bi reodnos imaš prema tome? gulisao odnose između istopolnih parova i čeOko ove teme sam se obraćao Poverenici za ra- kali smo. U Hrvatskoj si, ako to mogu tako da kažem vnopravnost u Srbiji i nažalost srpski zakoni ne postao gej aktivista. Zašto? prepoznaju istopolne zajednice. To je donekle tačno ali samo kada su u pitanju državljani Sr- To je nekako normalan tok. Dok se donosio

Ivan Zidarević

16

www.optimist.rs


Zakon o životnom partnerstvu ja sam se maksimalno angažovao da on bude što bolji, uključiviji i što brže izglasan. Kasnije sam se godinama neformalno doškolovavao, volontirao u organizacijama civilnog društva, dobio priznanje za LGBTIQ osobu godine, 2015. godine da bih sada i sam vodio Europsku civilnu inicijativu Zagreb. Jednostavno, posle izglasavanja Zakona, organizacije koje se bave zaštitom i zagovaranjem LGBT prava su jednostavno utihnule. Osećao sam potrebu da se bavim implementacijom Zakona. To je na kraju postalo gotovo svakodnevno i tu sam se na neki način profilisao kao aktivista. Jer donošenjem zakona obavljen je samo deo posla. Daljnja implementacija i stvarne blagodeti Zakona zavise o političkoj klimi koja je trenutno, nažalost, u RH poprilično negativna. Da si ostao u Srbiji da li bi se isto aktivistički aktivirao po pitanju LGBT prava? Mislim da ne bih. Sa odmakom od nekoliko godina života u Zagrebu mogu da potvrdim da je civilna i aktivistička scena ovde mnogo uključenija u društvene i političke promene u odnosu na Beograd. Biti aktivista u Srbiji traži mnogo više sigurnosti u sebe samog, hrabrosti, ekonomske samostalnosti i fizičku kondiciju. U Austriji se pojavljuje inicijativa da u istopolni brak mogu da stupe samo državljani Austrije. Da li se plašiš da takve konzervativne ideje mogu da se rašire, naročito po teritorijama koje su sklone kopiranju homofobičnih ideja? U ovih pet godina aktivizma uspeo sam da se premrežim sa osobama koje mnogo znaju i rado svoje znanje dele sa mnom. Jačanje konzervativnih struja u Evropi, ali i svetu, je na krilima populizma i po mom mišljenju (ne)uspešno će se prizemljiti na tlo. Izuzetno je bitno da se građanima osvesti da postoji nešto što se zovu stečena prava. Potencijalna izmena stečenih prava ili gubitka istih, je u demokratskim društvima praktično pa nemoguće. Takvi koraci bi vodili ka strašnoj pravnoj nesigurnosti koja bi otvorila vrata za derogiranjem svog zakonodavstva. Ne znam da se to negde u istoriji desilo, u Novom veku barem. Koliko je Hrvatska ispred Srbije po pitanju LGBT prava na papiru i u praksi? Iz mog iskustva mnogo. Hrvatska je turistička zemlja. Na hrvatsku obalu dolaze milioni ljudi sa Vodič kroz gej Srbiju

17

>>


OPTIMIST Intervju

svih strana sveta, sa svim svojim različitostima i lepotama. Zakonodavno gledano deceniju je ispred. Zakonski gledano, moj boravak i rad ovde u Hrvatskoj je neupitan. Moj partner i ja, kao porodica, imamo gotovo sva prava koje konzumiraju i bračni partneri, a lično, moram da priznam da nikada nisam osetio bilo koji vid direktne ali ni posredne diskriminacije. Ljudi su ovde senzibilisaniji i ja se osećam mnogo sigurnije. I kao Srbin i kao gay. Usvajanje dece od strane istopolnih parova je uvek burno pitanje, kao i hraniteljstvo. Ti si se oko toga i aktivirao u Hrvatskoj? Poslednjih nedelja sam bio izuzetno aktivan oko Zakona o udomiteljstvu. Inače dobro zamišljen zakon nije predvideo da gay parovi mogu da budu udomitelji, iako je zakonodavac upoznat da je to direktno kršenje Ustava ali i pratećih organskih zakona. Zbog toga ću sa svojim kolegama i podneti predlog za ocenu ustavnosti takvog neustavnog zakona. No, zanimljivo je da je koalicioni partner u Hrvatskom saboru, SDSS (srpska stranka), glasao protiv neustavnog Zakona o udomiteljstvu. Biću neskroman i kazaću

18

www.optimist.rs

da tu ima i dosta mog doprinosa. Sa tri srpska zastupnika (poslanika) u Hrvatskom Saboru imam jako dobru saradnju i držim da su mi oni na neki način na braniku potencijalnih anuliranja ljudskih (lgbt) prava. Hvala im na tome. Meni je nekako interesantna činjenica da nema neke značajnije saradnje između LGBT organizacija u Srbiji i Hrvatskoj, ili ta saradnja nije javno vidljiva. Kako ti to vidiš? Kako ja svoju ECI ZG inicijativu vodim volonterski, jer za život zarađujem u tzv. realnom sektoru, od 9-17, stvari posmatram iz drugog, relaksirajućeg, ugla. Kao što sam već rekao, LGBT organizacije u Hrvatskoj su se više manje svele na jednogodišni Prajd i na poprilično samoodrživi aktivistički (ne)angažman. Direktnu saradnju između Srbije i Hrvatske, u kontekstu LGBT organizacija, ne vidim ili je meni nepoznata. Držim da je previše partikularnih interesa, interesa za samopreživljavanjem ali i da ima sve manje želje za razumevanjem. Po mom iskustvu, najukopaniji u pozicije su oni koji za sebe tvrde da „sve ljude prihvataju“, dok zapravo nemaju sluha za dijalog.


V

OPTIMIST Osmatračnica

eć tradicionalno u prvom broju „Optimista“ u novoj godini moramo se osvrnuti na prethodni „Merlinka“ festival i šta je obeležilo jubilarni deseti festival. Možemo krenuti redom po kategorijama. Kada je u pitanju igrani film, mislim da tu nema nikakve dileme, s obzirom na to da su se na programu našla tri velika holivudska hita. „The Happy Prince“ Ruperta Everetta, koji govori o životu Oskara Vajlda, sa posebnim akcentom na poslednje godine piščevog života, otvorio je festival, a posećenost je bila tolika da je prvi put od kako festival postoji otvoren i balkon. Festival je zatvorio film „Knife+Heart“ sa Vanesom Paradis u glavnoj ulozi, kome je prethodio nastup reperke Sajsi MC. Najbolji igrani film na festivalu, međutim, svakako je „Can You Ever Forgive Me?“ sa Melissom McCarthy i Richardom E. Grantom koji su za ovaj film bili nominovani za Zlatni globus i u kategoriji glavne ženske uloge i sporedne muške uloge, a u istim kategorijama su i u konkurenciji na ovogodišnjoj dodeli Oskara, pri Holivuda“. čemu je film nominovan i za najbolji adaptirani Ostale nagrade otišle su kratkim filmovima, scenario. Na „Merlinka“ festivalu nagradu za naj- po kojima je festival prepoznatljiv, te je nagradu bolji film odneo je za najbolji kratki „Hard paint“ iz Brafilm osvojila Slava zila, dok je „special Doytcheva za film mention“ zaradio „Whole“, a nagrada film „Rafiki“ iz Keza najbolji animiNema apolitičnih nije koji je u toj rani film otišla je u zemlji bio zabraIzrael filmu „Two of njen. Nagrada za every kind“ koji su najbolji dokumenrežirali Efrat Chen tarni film otišla je Weiss, Naor Zana i takođe u Brazil, Neta Bar. Specijalnu filmu „Tranny fag“, a nagradu festivala piše: Nemanja Marinović kao highlight festiosvojio je film „Zid“ vala u ovoj kategomladog autora Brariji treba pomenuti nislava Kostića, a re„Scotty and the Sedakcija portala cret History of HolNoizz.rs svoju „Noizlywood“ reditelja Matta Tyrnauera, hit film koji zmaker“ nagradu dodelila je indijskom filmu demistifikuje seks afere u vreme „zlatnog doba „Sisak“.

Deseta Merlinka

Vodič kroz gej Srbiju

19

>>


OPTIMIST Osmatračnica

Poslednja nagrada je nagrada publike, koja se dodeljuje prvi put ove godine. Nakon višegodišnjeg pritiska na Predraga Azdejkovića, „kamperi“ festivala, a neskromno ću reći da sam bio među onima koji su prednjačili u tome – konačno su izdejstvovali da publika dobije mogućnost da izabere svog pobednika, za sada samo u kategoriji ultrakratkog filma. Ovu nagradu osvojio je španski film „The best moment“ koji na duhoviti način govori o jednom vrlo specifičnom autovanju. Kao ovogodišnji koordinator kratkih filmova iskoristiću svoju poziciju i u nastavku teksta pozabaviti se svojim favoritima ove godine u ovoj kategoriji, koji se gotovo nikada ne poklope sa favoritima žirija, a ova prva godina je pokazala – ni sa favoritima publike. Film koji je prema mišljenju publike bio treće plasiran, „Karate“, austrijskog režisera Karla Neubarta, koji je bio i gost festivala, meni je najkompletniji. Film govori o dva gej muškarca u liberalnom delu sveta koji se, ipak, iz različitih ličnih i društvenih razloga, ne osećaju dovoljno slobodno da se u javnosti drže za ruke. Drugi favorit, francuski film „Today“ postavljen je u distopijski svet u kome je društvena situacija takva da je nelegalni beg iz zemlje jedina mogućnost za gej osobe. Film je vrlo jednostavan, ali i jako konkretna opomena da je ovakva distopija u mnogim zemljama još uvek realnost, a da ni mi

20

www.optimist.rs

u „zapadnom svetu“ nismo previše daleko od toga. Moj treći favorit, „Wafle“, govori o dve žene koje nakon one night stand seksa kapiraju da su neprijateljice – političke i ideološke. Da li je u redu biti u krevetu sa neprijateljem i kako to pomiriti? Ne kažem da je izabrani film loš, zanimljiv je, duhovit treši filmić o liku koji se autuje drugu sa čijem ocem spava, dok ovaj sve vreme drži slušalice na ušima, ali mi je zaista u konkurenciji sa ovima, što bi se kolokvijalno reklo – „lalalala“. Biće da je do mene i mog insistiranja na sociološkim filmovima koji su dublja analiza društva. Iz istog razloga, ne mogu se složiti ni sa odlukom žirija jer mi je apsolutno i bez ikakvog razmišljanja najbolji film u ovogodišnjoj konkurenciji „Mathias“ koji je, doduše, dobio „special mention“. O ovom filmu neću dužiti jer ovom broju magazina imate prilike da čitate intervju koji sam uradio sa sjajnim mladim glumcem Gregom Kohlhoferom koji je tumačio glavnu ulogu. Mnogi autori kratkih filmova bili su gosti festivala, a sa njima sam imao priliku da razgovaram u toku Q&A sesija na kraju projekcija. Najjači utisak na mene ostavile su Maša Zia Lenárdič i Anja Wutej, autorke filma „Disconnected“ koji je duboko ličan i emotivan film koji je autorke u jednom trenutku i rasplakao dok su o njemu govorile na sesiji. To je jedan od onih filmova koji prenose emociju i jednostavno ne


mogu ostaviti nikoga ravnodušnim, čak i kada ne znamo pozadinu priče. Drugi, ne tako sjajan utisak, ostavio je film „The Love Letter“ iz Izraela, tačnije razgovor na sesiji nakon njega. Sam film rediteljke Atare Frish, koji govori o ženama u vojnim snagama Izraela, od kojih jedna piše ljubavno pismo svojoj narednici – nije toliko loš. Međutim, iznenadilo me je da je jedna od glavnih glumica u filmu, Shir Abramov, koja je bila gošća festivala i trebalo da prezentuje film, bila prilično nespremna za pitanja koja će uslediti. Profesionalnost, kao sociologija i kao novinara, mi nalaže da postavim pitanja koja se odnose na položaj žena u vojnim snagama Izraela, što je bila na kraju krajeva i tema filma, kao i stvarni položaj LGBT osoba u Izraelu, posebno nakon što sagovornica svojih pet minuta za mikrofonom iskoristi za promociju Tel Aviva kao najliberalnijeg grada koji moramo obavezno posetiti. Naravno da ćemo podvući da Tel Aviv za taj deo sveta to definitivno jeste, kao i činjenicu da će organizovati „Evroviziju“ ove godine u tom gradu, ali nakon serije tekstova u zapadnim medijima o pinkwashingu Izraela, ovakva pitanja se moraju postaviti, a „ne želim da govorim o politici“, dok predstavljaš takav film, jednostavno nije prihvatljiv odgovor. Jako pozitivan utisak ostavila je ekipa filma „Little Milo“, koji govori o društvenoj situaciji u SAD pred izbor Donalda

Trampa za predsednika, kao i na koji način je jedan gej mladić zaveden republikanskom demagogijom postao vatreni podržavalac politike koja je usmerena protiv njega samog. S obzirom na to da je na momente afirmativan prema neofašističkoj retorici i argumentaciji, tj. objašnjava zašto je lako zavodljiva i nije osuđujuć prema onima koji joj podlegnu, kritikovan je kao rehabilitacija fašizma. Ipak, ekipa je bila spremna na pitanja koja su bila vrlo politička, kao i sam film, spremna da objasni pristup i objasni svoj politički stav prema onome što je tema filma, tako da je sam razgovor bio vrlo zanimljiv i prijatan. Na kraju bih izdvojio i razgovor sa Jan-Peterom Horstmannom, autorom filma „Rick“ o gluvom gej porno glumcu, koji je takođe bio vrlo spreman za razgovor, pa i za ona malo nezgodnija pitanja, kao što je položaj osoba koje se bave seks radom. Generalno, prilikom ocene svakog medijskog sadržaja, smatram da je sam kvalitet prikazanog neodvojiv od lika i dela osobe koja prezentuje, te su ovakve sesije zapravo jako dobra prilika da se bolje upoznaju autori i njihove političke i ideološke pozicije jer, nemojmo se lagati, ništa na „Merlinki“ na može biti apolitično i niko ne može biti apolitičan, jer sve što je kvir jeste jedna duboko politička tema.

Vodič kroz gej Srbiju

21


K

OPTIMIST Intervju

ako piše na njenom sajtu (da, mera i javne ličnosti ipak balansirati malo, ne? zamislite, ima i sajt), Deka- Na šta bi ovaj svet ličio kad bi svako za sebe tek denca je proizvod velike lju- tako govorio „Ja sam pevačica! Ja sam muzibavi prema sceni, mjuziklu, čarka! Ja sam konceptualna umetnica“, a da zabrodvejskim i holivudskim di- pravo to nemaju nekakvim kvalitetnim vama koje su "veće od života", proizvodom da potkrepe. Šašavo, složićete se. zli jezici bi rekli "deblje od ži- Ja sam zabavljač, koji često peva, da. Pišem i vota" i koje zahvaljujući svojoj poeziju, mada je za to zadužena druga jedna ličveličini opstaju urpsko pro- nost. Ali što se tiče samog muziciranja, nisam laznosti vremena. Njeno ime tome vična. Tako da, iako možete čuti kako kodolazi iz mjuzikla Kabare i lika jekude po Beogradu moja megalomanski muziSeli Bouls koja često ponavalja frazu "Divine de- kalna kompanjonka Lady K (Katarina Ranković) cadence!". Ista je takođe suptilna posveta dreg i ja nastupamo uživo, ne očekujte singlove i alperformeru Divajnu, koji je bio krupnija dama sa bume u skorije vreme. Pojavljivala si se u mnogim predstavama i stavom, stilom i obrvama. Kako piše u tvom dosijeu koji vodi BIA, Dedomaćim filmovima? kadenca je proizvod velike ljubavi prema Da, ima tu istine. Mogli ste me svojevremeno visceni, mjuziklu, brodvejskim i holivudskim deti u nezavisnom pozorištu „Le Studio“, te na divama koje su „veće od života“. Koje bi to tren u prošlogodišnjem filmu „Patuljci sa naslodive bile i kako se Dekadenca uopšte rodila? vnih strana“, a eto kao neki skoriji poduhvat bilo Ja sam, generalno, internacionalna žena od mi- je i to moje magično gostovanje u 22. epizodi sterije, ali za vaše čitaoce mogu reći da sam se iz- nove serije medijskog javnog servisa Srbije legla iz veštičijeg jajeta u ranu jesen 1892. godine, „Jutro će promeniti sve“. To su sve bila zaista preali kao karakter Dekadenca je nastala otprilike divna iskustva, mada meni privatno sasvim do2012, kada je i prvi put otelotvorena u liku uloge nekle uobičajena. Ja se van i mimo drega Mame Morton iz mjuzikla Čikago. Kao što često sporadično bavim glumom i javnim nastupom volim da navedem, za mene su inspiracija dive već skoro dvadeset godina, tako da je tu bilo kao što su Eartha svega od voditeljKitt, Liza Minnelli, skih poslova na neJudy Garland, Bete koliko lokalnih TV Middler, Bette Davis, stanica, davanja ali i Mae West, Sopglasova u sinhroniInternacionalna žena od misterije hie Tucker i Gloria zacijama crtanih filSwanson. Međutim, mova, pa čak i do dive koje su najveća vođenja konferansi inspiracija koju mopred punom Komžemo da imamo bank dvoranom. Zašto onda Dekajesu svakodnevne Razgovarao: Predrag Azdejković denca nema svoju žene, one koje nas IMdB stranicu? uvek okružuju. Žene Nema?! Kako bih iza šaltera, u kancevam rekla, ja te larijama, u javnom stvari zaista ne praprostoru. Svaka tim. Ko ima ImdB stranicu, ko ima Wikipedia žena je diva, na svoj način. Za razliku od drugih dreg performera ti stranicu sa poluproverenim informacijama... pored otvaranja usta (lipsink) umeš i da Ništa, moraću da kažem svom menadžeru, koji pevaš… i to dobro. Da li možemo i od tebe je u isto vreme i moj 15 godina stariji suprug, da da očekujemo neki album ili možda singl? potera te neodgovorne producente koji su radili Znate kako, uz svu lažnu skromnost, rekla bih projekte na kojima sam učestvovala i čiji je to zauvek za sebe da se ja samo bavim glumom ili da pravo zadatak da tu nepravdu isprave, a onda ću se samo bavim pevanjem. Treba taj ego perfor- mu reći da samom sebi da otkaz, dok mu

Dekadenca

22

www.optimist.rs


Foto: Igor Manđica budem uručivala papire za razvod. Dolaze mlade dreg kraljice, da ne kažem mlada konkurencija. Da li te to zabrinjava ili od mladih treba samo da strepi Markiza jednom nogom u grobu De Sada? Moje srce zaista razgaljuje što ovaj hobi kojim se bavim, koji neki nazivaju dregom, počinje da interesuje i opčinjava sve više ljudi. Nema šta da me zabrinjava, jer iako možda deluje da je tako, ja zapravo nisam skoro uopšte starija od nadolazećih koleginica. Samo možda, incidentalno, malo iskusnija. Kada ne bih verovala u njih, jedino od čega bih mogla da strepim jeste od toga da li moje svežije koleginice znaju da se odbrane od raznoraznih profitera, šarlatana i aktivista koji žele da iskoriste i zlorabe njihove talente, posvećenost i dobru nameru zarad sopstvenih sebičnih ciljeva. A Markiza de Sada je transcendentirala i trenutno orbitira u svemiru i sve nas posmatra, ništa se ja za nju ne brinem, te nemojte ni vi. Koliko weird treba da budeš da bi bila u Wyrd Sisters? Verujem da nije dovoljno samo čitati Pratchetta? Teri Pračet bi rekao da čarobnjačka stvar ima kvrgav kraj i da, svakako, ježu niko ne može da

smesti. Mada to zaista nije presudno ni na koji način, kada je participacija na „Wyrd Sisters“ događajima u pitanju. Treba biti dovoljno čudna i dovoljno sestra, te se uklopiti sa mesečevim i ostalim menama kod originalnih članica, jer dok Dajana Ho, Valerie Candy, Markiza De Sada i ja jednoglasno ne počnemo da proričemo sudbine budućih škotskih kraljeva, to jednostavno nije dovoljno. Kad smo već kod čitanja, RuPaul kaže da je reading fundamental. Da li bi ti bila od onih finih dreg kraljica koja ne bi mogla da pročita uzduž i popreko svoje koleginice ili bi pokazala oštrinu svog jezika? Da je to Rupolov citat, svet bi bio daleko jednostavnije mesto, zar ne? Iako je možda zanimljivo oslanjati se samo na „Drag Race“ i eventualno pogledati „Paris Is Burning“, mislim da to ne daje osnovu da mi ovde svojatamo prošlovekovne tekovine crnačkih i latino dreg zajednica iz tako dalekog nam Njujorka, verujem da ćete se složiti, ma koliko nam zajednički bili kvir identiteti i relativno interesovanja. Podržavam da su gorenavedeni sadržaji korektna osnova za istraživanje i gradnju dreg kulture, ali verujem da i svi vi mislite da je zaista tužno kad neko stane na samo tome. Moj jezik ume da bude prilično oštar, ali i blagonameran. Moji ljubavnici sa dva i po kontinenta će vam to rado potvrditi. Želim da verujem da, kad tad, ne ostajem dužna nikome. Kako bi pročitala tvoje koleginice iz Wyrd Sisters? Pa, evo kad već insistirate, primetila sam jedan trend. Do sada su govorili da je Markiza de Sada stara, potom da je Dajana Ho luda, a napokon i da je Dekadenca debela. A od skora sam čula da sam valjda i ja stara, pa bih sad nekako nastojala da skupim sva tri epiteta i da budem malo i ja luda. Ha ha! Ah, da, kažu i da je Valerie Candy muškarac, a to se u većini slučajeva i podrazumeva, zavisno kojoj struji radikalnog feminizma pripadate. #DekadencaJeDebela #DekadencaJeStara #DekadencaJeLuda Podnete su dve krivične prijave protiv Dite von Bill, Ostroge Mi i Vlažene Marije… Šta ćeš im nositi kad ih budeš posećivala u zatvoru? Mislim da neće biti potrebe za tim, jer mi živimo u emancipovanoj, zakonski uređenoj, pravnoj, evropskoj državi. Zar ne? Halo! Režija!? Šta i da li uopšte dreg kraljice jedu je jedna od sedam Vodič kroz gej Srbiju

23

>>


OPTIMIST Intervju

Foto: Lazara Marinković drevnih svetskih misterija, a neke stvari nisu date običnim ljudima da ikada saznaju, tako da ne znam da li bi turpija u hlebu bila od neke posebne koristi. Osim ako neka od njih nema deficit gvožđa u krvi, mada kao što svi znamo – uvek ima novca u štandu sa bananama! Ipak iako smo često delile scenu, nismo baš toliko intimne, bez obzira na to šta vam mediji plasiraju! Koliko dugo bi morali da te muče da bi odala njihov pravi identitet neprijateljima? Neprijatelji mojih neprijatelja su i moji neprijatelji. Smrt fašizmu i patrijarhatu! Kada smo već na toj temi uvek se setim svog pokojnog očuha, koji je bio kozački kontraobaveštajac i koji me je učio tehnikama kako istrpeti zabijanje eksera pod nokte i kinesko mučenje vodom. Uostalom bila sam cimerka sa Markizom skoro dve decenije negde u doba ranohrišćanskih progona, tako da posle toga mi je sve ravno. Ah, i da, ne zaboravimo da sam ja, ako pitate određene ljude, debelokožac. A znate kako kažu, slon nikad ne zaboravlja! Kakvi su tvoji utisci nakon premijere VICEovog filma Dreg umetnost u Beogradu? Kakve su reakcije? Dokumentarni film koji su u VICE-ovoj produkciji napravile Marcella Zanki i Lazara Marinković jeste jedan zanimljiv prikaz jednog dela istorije i sadašnjosti dreg umetnosti u Beogradu i neizmerno mi je drago što sam imala priliku da budem deo njegovog stvaranja! Uz blagoslov

24

www.optimist.rs

dveju autorki, ja sam na svojim društvenim mrežama objavila isečke, koji nažalost nisu stigli do finalno emitovanog proizvoda, ali koji su meni lično, politično i privatno veoma bitni. Naime u tim kratkim snimcima, govorim o političkom potencijalu bavljenja dregom i našem odnosu sa LGBT pokretom i organizacijama, pa prvom prilikom skoknite do, na primer, mog instagram profila i bacite pogled. Reakcije su apsolutno afirmativne, statistika kaže da je skoro 270 000 ljudi pogledalo premijeru, što je priznaćete impozantna cifra. Ovaj deliciozni dokumentarac je jedan u nizu video, audio i pisanih intervjua i prikaza ličnosti i praksi dreg umetnika, umetnica i ostalih u Beogradu i zaista ga kao takvog preporučujem. Jer, znate već kako se kaže „i dreg rad je rad!“. Šta možemo da očekujemo od tebe u narednom periodu? U svojim novogodišnjim poslanicama poželela sam svima blagonaklonu Novu godinu, tako da osim nove epizode Efemernih Konfesija u kojoj me možete videti već sad ovog meseca, nemam drugih konkretizovanih planova za sada. Možete me pratiti na apsolutno svim društvenim mrežama, pa uhvatite kada su najave za neke nove projekte. Ako se ikada zagubite, samo skoknite do mog vebsajta: www.dekadenca.com (Da, zaista imam vebsajt, slobodno proverite, kao što rekoh www.dekadenca.com) Hvala vam svima na pažnji i aplauz!


D OPTIMIST Intervju

ušan Kaličanin je pozorišni i televizijski glumac, ali i baletan, deo ansambla Pozorišta na Terazijama koji je pažnju publike privukao učešćem u rijalitiju „Hotel Maldivi“, ulogom u pozorišnoj predstavi „Mister dolar“ i hit seriji „Istine i laži“ koja se pri-

kazuje na TV Prva. „Istine i laži“ su rimejk argentinske telenovele „Graduados“ tako da je tvoj lik Jovana Joce Hadžislavkovića baziran po liku Voltera iz te serije. Koliko Joca liči, odnosno razlikuje od originalnog? Kako si se uopšte pripremao za lik? Naša serija se mnogo razlikuje od originala, ali je zadržala osnovnu priču i na kraju sve verzije dođu do istine. Joca je u originalu stariji čovek, Foto: Nemanja Miščević ne mnogo zastupljen, svedeniji, ali njegovo dejstvo u borbi za pravdu, velika ljubav i odanost šefu je uvek ista na kraju. U stvaranju lika nisam osobu i time prave stereotip. Kako neko imenuje se opterećivao originalnom verzijom već sam stereotip, a da ga ne podržava? Ako je neko stvarao novog, premijernog, mog Jovana. Redi- video stereotip u ponašanju lika koji igram onda telj Miša Vukobratović je tražio da obrijem bradu to pokazuje njegovu svest i izgrađeno mišljenje. i pustim malo kosu jer sam na kastingu izgledao Mišljenje je kao dupe, svako ga ima, ali ne treba potpuno drugačije od Joce kakvog vidimo. Ko- svako da ga pokazuje. Od toga što svi govore „Ja stimografkinja mi je pomogla da stvorimo upe- mislim“ mi ništa dobro nismo videli. Potrebni su nam argumenti, čatljiv stil oblačenja makar tri, nakon te i na meni je bilo da izgovorene rečega oživim i imam nice „Ja mislim“ ili svest o tome kako „Meni je ovo glupo“, hoda, kako reaguje Nemilosrdno ću čuvati dete u sebi kako bi mogli da u kojim situacijama, smisleno polemikoje mu je omiljeno šemo. Kada neko jelo, omiljena pevakaže „meni je ovo čica... Najviše sam stereotip“ mora da se bavio odnosima doda „jer“ i valjani sa drugim likovima Razgovarao: Predrag Azdejković razlog . Nisu nam i mislim da je to potrebna mišljenja dalo uverljivost koja ljudi već intervenje kod ljudi stvorila cije na sopstvenim simpatiju dok me neuspesima kako bi gledaju. Mnogi kritikuju seriju zbog stereotipnog i kroz dela korigovali sebe i time zaslužili da kritiprenaglašenog predstavljanja gej lika. Kako kuju. Do tada će shvatiti da je svaki čovek jedinka i da mu treba pristupati sa poštovanjem i ti to vidiš? Najviše kritikuju ljudi koji seksualnost stavljaju individualno jer ni dva bliznaca nisu ista, a ne u prvi plan kao najbitnije sto obeležava jednu dva odglumljena lika. Joca je jedinstven jer je

Dušan Kaličanin

Vodič kroz gej Srbiju

25

>>


OPTIMIST Intervju

Foto: Nemanja Miščević odan i pošten radnik svom šefu, lojalan bez zadnjih namera, ciničan i duhovit, obrazovan i inteligentan, kreativan, hrabar i vrlo opasan kada je napadnuto ono do čega mu je stalo. Gej likovi po serijama i filmovima su često osuđeni da budu aseksualni, zabavni karakteri koji svojim manirizmima zasmejavaju publiku. Da li Jocu možemo da uvrstimo u tu kategoriju Svakako je zabavan i uzbudljiv i to je dobro. Samo su osvešćeni, intelektualni ljudi duhoviti i to ima veze sa duhom koji nije razvijen kod mnogih. Mnogi skrivaju svoje osećaje, to ubija radost. Kada niste zabavni sebi teško zabavite i druge. Glumci se za to školuju i opet mislim da je najteže „zasmejavati publiku“ jer to zahteva veliku iskrenost i istinu, nekada u 7 sati ujutru, nekada kada imate temperaturu, ali kada se čuje akcija to mora da se desi. Najlepše je izmamiti osmeh nekome, a gej likovi to umeju time što su oslobođeni u onom delu u kojem treba ostaviti utisak očekivanog, mada ima i beskrajno dosadnih gej likova. Treba biti svoj i ako to nekog zabavlja to je lepo. Ne treba se pretvarati jer tako možeš prestati da budeš TI! Iako stereotipno prikazan, da li smatraš da Joca doprinosi smanjenju homofobije i predrasuda prema LGBT populaciji?

26

www.optimist.rs

Joca je odličan primer da seksualnost ne obeležava čoveka, ona čini onoliko bitan deo nas koliko mi to želimo. Ono što ljude obeležava je razvijen osećaj za dobro u njima. Pravičan, odan, profesionalan, uspešan, hrabar pa i smešan su neke od osobina koje pre obeležavaju Jocu. Tako je učinjen pomak i smanjene su predrasude. Jer ako je neko gej i odličan lekar koji pomaze ljudima ljudi će ići kod njega jer će ih lečiti, isto će osuditi nekog ko opljačka banku i gej je, ne zato sto je gej već zato što pljačka. Tako postavljene stvari našem društvu su možda jasnije. Serija je izuzetno gledana i među gledaocima ima i dosta dece. Da li te to iznenađuje? Zbunjen sam bio u početku pre svega reakcijom roditelja koji su mi govorili da su oduševljeni i da sam omiljeni lik u njihovoj porodici. Shvatio sam da je to dobar stav. Deca vide osobu koja se kreće zabavno, oblaci smelo i priča gotovo kao dete kad afektira, ali ta ista osoba nosi primer obrazovanog borca za pravdu i blagostanje u porodici i firmi u kojoj je on prihvaćen takav kakav je . Koliko ti je serija otvorila vrata za neke nove projekte i uloge? Velika gledanost i pozitivne reakcije kod publike su najbolja preporuka i veliko iskustvo. Verujem da je ova serija veliki plus, ali mislim da se ta vrata otvaraju nekim drugim faktorima kao što je sreća. Taj faktor je bitan deo u profesiji u kojoj stalno očekuješ da budeš odabran. Radujem se svakom pozivu za posao i srećan sam da ih ima. Volim da radim i ne bih se žalio da bude još poziva za nove projekte. Moram priznati da sam razočaran predstavom Mister dolar, pre svega što sam došao da je pogledam zbog tebe, a tvoja uloga nije toliko velika koliko su joj mediji posvetili pažnje. Da li možemo da očekujemo neke veće uloge od tebe u Pozorištu na Terazijama? Uloga Lulu je time što nema mnogo prostora, a toliko primetna i time što je izazvala veliku pažnju i dobre kritike uspela da ode u vrh meni omiljenih uloga. Sve moje uloge u Pozorištu na Terazijama u poslednjih 11 sezona su i bile glumačke minijature ispraćene dobrom reakcijom i velikim aplauzom. Nisu mi bile neophodne velike pojave da upoznam najlepši deo profesije. Na drugi deo pitanja mogu odgovor da daju reditelji i uprava pozorišta, a ja bih voleo da se to


Foto: Marjan Apostolović desi. Volim to pozorište, ali još bitnije je da ono voli mene i omogućilo mi je da sačuvam magiju koja me i privukla toj instituciji. Da li se plašiš da će ti nuditi samo slične uloge ili nema bojazni za typecasting? To je moja realnost već neko vreme i nemam strah . Kao student sam se plašio, ali sam shvatio da to nije realno jer gluma znači biti druga osoba i prepustio sam se. Retke su autovane LGBT osobe na estradi i umetnosti. Zar je stepen homofobije stvarno toliko visok da u tom smislu nema pomaka? Posle Marije Šerifović potop! Poštujem svačiji izbor da se nosi sa svojom seksualnošću dok ne ugrožava druge ljude. Naša sloboda je ograničena slobodom drugih. Ne vidim razliku u odnosu na mene ili tok dnevnih

rutina ili profesionalnih kada znam da je neko gej a ne priznaje ili je autovan. Mislim da je to lična mišolovka i određeni ljudi treba da urade objavljivanje svoje seksualne orijentacije samo ako će to njima doneti lakši korak ka pronalaženju najbolje verzije sebe. Šta možemo očekivati od tebe u narednom periodu? Nemilosrdno ću čuvati dete u sebi i branicu ga kao mudri starac. Biću iskren prema sebi, a trudiću se da to budem i sa ljudima koji će prolaziti kroz moju realnost. Profesionalno ću pokušati da budem bolji i tačniji i da publika vidi nove nijanse i oblike. Neću pristati na definicije i formule jer najlepše stvari u životu kao ljubav i umetnost se ne mogu definisati, mogu se živeti. Treba živeti! Vodič kroz gej Srbiju

27


A OPTIMIST Intervju

utovanje kod mnogih prođe da se sve slegne baš onako kako bi trestvara strah od odbaci- balo da bude. Želim još dosta toga da podelim vanja, naročito kada s njima, ali za sve je potrebno vreme. Bitno je da treba da se autujete ro- smo ovo glavno pregurali. Hvala im i volim ih. Da li te je brinula ta velika vidljivost na tviditeljima. Imali smo priteru i interes medija? mere da su roditelje svoju gej decu izbaci- Svi znamo u kakvom društvu živimo, pogotovo vali iz kuće, ali smo kada je u pitanju ova tema. Svakako situacija je imali i primere kada je mnogo bolja nego ranijih godina, ali svakako još reakcija roditelja pozi- uvek nije prihvaćeno i dalje smo kao društvo tivna i puna podrške. puni homofobije i nerazumevanja da ne pomiTako je bilo i u ovom slučaju. Mladić koji se na njem na kakve sve situacije i predrasude nailazi Tviteru predstavlja kao Dečko iz svemira je na- LGBT populacija. Tako da svakako da se jesam zapisao: “Ljudi moji, upravo sam se autovao mo- brinuo. Kao što sam napomenuo nisam očekivao jima! Šok! Koliko plakanja i suza, koliko emocija! toliku pažnju. Jedan portal, ne bih da napomiKoliko ludila! Umiranja po sto puta u sekundi. njem koji je objavio vest bez ikakvog mog pitaMili moji, prihvatili su me!!! Otac čak i više nego nja ili dozvole sa sve mojim imenom. Tada sam majka! Još uvek nisam svestan šta se desilo!”. shvatio da je otišlo predaleko. Brinem se i dalje, Mnogi domaći mediji su preneli ovaj tvit koji jer shvatam da ovim na neki način mogu sebe ugroziti, ali isto tako i da dam drugima dobar priima skoro 3 hiljade lajkova. Pojedini mediji kažu da si srušio internet. Da mer i kažem ima nade, nije sve tako crno. li je bilo teško srušiti ga? Smatra se da su muškarci homofobičniji od žena. U tom slučaju otac je bolje prihvatio. Uh, ne bih to nazvao bas tako, ali svakako stoji Kako to objašnjavaš? da sam privukao veliku pažnju ljudi pa čak i nekih medija. Iskreno nisam očekivao to, u tom Najiskrenije ne znam kako bih vam to objasnio, trenutku sam samo hteo da podelim sa nekim sve sam očekivao ali takvu reakciju mog tate svoju sreću i kao neko ko je baš „navučen“ na tvi- nisam. Tata i ja nikada negde nismo nailazili na ter samo sam tvitnuo to ne razmišljajući da će zajednički jezik, prosto moja interesovanja i moj pogled na svet je taj tvit da izazove totalno drugačiji od sav ovaj haos. Iznjegovog kao i gleda kada su teme neka očekivanja ovakvog osetljivog njega od mene i tu sadržaja nije teško Kako srušiti internet? smo se uvek suda„srušiti“ internet. Sada, kada se rali, ali uvek sam malo slegla praznao da me voli kao šina nakon tvog i ja njega. Izgleda autovanja i da je moj otac ipak tvita, kakav je širokih pogleda i Razgovarao: Predrag Azdejković tvoj odnos sa shvatanja što nisam roditeljima? mislio do sada za Moj odnos sa rodinjega. Zbog svega teljima se nastavio što se desilo mogu sasvim normalno reći da sam preokao i pre svega ovoga čak šta više, primetio sam krenuo mišljenje o njemu totalno. Kako ti, kao mladi gej muškarac vidiš LGBT da su i pažljiviji prema meni. Iskreno jeste malo situaciju u Srbiji? čudna situacija, ali izgleda da je to mene, jer ja osećam kao neku vrstu treme pred njima. Tolike Dosta toga sam se dotakao na ovu temu u jedgodine sam živeo u laži da sad prosto ne znam nom od prethodnih pitanja. Prosto situacija je kako da se ponašam kao, pa nazovimo to slobo- vidno i značajno bolja nego ranije, ali ima zaista dno biće. Mislim da zaista treba još vremena da mnogo toga da se radi i uradi na još većem po-

Dečak iz svemira

28

www.optimist.rs


boljšanju svega ovoga. Neki kažu, ovo je Balkan, mi smo takav mentalitet, e pa ljudi ajde malo da menjamo taj mentalitet i neka shvatanja. Zašto osuđivati ljubav, ljubav je jedna od najdivnijih stvari, hajde da nam bude bolje, hajde da se volimo i pustiti svakoga da se voli. Ne razumem toliko je većih problema u Srbiji od ovoga zašto se još uvek baziramo da je najstrašnija stvar videti dvoje ljudi da se vole bez obzira kojeg su pola. Aman ljudi više. Kako su tvoji drugovi prihvatili tvoje autovanje? Skoro svi moji prijatelji su znali za mene, sve su to ljudi sa kojima se družim godinama, a sa nekim i celog života. Bilo je mnogo teško saopštiti im to baš zbog tog nekog straha od odbacivanja da ću izgubiti ljude koje jako cenim i volim i koji su mi na neki način druga porodica. Zaista sam imao ogromnu sreću da se družim sa ljudima kojima nije bitna moja seksualna orjentacija već ono ko sam i kakav sam. Svako je

prihvatio normalno bez ikakve drame i diskriminacije. Izgleda da sam celu dramu samo pravio ja, ali sve zbog straha da ću biti odbačen. Koliko misliš da tvoja priča može da pomogne drugima? Svako od nas je različit i svako vodi drugačiji život i priču. Što se lično moje priče tiče mislim da može da pomogne u smislu da da ljudima nadu i volju da nastave dalje i da se bore za sebe i da nikad ne odustaju, jer kao što vidite ima i pozitivnih primera. Moja priča mislim da najviše može da pomogne roditeljima koji imaju dete koje pripada LGBT populaciji. Nikada ali nikada ne odbacujte svoje dete ne znate kroz kakve muke je i samo prošlo, a samo fali još da ga se vi odreknete. Ono je vaše kakvo god da je, vi ste ga napravili, odgajili volite ga i prihvatite kao što je i ono volelo vas ceo svoj život. Da li sebe vidiš kao gej aktivistu? Nisam razmišljao o tome. Doduše po društvenim mrežama sam uvek stavljao do znanja i borio se protiv homofobije, branio druge kao i sebe. Podržavao razne događaje na LGBT teme... Trenutno ne vidim sebe kao nekog jakog aktivistu što ne znaci da posle svega ovoga neću poželeti da se više pozabavim s tim. Koji je tvoj savet drugim mladim gej ljudima u Srbiji? Nije sve crno i uzaludno. Borite se za sebe do zadnje kapi krvi, nikada ne odustajte i nikada nemojte kriviti sebe zbog toga što ste gej. Podržavajte jedno drugo i volite se. Želeo bih da se što više vas oslobodi iz ovih „lanaca“ jer osećaj je neverovatan. Samo jako i hrabro, znam koliko je teško, ali vredi. Veliki pozdrav za sve. Ljubi vas „Decak iz svemira“ Vodič kroz gej Srbiju

29


J

OPTIMIST Intervju

užnoafrička igračica i koreografkinja Dada Masilo predstavila je svoju trupu nedavno u njujorškom Džojs teatru. O njenoj verzije romantičnog baleta “Žizela” nadahnuto je izvestio Njujork Tajms. Ista predstava, koja se prema rečima kritike „ili obožava, ili mrzi“, na programu je 16. Beogradskog festivala igre! Biće to 9. i 10. aprila, na sceni Pozorišta na Terazijama. Balet „Žizela”je klasična priča o nesrećnoj ljubavi. Međutim, način na koji ovaj balet vide Dada i prilike, i da sam možda imala baletsku konstitunjen ansambl iz Johanesburga, predstavlja ve- ciju i predispozicije, svakako bi moja želja bila liko iznenađenje za publiku. Masilo je na pozo- da igram u velikim klasičnim produkcijama. To rišnim scenama Africi, Evropi i Americi, postala mi se dopada. Ipak pronašli ste klasičnu i u savremenoj poznata po pretvaranju klasičnih baleta u nove, igri? hrabre produkcije koje kombinuju zapadna iskustva klasične i savremene igre, sa afričkim U savremenoj igri, imate mnogo više slobode u plesovima. Tokom svoje karijere, koju je zapo- smislu naracije. Prosto možete nešto što je staro čela nakon školovanja u Johanesburgu i Briselu, da učinite jačim i aktuelnijim, da drugačije oboMasilo je dosledno dekonstruisala balete "Labu- jite karaktere, jer su likovi veoma važni za dobru priču. To je zaista dovo jezero", “Karmoja početna tačka men” ili "Romeo i – da otkrivam kakvi Julija", postavljajući su zaista ti ljudi iz pitanje o vlasništvu bajki, da ih uvedem nad baletskom zaoBalet “Žizela” u ovo vreme i učistavštinom, i evropnim ih snažnijim. Ja skim bajkama čiji su na sceni igram Ži“protagonisti žrtve zelu, i ona jeste zasvoje polne pripadljubljena. Moj nosti i društvenog Albert je mangup, i staleža, ako su uopBeogradski festival igre neko ko je sposošte ljudi”. U svojim ban da prevari. Žipostavkama, ona zela ostaje im oduzima rodoposramljena, ne slove, klase, tradisamo pred sobom, cionalne društvene temelje, pompu i okolnosti, vrativši se u srž priče nego i pred celim selom. Ali, ne brinite, moja Žizela se ipak poslednja, najsladje smeje. o neuzvraćenoj ljubavi. Bavite se osetljivim temama, poput rase i Iako je dijalog protagonista u „Žizeli“ poneugnjetavanja, homofobije i nasilja u porokad težak za praćenje, pokreti su zaista bili dici, između ostalog? smeli i odvažni, potpuno sa svrhom, eksplozivni i zabavni za gledanje. U telefonskom Dada Masilo: To su problemi kojima se trenutno intervjuu sa Dadom pitali smo je kako bira moramo baviti u svetu, jer su nasilje u porodici, silovanje, homofobija, kao i razne polno prenonaslove i šta ju je privuklo kod "Žizele"? Posedujem osnovno znanje iz baleta, ali i dobro sive bolesti veoma rasprostranjene u Južnoj poznajem evropsku savremenu igru. Nisam po- Africi. Važno mi je da postavljam ovakva pitanja stala balerina, jer baleta jednostavno nije bilo u i pokrećem raspravu, jer se nadam se da svojom Johanesburgu kada sam bila mala, ali da je bilo umetnošću mogu ohrabriti ljude. Posebno je

Dada Masilo

30

www.optimist.rs


važno govoriti o homoseksualnosti, jer ne smemo diskriminirati samo zato što nešto ne razumemo. Kako se osećate kada vas uporede sa muškim koreografima koji pomeraju granice, odnosno kada vas stave u isti red sa Metjuom Burnom, Akramom Kanom, Borisom Ejfmanom ili Matsom Ekom? Svi ovi autori su se takođe bavili klasičnim baletom, svako na svoj, ali svakako hrabar način. Uh! Osim što je ogromna čast kada se nađete u ovakvom društvu, ja zapravo do sada nisam shvatila da sam u njemu jedina žena! Svakako sam ponosna, ali i zabrinuta zato što nam je potrebno više ženskih glasova. Zaista mislim da je vreme da se žene više čuju. Šta inače radi Dada, negde ste izjavili da ste prava lenjivica? Da, jer uvek uživam u svakom trenutku odmora. Sa svojom trupom, provodim preko šest meseci godišnje na turnejama. Kada mi ostane malo vremena, obožavam da gledam različite kanale gde majstori kuhinje pripremaju jela. To je divan način da se odmorite od fizičkih i napora koje zahteva umetnička igra . Da li kreirate u Johanesburgu? U Johanesburgu u okviru Fabrike igre imam svoj studio, ali odnedavno mogu da radim i u Parizu. Volim taj grad. I danas, dok razgovaramo, ja sam sa svojom trupom u Francuskoj. Svakako, gde god da smo, moji igrači i ja ovaj posao radimo sa mnogo strasti i ljubavi. I bez obzira da li vam se delo dopada ili ne, da li razumete više ili manje, vi ćete tu strast osetiti u publici. Dolazite u Beograd, da li je to prvi put? Kako će publika reagovati na obnaženu Žizelu, da li imate neka očekivanja ili tremu? Čula sam divne stvari o Beogradskom festivalu igre! Zbog tog festivala vam mnogi gradovi zavide, a mnogi umetnici znaju koliko je važno prikazati rad u Beogradu. Tremu nemam, jer je publika uvek ista. Ako joj ponudite svoj maksimum, znaće to da ceni. Obnaženost je lepa, ako ima svoju svrhu, a umetnost je važna, kada imate nešto pametno da kažete. Radujem se što po prvi put nastupamo u tom delu Evrope, i što dolazimo na jedan izuzetan Festival. Biće to prilika da se upoznamo sa beogradskom publikom, ali i da pogledamo predstavu čuvenog izrealskog ansambla Batševa. Festivali su za nas umetnike mesto važnih susreta! Vodič kroz gej Srbiju

31


OPTIMIST Urbanlook.info Nostalgija za 90-im

Ultra uske naočare

uređuje: Srđan šveljo

Lanena odela

32

www.optimist.rs


Velike clutch torbe

Printane košulje

TRENDOVI ZA PROLEĆE 2019. Ono od čega ne možemo pobeći kada je u pitanju moda jesu trendovi koji nas iz sezone u sezonu vrebaju kako sa interneta, tako i iz prodavnica poznatih brendova. Pred vama je nekoliko predloga, a vi odaberite da li ste više za: 90-e, pastelne boje, velike clutch torbe , printane košulje ili šešire, braon mokasine, ultra tanke naočare , bež boju i štrafte. Vi ste oni koji odlučuju šta je trend!

Slamnati šeširi Vodič kroz gej Srbiju

33


OPTIMIST Urbanlook.info Braon mokasine

Pastelna odela

Bež kombinacije

Štrafte

34

www.optimist.rs


JUNGLE  "FOR EVER" Drugi album britanskog soul kolektiva JUNGLE je savršen spoj svega onoga lepog što novi muzički trendovi nude. Esencija soula, pomalo fanka, nekog nudisca i sve upakovano u album koji će vas ne samo osvojiti već otkriti nešto potpuno novo kada je u pitanju muzika. Prepustite se i dopustite im da vas obuzmu svojim melodijama i ritmovima.

KOLAŽNO photo: Srđan Šveljo Fun Fun kolaže ste imali prilike da upoznate kroz ove stranice ali i preko društvenih mreža. Njihov autor Srđan Šveljo svoje poigravanje sa umetnošću, dizajnom i nekom svojom prepoznatljivom estetikom preneo je i na ove one size unisex majice koje su savršen komad za poklon ali i za svaki vaš urbani outfit. @funfunart

ĐORĐE BAŠČAREVIĆ DESIGN photo: Dušan Stević Poslednja kolekcija Đorđa Baščarevića je jedna od boljih potvrda koliko su domaći dizajneri vredni, kreativni, inspirativni i koliko moda poput njegove ide u korak sa svetskom modnom scenom. Njegova posebnost ogleda se i u dizajnu muške mode koji je već postao prepoznatljiv i koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. @bascarevicdj

CRIMSON CODE Jedan od zanimljivijih domaćih brendova novijeg doba je CRIMSON CODE čija inspiracija leži u futurizmu i pogledu na budućnost u modnom svetu. Kao luksuzni streetwear brend ide korak ispred ulične mode pridajući veliku pažnju detaljima, kvalitetu i dizajnu. Posebno vode računa o načinu na koji i kako se šije njihova moda, bitan im je svaki detalj pa i kvalitet konca i upotreba YKK rajsferšlusa. Njihovi modeli su otporni na vodu, vetar pa čak i na vatru i to je ono što je pored originalnog dizajna takođe karakteristično za CRIMSON CODE! @crimsoncodeofficialpage Vodič kroz gej Srbiju

35


OPTIMIST Foto

Trans Balkan

A

leksandar Crnogorac se kroz seriju dokumentarnih fotografija, prikazanih u Galeriji Doma omladine Beograda bavi preispitivanjem problema transrodnih ljudi iz Srbije i regiona. Ovim projektom autor ističe vidljivost društveno marginalizovane grupe i direktno suočava posmatrača sa problemima kroz koje oni prolaze. Osvrćući se na preispitivanje distorziranog tela, rodnih i polnih kategorizacija, Aleksandar Crnogorac kroz ovu izložbu ima za cilj da predstavi društveno aktuelne probleme trans* zajednice u savremenom dobu. Uzimajući za potku društveni konstrukt koji stigmatizuje i odbacuje pripadnike ove manjinske grupe, umetnik kroz seriju portreta prikazuje važnost vidljivosti transrodnih osoba i razumevanje problema sa kojima se oni svakodnevno suočavaju. Aleksandar Crnogorac je rođen u Beču 1979. godine od roditelja jugoslovenskog porekla. Proveo je detinstvo u Beogradu, a potom se školovao u Švajcarskoj i Sjedinjenim Američkim Državama... U svom fotografskom radu posvećen je dokumentovanju različitih aspekata ljudskog iskustva i života. U velikom broju svojih ostvarenih radova autor istražuje vezu između fizičkog aspekta ljudskog iskustva, tražeci vezu između ljudskog tela i ličnog identiteta. Trenutno živi i radi na relaciji Milano – Beograd i posvećen je dugotrajnim dokumentarnim radovima kao i komercijalnoj i portretskoj fotografiji. www.aleksandarcrnogorac.com

36

www.optimist.rs


VodiÄ? kroz gej Srbiju

37


OPTIMIST Foto

38

www.optimist.rs


VodiÄ? kroz gej Srbiju

39


A OPTIMIST Intervju

leksandar Sič je mladi hrabri trans muškarac, fitnes trener i fizioterapeut koji krasi naslovnu stranu ovog broj Optimist magazina. Volim da kažem da je ovo najhrabrija naslovna strana Optimist magazina od kako postojimo. Njegov portret, osim naslovne strane Optimist magazina krasi i zidove Doma omladine Beograda gde je postavljena izložba Trans Balkan. Trans muškarci nisu vidljivi koliko trans žene u Srbiji. Zašto je to tako? Nažalost, ljudi često izjednačuju pojam trans žena sa izrazom "trandža", što je pogrdni izraz za transvestite. Mnoge trans devojke se susreću sa ovom predrasudom i zbog toga su vidljivije, u negativnom svetlu. Kažem nažalost i mislim da je krajnje vreme da prestanemo sa time. Što se tiče vidljivosti trans muškaraca, nema nas mnogo koji smo spremni da govorimo o svom Foto: Aleksandar Crnogorac trans iskustvu, što doprinosi tome da ljudi uopšte nisu čuli za pojam trans muškarac. Kako izgleda tranzicija trans muškarca u Sr- Nula posto. Postoje dve vrste operacije, tj. dve biji? Na kom si ti trenutno koraku? različite intervencije. Metoidioplastika je ona Ja sam završio trankoju sam ja imao i ziciju prošle gokoju ima većina nas, dine, hirurškom jer je pokriva fond intervencijom konza zdravstveno osiverzije genitalija. Svakoj devojci do sada sam se autovao drugačije guranje. Ukratko, Put do toga je dug, od materijala prettraje minimum dve hodnih genitalija godine, a počinje prave penis, a duodlaskom kod psižina zavisi od rastehijatra, postavljagljivosti kože. Ni njem dijagnoze hirurg ne može pre Razgovarao: Predrag Azdejković F64. Nakon toga intervencije da ti dobijamo oko gokaže centimetražu. dinu dana da se priDruga vrsta operalagodimo željenoj cije je faloplastika, rodnoj ulozi. Kad se koja košta milion dizadovolje ti uslovi, dobija se uput za endokrino- nara i vrlo je invazivna. Penis konstruišu od kože, loga, gde se nakon kompletnog sistematskog nerva i mišića koji skidaju sa leđa. Dobije se pregleda, uvodi hormonska terapija. Ona mora dosta realističniji rezultat, ali centimetraža opet da traje minimum godinu dana pre nego što u mnogome zavisi od anatomije pojedinca, kao osoba postane kandidat za operaciju. što je visina osobe, stanje kože, razvijenost miKoliko je istina da trans muškarci mogu da šića od koga uzimaju graft. Jedno su želje, drugo biraju veličinu svog penisa? su mogućnosti.

Aleksandar Sič

40

www.optimist.rs


Foto: Aleksandar Crnogorac

Kako vidiš odnos srpskih lekara prema trans osobama? Moram da primetim da se u prethodnih nekoliko godina dosta toga promenilo na bolje. Kada sam ja krenuo u proces, doktori opšte prakse nisu imali pojma ni u kom rodu treba da mi se obrate, a kamoli šta konkretno da rade sa mnom. Sada su mnogo edukovaniji. Istakao bih da u Studentskoj poliklinici u Beogradu ima desetak trans osoba i svi smo vrlo zadovoljni tretmanom. Takođe bih iskoristio priliku da pohvalim svoju doktorku iz iste klinike, dr Tomašević. Više puta sam se nalazio u situaciji da ne znam šta dalje, da kod određenog specijaliste ne postoji termin, imao sam raznih administrativnih problema tog tipa i uvek je nalazila način da mi pomogne. Takođe, vrlo me poštuje, nikad mi se nije obratila u pogrešnom rodu i ima jako lep odnos prema svim trans pacijentima. To su stvari koje mnogo olakšavaju proces tranzicije. Što se tiče srpskog tima za osobe u procesu tranzicije (psihijatri, endokrinolozi, hirurzi), posavetovao bih im da porade na odnosu prema pacijentu, kada su u pitanju srpski pacijenti! Kako vodiš odnos države prema trans osoba, naročito u svetlu novog Zakona o

matičnim knjigama? Drago mi je da je donet novi Zakon, mislim da će dosta značiti mnogim ljudima budući da se otegao prilično veliki red i dosta se čeka na operaciju. Činjenica da hirurška intervencija više nije uslov za promenu dokumenata trans osoba je veliki korak napred. Koji podaci su trenutno u tvojoj ličnoj karti? Sva dokumenta su sada na muško ime, polnom oznakom M i novim matičnim brojem (muškim). Ti si imao veliku podršku majke, što često nije slučaj kod trans osoba. Da li tvoja majka možda razmišlja o aktivizmu i da pomaže drugim roditeljima trans dece? Majka i ja smo izraziti introvertni, zbog toga, kao i zbog posvećenosti svom poslu, ne razmišlja trenutno o aktivizmu. Svakako je spremna da pomogne roditeljima druge trans dece, makar preko društvenih mreža. Kako bi opisao ljubavni život trans muškaraca u Srbiji? Postoji li to? Šalim se, ljubavni život svakog pojedinca je drugačiji, zato mogu da govorim samo u svoje ime. Svakako je nama za nijansu teži i komplikovaniji, ali ima ljudi koji mogu da razumeju i iznesu celu priču, ja nemam nekih većih problema kad je ljubav u pitanju. Vodič kroz gej Srbiju

41

>>


OPTIMIST Intervju poglede i pitanja da li sam nekad bio mnogo debeo, pa je to od operacije uklanjanja viška kože nakon što sam smršao. To pitanje baš često dobijem. Jednom prilikom me je na bazenu jedan deka pitao da li sam operisao srce ili pluća. Tako da, ljudi uopšte ne mogu da povežu ožiljke sa trans hirurgijom. Da li je teretana tvoja opsesija? Koliko ti je važno da vežbaš, kao deo izgradnje identiteta? Vrlo složena tema o kojoj bih mogao pisati satima. Ne bih rekao da je opsesija. Počeo sam da vežbam u pubertetu, zbog jake želje da promenim svoje telo. Dosta mi je pomoglo i psihički, da prevaziđem neke stvari i počeo sam da uživam u tome. Evo, završio sam DIF pre koji mesec i sada radim kao trener u teretani. Želim da pomognem ljudima da se promene i da se osećaju dobro u svom telu, baš kao ja sada. S kojim predrasudama kad su trans muškarci u pitanju si se susretao? Jedna od najvećih zabluda je da su svi trans muškarci strejt. To uopšte nije istina. Poznajem nekolicinu njih Foto: Aleksandar Crnogorac koji su gej ili biseksualni i to je skroz okej. Seksualna orijentacija je jedno, Često pričamo o comming out-u kod LGB rodni identitet nešto sasvim drugo. osoba, ali zaboravljamo da i trans osobe Da li je lakše biti trans u Novom Sadu ili Beoprolaze kroz taj proces. Kako izgleda comgradu i gde trenutno vidiš sebe? ming out kod trans osoba i kada je trenutak Ja sam iz Novog Sada otišao pre koji mesec. kada se autuješ osobi koja ti se sviđa? Firma u kojoj sam radio 4 godine je počela da Comming out je kod svih LGBT osoba trenutak dopušta fizičko i psihičko maltretiranje mene, a kada ti se ceo život promeni. Pogotovo trans ja nisam želeo to da trpim. Isti ti ljudi su počeli osobama i to je nešto na šta treba biti spreman, da mi prave probleme i na ulici. To je trenutak psihički pre svega. Hm, svakoj devojci do sada kada sam definitivno odlučio da se preselim, sam se autovao drugačije. Gledam da to ne mada sam Beograd zavoleo još kao klinac, dolabude nešto dramatično, prvo provučem neku zeći u posetu kod dede, koji je živeo na Vračaru. aktuelnu LGBT temu kroz razgovor, da vidim Ne mogu konkretno da kažem u kom gradu je kakav je uopšte stav te osobe prema zajednici. lakše biti trans, jer sam ovde došao po završetku Ukoliko je diskriminatoran, automatski se ohla- tranzicije. Na primer, na mom poslu trenutno dim od te osobe, tako da nema ni potrebe da se niko osim direktorke ne zna da sam trans. autujem kao trans. Nemam potrebu da to krijem, ali do sada jednoDa li te ožiljci na grudima odaju kao trans mu- stavno nije bilo prilike ni potrebe da se kaže. škarca i da li ljudi uopšte znaju da to povežu? Kada bude, reći ću. Tako da, meni je život u BeoNe odaju me, ljudi ne znaju da povežu, uopšte gradu trenutno mnogo lep i to je mesto na ne razmišljaju na taj način. Često dobijem čudne kojem vidim sebe trenutno.

42

www.optimist.rs


E

OPTIMIST Književnost

vo jednog klasičnog bisera znači da pored opredeljenosti za borbu na ovim savremenog, pre svega, on- poljima sa sobom nosite i donekle lično doživlajn novinarstva, takozvani ljavate ne tako retka unutrašnja previranja i suklikbejt naslov koji treba da kobe na ovom polju. Odmah da kažem: zle vas navede da pročitate in- slutnje se nisu obistinile! I to, čini mi se, pre timnu ispovest namučene svega zahvaljujući uredničkom dvojcu ovog iznovinarke ili novinara i do- danja koji čine sociološkinja Marija Radoman i đete do saznanja kako da iz- psiholog i politički sociolog Bojan Bilić. begnete sličnu sudbinu i ¬¬Ovaj zbornik se sastoji od desetak tekusput kupite nešto „jeftino a stova koji daju hronološki presek događaja na lepo“. Međutim, ovaj klik- polju lezbejskog aktivizma u poslednje četiri debejt naslov krije preokret ‒ ne samo da ću po- cenije na području ex-Yu, kao i uvoda, zaključka kušati da vas nateram da tekst pročitate do i epiloga uredničkog tima. Posebnu dragocekraja, već ću, ukoliko ste feministkinja/feminista nost zbornika predstavlja činjenica da su aui na bilo koji način zainteresovani za feministički, torke tekstova vrlo često i same bile direktne lezbejski, antiratni ili LGBT+ aktivizam na prosto- učesnice ili posmatračice događaja koje opisuju, rima ex-Yu, nastojati i da vam objasnim zašto je tako da je čitav zbornik neobična mešavina hrozbornik Sestrinstvo i jedinstvo: nike i ličnih aktivističkih ispovesti jasno zaokru(post)jugoslo/avenski lezbe/ijski aktivizam u ce- ženih teorijskim polazištima i zaključcima lini dobro štivo za vas, odnosno nešto što biste iznesenim u autorskim tekstovima, ali prevashoMORALI da pročitate. dno u tekstovima uredničkog tima. Ovakav konA sada da nastavimo u ispovednom tonu cept daje izdanju jasnu unutrašnju i spoljašnju kako bi bar u nekom segmentu ispoštovali na- strukturu, smešta ga u akademski diskurs, ali ga slov. Dakle, odluku da je dobra ideja predstaviti istovremeno čini čitljivim i prepoznatljivim svaovaj zbornik u Optimistu, kome očigledno fali koj/svakom od nas koja je makar i jednom lezbejske tematike, uz malu zebnju, donela sam nogom stupila u ženski aktivizam i razmišljala ili sama, i za nju sam pokušala da živi u dobila blagoslov skladu sa krilaticom glavnog urednika lično je političko. (onaj čije ime se ne Sasvim zasluČITALA SAM pominje). Moja ženo, kao uvod pre zebnja ticala se dve uvoda, izdanje otstvari – prva je bila vara tekst Lepe Mlanije li izdanje pređenović „Moja više akademsko lezbejska gnezda u (znači za ovu vrstu Jugoslaviji i posle“ magazina dosadno ‒ neka vrsta senti(neka uredništvo mentalnog putovaoprosti)) i segmennja u osamdesete i tarno (tj. da nikom podsećanja na poDA VI NE BISTE MORALI drugom sem četke lezbejskog samim akterkama aktivizma na pro(post)jugoslovenstorima SFRJ: od skog lezbejskog akretkih stidljivih depiše: Hristina Piskulidis tivizma ništa nije klarisanja Ja sam jasno), a druga je lezbejka, preko bila moja lična zebprvih feminističkih i nja da će me ovaj lezbejskih okupljaposao uprkos sopstvenoj inicijativi smoriti, nja na području ex-Yu, do formiranja snažnog možda i razočarati ‒ pre svega jer sam i sama fe- feminističkog i antiratnog pokreta u vreme raministička i LGBT+ aktivistkinja, a to najčešće tova devedesetih. Socijalističko bratstvo je po-

Sestrinstvo & jedinstvo

Vodič kroz gej Srbiju

43

>>


OPTIMIST Književnost

kleknulo, ali sestrinstvo nije ‒ a zbornik jasno i iskustvom potkrepljeno podseća na to koliko su politike solidarnosti i otpora ratu sama srž feminističkog, antiratnog, lezbejskog, pa i samog LGBT+ pokreta na ovim prostorima, ali podseća i na značajnu ulogu lezbejskih aktivistkinja u nastajanju i trajanju ovih pokreta. Nakon uvoda Bojana Bilića nižu se poglavlja koja govore o lezbejskim i kvir organizovanjima u Ljubljani, prvim prajdovima u Zagrebu i Beogradu, povezivanjima van granica bivše Jugoslavije, lezbejskom aktivizmu u Makedoniji, pokušajima organizovanja neheteroseksualnih žena u Crnoj Gori, feminističkim i lezbejskim festivalima kao mestima osnaživanja, Novosadskoj lezbejskoj organizaciji i lezbejskom aktivizmu na fudbalskom terenu..., uz stalno isticanje da su u sva ova dešavanja organizaciono ili u vidu bilo kakve druge podrške bile upletene lezbejke iz čitavog regiona, a ne samo direktne učesnice događaja.

44

www.optimist.rs

Međutim, Sestrinstvo & jedinstvo nije knjiga podsećanja na velika dela lezbejskih aktivistkinja sa prostora SFRJ ‒ ona nam zapravo pokazuje kako je u vreme burnih istorijskih previranja i podela stvaran prostor za javno postojanje i delovanje neheteroseksualnih žena, kako su se državne politike i društveni lomovi prelamali kroz njihove živote, i kako su i koliko one uspele da ih modifikuju u skladu sa sopstvenim potrebama, ostajući verne načelima solidarnosti, sestrinstva i prihvatanja sukobima produbljenih različitosti. Istovremeno nam ukazuje i na posledice i današnje odjeke tih događaja oličene u sprezi patrijarhata i neoliberalnog kapitalizma, kao i sveprisutnog desničarenja i homonacionalizma. Najkraće rečeno, a na primeru Srbije, to je priča o putu od potpunog negiranja postojanja lezbejki, preko razbijenih glava na Prajdu 2001. do autovane lezbejke na mestu premijerke 2017 ‒ priča strašna, bolna, dramatična, krajnje kontradiktorna, a koja se odvija uz konstantno prisustvo prilagodljive i regeneraciji sklone homofobije. Ono što ovaj neveliki zbornik takođe čini posebnim je i to što on smelo progovara i o dešavanjima i sukobima unutar samog pokreta ‒ jer to što smo feministkinje i lezbejske aktivistkinje ne znači da nismo sposobne da i same perpetuiramo patrijarhat na različite načine, te da onda kada se od nas očekuje prihvatanje, mi budemo te koje isključuju ‒ pa se tako u zborniku problematizuju pitanja isključivo ženskih prostora, odnosno separatizma, i odnosa radikalnih lezbejskih aktivistkinja prema trans ženama. Ne dajući gotove odgovore, Sestrinstvo & jedinstvo dodatno otvara prostor da se o ovim pitanjima raspravlja – feministički i hrabro. U zborniku ima reči i o nekadašnjim izgovorenim ili neizgovorenim ograđivanjima pojedinih feminističkih grupa od lezbejki (zbog straha da ne bi bile prepoznate isključivo kao lezbejske grupe), ali i o političkim sukobima unutar grupa koje se bave pravima LGBT+ osoba. Preciznije, Sestrinstvo & jedinstvo pokušava da dâ odgovor i na pitanje da li je i u kojoj je meri lezbejski pokret uspeo da se ravnopravno pozicionira u okviru feminističkog i opšteg LGBT+ pokreta.


Upliv neoliberalnog kapitalizma i borba protiv nejednakosti nameće različite vrste savezništava sa mnogima koji se bave pravima „drugih” i „drugačijih”. Tako su se pojedine lezbejske grupe povremeno (i uglavnom privremeno) nalazile u nekim vrstama kohabitacije sa raznim levičarskim i antifa grupama. Kako je patrijarhat nagrizao i uništavao i ova savezništva uprkos zajedničkim opštim ciljevima takođe je jedna od tema ovog zbornika, koja automatski nameće i pitanja da li su ovakva savezništva uopšte moguća i koje su nam opcije za budućnost, imajući u vidu da je kapitalizam, ukoliko smo mu korisni, spreman da nam ponudi privid demokratičnosti i sve nas izjednači, ali isključivo kao deo klase potlačenih. Dakle, Sestrinstvo & jedinstvo po-

stavlja i pitanje kako danas u doba neoliberalnog kapitalizma prihvatiti dostupne slobode a zadržati sopstvene vrednosti. I na kraju, volela bih da ovaj tekst završim istim rečima kojima se završava i sam zbornik: Dok smo radili na ovim zbornicima, vodilo nas je uverenje da su arhive – po rečima Joan Nestle – mesta isceljenja (places of healing), prostori koji nose klice novih poduhvata i bolje budućnosti. I na kraju, volela bih da ovaj tekst završim istim rečima kojima se završava i sam zbornik: Dok smo radili na ovim zbornicima, vodilo nas je uverenje da su arhive – po rečima Joan Nestle – mesta isceljenja (places of healing), prostori koji nose klice novih poduhvata i bolje budućnosti.

Vodič kroz gej Srbiju

45


V

OPTIMIST Književnost

iktor Filipović je živeo ti- čita stranice Darelovog dnevnika Viktor se upozpičan život tipičnog gej naje sa čovekom koga je mislio da poznaje. mladića u Srbiji. Rođen je Darel je zapravo Herman i rođen je u Češkoj nenegde u unutrašnjosti i dugo nakon završetka Velikog rata. Poput Vikod malena je bio okružen tora i Herman je imao tipičan život jednog sve samim dobrim sr- mladog gej mladića rođenog u osvit Trećeg pskim domaćinima i briž- rajha. Minhen, dekadentni Berlin, koncentranim roditeljima cioni logor… A to je samo početak jer za Darela spremnim da pruže godine su samo broj, a on je odlučio da se nasvaku podršku svojoj broji. strejt deci. Zbog toga je Marko Mihajlović nam kroz priču o Darelu i rano naučio da laže svoje najbliže i da krije svoja Vikotoru ispreda tužnu baladu o životima gej prava osećanja. Odlazi na studije u veliki grad u osoba u 20. veku. Ma koliko se vremena i stvari kome konačno može da poseti svoj prvi gej klub menjaju ljudi i dalje ostaju isti. Radosti, žudnje, gde se srećno zaljubi u ljubu nevernu koji mu za nade, strahovi, zebnje… prožimaju nas kroz deuspomenu ostavi slomljeno srce i celovit virus cenije i vekove. Iz Darelove perspektive Viktor je HIV-a. Pada u depresivni zanos čamotinje i u na- živeo u vremenu u kome može da bude sloboda letu optimizma u budućnost bez bola pokuša da i otvoren u pogledu svoje seksualnosti. A, opet, izvrši samoubistvo. U psihijatrijskoj ustanovi odlučio je da taj svoj život okonča. Sa druge upoznaje doktora koji će ga podučiti da je biti strane, Darel je u neljudskim uslovima koncengej okej. tracionog logora odlučio da ne poklekne i da Doktor Darel Holer, osim što je vratio Viktora preživi kako zna i ume. „Tuđi nam bolovi izglena pravi gej put kojim se ređe ide, ponudio je daju objašnjivi i prevazilazivi: čini nam se da Viktoru da ovaj radi i živi sa njim (i njegovom se- drugi pate zato što nemaju dovoljno volje, hrastrom Magdom) kao asistent. Ovo je bila prva brosti ili duševne vedrine“, piše Emil Sioran. prava porodica u „Svaka patnja, osim kojoj je Viktor naše, izgleda nam mogao da bude opravdana ili komiono što zaista jeste. čno jasna; kad ne bi Marko Mihajlović Priča ispričana u tako bilo, duboka romanu „Život pod žalost bi bila jedina ružičastim troustalna veličina u glom“ Marka Mihajprevrtljivosti naših lovića koju je osećanja. Ali mi žaobjavila izdavačka limo isključivo kuća „Čigoja sebe.“ Darel i Viktor štampa“ započinje kao da žele da doviše od deset gokažu kako francuski dina kasnije. Nakon filozof nije bio u Darelove smrti Vikpravu. Oni, svako sa tor se vraća iz emirazličitom vremengracije kako bi skom i prostornom obavio formalnosti distancom, pokušaoko testamenta i vaju da shvate piše: Milan Aranđelović nasleđa. Osim stare jedan drugoga, da i oronule u kuće u prihvate bol onog kojoj je proveo najdrugog kao najvažsrećnije godine žiniji jer je to kapija vota u Srbiji Viktor je ka empatiji, razuod Darela dobio i dnevnik. A u dnevniku čitav mevanju i solidarnosti. jedan život o kome Viktor ništa nije znao. Dok A empatija i solidarnost su nam potrebni i

Život pod ružičastim trouglom

46

www.optimist.rs


danas. Jer, kako Darel na kraju svog dnevničkog zapisa upozorava, iako je paragraf 175 na osnovu koga je on bio tučen, proganjan i zatvaran ukinut (tek) 1995. godine, u Iranu je 2003. godine na javnim pogubljenjima stradalo nekoliko hiljada homoseksualaca (o koncentracionim logorima u Čečeniji i da ne pričamo) kao i da, u proseku, na svakih četrnaest sekundi jedno živo biće na planeti izvrši samoubistvo. Brzom pretragom na internetu svako može da se uveri kako svaka pobeda LGBT osoba, svaka nova pobeda osvojena negde i svako izvojevano pravo stoje u savršenoj protivteži sa novim vidovima diskriminacije i progona u nekom drugom kraju sveta. „Moli se za sve one koji i danas ive pod ružičastim trouglom da nađu snagu da izdrže i život uzmu u svoje ruke, da konačno postanu njegovi gospodari i dostojno ga iskoriste“, piše na samom kraju romana. „Želi im da zbace stigmu, dignu glavu i nastave bolje u danima koji se nižu.“


S

OPTIMIST Književnost

ada već postarija i postojana legenda kaže da su pojava i razvoj (istinski) brzih železnica u Francuskoj, između ostalog, doveli i do endemskog procvata tzv. male proze u ponudi francuskih izdavača i knjižara. Ima logike – prilagoditi obim sugerisanog lepog štiva novostečenim saobraćajnim, ekonomskim pa onda i društvenim okolnostima dobrog dela potencijalne čitalačke publike. Bilo kako bilo, novopristigli pisci su i u tom manje ili više nametnutom im okviru nastojali da ponude ono što im je najbliže i najdraže – tako je Ameli Notomb istraživala metafiziku u jezičkom mikro-izrazu, Lidi Salver se poigravala vremenskim okvirima i višekrakom naracijom, Paskal Roz se, recimo, usredsredila na kontemplativne i lirske mini-romane..., a, evo, Eduar Luj se svojim prvim romanom „Gotovo je s Edijem Belgelom“ prihvatio silno popularne autofikcije (odnosno, spoja lepe književnosti i očiglednog autobiografskog ishodišta). Roman “Gotovo je s Edijem Belgelom” je sada dostupan i u ponudi ovdašnjih knjižara – u prevodu Ivane Misirlić i u izdanju beogradske Lagune. Na samom početku ovog prikaza, dobra vest – Eduar Luj nije zalutao u svet književnosti, a čitaoci-namernici Optimista napokon kao opciju i čitalački izazov imaju jedno vrlo dobro delo u kome se bez grubih šavova spajaju lepa pisana reč i queer književnost. Eduar Luj to postiže svedenim, ogoljenim izrazom, preglednim izlaganjem očito duboko proživljenh epizoda iz svog burnog detinjstva i rane mladosti, pa još uz osećaj za detalj, gradiranje tempa pripovedanja, podosta istinoljubivosti i pritajenozauzdanog humora. A sve to Luj postiže poštujući i barem nominalne zakonitosti gorepominjane francuske male proze. Povrh svega i mimo pojašnjenog konteksta autofikcije i francuskog romana manjeg obima, „Gotovo je s Edijem Belgelom“ je i ubedljiv i rečit rad sve i ako bismo ga posmatrali i isključivo u koordinatnom sistemu savremene književnosti ili, pak, još specifičnije, unutar fundusa queer književnosti. Ovaj Lujev roman je, takođe, i primer čistote naoko strogog izraza – lišen svega efemernog i preteranog, u jezičkom ruhu koje je upečatljivo

48

www.optimist.rs

i sugestivno čak iako je većim delom dato bez raspisivanja i razmetanja gizdavim izrazom i atributskom neumorenošću, sa tek ponešto nužne digresivnosti, ovaj roman je istovremeno dokaz i dalje prisutne i potentne moći ekonomičnog izraza koje ne gubi na ekspresivnosti i silini krajnjeg utiska čak i kada autor odluči da se zauzdava i pred čitaoca iznese tek ono što smatra najnužnijim ali i najučinkovitijim. Gotovo je s Edijem Belgelom, u tom smislu, može da bude i snažna pokazna stilska veza na temu proze koja svoj precizan odraz traži i uspešno iznalazi u stvarnosnoj dimenziji. A stvarnosti koju Eduar Luj u ovoj svojoj sočnoj autofikciji oslikava i kojoj se vraća čak i one naviknute na turobnije i ekstremnije izraze u književnosti današnjice može da zbuni mrakom koji iznosi pred oči čitalaca. Nasuprot dominantnoj ekonomskoj relaksiranosti, koja predstavlja gotovo neizostavnu odliku, pa čak i važno izvorište francuske savremene umetnosti i popkulture koje nam stižu iz te zemlje, Luj poseže za prizorima šokantnog siromaštva zabiti severa Francuske za koje je isprva teško poverovati da su moguća u zemlji tog kalibra i neke opšte joj reputacije. U tom svom delu ovaj roman (na planu asocijacije ideja u širem pop-kulturnom luku) u pamet doziva, recimo, srpski i jugoslo-


venski filmski crni talas, Ženeove biografske spise, pa i Zolin Žerminal. Luj vešto poentira u tom prikazu užasa istinskog i teškog siromaštva, gde sve predstavlja i dokaz strukturalnog uslovljavanja, kao i i identitetsku odrednicu. Autor na takav okvir uspešno i sasvim neusiljeno kalemi povest o ličnom paklu dečaka koji po mnogo osnova pripada domenu drugosti i drugačijeg Lujev Edi Belgel (što je ustvari pravo/izvorno ime samog Eduara Luja) nekim čudom, pod teškim teretom bigotizma i neukosti sredine, nekako gura dalje kroz splet, reklo bi se, nepremostivih porodičnih i ekonomskih okolnosti, a njegovi osvrti na muku queer identiteta u tim nežnim godinama i surovom okruženju, određenim neznanjem i mačističkim doživljajem sveta ustrojenog na najtrulijim mogućim postavkama heteronormativnog sveta, dati su bez trunke patetike, snishodljivosti, prikrivene didaktičnosti ili, pak, naknadne pameti. Kada govorimo prvenstveno o queer aspektu i profilu ovog po svim iole relevantnim osnovama nesvakidašnje uspelog štiva, „Gotovo je s Edijem Belgelom“ je izdanak onog soja knjiga koje pružaju dosta toga za podvlačenje i, ako ustreba, za kasnije citiranje. Na primer, u delu kojim se bavi gej-skandalom u tom ubogom radničkom selu Luj stiče da je rano morao da shvati da „Zločin nije uraditi nego biti. A na-

Eduar Luj

nja da načini upadljiv otklon u odnosu na ono što je bilo dominanto svetonazorsko držanje u njegovoj porodici, on kaže: „Navike i ponašanja koji su me oblikovali meni su već delovali neprimereno – kao što su navike moje porodice: šetati go po kući, podrigivanje za stolom, neoprane ruke pre jela. To što sam voleo dečake menjalo je čitav moj odnos prema svetu, teralo me je da se identifikujem s vrednostima koje moja porodica nije negovala.“ Maleni i mladi Edi Belgel činiće sve da zatomi svoju pravu prirodu pa i svoju neumitnu bit, a potreba za potvrdom drugih izrodiće poriv da se i pukim i intruzivnim mimetizmom učini što nevidljivijim delićem sveta koji ipak silno prezire. Međutim, sve to, kao i njegovo očajničko mantranje „Danas ću biti žestok momak!“ na koncu se čini kao put koji je sam morao da prođe, a da, bez znanja o tome, isti tu nezgodnu prti i za buduće naraštaje sapatnika te fele. Gorki plod tog puta je ovaj vrstan roman koji nas, uz sve svoje brojne druge kvalitete, jetko podseća i na transformativnu moć književnosti, naravno, ne samo queer i/ili autofikcijskog tipa.

Gotovo je s Edijem Belgelom piše: Zoran Janković

ročito izgledati.“ A kada se u finišu romana vrati na svoja višegodišnja dečija i mladalačka upinja-

Vodič kroz gej Srbiju

49


V

OPTIMIST Književnost

irdžinija Vulf se ubraja u najznačajnije engleske književnike i književnice 20. veka. Rado je smeštaju rame uz rame sa Džejmsom Džojsom i drže je za jednu od ključnih ličnosti modernizma. Poznata je kao autorka više romana sa autobiografskim elementima, zatim po feminističkim stavovima koje je iznosila u svojim esejima, kao i po seksualnoj fluidnosti. Zato je i tužno što je u širokim, ali i nekim užim, krugovima ostala upamćena kao „ona depresivna žgoljavica koja je natrpala kamenje u džepove i ušla u reku kako bi izvršila samoubistvo“. „Ono što želim da pokušam ovim zapisom o Virdžiniji jeste da odagnam određenja netačna mišljenja“, piše u knjizi „Prisećanja na Virdžiniju Vulf“ njen prijatelj i rođak Klajv Bel. „Jedna od posledica objavljivanja određenih dnevničkih unosa jeste utvrđivanje već ustaljenog mišljenja, onog kojeg tvrdi da je Virdžinija nato je da je da su u jednom periodu Bel i Virbila gruba i nesrećna. Ne postoji ništa neistini- džinija, gotovo javno, flertovali. Naime, nakon što je Vanesa dobila dete ceo njen svet se okretije od ove tvrdnje.“ nuo ka novorođenNije čudno što četu. Budući da je su srpski priređivači bila veoma bliska „Dnevnika Virdžinije sa sestrom i supruVulf“ odlučili da gom, oni su se u upravo ovaj odloDrugačija Virdžinija ovom trenutku mak izaberu kao našli sami, ostavpredgovor svom izljeni i, jednostavno, danju. Klajv Bel je prepušteni jedno bio umetnički kritidrugom. Ovakva sičar usko povezan sa tuacija je dovela do grupom Blumbsberi njihovog zbližavakoja je okupljala nja, razmene piznamenite britansama, pesama, a ske umetnike i intekasnije i do gorkog lektualce prve kajanja. polovine 20. veka. Zato Belu i moOsim što je delio žemo verovati kada iste umetničke, Bel za Virdžiniju kaže je sa Vidržinijom „da je ona bila najdelio i porodične piše: Milan Aranđelović veselije ljudsko veze. Naime, on je biće koje sam ikada bio oženjen Virdžipoznavao i jedno nijijonom sestrom od najomiljenijih“. Vanesom, a poz-

Dnevnik Virdžinije Vulf 2

50

www.optimist.rs


Upravo toj demistifikaciji i služe dnevnički zapisi koje je u srpskom prevodu Marka Gilmora objavila izdavačka kuća „Ukronija“. U ovim dnevničkim zapisima možemo upoznati jednu drugačiju Virdžiniju. Ne onu mršavicu koja sa kamenjem u džepovima i stenama na duši hrli kao obali spasa, već običnu ženu od krvi, mesa i svakodnevnih dogodovština. Virdžinija je počela da vodi dnevnik kao vid terapije da bi se izvukla iz teškog stanja u koje je upala nakon smrti majke. U prvom delu dnevnika, objavljenog ranije, pratimo petnaestogodišnju tinejdžerku koja vodi tipičan život jedne prosečne engleske intelektualne porodice srednjeg staleža u tom dobu. Oni posećuju galerije, pozorišta, zoološki vrt, čitaju knjige, voze bicikle po parku, leto provode u iznajmljenim seoskim kućama. Prvi deo dnevnika se završava 1909. godine opisima Virdžijinog boravaka u Firenci u društvu sestre Vanese i zeta Klajva Bela. Nakon ovog puta Virdžinija prestaje sa pisanjem dnevnika (ili su ti dnevnici iz tog perioda izgubljeni) da bi se dnevničkim zapisima vratila 1915. godine. Tokom ovog „izgubljenog“ perioda dogodila se čuvena prevara (ili šala) u Drednotu u kojoj je učestvovala i Virdžinija. Naime, u ovoj šali o kojoj se i danas priča učestvovali su Virdžinija, njen brat Adrijan, Dankan Grant i još troje prijatelja predvođeni Horasom Kolom. Oni su se prerušili u članove abisinijeske kraljevske porodice tako što su na sebe navukli turbane i mantije i što su obojili lica u crno. Zatim su zamolili jednog prijatelja da zakaže sastanak između „kraljevske svite“ i engleske mornarice zarad obilaska jednog od bojnih brodova. Tokom posete brodu govorili su mešavinom svahilija i citata iz Vergilija i Homera, zahtevali da im se pokaže svaki deo broda, odbili osveženje iz straha da im ne otpadnu lažni brkovi i na kraju su otpraćeni do železničke stanice. Ova šala izazvala je skandal o kome se pričalo naredna dva meseca. Upravo je to ona Virdžinija koju pokušavamo da otkrijemo čitajući njene dnevnike. Sva-

kodnevna Virdžinija koja se brine o kućnim pomoćnicama, koja čisti srebrninu, odlazi u kupovinu, u pozorište, na zabave, čita Hermana Melvila i Tomasa Hardija, voli svog supruga, zaljubljuje se i flertuje sa ženama… „Dnevnik Virdžinije Vulf“ nam pomaže da se povežemo sa jednom od najznačajnijih književnih figura 20. veka koja nastavlja da nas uzbuđuje i u ovom veku. Tako smo na nedavno završenom 10. međunarodnom festivalu "Merlinka" imali prilike da pogledamo film „Vita i Virdžinija“ rediteljke Šanije Baton u kome je prikazana ljubavna afera između popularne autorke Vite Sakvil-Vest i Virdžinije Vulf. Ovaj film je bio jedan od najgledanijih na festivalu što znači da i savremena publika i dalje traga za Virdžinijom. „Dnevnik Virdžinije Vulf“ je jedan od tragova koji nam otkrivaju slavnu književnicu iz nekih drugih uglova. Vodič kroz gej Srbiju

51


N OPTIMIST Intervju

a „Merlinka“ festivalu posebnu nagradu žirija dobio je film „Mathias“ iz Austrije, režiserke Klare Stern. Nagradu je preuzeo glavni protagonista filma, mladi glumac Gregor Kohlhofer koji je i predstavio film na Q&A sesiji u okviru festivala. Film govori o transrodnom muškarcu i izazovima sa kojima se u toku tranzicije suočava na emotivnom i poslovnom planu. Sa Gregorom smo razgovarali o njegovoj debitantskoj ulozi na filmu i šta su bili najveći izazovi za njega, kao cisrodnog muškarca, prilikom pripreme za ovu ulogu. Za početak, šta za tebe znači ova nagrada? Znači mi puno. „Mathias“ je najznačajniji glumački projekat na kome sam do sada radio i u velikoj meri je razvio mene kao ličnost. To je tvoja prva filmska uloga. Kada si počeo da se baviš glumom i u kakvim si se ulogama oprobao pre filma? Još kao mali voleo sam da nastupam i zapravo sam želeo da postanem pevač. Kao tinejdžer pridružio sam se muzičkom teatru, učestvovao na Klara mi je uputila poziv za kasting u zimu 2015. raznim nastupima u školi, npr. igrao sam Denija godine, nakon što me je primetila na sajtu uniZuka u „Brilijantinu“. Moj nastavnik nemačkog je verziteta, a u martu 2016. godine sam saznao da prepoznao moj talenat i osnaživao me da se pri- sam dobio ulogu, nakon čega je usledila prijavljujem na radionice i programe u blizini mog prema od mesec i po dana. rodnog mesta. Tokom studiranja na Univerzitetu Ulogu si zaista izneo na fantastičan način. za muziku i izvođaKoliko ti je bilo čke umetnosti u teško da „uđeš u Gracu (Kunstuniulogu“ i koji deo versität Graz) tumaMatiasovog karakčio sam ili uloge tera ti je bilo najteže Proširi svoje vidike svete osetljivih izopšteda doneseš? nika, ili gej likove. Hvala puno. Bilo je Slične su mi bile i teško, ali je i priprve profesionalne prema i samo sniuloge, kao što je manje bilo veoma Pak u komadu „San poučno i nagrađuRazgovarao: Nemanja Marinović letnje noći“ ili „Ginjuće iskustvo za gerbread Man“u mene. Izuzetno podečijem mjuziklu. štujem ovu ulogu i Do sada sam više prema scenariju bio okrenut ka posam se odnosio kao zorištu, ali je na sreću „Mathias“ to promenio. prema Bibliji, trudeći se da upijem sve o tome Kako ti se „Mathias“ desio i kada si započeo kako je biti transrodna osoba. Sreo sam se sa nesaradnju sa Klarom Stern? koliko transrodnih osoba i analizirao scenario

Gregor Kohlhofer

52

www.optimist.rs


tražeći sličnosti sa mojim životom. Zapravo, čini mi se da mi je najteže bilo kada je trebalo da konzumiram cigarete na autentičan način, zato što sam nepušač. Koja scena ti je bila emotivno najteža? Rekao bih da je to scena raskida. Mislim da je jako tanka linija između toga da se emotivne scene donesu uverljivo i da ispadnu banalne, kao što se to često dešava. Ti si cisrodan muškarac koji tumači ulogu transrodnog muškarca. Kakvo je tvoje mišljenje o stavovima koji se poslednje vreme sve češće čuju da uloge transrodnih osoba treba da tumače isključivo transrodni glumci? Razumem da transrodne osobe žele da ih transrodni glumci predstavljaju na ekranu, ali iskreno mislim da o tome uopšte ne treba da se vodi polemika. Trebalo bi da transrodni glumci mogu da tumače uloge cisrodnih ljudi i obrnuto. Voleo bih da se u nekom trenutku oprobam i u ulozi žene, kao što bi i cisrodne žene trebalo da imaju mogućnost da igraju cisrodne muškarce. Proširi svoje vidike, svete!

Ima li otvoreno transrodnih glumaca i glumica u Austriji? Profesionalnih, koliko je meni poznato, nema. Koliko je austrijsko društvo otvoreno za LGBT+ osobe? Misliš li da je važan uticaj medija i vidljivost poznatih, poput Končite, za menjanje stavova javnosti? Od prvog januara ove godine ostvarena je bračna jednakost u Austriji i to smatram ogromnim korakom u pravom smeru. Nadam se da je austrijsko društvo sve otvorenije ka prihvatanju LGBT+ osoba, ali ne mogu to da tvrdim. Primetno je da je “različitost” veliki trend u medijima poslednjih godina, ali mislim da to ima malo veze sa LGBT+ pravima, a više sa internacionalnim zvezdama i influenserima koji na društvenim mrežama promovišu svoju različitost i jedinstvenost. Mislim da su mladi širom sveta otvoreniji ka LGBT+ osobama pre svega zbog instragrama i jutjuba. Mnogo je otvoreno kvir jutjubera i influensera na koje se tinejdžeri ugledaju, a koji se zalažu za ljudska prava i jednakost. Smatram da će zaista ozbiljnu razliku napraviti veća vidljivost u sportu, npr. fudbalu. U poređenju sa Bečom, da li si se u Beogradu osećao slobodno ili si se u nekom trenutku osećao nebezbedno? Iskreno, osećao sam se pomalo nesigurno i u nemogućnosti da ispoljim bilo koji vid različitosti u javnosti, kada je seksualnost u pitanju. Možda je to zbog nekih video snimaka u vezi Prajda u Srbiji koje sam gledao pre dolaska, ali čak i kad mi je Predrag Azdejković rekao da je zaista bezbedno, moja zabrinutost nije nestala. Sa druge strane, u Beču se osećam slobodno da ispoljavam queer ponašanje i ljudi su mnogo otvoreniji kada je u pitanju izgled i različitost u tom smislu. Šta ti se najviše dopalo u Beogradu? Definitivno arhitektura i zgrade koje imaju svoju istoriju. Išao sam na slobodnu pešačku turu i to mi je bilo jako interesantno i mnogo toga sam saznao. Kakvi su ti dalji planovi? Hoćemo li imati prilike da te vidimo u Beogradu ponovo? Upravo snimam kriminalistički film za austrijsku televiziju pod nazivom “Steirerkreuz”, a sledeći pozorišni komad u kome ću glumiti biće “Die Rote Zora”, komad za mlade u Gracu. Voleo bih da ponovo posetim Beograd, eto možda već sledeće godine na “Merlinki”. Vodič kroz gej Srbiju

53


B OPTIMIST Film

arem na ovom (posve slučajnom) uzorku za prvi ovogodišnji broj Optimista, čini se da u slučaju savremenog queer filma (ili filma sa primetnim uplivom queer motiva i elemenata) stvari stoje prilično dobro. Slede četiri združena prikaza sledećeg: jedne zanimljive ekstravagance, jednog izvanrednog, jednog odličnog i jednog vrlo dobrog filma upravo tog i takvog kova. BOY ERASED FEST 2019

Oskarovske nominacije su nekim čudom (i posve nepravično) zaobišle Boy Erased, drugi rediteljski rad sveprisutnog australijskog i američkog glumca, Joela Edgertona. Neznano zašto ovaj odličan film, sa podosta aduta kao skrojenih i viđenih upravo za oskarovsku trku, ostao je ispod radara Američke filmske akademije. Nakon takođe odličnog trilera Dar (The Gift) od pre par godina, Edgerton u svojstvu reditelja (koscenariste i jednog od producenata) ovog ostvarenja, u slučaju Boy Erased ponovo je pogodio pravo u metu. Za razliku od tematski baš bliskog The Miseducation of Cameron Post, koji je ponudio tek rutinsku i sveukupno skockanu identitetsku dramu na LGBTQ podteme, Boy Erased Joela Edgertona elegantno i u pola glasa nudi upečatljiv i snažan privid istinskog tragizma koji obitava u samoj srži i ideje i fenomena terapija za preobraćanje queer mladeži (tzv. gay conversion terapija). U formi konvencionalno ustrojene naracije Edgerton uz zanimljive kosine u pristupu ovoj priči o sramežljivom i poslušnom propovednikovom sinu koji zapada u vrtlog bigotizma i okrutnosti pripoveda povest koja tiho i nenametljivo iz rolne u rolnu dobija na ubedljivosti i tragičnosti. A sve to bez trunke buke, lažirane srdžbe i prenaglašene glume

54

www.optimist.rs

(poznatije kao mega-acting), sa izvrsnim glumačkim kreacijama svih (naravno, na čelu sa mladim i ovih godina nezaobilaznim Lucasom Hedgesom, te samim Edgertonom, Nicole Kidman i Russellom Crowom). CODE NAME: DYNOSTUD

Mada tu zna da bude prilično oštra konkurencija, Code Name: Dynostud bi mogao da se pokaže kao najveća od svih prošlogodišnjih ekstravaganci u domenu queer filma. Reč je o brzopoteznoj, nimalo uglađenoj, prilično neumerenoj, u dobroj meri i neumesnoj komediji smeštenoj u američki blisko distopijski okvir. U Americi u bliskoj budućnosti postoji realna mogućnost da će dolaskom novog, ultra-mega-gigakonzervativnog predsednika homoseksualnost biti i zakonski zabranjena. Praktično jedina slamka spasa za tamošnje gejeve, među kojima je i friški zet budućeg predsednika, je gej superheroj bez straha i mane. U ovom krajnje relaksiranoj varijaciji na temu narativnog filma nema nimalo suptilnosti, niti previše rezona i pripovedačkog i zanatskog promišljanja; ipak, budalast, slobodarski, bez kontrole i kočnice, ovaj film može da se nametne kao sasvim upotrebljivo, šarenoliko i dovoljno maštovito grešno zadovoljstvo, a ponajpre kao zavodljiva mala prljava ekstravaganca.


COLETTE

priča o ličnoj emancipaciji, o porivu za samooslobođenjem, i u skladu sa tim je ovde postavljena i izgurana i druga polovina ovog filma, u kojoj Colette otkriva nove čari i plodove slobodne i istopolne ljubavi. Mereno i u tom svom aspektu, Colette je film na svom mestu, možda konvencionalan u izrazu, ali, s druge strane, rečit i pošten. A tu su i Keira Knightley u napokon zreloj i smislenoj ulozi, te izvrstan Dominic West u roli Colettinog iritantnog ali i intrigantnog supruga i u neku ruku mentora. JONAS FEST 2019

Iako se naoko čini kao manje-više tipičan glavnotokovski biografski film više lige, Colette predstavlja iznimno zanimljiv primer za analizu; naime, ovde je reč o vrlo dobrom i sasvim zaokruženom filmu, koji na zadovoljavajući i kinestetski relevantan način obrađuje i pokriva odabranu priču, ali zapravo pati od retke boljke – od viška tema koje ta priča sama po sebi, mimo nakane autora ovog filma, pokreće. U ovoj biografskoj povesti o znakovitoj francuskoj spisateljici Colette reditelj Wash Westmoreland u značajnoj meri ponavlja ključne ideje i motive iz svog ranijeg filma – Still Alice sa Julianne Moore u glavnoj ulozi.; naime, slično ovovremenoj Alice onovremenska Colette se bori za vlastiti identitet, hrabro i postojano hvatajući se u klinč sa strahom od gubitka polaznih i stečenih

Predlozi za gledanje

Gotovo za ne poverovati zvuči činjenica da je francuski film Jonas (engleski distributerski naziv glasi prosto i generično – Boys) zapravo televizijski film, jer se to njegovo TV poreklo (osim možda u istinski prijatnoj i ekonomičnoj minutaži) ne očitava ni u jednom iole važnog segmentu ovog vanserijski uspelog i odličnog filma jasnog i zanimljivog autorskog pečata i prosedea. Priča prati Jonasa paralelno u dva vremenska toka – u sadašnjosti, kao autodestruktivnog pomoćnog bolničara, ovisnika o aplikacijskom seksu i uništavanju svih smislenih odnosa u vlastitom životu, i u prošlosti, kao sramežljivog tinejdžera koji dolaskom novog učenika u razred spoznaje svoju queer suštinu i atipičnosti. Jonas je vrhunski mali film sa jasnim pečatom indie filmskog izraza – mudro je ustrojen oko ključnog, intrigantnog lika, atmosferičan je, sa vešto izbalansiranom emocijom i misterijom koja drži pažnju gledaoca do samog kraja. Tome treba dodati mudru i staloženu režiju Christopha Charriera i maestralnu glumu Félixa Maritaudija, te izvrsno mapiranje odnosa i duha dve narečene ere sa podosta finese i takta. Istinski dragulj iz senke.

Queer film u četiri kolone piše: Zoran Janković

identiteta, koji je ionako fluidna i prilično provizorna i subjektivna kategorija. Colette je, stoga,

Vodič kroz gej Srbiju

55


OPTIMIST Film „Veoma sam ohrabren. Ovo je napredak. Postoje dva ili tri načina da se borimo protiv homofobije – jedan je putem humora. A drugi je da homofobiji damo lice. Ljudi bivaju sve više i više prosvetljeni po ovom pitanju.“

N

aravno, sve je stvar konteksta i sve se da relativizovati. Sve, pa i ovaj citat ushićenog Leslija Jordana, koji na vrhuncu popularnosti i u jeku svojih glumačkih i komičarskih moći tamo u dalekim Amerikama može sebi da priušti ružičaste naočare neizostavno na vrhu nosa ili barem povremeno dobrovoljno slepilo na tako značajne društvene teme kao što je stanje homofobije u svetu danas. Može biti da je tako, može biti da nije baš uvek taj nekad i neodmereni optimizam luksuz tek po meri probranih... Ipak, čini se, i to mimo otužnog idejnog i ideološkog stanja stvari u domenu aktivizma, da se na homofobiju može posmatrati i kao na led koji se lagano topi i što puca pod sve dubljim krhotinama koje na njegovom tkivu ostavlja zdrav razum. A može biti da je, tek tako, Leslie Jordan, zbilja unikatna i dragocena komičarska pojava u ovom trenutku ali i u poslednjih par decenija, tek tako u pravu. Sasvim u pravu. Imajući u vidu njegovu ikoničnu pojavu, njegovu nedvosmislenu ukorenjenost u queer dimenziju, njegovu bezrezervnu odanost principima i aktuelnim borbama LGBTQ populacije i tako već decenijama unazad, možda on ima pravi uvid u naoko teže spoznatljive ali ipak korenite promene u javnosti kada su homofobija i sva prateća joj idejna i druga bagaža u pitanju. Možda sama činjenica da tako jedna osebujna pojava ima dostojanstven pristup udarnom terminu američkih televizijskih i kablovskih ili striming programa ipak potvrđuje da je načinjen krupan i validan napredak koji, kao takav, makar povremeno mora biti prepoznat. A biografija Leslija Jordana je, povrh svega, i podsećanje da vreme katkad zbilja ume da bude krajnje subjektivna kategorija; Jordan je definitivno postao zvezda tek u zrelim/poznijim godinama (uskoro će napuniti 64 godine) i to u vreme iznova javno razgoropađenog bigotizma

56

www.optimist.rs

i zadrtosti u američkom društvu. Sa radnom biografijom isprva punom začudnih ulogica i pojavljivanja u malo je reći opskurnim ili neznatnim ostvarenjima poput „Jason Goes to Hell: The Final Friday“, „Hamburger Helper“, „Eat Your Heart Out“, „Sissy Frenchfry“...), godinama problema sa alkoholom, drogama i autodestruktivnim ponašanjem tokom kobnih kalifornijskih osamdesetih godina prošlog veka, Jordan se domogao prepoznatljivosti u širem opsegu tek zahvaljujući povremenim pojavljivanjima za nezaborav u dugovečnom i prevratničkom sitkomu „Vil i Grejs“, gde je bravurozno dočarao lik nasty-bitchy milionera Beverlyja Leslija, vrhunskog neprijatelja Karen Walker (iako će poštovatelji ovog glumca i serijala u celini teško ikada zaboraviti njegovu neponovljivu rolu u ovoj uspešnici, Leslie Jordan se u nesporno dugom vremenskom periodu pojavio u samo i u sveukupno dvanaest epizoda „Vil i Grejs“). Mudrome i veštome, a Leslie Jordan to svakako jeste, te je to bilo sasvim dovoljno da se domogne onoga


čemu je tako dugo i tako strasno čeznuo. Do tog trenutka, ali i nakon toga, Leslie Jordan je zauzimao poziciju radnog glumca (working actor, uposlenog izvođača glumačkih radova, da tako to pojasnimo i pojednostavimo). Što, naravno, nije loša polazišna i uporišna tačka ni za glumce i zvezde u pokušaju znatno šireg glumačkog raspona nego što je to Jordanov. A nimalo loše za rastom malenog glumca iz Memfisa bez rodoslova u svetu šou-biznisa. Ipak, Jordanu je pošlo za rukom ono što uspeva tek malobrojnim srećnicima među (rođenim i/ili naučenim) komičarima – da kao specifičan pristup komediji uspeju da nametnu ono što je zapravo suštinski deo njihove javne i svetonazorske persone. Sličnih slučajeva nije da nije bilo i da ih nema, u tom su smislu, i dalje najprepoznatljiviji Woody Allen i Lena Dunham, ali Leslie Jordan je, na sve to, uspeo da , ostajući veran sebi, svojoj osebujnoj pojavi, svom atipičnom fizikusu i nekom duboko lično ustrojenom habitusu, transcendira iz zabata queer subkulture pomrčine u visoku ligu opšteg i glavnotokovskog ranga. Put ka tački referentne , znakovite, prepoznatljive i opšteprihvaćene pojave bio je očekivano/neočekivano trnovit i dug, o čemu svedoče i naslovi pozorišnih komada koje je Jordan, inače, i cenjeni pozorišni glumac i dramski umetnik, napisao i koje je izvodio i postavljao tokom perioda tog sporovoznog puta ka (sjajnijim) zvezdama: „My Trip Down the Pink Carpet“,

Ram za sliku (i priliku)

Leslie Jordan piše: Zoran Janković

„Hysterical Blindness and Other Southern Tragedies That Have Plagued My Life Thus Far“... Osim

na mahove u nanovo oživljenoj „Vil i Grejs“ ovih meseci i sedmica (i to je frišak i direktan povod za ovaj tekst pred vama, ovde i sada) Jordana možemo da gledamo u još jednoj maestralnoj ulozi – u zaista urnebesnom novom sitkomu „The Cool Kids“, iza koga u kreatorsko-producentskom smislu stoji jednako dragoceni Charlie Day (Charlie iz legendarne „It’s Always Sunny in Philadelphia“). U ovoj novoj seriji Jordan nadahnuto tumači Sida, gle čuda, vremešnog, skočnog , vazda egzaltiranog hiper-feminiziranog južnjačkog geja, koji, nakon bezmalo čitavog života u dubini ormana, sada uživa kao deo malene ekipe neposlušnih i hiperaktivnih stanara doma za stare. Svaka sličnost, kao i mnogo puta dosad u slučaju Leslija Jordana, mora da je i ovde namerna. I, naravno, dobro je, zapravo, sjajno i divno je što je baš i ponovo tako. Vodič kroz gej Srbiju

57


I

OPTIMIST Zdravlje Institut za javno zdravlje Srbije je spro- jamno monogamni odnos sa neinficiranim partveo istraživanje i utvrdio da postoji kon- nerom (odnosi se na sifilis) i izbegavanje supcentrisana epidemija HIV-a među stanci kao što su alkohol i nekih droga koje muškarcima koji imaju seks sa muškar- povećavaju rizično seksualno ponašanje“. Kako cima u Srbiji. Zato se u brigu za njihovo vam ovo zvuči? Objektivno, ne postoji drugi zdravlje mora uključiti čitavo društvo, a način da se smanji rizik od sifilisa, koji se lako posebno udruženja koja se bave gej može preneti nezaštićenim oralnim seksom, pa pravima, među kojima je i pravo na čak i poljupcem. Ova tema postavlja puno pitanja zdravlje. Cilj je da kampanje usmerimo o životnim stilovima, navikama i seksualnoj prana najugroženije, a to su, nažalost ksi, ali neka to bude šlagvort za razmišljanje i neki mlade gej osobe. Nije dovoljno da ot- naredni članak. krijemo stotinak novih svake godine, što sada čiMlade gej osobe danas lako dolaze do seksa nimo. Potrebno je da združenim snagama i dovode sebe u rizik od HIV-a. Trebalo bi da svaki dođemo do 1200 osoba koje ne znaju svoj sta- gej muškarac koji je seksualno aktivan koristi tus! Zato pozivamo i apelujemo na sve da se be- kondom pri svakom seksualnom kontaktu, redosplatno i dobrovoljno testiraju. Testiranja se vno se testira na HIV, sifilis i hepatitis C (koji je mogu obaviti svakog radnog dana u Gradskim dosta ređi), kao i da se vakciniše na hepatitis B! zavodima za javno zdravlje, Studentskoj polikli- Ako se dođe do izloženosti HIV-u, potrebno je nici, kao i u nekim od udruženja građana, poput obratiti se savetovalištima ili lekaru opšte prakse „Duge“ iz Šapca, koja radi testiranje na terenu ili radi hitnog upućivanja odeljenju za AIDS Infeku Ček pointu u Novom Sadu. Osim testiranja, u tivne klinike. Terapija se otpočinje u roku od maovim ustanovama i udruženjima se mogu dobiti ksimalno 72 sata od rizičnog odnosa kako bi se usluge dobrovoljnog poverljivog savetovanja, in- infekcija prevenirala. Terapija koju je tom priliformacije o rizičnim ponašanjima, ali i načinima kom potrebno uzimati mesec dana, naziva se adekvatne zaštite od polno prenosivih bolesti. PEP ili post-ekspoziciona profilaksa, odnosno U prevenciji HIV-a i drugih polno prenosivih posle izloženosti. Treba napomenuti da PEP nije infekcija korišćenje kondoma ostaje i dalje naj- indikovan ako je partner osoba sa HIV-om koja važnije sredstvo. Dozvoliću sebi da odem korak ima nedetektabilnu viremiju, odnosno negatidalje i napravim još jednu digresiju: Ipak ni ta van PCR, što se navodi u vodiču za lečenje HIV invrsta zaštite ponekad nije dovoljna da bi se izbe- fekcije Evropskog AIDS kliničkog društva (2017). gle sve polno prenosive infekcije. Jedini način da Ipak, ima i onih koji često dovode sebe u se rizik smanji na minimum jeste naše odgovorno rizik od HIV-a, neki su npr. par puta već dolazili i promišljeno pristupanje izboru seksualnih part- po PEP i sva savetovanja ne utiču da se rizično nera, stupanje u seponašanje proksualne odnose i meni. Često citiram adekvatna znanja o dr Milu Paunić iz prevenciji ili o praStudentske poliklivovremenom delonike koja je jednom O jednoj maloj plavoj tableti vanju usled pojave prilikom studenodređenih sumnji ili tima medicine simptoma polnih rekla: „To je kao bolesti i infekcija. kada ja znam da ne Primera radi, kontreba da jedem todom ne obezbeđuje liko šećera, ali jako dovoljnu zaštitu za volim kolače i ne piše: Bratislav Prokić - Udruženje Potent sifilis, a stopa rasta mogu da ih se sifilisa u Srbiji zabriodreknem“. Munjava stručnjake! škarci koji imaju Zanimljivo je da Evseks sa muškarcima ropski centar za kontrolu i prevenciju bolesti u i trans osobe koji ne koriste kondom pri svakom borbi protiv sifilisa preporučuje „dugoročni, uza- odnosu sa slučajnim partnerima su pravi kandi-

PrEP

58

www.optimist.rs


dati za PrEP tj. post ekspozicionu profilaksu! Ova preventivna metoda se zasniva na korišćenju leka pre nego što dođe do izloženosti HIV-u. U pitanju je dvokomponentni lek koji u svom sastavu ima tenofovir (TDF) i emtricitabin (FTC). PrEP je visoko efektivan u redukciji rizika od HIV infekcije ako se ispravno koristi. Desetine hiljada ljudi koristi PrEP u svetu, a zabeležena su samo tri slučaja inficiranja, od kojih dva zbog rezistencije HIV-a na ove lekove (što u Srbiji trenutno nije problem). Suština korišćenja PrEP-a je u lekarskom nadzoru! Pre otpočinjanja PrEP-a, potrebno je uraditi obavezno testiranje na HIV!!! Ako bi osoba pre ili tokom korišćenja PrEP-a dobila HIV, ova kombinacija lekova ne bi bila dovoljna da izvrši dovoljnu supresiju virusa što bi dovelo do stvaranja rezistencije na lek. Zato se lekarski nadzor obavlja na 3 meseca, gde se pored testa na HIV obavlja i redovni skrining na druge polne infekcije kao i praćenje neželjenih dejstava. Krucijalno je da PrEP radi samo ako se uzima redovno i posvećeno. Vodiči za lečenje HIV infekcije prepoznaju dva načina uzimanja PrEP-a: redovno, ukoliko je osoba u gotovo svakodnevnom riziku od HIV infekcije i „po potrebi“ kada se uzima dupla doza 2-24h pre seksualnog odnosa i još po jedna tableta na 24h i 48h. Ovo uzimanje „po potrebi“ zovu još i vikend doza, možete i sami zaključiti zašto. Pomenuti lek za PrEP je registrovan kod nas od strane dva proizvođača, pod brendiranim nazivima Truvada i Gilestra duo, ali se propisuje

samo za lečenje HIV infekcije kod pacijenata koji imaju potvrđenu HIV infekciju. Fond za zdravstveno osiguranje Republike Srbije pokriva troškove lečenja HIV infekcije, ali ne i profilaksu, odnosno PrEP. U apotekama koje izdaju ARV lekove, ovaj lek se može kupiti po maloprodajnoj od 29 000 dinara, što je priuštivo neznatnom broju ljudi. Zato se potreba za PrEP-om trenutno zadovoljava nabavkom na crnom tržištu. Suština problema sa nabavkom ovih lekova „na crno“ je daleko više u nadzoru nego u ispravnosti, iako treba biti obazriv. Reč je uglavnom o generičkim lekovima Tenvir-EM od proizvođača Cipla-e i Ricovir-EM od kompanije Mylan, a prodaje se po ceni od oko 50 EUR-a. Neke zemlje, poput Britanije, imaju zakonsku mogućnost da uvezu za ličnu upotrebu lekove koji nisu registrovani u toj zemlji, što kod nas nije slučaj. Hrvatska je pre samo par meseci ove lekove učinila dostupnim i besplatnim za osobe koje su u pojačanom riziku od HIV infekcije. U Srbiji je nedavno usvojena Strategija za prevenciju i kontrolu HIV infekcije i AIDS-a u Republici Srbiji, 2018 - 2025 u čijem akcionom planu je predviđeno da se do kraja 2018. godine usvoji medicinski protokol za PrEP i PEP i da se stvore potrebni uslovi za njihovo propisivanje na teret RFZO-a. Postoji volja farmaceutskih kuća da se za indikaciju PrEP i PEP odredi posebna cena, koja će biti prihvatljiva zdravstvenom sistemu Srbije. Sve analize dokazale su isplativost korišćenja ovog preventivnog metoda. Uvođenje profilakse je nesumnjivo od velikog javno-zdravstvenog značaja i važan korak do okončanja HIV epidemije. Sada je na nama da zajedno učinimo sve da do ispunjenja gore navedenih ciljeva dođemo što pre... Zdravi, negativni ili nedetektabilni bili! Za više informacija o PrEP-u i PEP-u pozovite 064/1565291 Vodič kroz gej Srbiju

59


OPTIMIST Zajednica Kada si prvi put znao da si... Kada sam bio u osnovnoj skoli, drugari su se zaljubljivali u devojčice, a ja u dečake. Tvoj izlazak iz ormana... Prvi put sam se autovao bratu pre skoro deset godina. Baš je bilo čudno, zato što je bilo nekako normalno, bez ikakve drame. Koji savet bi dao mlađem sebi... Da od miša ne pravim slona.

Tvoj prvi gej kafić/klub... Good old Libido, prvo gej mesto u koje sam izašao. Tvoj prvi poljubac... Sa drugom tokom igre istina ili izazov.

Ime: Jovan Ilić Godine: 23 Zanimanje: Koordinator Prajd info centra during the day, DJ during the night

Naj gej stvar koju si ikada uradio... Lakirao nokte u baby plavu u 5 ujutru.

60

www.optimist.rs

Nevinost izgubio... Shhhh Gej film koji morate pogledati... Love Simon, definitivno.


Biti autovani gej znaci boriti se svakodnevno za sebe i svoju zajednicu i predstavljati je pred društvom u kojem smo i dalje taboo. Omiljena knjiga... Star Wars: From the Adventures of Luke Skywalker. TV serija koja je promenila tvoj gej svet... Gentlemen, start your engines, and may the best woman win! RuPaul’s Drag Race for sure.

Tvoj naj gej muzički album bio bi... Troye Sivan, Bloom Najviše se ložiš na... Shawn fuckin’ Mendes! Donji veš koji ti donosi sreću... Donji veš mi ne donosi sreću hahaha. U nedelju popodne naći ćemo te gde... Na oporavku od Family Values žurke. #shamelesspromo

Tvoj stav o ljubavi i braku... O ljubavi sve najbolje. Što se tiče braka, mogu reći samo ovo: Sto ljudi, sto ćudi. Svakako mora da postoji kao opcija. Tvoj gej heroji su... Svako ko ima hrabrosti i bori se za sebe i svoja prava. Šta za tebe danas znači biti gej...

Grindr ili Gay Romeo... Grindr Junski ili septembarski Prajd… Septembarski

Omiljena gej ikona... Lady Gaga, jednostavno nezamenljiva. Vodič kroz gej Srbiju

61


OPTIMIST LGBT twitter

62

www.optimist.rs


VodiÄ? kroz gej Srbiju

63



Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.