Ne tuguj!

Kada tražiš, od Allaha traži Allahova milost i blagost jesu blizu čovjeka. On sve čuje i svakome se pozivu odaziva.

Mi smo na gubitku i jako zavisni od Stvoritelja. Zato Ga trebamo neprestano zvati i činiti dove samo Njemu. Neka se niko od nas ne umori od dove i molitve. Neka niko ne kaže: "Dovio sam i dovio, pa se ništa nije dogodilo. Nije mi uslišeno." Trebamo se u potpunosti predati Bogu, biti krajnje ponizni i skrušeni i izgovarati riječi: "Ja zel dželali vel ikram" Neprestano trebamo izgovarati Božija lijepa imena i svojstva kako bi nam se Uzvišeni odazvao i dao nam ono što je za nas najbolje. "Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole" (El‐E'raf, 55) Jedan istaknuti daija kazao mi je priču o nekom muslimanu koji se sklonio u neku stranu zemlju i tamo proveo dosta vremena. Jednom je odlučio zatražiti državljanstvo te zemlje, ali nije naišao na odobravanje. Pokušao je to ostvariti preko svojih prijatelja i poznanika, no sve je bilo uzalud. Kada je izgubio svaku nadu, obrato se jednom učenjaku i požalio za svoje probleme. Čuvši njegovu priču, učenjak mu kaza: "Klanjaj i uči dove Allahu u posljednjoj trećini noći jer tada tvoj Zaštitnik molitve ispunjava." Ovo je, dakako, interpretacija hadisa u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Kada tražiš nešto, od Allaha traži, kada trebaš pomoć, od Allaha je moli. Znaj da kada bi se svi ljudi skupili da ti donesu kakvu korist, ništa ti ne bi dobra donijeli osim onoga što je Allah propisao." Nakon toga, spomenuti se čovjek prošao moljakanja svojih prijatelja i poznanika te je posljednju trećinu noći provodio u ibadetu, zikru i dovi. Nakon samo nekoliko dana, poslao je običan zahtjev za državljanstvo bez ikakve pomoći od bilo koga. Ubrzo mu je poštom došao odgovor u kojem je pozvan da preuzme toliko traženo državljanstvo.

Allah je milostiv prema robovima Svojim

• Dragocjene minute Tenuhi navodi priču o jednom zlobnom veziru u Iraku čije ime ne želim ovdje navoditi.

Taj umišljeni vezir oduzeo je sva prava na imovinu jednoj ubogoj starici. Oduzetu imovinu prisvojio je lično sebi bez ikakvog obrazloženja. Jednog dana starica mu je došla u posjetu da mu se požali i zamoli ga da joj vrati njenu imovinu. No, on nije htio ni čuti za takvo što. Kada mu je ona kazala kako će ga kleti, on joj je s podsmjehom i porugom kazao: "Klanjaj u posljednjoj trećini noći." Bio je to strašan prizor u kojem se vidjela vezirova oholost. Starica je tužna otišla kući i počela je posljednje trećine noći provoditi u ibadetu i molitvi. Nije prošlo dugo vremena, a taj je ministar bio opozvan sa svoje dužnosti zbog nesavjesnog ponašanja i nasilja nad običnim ljudima. Kažnjen je kamenovanjem na trgu. U tom trenutku kraj njega je prošla starica i kazala mu: "Istinu si kazao! Klanjala sam u posljednjoj trećini noći, i moja se dova ispunila."

Taj dio noći, posljednja trećina, uistinu, predstavlja veliko blago i najdragocjeniji dio našeg vremena. Tada se Uzvišeni spušta na najbliže nebo i pita: "Ima li iko da nešto traži, pa da mu to dam? Ima li iko da moli, pa da mu molitvu uslišim? Ima li iko da oprost od Mene traži, pa da mu oprostim?"

Lično sam iskusio ljepote posljednje trećine noći i molitve tada. To su najimpresivniji i najutjecajniji momenti moga života. Tada se najbolje osjeti blizina Božije milosti, spasa, brige i blagosti.

Jednom sam putovao avionom s prijateljima iz Ebhe u Rijad i morali smo se vratiti s pola puta kako bismo otklonili neki tehnički problem. Nakon što je problem riješen, ponovo smo poletjeli, ali pred slijetanje na aerodrom u Rijadu kazano nam je da su avionski točkovi blokirani i da ne možemo sletjeti. Tako smo kružili oko aerodroma čitav sat bezuspješno pokušavajući sletjeti. U avionu su već zavladali strah i panika. Neke su žene 175