Od LGBT života do politike

Page 1



OD LGBTI ŽIVOTA DO POLITIKE

Mladen Antonijević Priljeva, Marko Milanović, Milica Saračević

* LGBTI – Lezbejke, gej, biseksualne, trans i interseks osobe.


Od LGBTI života do Politike Smernice za efikasan odgovor institucija Republike Srbije po pitanju poboljšanja kvaliteta života i integracije LGBTI građana i građanki Izdavač: Centar za istraživanje i razvoj društva IDEAS Koče Kapetana 1, Beograd office@ideje.rs www.ideje.rs Autori: Mladen Antonijević Priljeva Marko Milanović Milica Saračević Lektura i korektura: Branislava Erak Štampa: СЛФА д.о.о. Beograd Tiraž: 150 primeraka Beograd, 2017. godine

© Ideas Beograd, 2017.


SADRŽAJ

Uvod ...................................................................................................... 5 Život LGBTI u Srbiji ................................................................................ 7 Ministarstvo pravde ............................................................................ 32 Ministarstvo unutrašnjih poslova ........................................................ 42 Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja ........... 51 Ministarstvo zdravlja ........................................................................... 66 Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja ........................... 78 Ministarstvo kulture i informisanja ..................................................... 88 Ministarstvo omladine i sporta ........................................................... 99



UVOD

Pred vama se nalaze smernice namenjene institucijama Republike Srbije, a nastale sa ciljem da pomognu efikasniji nacionalni odgovor na pitanje integracije i poboljšanja kvaliteta života LGBTI građana i građanki. Smernice proizlaze iz analiza domaćih i međunarodnih izvora podataka, kao i analize nadležnosti relevantnih ministarstava posmatranih iz perspektive potreba, odnosno problema sa kojima su suočeni LGBTI građani i građanke. U prvom delu teksta su izneti podaci koji ukazuju na potrebu da se angažuju svi društveni sistemi kako bi se otklonila sveobuhvatna diskriminacija LGBTI osoba. Osnovna uloga svakog društvenog aktera je da otkloni predrasude i stereotipe prema LGBTI građanima i građankama, kao i da promoviše, odnosno štiti jednakost te grupe građana sa ostalima. Drugi deo teksta prikazuje na koji način različita ministarstva mogu taj zadatak da ostvare kroz svoje svakodnevno funkcionisanje. U cilju kontekstualizacije i lakšeg razumevanja slojevitosti problema, deset terenskih istraživača su tokom trajanja projekta prikupljali etnografske podatke, odnosno životne priče LGBTI osoba kako bi na istinskim primerima ljudskih sudbina pokazali uticaj manjkavosti različitih politika. Životne priče su takođe objavljenje kao zasebna publikacija pod nazivom „Borba koju borimo”, dok su relevantni delovi sadržani i u ovom tekstu kako bi demonstrirali uticaj različitih problema i prepreka na svako­ dnevne živote LGBTI građana i građanki. Najzad, u cilju obezbeđivanja demokratskog legitimiteta, 31. marta 2017. godine održana je radna konferencija, na kojoj su predstavnici Evropske unije, međunarodnih organizacija, ambasada, različitih resora Republike Srbije, civilnog društva i medija debatovali o ovom dokumentu, u kome su i sadržani izneti zaključci i preporuke.

5


Na ovaj način smo ponudili relevantne i objektivne podatke i smernice za adekvatnu adaptaciju i dalji razvoj politika i sitema Republike Srbije u odnosu na LGBTI građane i građanke, sa ciljem da se ojačaju razvojni napori, te naše društvo učini stabilnijim i otpornijim na interne i eksterne promene. Takođe, imajući u vidu ograničene resurse, kao i mnoštvo reformskih procesa koji su već u toku, razvili smo Resursni centar za donosioce odluka (RC)1, radnu grupu eksperata iz oblasti održivog razvoja i ljudskih prava, koju donosioci odluka mogu koristiti kao sistem dodatne stručne podrške. Centar za istraživanje i razvoj društva IDEAS zahvaljuje na saradnji projektnim partnerima – Povereniku za zaštitu ravnopravnosti i Gej lezbejskom info centru, a pre svega britanskom narodu i Ambasadi Velike Britanije u Beogradu, koji su obezbedili finasijsku podršku za realizaciju pomenutih aktivnosti.

1 Resursni centar za donosioce odluka administrira Centar za istraživanje i razvoj dru­

štva IDEAS, stoga ukoliko su vam potrebne usluge RC-a ili želite da se informišete o tipu i načinu podrške, obratite nam se na office@ideje.rs.

6


Život LGBTI u Srbiji Kako bi se identifikovale barijere za inkluziju LGBTI građana i građanki, korišćeni su nalazi istraživanja u Srbiji, kao i u drugim zemljama, a pre svega nalazi istraživanja realizovanih u zemljama Evropske unije i u Sjedinjenim Američkim Državama2. Položaj LGBTI osobe i barijere sa kojima se suočava u Srbiji teško je opisati jer ne postoji sistem prikupljanja podataka na nacionalnom nivou, kao ni podaci o vrsti, oblicima, osnovama, odnosno rasprostranjenosti diskriminacije u različitim oblastima društvenog života. Podaci koji su dosad prikupljeni pre svega su kvalitativne prirode ili se odnose na stavove opšte populacije prema LGBTI građanima i građankama. Osim nedostatka podataka, veliki problem prilikom opisa položaja LGBTI građana i građanki predstavlja heterogenost ove grupe, pri čemu se različite LGBTI osobe suočavaju sa različitim izazovima. Veliki izazov je i nespremnost pripadnika LGBTI populacije da se javno izjasne. Prikaz dostupnih podataka organizovan je u odnosu na relevantne probleme i oblasti života, pri čemu su predsta­ vljeni prvo dostupni podaci za Srbiji, a zatim podaci međunarodnih istraživanja. Kao deo opisa problema prikazani su i rezultati kvalitativnog istraživanja realizovanog u okviru ovog projekta. Prvo su prikazani dostupni podaci koji ukazuju na negativne stavove i diskriminaciju prema LGBTI građanima i građankama, zatim problemi u odnosu na bezbednost, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, zapošljavanje i socijalnu zaštitu. Jedna od najvećih barijera za puno uključivanje LGBTI građana i građanki jesu široko rasprostranjene predrasude i stereotipi, odnosno snažna socijalna distanca i negativni stavovi prema LGBTI populaciji. Prema istraživanju Poverenika za zaštitu ravnopravnosti (2016), građani i građanke Srbije prepoznaju LGBTI osobe kao jednu od najdiskriminisanijih društvenih grupa, stavljajući je na drugo mesto, nakon pripadnika i pripadnica romske zajednice. Sa tvrdnjom da je homoseksualnost bolest koju treba lečiti, slaže se 49% građana i građanki, dok 74% izjavljuje da nema ništa protiv homoseksualaca, „ali neka oni to rade kod svoje kuće” (2013). Prema istraživanju Gej strejt alijanse iz 2010. godine, 67% građana i građanki Srbije smatra da je homoseksualnost bolest, a 56% da je ona opasna za društvo. 2 Upotreba međunarodnih istraživanja zasnovana je na pretpostavci da se LGBTI građani

i građanke u Srbiji suočavaju sa sličnim barijerama, ako ne i sa više barijera nego građani u zemljama EU i SAD, pa su problemi koji postoje u ovim zemljama relevantni i za Srbiju.

7


Isto istraživanje sugeriše i da 58% stanovništva „nema ništa protiv homo­ seksualaca dok oni to što rade, rade u četiri zida”3. Na osnovu ovoga vidimo da se nivo predrasuda prema ovoj grupi nije značajno promenio. Drugo istraživanje iz 2012. godine pokazuje neznatu razliku u odnosu na prethodno iznete podatke: 51% stanovništva misli da su „ljudi drugačije seksualne orijentacije zapravo bolesne osobe i da država treba da im obezbedi lečenje kao i ljudima koji boluju od bilo koje druge bolesti”, dok 64% smatra da homoseksualnost nije bolest, ali da je ta „pojava” štetna za državu i društvo4. Stereotipi se održavaju i zbog relativno niske zastupljenosti LGBTI tema u medijima, a i kada su te teme zastupljene, mediji i dalje često podržavaju predrasude prema LGBTI osobama (1). Kada govorimo o diskriminaciji na osnovu seksualne orijentacije kao ličnog svojstva, analizom sadržine pritužbi Povereniku po osnovu seksualne orijentacije, mogu se izdvojiti najvažniji izazovi na putu ostvarivanja prava na jednakost LGBT osoba. To su zaštita lične bezbednosti i efikasna borba protiv nasilja nad LGBT osobama, poštovanje dostojanstva u javnom prostoru i zaštita od diskriminacije na radnom mestu5. Kada je u pitanju socijalna distanca, podaci iz 2016. godine upućuju na to da je ona najizraženija prema LGBTI osobama: 27% ispitanika i ispitanica ne želi LGBTI osobe kao kolege/koleginice, 34% za prijatelje/prijateljice, a 47% ne želi da budu vaspitači/vaspitačice njihovoj deci. U ovoj meri izraženi negativni stavovi i prisutna diskriminacija prema LGBTI osobama utiču na svaki segment života LGBTI osobe. Negativan odnos prema LGBTI osobama skoro da postaje kulturna norma koja se primenjuje u svakoj životnoj situaciji, počevši od porodice, preko interakcije sa drugim građanima i građankama i društvenim sistemima. Najsnažniji i za život LGBTI osoba najdublji uticaj imaju stereotipi i neprihvatanje u okviru sopstvene porodice. Kao glavna tema o kojoj LGBTI osobe govore u okviru intervjua i ono što je za njih najznačajnije jesu stavovi roditelja prema rodnom i seksualnom identitetu, odnosno generalno negativni stavovi prema njima kao pripadnicima LGBTI populacije. Neprihvatanje LGBTI identiteta od strane roditelja deca osećaju od ranog detinjstva. Stepen neprihvatanja LGBTI identiteta deteta u tom periodu varira od insistiranja na ispunjavanju opšteprihvaćenih rodnih uloga i načina ponašanja do pretnji i nasilja. 3 „Predrasude na videlo”, Gej strejt alijansa, 2010, str. 8. 4 http://www.mc.rs/upload/documents/izvestaji/2012/Labris/Ljudska_prava_LGBT.pdf 5 Redovni godišnji izveštaj Poverenika za zaštitu ravnopravnosti za 2015. godinu,

www.ravnopravnost.gov.rs

8


Iako se ja toga ne sećam, majka mi je pričala da sam do otprilike pete godine života o sebi govorila isključivo u muškom rodu. Pretpostavljam da sam s vremenom prihvatila da se izražavam „kako treba” i zaista ne pamtim ništa u vezi s tim. Ono čega se sećam da mi je užasno smetalo, a tiče se najranijeg detinjstva, jeste potreba moje majke da me oblači „kao devojčicu”. Običnim danima se nije postavljalo pitanje šta ću i kada da obučem, ali kada na red dođu neki svečaniji momenti, nastajali su problemi. Tu se onda pribegavalo raznim ucenama, koje bi nekada urodile plodom, nekada ne, ali nijedna od tih situacija nije mi bila prijatna i većina se završavala suzama. Toliko mi je sve to bilo neprijatno da te situacije i svoja osećanja i danas pamtim. Lezbejka * Pamtim, i mislim da još od tada imam traume (možda sam imao oko tri ili četiri godine), kako je moj otac prepričavao mojoj majci kako je zatekao neke muškarce ili, kako je on rekao, „pedere”, u hodniku zgrade kako se ljube i dodiruju. Hvalio se i pričao kako je jurio jednog od njih da ga ubije jer takve ljude treba „izbrisati sa lica zemlje”! Kako sam ja vrlo rano bio svestan šta me privlači – skoro i da nisam znao za sebe, a znao sam da me privlače muškarci – jako me je pogodilo to što je govorio. Prva veća trauma koje se sećam bila je kada me je posle posete prijatelja našoj kući otac istukao. Uvek kada bi neko dolazio kod nas, moja sestra i ja smo umeli da napravimo priredbu za te goste. Više sam se u tome isticao ja. Kako je tada bila Lepa Brena popularna, ja sam je imitirao i oblačio mamine suknje. Iako su gosti bili oduševljeni, otac me je po njihovom odlasku istukao jer je, po njemu, to bila najveća bruka koja postoji. Sećam se da je tada rekao da kada bi znao da je njegov sin „peder”, ubio bi ga budakom po glavi. Inače je on ovu rečenicu vrlo često koristio.

9


Slična situacija mi se desila i kada sam bio kod babe i dede. Tada me je, nakon jednog takvog performansa, istukao stric, uz opravdanje da će on mene da izleči da ne budem peder. Najveći strah u životu sam osetio onog trenutka kada sam shvatio da sam homoseksualac. Gej muškarac * Čudno je kad razmišljam o tom periodu s mojim ocem jer, tehnički, to je bilo psihičko maltretiranje, ali iz moje perspektive to je samo bilo „ja imam govno od roditelja”. Kada sam imala otprilike četrnaest ili petnaest godina, imala sam jedan okršaj s ocem oko „biti lezbejka”. Imam dva mlađa brata, koja su tada ulazila u pubertet, i neko od njih dvojice je koristio očev računar. Ja sam uvek bila pažljiva da brišem histori ako gledam stvari za koje znam da ne želim da ih neko drugi vidi, međutim, jedan od njih dvojice nije bio. Neko je gledao lezbejski porno-film i tada da me je otac pozvao da pričamo. Svaki put kad bi rekao „moramo da pričamo”, znala sam da će biti nešto loše i da će vikati na mene. Naravno, vrištao je na mene zbog toga i počeo je da govori stvari tipa: „Ako se ispostavi da si lezbača, prebiću te, izbaciću te iz kuće.” Lezbejka * U toku svog odrastanja nikada nisam doživeo diskriminaciju, sem povremenog „ponašaj se više kao muško”, što mi je sestra govorila jer nisam voleo sport. Gej muškarac

10


Problem je u socijalnoj sredini i onome što su nas učili od malih nogu. Moji roditelji prosto ne mogu da prihvate da postoje homoseksualci. Za njih je to bajka, homoseksualci postoje samo na filmu i tamo negde, a ne oko njih. Oni prosto to nikako ne mogu da prihvate. Isto to važi i za moju sestru. Lezbejka

Neprihvatanje LGBTI identiteta od strane porodice ima različit uticaj na dalji razvoj deteta. Obično LGBTI osobe pokušavaju da prihvate „normalan” identitet, a kada više ne mogu da zanemaruju ono što osećaju, najčešće se bore protiv sebe. Drugim rečima, odbacivanje LGBTI identiteta od strane roditelja vodi do toga da i dete na svoje karakteristike i želje često gleda negativno i pokušava da ih potisne ili zanemari, da ne razmišlja o njima. Prihvatanje tog „neželjenog” identiteta neretko je praćeno i problemima u funkcionisanju osobe i može biti pokretač depresije i drugih mentalnih izazova. Do kraja osnovne škole jednostavno se nisam zaljubljivala. Nije mi se sviđao niko, niko me nije privlačio. Ni dečaci ni devojčice. Kada sam kasnije o tome razmišljala, nisam uspela dokraja da dokučim da li je to bilo tako samo zato što sam prosto kasnije sazrela za takve stvari ili pak zato što sam rasla u sredini u kojoj i ne znaš da istopolna zaljubljivanja uopšte postoje. Čudno je to, ne pronalaziš sebe u onome što ti se nudi, pa prosto ni ne razmišljaš o tome. Lezbejka * U toku odrastanja nisam razmišljao o tome da li sam drugačiji od drugih. Nisam se time mnogo opterećivao. Možda je to što sam osećao u sebi, a što nije nešto što se karakteriše kao „normalno” u tradicionalnoj sredini, samo pojačavalo strah. U tom smislu me je

11


sigurno frustriralo. I dalje me frustrira. Trudim se da ne razmišljam o tome. Ranije sam mislio da sam ja kriv zbog toga ko sam. Pomoć sam tražio u religiji, molio se bogu. Sve sam to prevazišao, prošao. Verovatno tako to ide u prihvatanju sebe. Gej muškarac * Svake večeri, kada sam se vraćala kući iz škole, borila sam se sa sobom: „Nemoguće je da si zaljubljena u nju, to je bolesno, to nije okej, treba dečka da imaš.” Svako veče, mnogo meseci zaredom. U nekom trenutku sam dozvolila sebi da verujem u to da sam biseksualka. To je trajalo neko vreme, dok mi drug nije postavio pitanje: „Koja ti se devojka sviđa, a koji ti se dečko sviđa?” Nisam mala dovoljno prstiju na obe ruke da nabrojim devojke, a dečka nije bilo nijednog. Tada sam shvatila da sve vreme bežim od sebe, a da pobeći ne mogu. Lezbejka * Period srednje škole mogu da podelim na prve dve godine poricanja i potiskivanja, blage depresije i borbe da prihvatim činjenicu da mi se sviđaju devojke... Lezbejka * Sklonost ka devojkama se kod mene javila relativno skoro, u dvadesetoj-dvadeset prvoj godini. U početku sam bila zbunjena i nisam mogla lako da prihvatim tu činjenicu. Sve to je bilo novo za mene i mislila sam da je samo neka prolazna faza. Sve te dileme, preispitivanja i prihvatanje sebe i svoje orijentacije u tom periodu uticali su na mene. Pojavili su se i problemi na fakultetu 12


jer sam se malo povukla u sebe i zanemarila fakultetske obaveze. Kroz tu fazu sam prolazila sama pošto u tom trenutku ni sa kim nisam mogla da razgovaram o tome. To mi jeste predstavljalo problem svaki put kada me neko blizak pita šta se dešava i šta nije u redu jer nisam mogla biti iskrena prema njima. Lezbejka

Ipak, u nekoliko intervjua se pokazalo da su roditelji prihvatali drugačija interesovanja svoje dece od društveno normiranih uloga. Moji roditelji su u potpunosti prihvatali ono što jesam – mogao sam da sanjam i budem šta želim. Kao mali stalno sam se igrao sa devojčicama, moja najbolja drugarica je glumila Barbiku, a ja sam bio Ken. Nikada nisam voleo fudbal. Nikada se nisam osetio neadekvatno ili kao da radim nešto što ne treba. Bio sam srećan. Gej muškarac

I kada osoba prihvati svoju seksualnu orijentaciju, odnosno rodni identitet, priznavanje tog identiteta porodici je izvor stresa i bolno je i za samu osobu i za porodicu. Strah od autovanja porodici nekada dovodi do toga da osoba nikada ne otkrije roditeljima svoju seksualnu orijentaciju i rodni identitet. Ukoliko se osoba pak autuje porodici, odnosi sa porodicom nakon toga najčešće nisu isti kao što su bili. Roditelji teško mogu da prihvate LGBTI identitet svoje dece i najčešće se on negira i ako se odnos nastavi. Nekoliko dana kasnije rekao sam majci da hoću da se vidim sa njom i sestrom na nekom neutralnom mestu. Smatrao sam da ona zna da sam gej pošto je uvek pričala da šta god da je u pitanju, njoj kažem i da će me ona uvek isto voleti. Kada sam joj saopštio u čemu je problem, ona je vrištala, a i moja sestra je bila zaprepašćena.

13


Sada mi ta scena izgleda smešno, ali kada sam joj rekao i kada je ona zakukala, pošto je bilo dosta mirno veče, sve ptice iz obližnjeg parka su poletele. To je bio krik kao da sam u najmanju ruku umro. Otac mi je nakon toga pretio, zvao telefonom i govorio kako je našao ljude koji će me pratiti i koji će me ubiti i tako dalje. Gej muškarac * Period pre autovanja mi je bio najteži. Tada sam se osećao jednostavno loše non-stop, kao da lažem sve oko sebe, a sebe, naravno, najviše. Jednostavno, nisam više mogao da bežim od sebe. Nisam više imao gde da pobegnem. Mislim da je najteže bilo kada sam se pripremao da se autujem ocu. Gej muškarac * Imao sam jako loše iskustvo sa jednim dečkom, sa kojim sam se družio i u Beogradu i u Zrenjaninu. Jednom prilikom je otišao kod moje majke i rekao joj da sam gej. Srećom, moja majka je reagovala vrlo pozitivno i nikada mi nije prebacivala zbog toga šta sam. Majka i ja ne pominjemo bilo šta u vezi s mojom seksualnošću, ali je i sada, kao i uvek, tu za mene sto posto. Gej muškarac * Nisam dugo čekala i ugrabila sam prvu zgodnu priliku u kojoj sam im, u afektu, sve priznala. Doduše, nije bilo tako okej. Znaju već skoro šest godina i i dalje nije okej. A tako sam mislila da će biti. S mojima sam se stalno svađala, bilo je užasno. Lezbejka 14


Neprihvatanje identiteta deteta roditelje često vodi i ka traženju načina da se „stanje izleči” ili pak roditelji odbijaju da veruju detetu i na to gledaju kao na nešto prolazno, i pored uveravanja LGBTI osobe u svoje seksualno opredeljenje i rodni identitet. Nakon nekoliko nedelja, kada su se stvari stišale, dogovorili smo se da će mi dati moje stvari ukoliko pristanem da me vode u neku ustanovu koja može da mi pruži pomoć. Ja sam na to pristao. Odveli su me u jednu ustanovu, ne sećam se kako se zvala, bili su NVO. Bavili su se problemima bolesti zavisnosti, alkoholizma, sekti, delinkvencije i „homoseksualizma”. Tu me je primila jedna žena psihijatar i ona je, blago rečeno, bila odvratna. Rekla je tada da ona mene može da izleči i da je za sve kriv moj tadašnji dečko. Išao sam na nekoliko seansi i posle više nisam odlazio, mada i tada kada sam odlazio, činio sam to jedino zbog roditelja. Gej muškarac * Majci sam rekla. Majka je osoba koja ima potrebu da sve racionalizuje i da objasni i pojasni. „Nisi ti gej, to je prolazno.” Majka mi je sudija, stroga, praktična i, kako ona kaže, „s obe noge na zemlji”. Ja sam ona druga, što živi u oblacima. Jednom smo o tome pričale – i to je sve. Ne trudim se previše da je ubeđujem u suprotno. Živimo odvojeno i svako ima svoj život. Lezbejka

Ukoliko pak porodica u potpunosti prihvati seksualnu orijentaciju i rodni identitet, to može biti snažna podrška LGBTI osobi. Majka i tetka su mi bile, i još su, najveća podrška. Čak su tada bile spremne da me voze u Beograd. Ja sam bio spakovan jer sam mislio da znam kakva će biti očeva 15


reakcija. Međutim, on je imao neverovatno dobru reakciju, koju niko nije očekivao. Naravno, bilo mu je malo čudno i potrebno mu je bilo vremena da se navikne. Valjda radije sin nego ćerka lezbejka. Veoma mi je značilo to što su bili uz mene tokom tranzicije i što me otac nije izbacio iz svog života. Brat zna, ali nikada ne pričamo o tome što više nema sestru nego brata. Transrodni muškarac

Negativni stavovi prema LGBTI osobama još više su prisutni u vršnjačkim odnosima. Svaka osoba koju smo intervjuisali suočavala se sa kontinuiranim ponižavanjem i omalovažavanjem vršnjaka, najčešće u školskom okruženju. Ako zagazim dublje u sećanja, mogu da se prisetim da je ponekad bilo komentarisanja i dobacivanja „mu­ škarača” i slično u prolazu, ali sigurno znam da me, na moju sreću, nisu doticale takve izjave. Lezbejka * Nemam baš mnogo lepih sećanja na život u Srbiji. Dok sam bio tu, bilo me je strah da izađem na ulicu. Uvek kada bih izašao, pa i samo do prodavnice, neko bi dobacio: „Pederčino!”, „Vidi ovoga”...Za moj grad me veže dosta neprijatnih događaja. Stalno sam tražio način da odem. Na neki uvrnut način, te uvrede su mi davale snagu da budem odličan u onome što radim i to mi je i omogućilo da budem ovde gde sam danas. Gej muškarac *

16


Oduvek sam bio miran, tih, povučen i uglavnom bio okružen ženskim društvom. Zbog svoje „odluke” da budem u tom mirnijem društvu, uvek sam bio meta alfa dečacima, koji su me nazivali pogrdnim imenima, a to može biti zastrašujuće, naročito kada detetu od deset godina neko kaže „pederu”. Sećam se da tada nisam ni znao šta to znači... pederu… Ta reč je vrlo brzo postala svakodnevnica. Gej muškarac

Osuda sredine i stigmatizacija LGBTI osoba ponekad predstavlja u toj meri veliki stres da može dovesti i do suicidalnih ideja. U međuvremenu se dogodio još jedan incident. Ta ista moja prva ljubav me je verbalno napala u centru grada, dok ju je grlila njena nova devojka. Svi iz okolnih škola su izletali napolje i na prozore kako bi videli „lezbejke kako se svađaju”. I tada sam pukla. Počela sam da plačem pred svim tim ljudima. Nije više imalo smisla lagati ih kada su me pitali da li plačem zbog nje. Tako je ceo grad saznao. Nedugo nakon toga, žilet je postao „dodatna oprema” koju sam svuda nosila sa sobom. Počela sam da jedem jednom u dvadeset sati, pokušavala sam sebe da uništim na bezbroj načina. Mislila sam da ne postoji izlaz. Skupljala sam i lekove i u nekom trenutku sam nakupila finu količinu, koja bi bila kobna sa apsintom, mislila sam. Ali moji su te zalihe pronašli. Ko zna šta bi bilo da nisu. Lezbejka

Takva ponašanja nisu bila sankcionisana, čak ni kada su nastavnici bili upoznati sa njima. Negativan odnos vršnjaka prema jednoj osobi doveo je do toga da je napustila školu.

17


Upisao sam srednju frizersku. Podršku za upis imao sam od majke te drugarice, koja me je i zainteresovala za to, jer mi se sviđalo kako frizira. Išao sam svega nekoliko meseci i onda odustao zato što su prozivke cele škole postale svakodnevnica, a tada mi je bilo teže da se nosim s tim nego kada sam bio mlađi. Žalio sam se pedagogu, razrednoj, ali nije vredelo. I pored njihovih upozorenja da prestanu, ništa nije vredelo. Gej muškarac

Bliski prijatelji predstavljaju najveći oslonac LGBTI osobama kada se autuju. Moja najbolja drugarica je najbolje reagovala kada sam joj se ponovo autovala, i dalje najbolje reaguje na sve u vezi sa mnom. Jednostavno, razume sve i podržava me bez obzira na sve. Lezbejka U naredne dve godine sam imala dve veze, i svi moji prijatelji su me podržavali, osim najboljeg druga, koji je uspešno svario činjenicu da sam gej posle teške borbe, koja je trajala skoro tri godine. Sada mi je jedan od najvećih oslonaca u životu i iz sadašnjih razgovora s njim razumem da je tako reagovao jer se plašio da grešim i plašio se kako će se ostatak sveta ponašati prema meni. Mene je, kao i uvek, boleo k$%x$ šta ko misli, tako da sam i to preživela bez nekih većih problema, kojih je, naravno, bilo. Lezbejka *

18


Kada sam drugoj drugarici rekla da volim devojku i da ni sama ne mogu da verujem šta mi se dešava, odgovorila mi je: „Šta je sramota u tome što voliš nekoga? Aj’ da si je išamarala, pa da se stidiš.” Lezbejka Osim među opštom populacijom, stereotipi su rasprostranjeni i među profesionalcima i javnim službama. U jednom od izveštaja Gej strejt alijanse prijavljen je niz homofobičnih izjava neuropsihijatra jednog beogradskog doma zdravlja, u kojima se, između ostalog, tvrdi da LGBT osobe ne treba da imaju ista prava jer su manjina, da seksualnost nije ljudsko pravo, da se radi o zapadnoj propagandi i da LGBTI osoba nikako ne treba „to” javno da rade6. Zbog toga se LGBTI građani i građanke retko obraćaju organima države, odnosno retko otkrivaju svoj identitet. Istraživanje Agencije Evropske unije za osnovna prava o položaju LGBT osoba sprovedeno u svim zemljama članicama EU govori da 42% njih ne bi otkrilo svoju seksualnu orijentaciju i rodni identitet lekaru, odnosno medicinskom radniku usled straha od stigmatizacije7. Slične rezultate je dalo i istraživanje na nivou EU o rasprostranjenosti predrasuda među državnim službenicima, koje je obuhvatilo nosioce javnih funkcija, zaposlene u obrazovanju i zdravstvu i pripadnike i pripadnice policije. To istraživanje ukazuje na manjak objektivnih informacija o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu u školskim programima, kao i na učestalo prepoznavanje homoseksualnosti među javnim službenicima kao bolesti, kao nečega što može da ima negativan uticaj na „nacionalni identitet”8. Velika većina LGBTI osoba zbog toga izbegava da se javno deklariše i čak izbegava određene javne prostore iz straha od napada, pretnji i zlostavljanja zbog seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Osim toga što negativno utiče na same LGBTI osobe, stigmatizacija negativno utiče i na ekonomiju zemlje, kroz smanjenu produktivnost na poslu, ograničen pristup obrazovanju, povećanje nezaposlenosti i neadekvatan tretman kada je u pitanju zdravstvena zaštita LGBTI osoba (2). Sledeća velika barijera sa kojom se LGBTI građani i građanke suočavaju jeste rizik za bezbednost. Tema bezbednosti za pripadnike i pripadnice LGBTI po6 Godišnji izveštaj Gej strejt alijanse za 2014. godinu, str. 93. 7 FRA, EU LGBT Survey, Tehnical Report, 2012. 8 http://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2016-lgbt-public-officials_en.pdf

19


pulacije predstavlja sastavni deo njihovog svakodnevnog života budući da ih strah da mogu postati žrtve nasilja ograničava u slobodi kretanja, izboru stila i načina odevanja, u komunikaciji, koja neretko podleže autocenzuri iz straha od negativnih reakcija. Bezbednost i percepcija vlastite (fizičke) bezbednosti predstavljaju bitnu odrednicu kvaliteta života pripadnika i pripadnica LGBT populacije u Srbiji i uslovljene su merom homofobičnosti sredine u kojoj oni žive, rade i borave. O tome svedoči i podatak da se šesnaest od dvadeset tri slučaja nasilja objavljena na portalu „Da se zna”, desilo na ulicama od strane nepoznatih ljudi i huligana9. U Srbiji ne postoji centralizovani sistem koji bi agregovao podatke o oblicima nasilja motivisanog homofobijom ili transfobijom10. Ipak, podaci istraživanja NDI (2015) pokazuju da se više od 70% LGBTI ispitanika i ispitanica izjasnilo da su doživeli neki oblik psihofizičkog nasilja, dok je 23% govorilo o fizičkom nasilju. Udruženje „Labris” u svom godišnjem izveštaju za 2014. godinu navodi da je tokom te godine Ministarstvu unutrašnih poslova prijavljeno sedam fizičkih i dvanaest verbalnih napada na LGBTI osobe, kao i šezdeset šest pretnji; jedanaest počinilaca je procesuirano i podneto je četrdeset pet krivičnih prijava11. Iako je još krajem 2012. godine usvojen član Krivičnog zakonika (54a) koji obavezuje sudije da mržnju zbog seksualne orijentacije i rodnog identiteta (između drugih osnova) uzmu u obzir kao posebno obavezujuću otežavajuću okolnost prilikom odmeravanja kazni za krivična dela počinjena iz mržnje, dosada nije usvojena nijedna pravosnažna sudska presuda u kojoj je krivično delo kvalifikovano tom otežavajućom okolnosti.12 Udruženje Gayten LGBT izveštava da su tokom 2015. godine, na osnovu podataka koji su njima dostavljale trans* osobe i slučajeva koji su bili medijski praćeni, zabeležena dvadeset i četiri transfobična incidenta, od čega je u devet slučajeva u pitanju bilo fizičko nasilje13. 9 https://dasezna.lgbt/ 10 Zločin iz mržnje je prepoznat članom 54a Krivičnog zakonika i prepoznaje seksualnu ori-

jentaciju i rodni identitet kao jedan od osnova po kome se utvrđuje otežavajuća okolnost. Ipak, nema razvijenog mehanizma praćenja i vođenja evidencije o zločinu iz mržnje i zasad nijedan zločin prijavljen uz navođenje otežavajuće okolnosti zbog seksualne orijentacije/ rodnog identiteta nije doživeo sudski epilog, te ne postoji ustanovljena sudska praksa. Isto je primećeno u Izveštaju o napretku Evropske komisije za 2016. godinu, koji navodi da je potrebno unaprediti prakse istrage, krivičnog gonjenja i kažnjavanja zločina iz mržnje. 11 Godišnji izveštaj Udruženja građana „Labris” za 2014, str. 14. 12 Ljudska prava u Srbiji 2016, Beogradski centar za ljudska prava, 2017. Dostupno na adresi: http://www.bgcentar.org.rs/bgcentar/wp-content/uploads/2013/04/Ljudskaprava-u-Srbiji-2016.pdf 13 „Prekinimo ćutanje! Izveštaj monitoringa diskriminacije i zločina iz mržnje nad trans* osobama”, Gayten LGBT, 2015, str. 29.

20


U srednjoj sam bio neuspešan u fizičkom, a i svi su me zadirkivali zbog toga što sam debeo i što se družim s dve devojčice, jedine u školi. Jednog dana su me školski huligani, koji su to često radili nekim dečacima, izdvojili iz grupe i u dvorištu me prvo verbalno maltretirali, a onda je jedan dečak počeo da me tuče. Ja sam se sklupčao i pao na zemlju i onda me je on još nekoliko puta šutnuo u glavu. Nisu me tada puno tukli jer nisam pružao otpor. Gej muškarac * Za selidbu u Beograd je, isto tako, ključni faktor bio to što sam prvi put doživeo fizičko nasilje zbog toga što sam trans*. Kada sam se identifikovao kao lezbejka, ponekad bi mi neko dovikivao, ali nikada nije bilo nasilja. Jedna osoba je saznala da sam trans* i očigledno joj se to nije svidelo. U suštini, lik mi je namestio sačekušu. Ja sam još i na vreme reagovao i krenuo da bežim, ali me je onda stigla grupica likova. Slučaj je prijavljen policiji, ali sam onda dobijao pretnje od onih koji su me napali. Plašio sam se da će nešto da urade mom bratu jer su pretnje bile takve prirode. Jedno vreme nisam izlazio iz kuće. Nisam se osećao sigurno uopšte. Taj osećaj konstantnog straha samo zbog toga što sam napolju, tada sam prvi put doživeo. Bilo je mi je tada baš teško. Trans muškarac * Bilo me je strah da izađem na ulicu. Uvek kada bih izašao, pa i samo do prodavnice, neko bi dobacio: „Pederčino!”, „Vidi ovoga”... Jednog dana krenuo sam na trening. Imao sam, ne znam, trinaest-četrnaest godina. Znam da je bilo leto i da je bilo dosta ljudi u gradu.

21


Ja živim blizu centra i odmah sam u gradu, skoro čim izađem iz zgrade. Naišla je grupa dečaka, njih četvorica-petorica, malo starijih od mene. Prvo su mi dobacivali „pederčino”. Na to sam bio navikao, pa sam ih iskulirao. Onda su uzeli kamenje i gađali me. Nisu me ne znam kako povredili, ali sam to dobro zapamtio. Zapamtio sam i to da me niko od prolaznika nije branio iako sam bio dete. Nisam nikome rekao, bilo me je sramota. Ima takvih priča i posle, kad sam otišao da studiram. Gej muškarac

Centar za istraživanje javnih politika sproveo je tokom 2011. godine šestomesečno istraživanje o dinamici odnosa pripadnika i pripadnica LGBT populacije sa policijom, odnosno Ministarstvom unutrašnjih poslova (MUP) i Vojskom Srbije, odnosno Ministarstvom odbrane (MO) pod nazivom „Ranjive grupe i reforma sektora bezbednosti: studija slučaja LGBT”. Glavni rezultati istraživanja upućuju na to da, i pored zadovoljavajućeg pravnog okvira uspostavljenog u Republici Srbiji, koji sankcioniše svaku vrstu nasilja i diskriminacije LGBT populacije, neheteroseksualne osobe opažaju da im je ugrožena lična bezbednost. Tu se pre svega misli na fizičku bezbednost, ali i na ekonomsku sigurnost i pretnju da će biti žrtve diskriminatornog tretmana prilikom zapošljavanja i ostvarivanja drugih prava. Stepen poverenja u institucije koje su bile predmet istraživanja je nizak, što za rezultat ima to da su osobe nehetoreseksualne orijentacije nespremne da prijave slučajeve nasilja i diskriminacije. Prethodno iskustvo s policijom i MUP-om je ključni faktor koji određuje percepciju LGBT populacije o policiji i očekivanja u odnosu na tu instituciju. Nespremnost za prijavljivanje incidenata dovodi se i u vezu s dugotrajnim procesima pred pravosudnim organima koji ne daju očekivane rezultate, ali i strahom da će se čin obraćanja institucijama pretvoriti u novu diskriminaciju. Uzroci nepoverenja uključuju i uverenje da institucije rade po ustaljenim praksama, da su opterećene nasleđem zloupotreba u prošlosti, a da nisu prošle kroz lustraciju. Specifičan položaj u odnosu na nasilje zauzimaju autovane LGBTI osobe prisutne na aktivističkoj i medijskoj sceni. Ne postoji mehanizam koji bi pružio adekvatnu zaštitu ili odgovor na nasilje prema braniteljima i braniteljkama

22


LGBTI prava, o čemu govori i podatak da su poslednja četiri zabeležena slučaja nasilja prema LGBTI aktivistama i aktivistkinjama još u proceduri14. Iako ne postoje jasni podaci o rasprostranjenosti nasilja i diskriminacije prema LGBTI osobama, podaci iz EU ukazuju na to da je 47% LGBTI osoba bilo diskriminisano ili zlostavljano u periodu od godinu dana, a jedna četvrtina je prijavila nasilje ili pretnje nasiljem zbog svog LGBTI identiteta u periodu od pet godina15. U proseku, tokom 2012. godine u zemljama Evropske unije i Hrvatskoj 48% LGBTI osoba iskusilo je neki oblik diskriminacije ili uznemiravanja zbog svoje seksualne orijentacije i rodnog identiteta, dok je taj procenat najveći u Litvaniji (61%) i Hrvatskoj (60%)16. Najveći procenat trans* osoba je doživeo neki oblik uznemiravanja ili napada zbog svog identiteta (79%)17. Osam od devet žrtava zločina iz mržnje nije prijavilo napade policiji, plašeći se dalje diskriminacije, stigmatizacije, nasilja i toga da će protiv svoje volje biti deklarisani kao pripadnici i pripadnice LGBTI zajednice, javno ili u određenim krugovima. Istraživanje pokazuje da je 21% LGBTI osoba koje su se susrele sa organima reda tokom poslednjih pet godina doživelo negativne stavove i uvredljive komentare, dok je ukupno 5% pretrpelo seksualno i fizičko nasilje, a najveći stepen seksualnog nasilja prisutan je među trans* populacijom (24%)18 Prema rezultatima istraživanja objavljenih 2013. godine, u zemljama Evropske unije i u Hrvatskoj, svaka četvrta LGBTI osoba, kao i svaka treća trans* osoba doživela je neki oblik nasilja u proteklih pet godina, a prijavljeno je tek oko 10% incidenata19. Prema izveštavanjima OSCE-a o zločinu iz mržnje za 2014. godinu, u zemljama članicama OSCE-a koje izveštavaju po tom pitanju 14 Napad na Predraga Azdejkovića u gradskom prevozu: http://www.alo.rs/azdejkovica-napali-

i-sutirali-jer-je-gej/6528, Dragoslavu Barzut i njene prijateljice u lokalu „SFRJ”: http://www. blic.rs/vesti/drustvo/tukao-nas-je-jednu-po-jednu-uzvikujuci-lezbijke-lezbijke/4qtlheg, Aleksandra Stričevića u njegovom domu: http://www.e-novine.com/drustvo/132008-Napadnut-kunom-pragu.html i Slobodana Stojanovića na ulici: http://www.danas.rs/drustvo.55. html?news_id=326123&title=Napadnut%20Boban%20Stojanovi%C4%87 15 http://fra.europa.eu/en/publication/2013/lgbt-persons-experiences-discriminationand-hate-crime-eu-and-croatia 16 http://fra.europa.eu/en/publications-and-resources/data-and-maps/survey-dataexplorer-lgbt-survey-2012 17 http://www.ilga-europe.org/sites/default/files/transphobic_hate_crime_in_the_european_union_0.pdf 18 http://williamsinstitute.law.ucla.edu/wp-content/uploads/LGBT-Discrimination-andHarassment-in-Law-Enforcement-March-2015.pdf 19 https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra-brief_hatecrime_en.pdf

23


(zvanično ili preko lokalnih ili međunarodnih organizacija civilnog društva), desio se ukupno 601 fizički napad, pretnja ili napad na imovinu LGBTI osoba20. Kada je trans* zajednica u pitanju, Human Rights Watch upozorava da je u periodu od 1. januara 2008. do 30. aprila 2016. ukupno 2115 trans* osoba i osoba koje se rodno ne konformiraju ubijeno širom sveta, od čega čak sto u prva četiri meseca 2016. godine21. Verbalno nasilje, maltretiranje, neprihvatanje različitosti i socijalna distanca prema LGBTI osoba prisutni su u školama. Većina učenika i učenica je saglasna s tvrdnjom da je u njihovoj školi prisutno maltretiranje LGBTI učenika i učenica, dok skoro jedna četvrtina primećuje nasilje i diskriminaciju prema LGBTI osobama22. Odsustvo adekvatnog reagovanja ili reagovanja uopšte nastavnog osoblja i ostatka vršnjačke grupe ne samo da povećava šanse za fizičko nasilje već utiče na kvalitet okruženja LGBTI osoba i na njihovo psihičko zdravlje. Prema rezultatima istraživanja o rodno zasnovanom nasilju u 50 škola u Srbiji iz 2013. godine 69% učenika osnovnih škola i 74% učenika srednjih škola odgovorilo je da su najmanje jednom doživeli neki oblik rodno zasnovanog nasilja samo u toku prva tri meseca školske godine. Zabrinjavajuće je i da čak 66% dečaka i oko 30% devojčica starijeg uzrasta podržavaju nasilje prema LGBTI osobama23. Kao i u drugim oblastima, tačnih podataka o stanju u školama, broju slučajeva nasilja i diskriminacije i njihovoj prevenciji nema. Ako tome dodamo činjenicu da veliki procenat srednjoškolaca u Srbiji i dalje toleriše nasilje nad vršnjacima drugačije seksualne orijentacije i smatra ga manje strašnim od nasilja nad drugim osobama24, jasno je da je brza reakcija neophodna. Probleme s kojima se suočavaju LGBT osobe u domenu zdravlja i korišćenja zdravstvene zaštite možemo podelili na probleme u dostupnosti (tj. u korišćenju usluga) zdravstvene zaštite, pitanja vezana za infektivne bolesti (polno prenosive bolesti i HIV/AIDS), regulisanje posećivanja i donošenja medicinskih odluka za partnere i probleme s kojima se suočavaju pri traženju psihijatrijske, odnosno psihološke pomoći. Povlačenjem Globalnog fonda 20 http://hatecrime.osce.org/what-hate-crime/bias-against-lgbt-people 21 http://transrespect.org/en/idahot-2016-tmm-update/ 22 Diskriminacija i nasilje na osnovu seksualne orijentacije u okviru vršnjačkih grupa,

Labris, str. 37. 23 http://www.gay-serbia.com/srpski-ucenici-smatraju-da-je-u-redu-napadati-ho-

moseksualce-7627/ 24 http://rs.n1info.com/a216436/Vesti/Vesti/Srednjoskolci-opravdavaju-nasilje-nad-

LGBT-osobama.html

24


za borbu protiv side, tuberkuloze i malarije, kao glavnog donatora za programe prevencije HIV-a i drugih polno prenosivih infekcija, značajno je smanjena dostupnost preventivnih programa, kao i usluga dobrovoljnog i poverljivog savetovanja i testiranja u okviru LGBTI zajednice. Prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”, još 2014. godine zapažena je lokalizovana epidemija HIV-a među MSM populacijom, sa stopom prevalence od 8%, koja pretežno pogađa mlade osobe, te koja je i dalje na snazi. Štaviše, u Srbiji je od januara do novembra 2015. godine registrovano 37% više novoinficiranih nego u istom periodu 2014. godine. Prema zvanično dostupnim podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”, u Srbiji trenutno živi 2239 osoba kod kojih je ustanovljena HIV infekcija, a procenjuje se da ima još oko 1100 osoba koje ne znaju svoj HIV pozitivan status. Od 124 novootkrivena slučaja u periodu između januara i novembra 2016. godine, 45% njih je zabeleženo u Beogradu, gde se najčešće i vrši testiranje. Od ukupnog broja jedanaest je puta više muškaraca nego žena, dok je u 68% slučajeva reč o muškarcima koji su prijavili rizične seksualne odnose sa drugim muškarcima25. Dobrovoljno i poverljivo savetovanje i testiranje dostupno je pri institutima za javno zdravlje i studenskim poliklinikama, a lekovi koji se prepisuju i uzimaju na teret Republičkog zdravstvenog osiguranja ograničavaju se na visoko aktivnu antiretrovirusnu terapiju (HAART), dok savremene metode prevencije i lečenja poput PEP-a i PrEP-a nisu dostupne na srpskom tržištu. Takođe, važno je prepoznati da se osobe inficirane HIV-om leče lekovima prve generacije, koji sa sobom nose teške propratne efekte i postaju mukotrpni za primenu, dok su negativne pojave znatno smanjene kod lekova novije generacije, koji su i efikasniji. Pojedinci koji pripadaju grupama pod povećanim rizikom nemaju pristup PrEP terapiji, koja se sastoji od preventivnog svakodnevnog uzimanja antivilarnog leka truvada, koji skoro u potpunosti sprečava prenos HIV virusa. Kada je u pitanju zdravlje, LGBTI osobe, bez obzira na postojeće predrasude, nemaju specifičnih zdravstvenih problema, ali se zbog opšteg stanja u kome se zajednica nalazi, javljaju problemi koji mogu da utiču na psihičko zdravlje, kao što su povlačenje u sebe, nezadovoljstvo i depresija26. Tek svaka deseta LGBTI osoba smatra da zdravstvene institucije adekvatno odgovaraju na različite potrebe zajednice27. Sa druge strane, kvantitativno istraživanje 25 Epidemija HIV infekcije u Republici Srbiji krajem novembra 2016. godine, Institut za

javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut” 26 Godišnji izveštaj Gej strejt alijanse za 2014. godinu, str. 62. 27 „Being LGBT in Serbia”, UNDP, 2016, str. 24.

25


Centra za kvir studije sugeriše da velika većina kako heteroseksualnih, tako i homoseksualnih (LGB) osoba smatra da diskriminacije na polju zdravstva po osnovu seksualnosti nema. Ipak, navodi istraživanja potvrđuju da LGB osobe preventivno, iz straha, radije biraju da ne istaknu pripadnost zajednici28. Na nivou EU, 10% ispitanika i ispitanica smatra da je bilo diskriminisano od strane zdravstvenog radnika u poslednjih 12 meseci29. ILGA (International Lesbian, Gay, Bisexsual, Trans and Intersex Association) sprovela je istraživanje o pristupu zdravstvenoj zaštiti za LGBT osobe u Istočnoj Evropi. Istraživanje nije obuhvatilo Srbiju, ali jeste zemlje u okruženju (Makedonija, Bosna i Hercegovina, Mađarska, Rumunija) u kojima je stepen ostvarenih prava LGBT osoba sličan kao u Srbiji. Prema ILGA studiji, u Bosni i Hercegovini svega 29,5% ispitanika smatra da može pred lekarima da govori o svojoj seksualnoj orijentaciji, dok bi tek nešto više od polovine (56,8%) otkrilo svoju seksualnu orijentaciju u situacijama kada je ta informacija neophodna za adekvatno medicinsko tretiranje problema. Ovo je posebno važno u svetlu rastuće epidemije HIV-a među LGBT građanima, tačnije muškarcima koji imaju seksualni odnos sa muškarcima (MSM), gde rano otkrivanje infekcije predstavlja jedan od ključnih metoda suzbijanja epidemije i takođe značajno poboljšava i produžava život inficirane osobe koja prima terapiju. U okviru doktorske disertacije „Suicidalno ponašanje homoseksualno orijentisanih mladića” doktorke Jelene Srdanović Maraš predstavljeni su rezultati istraživanja o rizicima od samoubistva među LGBT osobama, koji su pokazali da svaka deseta mlada LGBT osoba u Srbiji razmišlja o samoubistvu30. Međunarodna istraživanja ukazuju na to da se kod LGBTI osoba češće javljaju depresija i anksioznost (22% u odnosu na 9% u opštoj populaciji), pokušaj suicida, suicidalne misli ili samopovređivanje (ukupno 20% njih je pokušalo da se ubije, u poređenju sa 0.4% opšte populacije, preko 40% je o tome razmišljalo, u odnosu na 4% opšte populacije.)31. Procenat trans* osoba koje su pokušale da izvrše suicid je zabrinjavajući, kako sugeriše istraživanje sprovedeno u Americi 2014. godine32: 78% onih koji su pretrpeli fizičko ili seksualno nasilje u školama, 65% onih koji su doživeli nasilje u poslovnom okruženju, 57% onih čija 28 „Homofobija i internalizovana homofobija”, Centar za kvir studije, 2016, str. 66-67. 29 FRA, EU LGBT Survey, Tehnical Report, 2012. 30 Jelena Srdanović Maraš, „Suicidalno...”, doktorska disertacija, Novi Sad, 2012 31 “Mental Health – Stonewall Health Briefing”, Stonewall, 2012, str. 6. http://www.stone-

wall.org.uk/sites/default/files/Mental_Health_Stonewall_Health_Briefing__2012_.pdf 32 http://williamsinstitute.law.ucla.edu/research/suicide-attempts-among-transgen-

der-and-gender-non-conforming-adults/

26


porodica ne prihvata njihov rodni identitet, 69% sa iskustvom beskućništva, kao i 60% osoba kojima je odbijen tretman u zdravstvenim ustanovama. U Srbiji obrazovanje je jedna od oblasti koje država najviše zanemaruje kada je reč o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu33. Bez obzira na uputstva Evropske komisije, diskriminatorni sadržaji u udžbenicima za osnovne i srednje škole su i dalje prisutni34. U devet udžbenika za srednju školu u oblasti biologije, psihologije i medicine detektovan je diskriminatorni sadržaj, na šta ukazuju rezultati istraživanja koje je sproveo „Labris”35. Neki od tih udžbenika su povučeni iz upotrebe do uklanjanja takvog sadržaja, a druge je trenutno nemoguće zameniti jer nisu dostupni drugi udžbenici iz navedenih oblasti. Ta činjenica, osim toga što potkrepljuje postojeće predrasude i stereotipe i ima negativan uticaj na kreiranje stavova i ponašanja, svakako da direktno utiče na mlade LGBTI osobe u procesu sazrevanja, spoznavanja sebe i uklapanja u vršnjačku grupu. Iako predavači i predavačice najčešće svoj posao rade savesno, pridržavajući se etike, neadekvatno postupanje prema LGBTI učenicima se najčešće vidi kao posledica njihovih individualnih svojstava i stavova prema homoseksualnosti36. Istraživanje Centra za kvir studije sugeriše da bi nastavno osoblje koje pripada LGBTI zajednici (ukoliko je autovano) bilo u dosta nezavidnijem položaju od učenika zbog veće odgovornosti, uloge modela na koji se deca ugledaju i pritiska okruženja, roditelja, ostatka kolektiva i samih učenika i učenica37. U britanskim osnovnim i srednjim školama nastavno osoblje kaže da se učenici i učenice suočavaju sa maltretiranjem izazvanim homofobijom i transfobijom (86% u srednjim školama i 45% u osnovnim školama), dok oko 90% njih smatra da je njihova dužnost da rade na prevenciji i da reaguju u takvim situacijama, pa ipak više od polovine zaposlenih u osnovnim školama nikada u okviru kurikuluma nisu dotakli temu različitih oblika porodica, što je u skladu s podatkom da je manje od 8% nastavnika i nastavnica u osnovnim školama i manje od 20% u srednjim školama bilo edukovano na tu temu38. 33 „Izveštaj o implementaciji preporuke MC/Rec(2010)5 Komiteta ministara zemalja

članica o merama za borbu protiv diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta u Srbiji”, Labris, str. 6. 34 Izveštaj o napretku Evropske komisije za 2016. godinu, str. 19. 35 „Istopolna orijentacija u srednjoškolskim udžbenicima”, Labris, 2014, str. 29-59. 36 „Homofobija i internalizovana homofobija”, Centar za kvir studije, 2016, str. 69. 37 Isto, str. 70. 38 „The Teachers’ Report – Homophobic Bulling in Britain’s Schools in 2014”, Stonewall & YouGov, 2014, str. 15. http://www.stonewall.org.uk/sites/default/files/teachers_report_2014.pdf

27


Nasilje u školi, koje je već opisano, može biti takvo da dovede do ispisivanja učenika iz škole. Blisko sa obrazovanjem povezano je i zapošljavanje. Na osnovu kvalitativnog istraživanja možemo uočiti različita iskustva LGBTI osoba prilikom zapošljavanja.

Ali kada sam pokušao da nađem posao, nisam mogao da ga dobijem. Svima bih rekao ime i objasnio bih situaciju, ali čim vide ličnu kartu, moje ime, moj pol, dobio bih instant: „Hvala, ali ne hvala.” Čak sam i nekoliko puta pitao zašto me odbijaju jer sam bio savršeno sposoban da odrađujem taj posao. U jednoj piceriji su mi bukvalno rekli da me odbijaju jer sam transrodna osoba. Umesto da imaju stav „ovoj osobi stvarno treba posao i sposobna je; daću ovoj osobi posao i to će joj pomoći”, oni gledaju na trans* ljude kao da su neka hodajuća bolest. Imao sam još nekoliko neprijatnih iskustva kada sam se obučavao za rad u jednom lancu maloprodaje, ali stvarno ne bih da pričam o tome. Bilo je užasno i ponižavajuće. Trans muškarac * Na poslu takođe nisam imala problema. Ovde ipak moram da naglasim da nisam nikada radila u nekom velikom preduzeću, međ’ svetinom, već u malim kolektivima, uglavnom sa ljudima otvorenog uma, najviše zbog prirode samog posla. Verujem da je to samo deo moje lične sreće i sticaj okolnosti. Znam mnogo onih kojima nije tako. Lezbejka

28


Izveštaj koji je izradio „Labris”, između ostalog, odnosi se i na to da „posebnu pažnju treba obratiti obezbeđivanju delotvorne zaštite prava na privatnost transrodnih pojedinaca u kontekstu zapošljavanja, a naročito u pogledu konkurisanja za posao, da bi se izbeglo svako nebitno otkrivanje njihove polne istorije ili njihovog prethodnog imena poslodavcu i drugim zaposlenima”, dok rezultati upućuju na to da u Srbiji izostaju afirmativne mere zapošljavanja LGBTI osoba39. Kao i u drugim oblastima, sama zajednica često ne prepoznaje postojeće mehanizme zaštite prava ili bira da ne prijavi slučaj iz straha od autovanja i dalje stigmatizacije, kao što na to ukazuje slučaj koji se dogodio u Zrenjaninu u martu 2014. godine, a koji je prijavljen Gej stejt alijansi – i pored upućivanja na pravne lekove, slučaj nikada nije procesuiran40. Prvu presudu kojom se potvrđuje diskriminacija na radnom mestu na osnovu seksualne orijentacije doneo je Apelacioni sud u Novom Sadu 2013. godine i može se reći da je na taj način uspostavljena sudska praksa sankcionisanja u toj oblasti41. Objedinjeni podaci o ukupnom broju osoba koje doživljavaju diskriminatorne i nasilne akte na radnom mestu zbog svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta nisu poznati. Rezultati kvalitativnog istraživanja Centra za kvir studije upućuju da LGBTI osobe, kao i opšta javnost, često gledaju na zabranu diskriminacije na radnom mestu kao na „proizvoljnost”, odnosno pravo svakog poslodavca ili poslodavke da odabere ko će i pod kojim uslovima za njih raditi42. Odsustvo pravnog prepoznavanja rodnog identiteta, pravna nevidljivost i nemogućnost trans* osoba da poseduju adekvatna lična dokumenta najočigledniji su kada se ima u vidu nemogućnost ekonomske nezavisnosti, odnosno rada i zapošljavanja, što se može potkrepiti podatkom o velikom razmimoilaženju između prijavljenog stepena obrazovanja i poslova koje trans* osobe obavljaju. Mada 54% ispitanika i ispitanica ima završen fakultet, višu školu ili u trenutku ispitivanja studira, a 39% njih ima završenu srednju školu, 25% trans* osoba radi na crno ili obavlja jednokratne poslove, 11% njih su izdržavana lica, a 11% se bavi seksualnim radom43. 39 „Izveštaj o implementaciji preporuke MC/Rec(2010)5 Komiteta ministara zemalja

članica o merama za borbu protiv diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta u Srbiji”, Labris, str. 59-60. 40 Godišnji izveštaj Gej strejt alijanse za 2014. godinu, str. 94. 41 http://www.slobodnaevropa.org/a/presuda-za-diskriminaciju-na-radnom-mestuzbog-seksualne-orjentacije/24819995.html 42 „Homofobija i internalizovana homofobija”, Centar za kvir studije, 2016, str. 75-76. 43 „Trans* osobe u Srbiji – analiza položaja i predlog pravnog rešenja”, cit. „Istraživanje problema transeksualnih osoba u sferama školstva, rada, zapošljavanja, zdravstvene zaštite i državne administracije”, Jelena Zulević, 2012, Gayten LGBT, str. 9.

29


Istraživanje ukazuje na to da diskriminacija LGBTI osoba ima značajne negativne posledice na ekonomiju zemlje. Istraživanje koje su zajedno sproveli Williams Institut i USAID 2014. godine u 39 zemalja sveta sa ekonomijama u razvoju, ukazuje da bruto društveni proizvod raste čak za 3% po priznavanju prava LGBTI osobama. U Srbiji LGBTI osobe na poslu najčešće ne govore o svojoj seksualnoj orijentaciji, ali čak i u razvijenim zemljama, u kojima se više od polovine LGBTI osoba javno deklarisalo, čak petina je doživela verbalne uvrede. Međunarodne studije ukazuju na to da su LGBTI osobe u povećanom riziku od siromaštva, a posebno ukoliko porodica napusti osobu zbog njenog seksualnog opredeljenja, što može dovesti do beskućništva (4, 5). Istraživanje urađeno u SAD pokazuje da je duplo više mladih LGBTI beskućnika u odnosu na mlade istog uzrasta iz opšte populacije44. Kako su u većoj meri izloženi siromaštvu, jedna od mera koja pokazuje da ima značajan uticaj na siromaštvo među LGBTI osobama jeste minimalna cena rada, pri čemu podizanje minimalne cene rada može značajno da utiče na smanjenje siromaštva u okviru te ciljne grupe (6). Istraživanja u SAD pokazuje i da sistem hraniteljstva nije u dovoljnoj meri prilagođen LGBTI osobama, pa dva i po puta više dece LGBTI seksualne orijentacije prijavljuje loš tretman, a takođe češće menjaju porodice45. Podaci istraživanja Centra za kvir studije iz 2016. godine pokazuju da postoji nepoverenje u kvalitet sistema socijalne zaštite uopšte, kao i da LGB osobe neće dobiti neophodnu pomoć i podršku zbog toga što nisu specifično prepoznati; ispitanici i ispitanice navode da nisu upućeni u to da postoji bilo kakav sistem podrške u toj oblasti46. Asocijacija „Duga” iz Šapca usmerila je svoje aktivnosti jednim delom ka unapređenju usluga socijalne zaštite i sprovela je niz osnovnih i naprednih treninga u 149 centara za socijalni rad na teritoriji Srbije. U godišnjem izveštaju Gej strejt alijanse za 2014. godinu nalazi se podatak da u svakom centru za socijalni rad postoji kontakt osoba kojoj se „LGBT osobe i članovi njihovih porodica mogu obratiti za pomoć i savetovanje u procesu autovanja, zbog porodičnih problema i za druge usluge iz domena socijalne zaštite”, kao i da je to unapredilo pružanje usluga iz tog domena, putem obezbeđivanja adekvatnih informacija, znanja i veština47. Podaci monitorniga i evaluacije rada 44 http://williamsinstitute.law.ucla.edu/research/safe-schools-and-youth/serving-our-

youth-2015-the-needs-and-experiences-of-lesbian-gay-bisexual-transgender-andquestioning-youth-experiencing-homelessness/ 45 http://williamsinstitute.law.ucla.edu/research/safe-schools-and-youth/lafys-aug-2014/ 46 „Homofobija i internalizovana homofobija”, Centar za kvir studije, 2016, str. 68-69. 47 Godišnji izveštaj Gej strejt alijanse za 2014. godinu, str. 59.

30


ovih centara prilikom postupanja sa LGBTI osobama izostaju i nije poznato u koliko je slučajeva i na koji način reagovano. Iako nije direktno vezan za socijalnu zaštitu, ali jeste za Porodični zakon, postoji i problem nemogućnosti sklapanja građanskog braka između LGBTI osoba. U Srbiji nije moguće sklopiti građanski brak, odnosno zasnovati istopolnu zajednicu, može se reći pre svega zbog stereotipa i kulturoloških karakteristika na ovim prostorima. Ipak, istraživanja ukazuju na to da omogućavanje sklapanja tih zajednica, osim toga što doprinosi inkluziji LGBTI građana u društvo i njihovom dostojanstvenom životu, dovodi i do ekonomskih benefita za zemlju koja uvede takvu mogućnost. Tako je, na primer, u SAD godinu dana nakon uvođenja mogućnosti sklapanja braka ekonomija koja se odnosi na venčanja ostvarila prihod od 1,58 milijardi američkih dolara od svadbi između LGBTI građana i građanki. Ovi podaci jasno ukazuju na to kako kultura i norme u Srbiji, koje snažno podržavaju negativne stavove prema LGBTI osobama, negativno i potencijalno razorno utiču na svaku oblast života te grupe građana, počevši od najitmnijih oblasti porodičnog života i doživljaja sebe, preko obrazovanja, zapošljavanja i generalno lošeg socio-ekonomskog položaja. Ovi podaci, iako nepotpuno, jasno ukazuju na potrebu da se angažuju svi društveni sistemi kako bi se otklonila sveobuhvatna diskriminacija LGBTI osoba. Osnovna uloga svakog društvenog aktera je da otkloni predrasude i stereotipe prema LGBTI građanima i građankama, kao i da promoviše jednakost te grupe građana sa ostalima. Sledeći deo teksta prikazuje na koji način različita ministarstva mogu taj zadatak da ostvare kroz svoje svakodnevno funkcionisanje.

31


Ministarstvo pravde Uloga u životu LGBTI osoba Veliki broj građana i građanki tokom života ima susret sa sudom ili tužilaštvom, odnosno pravosudnim sistemom, kroz postupke zaštite individualnih prava. Za LGBTI osobe njihova seksualna orijentacija, kao neraskidivi deo identiteta, može biti razlog neravnopravnog tretmana pred pravosudnim organima. Ministarstvo pravde treba da, u okviru svojih nadležnosti, pomogne LGBTI osobama da do pravde dođu jednako brzo kao i svi ostali građani i građanke. Pravosuđe je u demokratskim društvima primenom načela podele vlasti nezavisno i ne bi smelo biti podložno bilo kakvom uticaju ili pritisku od strane Vlade, Ministarstva ili Parlamenta. U tom smislu bi LGBTI osobe trebalo da određene zahteve u vezi sa radom pravosudnih organa usmere prema sudovima i tužilaštvima, preko najviših organa odgovornih za njihovo zakonito delovanje – Visokog saveta sudstva (VSS)48 i Državnog veća tužilaca (DVT)49. Ipak, ministarstvo zaduženo za oblast pravosuđa može i treba da bude jaka spona između građana i navedenih organa, te može značajno pomoći u artikulisanju zahteva LGBTI zajednice prema njima. Važna uloga Ministarstva je da u okviru svojih nadležnosti i uz poštovanje načela podele vlasti učini pravdu dostupnijom za građane i građanke i učini pravosudni sistem delotvorinijim i efikasnijim. Ono što Ministarstvo može jeste da garantuje zakonitost postupanja pravosudnih organa prema građankama i građanima. Pristup pravdi, u najužem tumačenju, znači mogućnost da se pred nadle­ žnim sudom ostvari zaštita pojedinačnih prava. Dosadašnja istraživanja u Srbiji nisu jasno adresirala iskustva LGBTI građana sa sudovima i tužilaštvom, te nemamo potpunu sliku o tome u kojoj je meri omogućen ravnopravan pristup pravdi za LGBTI osobe u Srbiji. Ministarstvo je pozvano da kreira politiku, odnosno strateško usmerenje države kroz donošenje Nacionalne strategije o reformi pravosuđa. Aktuelna strategija se odnosi na period do 2018. godine i u njoj su navedeni svi pravci delovanja u toj oblasti.50 Ona uređuje uloge Ministarstva u odnosu na pravosudne organe, a upravljanje sudskim i tužilačkim organima i nadzor nad zakonitim i efikasnim delovanjem tih organa kako bi se obezbedilo nesmetano 48 Više informacija na: http://vss.sud.rs/ 49 Više informacija na: http://www.dvt.jt.rs/ 50 Tekst dostupan na adresi: http://www.mpravde.gov.rs/files/Nacionalna-Strategija-

reforme-pravosuđa-za-period-2013.-2018.-godine.pdf

32


i ravnopravno ostvarivanje pravde za sve građanke i građane, još je dobrim delom uloga Ministarstva. Međutim, s obzirom na to da je uspostavljanjem pomenutih VSS i DVT značajan deo nadležnosti koje se odnose na upra­ vljanje pravosudnim sistemom prenet sa Ministarstva na ta tela, centralna nadležnost Ministarstva sada je fokusirana na razvoj politike i izradu normativnog okvira, kao i postavljanje opšteg okvira u kom pravosuđe funkcioniše. Normativni poslovi, odnosno poslovi izrade i prilagođavanja zakona i drugih opštih akata, od izuzetne su važnosti u procesu evropskih integracija Srbije, te je izgradnja kapaciteta Ministarstva u tom pravcu od ključnog značaja.

Nadležnosti i očekivanja Unapređenje položaja LGBTI građana mora svoj osnov imati u dobrom i sveobuhvatnom pravnom okviru. Ministarstvo je nadležno za izradu zakona iz, između ostalog, oblasti krivičnog zakonodavstva, obligacionih odnosa, oblasti nasleđivanja.  Unapređenje pravnog okvira u navedenim oblastima je od važnosti za unapređenje položaja LGBTI građana, te se očekuje od Ministarstva da aktivno usklađuje domaće propise sa međunarodnim standardima i relevantnim dokumentima i da uzima u obzir kontekst LGBTI života i prava u tom poslu. Pohvalno je, na primer, što je Ministarstvo unelo u nacrt Zakona, a Narodna skupština u novembru 2016. godine usvojila, Zakon kojim je dopunjena odredba krivičnog dela povreda ravnopravnosti (član 128), tako da se to delo može izvršiti i po osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.86 Osnov diskriminacije na osnovu polne karakteristike, koji je od značaja za zaštitu interseks osoba, naš pravni sistem, kao i većina pravnih sistema u regionu, ne poznaje. Podsetimo na ovom mestu da je krivičnopravna zaštita od diskriminacije uređena Krivičnim zakonikom29 kroz više krivičnih dela sa elementima diskriminacije, uključujući i zločin iz mržnje.51 Pored navedenog, Ministarstvo je pozvano da daje mišljenje o primeni odredaba zakona i drugih propisa iz svoje nadležnosti. Svojim mišljenjima, koja su neobaveznog karaktera, Ministarstvo utiče na pravilnu primenu propisa iz svoje nadležnosti. 51 Naime, mržnja zbog pola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, kao i nekoliko dru-

gih navedenih svojstava, propisana je kao jedina obavezna otežavajuća okolnost odredbom Člana 54a Krivičnog zakonika, osim ako nije propisana kao obeležje krivičnog dela.

33


 Izveštaji međunarodnih organizacija i tela, kao i nezavisnih tela za zaštitu ljudskih prava u Srbiji ukazuju na visok trend slučajeva diskriminacije i govora mržnje, kao i zločina iz mržnje, nasilja i napada na LGBTI osobe, dok istraživanja LGBTI organizacija i drugih organizacija civilnog društva ukazuju na to da takvi slučajevi često ostaju neprijavljeni, što se direktno dovodi u vezu sa nepoverenjem u institucije sistema. Generalno je visok procenat nepoverenja građana u pravosudni sistem i manji je broj LGBTI osoba od ukupnog broja osoba kojima su prava ugrožena, a koje zahtevaju zaštitu u sudskim postupcima i prijavljuju slučajeve policji.  Kao organ sa ovlašćenjima da kreira i usmerava politiku države u oblasti pravosuđa i da vodi računa o zakonitosti i efikasnosti postupanja sudova i tužilaštava, Ministarstvo treba da predlaže normativne i druge mere koje će obezbediti efikasniju zaštitu prava LGBTI osoba pred pravosudnim organima. Pravo na pristup pravdi proizilazi iz principa vladavine prava i prava na pravično suđenje, a uključuje i pristup sudovima i drugim državnim organima bez diskriminacije. Pravo na pravično suđenje, između ostalog, podrazumeva i pravnu pomoć, koja mora biti dovoljno efikasna kako bi se obezbedila ravnopravnost sa suprotnom stranom. Republika Srbija još nije usvojila Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći iako je on preko potreban i u toj oblasti su odavno pokrenute određene inicijative za njegovo donošenje, a u odnosu na obaveze Srbije u procesu pridruživanja Evropskoj uniji.  Ponuđena i buduća rešenja iz Nacrta zakona o besplatnoj pravnoj pomoći moraju biti zadovoljavajuća sa aspekta ostvarivanja jednakih mogućnosti i delotvornog pristupa pravdi, što posebno pogađa LGBT osobe i druge osobe iz osetljivih grupa koje su često izložene diskriminaciji. Sistemsko rešavanje pitanja besplatne pravne pomoći veoma je značajno za LGBTI osobe, koje često, zbog izloženosti diskriminaciji i nasilju, netrpeljivosti i neprihvatavanja različitosti ostaju bez finansijske podrške svojih porodica i/ili ekonomske nezavisnosti, te se mogućnost pružanja besplatne pravne pomoći oslanja na organičene resurse organizacija civilnog društva, čime se narušava pristup pravdi pripadnicima i pripadnicama LGBTI zajednice.

34


 Potrebno je da Ministarstvo uloži napore da bez odlaganja uputi Vladi, kao zvaničnom predlagaču, adekvatan nacrt novog zakona, koji će pre svega pratiti interese onih na koje se odnosi, a to su grupe u potrebi za besplatnom pravnom pomoći, među kojima i LGBTI. U okviru svoje nadzorne uloge, Ministartsvo prati stanje i rad u pravosudnim organima i primene propisa u oblasti pravosuđa i obavlja poslove nadzora nad primenom Sudskog poslovnika i Pravilnika o upravi u javnom tužilaštvu, predlaže mere za otklanjanje uočenih nedostataka, nadzire izvršenje naloženih mera i vrši nadzor nad postupanjem pravosudnih organa po pritužbama i predstavkama. Ministarstvo posebno vrši nadzor nad postupanjem u predmetima u vezi sa propisanim rokovima, a u skladu sa Ustavom i međunarodnim ugovorima garantovanim ljudskim pravom na suđenje u razumnom roku i drugim ljudskim pravima. Ministarstvo pravde vrši poslove pravosudne uprave, u koje spadaju i poslovi praćenja rada sudova u vezi sa postupanjem u predmetima u propisanim rokovima i postupanje po pritužbama i predstavkama. U skladu sa članom 8. navedenog zakona, stranka i drugi učesnik u sudskom postupku imaju pravo pritužbe na rad suda kad smatraju da se postupak odugovlači, da je nepravilan ili da postoji bilo kakav nedozvoljen uticaj na njegov tok i ishod, a prema odredbi člana 51. istog zakona poslove sudske uprave čine i poslovi razmatranja pritužbi i predstavki. Prema odredbi člana 55. Zakona o uređenju sudova, kad stranka ili drugi učesnik u postupku podnese pritužbu, predsednik suda dužan je da je razmotri i da o njenoj osnovanosti i preduzetim merama obavesti podnosioca pritužbe, kao i predsednika neposredno višeg suda, a sve u roku od petnaest dana od dana prijema pritužbe. Ako je pritužba podneta preko ministarstva nadležnog za pravosuđe, višeg suda ili Visokog saveta sudstva, o osnovanosti pritužbe i preduzetim merama obaveštavaju se i ministar, predsednik neposredno višeg suda i Visoki savet sudstva. Članom 71. Zakona propisana je ništavost svakog pojedinačnog akta pravosudne uprave kojim se dira u samostalnost i nezavisnost suda i sudija. Iako Visoki savet sudstva, prema Strategiji reforme pravosuđa, treba da preuzme punu odgovornost kao organ za utvrđivanje opšteg okvira i unutra­ šnjeg uređenja i rada sudova, nadzor nad primenom Sudskog poslovnika i dalje se nalazi u nadležnosti Ministarstva, kao i donošenje odluke o merili-

35


ma za određivanje broja zaposlenih u sudovima i tužilaštvima.52 Iako načelo podele vlasti nalaže nezavisan rad pravosudnih organa (sudovi, tužilaštva) i nemešanje izvršne vlasti, Ministarstvo ima određenog uticaja na postupanje tih organa. Naime, građani mogu podneti pritužbu na rad pravosudnih organa Odeljenju za nadzor u pravosudnim organima. To je veoma važno za slučaj da LGBTI osobe imaju dokaz da je prema njima neravnopravno postupano, posebno zbog njihove seksualne orijentacije. Ministarstvo nadzire primenu Sudskog poslovnika, a njime se, između ostalog, propisuje unutrašnje uređenje i rad sudova, pružanje pravne pomoći, pružanje međunarodne pravne pomoći, postupanje sudskog osoblja sa strankama i postupanje po predstavkama i pritužbama.53  Ministarstvo u svojoj nadzornoj ulozi nad postupanjem pravosudnih organa po pritužbama i predstavkama građanki i građana treba da obezbedi da LGBTI osobe mogu podneti pritužbu u slučaju da smatraju da se zbog njihove stvarne ili pretpostavljene seksualne orijentacije prema njima drugačije postupalo u sudskom postupku ili od strane tužilaca. Za LGBTI građane i građanke značajne su i nadležnosti ministarstva. Ministarstvo obavlja poslove u vezi sa stručnim usavršavanjem nosilaca pravosudnih funkcija i javnih beležnika i poslove u vezi sa statusom sudskih veštaka, prevodilaca i tumača. Taj segment rada Ministarstva pravde od velike je važnosti za unapređenje znanja svih koji obavljaju pravosudne funkcije o specifičnostima različitih osetljivih grupa i načinima zaštite njihovih prava.54 Ministarstvo je nadležno i da nadzire zakonitost rada Pravosudne akademije, koja u cilju doprinosa profesionalnom, nezavisnom, nepristrasnom i efikasnom obavljanju sudijske i tužilačke funkcije i stručnom i efikasnom obavljanju poslova sudskog i tužilačkog osoblja sprovodi obuke za sudije i tužioce.55 52 Str. 19. Strategije 53 Član 2. Poslovnika definiše ulogu Ministarstva u sudovima koja se odnosi na upravljanje,

a ne na suđenje. Unutrašnja organizacija i rad suda odvojeni su od suđenja i obuhvataju upravne, administrativne, tehničke, stručne, informacione, finansijske i ostale prateće poslove značajne za sudsku vlast. Ti poslovi organizuju se tako da sud svoju funkciju vrši zakonito, blagovremeno i efikasno kako bi se strankama olakšalo obavljanje poslova u sudu, sa što manje troškova. URL: http://www.paragraf.rs/propisi/sudski_poslovnik.html 54 URL: http://www.mpravde.gov.rs/tekst/1889/odeljenje-za-pravosudne-profesije.php 55 Početna i stalna obuka sudija, javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca (u daljem tekstu: tužioci), obuka sudijskih i tužilačkih pomoćnika i pripravnika i obuka sudskog i tužilačkog osoblja.

36


Jedan od članova upravnog odbora Pravosudne akademije je i državni sekretar u ministarstvu nadležnom za pravosuđe zadužen za stručno usavršavanje zaposlenih u pravosuđu. Pravosudna akademija je nadležna za organizovanje i sprovođenje prijemnih ispita za početnu obuku, organizuje i sprovodi početnu obuku, organizuje i sprovodi stalnu obuku sudija i javnih tužilaca, organizuje i sprovodi obuku predavača i mentora, organizuje i sprovodi stručno usavršavanje sudskog i tužilačkog osoblja, uspostavlja i održava saradnju sa domaćim, stranim i međunarodnim institucijama organizacijama i udruženjima u vezi sa poslovima koje obavlja. Nosioci pravosudnih funkcija treba da budu senzibilisani za teme LGBT kako bi adekvatno prepoznali diskriminaciju, zločin iz mržnje, a takođe i kako bi ravnopravno pružili uslugu građanima i građankama bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju.  Ministarstvo treba da učini napore u okviru svojih nadležnosti kako bi omogućilo da u okviru obuke za sudije i tužioce budu uključena pitanja osnovnih ljudskih prava i mehanizama njihove zaštite, antidiskriminacionog prava i, ako je potrebno, posebno zaštite prava LGBTI građana i građanki. Naročito je važno da se pitanje procesuiranja i suđenja za zločin iz mržnje posebno obradi kao novi institut u našem pravnom sistemu, koji primenjuju sudije i tužioci. Ministarstvo je nadležno da prati realizaciju programa evropskih integracija u oblasti pravosuđa, sprovodi obaveze države koje proizilaze iz Evropskog partnerstva i ostalih strateških dokumenata vezanih za proces pridruživanja EU, te da da koordiniše i učestvuje u radu Podgrupe 23: Pravosuđe i osnovna prava, što je najznačajnije sa aspekta ljudskih prava LGBTI osoba. Rad Ministarstva kao nosioca aktivnosti za Pregovaračku grupu 23 u okviru pretpristupnih pregovora države sa EU može imati veliki uticaj na živote LGBTI osoba u Srbiji. Kako primećuje i Evropska komisija u svojim izveštajima, Republika Srbija prihvata pravne tekovine Evropske unije i pokazuje visok stepen svesti o strateškom i političkom okviru Evropske unije u toj oblasti. Vrlo je značajan stepen važnosti koji je dat unapređenju položaja LGBTI građana i građanki u Republici Srbiji, iskazan kroz preporuku Evropske komisije, citirane u Akcionom planu za Poglavlje 2356: posebnu pažnju posvetiti okončanju diskriminacije LGBTI zajednice i obezbediti poštovanje njihovih prava i sloboda. 56 Izvor: http://www.mpravde.gov.rs/tekst/12647/akcioni-plan-za-pregovaranje-poglavlja-

23-usvojen-na-sednici-vlade-srbije-27-aprila-2016.php

37


 Ministarstvo pravde, kroz svoju ulogu u pregovaračkoj poziciji, dodatno može vršiti uticaj na potpunu i sveobuhvatnu implementaciju ciljeva utvrđenih Akcionim planom. Ono što je u tom procesu značajno jeste da se ispunjenost aktivnosti ocenjuje na osnovu rezultata koji moraju biti merljivi, te je Ministarstvo pravde u poziciji da na direktan i indirektan način u okviru svojih nadležnosti izvrši ozbiljan uticaj na poboljšanje položaja LGBTI građana i građanki. U okviru Ministarstva formiran je Savet za sprovođenje Akcionog plana za pregovore za Poglavlje 2357, koji prati sprovođenje aktivnosti sadržanih u Akcionom planu i podnosi mesečne izveštaje šefici pregovaračkog tima za vođenje pregovora o pristupanju Republike Srbije Evropskoj uniji i predsedniku pregovaračke grupe za Poglavlje 23, koji je pomoćnik Ministra pravde.58 U Akcionom planu se na više mesta ističe položaj LGBTI osoba i predviđene su konkretne mere aktivnosti i indikatori za njihovo sprovođenje.  Potrebno je da Ministarstvo učini napore kako bi se sve aktivnosti iz AP sprovodile u kontekstu unapređenja položaja LGBTI osoba. Još jedna nadležnost Ministarstva jeste da prati i koordiniše zastupanje Republike Srbije pred Evropskim sudom za ljudska prava i da se stara o obja­ vljivanju presuda koje se odnose na Republiku Srbiju i prati njihovo izvršenje. Podsetimo da Evropski sud za ljudska prava obezbeđuje adekvatnu primenu Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. U skladu sa zakonom, odnosno nakon iscrpljivanja svih raspoloživih efektivnih pravnih sredstava u Srbiji, svaki građanin se može obratiti Evropskom sudu za ljudska prava i pred njim zatražiti zaštitu, a pravna praksa Suda obavezujuća je za donošenje domaćih sudskih i drugih relevantnih odluka.  LGBTI osobe očekuju od Ministarstva da objavljuje presude od značaja za primenu standarda nediskriminacije, zaštite privatnosti, zaštite psihičkog i fizičkog integriteta LGBTI osoba i njihovog ravnopravnog ostvarivanja drugih prava iz Evropske konvencije o ljudskim pravima. Pored toga, Ministarstvo treba da prati ispunjavanje preporuka iz godišnjeg izveštaja koji Evropska komisija objavljuje o napretku Srbije u procesu pri57 Izvor: http://www.mpravde.gov.rs/files/Akcioni-plan-Treci-nacrt-Konacna-verzija1.pdf 58 Izveštaj AP za 2016: http://www.mpravde.gov.rs/files/Izveštaj-br.204-2016-o-sprovođenju-

Akcionog plana-za-Poglavlje-23.pdf

38


stupanja EU u oblasti pravosuđa59. Ministarstvo je nadležno i za stvaranje uslova za pristup i realizaciju projekata iz delokruga Ministarstva koji se finansiraju iz sredstava pretpristupnih fondova Evropske unije i korisnik je pretpristupnih fondova Evropske unije.60 Jedan od sprovedenih projekata je, na primer, i „Jačanje obrazovnih aktivnosti i unapređenje organizacionih kapaciteta Pravosudne akademije”, koji je odobren u okviru Nacionalnog programa IPA i koji je obuhvatio aktivnosti na unapređenju funkcionisanja Pravosudne akdemije u delu koji se tiče unapređenja postojećih i izrade novih programa obuka, a deo projekta je usmeren na podršku ujednačavanju sudske prakse po ugledu na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i njenom daljem usklađivanju sa evropskim standardima. Ili, na primer, projekat „Efektivno izvršenje sudskih odluka”, koji se bavi unapređenjem sistema izvršenja sudskih odluka kroz jačanje kapaciteta Komore izvršitelja, kao i kapaciteta Ministarstva pravde za izvršavanje nadležnosti u toj oblasti.  Realizacija tih i drugih budućih projekata predstavlja direktan uticaj na politike koje sprovodi Ministarstvo i u kojima prožimajući faktor treba da bude, između ostalog, poboljšanje položaja LGBTI građana i građanki i svih građana i građanki iz osetljivih i marginalizovanih društvenih grupa.  Jedan od ciljeva projektnih aktivnosti treba da podrazumeva poštovanje ljudskih prava, senzibilisanje nosilaca pravosudnih i svih drugih relevantnih funkcija koje su obuhvaćene realizacijom tih i drugih projekata, kao i unapređenje njihovih kompetencija koje se tiču poštovanja ljudskih prava LGBTI građana i građanki, ali i implementacije antidiskriminacionog zakonodavstva Republike Srbije.  Očekuje se da se projekti u oblasti pravosuđa od značaja za LGBTI osobe, kao što je jednak pristup pravdi za LGBTI, senzibilisanje i obuke za nosioce pravosudnih funkcija i obuke o zločinima motivisanim fobijom i mržnjom prema osobama LGBTI seksualne orijentacije, finansiraju na godišnjem nivou.

59 Dostupan na adresi: http://www.seio.gov.rs/upload/documents/eu_dokumenta/go-

disnji_izvestaji_ek_o_napretku/izvestaj_ek_srbija_2016.pdf 60 URL: http://www.mpravde.gov.rs/sekcija/48/evropske-integracije-i-projekti.php

39


Ministarstvo je nadležno i da priprema propise o zaštiti podataka o ličnosti i tajnosti podataka i vrši nadzor nad primenom propisa koji uređuju tajnost podataka. Podaci koji se odnose na pol, žrtvu nasilja i seksualni život spadaju među naročito osetljive podatke u smislu člana 16. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i mogu se obrađivati na osnovu slobodno datog pristanka lica, osim kada zakonom nije dozvoljena obrada ni uz pristanak. Iako je primetno da se u poslednjih nekoliko godina u medijima objavljuje veliki broj ličnih podataka građana, čak i onih koji su zakonom definisani kao naročito osetljivi podaci, dosad nije utvrđena krivica nijednog državnog službenika za krivično delo neovlašćenog prikupljanja podataka iz člana 146. Krivičnog zakonika.61 Za LGBTI osobe seksualna orijentacija povezana sa ličnim imenom osobe je osetljiv lični podatak i vrlo je važno da Ministartsvo inicira usvajanje neophodnih akata za potpunu primenu.  Neophodno je da Ministarstvo pripremi neophodne propise u navedenoj oblasti, u skladu sa rešenjima koje je predložio organ za tu oblast – Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.62 Ministarstvo priprema propise o crkvama i verskim zajednicama i pruža podršku razvoju verskog obrazovanja i pomoć pri uključivanju u sistem obrazovanja, preko Uprave za saradnju sa crkvama, koja vrši stručne poslove afirmacije i razvoja slobode veroispovedanja. Nesumnjivo je da je dominantna Srpska pravoslavna crkva (SPC) u našem društvu veoma uticajna u formiranju stavova i moralnih vrednosti građanki i građana i da je tradicionalno „neprijatelj” LGBTI osobama, s obzirom na uvreženo tumačenje hrišćanskog učenja o romantičnoj ljubavi kao odnosu osoba različitog pola. Jaki kulturološki dometi takvih pogleda utiču i na pozitivne propise, koji brak i vanbračnu zajednicu rezervišu za heteroseksualne parove. 61 Isto. 62 Ni šest godina po usvajanju Strategije o zaštiti podataka o ličnosti nije usvojen akcioni plan

za njeno sprovođenje, a brojne odredbe zakona usvojenih pre donošenja Zakona o zaštiti podataka o ličnosti nisu usklađene s njim. Nacrt zakona o zaštiti podataka o ličnosti, koji je objavljen u oktobru 2015. na sajtu Ministarstva pravde, nije konsultovao Model zakona o zaštiti podataka o ličnosti, koji je Poverenik sačinio još 2014. godine, iako je to predviđeno Akcionim planom za Poglavlje 23. Pored toga, nacrt koji je izradila radna grupa suštinski odstupa od rešenja koja su predviđena Modelom zakona. Izvor: „Ljudska prava u Srbiji 2015”, Beogradski centar za ljudska prava, Beograd 2016, str. 36. Dostupno na adresi: http://www.bgcentar. org.rs/bgcentar/wp-content/uploads/2013/04/Ljudska-prava-u-Srbiji-2015.pdf

40


 Očekuje se od Ministarstva, kao sekularnog elementa države, da omogući konstruktivan dijalog LGBTI zajednice sa predstavnicima najuticajniije religijske zajednice u cilju pronalaženja zajedničkih vrednost i da bude vezivni faktor u dostizanju i širenju tolerancije kao osnovne zajedničke nepobitne vrednosti. Iako ovo očekivanje može delovati previše ambiciozno, neki primeri iz prakse drugih zemalja pokazuju da se ipak određene vrednosti LGBTI zajednice mogu uskladiti sa religijskim uverenjima, kao što to promovišu određene organizacije gej muslimana63, LGBTI katolika i dr.64

63 Izvor: http://islamandhomosexuality.com/organizations/ 64 Izvor: http://www.pbs.org/independentlens/content/love-free-or-die_lgbt-religious-

organizations-html/

41


Ministarstvo unutrašnjih poslova Uloga u životu LGBTI osoba Uloga Ministarstva (MUP) se pre svega dovodi u vezu sa radom policije u osiguravanju bezbednosti građanki i građana, odnosno zaštitom psihičkog i fizičkog integriteta LGBTI osoba, koje su često žrtve nasilnog ponašanja i maltretiranja zbog svog identiteta. Direkcija policije je organizaciona jedinica MUP koja nosi većinu nadležnosti za koje se vezuje ta tradicionalna uloga Ministarstva. Pored toga, Ministarstvo ima značajnu ulogu u vezi sa pitanjima ličnih dokumenata, u vezi sa statusom stranih državljana, sa sistemom vođenja ličnih podataka i drugim. Od pripadnika i pripadnica policije i slu­ žbenika i službenica Ministarstva se očekuje da s punom pažnjom i obzirom pristupaju LGBTI građanima i građankama u za njih osetljivim navedenim oblastima iz delokruga Ministarstva. Značajni pomaci u radu Ministarstva su prisutni u poslednjih nekoliko godina u oblasti edukacije i senzibilizacije policijskih službenika i službenica u pogledu LGBTI i obaveze poštovanja njihovih prava, najpre u pogledu zabrane diskriminacije, govora mržnje i zločina iz mržnje i obezbeđivanja ravnopravnog pristupa uslugama zaštite bezbednosti od strane MUP-a, kao i ravnopravnom tretmanu LGBTI osoba unutar Ministarstva. Može se konstatovati modernizacija rada MUP-a i napredak u pristupu temama ljudskih prava i u zaštiti ugroženih grupa poput LGBTI, ali postoji još dosta prostora za napredak kako bi svaka osoba u Srbiji mogla dostojanstveno i u svim situacjima iskazati svoj identitet zasnovan na rodu ili svoju seksualnu orijentaciju. Evropska komisija upozorava da je u Srbiji potrebno intenzivirati rad na sprovođenju istraga, gonjenju i kažnjavanju za krivična dela motivisana mržnjom i delotvorno sprovoditi aktivnosti na promociji ravnopravnosti i obezbeđivanja integracije pripadnika najviše diskriminisanih grupa, među kojima je i LGBTI.65 Iako je još krajem 2012. godine usvojen član Krivičnog zakonika (član 54a) koji obavezuje sudije da mržnju zbog seksualne orijentacije i rodnog identiteta (između drugih osnova) uzmu u obzir kao posebno obavezujuću otežavajuću okolnost prilikom odmeravanja kazni za krivična dela počinjena iz takve mržnje, dosad nije usvojena nijedna pravosnažna sudska presuda u

65 Izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije u procesu evropskih integracija za 2016.

godinu, dostupan na: http://www.seio.gov.rs/upload/documents/eu_dokumenta/godisnji_izvestaji_ek_o_napretku/izvestaj_ek_srbija_2016.pdf

42


kojoj je krivično delo kvalifikovano tom otežavajućom okolnosti.66 Važna je senzibilisanost i obučenost policiljskih službenika i službenica da prepoznaju takav motiv u slučaju napada i ugrožavanja bezbednosti LGBTI osoba i zabeleže sve relevantne podatke u tom smislu radi dostavljanja tužilaštvu. Modernizacija policije i pribilžavanje građanima i građankama omogućeno je članom 27. Zakona, koji uvodi koncept policije u zajednici. On podrazumeva da policija razvija saradnju i partnerstvo sa građanima i drugim subjektima zajednice u cilju obavljanja policijskih poslova i rešavanja lokalnih bezbednosnih prioriteta i da koordiniše zajedničke interese i potrebu stvaranja povoljnog bezbednosnog ambijenta u zajednici, odnosno izgradnju bezbednog demokratskog društva. Navedeni član propisuje da policija razvija profesionalne kapacitete, kompetencije i etiku policijskih službenika za društveno odgovorno delovanje policijske službe, uz puno poštovanje ljudskih i manjinskih prava i sloboda i zaštitu svih ranjivih grupa. Uspostavljanje i razvoj policije u zajednici je, kako je navedeno u Strategiji, motivisano namerama da se unapredi saradnja i zajednički rad policije i zajednice, što doprinosi smanjenju konflikata, obezbeđuje bolju dostupnost pravdi i adekvatan odgovor na bezbednosne potrebe i zahteve građana i građanki, uz njihovu podršku policijskom radu. Strateški cilj 4.6. Strategije policije u zajednici iz 2013. godine odnosi se na posvećenost poštovanju etičkih principa i različitosti, što podrazumeva opredeljenost i aktivnosti na radu policije uz uvažavanje različitosti i obezbeđivanje ostvarivanje prava i sloboda pripadnika manjinskih grupa u skladu sa domaćim i međunarodnim pravnim normama. Koncept policije u zajednici i razvoj ljudskih resursa u MUP-u vodili su uspostavljanju oficira za vezu sa LGBT osobama u nekoliko gradova. Naime, tokom 2014. godine MUP Srbije je imenovao oficira za vezu sa LGBT zajednicom u Upravi policije sa ciljem unapređenja bezbednosne zaštite LGBT zajednice, a na osnovu Akcionog plana za unapređenje rada i saradnje policije sa predstavnicima i udruženjima „seksualno različitih osoba”, u cilju razvoja i unapređenja rada policije u zajednici, posebno u delu razvoja obuke, delovanja i saradnje policijskih službenika sa predstavnicima udruženja „seksualno različitih osoba”67.

66 Ljudska prava u Srbiji 2016, Beogradski centar za ljudska prava, 2017. Dostupno na

adresi: http://www.bgcentar.org.rs/bgcentar/wp-content/uploads/2013/04/Ljudskaprava-u-Srbiji-2016.pdf 67 Godišnji izveštaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u Srbiji za 2014. godinu, Gej strejt alijansa, Beograd 2015. Dostupno na adresi: http://gsa.org.rs/wp-content/ uploads/2015/03/GSA-izvestaj-2014.pdf

43


U skladu sa Akcionim planom Ministarstvo unutrašnjih poslova je početkom febuara 2014. godine opredelilo prvog oficira za vezu sa LGBT populacijom, sa ciljem da u narednom periodu, u saradnji sa LGBT zajednicom i oficirima iz područnih policijskih uprava, razvija komunikaciju i saradnju radi unapređenja bezbednosne zaštite LGBT zajednice. Početkom maja 2014. godine, policijske uprave u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu su opredelile oficire za vezu sa LGBT populacijom, koji su održali regionalne sastanke sa organizacijama koje se bave zaštitom prava LGBT populacije, u cilju unapređenja dalje saradnje. Na inicijativu organizacije „Labris” i u saradnji sa njom Ministarstvo je realizovalo pet dvodnevnih seminara za 130 policijskih slu­žbenika i službenica (kriminalističke policije i policije opšte nadležnosti) iz svih područnih policijskih uprava na temu „Istopolna orijentacija i rodni identitet”, u cilju unapređenja saradnje policije sa LGBT populacijom.68 Pored osnovne uloge policije da štiti LGBTI osobe kao tražioce usluga MUP-a, važna je i njena uloga u zaštiti LGBTI osoba u svojim redovima. Uzevši u obzir tradicionalno konzervativne i stereotipne stavove prema LGBTI osobama među pripadnicima struktura bezbednosti, postoji potreba da se pripadnicima i pripadnicama MUP-a koji su LGBTI pruži podrška u radnom okruženju. Policijski službenik je, prema članu 45. Zakona o policiji69, dužan da obavlja policijske poslove u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke i uz poštovanje odredbi Kodeksa policijske etike. Kodeks („Sl. glasnik RS”, br. 92/2006) u članu 23. propisuje da se postupak prijema u službu zasniva na objektivnim i nediskriminatorskim uslovima za prijem, a prijem vrši posle potrebnog testiranja kandidata. Politikom prijema teži se prijemu na rad muškaraca i žena iz različitih društvenih grupa, uključujući etničke manjinske grupe, sa krajnjim ciljem da policijski službenici odražavaju strukturu društva kome služe.

Nadležnosti i očekivanja Ministarstvo obavlja poslove državne uprave70 koji se odnose na zaštitu života, lične i imovinske bezbednosti građana, sprečavanje i otkrivanje krivičnih dela i pronalaženje i hvatanje učinilaca krivičnih dela i njihovo privođenje nadležnim organima, održavanje javnog reda i mira, pružanje pomoći u slučaju opasnosti, bezbednost itd. 68 Isto. 69 „Sl. glasnik RS“, br. 6/2016 70 Član 11. Zakona o ministarstvima

44


Srbija je 2011. godine potpisala Zajedničku izjavu o zaustavljanju akata nasilja i sličnih vidova kršenja ljudskih prava, zasnovanih na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu. Zakonik o krivičnom postupku i Zakon o policiji, kao i opšti pavni akti MUP-a određuju način postupanja u slučaju ugrožavanja bezbednosti građanki i građana i u situcaijama u kojima postoje elementi vršenja krivičnih dela. Pored toga, navedeni propisi uspostavljaju standarde postupanja u odnosu na počinioce i žrtve kaznenih ponašanja. Prema članu 5. Zakona o policiji, zaposleni u Ministarstvu i policiji su dužni da jednako postupaju prema svima, bez obzira na njihovu rasnu, polnu ili nacionalnu pripadnost, njihove različitosti koje proističu iz društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja ili opredeljenja, roda i rodnog identiteta i dr. Član 67. nalaže policijskom službeniku/sužbenici da u primeni policijskih ovlašćenja postupa nepristrasno, pružajući svakome jednaku zakonsku zaštitu i postupajući bez diskriminacije lica po bilo kom osnovu. U skladu sa članom 41. Kodeksa, policija, bez bilo kakve diskriminacije, obezbeđuje potrebnu podršku, pomoć i informacije žrtvama krivičnih dela.  Pripadnici/pripadnice policije moraju postupati ravnopravno prema LGBTI žrtvama i potencijalnim žrtvama akata ugrožavanja bezbednosti i kaznenih dela.  Pripadnici/pripadnice policije moraju postupati ravnopravno prema LGBTI počiniocima i potencijalnim počiniocima kaznenih dela. Mera 3.2.2 u okviru Akcionog plana za primenu Strategije prevencije i zaštite od diskriminacije za period od 2014. do 2018. godine71 glasi: „Suzbiti akte nasilja, netolerancije i pretnje prema osetljivim društvenim grupama sprovođenjem efikasnih istraga i preduzimanjem mera krivično-pravne i drugih oblika zaštite i vođenje evidencije.” U odnosu na LGBTI građanke i građane to se ogleda u sprovođenju delotvorne istrage i sankcionisanju diskriminatorskih postupaka prema LGBTI osobama. Mera 3.2.5. glasi: „Ohrabriti žrtve i svedoke da prijavljuju slučajeve nasilja i pretnji zasnovanih na ličnom svojstvu, pri čemu su indikatori utvrđene mere fizičke i druge zaštite žrtava nasilja i svedoka, i obezbediti zaštitu žrtava i svedoka.” U vezi sa ovom aktivnošću u Izveštaju72 navedeno je da mera nije realizovana i da MUP, prema navodima realizatora mere, razmatra razloge za neispunjenje predviđenih aktivnosti i da će u narednom periodu otkloniti te­ škoće koje ima u ispunjavanju istih. Planirani resursi nisu utrošeni po planu. 71 http://www.ljudskaprava.gov.rs/sites/default/files/dokument_file/akcioni_plan_-_srpski.pdf 72 http://www.ljudskaprava.gov.rs/sites/default/files/dokument_file/drugi_izvestaj_

ap_final_16082016.pdf

45


Ministarstvo obavlja poslove obezbeđivanja zborova i drugih okupljanja građana. Nesumnjivo je važna uloga Ministarstva u obezbeđivanju skupova koje organizuju građanke i građani, a za LGBTI zajednicu je to posebno važno s obzirom na domete događaja poput Parade ponosa. U prethodnim godinama postojao je veliki problem sa spremnošću Ministarstva da na adekvatan način i sa poštovanjem procesnih garancija za organizatore koji prijavljuju skup, blagovremeno zvaničnim aktom odobri organizovanje Parade ponosa i time ravnopravno tretira LGBTI građanke i građane73.  Potrebno je da Ministarstvo nastavi da na jednak način tretira sve organizatore skupova, protesta, mitinga, uličnih šetnji i da ne pravi razlike u odnosu na prirodu skupa, izuzev Ustavom definisanih ograničenja (pozivanje na rušenje ustavnog poretka i slično).  Potrebno je da Ministarstvo nastavi dobru praksu omogućavanja održavanja i obezbeđivanja Prajda i da svoju odluku o tome zasniva na Zakonu i Ustavu, poštujući procesne norme. Vrednosni stav o tome da li je određeni skup legitiman u demokratskom društvu može dati samo celo društvo, ali uz garantovanje osnovnih ljudskih prava manjinskih grupa i svih građanki i građana.  Potrebno je da Ministarstvo primenjuje iste standarde kada obezbeđuje regularno prijavljene skupove, odnosno da jednako tretira aspect bezbednosti svakog skupa, a ne samo onih koji predstavljaju predmet političke odluke, kao što je to Prajd. Strategijom prevencije i zaštite od diskriminacije predviđena je posebna mera koja se odnosi na to da se „obezbedi puno ostvarivanje prava na mirno okupljanje u otvorenom i zatvorenom prostoru LGBT osobama, kroz obezbeđenje mehanizama zaštite učesnika takvih okupljanja i preventivno deluje u pravcu identifikovanja potencijalnih bezbednosnih pretnji i njihovog otklanjanja”. Naime, poseban cilj Strategije (4.4.5.1.) odnosi se na slobodu mirnog okupljanja, slobodu izražavanja, a politička i društvena participacija LGBT osoba i podrazumeva omogućavanje održavanja javnih manifestacija u skladu sa pozitivnim propisima, uz osiguranu bezbednost učesnika pre, za vreme i posle samog događaja. Neophodno je preduzimanje preventivnih i zaštitnih mera radi postizanja bezbednosti učesnika mirnih javnih skupova u korist ljudskih prava lezbejki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba od 73 Naime, organi MUP-a su se pozivali na ranije odredbe Zakona, koje kažu da „nadležni

organ može da zabrani održavanje javnog skupa radi sprečavanja ometanja bezbednosti ljudi i imovine”.

46


bilo kakvih pokušaja nezakonitog ometanja ili sprečavanja efektivnog uživanja njihovog prava na slobodu izražavanja i mirno okupljanje. Preventivno delovanje radi sprečavanja svakog pokušaja pretnje, napada ili onemogućavanja organizovanja takvih javnih skupova je takođe aktivnost navedena u Strategiji. Novi Zakon o javnom okupljanju („Službeni glasnik RS”, br. 6/16) je i donet nakon što je Odlukom Ustavnog suda na sednici 9. aprila 2015. godine utvrđeno da Zakon o okupljanju građana nije u saglasnosti sa Ustavom, usled čega je nakon objavljivanja ove odluke šest meseci postojala pravna praznina u oblasti javnih skupova. Zakonom o javnom okupljanju definisani su okupljanje, mesta okupljanja, organizator okupljanja, a propisani su i obaveza prijavljivanja okupljanja na otvorenom prostoru u skladu sa Ustavom, sadržaj prijave okupljanja, dužnosti organizatora, vođe okupljanja, angažovanje redara i učesnika na okupljanju, mere obzbeđenja, sprečavanje ili prekid okupljanja, mere u slučaju prekida okupljanja, kao i kaznene odredbe. Ustavni sud je 21. aprila 2016. godine doneo odluku kojom je usvojena ustavna žalba udruženja „Parada ponosa Beograd” i kojom je utvrđeno da je Ministarstvo unutrašnjih poslova – Direkcija policije – Policijska uprava za grad Beograd – Policijska stanica Savski venac svojim rešenjem kojim nije dozvoljeno organizovanje Parade ponosa 2013. godine, povredilo pravo na sudsku zaštitu, pravo na pravno sredstvo i slobodu okupljanja koju garantuje Ustav. U centru Beograda je 25. juna 2016. godine održan skup „Ponos Srbije“ kao protest u pokretu u kome je učestvovalo oko 150 pripadnika LGBTI zajednice. U septembru 2016. godine održana je i Parada ponosa, koju su obezbeđivale jake policijske snage i koja je organizovana kao skup u pokretu. Skupovi su protekli bez ikakvih incidenata.74 MUP je prepoznat kao realizator niza mera i aktivnosti u Akcionom planu za primenu Strategije prevencije i zaštite od diskriminacije za period od 2014. do 2018. godine75, na primer, Aktivnost 4. – Preduzimanje preventivnih mera, kao i identifikovanje potencijalnih bezbednosnih pretnji i njihovo otklanjanje, radi efikasnijeg stvarivanja prava na slobodu mirnog okupljanja građana, postizanja bezbednosti učesnika na LGBTI skupovima i zaustavljanju akta nasilja i sličnih oblika kršenja ljudskih prava, zasnovanih na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu i Aktivnost 5. – Redovni sastanci sa organizatorima Parade ponosa. 74 “Ljudska prava 2016.”,Beogradski centar za ljudska prava, Beograd, 2017., str, 47. 75 Dokument dostupan na adresi: http://www.ljudskaprava.gov.rs/sites/default/files/

dokument_file/akcioni_plan_-_srpski.pdf

47


 Ministarstvo obavlja poslove u vezi sa državljanstvom, jedinstvenim matični brojem građana, ličnim kartama, putnima ispravama itd. Pravni sistem u Srbiji ne prepoznaje trans osobe. Naime, za osobe koje u potpunosti prilagode pol rodnom identitetu (transseksualne osobe), tek na kraju procesa moguća je promena imena, oznake pola i matičnog broja u ličnim dokumentima, na osnovu odluke Ustavnog suda broj Už – 3238/2011 od 8. marta 2012. godine, koja je obavezujuća do donošenja relevantnog zakona. Promena drugih dokumenata, kao što su diplome fakulteta, osnovnih i srednjih škola, takođe nije pravno regulisana, već se praksa (delimično) oslanja na mišljenje Poverenika za zaštitu ravnopravnosti u kome je konstatovana povreda Zakona o zabrani diskriminacije u slučaju M.Đ. protiv Pravnog fakulteta u Beogradu76, do donošenja odgovarajućeg propisa. Od velikog je značaja za trans osobe da mogu da usklade svoj osećaj polne i rodne pripadnosti, odnosno svoj rodni identitet sa svim podacima koji predstavljaju njihovu ličnost u javnosti i u sistemu državne uprave, sa kojim se susreću u procesu ostvarivanja svojih prava. Naime, ne postoje zakonska rešenja koja bi transpolnim osobama jasno omogućila brzu promenu ličnih dokumenata. Dosadašnja neujednačena praksa po ovom pitanju dovodila je i do uskraćivanja brojnih drugih prava transpolnim licima, kao, na primer, pravo na rad, a transpolne osobe su bile podvrgnute neadekvatnom tretmanu od strane zaposlenih u nadležnim organima uprave. Nedostaje sistemsko rešenje problema pravnog priznavanja transpolnim osobama njihovog novostečenog pola i novog imena radi obezbeđivanja pravnog kontinuiteta koji su započele hormonalno-operativnim putem. Jedna od mera predviđenih Strategijom je unapređenje položaja transpolnih osoba kroz izmene i dopune većeg broja zakona, među kojima i Zakona o matičnim knjigama, i propisivanje efikasne procedure u vezi sa promenom imena i pola transpolnih osoba ili njeno regulisanje posebnim zakonom, ili regulisanje svih pitanja pravnog statusa transrodnih osoba (uključujući i transpolne osobe) posebnim zakonom (uz uvažavanje principa pravnog kontinuiteta i identiteta, prava i dužnosti transpolne osobe i relevantnosti novostečenog pola).  Ministastvo treba da učini napore u okviru svojih nadležnosti radi izmena i dopuna postojećih zakona u oblasti ličnih dokumenata i matičnih knjiga kako bi se omogućilo transseksualnim osobama da nakon usklađivanja pola izvrše odgovarajuće promene u ličnim dokumentima. 76 Dokument dostupan na adresi: http://ravnopravnost.gov.rs/rs/prituzba-m-d-protiv-

pravnog-fakulteta-zbog-diskriminacije-na-osnovu-pola-u-oblasti-pruzanja-usluga/

48


LGBTI osobe sa pravom očekuju od MUP-a da dodatnim obukama, u skladu sa aktivnostima predviđenim u Strategiji razvoja policije i drugim navedenim strateškim dokumentima, ojača kapacitete, senzibilisanost i spremnost pripadnika i pripadnica MUP-a za bolju zaštitu prava LGBTI populacije. Policija će, uz razvoj obuke o različitostima i nediskriminaciji, u policijskim upravama opredeliti policijske službenike za kontakt i saradnju sa manjinskim zajednicama i grupama. Krajem 2015. godine u Ministarstvu je formiran Sektor za ljudske resurse, čime je potvrđen značaj usvajanja novog koncepta upravljanja ljudskim resursima, koji je u MUP uveden kroz projekat „Moderan koncept upravljanja ljudskim resursima u Ministarstvu unutrašnjih poslova”, a koji naglašava potrebu uspostavljanja i primene najviših standarda najbolje prakse u pogledu sprečavanja svakog vida diskriminacije. Takođe, sistematizovano je radno mesto specijalista za razvoj aspekata jednakih mogućnosti u politikama ljudskih resursa, koje se bavi „određenim aktivnostima” iz oblasti zaštite od diskriminacije. U okviru uspostavljanja savremenih standarda u radu policije (4.1. Strateški cilj) naglašeno je da će u većoj meri pažnja biti posvećena usvajanju znanja o demokratskim principima u radu policije, zaštiti i unapređenju ljudskih i manjinskih prava, savremenim standardima i tehnikama rada policije, sagledavanju i analizi bezbednosnih pojava i događaja u okruženju, novim pojavnim oblicima bezbednosnih pretnji, rizika i izazova, a programima obuke, pored razvoja policijskih veština za postupanje u rizičnim situacijama, biće akcento­vano podizanje nivoa svesti policijskih službenika i službenica ka tome da građane smatraju pre svega svojim partnerima, umesto da na njih gledaju kao na izvor potencijalne opasnosti.  Iako Akcionim planom za realizaciju Strategije razvoja policije nisu predviđeni jasni rokovi, niti posebna finansijska sredstva za njegovo sprovođenje, može se zaključiti da taj novi koncept nije na listi prioriteta MUP-a u tekućem periodu. Međutim, LGBTI organizacije treba da traže podršku Poverenika za zaštitu ravnopravnosti i kancelarije za ljudska i manjinska prava u stavljanju akcenta i na LGBTI teme prilikom sprovođenja navedenih aktivnosti. Srategija prevencije i zaštite od diskriminacije predviđa kao posebnu meru obezbeđenje obuke i sistemsku edukaciju državnih službenika i zaposlenih u javnom sektoru za primenu antidiskriminacionih propisa o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu i za dodatno senzibilisanje u radu sa LGBT osobama (u obrazovanju, zdravstvu, policiji i drugim oblastima).

49


Akcioni plan koji prati Strategiju za period do 2018. predviđa kao Meru 4.1.7. obezbeđenje stručne obuke za pripadnike policije u vezi sa zabranom diskriminacije. Kao posebne aktivnosti u okviru te mere predviđeno je sledeće: utvrditi godišnji plan obuke za pripadnike MUP-a u vezi sa propisima u oblasti sprečavanja i zaštite od diskriminacije i prilagođavati ga u odnosu na podatke o diskriminatorskim praksama i aktima koje mogu biti od naročitog značaja za opštenje sa policijom i za rad policije, prema Planu potreba (1); sprovesti obuke za pripadnike MUP-a, prema Planu obuke i Planu potreba (2); izraditi priručnik za primenu antidiskriminatornih propisa, sa posebnim akcentom nanacionalne manjine, LGBTI osobe, OSI, IRL i migrante. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je u 2016. godini nastavio saradnju sa Ministarstvom kroz ciklus obuka za policijske službenike i službenice. Polaznici obuka su imali priliku da se upoznaju i sa međunarodnim standardima u oblasti zaštite od diskriminacije, mehanizmima zaštite, kao i sa praksom Evropskog suda za ljudska prava. Pored toga, predstavljene su sprovedene aktivnosti i dostignuća u ostvarivanju rodne ravnopravnosti u sektoru bezbednosti, kao i komunikacijski aspekti u primeni policijskih ovlašćenja i značaj komunikacije u prevenciji diskriminacije. Rezultati evaluacije tih obuka su pokazali značajan procenat uvećanja znanja o diskriminaciji nakon završenih obuka u odnosu na upitnik popunjen pre početka svake od obuka (udeo netačnih odgovora je od 48,5% nakon održanih seminara pao na samo 16,6%, dok je prilično nizak procenat tačnih odgovora,samo 14,2%, skočio na 40,2%). Jedan od zaključaka analize Povernika za zaštitu ravnopravnosti77 jeste da je vrlo visok broj polaznika i polaznica obuke spreman da prihvati model policije u zajednici kao koncept koji treba da gradi poverenje građana u odnosu na policiju. Najveći broj polaznika i polaznica izrazio je spremnost da prihvati promene u svom operativnom radu, koje podrazumevaju mere kojima bi se preventivno uticalo na sprečavanje diskriminacije, dok je više od četvrtine ispitanih negativno ocenilo tvrdnju da kolege i koleginice poseduju neophodan nivo opšte i bezbednosne kulture u radu sa građanima i grupama u društvu. Upravo su rezultati odgovora na pomenuto pitanje i vrlo visok broj polaznika i polaznica koji ranije nisu pohađali slične obuke, indikator da su dodatne obuke neophodne u 2017. godini. Iako veliki broj ispitanih ističe da u policiji postoji akt koji reguliše postupanje, ponašanje i imidž pripadnika i pripadnica policije, nedovoljan broj ispitanih prepoznaje Kodeks policijske etike, koji je veoma važan interni akt MUP-a za prepoznavanje diskriminacije u radu službenika i službenica policije.

77 Radni dokument

50


Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Uloga u životu LGBTI osoba Tržište rada, odnosno oblast zapošljavanja i rada u bilo kom obliku (na ne­ određeno i određeno vreme, rad van radnog odnosa, volonterski rad), kao i zaštita na radu i prilikom zapošljavanja najpre se vezuju za ulogu Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja (MRZBSP). Pored oblasti rada i zapošljavanja, Ministarstvo je zaduženo za kreiranje i vođenje politika, kao i stvaranje i unapređenje pravnog okvira i nadzor nad primenom zakona koji se odnose na oblasti socijalne zaštite, zaštite osoba sa invaliditetom i boračke zaštite. Pored toga, Ministarstvo je nadležno da priprema propise koji se odnose na zabranu diskriminacije svih građanki i građana, a time i LGBTI osoba. Poslednji godišnji izveštaj Poverenika za zaštitu ravnopravnosti78 pokazuje da su LGBTI osobe najčešće tražile zaštitu od diskriminacije pred tom institucijom u oblasti medija i informisanja, a odmah zatim ide oblast zapošljavanja i radnih odnosa. Diskriminacija u postupku zapošljavanja ili na poslu je već tradicionalno društvena oblast u kojoj su najčešće pritužbe Povereniku. Jedna od opštih preporuka za sprovođenje mera iz godišnjeg izveštaja je da je potrebno propisati obavezu svih organa javne vlasti i privatnih poslodavaca da razviju interne mehanizme za suzbijanje i zaštitu od diskriminacije (i vođenje rodno balansirane kadrovske politike). Ovo je treća godina zaredom u kojoj Poverenik upućuje tu preporuku. U prilog preporuci ide i to da su rezlutati istraživanja Poverenika pokazali da uvođenje mera koje bi obavezale poslodavce da zaposle određeni broj pripadnika grupa koje su u suštinski nejednakom položaju u odnosu na ostale građane, u potpunosti podržava 40% građana.79 Ministarstvo treba da u ostvarivanju svoje uloge, a posebno u oblasti rada i zapošljavanja, traži jakog saveznika u instituciji Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, instituciji nadležnoj da suzbija sve oblike diskriminacije i promoviše ravnopravnost u svim oblastima društvenog života. Savet Evrope konstatuje da u Srbiji posebnu pažnju treba obratiti na obezbeđivanje delotvorne zaštite prava na privatnost transrodnih pojedinaca u kon­tekstu zapošljavanja, a naročito u pogledu konkurisanja za posao, da bi se izbeglo svako nebitno otkrivanje njihove polne istorije ili njihovog prethodnog imena 78 Redovan godišnji izveštaj Poverenika za zaštitu ravnopravnosti za 2016. godinu.

Dostupno na adresi: http://ravnopravnost.gov.rs/izvestaji/ 79 Isto, str. 35.

51


poslodavcu i drugim zaposlenima, i ukazuje na to da u Srbiji izostaju afirmativne mere zapošljavanja LGBTI osoba80. Istraživanje Centra za kvir studije upućuje na to da LGBTI osobe, kao i opšta javnost, često gledaju na zabranu diskriminacije na radnom mestu kao na „proizvoljnost”, odnosno pravo svakog poslodavca ili poslodavke da odabere ko će i pod kojim uslovima za njih raditi81. Odsustvo pravnog prepoznavanja rodnog identita, pravna nevidljivost i nemogućnost trans osoba da poseduju adekvatna lična dokumenta, najočigledniji su kada se ima u vidu nemogućnost ekonomske nezavisnosti, odnosno rada i zapošljavanja, što se može potkrepiti podatkom o velikom razmimoilaženju između prijavljenog stepena obrazovanja i poslova koje trans osobe obavljaju: mada 54% ispitanika i ispitanica ima završen fakultet, višu školu ili u trenutku ispitivanja studira, a 39% njih ima završenu srednju školu, 25% trans osoba radi na crno ili obavlja jednokratne poslove, 11% njih su izdržavana lica, a 11% se bavi seksualnim radom82. Upravo jedan od slučajeva koji je uzburkao javnost i podigao vidljivost diskriminatornog postupanja prema LGBTI osobama u radnom okruženju, ali i pokrenuo talas akcija radi unapređenja trans prava, jeste predmet koji je rešio Poverenik za zaštitu ravnopravnosti 2015. godine u korist transpolne osobe, koja je bila major Vojske Srbije, zbog diskriminatornog stava iznetog u naredbi o prestanku njene profesionalne vojne službe. U toku postupka utvrđeno je da je Uprava za ljudske resurse Generalštaba Vojske Srbije, uz predlog načelnika Generalštaba za prestanak profesionalne vojne službe podnositeljke pritužbe, uputila dopis Ministarstvu odbrane, u kom je navedeno da je kod podnositeljke pritužbe „ustanovljena psihijatrijska dijagnoza koja može uzrokovati štetne posledice po ugled Vojske Srbije”. Postupajući po tom predlogu, ministar odbrane je doneo naredbu o prestanku profesionalne vojne službe majora, u kojoj je takođe navedeno da je „ustanovljena psihijatrijska dijagnoza koja može uzrokovati štetne posledice po ugled Vojske Srbije”. Poverenica za zaštitu ravnopravnosti dala je mišljenje da je iznošenjem takvog stava prekršena odredba Zakona o zabrani diskriminacije, kojom je propisana zabrana uznemiravanja i ponižavajućeg postupanja. Preporučeno je da Generalštab Vojske Srbije i Ministarstvo odbrane upute podnositeljki pritužbe pisano izvinjenje i da preduzmu mere za smanjenje 80 „Izveštaj o implementaciji preporuke MC/Rec(2010)5 Komiteta ministara zemalja

članica o merama za borbu protiv diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta u Srbiji”, Labris, str. 59-60. 81 „Homofobija i internalizovana homofobija“, Centar za kvir studije, 2016, str. 75-76. 82 „Trans* osobe u Srbiji – analiza položaja i predlog pravnog rešenja“, cit. „Istraživanje problema transeksualnih osoba u sferama školstva, rada, zapošljavanja, zdravstvene zaštite i državne administracije“, Jelena Zulević, 2012, Gayten LGBT, str. 9.

52


transfobije, povećanje tolerancije i sprečavanje diskriminacije prema transpolnim i transrodnim vojnim licima i licima zaposlenim u Ministarstvu odbrane. Po toj preporuci je postupljeno. Kao i u drugim oblastima društvenog života, sama zajednica često ne prepoznaje postojeće mehanizme zaštite prava ili bira da ne prijavi slučaj iz straha od autovanja i dalje stigmatizacije, kao što na to ukazuje slučaj koji se dogodio u martu 2014. godine, a koji je prijavljen Gej stejt alijansi. Naime, i pored upućivanja na pravne lekove, slučaj nikada nije procesuiran83. Prvu presudu kojom se potvrđuje diskriminacija na radnom mestu na osnovu seksualne orijentacije doneo je Apelacioni sud u Novom Sadu 2013. godine i može se reći da je na taj način uspostavljena sudska praksa sankcionisanja u toj oblasti84. Objedinjeni podaci o ukupnom broju osoba koje doživljavaju diskriminatorne i nasilne akte na radnom mestu zbog svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta nisu poznati, a tome doprinosi i nedostatak sveobuvatnog i standardizovanog sistema za prikupljanje i analizu podataka radi praćenja pojave diskriminacije na nacionalnom nivou. U oblasti zaštite prava radnika i radnica Ministarstvo vrši nadzor preko inspekcije rada i to je jedna od značajnijih uloga u zaštiti prava iz oblasti radnih odnosa, kao i u reagovanju na situacije uznemiravanja ili diskriminacije LGBTI osoba na radu i pri zapošljavanju (kao i drugih diskriminisanih grupa). Inspektori i inspektorke rada treba da budu obučeni da prepoznaju svaki oblik diskriminacije LGBTI osoba na radu i prilikom zapošljavanja i da taj oblik nezakonitog ponašanja sankcionišu, u skladu sa nadležnostima. Kultura poslovanja treba da uključi nediskriminatoran odnos prema LGBTI korisnicima i korisnicama usluga. Jedna od preporuka Poverenika za zaštitu ravnopravnosti iz redovnog godišnjeg izveštaja za 2013. godinu jeste da je potrebno revidirati Strategiju o razvoju i promociji društveno odgovornog poslovanja (2010–2015)85 uvođenjem posebnih mera koje doprinose eliminisanju socijalne isključenosti i diskriminacije pripadnika ranjivih grupa. Potrebno je uvesti posebne mere kojima bi se obezbedilo da poslodavci sprovode princip jednakih mogućnosti i nediskriminacije u radu i zapošljavanju. Iako u Srbiji ne postoji ministarstvo ili posebna organizaciona jedinica unutar ministarstva koje se bavi isključivo promocijom i razvojem društveno odgovornog poslovanja, Vlada je preko Ministarstva ustanovila javnu politiku u toj oblasti. Potrebno je da Ministarstvo ukaže Vladi i pripremi tekst nove 83 Godišnji izveštaj Gej strejt alijanse za 2014. godinu, str. 94. 84 http://www.slobodnaevropa.org/a/presuda-za-diskriminaciju-na-radnom-mestu-zbog-

seksualne-orjentacije/24819995.html 85 Dostupno na adresi: http://www.noois.rs/pdf/Strategija_razvoja_i_promocije.pdf

53


revidirane Strategije, koja će uvažiti značaj zabrane diskriminacije i ukazati na određene opasnosti u kontekstu ranjivih grupa, među kojima i LGBTI. Podsetimo, Standard Međunarodne organizacije za društvenu odgovornost SA8000 pokriva široko prihvaćena ljudska i radna prava, uključujući i specifikaciju sistema upravljanja koji je potreban da bi se osigurala kontinuirana saobraznost i poboljšanje istih. U standardu SA8000 obrađena su pitanja uslova rada za rad dece, prinudnog rada, bezbednosti i zdravlja, slobode udruživanja i kolektivnog pregovaranja, diskriminacije, disciplinske prakse, radnog vremena i nadoknada.86 Oblast unapređenja socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja u cilju podizanja svesti o važnosti ravnopravnosti svih građana i građanki u oblasti rada i šire još jedna je od oblasti u kojoj Ministarstvo treba da utiče na unapređenje politike tolerancije i potpunog uključivanja LGBTI građana i građanki. Socijalni dijalog svoje uporište ima u funkcionisanju Socijalno-ekonomskog saveta na republičkom i lokalnim nivoima. Predstavnici Vlade, poslodavaca i sindikata podjednako treba da se zalažu za unapređenje ljudskih prava, odnosno za uspostavljanje i razvoj socijalnog dijaloga o pitajima od značaja za ostvarivanje socijalnih i ekonomskih sloboda i prava čoveka, i da uključe kontekst LGBTI u tripartitne pregovore. Ministarstvo takođe treba da unapredi svoje akcije usmerene na predstavnike poslodavaca i sindikate kako bi unapredilo položaj LGBTI radnika i radnica, ali i poslodavki i poslodavaca. Uloga Ministarstva koja nije dosad u dovoljnoj meri prepoznata jeste socijalna podrška LGBTI građanima i građankama, kako putem socijalnih davanja ugroženim kategorijama, tako i putem usluga socijalne zaštite koje moraju biti prilagođene LGBTI kontekstu. Međunarodne studije ukazuju na to da su LGBTI osobe u povećanom riziku od siromaštva, a posebno ukoliko porodica napusti osobu zbog njenog seksualnog opredeljenja, što može dovesti do beskućni­ štva87. Kako su u većoj meri izloženi siromaštvu, jedna od mera koja pokazuje da ima značajan uticaj na siromaštvo među LGBTI osobama jeste minimalna cena rada, pri čemu podizanje minimalne cene rada može značajno da utiče na smanjenje siromaštva u okviru te ciljne grupe88. Istraživanja u SAD pokazuju 86 Strana 73. Strategije 87 Istraživanje urađeno u SAD pokazuje da je duplo više mladih LGBTI beskućnika u odnosu na

mlade istog uzrasta iz opšte populacije. Izvori: Uhrig N., „An Examination of Poverty and Sexual Orientation in the UK”, 2013. Dostupno na engelskom jeziku na: https://www.iser.essex.ac.uk/ research/publications/working-papers/iser/2014- 02.pdf. Takođe, Kastanis A., „The LGBT Divide in California: A Look at the Socioeconomic Well-being of LGBT People in California”, 2016. 88 Badgett MVL, Schneebaum A., „The Impact of a $15 Minimum Wage Among Same Sex Couples”, 2016. Dostupno na engleskom jeziku na: http://williamsinstitute.law. ucla.edu/research/the-impact- of-a- 15-minimum- wage-among- same-sex-couples/.

54


i da sistem hraniteljstva nije u dovoljnoj meri prilagođen LGBTI osobama, pa dva i po puta više dece LGBTI seksualne orijentacije prijavljuje loš tretman, a takođe češće menjaju porodice89. S druge strane, istraživanje Centra za kvir studije iz 2016. godine ukazuje na to da postoji nepoverenje u kvalitet sistema socijalne zaštite uopšte, kao i da LGB osobe neće dobiti neophodnu pomoć i podršku zbog toga što nisu specifično prepoznati; ispitanici i ispitanice navode da nisu upućeni u to da postoji bilo kakav sistem podrške u toj oblasti90. Sve to daje naznaku da u oblasti socijalne zaštite postoji jaka potreba za podrškom LGBTI osobama koje su napustile porodice, neretko i sistem obrazovanja, uglavnom zbog neprihvatanja njihove neheteroseksualne orijentacije i LGBTI identiteta u najužem i širem okruženju, ali i zbog učestalog govora mržnje, ugrožavanja bezbednosti i diskriminacije. Ministarstvo treba da razmotri dosadašnji pristup socijalne podrške najugroženijim grupama i prepozna tešku poziciju posebno mladih LGBTI osoba koje su ostale bez doma ili su napustile porodice. Asocijacija „Duga” iz Šapca usmerila je svoje aktivnosti jednim delom ka unapređenju usluga socijalne zaštite i sprovela niz osnovnih i naprednih treninga u 149 centara za socijalni rad na teritoriji Srbije. Gej strejt alijansa navodi da je u 2014. u svakom centru za socijalni rad bila angažovana kontakt osoba kojoj se „LGBT osobe i članovi njihovih porodica mogu obratiti za pomoć i savetovanje u procesu autovanja, zbog porodičnih problema i za druge usluge iz domena socijalne zaštite”, kao i da je to unapredilo pružanje usluga iz tog domena, putem obezbeđivanja adekvatnih informacija, znanja i veština. Podaci monitorniga i evaluacije rada tih centara prilikom postupanja sa LGBTI osobama izostaju i nije poznato u koliko je slučajeva i na koji način reagovano. U pogledu standardnih usluga socijalne zaštite u vidu savetodavno-terapijske i socijalno-edukativne podrške, potrebno je da Ministarstvo preduzme mere u cilju dalje edukacije i senzbilizacije o problemima sa kojima se susreću LGBTI osobe. Krajnji cilj treba da bude specijalizacija kontakt osoba u Centrima za socijalni rad, koje će graditi odnos poverenja sa LGBTI osobama, čime će se podstaći veći broj osoba da traži usluge sistema socijalne zaštite i čime će se preduprediti životne situacije koje dodatno otežavaju položaj osoba koje zbog neheteronormativnog „ponašanja” imaju probleme u vezi sa prihvatanjem sebe i odbacivanjem od većine društva kao nepoželjnih. U okviru usluga smeštaja potrebno je u normativnim aktima prepoznati drop-in centre za LGBTI osobe kao vid prihvatilišta i omogućiti finansijska sredstva za funkcionisanje te važne usluge u zajednici. 89 Dostupno na engleskom jeziku na http://williamsinstitute.law.ucla.edu/research/

safe-schools-and-youth/lafys-aug-2014/. 90 „Homofobija i internalizovana homofobija”, Centar za kvir studije, 2016, str. 68-69.

55


Nadležnosti i očekivanja Rad i zapošljavanje Mogućnost zapošljavanja, napredovanja u karijeri, zaštite na radnom mestu, primanja, ograničenog radnog vremena i drugih prava koja slede iz radnog odnosa od presudnog su značaja za egzistenciju LGBTI osoba. Ministarstvo obavlja poslove državne uprave koji se odnose na sistem u oblasti radnih odnosa i prava iz rada u svim oblicima rada izuzev u državnim organima i organima jedinica lokalne samouprave i autonomne pokrajine, javnim agencijama i javnim službama. Između ostalog, Ministarstvo obavlja i poslove koji se odnose na bezbednost i zdravlje na radu i inspekcijski nadzor u oblasti radnih odnosa i bezbednosti i zdravlja na radu, sindikalno organizovanje, štrajk, ostvarivanje i zaštitu prava iz radnog odnosa radnika privremeno zaposlenih u inostranstvu, saradnju s međunarodnim organizacijama u oblasti rada i zapošljavanja, međunarodne konvencije u oblasti rada, bezbednosti i zdravlja na radu, antidiskriminacionu politiku.91 Zakon o radu (ZOR) eksplicitno prepoznaje zabranu diskriminacije na osnovu seksualnog opredeljenja, ali ne i rodnog identiteta. Zabrana diskriminacije zaposlenih se odnosi na uslove za zapošljavanje i izbor kandidata za oba­ vljanje određenog posla, uslove rada i sva prava iz radnog odnosa, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje, napredovanje na poslu i otkaz ugovora o radu. Zabranjeno je uznemiravanje i seksualno uznemiravanje (član 21.). Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz člana 18. ovog zakona koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Seksualno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog, u sferi polnog života, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Ministarstvo može da doprinese unapređenju položaja LGBTI građana i građanki kroz Sektor za rad putem: analize stanja i predlaganja mera u cilju unapređenja stanja, pripreme i predlaganja za donošenje, izmenu i dopunu relevantnih zakona koji regulišu prava i obaveze iz radnog odnosa i drugih 91 Član 16. Zakona o ministarstvima.

56


oblika rada, mirnog rešavanja radnih sporova, socijalnog dijaloga, zaštite od zlostavljanja na radu, praćenja efekata ovih propisa i predlaganja mera radi poboljšanja njihovog efekta;,davanja mišljenja o primeni propisa iz nadležnosti Sektora. zaštite dostojanstva (i ravnopravnosti polova) u oblasti rada.  U tom smislu, na unapređenje položaja LGBTI građana i građanki utiče najpre transparentnost pripreme propisa u nadležnosti Ministarstva, odnosno mogućnost uticaja na tekst propisa od strane pojedinaca ili organizacija koje se bave zaštitom prava LGBTI osoba, u toku sprovođenja obavezne javne rasprave o propisima koji, između ostalog, zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije (Zakon o radu), zabranjuju bilo koji vid zlostavljanja na radu (Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu), odnosno regulišu način rešavanja radnih sporova u vezi sa diskriminacijom i zlostavljanjem na radu (Zakon o mirnom rešavanju radnih sporova).  Ministarstvo je dužno da LGBTI građanima i građankama pruži sve podatke iz svoje nadležnosti u vezi sa načinom ostvarivanja njihovih prava. Takođe, MRZSP je dužno da, na zahtev LGBTI građana i građanki, dâ svoje mišljenje o primeni odredaba zakona i drugih opštih akata iz svoje nadležnosti, u roku od 30 dana, uz napomenu da ta mišljenja nisu pravno obavezujuća.  Ministarstvo treba da predlaže mere u cilju poboljšanja efekata sprovođenja propisa kojima se štiti dostojanstvo LGBT građana i građanki na radu, odnosno kojima se zabranjuje bilo koja vrsta i oblik diskriminacije na radu. Ministarstvo vrši nadzor nad spovođenjem Zakona o radu i Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu preko Inspektorata za rad, posebnog organa uprave u sastavu Ministarstva. Odeljenja inspekcije rada obavljaju inspekcijski nadzor u oblasti radnih odnosa (i bezbednosti i zdravlja na radu) u svim delatnostima kod poslodavca. Za unapređenje položaja LGBTI građana rad inspekcije za rad je od izuzetnog značaja. Prepoznavanje diskriminacije zaposlenih na osnovu seksualne orijentacije kao ličnog svojstva i prepoznavanje nezakonitih radnji poslodavca ili drugih zaposlenih kao posledice diskriminacije LGBTI zaposlenih osoba i sankcionisanje tih radnji doprinelo bi poboljšanju položaja LGBTI zaposlenih građana i građanki.

57


 U vezi sa iznetim, Ministarstvo rada trebalo bi da predlaže mere konstantne edukacije zaposlenih u Inspektoratu za rad u cilju upoznavanja sa antidiskriminacionim politikama RS, kao i u cilju prepoznavanja slučajeva diskriminacije zaposlenih. Ukoliko LGBTI građani i građanke smatraju da im je narušeno neko pravo iz rada ili u vezi sa radom, odnosno da su doživeli akt diskriminacije na radu ili prilikom zapošljavanja, oni mogu iskoristiti nekoliko mehanizama pravne zaštite. Ukoliko im je povređeno pravo iz rada ili u vezi sa radom, osoba se može obratiti inspekciji rada (ali samo ukoliko je osoba u radnom odnosu na određeno ili neodređeno vreme, ondosno ima zaključen ugovor o radu) ili Republičkoj agenciji za mirno rešavanje radnih sporova, ukoliko smatra da se radni spor može rešiti mirnim putem. Ukoliko je LGBTI osoba u procesu zapošljavanja doživela akt diskriminacije, može se obratiti Povereniku za zaštitu ravnopravnosti. Ukoliko LGBTI osoba nije u navedenim slučajevima povrede prava uspela da ostvari pravnu zaštitu preko nadležne inspekcije rada i drugih nadležnih organa, u skladu sa članom 23. ZOR može da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete od poslodavca. Ministarstvo obavlja poslove državne uprave koji se odnose na analizu kvaliteta socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja u oblasti rada kroz prizmu unapređenja ravnopravnosti svih građana u društvu. Potrebno ja da u tripartitnom pregovaranju u vezi sa pravima radnika i radnica Ministarstvo uzme u obzir reprezentativnost LGBTI u pitanjima koji se tiču zaštite privatnosti i zabrane diskriminacije.  Ministarstvo treba da u zastupanju interesa države uvaži potrebe LGBTI predstavnika vlasti u vezi sa radnim pravima i obavezama.  LGBTI radnici i radnice treba da usmere svoje zahteve u vezi sa radnim pravima prema granskim sindikatima i zahtevaju učešće u organima i adekvatnu predstavljenost u istim.  Predstavnici poslodavaca koji pregovaraju sa Vladom i Ministarstvom u vezi sa interesima poslodavaca moraju, delom i u okviru društveno odgovornog poslovanja, ali pre svega kao zakonsku obavezu, uključiti u pregovaranje i pitanje poštovanja zabrane diskriminacije građanki i građana, sa akcentom na LGBTI populaciju, gde je to prigodno.

58


Ministarstvo obavlja poslove državne uprave koji se odnose i na: zapošljavanje u zemlji i inostranstvu, unapređenje i podsticanje zapošljavanja, strategiju, program i mere aktivne i pasivne politike zapošljavanja, višak zaposlenih, ostvarivanje prava po osnovu osiguranja za slučaj nezaposlenosti, drugih prava nezaposlenih lica i viška zaposlenih.92 Ministarstvo kreira i vodi politiku zapošljavanja preko Sektora za zapošljavanje i Nacionalne službe za zapošljavanje (NSZ). Sektor za zapošljavanje Ministarstva vodi aktivnu politiku zapošljavanja, u skladu sa Zakonom o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti93, koja se zasniva na načelu zabrane diskriminacije (član 5.). U tom Sektoru obavljaju se poslovi koji se odnose, između ostalog, na: unapređenje i podsticanje zapošljavanja, pripremu propisa, strategija i planova u oblasti zapošljavanja i davanje stručnih mišljenja. Poslove zapošljavanja obavlja NSZ i agencija za zapošljavanje. Poslove zapošljavanja, osiguranja za slučaj nezaposlenosti, ostvarivanja prava iz osiguranja za slučaj nezaposlenosti i drugih prava u skladu sa zakonom i vođenje evidencija u oblasti zapošljavanja obavlja NSZ. Pored toga NSZ obavlja i stručno-organizacione, upravne, ekonomsko-finansijske i druge opšte poslove u oblasti zapošljavanja i osiguranja za slučaj nezaposlenosti. Ministarstvo preko Sektora vrši nadzor nad primenom navedenog Zakona, kao i nad radom NSZ i agencija za zapošljavanje (član 101. Zakona). U Nacionalnoj strategiji zapošljavanja za period 2011-2020. godine94 Ministarstvo ističe da poboljšanje zapošljivosti, odnosno statusa na tržištu rada, značajno utiče na poboljšanje životnog standarda posebno osetljivih grupa. U delu Strategije pod nazivom Jednake mogućnosti za sve na tržištu rada (2.4.3.)95 navodi se da će sprovođenje politike jednakih mogućnosti za sve na tržištu rada i stvaranje uslova za zapošljavanje teže zapošljivih i ranjivih kategorija na tržištu rada omogućiti socijalno uključivanje svih na tržište rada. Zato su neophodne afirmativne akcije, koje bi podstakle zapošljavanje višestruko ranjivih kategorija, koje su u naročito teškom položaju na tržištu rada. Međutim, Strategija ne prepoznaje LGBTI populaciju kao posebno osetljivu, odnosno ranjivu grupu stanovništva radnog uzrasta na tržištu rada Republike Srbije. Naime, Strategija prepoznaje Rome, izbeglice i interno raseljena lica, osobe sa invaliditetom, ruralno stanovništvo, neobrazovane osobe, kao 92 Član 16. Zakona o ministarstvima. 93 „Sl. glasnik RS”, br. 36/2009, 88/2010 i 38/2015. 94 „Sl. glasnik RS”, br. 37/2011. 95 Strana 38. Strategije.

59


i žene, mlade i starija lica, ali i dugoročno nezaposlene, samohrane roditelje, korisnike i korisnice novčane socijalne pomoći, decu bez roditeljskog staranja, žrtve trgovine ljudima i slično. Do donošenja nove Strategije koja bi prepoznala ugroženost LGBTI osoba na tržištu rada, osnov za aktivnu politiku zapošljavanja se ipak može naći u datim odredbama ekstenzivnim tumačenjem reči i slično. Na osnovu Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti usvojen je Pravilnik o kriterijumima, načinu i drugim pitanjima od značaja za sprovođenje mera aktivne politike zapošljavanja96. U skladu sa odredbama tog dokumenta NSZ sprovodi tzv. aktivnu politiku zapošljavanja, koja predstavlja sistem planova, programa i mera usmerenih ka povećanju zaposlenosti i smanjenju nezaposlenosti. Mere aktivne politike zapošljavanja su: posredovanje u zapošljavanju lica koja traže zaposlenje, profesionalna orijentacija i savetovanje o planiranju karijere, subvencije za zapošljavanje, podrška samozapošljavanju, dodatno obrazovanje i obuka, podsticaji za korisnike novčane naknade, javni radovi, mere aktivne politike zapošljavanja osoba sa invaliditetom i druge mere usmerene ka zapošljavanju i povećanju zapošljivosti lica koja traže zaposlenje, koje se mogu kreirati na godišnjem nivou Akcionim planom, u zavisnosti od potreba tržišta rada.  Ministarstvo i NSZ treba da omoguće LGBTI osobama ravnopravan pristup svim uslugama iz navedenog paketa.  Ministarstvo u saradnji sa NSZ treba da utvrdi potrebe LGBTI zaposlenih i da ustanovi koje su usluge najznačajnije i najprilagodljivije posebnom kontekstu LGBTI. Na primer, grupa usluga profesionalne orijentacije i savetovanja o planiranju karijere koje sprovodi NSZ podrazumeva i radionicu za prevladavanje stresa usled gubitka posla, koja ima za cilj konstruktivno prevazilaženje stresa radi efikasnijeg traženja posla97. NSZ organizuje radionice iz stava 1. namenjene tražiocima zaposlenja koji su ostali bez posla, a za vreme trajanja mere iz stava 1. ovog člana nezaposleni imaju pravo na predviđene udžbenike, odnosno radni materijal, i na troškove prevoza u skladu sa Programom rada Nacionalne službe. Pored toga, NSZ realizuje radionice za psihološku podršku planiranju karijere, koja ima za cilj podizanje nivoa motivacije i aktivacije, kao i razvoj 96 „Sl. glasnik RS”, br. 102/15, 5/17. 97 Član 27. Pravilnika.

60


veština i tehnika za definisanje narednih koraka u planiranju karijere. Radionica iz stava 1. namenjena je zaposlenim licima koja su u radnom odnosu kod poslodavca kod kog će usled tehničkih, ekonomskih i organizacionih promena ili smanjenja obima posla doći do prestanka potrebe za njihovim radom.98 Nacionalni akcioni plan zapošljavanja (NAPZ) predstavlja osnovni instrument sprovođenja aktivne politike zapošljavanja na godišnjem nivou. Nacionalni akcioni plan zapošljavanja za 2017. godinu99 predstavlja objedinjeni pregled ciljeva i prioriteta politike zapošljavanja, koje je potrebno ostvariti kroz programe i mere aktivne politike zapošljavanja u toku 2017. godine kako bi se doprinelo punoj implementaciji strateškog cilja politike zapošljavanja do 2020. godine, postavljenog Nacionalnom strategijom zapošljavanja za period 2011-2020. godine i kako bi se obezbedila usklađenost sa sektorskim politikama i tekućim reformskim procesima od značaja i uticaja na oblast politike zapošljavanja. U NAPZ za 2017. navodi se da su, u skladu sa Zakonom o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti, teže zapošljiva lica nezaposlena lica koja zbog zdravstvenog stanja, nedovoljnog ili neodgovarajućeg obrazovanja, sociodemografskih karakteristika, regionalne ili profesionalne neusklađenosti ponude i tražnje na tržištu rada, ili zbog drugih objektivnih okolnosti teže nalaze posao. U 2017. godini status teže zapošljivih lica koja imaju prioritet pri uključivanju u mere aktivne politike zapošljavanja imaju mladi do 30 godina života, viškovi zaposlenih, stariji od 50 godina, lica bez kvalifikacija i niskokvalifikovani, osobe sa invaliditetom, Romi, radno sposobni korisnici novčane socijalne pomoći, dugoročno nezaposleni (na evidenciji duže od 12 meseci, a posebno nezaposlena lica koja traže posao duže od 18 meseci), mladi do 30 godina starosti sa statusom dece palih boraca, mladi do 30 godina starosti koji su imali ili imaju status deteta bez roditeljskog staranja, žrtve trgovine ljudima i žrtve porodičnog nasilja. Takođe, u programe i mere aktivne politike zapošljavanja potrebno je uključivati i ostala teže zapošljiva lica iz posebno osetljivih kategorija nezaposlenih kao što su žene, ruralno stanovništvo, izbegla i raseljena lica, povratnici prema sporazumu o readmisiji, samohrani roditelji, supružnici iz porodice u kojoj su oba supružnika nezaposlena, roditelji dece sa smetnjama u razvoju i sl., na način kojim se omogućava njihova integracija na tržište rada i poboljšanje kvaliteta života. 98 Član 28a Pravilnika. 99 Dostupno na adresi: http://socijalnoukljucivanje.gov.rs/wp-content/uploads/2017/01/

Nacionalni-akcioni-plan-zaposljavanja-za-2017.-godinu.pdf.

61


 Neophodno je da Ministarstvo i NSZ razmotre ugrožene kategorije među LGBTI populacijom i uključe ih u ovu listu, posebno mlade LGBTI osobe u opasnosti od beskućništva. Ovo naročito ako se uzme u obzir da je, na primer, prepoznata kategorija dece palih boraca ili žrtve porodičnog nasilja. U tom kontekstu postoji pravna praznina, ali i politička volja da se LGBTI osobe, kao česte žrtve zločina iz mržnje, prepoznaju kao posebo ugrožena kategorija. Ministarstvo ima važnu ulogu u usklađivanju propisa i stanja u oblasti rada sa međunarodnim pravom i praksom. Posebna aktivnost Ministarstva odnosi se na pripremanje izveštaja o primeni ratifikovanih konvencija Međunarodne organizacije rada i Revidirane evropske socijalne povelje Saveta Evrope. Kao nosilac poslova koji se odnose na ispunjenje obaveza Republike Srbije prema Međunarodnoj organizaciji rada (MOR), Ministarstvo izveštava o primeni konvencija MOR i drugih potvrđenih međunarodnih dokumenata u oblasti rada.  Kroz ovu aktivnost Ministarstvo treba da utiče na unapređivanje javnih politika koje se tiču i unapređenja položaja LGBT+ građana i građanki. U procesu izveštavanja aktivno učešće treba da uzmu LGBTI predstavnici i predstavnice organizacija radnika, koji na taj način mogu direktno uticati na unapređenje položaja LGBTI zaposlenih i onih koji traže zaposlenje. Pored navedenog, Ministarstvo kroz svoje aktivnosti prati evropske tokove u oblasti rada i zapošljavanja.  Pored obaveze Republike Srbije da usaglasi svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom Evropske unije, implementacija antidiskriminatorne politike i politike jednakih mogućnosti za sve treba da bude postulat svih aktivnosti Ministarstva.  S obzirom na to da Ministarstvo učestvuje u izradi i sprovođenju projekata u oblasti rada i zapošljavanja, unapređenje položaja LGBTI građana i građanki, uklanjanje diskriminatornog ponašanja poslodavaca i drugih, odnosno potpuno poštovanje ljudskih prava treba da bude sastavni deo svih aktivnosti te vrste.  Ministarstvo može uticati na unapređenje ljudskih prava i prava LGBTI građana i građanki i u okviru sprovođenja konkursa i dodeljivanja sredstava po projektima udruženja građana.

62


 Prilikom izrade konkursne dokumentacije, odnosno pružanja stručne pomoći u pripremanju i realizaciji programa i projekata udruženja ili drugih pravnih lica, Ministarstvo kao jedan od kriterijuma može uvesti doprinos projektnih aktivnosti unapređenju ljudskih prava LGBTI građana i građanki.

Briga o porodici i socijalna zaštita Ministarstvo obavlja i poslove državne uprave koji se odnose na sistem socijalne zaštite, sistem porodičnopravne zaštite, brak, ravnopravnost polova, populacionu politiku, planiranje porodice, porodicu i decu, sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, učestvovanje u pripremi, zaključivanju i primeni međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju.100 Zakon o socijalnoj zaštiti prepoznaje istu kao „organizovanu društvenu delatnost od javnog interesa, čiji je cilj pružanje pomoći i osnaživanje za samostalan i produktivan život u društvu pojedinaca i porodica, kao i sprečavanje nastajanja i otklanjanje posledica socijalne isključenosti”101. Član 25. Zakona zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, ali ne i rodnog identiteta, mada se on može pretpostaviti u okviru drugog ličnog svojstva, pri korišćenju usluga socijalne zaštite. Akcioni plan Strategije prevencije i zaštite od diskciminacije predviđa posebne obuke za postupanje i rad sa LGBTI korisnicima i korisnicama i članovima i članicama njihovih porodica. U skladu sa Zakonom, svaki građanin i građanka Republike Srbije ima pravo na adekvatnu i profesionalnu uslugu socijalne zaštite, u skladu sa potrebama, bez diskriminacije, uključujući i LGBTI osobe. Akcenat se ovde može staviti na reč adekvatno jer sistem socijalne zaštite i dalje u dovoljnoj meri ne prepoznaje specifične potrebe LGBTI zajednice, niti poseduje dovoljno informacija, znanja i iskustva da na njih odgovori i pruži zadovoljavajući podršku. LGBTI građani i građanke suočavaju se sa različitim vrstama izazova u kojima im je potrebna podrška sistema socijalne zaštite. Proces prihvatanja seksualnog opredeljenja i rodnog identiteta LGBTI osobe od strane porodice često prate turbulencije u porodičnim odnosima, a dešava se i da roditelji izbace maloletno dete ili mladu osobu iz kuće zbog toga što ne mogu da prihvate seksualnu orijentaciju, odnosno rodni identitet svog deteta. 100 Član 16. Zakona o ministarstvima. 101 Dostupno na: http://paragraf.rs/propisi/zakon_o_socijalnoj_zastiti.html.

63


Isto tako, podrška sistema socijalne zaštite može biti potrebna i starijim LGBTI osobama koje nisu formirale bračnu zajednicu i o kojima nema ko da brine u starosti. Zbog otežanog pristupa tržištu rada LGBTI osobe mogu da češće budu i u potrebi za materijalnom podrškom. Iako su LGBTI građani i građanke izloženi značajnim rizicima, zakonodavni okvir koji određuje oblast brige o porodici i socijalnu zaštitu ne prepoznaje LGBTI građane i građanke kao korisnike sistema socijalne zaštite. Ipak, Zakon o socijalnoj zaštiti jasno propisuje da je zabranjena svaka vrsta diskriminacije, uključujući i seksualnu orijentaciju. U tom smislu LGBTI građani i građanke mogu da koriste podršku sistema socijalne zaštite ako se nađu u situaciji u kojoj im je takva podrška potrebna. U okviru Ministarstva za pitanje brige o porodici i socijalnoj zaštiti nadležan je Sektor za brigu o porodici i socijalnu zaštitu. Taj sektor je odgovoran za pripremu nacrta zakonskih i drugih propisa iz oblasti socijalne zaštite, porodično-pravne zaštite i finansijske podrške porodici sa decom, praćenje i nadzor nad zakonitošću rada ustanova i drugih pravnih lica koje obavljaju delatnosti socijalne zaštite, kao i razvoj i unapređenje usluga socijalne zaštite i unapređenje zaštite i položaja grupa u riziku od društvene isključenosti. U tom smislu Sektor je zadužen za kreiranje politike socijalne zaštite i kontrolu kvaliteta usluga socijalne zaštite. Vršenje zadataka u delu razvoja politika Sektoru za brigu o porodici i socijalnu zaštitu značajno otežava to što je Strategija razvoja socijalne zaštite istekla još 2009. godine, tako da u toj oblasti ne postoji strateški pravni okvir. Direktan kontakt sa građanima sistem socijalne zaštite ostvaruje preko centara za socijalni rad i pružaoca usluga socijalne zaštite. Centri za socijalni rad su organ kom građani mogu da se obrate ukoliko smatraju da im je potrebna podrška sistema, i na nivou centara za socijalni rad donose se odluke o mogućnosti korišćenja prava u okviru socijalne zaštite, odnosno korišćenja usluga socijalne zaštite. Prava u okviru socijalne zaštite koja su važna za LGBTI građane i građanke odnose se pre svega na materijalnu pomoć i podršku i povezani su sa materijalnim statusom osobe, dok usluge socijalne zaštite imaju svaki građanin i svaka građanka Republike Srbije kojima su te usluge potrebne.102 102 Usluge socijalne zaštite podeljene su u sledeće grupe: 1) Usluge procene i plani-

ranja – procena stanja, potreba, snaga i rizika korisnika i drugih značajnih osoba u njegovom okruženju; procena staratelja, hranitelja i usvojitelja; izrada individualnog ili porodičnog plana pružanja usluga i mera pravne zaštite i drugih procena i planova; 2) Dnevne usluge u zajednici – dnevni boravak; pomoć u kući; svratište i druge usluge koje podržavaju boravak korisnika u porodici i neposrednom okruženju;

64


Trenutno ne postoje podaci o tome u kojoj su meri navedene usluge prilagođene potrebama LGBTI građana i građanki i u kojoj meri su zaposleni u ustanovama i organizacijama socijalne zaštite obučeni za rad na specifičnim temama koje su važne za LGBTI građane i građanke. U tom kontekstu, iako je važno da sve usluge budu dostupne LGBTI građanima i građankama, u odnosu na izazove sa kojima se LGBTI građani i građanke susreću, treba što pre ispitati potrebu za sledećim uslugama socijalne zaštite i analizirati njihovu pristupačnost LGBTI građanima i građankama:  Savetodavno-terapijske i socio-edukativne usluge koje su namenjene podršci porodici LGBTI osoba i očuvanju porodičnih odnosa;  Usluge smeštaja, koje su važne u situaciji ukoliko dete, odnosno mlada osoba ostane bez prebivališta usled sukoba sa roditeljima ili pak u situaciji kada je potrebna podrška starijoj LGBTI osobi o kojoj nema ko da brine;  Usluge procene i planiranja na nivou centara za socijalni rad, kojima se procenjuje potrebna podrška za LGBTI građane i građanke i njihove porodice. Deo usluga socijalne zaštite finansira se sa nacionalnog, a deo sa lokalnog nivoa. U tom smislu svaki LGBTI građanin ili građanka koji su nezadovoljni kvalitetom usluga, osim ustanovama nadležnim za kontrolu rada javne uprave i zabranu diskriminacije, mogu da se žale Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, odnosno nadležnom lokalnom organu ukoliko se usluge finansiraju sa lokalnog nivoa. Zakon o socijalnoj zaštiti predviđa mogućnost da udruženja građana i nevladine organizacije budu pružaoci usluga socijalne zaštite, što jeste korisno, posebno ukoliko se uzme u obzir da nisu dostupne usluge koje su specifično usmerene na LGBTI zajednicu. Međutim, ta odredba još nije našla svoju primenu u praksi. 3) Usluge podrške za samostalan život – stanovanje uz podršku; personalna asistencija; obuka za samostalan život i druge vrste podrške neophodne za aktivno učešće korisnika u društvu; 4) Savetodavno-terapijske i socijalno-edukativne usluge – intenzivne usluge podrške porodici koja je u krizi; savetovanje i podrška roditelja, hranitelja i usvojitelja; podrška porodici koja se stara o svom detetu ili odraslom članu porodice sa smetnjama u razvoju; održavanje porodičnih odnosa i ponovno spajanje porodice; savetovanje i podrška u slučajevima nasilja; porodična terapija; medijacija; SOS telefoni; aktivacija i druge savetodavne i edukativne usluge i aktivnosti; 5) Usluge smeštaja – smeštaj u srodničku, hraniteljsku ili drugu porodicu za odrasle i starije; domski smeštaj; smeštaj u prihvatilište i druge vrste smeštaja.

65


Ministarstvo zdravlja Uloga u životu LGBTI osoba Problemi sa kojima se suočavaju LGBT osobe u domenu zdravlja i u korišćenju zdravstvene zaštite možemo svrstati u probleme koji se tiču dostupnosti (tj. korišćenja usluga) zdravstvene zaštite, pitanja u vezi sa infektivnim bolestima (polno prenosive bolesti i HIV/AIDS), probleme regulisanja posećivanja i donošenja medicinskih odluka za partnere, i probleme sa kojima se suočavaju LGBTI pri traženju psihijatrijske, odnosno psihološke pomoći. Iako LGBTI osobe, bez obzira na postojeće predrasude, nemaju specifičnih zdravstvenih problema, postoje određeni problemi koji mogu da utiču na psihičko zdravlje, kao što su povlačenje u sebe, nezadovoljstvo i depresija103. Tek svaka deseta LGBTI osoba smatra da zdravstvene institucije adekvatno odgovaraju na različite potrebe zajednice104, a LGBTI osobe najčešće preventivno, iz straha, radije biraju da ne istaknu svoju seksualnost105. Republika Srbija tek minimalno ispunjava zahteve preporuka međunarodnih ugovornih tela, koje podrazumevaju, između ostalog, uzimanje u obzir specifičnih potreba LGBTI osoba u razvoju nacionalnih zdravstvenih planova, uključujući i mere prevencije samoubistva, ankete o zdravlju, program i obuke, što u srpskom zdravstenom sistemu nedostaje, dok LGBTI pacijenti i pacijentkinje svoje partnere i partnerke ne mogu navesti kao najbliže srodnike. Gej muškarci su najčešće stigmatizovani kao oni koji imaju i prenose HIV/ AIDS, međutim činjenica je da svaki nezaštićen odnos, bio on heteroseksualni ili homoseksualni, može dovesti do prenošenja neke od seksualno prenosivih bolesti. U Srbiji je, kao i u svetu, zabeležena je rastuća epidemija HIV-a među LGBT muškarcima koji imaju seksualni odnos sa muškarcima (MSM), a rano otkrivanje infekcije predstavlja jedan od ključnih metoda suzbijanja epidemije, što značajno poboljšava i produžava život inficirane osobe koja prima terapiju. Značajan broj registrovanih osoba sa HIV-om/sidom izjašnjava se kao gej ili spada u grupu ljudi koju Svetska zdravstvena organizacija i međunarodna tela u oblasti prevencije HIV-a nazivaju muškarcima koji imaju seks sa muškarcima ili MSM. Međutim, analize i stavovi stručnjaka koji rade na dobrovoljnom savetovanju i testiranju kao razlog za vrlo visok procenata registrovanih HIV 103 Godišnji izveštaj Gej strejt alijanse za 2014. godinu, str. 62. 104 „Being LGBT in Serbia”, UNDP, 2016, str. 24. 105 „Homofobija i internalizovana homofobija”, Centar za kvir studije, 2016, str. 66-67.

66


osoba iz MSM populacije zapravo navode to što se oni u najvećoj meri i testiraju. Stigma koja postoji prema gej osobama i rašireno predubeđenje da su sve osobe koje žive sa HIV-om gej, a neretko i da samo gej osobe imaju HIV, daje opravdanje mnogima da se ne testiraju i tako ne pomognu suzbijanje HIV-a kao jedno od ključnih pitanja javnog zdravlja svakog društva.106.  U postupanju po pritužbama Povrenika za zaštitu ravnopravnosti uočeno je da se zdravstveno stanje kao jedan od osnova diskriminacije obično javlja kod višestruke diskriminacije, i to najčešće u kombinaciji sa starosnim dobom, invaliditetom ili polom kao osnovom diskriminacije, a ponekad i sa drugim osnovima diskriminacije. Nalazi istraživanja Poverenika o stavovima javnog mnjenja „Odnos građana i građanki prema diskriminaciji u Srbiji” ukazuju na to da postoji najveća socijalna distanca prema LGBT i HIV pozitivnim osobama. Kod HIV pozitivnih osoba uočen je porast distance u svim mernim segmentima odnosa, a najviše u segmentu koji se odnosi na brak i porodicu, gde 85% ispitanika pokazuje distancu. Život i uživanje garantovanih prava trans osoba u velikoj meri zavise od procesa tranzicije koji prolaze u susretu sa zdravstvenim sistemom, prvo kontinuiranim savetovanjem sa psihijatrom u dužem vremenskom periodu u prvoj fazi tranzicije, a zatim i sa hirurzima u periodu pripreme za operaciju, same operacije i u postoperativnom periodu. Pri Kliničkom centru Srbije je 2012. godine zvanično formiran Kabinet za transrodna stanja, koji obuhvata tim stručnjaka iz oblasti psihologije, psihijatrije, endokrinologije i hirurgije, koji nadgleda, usmerava i vodi osobu u procesu prilagođavanja pola rodnom identi­tetu. Hirurška intervencija, kao kraj ovog procesa, u iznosu od 66% ide na teret Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje. U poslednje dve i po godine dvadesetoro srpskih državljana i državljanki je završilo tranziciju, odobrenu 106 Prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”, još 2014.

godine zapažena je lokalizovana epidemija HIV-a među MSM populacijom sa stopom prevalence od 8%, koja pretežno pogađa mlade osobe i koja je i dalje na snazi. Prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”, u Srbiji trenutno živi 2239 osoba kod kojih je ustanovljena HIV infekcija, a procenjuje se da ima još oko 1100 osoba koje ne znaju svoj HIV pozitivan status. Od 124 novootkrivena slučaja u periodu između januara i novembra 2016. godine, 45% njih je zabeleženo u Beogradu, gde se najčešće i vrši testiranje. Od ukupnog broja jedanaest je puta više muškaraca nego žena, dok je u 68% slučajeva reč o muškarcima koji su prijavili rizične seksualne odnose sa drugim muškarcima. Izvor: „Epidemija HIV infekcije u Republici Srbiji krajem novembra 2016. godine”, Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”.

67


od strane RFZO107. Još nisu usvojena adekvatna zakonska rešenja koja bi štitila prava transrodnih osoba i omogućila jasnu i brzu promenu ličnih dokumenata, što je konstatovano u izveštajima Poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Kada su u pitanju interseks osobe, ne postoji dovoljno znanja, informacija, podataka i iskustava iz prakse o postupanju zdravstvenog sistema u odnosu na tu grupu građana, mada statistički podaci ukazuju na to da se između 0,5% i 1,7% svake populacije rađa kao interseks108. Ne postoje utvrđene zdravstvene procedure postupanja, ali roditelji jesu uključeni u donošenje odluke, iako su uglavnom primorani da donesu tu odluku u roku od 30 dana od rođenja deteta, što predstavlja zakonski rok upisivanja novorođenog deteta u matičnu knjigu rođenih, koja zahteva i podatak o polu109. U okviru Instituta za majku i dete „Dr Vukan Čupić” već petnaest godina postoji tim specijalista koji operišu interseks bebe, bez zvanične procedure ili postojećeg zakonskog okvira. Ne postoji zvanični podatak koliko je operacija dosad izvedeno, mada je od skoro započeto praćenje svetskog trenda koji podrazumeva da se roditeljima interseks dece savetuje da korektivnu operaciju110, prilikom koje se opredeljuju za jedan pol/rod deteta, odlože za kasniji period detetovog života, kada ono bude u stanju da prepozna i iskaže osećaj roda. U suprotnom, ukoliko dođe do greške, javlja se rodna disforija, osoba postaje trans*, što dalje sa sobom povlači niz isključivanja i socijalnu distancu.  Ako se uzme u obzir definicija zdravlja koju daje Svetska zdravstvena organizacija (SZO) i po kojoj je zdravlje stanje potpunog blagostanja – i psihičkog, i fizičkog, i socijalnog, onda je jasno da predrasude ne idu u prilog zdravlju – ni onoga ko je diskriminisan, ni i onoga koji diskriminiše.111  Ravnopravan pristup zdrastvenim uslugama i puno ostvarivanje prava na zdravlje LGBTI osobama je često uskraćeno zbog neznanja i stigmi koje zdravstveni radnici i radnice imaju prema osobama drugačije seksualne orijentacije od očekivane. Kao i u drugim profesijama, zdravstveni radnici i radnice koji su LGBTI moraju 107 Izvor: http://mondo.rs/a918711/Magazin/Zdravlje/Promena-pola-u-Srbiji.html 108 „Being LGBT in Serbia”, UNDP, 2016, str. 24. 109 Isto. 110 „Being LGBT in Serbia”, UNDP, 2016, str. 26. 111 Izvor: http://lgbti.ba/poboljsanje-zdravlja-i-zdravstvenih-usluga-za-lgbt-populaciju/

68


imati ravnopravan tretman u svojim kolektivima. Na nivou EU 10% ispitanika i ispitanica smatra da je bilo diskriminisano od strane zdravstvenog radnika u poslednjih 12 meseci112, a prema ILGA studiji u Bosni i Hercegovini svega 29,5% ispitanika i ispitanica smatra da može pred lekarima da govori o svojoj seksualnoj orijentaciji, dok bi tek nešto više od polovine (56,8%) otkrilo svoju seksualnu orijentaciju u situacijama kada je ta informacija neophodna za adekvatno medicinsko tretiranje problema. Nažalost, zdravstvo i zdravstveni radnici su veliki generator diskriminacije u društvu, posebno prema LGBTI osobama i osobama koje žive sa HIV-om/ AIDS-om. Veliki broj LGBTI osoba proživljava teške trenutke u Srbiji zbog neprihvatanja njihove seksualnosti od najbliže i šire sredine, što vodi tome da svaka deseta mlada LGBTI osoba u Srbiji razmišlja o samoubistvu.113 I druga strana istraživanja potvrđuju psihološke probleme LGBTI i sklonost samopovređivanju i suicidu. Dostupnost psihološke/psihijatrijske podrške za LGBTI osobe je stoga veoma važna i neophodno je da Ministarstvo na adekvatan način kontoroliše kvalitet pruženih usluga u toj oblasti. Deo pristupa zdravstvenom sistemu i zdravstvenim uslugama je svakako i posećivanje bliskih osoba u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama, kao i odlučivanje o lečenju partnera kada on ili ona nije u mogućnosti da to učini, te preuzimanje tela u slučaju smrti. U Srbiji su određena prava, među kojima i posećivanje, rezervisana isključivo za bračne partnere. Dok bi pitanje istopolnih brakova podrazumevalo promenu Ustava, jer je najvišim pravnim aktom brak definisan samo kao unija muškarca i žene, za vanbračnu zajednicu potrebna je samo politička volja i izmena Zakona kojim su sada LGBTI osobama uskraćena brojna prava.114 Navedena pitanja od značaja za živote LGBTI osoba su tema koja spada u nadležnost gotovo svih ministarstava i očekivanja idu u pravcu zajedničke akcije svih resora države. U nastavku teksta je, u skladu sa opsegom delokruga Ministartstva, preporučeno šta ono konkretno treba i može da uradi na uspostavljanju ravnopravnog pristupa LGBTI osoba zdravstvu i zdravlju. 112 FRA, EU LGBT Survey, Tehnical report, 2012. 113 Jelena Srdanović Maraš, „Suicidalno ponašanje homoseksualno orijentisanih mladića”,

doktorska disertacija, Novi Sad, 2012. 114 Izvor: http://www.slobodnaevropa.org/a/predlog-za-istopolne-brakove-u-skupstini-

srbije/27105812.html

69


Nadležnosti i očekivanja Na unapređenju zdravstvenih usluga koje se pružaju LGBTI osobama, potrebno je raditi na najmanje tri nivoa: na podizanju svesti o LGBTI pravima i zdravstvenim i epidemiološkim specifičnostima LGBTI populacije u okviru celokupnog zdravstvenog sistema i adaptiranje postupaka celokupnog sistema u odnosu na specifičnosti, na ugrađivanju koncepta LGBTI zdravlja u rad konkretnih institucija i na uvođenju pristupa zasnovanog na ljudskim prvima u odnosu na seksualnost drugačiju od heteroseksualne u obrazovanje budućih medicinskih radnika. Ministarstvo zdravlja, između ostalog, obavlja poslove državne uprave koji se odnose na: očuvanje i unapređenje zdravlja građana i praćenje zdravstvenog stanja i zdravstvenih potreba stanovništva, bliže uređivanje prava iz zdravstvenog osiguranja, stvaranje uslova za pristup i realizaciju projekata iz delokruga Ministarstva koji se finansiraju iz sredstava pretpristupnih fondova Evropske unije, donacija i drugih oblika razvojne pomoći, zatim za stručno usavršavanje i specijalizaciju zdravstvenih radnika, zdravstvenu inspekciju, organizaciju nadzora nad stručnim radom zdravstvene službe, zdravstvenu zaštitu stranaca, evidencije u oblasti zdravstva, proizvodnju i promet lekova, medicinskih sredstava i pomoćnih lekovitih sredstava i inspekcijske poslove u tim oblastima i drugo.115 Ministarstvo je nadležno za izradu nacrta zakona i drugih propisa iz oblasti zdravstvene delatnosti, kao i za uspostavljanje prioriteta, planiranje i donošenje posebnih programa za sprovođenje zdravstvene zaštite. Zakon o javnom zdravlju116 prepoznaje značaj ostvarenja principa ravnopravnosti u oblasti koju uređuje, odnosno u oblasti delovanja javnog zdravlja, nadležnosti, planiranja i sprovođenja aktivnosti u vezi sa očuvanjem i unapređenjem zdravlja stanovništva, kao i načinom njegovog finansiranja. Jedno od osnovnih načela javnog zdravlja je i postizanje solidarnosti i jednakosti u javnom zdravlju za sve i naglašena pažnja za potrebe osetljivih društvenih grupa. Grupa za javno zdravlje Ministarstva obavlja poslove koji obuhvataju praćenje i analizu najvažnijih pokazatelja zdravstvenog stanja stanovništva u Republici Srbiji, praćenje i analizu rasprostranjenosti i kretanja hroničnih masovnih nezaraznih bolesti i zaraznih bolesti, analizu faktora rizika za zdravlje stanovništva koji proizilaze iz navika i ponašanja stanovništva i uslova životne i radne sredine, kao i unapređenje preventivne zdravstvene zaštite. 115 Član 15. Zakona o ministarstvima. 116 „Službeni glasnik RS”, broj 15/16.

70


Dobrovoljno i poverljivo savetovanje i testiranje na HIV dostupno je pri institutima za javno zdravlje i studenskim poliklinikama, a lekovi koji se prepisuju i uzimaju na teret Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje ograničeni su na visoko aktivnu antiretrovirusnu terapiju (HAART), dok savremene metode prevencije i lečenja poput PEP-a i PrEP-a nisu dostupne na srpskom tržištu. Sektor za javno zdravlje i programsku zdravstvenu zaštitu je, između ostalog, nadležan i za praćenje projekata i programa, kao i efekata i rezultata programa i projekata iz oblasti programske zdravstvene zaštite, praćenje i sagledavanje socijalnih potreba stanovništva i uspostavljanje saradnje između organizacija i korisnika usluga, te saradnju sa udruženjima i organizacijama radi utvrđivanja potreba posebno ugroženih grupa.  Važno je da Ministarstvo promoviše testiranje na HIV i druge polno prenosive infekcije, ne samo u periodu oko 1. decembra već tokom cele godine. Ovo je važno za mlade LGBTI osobe kako bi mogle na vreme da se edukuju i pripreme.  Važno je da Ministarstvo obezbedi efikasno i pristupačno savetovanje i testiranje na HIV na celoj teritoriji Srbije, po ugledu na službu u Beogradu, koja radi pri Studentskoj poliklinici.  Uloga Ministarstva u destigmatizaciji HIV-a i PPI, kao i destigmatizaciji LGBTI seksualne orijentacije i pristup seksualnosti kao pitanju ljudskih prava, protiv zastarelog medicinskog pristupa, koji gleda na LGBTI osobe kao na pacijente, odnosno na njihovu seksualnost kao na anomaliju. Zakon o zdravstvenoj zaštiti propisuje da svaki građanin i građanka Republike Srbije, kao i lica sa prebivalištem ili boravištem na teritoriji RS ostvaruju pravo na zdravstenu zaštitu (što uključuje očuvanje i unapređenje zdravlja građana, sprečavanje, suzbijanje i rano otkrivanje bolesti, povreda i drugih poremećaja zdravlja i blagovremeno i efikasno lečenje i rehabilitaciju), uz poštovanje načela pristupačnosti, pravičnosti, sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, stalnog unapređivanja kvaliteta zdravstvene zaštite, efikasnosti i poštovanja najvećeg mogućeg standarda ljudskih prava i vrednosti117. Zakon 117 Homoseksualnost je u Srbiji dekriminalizovana 1994. godine, a sa liste bolesti je uk-

lonjena 2008. godine, dok se transseksualnost/transrodnost kao rodna disforija i dalje klasifikuje kao poremećaj (F64).

71


utvrđuje načelo pravičnosti zdravstvene zaštite (član 20.), koje se ostvaruje zabranom diskriminacije prilikom pružanja zdravstvene zaštite po osnovu rase, pola, starosti, nacionalne pripadnosti, socijalnog porekla, veroispovesti, političkog ili drugog ubeđenja, imovinskog stanja, kulture, jezika, vrste bolesti, psihičkog ili telesnog invaliditeta.  Iako je osnovnim propisima u oblasti antidiskriminacije eksplicitno utvrđena zabrana diskriminacije LGBTI osoba za sve oblasti dru­ štvenog života, kao i posebno u oblasti zdravstvenih usluga118, smatramo da, zbog osetljivosti položaja LGBTI osoba u zdravstvenom sistemu, Ministarstvo treba da prilikom narednih izmena Zakona o zdravstvenoj zaštiti predloži da se kao jedno od zaštićenih ličnih svojstava u odredbu člana 20. eksplicitno uvede seksualna orijentacija i rodni identitet. Radi obezbeđivanja i sprovođenja društvene brige za zdravlje na nivou Republike Narodna skupština donosi Plan razvoja zdravstvene zaštite, a na osnovu tog Plana Vlada donosi i posebne programe zdravstvene zaštite. Važnost tog plana u pogledu LGBTI tema ogleda se u tome što je predviđeno da obuhvata i zdravstvene potrebe grupacija stanovništva koje su izložene posebnom riziku od oboljevanja od javnog interesa, specifične potrebe stanovništva za zdravstvenom zaštitom i mogućnosti njihovog ostvarivanja u pojedinim područjima, kao i elemente za planiranje, obrazovanje i usavršavanje zaposlenih u sistemu zdravstvene zaštite. Zakon o pravima pacijenata119 uređuje prava pacijenata prilikom korišćenja zdravstvene zaštite, način ostvarivanja i način zaštite tih prava, kao i druga pitanja u vezi sa pravima i dužnostima pacijenata. Taj Zakon u članu 6. utvrđuje pravo na dostupnost zdravstvene zaštite. Pacijent, naime, ima pravo na dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, u skladu sa svojim zdravstvenim stanjem, a u granicama materijalnih mogućnosti sistema zdravstvene zaštite. U postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite pacijent ima pravo na jednak pristup zdravstvenoj službi, bez diskriminacije u odnosu na finansijske mogućnosti, mesto stanovanja, vrstu oboljenja, vreme pristupa zdravstvenoj službi ili u odnosu na 118 Zakon o zabrani diskriminacije u članu 27. zabranjuje diskriminaciju naročito ako se

licu ili grupi lica zbog njihovih ličnih svojstava neopravdano odbije pružanje zdravstvenih usluga, postave posebni uslovi za pružanje zdravstvenih usluga koji nisu opravdani medicinskim razlozima, odbije postavljanje dijagnoze i uskrate informacije o trenutnom zdravstvenom stanju, preduzetim ili nameravanim merama lečenja ili rehabilitacije, kao i uznemiravanje, vređanje i omalovažavanje u toku boravka u zdravstvenoj ustanovi. 119 „Sl. glasnik RS”, br. 45/2013

72


neku drugu različitost koja može da bude uzrok diskriminacije. Iako seksualna orijentacija nije direktno navedena, može se podvesti pod pojam druge različitosti i time je obezbeđena zaštita od diskriminacije LGBTI osoba. Zakonom se propisuje i pravo na stručno usavršavanje zdravstvenih radnika i radnica.  Potrebno je da Ministartvo radi na senzibilisanju i podizanju svesti zdravstvenih radnika i radnica kroz kampanje i redovne i vanredne programe obuke. Postoji potreba za uvođenjem posebnih programa senzibilizacije u radu i postupanju sa LGBTI osobama u sistemima i ustanovama primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite. Strategije koje uređuju tu oblast su: Strategija o sprečavanju zloupotrebe droga za period 2014 – 2021. godine i prateći Akcioni plan, Strategija javnog zdravlja Srbije, Strategija za palijativno zbrinjavanje i prateći Akcioni plan, Strategija za stalno unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite i bezbednosti pacijenata, Strategija razvoja zdravlja mladih u Republici Srbiji, Strategija kontrole duvana, Strategija razvoja mentalnog zdravlja.  Potrebno je da Ministarstvo bez odlaganja izradi i predloži Vladi novu Nacionalnu strategiju za borbu protiv HIV-a i AIDS-a, s obzirom na to da prethodna nije na snazi od 2015. godine. Taj važan strateški dokument uspostavlja odgovornost i pravce delovanja države, na čelu sa Ministarstvom, u oblasti prevencije HIV-a, tretmana i svih važnih oblasti za živote osoba koje žive sa HIV-om/AIDS-om, među kojima je značajan broj LGBTI osoba. Predrasude profesionalaca iz oblasti mentalnog zdravlja zajedno sa nepoznavanjem specifičnih problema sa kojima se LGBTI osobe suočavaju, česta su prepreka za dobijanje adekvatne pomoći. Neophodna je dodatna senzibilizacija psihijatara koji rade sa LGBTI osobama, s obzirom na to da LGBTI osobe i dalje imaju veoma negativna iskustva sa nedovoljnom osetljivošću za LGBTI identitet, ali i sa primerima otvorene fobije i pristupa LGBTI identitetu kao anomaliji.  Ministarstvo treba da kroz programe i kampanje destigmatizuje poteškoće psihološke i psihijatrijske prirode kako bi sami pacijenti prepoznali otvorenost sistema i dobili kvalitetne usluge.

73


U Sektoru za evropske integracije i međunarodnu saradnju Ministarstvo obavlja, između ostalog, poslove koji obuhvataju: praćenje sprovođenja obaveza Ministarstva u procesu evropskih integracija; planiranje, pripremu, sprovođenje i praćenje IPA projekata koji se finansiraju iz fondova EU u oblasti zdravlja; učestvovanje u pripemi strateških i programskih dokumenata za finasniranje iz fondova EU u oblasti zdravlja; sprovođenje i praćenje drugih projekata finansiranih iz međunarodnih izvora finansiranja; ostvarivanje saradnje sa međunarodnim zdravstvenim organizacijama i udruženjima kao i zdravstvenim organizacijama i ustanovama drugih zemalja; saradnju sa humanitarnim i drugim organizacijama.120  Potrebno je da u saradnji sa Ministarstvom LGBTI zajednica adresira osnovne probleme u pristupu zdravstvu i kvalitetu usluga, kao i specifične oblasti i teme i da se kroz projektne aktivnosti pokrije što više tih tema. Sektor za inspekcijske poslove Ministarstva vrši inspekcijski zdravstveni nadzor u vezi sa radom zdravstvenih ustanova, privatne prakse i drugih pravnih lica koja obavljaju zdravstvenu delatnost, kao i nadzor nad zakonitošću rada i nadzor nad zakonitošću akata, zatim proveru kvaliteta stručnog rada zdravstvene službe, te izriče upravne mere i podnosi prijave nadležnim pravosudnim organima121. Sektor je nadležan da reaguje u slučajevima kada su povređena prava pacijenata, donošenjem rešenja kojima se nalažu mere zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi. Na rešenje zdravstvenog inspektora može se izjaviti žalba ministru, a rešenje ministra je konačno u upravnom postupku i protiv njega se može pokrenuti upravni spor. U svim situacijama kada zdravstveni radnik ili zdravstvena ustanova povredi to pravo LGBTI osobe kao pacijenta, ona može da se obrati zdravstvenoj inspekciji, odnosno Odeljenju za zdravstvenu inspekciju, koje deluje u okviru pomenutog sektora. Slučaj može biti prijavljen direktno inspekciji, čak i ako prethodno osoba nije pokušala da reši problem obraćanjem načelniku (direktoru) ili savetniku za zaštitu prava pacijenata te zdravstvene ustanove.122 120 http://www.zdravlje.gov.rs/downloads/2016/Decembar/Informator_26_12_2016.pdf 121 Naime, ako zdravstveni inspektor oceni da je postupanjem ili nepostupanjem zdrav­

stvene ustanove ili privatne prakse nad kojom je izvršen nadzor, učinjeno krivično delo, privredni prestup ili prekršaj, dužan je da bez odlaganja podnese nadležnom organu prijavu za učinjeno krivično delo, odnosno zahtev za pokretanje prekršajnog postupka. 122 Izvor: „U pravu si!”, dostupno na adresi: http://upravusi.rs/?kontakt=zdravstvena-inspekcija

74


 Zdravstveni inspektori rade po okruzima, što znači da će zdravstvenu ustanovu u slučaju problema posetiti inspektori nadležni za okrug u kome se nalazi ta ustanova. LGBTI osoba može da prijavi slučaj bilo telefonom nadležnoj (okružnoj) inspekciji, bilo na dežurni telefon koji je namenjen pozivima iz cele zemlje. Operateri na dežurnoj liniji proslediće prijavu nadležnoj inspekciji. Primaju se i prijave poslate putem elektronske pošte ili kontakt formulara na sajtu, mada je to manje pouzdan način.123 U skladu sa Zakonom o pravima pacijenata LGBTI osobe, kao i sve ostale, imaju pravo na prigovor savetniku za prava pacijenata ukoliko im je uskraćeno pravo na zdravstvenu zaštitu ili im je postupkom zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika, uskraćeno neko pravo iz oblasti zdravstvene zaštite.  Savetnik za prava pacijenata ima ulogu da postupa po podnetom prigovoru pacijenta i da daje potrebne savete i informacije o pravima pacijenata. Zaštitu prava pacijenata obezbeđuje jedinica lokalne samouprave određivanjem lica koje obavlja poslove savetnika za zaštitu prava pacijenata (savetnik pacijenata) i obrazovanjem Saveta za zdravlje. Savetnik pacijenata postupa po prigovoru na teritoriji lokalne samouprave na kojoj se nalazi zdravstvena ustanova na koju se prigovor odnosi, a stvarno je nadležan za postupanje po prigovorima pacijenata na uskraćivanje nekog od prava iz oblasti zdravstvene zaštite.  U slučaju da direktor zdravstvene ustanove ili rukovodilac organizacione jedinice na koju se prigovor odnosi, odnosno osnivač privatne prakse, odnosno odgovorno lice u visokoškolskoj ustanovi zdravstvene struke koja obavlja zdravstvenu delatnost (odnosno drugo pravno lice koje obavlja određene poslove zdravstvene delatnosti), u roku od pet radnih dana ne dostavi savetniku pacijenata obaveštenje o postupanju i preduzetim merama u vezi sa prigovorom, savetnik pacijenata će obavestiti zdravstvenu inspekciju Ministarstva zdravlja.124 123 Kancelarije zdravstvene inspekcije nalaze se u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kra-

gujevcu i Užicu i svaka obuhvata po nekoliko okruga (osim beogradske, koja pokriva isključivo ceo glavni grad). Odgovor na pitanje za koji je tačno okrug nadležna koja inspekcija, kao i kontakt podaci svake od njih mogu se naćina sajtu Ministarstva zdravlja. 124 U skladu sa članom 15. Pravilnika o načinu postupanja po prigovoru, obrascu i sadržaju zapisnika i izveštaja savetnika za zaštitu prava pacijenata („Sl. glasnik RS” br. 71/2013.)

75


Pored toga, zaštitu prava osiguranih lica125 vrši zaposleni u Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, u prostorijama zdravstvenih ustanova – zaštitnik/zaštitnica prava osiguranih lica. Ta osoba ima nadležnost da pruža informacije, stručne i tehničke pomoći osiguranim licima u vezi sa zaštitom prava iz zdravstvenog osiguranja, obaveštava nadležnu organizacionu jedinicu Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje o nepravilnostima u vezi sa izvršavanjem ugovornih obaveza davaoca zdravstvenih usluga, vodi podatke o broju i vrsti povreda prava osiguranih lica iz zdravstvenog osiguranja i izrađuje i dostavlja izveštaje o radu nadležnoj organizacionoj jedinici Republi­ čkog fonda za zdravstveno osiguranje.126  LGBTI osobe očekuju od Ministarstva da unapredi kompetencije zdravstvenih inspektora i senzibilisanost i njihovo poznavanje LGBTI problema. Pored toga, Ministarstvo treba da u saradnji sa Ministarstvom lokalne samouprave i Republičkim fondom za zdravstveno osiguranje utiče na dostignut nivo kompetencija pomenutih osoba i tela za zaštitu prava pacijenata i osiguranika. Ministarstvo treba da kroz programe i edukativne kampanje destigmatizuje i poveća osetljivost za diskriminisane grupe poput LGBTI ili osoba koje žive sa HIV-om. Jedna od opštih preporuka vlastima Poverenika za zaštitu ravnorpavnosti iz godišnjeg izveštaja za 2016. godinu, kojoj se ovde pridružujemo, jeste da je u programe srednjih škola neophodno uvesti zdravstveno vaspitanje o reproduktivnom i seksualnom zdravlju. To je važno za svu decu srednjoškolskog uzrasta i vrlo značajno za mlade LGBTI osobe s obzirom na to da se u tom uzrastu donose važne odluke po pitanju seksualnog zdravlja i aktivnosti i da je to period kada se najveći broj LGBTI osoba autuje. Pored toga, kroz određene strukturne promene Ministarstvo može da približi svoje usluge i prilagodi ih potrebama LGBTI populacije. U Crnoj Gori, na primer, Ministarstvo zdravlja je u cilju postizanja poverenja LGBTI osoba u zdravstvene institucije, a u skladu sa preduzetim obavezama pri implemen125 Pravilnik o načinu i postupku zaštite prava osiguranih lica Republičkog fonda za

zdravstveno osiguranje („Sl. glasnik RS” br. 68/13.) 126 Osigurana lica pacijenti Zavoda za zdravstvenu zaštitu studenata radi zaštite prava iz

zdravstvenog osiguranja mogu se obratiti zaštitniku osiguranika na adresi: Ulica Prote Mateje, broj 29, Beograd, radnim danom od 13.00 do 15.30 časova na broj telefona: 064 8522 712. URL: http://zzzzsbg.rs/rs/zastita-prava-pacijenata/

76


taciji Strategije za unapređenje kvaliteta života LGBT osoba 2013-2018. Vlade Crne Gore, imenovalo LGBT kontakt osobe u zdravstvenim ustanovama, kojima se LGBT osobe mogu javiti i biti otvorene u vezi sa svojom seksualnom orijentacijom ili rodnim identitetom, bez straha da će biti diskriminisane po tom osnovu. Na taj način se jača poverenje između LGBT zajednice i zdravstvenog sistema i preventivno se deluje na potencijalnu diskriminaciju LGBT osoba.127 Posebno apelujemo na Ministratsvo da bez daljeg odlaganja učini dostupnim lekove za HIV novije generacije, kao i da obezbedi besplatan i lak pristup PEP i PrEP terapijama pošto u suportnom ostaje nejasno kako će se na efikasan način osigurati kvalitet života osoba inficiranih HIV-om i sprečiti dalje širenje epidemije HIV-a. Takođe, LGBTI građani i građanke imaju pravo na najviše standarde zdravstvene zaštite i nege, a pogotovo kada postoje objektivne pretnje po njihovo zdravlje, koje mogu biti skoro u potpunosti otklonjenje PrEP terapijom. Štaviše, danas je jasna veza imeđu adekvatne terapije i prosečnog trajanja života osobe inficirane HIV-om i stoga svako dalje odlaganje rešavanja problema trepije može dovesti do dramatičnih pravnih posledica i štete po ugled nadležnog organa i Republike Srbije.

127 http://www.medicalcg.me/izdanje-br-61/lgbtiq-socijalni-centar-podgorica-i-zdravstvena-

zastita-lgbt-populacije/

77


Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Uloga u životu LGBTI osoba Građani i građanke Republike Srbije jednaki su u ostvarivanju prava na obra­ zovanje i vaspitanje, bez obzira na lična svojstva128. Jedan od opštih principa sistema obrazovanja i vaspitanja iz člana 3. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja (ZOSOV) jeste da sistem obrazovanja i vaspitanja mora da obezbedi za svu decu, učenike i odrasle jednako pravo i dostupnost obrazovanja i vaspitanja bez diskriminacije i izdvajanja. Ministarstvo zato treba da obezbedi mladim i odraslim LGBTI osobama ravnopravan pristup obrazovanju i zaštitu integriteta, s obzirom na to da je u Srbiji LGBTI populacija stigmatizovana i diskriminisana od predškolskog i školskog doba pa dalje kroz život i obrazovanje.  Vršnjačko verbalno nasilje, maltretiranje, neprihvatanje različitosti i socijalna distanca prema LGBTI osobama prisutni su u školama. Većina učenika i učenica je saglasna sa tvrdnjom da je u njihovoj školi prisutno maltretiranje LGBTI učenika i učenica, dok skoro četvrtina primećuje nasilje i diskriminaciju prema LGBTI osobama129. Odsustvo adekvatne reakcije nastavnog osoblja i ostatka vršnjačke grupe ne samo da povećava šanse za fizičko nasilje već utiče na kvalitet okruženja LGBTI osoba i njihovo psihičko zdravlje. Zabrinjavajuće je da čak 66% dečaka i oko 30% devojčica starijeg uzrasta podržavaju nasilje prema LGBTI osobama130. Veliki procenat srednjoškolaca u Srbiji i dalje toleriše nasilje nad vršnjacima drugačije seksualne orijentacije i smatra ga manje strašnim od nasilja nad drugim osobama131. Jedna od osnovnih uloga ustanova obrazovnog sistema, kojima rukovodi Ministarstvo, jeste zaštita bezbednosti učenika i učenica u školama. Dete i učenik imaju pravo na zaštitu od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja (član 103. ZOSOV). Ministarstvo je pozvano da 128 Član 6. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Sl. glasnik RS”, br. 72/2009,

52/2011, 55/2013, 35/2015 – autentično tumačenje, 68/2015 i 62/2016 - odluka US) 129 Diskriminacija i nasilje na osnovu seksualne orijentacije u okviru vršnjačkih grupa,

Labris, str. 37. Izvor: http://www.gay-serbia.com/srpski-ucenici-smatraju-da-je-u-redu-napadatihomoseksualce-7627/ Izvor unicef 131 Izvor: http://rs.n1info.com/a216436/Vesti/Vesti/Srednjoskolci-opravdavaju-nasiljenad-LGBT-osobama.html 130

78


predlaže mere i politike kojima bi se obezbedile sigurne škole, bez vršnjačkog nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja i diskriminacije za sve učenike i posebno za LGBTI učenike. Pored ugroženih učenika i učenica, LGBTI osobe koji su nastavno osoblje u prosveti neretko se susreću sa neravnopravnim tretmanom i diskriminacijom u radnom okruženju od strane koleginica i kolega, ali i od strane učenika i učenica i studenata i studentkinja i Ministarstvo ima zadatak da obezbedi zaštitu i promoviše toleranciju prema njima. Iako je pretpostavka da predavači i predavačice najčešće svoj posao rade savesno, neadekvatno postupanje prema LGBTI učenicima je često posledica upravo njihovih individualnih stavova prema homoseksualnosti132. Istraživanje Centra za kvir studije sugeriše da bi nastavno osoblje koje pripada LGBTI zajednici (ukoliko je autovano) bilo u dosta nezavidnijem položaju od učenika zbog veće odgovornosti, uloge modela na koji se deca ugledaju, pritiska okruženja, roditelja, ostatka kolektiva i samih učenika i učenica133. Odbor za evropske integracije i Odbor za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova Narodne skupštine su na sednici u septembru 2016. konstatovali potrebu daljeg kontinuiranog rada svih nadležnih državnih institucija i organa i zainteresovanih subjekata na unapređenju poštovanja osnovnih prva i sloboda građana i na postizanju nulte tolerancije na diskriminaciju. Oni su tom prilikom sastavili tekst predloga Zaključka Narodne skupštine, kojim pozivaju institucije da usvoje Nacionalnu strategiju protiv nasilja, koja će prepoznati nasilje nad LGBT osobama i vršnjačko nasilje u školama zbog pretpostavljene seksualne orijentacije, kao i da zajedničkim naporima sačine predlog akta koji će regulisati sve pravne posledice promene pola.134 Ministarstvo je odgovorno i za određivanje nastavnog plana i postavljanje i provere standarda kvaliteta udžbenika koji se koriste u nastavi. Član 11. Zakona o udžbenicima135 propisuje jednake mogućnosti i zabranu diskriminacije. Naime, udžbenici i drugi nastavni materijali136 i sredstva svojim 132 „Homofobija i internalizovana homofobija”, Centar za kvir studije, 2016, str. 69. 133 Isto, str. 70. 134 Zapisnik – Peta sednica odbora za evropske integracije Narodne skupštine Republike

Srbije, petak, 9. septembar 2016. godine. 135 „Sl. glasnik RS”, br. 68/2015 136 Priručnik i nastavni materijal, elektronski dodatak uz udžbenik, dodatno nastavno

sredstvo, didaktičko i didaktičko igrovno sredstvo.

79


sadržajem i oblikom treba da omoguće sprovođenje principa jednakih mogućnosti, a udžbenici i ostala nastavna sredstva svojim sadržajem ili oblikom ne smeju da diskriminišu ili dovode u neravnopravan položaj grupe i pojedince ili da podstiču na takvo ponašanje, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zabrana diskriminacije. Prema članu 27. Zakona Ministar odobrava udžbenik na predlog Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, odnosno na osnovu ekspertskog mišljenja, ukoliko je sproveden postupak ekspertize. Ministar odobrava priručnike i nastavne materijale takođe na predlog Zavoda. Diskriminatorni sadržaji u udžbenicima za osnovne i srednje škole su i dalje prisutni i nakon ponovljenih preporuka Evropske komisije137. Komisija naglašava da kvalitet, jednakost i relevantnost obrazovanja i obuke moraju biti poboljšani kako bi bolje odgovarali društvenim potrebama. U devet udžbenika za srednju školu u oblasti biologije, psihologije i medicine detektovan je diskriminatorni sadržaj, na šta ukazuju rezultati istraživanja koje je sproveo „Labris”138. Neki od tih udžbenika su povučeni iz upotrebe do uklanjanja takvog sadržaja, a druge je trenutno nemoguće zameniti jer nisu dostupni drugi udžbenici iz navedenih oblasti. Ta činjenica, osim toga što potkrepljuje postojeće predrasude i stereotipe i ima negativan uticaj na kreiranje stavova i ponašanja, svakako da direktno utiče na mlade LGBTI osobe u procesu sazrevanja, spoznavanja sebe i uklapanja u vršnjačku grupu. Komisija naglašava da je potrebna jača politička posvećenost unapređenju kulture poštovanja LGBTI osoba i obezbeđivanju zabrane diskriminacije u sistemu obrazovanja. Nivo javnih predrasuda o LGBTI osobama i dalje je relativno visok i treba se baviti tim pitanjem. S obzirom na to da je odgovorno za sadržaje udžbenika, Ministarstvo treba da utiče na razbijanje, a ne na jačanje predrasuda prema LGBTI osobama. Važno je da same LGBTI osobe kroz obrazovanje prihvate svoju seksualnost, seksualnu orijentaciju i identitet kao nesto što nije manje vredno od očekivanog i uobičajenog, a sistem obrazovanja mora da promoviše vrednosti tolerancije i nediskriminacije prema LGBTI osobama. U obrazovnom sistemu Republike Srbije ne postoji precizno definisana politika kojom bi teme od interesa za LGBTI osobe postale deo prioritetnih oblasti u kojima se preduzimaju aktivne mere. Zakonodavni okvir kojim je uređen sistem obrazovanja i vaspitanja u Republici Srbiji predstavlja: Zakon o osno137 Izveštaj o napretku Evropske komisije za 2016. godinu, str. 19. 138 „Istopolna orijentacija u srednjoškolskim udžbenicima”, Labris, 2014, str. 29-59.

80


vama sistema obrazovanja i vaspitanja, Zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju, Zakon o obrazovanju odraslih, Zakon o visokom obrazovanju, Zakon o učeničkom i studentskom standardu i Zakon o udžbenicima. Nijedan od navedenih zakona nema eksplicitno navedene odredbe koje za cilj imaju poboljšanje položaja LGBTI osoba. Osim toga, Strategija razvoja obrazovanja u Republici Srbiji do 2020. godine predstavlja ključni dokument za razvoj obrazovnih politika u Republici Srbiji i sadrži strateška opredeljenja na svim nivoima obrazovanja u Republici Srbiji do 2020. Ni taj dokument, ni odgovarajući akcioni plan ne predviđaju aktivnosti koje za cilj imaju rešavanje problema sa kojima se LGBTI osobe susreću u obrazovnom sistemu Republike Srbije. Ne treba zaboraviti ni starije kategorije korisnika obrazovnog sistema, studente i odrasle koji pohađaju neki od programa iz sistema celoživotnog učenja. U toku 2015. godine upotpunjen je pravni okvir u oblasti celoživotnog učenja, što za posledicu ima sistemski pristup i očekivanje porasta odraslih obuhvaćenih nekim oblikom celoživotnog obrazovanja. Očekuje se dalji porast akreditovanih ustanova i programa koji će obezbediti dostizanje zacrtanog strateškog cilja do 2020. godine, a to obuhvata najmanje 7% odraslog stanovišta nekim od programa celoživotnog učenja. S obzirom na veliki broj polaznika tih programa, kao i na broj redovnih studenata, od izuzetne je va­ žnosti da Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja razvije odgovarajuće programe edukacije. Sistem obrazovanja ipak ostaje jedan od najzatvorenijih kada je u pitanju prihvatanje različitosti, njihova promocija i podstrekivanje, posebno ukoliko je reč o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu. Isto tako, obrazovanje predstavlja osnov za dalju samostalnost i dobrobit osobe. S obzirom na to da od obrazovnog sistema umnogome zavisi percepcija stanovništva o društvenim akterima i njihovim međusobnim odnosima, Ministarstvo treba da kroz zakone i sprovođenje politika u oblasti obrazovnog sistema preuzme ključnu ulogu u formiranju pozitivnog stava prema LGBTI građanima i građankama. Osim toga, obrazovni sistem predstavlja osnovu izgradnje građanskog društva zasnovanog na principima demokratije, poštovanja ljudskih prava i nediskriminacije, te stoga resorno ministarstvo ima presudnu ulogu u procesu kreiranja sistema obrazovanja i vaspitanja koji ispunjava standarde demokratski uređenog i humanog društva.

81


Nadležnosti i očekivanja Ministarstvo ima centralnu ulogu u institucionalnom okviru obrazovanja i obavlja nadzor nad organizacijom i sistemom obrazovanja, vrši poslove koji se odnose na planiranje i razvoj celokupnog obrazovnog sistema, kao i druge poverene poslove139. Ustanove obrazovanja čine ustanove predškolskog va­spitanja i obrazovanja, ustanove osnovnog obrazovanja i vaspitanja, ustanove srednjeg obrazovanja i vaspitanja, gimnazije kao opšteobrazovne ustanove, srednje umetničke škole i srednje stručne škole, ustanove visokog obrazovanja (državne i privatne), ustanove učeničkog standarda i ustanove studentskog standarda. Ministarstvo vrši upravni nadzor u predškolskom, osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju i učeničkom i studentskom standardu. Inspekcijskim nadzorom ispituje se sprovođenje ovog i posebnog zakona i propisa donetih na osnovu njih neposrednim uvidom u rad ustanove i zavisno od rezultata nadzora izriče mere i kontroliše njihovo izvršenje. Član 147. ZOSOV propisuje da poslove inspekcijskog nadzora vrši prosvetni inspektor, koji u okviru ovlašćenja utvrđenih zakonom vrši kontrolu obezbeđivanja zaštite deteta i učenika i zaposlenih od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja i stranačkog organizovanja i delovanja u ustanovi.  Potrebno je obezbediti visok nivo senzibilizacije prosvetnih inspektora kako bi zaštitili LGBTI učenike i učenice i adekvatno reagovali u tom smislu, u skladu sa svojim nadležnostima. Ministarstvo je pozvano da senzibiliše prosvetne savetnike koji vrše nadzor nad radom škola o osetljivim pitanjima LGBTI učenika i učenica u cilju efikasne provere praktične primene antidiskriminatorne prakse. Ministarstvo vrši i stručno-pedagoški nadzor u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju i učeničkom standardu. Te poslove vrši prosvetni savetnik ili savetnica, koji pružaju stručnu pomoć ustanovi u obezbeđivanju zaštite dece, učenika i zaposlenih od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja u ustanovi.  Potreban je visok nivo senzbilizacije prosvetnih savetnika i savetnica kako bi zaštitili LGBTI učenike i učenice i adekvatno reagovali u tom smislu, u skladu sa svojim nadležnostima 139 Član 14. Zakona o ministarstvima.

82


Ministarstvo vrši organizaciju, vrednovanje rada i nadzor nad stručnim usavršavanjem zaposlenih u prosveti i nostrifikaciju i ekvivalenciju javnih isprava stečenih u inostranstvu.  Zaposleni u prosveti moraju proći kontinuirane obuke o ljudskim pravima i biti senzibilisani za rad sa decom iz osetljivih i diskriminisanih društvenih grupa, među kojima i LGBTI populacije, ali i biti obučeni da reaguju u situacijama diskriminacije alarmiranjem nadležnih organa.  LGBTI osobe moraju imati jednak pristup radnim mestima u prosveti i mogućnosti napredovanja i nostrifikacije diploma. Ministarstvo stvara uslove za pristup i realizaciju projekata iz delokruga tog Ministarstva koji se finansiraju iz sredstava pretpristupnih fondova Evropske unije, donacija i drugih oblika razvojne pomoći.  Potrebno je da Ministarstvo kreira projektne predloge uzimajući u obzir različite potrebe osetljivih društvenih grupa, posebno specifičnosti položaja LGBTI građana i građanki u društvu.  U skladu sa članom 44. ZOSOV u ustanovi obrazovanja i vaspitanja zabranjene su aktivnosti kojima se ugrožavaju, omalovažavaju, diskriminišu ili izdvajaju lica, odnosno grupe lica, po osnovu: rasne, nacionalne, etničke, jezičke, verske ili polne pripadnosti, fizičkih i psihičkih svojstava, smetnji u razvoju i invaliditeta, zdravstvenog stanja, uzrasta, socijalnog i kulturnog porekla, imovinskog stanja, odnosno političkog opredeljenja i podsticanje ili nesprečavanje takvih aktivnosti, kao i po drugim osnovima utvrđenim zakonom kojim se propisuje zabrana diskriminacije.  Pravilnikom o bližim kriterijumima za prepoznavanje oblika diskriminacije od strane zaposlenog, deteta, učenika ili trećeg lica u ustanovi obrazovanja i vaspitanja140 propisani su bliži kriterijumi za prepoznavanje oblika diskriminacije u ustanovama obrazovanja i vaspitanja (u daljem tekstu: ustanova) od strane zaposlenog, deteta, učenika ili trećeg lica. Pravilnik omogućava pravo na zaštitu od diskriminacije (član 4.) svakom učesniku i učenici u sistemu obra­ zovanja i vaspitanja. Prema članu 25. svi učesnici u obrazovnom i vaspitnom procesu dužni su da poštuju zabranu diskriminacije u 140 „Sl. glasnik RS”, br. 22/2016

83


obrazovanju i vaspitanju utvrđenu zakonom i Pravilnikom, te da se u obrazovnom i vaspitnom procesu uzdrže od svih akata činjenja ili nečinjenja koji mogu da dovedu do kršenja zabrane diskriminacije. Zaposleni, direktor i treća lica imaju obavezu da prepoznaju i nadležnim državnim organima prijave sve slučajeve diskriminacije, kao i da preduzmu sve druge radnje i mere propisane zakonom.  Uznemiravanje i ponižavajuće postupanje iz člana 11. Pravilnika dobija poseban oblik u sledećim slučajevima: 1) korišćenje pogrdnih imena, nadimaka i stereotipa kojima se vređa dostojanstvo osobe na osnovu ličnog svojstva, 2) izlaganje podsmehu postignuća učesnika u obrazovno-vaspitnom procesu, a naročito dece i učenika, 3) izlaganje podsmehu fizičkog izgleda, socijalnog porekla, roda, pola, seksualne orijentacije, odnosno bilo kog drugog ličnog svojstva učesnika u obrazovno-vaspitnom procesu, 4) javno ponižavanje i pretnja primene neprimerenih kazni i sankcija prema deci, učenicima i drugim učesnicima u obrazovnom i vaspitnom procesu, 5) diskriminatorsko postupanje kojim, suprotno zakonu, dolazi do uznemiravanja ili ponižavajućeg postupanja prema učesnicima u obrazovnom i vaspitnom procesu. U pogledu suzbijanja nasilja u obrazovanju Ministarstvo je u februaru 2012. godine osnovalo Jedinicu za prevenciju nasilja, sa ciljem boljeg planiranja, koordinacije i praćenja odgovora Ministarstva i drugih partnera na planu zaštite dece od nasilja u okviru obrazovno-vaspitnog sistema. Pored opšteg cilja, koji predstavlja sprečavanje i smanjenje nasilja nad decom i među njima, kao i stvaranje bezbednijeg okruženja za učenje i razvoj, zadatak jedinice je i da: kvalitetno sprovodi program „Škola bez nasilja”, pruža podršku školama koje su se prijavile za program i upravlja sprovođenjem programa „Škola bez nasilja”; pruža stručnu podršku u izradi strategija, podzakonskih akata i uspostavljanju mreža sa drugim ustanovama u domenu prevencije nasilja; pruža podršku školskim mrežama i model školama kako bi se u prevenciji nasilja i reagovanju na njega uvela praksa razmene iskustava; razvija sistem redovnog praćenja i izveštavanja o nasilju u obrazovno-vaspitnom sistemu; unapređuje rad regionalnih školskih mreža kako bi se osiguralo prikupljanje primera dobre prakse i poboljšanje kvaliteta rada u školama; uspostavlja partnerske odnose i učestvuje u informisanju javnosti, medija i ljudi od struke o svim relevantnim aktivnostima na planu zaštite dece od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.

84


Dati mehanizam treba da bude jedan od najaktivnijih servisa koji će zaštititi LGBTI osobe od nasilja zasnovanog na seksualnoj orijentaciji, koje je prisutno u školama i predstavlja jedan od najčešćih vidova nasilja i diskriminacije u osnovnim i srednjim školama.  Navedeni podaci govore o hitnosti i neophodnosti uključivanja nasilja i diskriminacije nad osobama drugačije seksualne orijentacije u programe prevencije nasilja u školama. Kada je reč o nadležnostima Ministarstva u vezi sa udžbenicima i nastavnim sredstvima, važno je napomenuti da je proces odobravanja udžbenika i nastavnih sredstava kompleksan i iako postoje standardi koje svaki rukopis mora da ispuni da bi bio u upotrebi, zabrana diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta nije njihov deo.  Neophodne su sveobuhvatne obuke nastavnog osoblja o postupanju i radu sa LGBTI učenicima, pružanju podrške i reagovanjima u slučajevima uznemiravanja, nasilja i diskriminacije.  Potrebno je uložiti mnogo napora i temeljnog rada u svim segmentima obrazovanja kako bi se otklonili uzroci negativnog ponašanja, sanirale njegove posledice po dobrobit LGBTI osoba (i učenika i nastavnika) i obezbedila prilika za ravnopravan razvoj njihovih ličnosti i potencijala. Stoga bi u saradnji sa Zavodom za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja i Nacionalnim prosvetnim savetom trebalo kreirati standarde u koje će biti ugrađena potreba uvažavanja različitosti svih vrsta, kao i neophodnost da se kroz obrazovni sistem razvija i neguje tolerancija prema različitosti. Udžbenici koji se koriste u obrazovnim institucijama treba da budu inovirani unapređenim sadržajima koji će, između ostalog, obrađivati teme različite seksualne orijentacije.  Pri izradi akata iz oblasti kojom se uređuje pripremanje, odobravanje, izdavanje i upotreba udžbenika i drugih nastavnih sredstava, potrebno je da se aktivno promoviše odsustvo diskriminacije prema LBGTI građanima i građankama. Ministarstvo ima čitav niz mogućnosti da doprinese boljem položaj LGBTI građana i građanki u obrazovnom i vaspitnom sistemu, razvoju tolerancije i uvažavanju različitosti, a Grupa za razvoj nastave, udžbenika i na-

85


stavnih sredstava ima veliku ulogu u tome, s obzirom na to da obavlja sledeće poslove: •

Praćenje i analiza Strategije razvoja predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja. Naime, realizaciju sprovođenja Strategije i pratećeg Akcionog plana141 prati posebna radna grupa na nivou Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja koju imenuje ministar. Radnom grupom rukovodi jedan od državnih sekretara ili pomoćnika ministra koga ministar ovlasti. Iako obuhvata nekoliko velikih oblasti i faza obrazovanja,142 Strategija ni u svojim ciljevima, niti u načelima ne navodi značaj promovisanja ravnopravnosti, jednake dostupnosti i zabrane diskriminacije u obrazovanju kao strateških ciljeva;

Praćenje ostvarivanja programa stručnog usavršavanja nastavnika, vaspitača, stručnih saradnika, direktora i sekretara ustanova;

Unapređivanje rada zaposlenih u obrazovno-vaspitnim ustanovama.

 Važno je da prosvetni kadar usvoji neophodna znanja u radu sa ranjivim kategorijama dece i odraslih korisnika usluga u oblasti obrazovanja, među kojima i znanja o specifičnim problemima LGBTI osoba.  Potrebno je da Ministarstvo planira obrazovanje nastavnika i stučnih saradnika u školama na način koji bi im omogućio da efikasno usvoje i sprovode obrazovne prakse koje u fokusu imaju prava LBGTI osoba; 141 http://www.mpn.gov.rs/wp-content/uploads/2015/08/Akcioni_plan.pdf 142 U Strategiji je izvršeno dekomponovanje na devet obrazovnih sistema i to su: 1.

Društvena briga o deci i predškolsko vaspitanje i obrazovanje; 2. Osnovno obrazovanje i vaspitanje; 3. Opšte i umetničko srednje obrazovanje i vaspitanje; 4. Srednje stručno obrazovanje i vaspitanje; 5. Osnovne i master akademske studije; 6. Doktorske studije; 7. Strukovne studije; 8. Obrazovanje nastavnika; 9. Obrazovanje odraslih. Prva četiri podsistema čine preduniverzitetsko obrazovanje, dok naredna četiri čine visoko obra­zovanje. Obrazovanje odraslih se tiče više nivoa – od osnovnog sve do visokog obra­zovanja. Strategija razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020. godine konceptualno je podeljena u četiri celine. Prva celina se odnosi na kontekst nastanka Strategije razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020. godine, druga celina je strategija razvoja preduniverzitetskog obrazovanja i vaspitanja, treća strategija razvoja visokog obrazovanja, a četvrta celina se odnosi na obrazovanje odraslih.

86


 U cilju unapređenja položaja LGBTI građana i građanki potrebno je da Ministarstvo konstantno unapređuje zakonodavni okvir na takav način da činioci obrazovnog sistema steknu socijalne, građanske i interkulturne veštine, promovišući demokratske vrednosti i osnovna prava, socijalnu inkluziju i zabranu diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije. U pogledu obrazovanja odraslih LGBTI osoba neophodno je da Ministarstvo učini sledeće:  Kao što to preporučuje poverenica za zaštitu ravnopravnosti u svom godišnjem izveštaju za 2016. godinu, izradi novu Strategiju razvoja obrazovanja odraslih, čije važenje ističe 2017. godine. Zadatak je Ministarstva da izradi tekst te strategije, koju potvrđuje Vlada;  U novoj strategiji uspostavi načelo zabrane diskriminacije i navede LGBTI odrasle osobe kao grupu kojoj je potrebno omogućiti veću dostupnost obrazovanja i obuka;  U tom smislu omogući ostvarivanje cilja iz „odlazeće” strategije u kontekstu LGBTI populacije, odnosno da obezbedi dostupnost sistema obrazovanja i obuke odraslim LGBTI osobama putem usposta­ vljanja programskog pluralizma, odnosno razvoja raznovrsnih programskih opcija koje bi uključile tematiku LGBTI identiteta, zabrane diskriminacije i sistema podrške LGBTI osobama.

87


Ministarstvo kulture i informisanja Uloga u životu LGBTI osoba Jedna od najvećih barijera za puno uključivanje LGBTI građana i građanki su široko rasprostranjene predrasude i stereotipi, odnosno snažna socijalna distanca i negativni stavovi prema LGBTI populaciji. Različita istraživanja ukazuju na rasprostranjenost predrasuda i stereotipa, kao i na izraženu socijalnu distancu opšte populacije Republike Srbije prema LGBTI populaciji (8, 9). Poslednje istraživanje javnog mnjenja Poverenika za zaštitu ravnopravnosti pokazuje da građanke i građani vide LGBTI osobe kao najviše diskriminisane u Republici Srbiji, a prema LGBTI osobama postoji i najveća socijalna distanca.143 Isto istraživanje pokazuje da građani smatraju da se o temi diskriminacije malo izveštava. S obzirom na to da javno mnjenje u velikoj meri zavisi od sadržaja koji se iznose u medijima, Ministarstvo kulture i informisanja ima ključnu ulogu u smanjenju predrasuda i stereotipa prema LGBTI osobama u društvu. Osim kroz rad na unapređenju javnog informisanja, Ministarstvo za kulturu i informisanje može da inkluziju LBGTI građana i građanki podrži i kroz podršku kulturnog i umetničkog stvaralaštva koje promoviše toleranciju i prava LBGTI osoba, različitost i ispoljavanje identiteta LGBTI osoba i time isto tako doprinese promeni klime u društvu. Stereotipi prema LGBTI osobama se održavaju i zbog relativno niske zastupljenosti LGBTI tema u medijima, a i kada su te teme zastupljene, mediji i dalje često podržavaju predrasude prema njima. Stoga ne čudi da veliki broj LGBTI osoba izbegava da bude javno deklarisan, jer seksualna orijentacija koja nije hetero još nije široko prihvaćena u društvu. Mediji treba da neguju raznolikost i mogu imati veliku ulogu u približavanju LGBTI tema kao nečega normalnog i prihvatljivog za sve i time značajno pomoći LGBTI osobama, a Ministarstvo treba da učini sve iz okvira svojih nadležnosti da podrži medije u tim naporima. Kako se svest jednog društva oblikuje kroz veliki broj sadržaja iz oblasti kulture (filmovi, pozorišne predstave, književnost, muzika, vizuelna umetnost itd.), Ministarstvo treba da utiče s jedne strane na jednaku 143 „Izveštaj o istraživanju javnog mnjenja: odnos građana prema diskriminaciji u Srbiji”,

Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, Beograd, decembar 2016. Za potrebe Poverenika istraživanje je tokom juna 2016. godine realizovala agencija Faktor Plus, na teritoriji Republike Srbije, na slučajnom, reprezentativnom uzorku od 1200 građana i građanki uzrasta starijeg od 15 godina.

88


dostupnost svih kulturnih sadržaja LGBTI osobama, a s druge strane da omogući široj javnosti da bolje upozna i prihvati LGBTI osobe adekvatno ih upoznajući sa identitetom i potkulturom LGBTI populacije. Pored toga, delatnici u oblasti informisanja i medija i u oblasti kulture (glumci i glumice, plesači i plesačice, muzičari i muzičarke itd.) koji su LGBTI treba da imaju pristup tim zanimanjima bez diskriminacije u bilo kom pogledu. S obzirom na to da javni i medijski diskurs ostaju možda najvažnije polje sukoba i razmene mišljenja i stavova o seksualnosti i rodnom identitetu, važno je obratiti pažnju i pratiti medijsku reprezentaciju LGBTI zajednice, izveštavanje o LGBTI temama i njihovu zastupljenost, kao i diskriminatorno ponašanje u medijskom prostoru i govor mržnje.

Nadležnosti i očekivanja Javno informisanje i mediji Ministarstvo kulture i informisanja obavlja, između ostalog, poslove koji se odnose na sistem javnog informisanja, praćenje sprovođenja zakona u oblasti javnog informisanja i stvaranje uslova za pristup i realizaciju projekata EU i drugih donatora.144 Medijske reforme u Srbiji, koje su započete 2011. godine usvajanjem Strategije razvoja sistema javnog informisanja u Srbiji do 2016. godine145 i nastavljene usvajanjem seta medijskih zakona 2014. godine, donose novine koje značajno menjaju odnos države prema medijima i javnom informisanju. Iako nova medijska legislativa predviđa „izlazak države iz medija”, Zakon o javnom informisanju i medijima146 jasno propisuje obaveze i odgovornost organa vlasti na svim nivoima da se staraju o informisanju u skladu sa definisanim javnim interesom, što je od značaja za LGBTI osobe. Taj zakon predstavlja dobru osnovu za zabranu diskriminacije i eksplicitno zabranjuje govor mržnje i diskriminaciju u odnosu na bilo koje lično svojstvo. Zakon u članu 4, koji definiše slobodu javnog informisanja, štiti LGBTI i druge novinare i delatnike u medijima od diskriminacije po bilo kom ličnom svojstvu. 144 Zakon o ministarstvima („Sl. glasnik RS”, br. 44/2014, 14/2015, 54/2015 i 96/2015 -

dr. zakon) „Sl. glasnik RS”, br. 83/2014, 58/2015 i 12/2016. 145 Strategija razvoja sistema javnog informisanja u Republici Srbiji do 2016. godine

(„Sl. glasnik RS”, broj 75/2011). 146 „Sl. glasnik RS”, br. 83/2014, 58/2015 i 12/2016.

89


U skladu sa članom 75. Zakona zabranjen je govor mržnje, odnosno, idejama, mišljenjem, odnosno informacijama koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo. Prema Strategiji razvoja sistema javnog informisanja, javni interes predsta­ vlja ostvarivanje prava javnosti da bude obaveštena i u javnom interesu je da se obezbede raznovrsni i kvalitetni medijski sadržaji za sve pojedince i društvene grupe, kao i za sve manjinske grupe, među kojima Strategija prepoznaje seksualne manjine. Zakon kao javni interes u oblasti javnog informisanja eksplicitno prepoznaje i podršku proizvodnji medijskih sadržaja u cilju zaštite i razvoja ljudskih prava i demokratije i slobodnog razvoja ličnosti i slobodu izražavanja ideja i mišljenja (član 15.). Način na koji se taj interes ostvaruje za LGBTI osobe jeste da Ministarstvo sufinansira projekte u oblasti javnog informisanja radi ostvarivanja javnog interesa (član 16. Zakona). Na taj način može da se finansira proizvodnja medijskih sadržaja ili učešće na stručnim skupovima, odnosno unapređenje profesionalnih i etičkih standarda u oblasti informisanja.  U skladu sa tim, prilikom raspisivanja kriterijuma za konkurs i ocenjivanja pristiglih projekata, Ministarstvo kulture i informisanja kao jedan od kriterijuma treba da uvede doprinos određenih medijskih sadržaja poštovanju ljudskih prava LGBTI građana i građanki, odnosno unapređenje kompetencija novinara i standarda u oblasti informisanja o pitanjima koja se tiču LGBTI građana i građanki. U svakom slučaju. Ministarstvo mora delovati u pravcu ravnopravnog učešća ugroženih grupa u tom kontekstu i biti otvoreno za predloge koji dolaze iz LGBTI zajednice. U skladu sa podacima o stanju u oblasti javnog informisanja, osim konkretnih mera u cilju poboljšanja rada medija i otklanjanja nepravilnosti po pitanjima važnim za LGBTI građane i građanke, Ministarstvo kulture i informisanja treba da radi na razvoju politika, odnosno zakonodavnog i strateškog okvira, kao i mera kojim bi se kroz rad medija, odnosno proizvodnju različitih medijskih sadržaja, doprinelo unapređenju ljudskih prava LGBTI građana i građanki. Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave obezbeđuje iz budžeta deo sredstava za ostvarivanje javnog interesa u

90


oblasti javnog informisanja i raspoređuje ih na osnovu sprovedenih javnih konkursa i pojedinačnim davanjima. Važno je naglasiti da član 17. Zakona, koji uređuje način obezbeđivanja i raspoređivanja sredstava, nalaže da se to čini na osnovu principa o dodeli državne pomoći i zaštiti konkurencije, bez diskriminacije, čime su obavezani navedeni subjekti. Republika Srbija je u skladu sa Uredbom o finansiranju javnih medijskih servisa iz budžeta Republike Srbije u 2016. godini (10) na osnovu subvencija javnim nefinansijskim preduzećima i organizacijama dodelila četiri milijarde dinara, a na osnovu ugovora između Ministarstva kulture i informisanja i javnih medijskih ustanova.  S obzirom na to da Ministarstvo direktno sklapa ugovor sa medijskim ustanovama Radio-televizija Srbije i Radio-televizija Vojvodine, ono u okviru ugovora može da zahteva da medijski sadržaji, u cilju ostvarenja javnog interesa, doprinose inkluziji i smanjenju predrasuda i stereotipa prema LGBTI osobama i drugim ranjivim grupama. U skladu sa Zakonom o javnim medijskim servisima, nad čijim sprovođenjem Ministarstvo vrši nadzor, javni interes kojim se uređuje oblast javnog informisanja, koji javni medijski servis ostvaruje kroz svoje programske sadržaje je, između ostalog, zadovoljavanje potreba u informisanju svih delova dru­ štva bez diskriminacije, vodeći računa naročito o društveno osetljivim grupama. Jedno od osnovnih načela rada javnog medijskog servisa iz člana 4. Zakona jeste primena međunarodno priznatih normi i principa, a naročito poštovanje ljudskih prava i sloboda i demokratskih vrednosti. Ministarstvo je zaduženo za sprovođenje zakona u oblasti javnog informisanja i praćenje rada preduzeća i ustanova javnog informisanja, odnosno medija (medijskih kuća). Ministarstvo kulture i informisanja u oblasti javnog informisanja i medija može na različite načine da doprinese inkluziji LGBTI građana i građanki, a posebno kroz rad Sektora za informisanje i medije, finansiranjem projekata u oblasti javnog informisanja i dodelom subvencija javnim nefinansijskim preduzećima i organizacijama. Ministarstvo treba da prati rad preduzeća i ustanova u oblasti javnog informisanja (medijske kuće) u odnosu na izveštavanje o pitanjima koja se odnose na poštovanje ljudskih prava LGBTI građana i građanki. Ministarstvo kulture i informisanja treba da prati način izveštavanja o pitanjima koja se tiču LGBTI građana i građanki, a posebno ukoliko se radi o govoru mržnje, diskriminaciji

91


ili bilo kom drugom načinu koji vređa dostojanstvo LGBTI osoba. U skladu sa utvrđenim propustima u radu medija Ministarstvo kulture i informisanja treba da predlaže mere za unapređenje rada medija. Ministarstvo ima važnu ulogu u zaštiti prava LGBTI i drugih građanki i građana, kako samostalno, tako i uz pomoć jednog nezavisnog i jednog regulatornog tela. Ministarstvo pokreće prekršajne postupke protiv štampanih javnih glasila koja postupaju protivno odredbama zakona koji reguliše oblast javnog informisanja. Prekršajni postupci se pokreću po službenoj dužnosti, kao i na inicijativu građana. U kontekstu suprotstavljanja diskriminaciji u javnom prostoru i zaštiti LGBTI osoba veoma važnu ulogu igra Regulatorno telo za elektronske medije (REM). To telo odlučuje o prijavama u vezi sa programskim delovanjem medija i utvrđuje pravila koja se odnose na programske sadržaje u vezi sa zaštitom dostojanstva ličnosti i drugih ličnih prava, kao i ona koje se odnose na zabranu govora mržnje (član 22. Zakona o javnom informisanju). Ono je zaduženo za kontrolu rada pružalaca medijskih usluga, zatim da izriče mere pružaocima usluga i da propisuje pravila koja su obavezujuća za pružaoce medijskih usluga.147 U skladu sa Zakonom o elektronskim medijma (član 50.), medijska usluga se pruža na način kojim se poštuju ljudska prava, a naročito dostojanstvo ličnosti. REM se stara da se u svim programskim sadržajima poštuje dostojanstvo ličnosti i ljudska prava. Zabrana govora mržnje regulisana je članom 51. tog zakona, u skladu sa kojim se regulator stara da programski sadržaj pružaoca medijske usluge ne sadrži informacije kojima se podstiče, na otvoren ili prikriven način, diskriminacija, mržnja ili nasilje zbog rodnog identiteta, seksualne orijentacije i drugih stvarnih, odnosno pretpostavljenih ličnih svojstava. Pružalac medijske usluge (član 54.) odgovara za programski sadržaj, bez obzira na to da li ga je proizveo pružalac ili drugo lice (na primer, nezavisna produkcija, zakupljeni termin, programska razmena, najave programa, SMS i druge poruke publike i sl.). Svaki LGBTI građanin i građanka ima pravo da podnese prijavu Regulatornom telu za elektronske medije ukoliko smatra da se medijskim sadržajima ugro147 Regulatorno telo za elektronske medije igra značajnu ulogu u zaštiti interesa javnosti

u oblasti elektronskih medija i zaštite korisnika elektronskih medija. Ono je usposta­ vljeno Zakonom o elektronskim medijima („Sl. glasnik RS”, br. 83/2014 i 6/2016) i čini ga devet članova/članica, koje bira Narodna skupština.

92


žavaju njihovi lični interesi ili opšti interes, a u roku od trideset dana od dana emitovanja sadržaja. Regulatorno telo za elektronske medije pružaocima usluga može da izrekne mere (član 28.), odnosno da pokrene prekršajni ili krivični postupak. Regulatorno telo za elektronske medije izreći će meru pružaocu medijskih usluga zbog povrede obaveza iz članova 47 – 71. Te obaveze obuhvataju i obaveze poštovanja ljudskih prava (član 50.) i zabrane govora mržnje (član 51.), kojim se eksplicitno navodi da se Regulatorno telo za elektronske medije stara da programski sadržaj pružaoca medijskih usluga ne sadrži informacije kojima se podstiče, na otvoren ili prikriven način, diskriminacija, mržnja ili nasilje zbog različitih ličnih svojstava, uključujući i seksualnu orijentaciju.  U skladu sa navedenim, svi građani ili organizacije mogu da pružaoce medijskih usluga prijave Regulatornom telu za elektronske medije ukoliko smatraju da određeni sadržaji narušavaju dostojanstvo ličnosti ili pak podstiču na diskriminaciju, mržnju ili nasilje prema građanima i građankama na osnovu njihove seksualne orijentacije. Isto tako i samo Regulatorno telo za elektronske medije ima obavezu da uspostavi pravila koja regulišu medijski prostor tako da je kršenje ljudskih prava, diskriminacija i govor mržnje strogo sankcionisan. Ukoliko LGBTI građani i građanke smatraju da im je putem medija narušeno lično dostojanstvo, pravo na privatnost, da su žrtva diskriminacije ili govora mržnje, u tom slučaju se mogu obratiti nadležnom tužilaštvu ili Povereniku za zaštitu ravnopravnosti. Ukoliko tužilaštvo oceni da je neka od navedenih povreda učinjena, tužilac može da predloži sudu zabranu distribucije informacija ili drugog medijskog sadržaja, kao i privremenu zabranu o distribuciji informacija. Sud po tom predmetu mora da se izjasni u roku od šest sati. Ukoliko LGBTI građani i građanke smatraju da im je objavljivanjem neke informacije povređeno neko pravo ili interes, mogu da od odgovornog urednika medija direktno traže objavljivanje odgovora, bez naknade. Ukoliko odgovorni urednik ne objavi odgovor, građani i građanke mogu da pokrenu tužbu za objavljivanje odgovora. Savet za štampu je nezavisno, samoregulatorno telo koje okuplja izdavače, vlasnike štampanih i onlajn medija i novinskih agencija i profesionalne novinare. Osnovan je da bi pratio poštovanje Kodeksa novinara Srbije u štampanim i onlajn medijima, kao i u novinskim agencijama, i rešavao žalbe pojedinaca i institucija na sadržaje tih medija. U nadležnosti Saveta je i medijacija između oštećenih pojedinaca ili institucija i redakcija, kao i iznošenje javnih

93


opomena za kršenje etičkih standarda utvrđenih Kodeksom novinara Srbije. Savet za štampu se bavi i edukacijom za postupanje u skladu sa Kodeksom novinara i radi na jačanju uloge medija u Srbiji. Kodeks utvrđuje odgovornost novinara, koji su pre svega odgovorni svojim čitaocima, slušaocima i gledaocima, koji uključuju i veliki broj LGBTI osoba. Tu odgovornost novinar ne sme da podredi interesima drugih, a posebno interesima izdavača, vlade i drugih državnih organa. Novinar se mora suprotstaviti svima koji krše ljudska prava ili se zalažu za bilo koju vrstu diskriminacije, govor mržnje i podsticanje nasilja.148 U tom smislu novinarska profesija nespojiva je sa širenjem bilo koje vrste stereotipa i predrasuda koje novinari privatno imaju i one ne smeju da budu emitovane ili objavljene ni u kakvom kontekstu, ni otvoreno, ni prikriveno. Nedopustivo je kolokvijalno, pogrdno i neprecizno nazivanje određene grupe, a u izveštajima o krivičnim delima seksualno opredeljenje, socijalni i bračni status osumnjičenih lica ili žrtava pominju se samo u slučaju kada su opredeljenja, pripadnost ili status u neposrednoj vezi s vrstom i prirodom počinjenog krivičnog dela.149 Novinar je dužan da poštuje i štiti prava žrtava zločina i ugroženih grupa, novinar neguje kulturu i etiku javne reči.150 Pored toga, novinar mora biti svestan opasnosti od diskriminacije koju mogu da šire mediji i učiniće sve da izbegne diskriminaciju zasnovanu, između ostalog, na rasi, polu, starosti, seksualnom opredeljenju, jeziku, veri, političkom i drugom mišljenju, nacionalnom ili dru­ štvenom poreklu.151 U tom smislu Kodeks naglašava da se pripadnost određenoj etničkoj, političkoj, ideološkoj ili nekoj drugoj grupi, kao i bračno stanje, versko opredeljenje, društveno poreklo navode samo u slučajevima kada je taj podatak neophodan za puno razumevanje konteksta događaja o kom se izveštava, i da novinari moraju da izbegavaju fraze koje imaju šovinističke, seksističke ili na bilo koji drugi način diskriminatorne konotacije (na primer: „pripadnica lepšeg pola”, „pripadnik jačeg pola”, „crnogorska lenjost” i tome slično).  LGBTI osobe treba da prijave povredu navedenih odredbi Kodeksa ukoliko primete takvo izveštavanje i stavove novinara u štampanim i onlajn verzijama dnevnih novina i nedeljnika. To mogu učiniti jednostavno, onlajn, putem sledećeg linka: http://www.savetzastampu.rs/cirilica/podnesite-zalbu. 148 Glava IV, stav 1. Kodeksa. 149 Isto. 150 Stavovi 5. i 6. Kodeksa. 151 Glava V, stav 4. Kodeksa.

94


Ministarstvo treba da u cilju unapređenja položaja LGBTI građana i građanki, realizuje i sledeće aktivnosti:  Predlaže mere i politike kojima bi se sankcionisao govor mržnje u medijima i proizvodnja informacija koje podstiču diskriminaciju i nasilje prema LGBTI osobama, odnosno na bilo koji drugi način urušavaju dostojanstvo LGBTI osoba;  U okviru konkursa za projekte u oblasti javnog informisanja uvede kriterijum da projekti treba da doprinose ljudskim pravima ranjivih grupa;  Prilikom finansiranja projekata u oblasti javnog informisanja vodi računa o unapređenju ljudskih prava LGBTI građana i građanki;  Podržava učešće novinara na stručnim skupovima koji se tiču izveštavanja o pitanjima koja se tiču LGBTI osoba;  Podržava rad na unapređenju profesionalnih standarda u oblasti informisanja o pitanjima koja se tiču LGBTI osoba.

Kultura Osnovna uloga Ministarstva kulture i informisanja u odnosu na unapređenje prava LGBTI građana i građanki u domenu kulturne i umetničke delatnosti152 jeste doprinos razvoju kulture koja promoviše vrednosti različitosti i afirmiše umetnički izražaj LGBTI građana i građanki. Ta oblast rada Ministarstva uređena je Zakonom o kulturi153, koji prepoznaje vrednosti demokratije i različitosti u okviru načela kulturnog razvoja (član 3. Zakona). Kao jedno od tih načela prepoznaje se uvažavanje kulturnih i demokratskih vrednosti lokalne, regionalne, nacionalne, evropske i svetske tradicije i kulturne raznolikosti i interkulturnog dijaloga, demokratičnost i sloboda izražavanja. 152 Pod kulturnom i umetničkom delatnošću podrazumevaju se poslovi u sledećim

oblastima: književnost, muzika, likovne, primenjene i vizuelne umetnosti, dizajn i arhitektura, pozorišna umetnosti, umetnička figura, filmska umetnost i ostalo audiovizuelno stvaralaštvo, digitalno stvaralaštvo i multimediji, ostala izvođenja kulturnih programa i kulturnih sadržaja, otkrivanje, prikupljanje, istraživanje, dokumentovanje, proučavanje, vrednovanje, zaštita, očuvanje, predstavljanje, interpretacija. 153 „Sl. glasnik RS”, br. 72/2009, 13/2016 i 30/2016 - ispr.

95


 U tom kontekstu, ministarstvo može omogućiti LGBTI osobama slobodu da kroz kulturne sadržaje izraze svoju specifičnu potkulturu i predstave istorijsku borbu za ravnopravnost. Demokratičnost kulturne politike, sloboda izražavanja u kulturnom i umetničkom stvaralaštvu, podsticanje kulturnog i umetničkog stvaralaštva i otvorenost i dostupnost kulturnih sadržaja su neka od osnovnih načela kulturnog razvoja koja su značajna za LGBTI osobe. Republika Srbija se preko Ministarstva stara o opštem interesu u kulturi (član 6. Zakona) i sprovodi kulturnu politiku (skup ciljeva i mera podsticanja kulturnog razvoja). To, između ostalog, znači stvaranje uslova za razvoj i podsticanje savremenog kulturnog i umetničkog stvaralaštva, obezbeđivanje uslova za dostupnost kulturnih sadržaja, podsticanje inovativnosti i kreativnosti u kulturi, sprovođenje i unapređivanje edukacije u oblasti kulture i stvaranje uslova za podsticanje samostalnog kulturnog i umetničkog stvaralaštva.  U skladu sa tačkom 21.b člana 6. država, tj. Ministarstvo ima obavezu da podstiče kulturno i umetničko stvaralaštvo društveno osetljivih grupa. To je upravo prostor da se izraze i LGBTI osobe kao jedna od tradicionalno najdiskriminisanijih društvenih grupa u Srbiji. Jedan od osnovnih poslova Ministarstva jeste pružanje podrške projektima i programima iz oblasti kulture i informisanja putem sprovođenja javnih konkursa i sufinansiranja projekata od posebnog značaja, kao i finansiranja programa, projekata i rada ustanova kulture u oblasti kulturnog nasleđa. Sredstva za finansiranje ili sufinansiranje kulturnih programa i projekata, obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije, budžetu autonomne pokrajine i budžetu jedinice lokalne samouprave.  Ministarstvo kulture i informisanja može da ima direktan uticaj na razvoj kulture kroz ustanove kulture, odnosno može da doprinese razvoju kulture kroz godišnje konkurse kojima se podržava razvoj profesionalnog i amaterskog kulturnog i umetničkog stvaralaštva i kreativnih industrija u više različitih oblika izražavanja. Podsticanje raznolikosti kulturnih izraza je jedan od uslova koji bi trebalo da ispune projekti u kulturi koji se finansiraju i sufinansiraju iz budžeta Republike Srbije154. To je upravo prostor za LGBTI projekte, za promociju potkulture 154 Pravilnik o načinu, kriterijumima i merilima za izbor projekata u kulturi koji se finansi-

raju i sufinansiraju iz budžeta Republike Srbije („Sl. glasnik RS”, br. 57/10)

96


koja postoji i živi kao deo društva i koja je s jedne strane specifična, a s druge strane predstavlja ljude sa istim potrebama i svakodnevnim aktivnostima kao ostatak članova i članica društva. Pored Ministarstva kulture i informisanja važnu ulogu u razvoju kulture i umetnosti ima Nacionalni savet za kulturu (članovi 15. i 16.), koji ima dvanaest članova koje bira Narodna skupština. Savet se obrazuje kao stručno savetodavno telo radi obezbeđivanja stalne stručne podrške u očuvanju, razvoju i širenju kulture i njegova uloga je da analizira i daje mišljenja o stanju u kulturi, daje sugestije za razvoj kulturne politike i mišljenje o predlogu strategije razvoja kulture, kao i ocenu njenog izvršenja. U okviru realizacije navedenih aktivnosti Nacionalni savet za kulturu treba da uzme u obzir i uticaj kulture na poštovanje različitosti, kao i podršku kulturnom i umetničkom stvaralaštvu LGBTI građana i građanki. U cilju obavljanja kulturne delatnosti Republika Srbija, autonomna pokrajina, kao i jedinica lokalne samouprave može osnovati ustanove kulture (član 23.).  Iako u navedenoj oblasti nedostaje temeljno istraživanje koje bi to potkrepilo, stav LGBTI građana i građanki je da ustanove kulture ne uključuju u svoje programe u dovoljnoj meri (ako uopšte) teme koje se tiču LGBTI zajednice, niti podstrekuju LGBTI osobe da se uključe u postojeće. Kulturne i umetničke manifestacije koje targetiraju LGBTI zajednicu su retke, dok je među njima najpoznatiji i najposećeniji Festival kvir filma „Merlinka”, koji će se 2017. godine održati po deveti put, kao i događaji povezani sa Paradom ponosa. Važno je da se teme iz života, kao i identitetske i (pot)kulturne specifičnosti mejnstrimuju, odnosno uključe u redovne i široko dostupne tokove informacija i programe.  Jedan od načina na koje Ministarstvo kulture i informisanja može to da ostvari, jeste kroz rad Sektora za savremeno stvaralaštvo, putem uređivanja kriterijuma za dodelu sredstava na osnovu javnog konkursa za finansiranje ili sufinansiranje kulturnih i umetničkih programa i projekata (član 11.)155 i kreiranjem mera za podsticaj kulturne i umetničke delatnosti koja promoviše različitosti i identitet LGBTI građana i građanki.

155 U okviru Pravilnika o načinu, kriterijumima i merilima za izbor projekata u kulturi koji

se finansiraju i sufinansiraju iz budžeta Republike Srbije podrška razvoju LGBTI kulture i umetničkog stvaralaštva nije prepoznata.

97


 Isto tako, Ministarstvo može da doprinese uključivanju LGBTI građana i građanki kroz proces razvoja Strategije razvoja kulture Republike Srbije koja bi bila osetljiva na LGBTI pitanja (članovi 19. i 20. Zakona) i utvrđivanjem republičke nagrade za poseban doprinos razvoju kulture u domenu podrške inkluziji i nediskriminaciji (član 13. Zakona).  Neophodno je da Ministarstvo izradi tekst nove Strategije razvoja kulture, bez koje je onemogućen adekvatan razvoj politika u kulturi i njihov doprinos mejnstrimovanju LGBTI pitanja u oblasti kulture i informisanja.  Dugoročno, potrebno je promeniti sâm Zakon o kulturi kako bi se jasnije definisala uloga kulturnog stvaralaštva u razvoju tolerancije i prihvatanja različitosti, kao i osnažila njena uloga u smislu društvene kohezije. Mnogi gradovi u svetu imaju LGBTI i kvir resursne centre, centre za obuku, kulturne centre i centre u lokalnim zajednicama koji pružaju podršku LGBTI umetnicima u pogledu umetničkog i kulturnog razvoja. Ministarstvo bi finansijski i suštinski moglo da podrži jedan takav centar. LGBTI teme u medijima i kulturi će osnažiti mlade osobe u smislu prepoznavanja svog identiteta – seksualne drugačijosti kao legitimnog i prihvatljivog, što je veoma važno za rani razvoj LGBTI osoba.

98


Ministarstvo omladine i sporta Uloga u životu LGBTI osoba Ministarstvo omladine i sporta je zaduženo za unapređenje društvenog položaja mladih, zaštitu njihovih interesa i pomoć mladima da ostvare te interese, te stoga igra i važnu funkciju u unapređenju kvaliteta života LGBTI mladih. Ono je zaduženo i za razvoj sporta i sportske kulture, pa je u tom smislu odgovorno za ravnopravno učešće LGBTI građana i građanki u sportskim aktivnostima i za dostupnost sportskih sadržaja za njih. Kada govorimo o mladima, u kontekstu uloge sistema u Srbiji misli se na osobe od 15 do 30 godina života.156 Zakon o mladima postavlja načelo da su svi mladi jednaki i zabranjuje diskriminaciju mladih po osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i drugog stvarnog, odnosno pretpostavljenog ličnog svojstva.157 U tom smislu i LGBTI mladi imaju pravo na jednake šanse i učešće u svim oblastima društvenog života u skladu sa sopstvenim izborom i sposobnostima158 kao i ostali mladi. U skladu sa principom društvene odgovornosti i solidarnosti, od mladih se očekuje „da izražavaju međugeneracijsku solidarnost i aktivno rade na stvaranju uslova za jednako i puno učešće u svim aspektima društvenog života mladih osoba sa invaliditetom, pripadnika nacionalnih manjina i svih drugih lica i društvenih grupa koje mogu biti u riziku od diskriminacije, odnosno diskriminatornog postupanja”. To znači da se od mladih očekuje da u sklopu principa solidarnosti pre svega prihvate različitosti i u sklopu toga LGBTI mlade kao ravnopravne. Ministarstvo ima ulogu da podstiče i razvija odgovornost lica koja rade sa mladima da prepoznaju ulogu mladih u izgradnji demokratskog građanskog društva zasnovanog na kulturi nenasilja i toleranciji. Ministarstvo bi trebalo da preuzme veću ulogu u podsticanju mladih da prihvate LGBTI identitet i da ne diskriminišu i ne stigmatizuju LGBTI osobe među sobom. Takođe, Ministarstvo bi trebalo da sarađuje sa drugim ministarstvima, pre svega Ministarstvom prosvete, na programima i projektima promovisanja tolerancije i suzbijanja nasilja nad mladima, s posebnim akcentom na bezbednost LGBTI mladih kao čestih žrtava nasilja vršnjaka. 156 Član 3. Zakona o mladima („Sl. glasnik RS”, br. 50/2011) 157 Član 5. Zakona o mladima. 158 Član 6. Zakona zakona o mladima.

99


Za LGBTI osobe vrlo je važna institucionalna podrška u navedenom uzrastu, s obzirom na to da se tada LGBTI osobe susreću sa velikim brojem izazova, uključujući otkrivanje svoje seksualnosti i identiteta, prihvatanja/neprihvatanja i otkrivanja svoje seksualnosti najpre u najbližem okruženju, u porodici, školi, zatim na fakultetu i u radnom okruženju. Stigmatizacija LGBTI mladih od strane vršnjaka je veoma zastupljena. Prema istraživanju iz 2011. godine o stavovima i vrednosnim orijentacijama srednjo­ školaca utvrđeno je da oni ispoljavaju prilično stereotipne stavove, uglavnom su tradicionalni i konzervativni. Naime, 41% ispitanih srednjoškolaca smatra da je lezbejska, gej, biseksualna i transrodna populacija bolesna, a 22% smatra da osobe drugačije seksualne orijentacije zaslužuju batine.159 Pored toga, primetna je značajna stigmatizacija mladih od strane institucija sistema. Ministarstvo kreira i sprovodi politike Vlade u oblasti od značaja za mlade ljude. Glavni propis koji predstavlja smernice za takvu politiku je strategija za mlade na nacionalnom nivou. Aktuelna strategija160 postavlja poštovanje ljudskih i manjinskih prava, ravnopravnost, zabranu diskriminacije i jednake šanse kao neke od osnovnih principa u unapređenju položaja mladih u zemlji. Strategija, koju je Vladi predložilo i za čije sprovođenje je odogovorno Ministarstvo, nalaže da su svi mladi jednaki i da uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu bez obzira na njihova lična svojstva. Strategija nalaže da se ne sme praviti razlika među mladima niti se nejednako postupati prema njima, posredno ili neposredno, po osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i drugog stvarnog, odnosno pretpostavljenog ličnog svojstva. Ministarstvo je postavilo vrlo visoka načela koja mora da opravda svojim delovanjem, ulažući napore da se, uz druge osetljive i ugrožene grupe mladih, pruži mogućnost LGBTI mladima da budu društveno uključeni, zaštićeni od govora mržnje, maltretiranja i nasilja, uključeni u organizacije i aktivnosti mladih na ravnopravnim osnovima sa drugim mladima i da im budu dostupne adekvatne usluge psihosocijalne podrške. Uloga i odgovornost Ministarstva je da uspostaviti multisektorsku saradnju u cilju kontinuiranog strukturiranog dijaloga između mladih, udruženja koja 159 Radoman Marija, „Stavovi i vrednosne orijentacije mladih srednjoškolaca u Srbiji”,

Beograd, 2011, Helsinški odbor za ljudska prava, Agencija za evropske integracije i saradnju sa udruženjima. 160 Nacionalna strategija za mlade za period od 2015. do 2025. godine („Sl. glasnik RS”, br. 22/2015).

100


sprovode omladinske aktivnosti, mladih istraživača, nacionalih, pokrajinskih i lokalnih javnih uprava i dr. Ministarstvo treba da u definisanje saradnje i u sprovođenje konkretniih akcija sa lokalnim kancelarijama za mlade i sa navedenim akterima uključi rad na pravima LGBTI mladih. Ministarstvo pruža stručnu i tehničku podršku Radnoj grupi za praćenje i sprovođenje Strategije, koja izveštava Vladu o uspehu realizacije Strategije i usklađenosti aktivnosti. Ministarstvo direktno prati aktivnosti koje se realizuju na nacionalnom nivou i za čiju je realizaciju neposredno odgovorno, a ostala nadležna resorna ministarstva ga o ispunjenosti aktivnosti obaveštavaju izveštajima. Važan mehanizam za koordinaciju realizacije Strategije je Savet za mlade, koji čine predstavnici organa državne uprave u čijem su delokrugu oblasti od interesa za mlade, predstavnici pokrajinskog organa uprave nadležnog za pitanja mladih, udruženja i saveza, kancelarija za mlade, zajednički predstavnik nacionalnih saveta nacionalnih manjina i ugledni stručnjaci. Zadatak Saveta je da podstiče i usklađuje aktivnosti u vezi sa razvojem, ostvarivanjem i sprovođenjem omladinske politike, da predlaže mere za unapređivanje omladinske politike i mere za usklađivanje i koordinisanje aktivnosti ministarstva i drugih organa u omladinskom sektoru. Važno je uključiti pitanje LGBTI mladih, odnosno odnos institucija i vršnjaka prema njima u cilju ostvarivanja nekih od osnovnih principa Strategije. Zakon kao glavne subjekte omladinske politike vidi Republiku Srbiju, autonomnu pokrajinu i jedinicu lokalne samouprave kao nosioce omladinske politike, a zatim ustanove i udruženja koja sprovode omladinske aktivnosti.161 Strategija ohrabruje lični i društveni razvoj mladih obezbeđivanjem poštovanja različitosti, rodne ravnopravnosti, prava, slobode i dostojanstva. Mladi imaju pravo na objektivno, prilagođeno i lako dostupno informisanje kako bi se razvijali i donosili odluke na osnovu pune obaveštenosti.162 Pod jednakim šansama za sve podrazumeva se da LGBTI mladi i ostali mladi imaju pravo na jednake šanse i učešće u svim oblastima društvenog života u skladu sa sopstvenim izborom i sposobnostima. Ministarstvo mora obezbediti da sve aktivnosti u okviru omladinske politike uvažavaju poštovanje izbora svake mlade LGBTI osobe, dostojanstvo i slobodan razvoj njene ličnosti. Kako je navedeno u Strategiji razvoja sporta u Republici Srbiji za period 2014–2018. godine, sport ima ključnu ulogu u svakom društvu tako što 161 Član 3, stav 2. Zakona o mladima. 162 Str. 6. Strategije.

101


doprinosi socijalnoj koheziji, prevazilaženju predrasuda, povećanju pozitivnog uticaja na javno mnjenje i širenje etičkih i opštih principa koji se kroz njega prenose. LGBTI građani i građanke mogu učestvovati u sportu kao neposredni učesnici u sportskim aktivnostima ili kao posmatrači, tj. gledaoci i ljubitelji sporta. Sport u svim oblicima treba da bude pojedinačno dostupan svim mladima bez diskriminacije, čime se daju jednake mogućnosti dečacima i devojčicama, uz uvažavanje posebnih potreba svakog uzrasta.163 Cilj te Strategije je, kako je navedeno, da se kreira, očuva i unapredi sposoban, održiv i koordinisan rekreativni sport, koji može da obezbedi kvalitetne mogućnosti za učešće u sportskim programima za što veći broja građana Republike Srbije. U tom pogledu treba podsticati sve oblike sportske rekreacije i korišćenja svih potencijala svetskog pokreta „sporta za sve”. Tvorci Strategije smatraju da kroz realizovanje rekreativnih programa građani ostvaruju brojne koristi kao što su i borba protiv diskriminacije i marginalizacije, podsticanje društvene integracije, stvaranje povoljnijih uslova za rehabilitaciju i reintegraciju izbeglica, podsticanje saradnje i društvene pokretljivosti, zaštita ljudskih prava i dr. Ministarstvo bi trebalo da kroz akcije promoviše raznovrsnost i da promoviše sport među LGBTI populacijom.

Nadležnosti i očekivanja Omladina Ministarstvo omladine i sporta je nadležno pre svega za koordinaciju, razvoj i unapređenje omladinske politike, realizaciju politike i Nacionalne strategije za mlade164, kao i druge nacionalne planove i programe koji se tiču mladih. Ministarstvo obavlja poslove državne uprave koji se, između ostalog, odnose na sledeće: razvoj i unapređenje omladinske politike, podsticanje mladih da se organizuju i udružuju i da učestvuju u društvenim tokovima, zaštitu interesa mladih i pomoć mladima da ostvare te interese, saradnju sa omladinskim organizacijama i udruženjima pri organizovanju međunarodnih omladinskih manifestacija i skupova u Republici Srbiji, pomoć i saradnju sa omladinskim organizacijama i udruženjima u njihovom radu i promovisanje omladinske politike i omladinskih organizacija i udruženja, praćenje i procenu mesta i uloge mladih u Republici Srbiji, stvaranje uslova za osnivanje i rad nacionalne i regionalnih 163 Isto. 164 Str. 56. Strategije

102


kancelarija za mlade, podsticanje razvoja omladinske politike i rada kancelarija za mlade na lokalnom nivou.165 U oblasti rada sa mladima rad Ministarstva određen je pre svega Zakonom o mladima, koji je jedan od retkih zakona koji prepoznaje seksualnu orijentaciju i rodni identitet kao osnove prema kojima je zabranjena diskriminacija. Ministarstvo svoju funkciju ostvaruje pre svega kroz: razvoj i unapređenje omladinske politike, uključujući i razvoj Nacionalne strategije za mlade, zatim stvaranje uslova koji podstiču mlade da učestvuju u društvenim tokovima, uključujući i podršku omladinskim udruženjima i promovisanjem omladinske politike i omladinskih organizacija i udruženja, praćenjem i unapređenjem stanja u oblasti sporta166. Osnovna uloga Ministarstva omladine i sporta se u tom smislu ogleda u razvoju normativnog i strateškog okvira, dok je za direktnu implementaciju omladinskih politika, odnosno za kvalitet života mladih u većoj meri nadležno Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, kroz rad kancelarija za mlade, kao i druga ministarstva u skladu sa svojim nadležnostima. Kancelarija za mlade je organizaciona jedinica u okviru jedinice lokalne samouprave, koja se finansira iz budžeta jedinice lokalne samouprave, kao i iz drugih izvora. Kancelarije za mlade uspostavljaju se u cilju praćenja razvoja omladinske politike i saradnje sa udruženjima za mlade na lokalnom nivou. Za položaj LGBTI mladih u Ministarstvu omladine i sporta pre svega je odgovoran Sektor za omladinu, koji u sebi obuhvata Odsek za strateške, normativne, pravne i operativno-analitičke poslove i Grupa za saradnju sa udruženjima i kancelarijama za mlade. Taj sektor je važan za položaj LGBTI građana i građanki zato što je odgovoran za sledeće: razvoj i unapređenje omladinske politike, sprovođenje, praćenje i izveštavanje o realizaciji Nacionalne strategije za mlade na svim nivoima vlasti i vođenje baze podataka o sprovođenju Strategije na svim nivoima vlasti, praćenje stanja, problema, potreba i stavova mladih u Republici Srbiji, kao i podizanje kapaciteta omladinskih udruženja i kancelarija za mlade, objedinjavanje merljivih podataka o mladima na osnovu praćenja realizacija projekata i programa koji se sprovode u jedinicama lokalne samouprave, a usmereni su na mlade. Nacionalna strategija za mlade u okviru principa prepoznaje seksualnu orijentaciju i rodni identitet kao osnov po kome je zabranjena diskriminacija i pravljenje razlika. Nacionalna strategija je podeljena u devet tematskih obla165 Član 17. Zakona o ministarstvima. 166 „Sl. glasnik RS”, br. 44/2014, 14/2015, 54/2015 i 96/2015 - dr. zakon

103


sti: zapošljavanje i preduzetništvo mladih, obrazovanje, vaspitanje i obuka mladih, aktivizam i aktivno učešće mladih, zdravlje i blagostanje mladih, bezbednost mladih, socijalna uključenost mladih, mobilnost mladih, informisanje mladih i kultura i kreativnost mladih. Sve navedene oblasti su relevantne za LGBTI mlade, a kako se seksualna orijentacija i rodni identitet jasno prepoznaju kao osnov po kom je zabranjena diskriminacija, Strategija daje dobar temelj za unapređenje kvaliteta života mladih LGBTI građana i građanki. Jedan od devet osnovnih strateških ciljeva Strategije, kao osnovnog dokumenta koji određuje usmerenje/politiku države u unapređenju položaja mladih, jeste podrška društvenom uključivanju mladih iz kategorija u riziku od socijalne isključenosti. U samoj Strategiji posebno su prepoznati izazovi sa kojima se LGBTI mladi susreću u oblasti bezbednosti i socijalnog uključivanja. U cilju unapređenja bezbednosti LGBTI mladih Strategija predviđa unapređenje programa poštovanja ljudskih i manjinskih prava, rodne ravnopravnosti, prihvatanja različitosti, tolerancije i negovanja nenasilnih načina komunikacije, a prateći akcioni plan predviđa definisanje smernica koje će unaprediti programe rada sa mladima o sociokulturnim, verskim, seksualnim i drugim različitostima, podržavanje istraživanja, aktivnosti i programa koji obuhvataju najčešće stereotipe i predrasude u društvu i pronalaze načine kako da ih mladi prevladaju i potisnu, podržavanje programa vršnjačke edukacije, razvijanje programa koji članovima nasilnih grupa omogućavaju da lakše napuste nasilje. Kao odgovor na problem socijalne isključenosti, iako se ne targetiraju direktno LGBTI građani i građanke, strateški dokumenti predviđaju unapređenje prepoznavanja mladih u riziku od socijalne isključenosti, uspostavljanje programa za mlade u riziku od socijalne isključenosti, uključujući i preventivne programe, i praćenje efektivnosti tih programa. U narednom periodu potrebno je analizirati stepen primene Strategije u odnosu na LGBTI mlade i kreirati dodatne mehanizme, ukoliko je to potrebno, kako bi se Strategija u potpunosti primenjivala. U skladu sa Strategijom, Ministarstvo kao strateški cilj treba da prati i unapređuje uslove za razvijanje bezbednosne kulture mladih, te specifično da unapredi programe rada s mladima o sociokulturnim, verskim, seksualnim i drugim različitostima. Kao specifičan problem u Strategiji prepoznata je prisutnost nasilja prema LGBTI osobama i nepoštovanje ljudskih i manjinskih

104


prava, te je kao cilj (Specifični cilj 2 u okviru navedenog Strateškog cilja) u tom smislu postavljeno unapređenje programa poštovanja ljudskih i manjinskih prava, rodne ravnopravnosti, prihvatanja različitosti, tolerancije i negovanja nenasilnih načina komunikacije. Očekivani rezultati i planirane aktivnosti realizacije za taj cilj su unapređeni programi rada s mladima o sociokulturnim, verskim, seksualnim i drugim različitostima i u okviru toga definisane smernice koje će unaprediti programe rada s mladima o sociokulturnim, verskim i drugim različitostima; podržani programi obuke nastavnika i omladinskih radnika o sociokulturnim, verskim i drugim različitostima; podržana istraživanja, aktivnosti i programi koji obuhvataju najčešće stereotipe i predrasude u društvu i pronalaze načine kako da ih mladi prevladaju i potisnu; razvijeni programi komunikacije i saradnje između različitih društvenih grupa kojima mladi pripadaju; podržani programi vršnjačke edukacije i interkulturalnog učenja koji promovišu toleranciju, razumevanje i antidiskriminaciju; razvijanje integrativnih modela informisanja koji manjine prikazuju kao deo šire društvene grupe, a ne kao izolovane.  Ministarstvo pred sobom ima velike zadatke u pogledu vrlo dobro formulisanih parametara u Strategiji, te LGBTI mladi imaju dobar okvir da kroz organizovani aktivizam zahtevaju odgovore Ministarstva na navedena pitanja. S obzirom na to da je prepoznato da veliki deo mladih predstavlja žrtve nasilja, a ne postoji usklađen rad institucija, niti programi za njihovu zaštitu, kao ni programi za resocijalizaciju i reintegraciju, Ministarstvo se Strategijom obavezalo da, zajedno sa drugim akterima prepoznatim u toj oblasti (subjekti omladinskih politika), unapredi programe rada sa mladima koji su žrtve nasilja i uspostavi efikasnije mehanizme za psihosocijalnu podršku žrtvama nasilja.  LGBTI mladi su često žrtve nasilja i s obzirom na to da su prepoznati kao posebno osetljiva kategorija, moraju biti uključeni u kreiranje i sprovođenje navedenih programa. LGBTI mladi su prepoznati među grupama u riziku od socijalne isključenosti. U tom smislu važno je da budu posmatrani sa pažnjom u okviru strateškog cilja koji se odnosi na unapređenje podrške društvenom uključivanju mladih iz kategorija u riziku od socijalne isključenosti. U tom cilju planirano je uspostavljanje sistema akreditovanja programa i licenciranja pružalaca usluga mladima u riziku od socijalne isključenosti.

105


 To je veoma važno jer daje prostor za organizacije koje rade na podršci LGBTI mladima i drugim pružaocima tih i sličnih usluga kako bi se razvio održiv sistem praćenja nivoa kvaliteta usluga i obezbedio visok kvalitet i efikasnost usluga. Kao problem je mapiran i nedostatak adekvatnih usluga i programa, kako za prevenciju, tako i za podršku mladima u riziku od socijalne isključenosti.  Ministarstvo bi trebalo da u saradnji sa ministarstvom nadležnim za socijalnu politiku podrži kreiranje različitih servisa koje bi pomogle društveno uključivanje LGBTI mladih. Navedeno podrazumeva osetljivost za probleme LGBTI mladih prilikom uspostavljanja lokalnih servisa i razvoja programa za efikasnije savetovanje i psihološku podršku mladima u riziku od socijalne isključenosti, uspostavljanja lokalnih servisa i razvoja programa za unapređenje radnog angažmana mladih u riziku od socijalne isključenosti i razvoj lokalnih fondova za podršku programima za mlade iz te grupe. Ministarstvo u tom cilju treba da podrži programe obuke predstavnika institucija i civilnog društva koje se bave prevencijom socijalne isključenosti mladih, da podrži programe informisanja donosioca odluka u jedinicama lokalne samouprave na temu prava i potreba mladih u riziku od socijalne isključenosti, te da podrži programe obuke o rodnoj ravnopravnosti i rodnoj perspektivi za predstavnike institucija koje se bave prevencijom socijalne isključenosti.  Ministarstvo treba da obezbedi podršku programima udruženja koja sprovode omladinske aktivnosti na identifikovanju potreba mladih u riziku i razvoju i realizaciji adekvatnih programa i u tom cilju da uspostavi partnerstvo i podrži udruženja koja rade sa mladima koji su u riziku od socijalne isključenosti, i među njima i organizacije koje rade sa LGBTI mladima.  Ministarstvo treba da podrži razvoj lokalnih servisa za efikasno, optimalno i blagovremno informisanje socijalno isključenih mladih. Zaposleni u institucijama sistema treba da poseduju kompetencije za pružanje adekvatne podrške mladima u riziku od socijalne isključenosti.

106


Jedan od strateških ciljeva je unapređen kvalitet i mogućnosti za sticanje kvalifikacija i razvoj kompetencija i inovativnosti mladih, gde je kao posebno važan cilj prepoznato unapređenje ravnopravnog pristupa obrazovanju za sve i podrška mladima iz osetljivih društvenih grupa, odnosno mehani­ zmi praktične podrške mladima iz osetljivih grupa za obrazovanje u skladu sa njihovim potrebama. To je prostor da se podrže programi senzibilizacije nastavnika i roditelja za promenu kulturoloških matrica koje nameću limitirajuće rodne uloge, razviju mehanizmi podrške mladima koji su napustili obrazovanje da se vrate u sistem obrazovanja i steknu kvalifikaciju i donesu podsticajne mere za povratak i uključivanje u obrazovanje mladih koji nisu u obrazovnom sistemu ili su napustili obrazovni sistem. Među njima je značajan broj LGBTI osoba u lokalnim sredinama. Ministarstvo treba da obezbedi podršku održivom razvoju udruženja koja sprovode omladinske aktivnosti.  Važno je omogućiti korišćenje javnih prostora i udruženjima koja sprovode omladinske aktivnosti za realizaciju programa za LGBTI mlade, omogućiti finansiranje programa udruženja koja sprovode omladinske aktivnosti i omogućavaju aktivno učešće LGBTI mladih, podržati aktivno uključivanje LGBTI mladih u rad udruženja koja sprovode omladinske aktivnosti i razvoj njihovih kompetencija i dr. Ministarstvo treda da omogući unapređene inovirane pristupe i komunikaciju udruženja koja sprovode omladinske aktivnosti sa mladima, uključujući razvoj smernica za inovativne načine uključivanja mladih i motivisanje za aktivno učešće, koje uključuju rodnu perspektivu i podsticajne mere za osetljive grupe mladih. Partneri Ministarstva u civilnom društvu na nacionalnom nivou su pre svega: Krovna organizacija mladih Srbije (KOMS), kao najviše predstavničko telo mladih, Nacionalna asocijacija praktičara/praktičarki omladinskog rada (NAPOR), savez udruženja osnovan sa ciljem osiguranja kvaliteta programa omladinskog rada i profesionalizacije omladinskog rada i prepoznavanja kompetencija stečenih kroz neformalno učenje u omladinskom radu, i drugi partneri. Partner Ministarstva u radu na nacionalnom nivou je i Nacionalna asocijacija lokalnih kancelarija za mlade, koja okuplja koordinatore lokalnih kancelarija za mlade iz cele Srbije.

107


 Preko Ministarstva, LGBTI pitanje mora biti uključeno u rad tih tela. Ministarstvo treba da obezbedi razvoj i realizaciju Agendi za mlade u okviru ministarstava, kojima se definišu aktivnosti koje ministarstva realizuju za mlade. Agenda za mlade treba da bude planski dokument za rad sa mladima i za mlade u okviru ministarstava i institucija, ustanova i organizacija razvijenih na osnovu Nacionalne strategije za mlade i Akcionog plana NSM i usklađenih sa mandatom, ulogom i vrstom podrške koja se pruža mladima.  Na inicijativu Ministarstva, LGBTI pitanje mora biti uključeno u Agende. Kao zemlja kandidat, Republika Srbija očekuje poziv da učestvuje i u svim ekspertskim grupama otvorenog metoda koordinacije iz oblasti omladine, koje treba da se uspostave u skladu sa upravo donetim Akcionim planom za mlade EU 2016-2018, od kojih je posebno značajna tema neformalnog učenja u svrhu podsticanja aktivnog građanstva i participacije mladih u diversifikovanim i tolerantnim društvima, kao i prevencija marginalizacije i radikalizacije, koja potencijalno rezultira nasilnim ponašanjem. Sport Ministarstvo omladine i sporta obavlja poslove državne uprave koji se odnose, između ostalog, na stvaranje uslova za veću dostupnost sporta svim građanima, kao i na druge poslove određene zakonom, na razvoj i unapređenje sporta i fizičke kulture u Republici Srbiji, na sprovođenje nacionalne politike u oblasti sporta i na stvaranje uslova za pristup i realizaciju projekata iz delokruga tog ministarstva koji se finansiraju iz sredstava pretpristupnih fondova Evropske unije, donacija i drugih oblika razvojne pomoći.167 Zakon o sportu sugeriše da je zabranjena diskriminacija ili stavljanje u nepovoljan položaj bilo kog lica koje se bavi sportom ili traži profesionalno zaposlenje u toj oblasti. Pod ličnim svojstvima se ne navode seksualna orijentacija ni rodni identitet, ali je naznačeno da se na zabranu diskriminacije u sportu primenjuju odredbe Zakona o zabrani diskriminacije, tako da pravni okvir garantuje učešće svih LGBTI građana i građanki u sportskim aktivnostima.

167 Član 17. Zakona o ministarstvima.

108


Ipak, iako Zakon i strateški okvir168 prepoznaju mlade, žene, starije osobe i osobe sa invaliditetom kao grupe među kojima je potrebno sprovesti afirma­ tivne akcije i dodatno promovisati i podržavati sport i učešće u sportskim aktivnostima, nije prepoznata i potreba za podrškom LGBTI građanima i građankama kako bi se ravnopravno uključili u sportske aktivnosti. U tom smislu ni Strategija ni Akcioni plan ne adresiraju barijere sa kojima se LGBTI osobe susreću prilikom bavljenja sportom, niti ukazuju na to da je potrebno uvesti posebne mere usmerene na njih. To pokazuje da zakonodavni i strateški okvir ne prepoznaju LGBTI građane i građanke kao ugroženu grupu. Najvažniji za primenu Zakona o sportu je Sektor za sport, koji obavlja poslove koji se tiču praćenja i unapređenja stanja u oblasti sporta, razvoja sistema sporta, kao i pripremu mišljenja o primeni zakona i drugih propisa iz oblasti sporta, uključujući i akte drugih ministarstava u vezi sa sportom, analize usklađenosti propisa iz oblasti sporta sa EU propisima, usklađivanje propisa sa standardima Saveta Evrope i preuzetim obavezama iz pristupanja u članstvo Saveta Evrope.  U skladu sa napred iznetim, prvi zadatak Sektora za sport je da ispita da li postoji diskriminacija prema LGBTI građanima i građankama u sportu, kao i to da li im je otežan pristup sportskim aktivnostima, te da ukoliko je potrebno, kreira pozitivne mere i uskladi strateška dokumenta sa nalazima te analize.

168 Strategija razvoja sporta u Republici Srbiji za period od 2014. do 2018. godine i

prateći Akcioni plan („Sl. glasnik RS”, br. 1/2015)

109







Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.