Prema važećem državnom zakonu, ostavitelj može putem testamenta isključiti jednog od nasljednika, što po islamskom nasljednom pravu ne dolazi u obzir. Islam nije ostavio na volju ostavitelju da upravlja svojim imetkom nakon svoje smrti. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Ko uskrati nasljedstvo nasljedniku, Allah će njemu uskratiti pravo na Džennet”. Činjenica je da se u državi Bosni i Hercegovini provodi zakon o građansko-pravnim odnosima u sklopu kojeg egzistira zakon o nasljednopravnim odnosima. Šerijatsko nasljedno pravo se prakticiralo u Bosni i Hercegovini do 1945. godine. Ono je dekretom tadašnje komunističke vlasti dokinuto, isto kao i šerijatski sudovi, u kojima se pored nasljednog prava sudilo i bračno pravo. Možda je danas teško vratiti ovo pravo na scenu. Međutim, čak i da se složimo s tom činjenicom, ne smijemo se pomiriti sa nepravednim načinom raspodjele svoje imovine. Prvo, radi toga što nas državni zakon ne obavezuje na raspodjelu kako u njemu stoji, već nam daje mogućnost sporazumne raspodjele. Drugo, što u tom zakonu postoji nešto što se zove nasljeđivanje na osnovu testamenta. U tome je naša šansa. U tome je izlaz svima onima koji se boje Allaha i koji ne žele pred Njega izići sa tuđim imetkom, sa tuđim hakkom. Naime, o čemu se radi? Ostavitelj može u testamentu oporučiti da se njegova imovina ima podijeliti onako kako to šerijat zahtijeva. Ili da je sam ostavitelj još za svoga života podijeli onako kako to islam propisuje, a da u testamentu zahtijeva da se tako i izvrši dioba. Naši sudovi će provesti testament jer se poštuje volja ostavitelja ili testatora. Na ovaj način, poštujemo zakon države Bosne i Hercegovine, ali prije njega mi poštujemo Zakon Uzvišenog Gospodara koji je i zakon države Bosne i Hercegovine i svih svjetova. Zašto ovo ne iskoristiti? “Musliman je mudar, inteligentan i pronicljiv”, kaže Poslanik, s.a.v.s., i on ne identificira nešto nužnim rješenjem dokle god se može pronaći adekvatno, od Boga zahtijevano rješenje. Konkretno, u vašem primjeru (u slučaju vaše smrti) imovina se ima podijeliti po slijedećem principu: Muž: četvrtina imetka Otac: šestina imetka Mati: šestina imetka Sin: ostatak imetka Pretpostavimo da ste iza sebe ostavili imetka u visini od 1000 KM. Mužu pripada 250 KM. Ocu 166 Km. Majci 166 KM. Ostatak imetka (418 KM) pripada vašem sinu. Pitanje 03. Naime, bila sam udata i imam sina iz tog braka koji zivi sa mnom. Zanima me da li je istina da dijete od devet godina ide ocu bez obzira na sve, pa i na finansijske mogucnosti oca koji zivi sam? Ja sam ulozila novac u njegovu kucu, koji danas trazim a i on se je slozio s tim u brako-razvodnom ugovoru za koji imam i svjedoke. Medjutim, danas mi govori da mi je taj novac haram i da je to njemu ucjena. Da li je doista meni taj novac haram? Napominjem da se oboje pridrzavamo Kur'ana i Sunneta, koliko god mozemo. Odgovor: Ukoliko dođe do rastave djetetovih roditelja, najpreči odgoju djeteta jeste njegova majka, pod uvjetom da se ne preuda. Poslanik, s.a.v.s., je rekao jednoj ženi koja se
62