18 ZAPOSLENICI
Mijo Srbiš, radnik u proizvodnji Danice
Podravka je Podravka i tu se nema što reći Piše: Boris Fabijanec Snimio: Berislav Godek
R
adnik u proizvodnji Mesne industrije Danica Mijo Srbiš već 23 godine radi na jednom od zahtjevnijih i odgovornijih poslova u Podravkinoj mesnoj industriji. Počeo je u proizvodnji pilećeg mesa koje se nekada izvozilo na englesko tržište, a potom prelazi na sterilizaciju gotovih proizvoda kao procesni radnik, gdje i danas radi u tri smjene, a o svom poslu kaže: - Posao je prilično zahtjevan jer iziskuje dosta fizičkog rada, a i puno različite papirologije, treba biti koncentriran. Košare s konzervama koje idu na sterilizaciju su prilično teške, ali bez obzira na težinu i zahtjevnost posla te činjenicu da se radi u tri smjene, ja sam zadovoljan. Smatram da je moj posao dobro plaćen, ali isto tako je i odgovornost jako velika jer svaka tura u proizvodnji vrijedi nekoliko tisuća eura i možete si zamisliti što bi značilo kada bi nešto krenulo po kvaru. No, nakon toliko godina iskustva mislim da taj posao mogu raditi, kako ljudi kažu, žmireći. Dakle, Mijo je zadovoljan s poslom i primanjima, točnije s tvrtkom. - Kao rođeni Koprivničanac smatram da sam lokal-patriot jer još nekada davno je moj djed vozio šljive u Podravku za tadašnju pekmezaru. Supruga i ja godinama radimo u Danici, a brojni moji iz familije također rade u ili za Podravku. Podravka je Podravka i tu se nema što reći. Cijeli radni vijek sam sa suprugom u njoj i mislim da ću do penzije biti dio naše prehrambene industrije bez koje ovaj kraj definitivno ne bi išao naprijed u bilo kojem pogledu – gospodarskom, kulturnom, sportskom. Upravo ovo sportsko je zanimljivo za vas jer ste nekada bili vrlo uspješan sportaš. - Da, dugo godina bavio sam se s hrvanjem i bez obzira na to što sam bio prvak Jugoslavije i nekoliko puta prvak Hrvatske, u moje vrijeme je bilo još talentiranijih i boljih hrvača u Koprivnici od mene. Tu, prije svega, mislim na Miroslava Vitkovića koji je zaista bio prilič-
no talentiran i uspješan. Nakon hrvanja zadovoljstvo sam našao u novom sportu – šahu. Predsjednik sam Šahovskog kluba Koprivnica i možda će vam ovo čudno zvučati, ali naš klub ne oskudijeva u novcu već u stručnom kadru. Naime, da biste imali kontinuitet kluba, privukli mlade trebaju vam i stručnjaci koji koštaju. Prateći svog sina Juricu po europskim turnirima vidio sam kako gradovi i županije vani financiraju stručne trenere. Hrvatska ima 10.000 registriranih šahista, 30-ak velemajstora, nije bezazlen sport. Smatram da bi se u razvoj toga sporta na našem području trebali više uključiti grad i županija jer definitivno imamo potencijala. Tu mislite na vašeg Juricu i Matiju Ostovića? - Tako je jer oni su deseterostruki pojedinačni državni prvaci te 20 puta su osvajali klupska prva odličja. Oni vedre i oblače hrvatskom šahovskom kadetskom ligom, a nažalost mi ne znamo kako to iskoristiti zadnjih pet godina. Nemojte me krivo shvatiti, ne govorim ovo zato što je moj mali takav potencijal. Naime, ako je vaše dijete dobro,
ne znam u tenisu ili plivanju, spreman sam u skladu sa svojim mogućnostima pomoći i njemu da se dalje razvija i napreduje. Potencijale trebamo znati prepoznati, pomoći jer u konačnici, kada netko osvoji zlatnu medalju, onda je to uspjeh sviju nas te dodatna promocija Podravine. Koliko u vašem radu pomaže Podravka? - Podravka ima svoj šahovski klub s kojim dobro surađujemo, ali naša tvrtka uvijek uskoči kada je najpotrebnije. Nema Podravka bez razloga za simbol srce što dokazuje i nedavna organizacija velikog međunarodnog šahovskog turnira u Starigradu, gdje se okupilo 60-ak šahista, a Podravka je bila generalni sponzor toga turnira. Svaka čast Podravki i veliko hvala na pruženoj podršci bez koje kao direktor toga turnira odgovorno smatram da ne bi uspjeli. Nadam se da će Podravka i dalje pomoći u razvoju šaha u našem kraju, bez obzira što taj sport spada, u uvjetno rečeno, male sportove, jer kao što sam rekao potencijala i te kako imamo – rekao je na kraju razgovora uvijek pun entuzijazma Mijo Srbiš.