Pleasure Magazine No5

Page 1

®

BROJ 5  GODINA II LJETO 2011.  CIJENA 33 KN

intervju

rade šerbedžija barbara kolar

samo jedna prilika kubanski ples

eliobašan london

flowershow visokepete Poznativinari jagode misterij fotografije

www.pleasure.hr

formula 1

veljkojukič automobili

porsche carrera audia6 peugeot

3008

putovanja

vulkani maui sport rtkamenjak gastro

zlatkogall dosjepivo

!

IVO JUČ NE L K S I AL GIN FIJE I R O A OGR FOT




pleasure stvaraju

robert blašković

vesna džuverović

donald debeljak

barbara kolar

impressum GLAVNI UREDNIK Robert Blašković IZVRŠNA UREDNICA Vesna Džuverović UREDNICA KULTURE Miranda Legović POMOĆNIK UREDNIKA Donald Debeljak MARKETING Vesna Džuverović LEKTURA Morana Zibar GRAFIČKA PRIPREMA DiabloPhotoArt.com DISTRIBUCIJA Tisak, Distri Press, iKiosk TISAK AKD IZDAVAČ RO&RO d.o.o. Prilaz Cerella 21, 52100 Pula tel +385 52 535 503 fax +385 52 381 299 mail info@pleasure.hr PRETPLATA pretplata@pleasure.hr MARKETING marketing@pleasure.hr +385 52 535 503 ČASOPIS IZLAZI DVOMJESEČNO

miranda legović

iva tominović

andreja horvatić

dr. silvano prenc

lora Šuljić

KARMELa VUKOV cOLIĆ

www.pleasure.hr

morana zibar

elio bašan

Reprodukcija u cijelini ili bilo kojeg dijela teksta, fotografije ili ilustracije ovog magazina, bez pismene suglasnosti izdavača je zabranjena. Rukopisi, fotografije, ilustracije kao i sav pristigli materijal se ne vraćaju. Uredništvo pridržava pravo uređivanja tekstova i drugih sadržaja zaprimljenih od strane čitatelja, zbog omeđenosti prostora kao i jasnoće sadržaja. Urednici i nakladnik ovog magazina ne mogu odgovarati za bilo kakve štete nastale zbog objavljenih tekstova, te ne daju nikakve garancije i osiguranja vezana za proizvode i usluge oglašivača u magazinu. Posebna pažnja pridaje se tome da sadržaj magazina „Pleasure“ bude potpuno točan. Uredništvo ne odgovara za nenamjerne ili tiskarske pogreške. Ime „Pleasure“ je zaštićeno. Sva prava zadržana.

ines skobe

lovro barbalić

amika tomčić

voljen grbac naslovna stranica

model tina buić foto robert blašković


sadržaj 8 16 24 28 38 52 60 68 76 82 86 92 98 106 108

AUDI A6  MAUI - AKTIVAN ODMOR  MISTERIJ FOTOGRAFIJE  PORSCHE CARRERA

16

VULKANSKA UMJETNOST  PEUGEOT 3008   VELJKO JUKIČ  ART PLEASURE

28

RT KAMENJAK  TOMISLAV  AKT PLEASURE   OTVORENA RAPSODIJA    MALI URBANI VRT

38

CHELSEA FLOWER SHOW    TINA  PHOTO PLEASURE  SAMSUNG GALAXY S II   TEHNO PLEASURE

68

RADE ŠERBEDŽIJA  INTERVJU

92 132

112 114 116 118 121 123 126 128 132 134 136 140 144 145 146

KUBA - ZEMLJA RITMOVA    VISOKI IQ NA RADNOM  MJESTU   VAŽNI CENTIMETRI  MORENO CORONICA   DOSJE: HRVATSKO PIVO U   HRVATSKOJ KRIGLI  RAT PIVSKIH REKLAMA    KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI  FOCACCIA   ZLATKO GALL    GRLOM U JAGODE      DRVO I VATRA  TOČKE SAMOPOMOĆI  VISOKE PETE    ŽIVOTNO PUTOVANJE    ČINJENICE    MUDROSTI  KOLUMNA  BARBAROLOGIJA


&

ostavlja otisak

Pretplatite se na Pleasure magazin i na poklon vam stiže originalna ručno oslikana Pleasure majica! požurite, količine su ograničene!

n!

lo pok

DIGITALNI-OFFSET-SITO-TAMPON TISAK DIGITALNI UMNOŽIVAČ IZRADA PEČATA WWW.KIKOTISAK.COM INFO@KIKOTISAK.COM 052 217 907  FLANATIČKA 11/1, 52100 PULA 098 592 123

Majice je oslikao hrvatski umjetnik tehnike airbrusha (zračnog kista) i svaki primjerak je unikat. Cijena pretplate za 6 brojeva iznosi 198,00 kn, a besplatno dobivate majicu u vrijednosti 200,00 kn


riječ urednika

D

a, prošla je već godina dana od prvog broja Pleasure magazina. Nismo se gotovo ni okrenuli, a prva godina i nekoliko brojeva magazina je već za nama. Kažu da je to uspjeh, posebno u ovo vrijeme kada pamtimo i bolje dane. Prvi cilj smo ispunili i sada krećemo dalje prema ostalim ciljevima koje smo si na početku zadali. Valjda nas je “netko” nagradio za taj ostvareni cilj pa nam je “tutnuo” u ruke i ključeve testnog Porschea o kojem pišemo u ovom broju, a i još jednog kojeg smo ostavili za sljedeći. Da se previše ne razmazimo svi zajedno. Naravno, kao i u svakom poslu, ne ide baš uvijek sve po planu, ali kad vam se u životu jedna vrata zatvore, obično se otvore druga, veća i ljepša, s pogledom na egzotičnu pješčanu plažu. Zato se previše ne zabrinjavamo onim što se nije dogodilo, već se veselimo onome što će tek doći. Znate da kažu da poslije kiše dolazi sunce, a znamo da je kiše na ovim prostorima bilo i previše ovih zadnjih godina. Znači da je red na sunce i početak ubiranja plodova napornog rada. Krenuti u smjeru pozitive možete upravo čitanjem ovog magazina, kroz njegove priče i vrhunske originalne fotografije. Stoga, zaboravite napornog šefa, nespretnog kolegu s posla ili čangrizavog partnera i opustite se negdje u dubokoj hladovini pored mora uz PLEASURE.

UREDNIK Robert Blašković

pleasure  7


automobili

8 

pleasure


automobili

audia6 tekst i foto  robert blašković

Prava stvar

pleasure  9


automobili

P

rije 20-ak i više godina autor ovih redaka uporno je govorio ono što mu većina poznanika nije vjerovala, da će doći dan kada će Audi biti to što je danas - vrlo cijenjen! Vidjelo se još 1972. s prvim Audijem 80 kojim smjerom je tvornica iz Ingolstadta krenula, a to su i sami isticali kroz svoj slogan – napredak kroz tehniku! I zaista, nakon gotovo četiri desetljeća i niza (više ili manje) uspješnih modela, današnja gama modela zaista opravdava to što se mnogima ukazuje slika Audija u snovima. Danas, kada je prošlo nešto malo više od 30 godina od pojave prvog modela Quattro (1980.), kojim je Audi drastično ubrzao razvoj i popularnost, u ruke nam je "uletio" jedan potpuno novi Quattro, novi A6 3.0 TDI. Da ni dizeli nisu ono što su nekada bili – "lijeni zagađivači" – dokazuje dotični primjerak sa svojih 245 KS, 500 Nm okretnog momenta i ubrzanjem od gotovo samo 6 sekundi do 100 km/h. Brojke su to koje poprilično nadmašuju i izvorni cestovni Audi Quattro, koji je snagom i ubrzanjem bio u svojoj klasi pojam tog vremena (200 KS i 7 sekundi 10

pleasure

do 100 km/h). Sa sitnom ali bitnom razlikom – originalni Quattro bio je sportski kupe, a 6-ica je luksuzna limuzina, sa sportskom dušom. Da, još ne tako davno nismo ni sanjali da ćemo za dizel reći da je sportska duša, ali, evo, došla su i ta vremena. A kako je u današnjem svijetu sve pomalo čudno posloženo, tako je i ovdje slučaj. Obični smrtnici koji jedva izdvajaju pokoji novčić za tankanje svojih jeftinih i "žednih" ljubimaca ne mogu si priuštiti ovakvu limuzinu. Oni sretniji koji si ga mogu priuštiti dobit će automobil vrhunskih performansi koji jedva da troši realnih 7-8 lit/100. Tako je to uvijek bilo, što više imate, manje vam treba. Zato valjda svi i žele biti poznate zvijezde s crvenih tepiha. Pravim je zvijezdama gotovo sve ionako besplatno. Ali vratimo se na temu ovog članka. Ovaj Audi, gledajući ga izdaleka, ne izgleda posebno velik, pa će ga mnogi nedovoljno upućeni zamijeniti za manju "četvorku". Međutim, kad se približite, spoznate da je to ipak nešto puno ozbiljnije, posebno što se vanjskih dimenzija tiče. I unutra je to prostran automobil, u njemu bez problema sjedite na


automobili

prednjim, ali i stražnjim sjedalima. Hod prednjih sjedala toliki je da u ovom Audiju nemate problema s centimetrima. Brojite li ih 200 i više, smjestit ćete se sasvim udobno. Naravno, nećete to uspjeti ako sa svojim kompićima upravo krećete na košarkaški trening. Ali u ostalim "normalnijim" situacijama nema problema. Što reći o opremi i opcijama koje možete birati? Pa samo to da su navedene na punih desetak sitno printanih stranica. Naravno, morate samo biti oprezni kod biranja, jer se iznos sa svakom dodatnom stavkom povećava brzinom kojom se okreće brojčanik s kunama na benzinskoj crpki, pa je lako zaigrati se i pretjerati. A ako izaberete sve što se nudi, nećete imati potrebu ni voziti svoj Audi, jer će on sve sam obavljati. Gotovo sve! Mijenjat će stupnjeve prijenosa, "pričati" s vama, pomoći vam okretanjem upravljača pri parkiranju (uz prethodno usputno traženje mjesta gdje najbolje parkirati), gledati ispred vozila ima li ljudi i automobila koji su vam se ispriječili na putu, proučavati kako vozite i tome prilagoditi ovjes i rad motora, paliti i gasiti motor

na svakom semaforu kako biste uštedjeli nešto goriva (i manje zagađivali – iako to većini naših ljudi i nije neka bitna stvar) i još ponešto. Ali uza sve te mogućnosti, ipak je gušt preuzeti stvar u svoje ruke i doživjeti ovaj Audi u potpunosti. Moramo priznati, iako smo strastveni vozači i uživamo za upravljačem, jednako je odličan osjećaj kada se vozite na suvozačevu sjedalu. Osjećate se onako – direktorski! Voljeli bismo jedino da je testni model imao unutrašnjost u svjetlijoj koži, jer bi izgledao još luksuznije, ali o ukusima se ne raspravlja. Jedino što vas malo, recimo, razočara jest zapremnina prtljažnog prostora, posebno ako gledate veličinu automobila. Iako ima dovoljnu zapremninu i dužinu, previše je plitak, pa ćete teško prevoziti malo kockastije i glomaznije predmete. Ista je stvar i sa zapremninom pretinaca u unutrašnjosti. Ima ih sasvim dovoljno, vrhunski su obrađeni i obloženi, ali ne bi smetalo da postoji barem jedan nešto veći prostor za odlaganje stvari. Ono što vas veseli noćno je LED osvjetljenje unutrašnjosti, a pritom ne mislimo samo na

pleasure  11


automobili

crveno osvijetljene instrumente i prekidače nego i na bijelo elegantno osvjetljenje naslona za ruke na vratima, prostora za noge svih putnika, kao i vanjskih brava kod otključavanja. Poseban užitak za vozača predstavlja veliki displej s navigacijom i svim ostalim opcijama koje pomoću tog displeja možete regulirati, od audiosustava, voznih svojstava do raznoraznih parametara i načina prikaza informacija. Odlična je stvar i veliki displej u boji smješten na sredini instrumentne ploče, onako "pred očima", na kojem možete pregledavati razne podatke putnog kompjutora, upozorenja navigacije, ograničenja brzine, postavke tempomata i štošta drugo. Odlično funkcionira i glavni joystick na središnjoj konzoli, kojim podešavate većinu prije navedenih postavki, kao i kompletan audiosustav, navigaciju, telefon, dodatne postavke klime i ostalo. Kad smo spomenuli klimu, ona je 4-zonska, tako da nema nesporazuma među putnicima kod

12

pleasure

podešavanja temperature. Mogli bismo pisati svoje dojmove o ovom Audiju prilično dugo, ali samo ćemo još spomenuti da je motor u normalnoj vožnji vrlo tih, a to istovremeno znači da ne čujete tipično dizelsko lupkanje. Vjerujemo da ima onih koji će se prevariti i pomisliti da je unutra benzinac, a ne dizelaš. Jer njegova mirnoća i uglađenost nemaju veze s nekadašnjim dizelskim (bučnim) vremenima. I što na kraju reći? Ako imate sreće pa imate dovoljno novca koji vam nitko iz nekog razloga nije blokirao u nekoj stranoj banci, kupite ovaj Audi. Osjećat ćete se odlično, uživat ćete u svakom prijeđenom kilometru i neće vam biti teško kao nama kad smo ga morali vratiti onamo odakle smo ga uzeli. Da, istina je što kažu, lako se u životu naviknuti na dobre stvari. više na www.pleasure.hr

kontakt  robert@pleasure.hr


automobili

AUDI A6 3.0 TDI QUATTRO motor: dizelski,

6 cilindara 2967 ccm snaga: 180 kw (245 ks)pri 4000-4500 o/min max zakretni moment: 500 Nm pri 1400-3250 o/min mjenjač: automatski, dvije spojke, 7-stupanjski ubrzanje (0-100 km/h): 6,1 s maksimalna brzina: 250 km/h potrošnja (grad/otvoreno): 7,2/5,3 l/100 km zapremina spremnika: 75 lit. volumen prtljažnika: 530/995 lit. ukupna masa vozila: 1870 kg duljina: 4915 mm širina: 1874 mm visina: 1455 mm cijena testnog modela: cca 670.000 kn obujam:

www.audi.com.hr

pleasure  13


automobili

ženski pogled by

E

Vesna Džuverović

legancija i luksuz su, kratko rečeno, prvi dojmovi koje na vas ostavlja ova sportska limuzina. Vjerujemo da je malo ljudi koji mogu odoljeti njezinoj simpatičnoj privlačnosti, koju odlikuju meke i pravilne linije. I čini se da je ključ te privlačnosti upravo u jednostavnosti i klasici. I, naravno, u kvalitetnim materijalima korištenima u njezinoj unutrašnjosti. No, posjedovati statusni simbol poput Audija A6 za većinu nas samo je lijep san. Osim ako niste jedna od sretnica pa pripadate skupini direktorica ili menadžerica renomiranih poduzeća koje su zasigurno svoj poslovni vozni park obogatile jednim ovakvim primjerkom. Iako vlada predrasuda da žene kupuju manje automobile radi lakšeg parkiranja, kad je Audi A6 u pitanju, parkiranje vam zasigurno neće biti jedan od glavnih problema. Naime, ako već imate dovoljno novaca za njegovu kupnju, onda vam vjerojatno neće predstavljati problem nadoplatiti nešto malo više od prosječne mjesečne plaće za automatski sustav pomoći pri parkiranju koji samostalno mjeri parkirno mjesto te okreće upravljač kako bi uparkirao vozilo. Zgodno, zar ne? Kad već spominjemo dodatnu opremu, onda moramo napomenuti da tu možemo primijeniti onu narodnu – koliko para, toliko muzike. Dakle, za puno para možete dobiti zaista puno muzike. Sportska, električno podesiva sjedala s memorijom, paket kožnate opreme, putno računalo s ekranom u boji, stražnja parkirna kamera, zvučni sustav Bang & Olufsen, paket ambijentalnog osvjetljenja, pa čak i vreća za skije, samo su dio široke ponude dodatne opreme. Onu oku nevidljivu, ali vrlo bitnu za što ugodniju vožnju nećemo nabrajati jer će vam se zavrtjeti u glavi. Za uspješno svladavanje svih performansi vozila vjerojatno bi vam bilo potrebno dvotjedno iscrpno proučavanje uputstva za upotrebu. No bez obzira na raznu dodatnu opremu, vožnja ovim autom izrazito je udobna, pa i u visokim potpeticama. Gotovo da bi bio grijeh sjesti u ovakav luksuz s cipelama bez potpetica. Tu je, zatim, i automatski mjenjač, na koji kad se jednom naviknete, više i nemate želju vraćati se na klasični ručni. Motor se pokreće pritiskom na tipku, a zvuk prilikom rada motora gotovo je nečujan, što dodatno pridonosi užitku vožnje. Armaturna ploča je jednostavna i pregledna, kao i tipkice na središnjoj konzoli. Ono što bi vam moglo zadati brige jest jednostavan okrugli gumbić koji skriva cijelu paletu podešavanja performansi vozila, zvučnog sustava i još ponekih opcija. Ipak, ništa nije nesavladivo. Unutrašnjost raspolaže s dovoljnom količinom pretinaca, a također je sasvim dovoljno prostora na sjedalima sprijeda i straga. U paleti dostupnih boja vozila većinom prevladavaju tamnije nijanse, plava, siva i crna, ali njih možete osvježiti izborom svjetlije unutrašnjosti. Ukoliko tamnije nijanse nisu vaš izbor, onda se možete opredijeliti između bijele ili crvene s perla efektom. No, bez obzira na to koju boju preferirate, vjerujemo da će se između vas i Audija A6 dogoditi ljubav na prvi pogled te da ćete u njemu željeti provoditi veći dio svog radnog, ali i slobodnog vremena.

14

pleasure


automobili

pleasure  15


putovanja

16 

pleasure


putovanja

maui

aktivan odmor tekst i foto  lovro barbalić

Zahvaljujući geografskom položaju i prisutnosti dobrog vjetra, počevši od ožujka pa do srpnja, Maui u svoj raj privlači velik broj surfera i windsurfera s raznih strana svijeta.

pleasure  17


putovanja

U

prethodnom broju pisali smo o atraktivnoj destinaciji Mauiju, jednom od otoka havajskog arhipelaga, koji nije pretjerano velik, no uz prirodne ljepote obiluje zanimljivostima i nudi razne oblike bavljenja sportom. Iz tog ćemo razloga ovdje navesti neke od mogućnosti koje pruža mnogobrojnim turistima. Zahvaljujući geografskom položaju i prisutnosti dobrog vjetra, počevši od ožujka pa do srpnja, u svoj raj privlači velik broj surfera i windsurfera s raznih strana svijeta. Temperatura Pacifičkog oceana doseže čak 25 °C, a nikad ne pada ispod 21 °C. Oko 10 sati ujutro topli se zrak

18

pleasure

počinje uspinjati prema vrhu vulkana Haleakala, gdje se na 3000 metara sudara s temperaturom od oko 0 °C. Usred tog susreta masa zraka različitih temperatura nastaje termika, odnosno termički vjetar. Zahvaljujući toj meteorološkoj pojavi, početkom osamdesetih godina Maui je postao najpoželjnija destinacija za ljubitelje windsurfa i to traje i dan-danas. Upravo zbog toga ovdje imate priliku sresti najbolje svjetske windsurfere koji su taj sport i učinili popularnim. U posljednjih 10 godina osim windsurfa pojavio se, i isto tako postao popularan, kitesurfing ili kiteboarding, koji je zapravo kombinacija već


putovanja

postojećih vodenih sportova – surfanja, jedrenja na dasci i paraglidinga. Pomoću daske za surf i zmaja veličine od 6 do 16 m² iskorištava se prisutnost vjetra za „jahanje“ valova. Iako na Mauiju ima dovoljno vjetra, zbog oblika i položaja plaža nije baš najbolje mjesto za učenje kitesurfinga. No, vrsnim ljubiteljima ovog sporta pružaju se nezaboravni trenuci u predivnoj prirodi. Iako smo prvo spomenuli windsurfing i kitesurfing, surfanje na valovima (bez jedra) na Mauiju se pojavilo još daleke 1779. godine. Iako surfanje na valovima isprve može izgledati jako jednostavno, u praksi to i nije

gore na hookipi se često susreću fotografi koji iz vode slikaju surfere i windsurfere doljE lijevO surfer na hookipi doljE DESNO body boarding je izuzetno popularan sport na havajima PRETHODNA STRANICA gore robby naish - legenda windsurfinga doljE mladi surfer u akciji

pleasure  19


putovanja

20 

pleasure


putovanja

tako. I sam autor ovog teksta windsurfingom se bavi već gotovo 20 godina, ali mu svejedno nije bilo lako surfati na valovima bez jedra. Savjetujemo vam da se upišete na tečaj surfanja kako biste mogli uživati u tom sportu punim plućima. Bilo bi šteta da ga zamrzite nakon prvih nekoliko neuspjeha. SUP (stand up paddle) također je vrsta surfanja na valovima, ali tu se koristi veslo. Njime si pomažete pri surfanju, odnosno veslate, umjesto da ležite na dasci i plivate rukama dok ne zajašete val. Daske koje se koriste za SUP veće su od onih za surfanje te je njima lakše krenuti niz val. Unatoč tome što su valovi u Europi puno manji od onih na Havajima, SUP je postao vrlo popularan sport i u našem dijelu svijeta. Osim navedenog postoji i bodyboarding, za koji bismo rekli da je najpristupačniji i najjednostavniji početnicima sportova na valovima. Kod tog sporta koristi se mala daska od prešanog stiropora dužine 4050 cm, na kojoj ležeći pokušavate zajahati val. Promatračima prizor može biti pomalo i smiješan budući da na nogama nosite male peraje, pa tako nalikujete na pingvina. Iako je najjednostavniji od svih sportova na valovima, i bodyboarding može biti opasan ako niste oprezni. Naime, surfanje na valovima odvija se vrlo blizu obale pa vas veći val može izbaciti na plažu. Upravo zbog odličnih uvjeta i tradicije većina posjetitelja otoka odabire upravo ovu destinaciju kako bi se mogli bavili nekim od nabrojenih sportova. Nije nimalo neuobičajeno vidjeti djecu od 6-7 godina koja već surfaju na valovima visokim četiri metra, ali isto tako i 50-godišnjake koji tek kreću u avanturu jahanja valova. Pa i da niste ljubitelj jednog od navedenih sportova, vjerojatno biste uživali u samom promatranju profesionalaca koji to izvode sa stilom i izvanrednom lakoćom. Ronjenje je ovdje također vrlo popularno zbog bogate flore i faune, koja je pravi mamac za turiste. Ako do sada niste imali priliku položiti

gore na hookipi vlada opuštena atmosfera sredina akrobacije surfera privlače pozornost turista doljE doseljenik iz meksika koji na mauiju živi već 20 godina PRETHODNA STRANICA gore zalazak sunca na plaži hookipa doljE surfanje na 6 metarskim valovima pleasure  21


putovanja

22 

pleasure


putovanja

tečaj za ronioca, bit će vam dovoljno da kupite tek masku i peraje, jer ćete već na dubini od dva metra pronaći obilje riba i koralja u čijem ćete okruženju istinski uživati, pa ćete teškom mukom odlučiti izaći iz vode. Pronaći ćete i predivne morske kornjače, ali ih je strogo zabranjeno dirati ili uznemiravati. U zimskom periodu s Aljaske u tople havajske vode pristiže oko 8000 kitova. Kako biste ih mogli vidjeti, dovoljno je da rezervirate jedno dvosatno krstarenje i vjerujte nam da nećete biti razočarani. I oni koji nisu ljubitelji vodenih sportova neće ostati zakinuti. Udaljite li se od obale prema unutrašnjosti otoka, pronaći ćete zanimljive sadržaje. Za sve koji vole planinarenje ili lagane šetnje, Maui nudi mnogo različitih izazova. Ugašeni vulkan Haleakala odlično je mjesto za jednodnevni izlet. Rano ujutro oko 7 sati možete uživati u svitanju, a nakon toga možete se uputiti u posjet krateru ugašenog vulkana, što će vam ispuniti dan do kasnog popodneva. Za one koji nisu navikli na dugo hodanje, preporučujemo kraće staze dužine 4,5 km u jednom smjeru. No, ne zaboravite staviti šešir na glavu i ponijeti kremu za sunčanje sa zaštitnim faktorom 25 ili više. Istočni dio otoka nudi mnoštvo pješačkih staza, i to kroz prašumu. Osim stabala tu ćete vidjeti i 30-ak vodopada, a u nekima od njih možete se i okupati. Za

one spremne na veću dozu adrenalina pruža se mogućnost spusta biciklom s vrha vulkana. Kreće se autobusom u 5 sati ujutro te oko 7.30, nakon što ste se nadivili izlasku sunca, starta spust stazom dugom 40 kilometara. Druga opcija je spust na razapetom čeličnom kabelu „zip line“. Za iskušavanje takvih atrakcija na raspolaganju vam je nekoliko lokacija, a doživljaj će vas koštati oko 100 dolara. Ako vam se do sada navedeno nije svidjelo, uvijek ostaje još nekoliko opcija, kao npr. jahački izlet vulkanskim prostranstvima, kroz prašumu ili preko livada (na konjima), zatim krstarenje brodom na potopljeni krater, odnosno otok Molokini, ili slična krstarenja na druge obližnje otoke. Od cijelog havajskog arhipelaga, Maui raspolaže s najvećim brojem terena za golf. Ako ste ljubitelj golfa i raspolažete s više novca, to je još jedna od mogućnosti za aktivan odmor. Ukoliko ipak niste spremni za aktivan odmor, zaboravite sve što smo ovdje naveli, namažite se kremom za sunčanje i opružite na jednoj od predivnih plaža. I uživajte u pogledu na umijeća, ali i tijela onih koji su ovamo, za razliku od vas, došli trošiti energiju. više na www.pleasure.hr

kontakt lovro@pleasure.hr

PRETHODNA STRANICA

gore lijevo pješačka staza kroz krater haleakala

gore plaža hookipa - najpoznatija windsurf destinacija na svijetu

gore desno makena - izlet konjima po južnoj obali mauija

doljE the surfboard fence - ograda sačinjena od preko stotinu surf dasaka

doljE bogati podmorski život na havajima

pleasure  23


fotografija

misterij

fotografije 5 tekst  donald debeljak

F

otografija se, kako u tisku tako i u digitalnom obliku, sastoji od velikog broja malih točkica boje, a samo zahvaljujući interpretaciji našeg mozga mi tu šumu točkica vidimo kao jednu, višebojnu sliku. S time da odmah treba napraviti razliku između tiska i ekrana. U tisku govorimo o bojama koje se nanose na papir i one se skrivaju iza skraćenice CMYK (cyan, magenta, yellow i black), dok kod fotografije i vida općenito govorimo o bojama svjetla i skraćenici RGB (red, green i blue). Velika je razlika i u mješavini tih boja, ako se pomiješaju CMYK boje, dobivamo crnu, dok pri miješanju RGB-a dobivamo bijelu. Znamo da je malo teško za shvatiti, posebice uzmemo li u obzir znanje koje svatko od nas nosi još iz djetinjstva – kada pomiješate sve tempere, dobijete nešto između smeđe i crne. No to nije slučaj kod svjetla. Istina, malo teže je to isprobati, no ako se kombinira crveno, zeleno i plavo svjetlo, rezultat će biti bijela svjetlost. I onda dolazimo do glavnog pitanja, kako tu svjetlost pretvoriti u fotografiju, a da bismo na njega odgovorili, moramo se malo dotaknuti građe samog senzora koji pretvara tu svjetlosnu informaciju u digitalni oblik. Fotodiode smo spomenuli u prošlim brojevima i sada je vrijeme da se njima pobliže pozabavimo. Svaka se fotodioda sastoji od tri dijela, pri čemu svaki od njih, pogađate, hvata jednu boju, ili bi to barem tako zvučalo, u pojednostavljenom objašnjenju. Ali da pokušamo pojasniti, bliže stvarnom stanju stvari, a opet zadržati jednostavnost. Zamislite svaku od fotodioda kao kanticu u koju se skupljaju fotoni, a te kantice su na površini senzora raspoređene na malim razmacima, nikada jedna do druge. Da biste kompenzirali te razmake među kanticama i poboljšali hvatanje fotona, iznad kantica postoji sustav mikroleća kojima je glavni posao usmjeravati fotone u kantice – neka vrsta lijevka. U koju kanticu idu fotoni koje boje određuje filtar koji se nalazi iznad svake kantice, poput sita... Dakle, kad pritisnete okidač fotoaparata, na senzor pada velika količina fotona u tri osnovne boje,

24

pleasure

foto  rÉka valkai

lijevci ih kroz sita usmjere u kantice i fotografija je počela nastajati. Nakon što zatvarač pokrije senzor i onemogući daljnji ulazak fotona, počinje prebrojavanje – aparat broji koliko se fotona koje boje nalazi u pojedinoj kantici. Ovo objašnjenje drži vodu u većini slučajeva, tj. kad je aparat opremljen Bayer senzorom. Njegov rad temelji se na činjenici da prema određenom algoritmu izračunava koliko je druge dvije boje palo na pojedinu fotodiodu. Spomenuli smo sita, ona propuštaju samo jednu boju u kanticu dok druge dvije zanemaruju, na tom mjestu. S obzirom na građu Bayer senzora raspored sita je sljedeći: u jednom se redu izmjenjuju sita koja propuštaju crvene i zelene fotone, u sljedećem redu nalaze se sita koja propuštaju plave i zelene fotone i tako naizmjenice. Koristeći te kombinacije da bi izračunao koje boje na kojem dijelu fotografije treba prikazati, aparat koristi i okolne podatke, najčešće kombinaciju četiri kantice, pri čemu su uvijek dvije zelene i taj izračun naziva se interpolacija. Iz toga bi se dalo zaključiti da senzor ponajbolje doživljava zelenu boju. Razlog tome skriva se i u građi ljudskog oka, koje je osjetljivije na zelenu boju nego na crvenu i plavu. Molimo, ne miješati sa semaforima – oko najbrže uočava crvenu, no nije na nju i najosjetljivije. Veća količina zelenih piksela odaje dojam manjeg šuma i veće količine detalja na samoj fotografiji. Oni koji uspijevaju pratiti ovu šumu podataka mogli bi doći do pitanja, što onda s rubovima fotografije kad nije moguće u obzir uzeti okolinu svakog piksela jer ona jednostavno ne postoji? E, tu dolazimo do dvojnog podatka o rezoluciji senzora koji možete pronaći u specifikacijama, postoji efektivni i broj piksela samog senzora. U razlici između ta dva broja počiva odgovor na pitanje. Da bi se izbjegle nepreciznosti boje na rubovima, aparati jednostavno odrežu rubove fotografije i time odbace dijelove s potencijalnim pogreškama. No nisu to jedine pogreške koje se pojavljuju pri digitalnim aparatima. Drugi problem predstavljaju detalji koji su toliko sitni da su blizu razlučivosti samog senzora i oni znaju proizvoditi čudne efekte pri


fotografija

pleasure  25


fotografija

interpolaciji. Uzorci razlomljenih linija nazivaju se moiré, a mogu biti uzrokovani i pri konverziji iz RAW formata, no primarno nastaju zbog pogrešaka pri interpolaciji. Najlakše ih je uočiti kao zamućenje na području fotografije sa sitnim detaljima. Postoje još dva slučaja pogrešaka vezanih uz senzore digitalnih aparata, a nazivaju se blještanje i razmazivanje, i pokušat ćemo objasniti svako pojedinačno. Blještanje (blooming) specifična je pojava kod digitalnog senzora i najčešće se uočava pri preeksponiranju. Nastanak problema vezan je uz veću količinu svjetla od one koju gore spomenuta "kantica" može prihvatiti te dolazi do prelijevanja na susjedne fotodiode, čime su i one onemogućene u ispravnom očitavanju količine svjetlosti koja pada na njih. Pojava se očituje u vidljivim ružičastim rubovima oko veoma svijetlih područja. Razmazivanje (smear) pojava je koja najviše utječe na elektronička tražila i prikaz na LCD-u te se rijetko vidi i na samoj fotografiji, jer ga fotoaparat kompenzira pri procesiranju fotografije. Do razmazivanja također dolazi kod svijetlih dijelova kadra, gdje dolazi do pojave linija iznad i ispod tog područja. Postoji i slučaj pojave čudnih boja na fotografiji, koji prvenstveno dolazi kao posljedica optike. Naziva se kromatska aberacija, a njezina se pojava smanjuje s poboljšanjem tehničke izvedbe objektiva tako da se dodaju leće koje se "bore" s glavnim problemom – lomom svjetla, i to prvenstveno plavog, čiji lom odudara od crvenog i zelenog, čime se otežava dovođenje svjetla u jednu fokusnu točku, senzor. Ta pojava očituje se kao ružičasti rubovi na visokokontrastnim prijelazima, svijetlo-tamno i slično. Da sve ne bi bilo tako crno, postoji i drugi tip senzora, Foveon, koji 26

pleasure

je daleko manje osjetljiv na ovakve probleme. Ujedno je i osjetno rjeđi među aparatima. Da budemo precizniji, nalazi se samo u Sigma aparatima, budući da je Sigma i vlasnik te tvornice senzora. Genijalnost građe samog senzora počiva u činjenici da njegova sita ne odbacuju nego samo selektiraju. Taj princip rada porijeklo vuče iz građe analognog filma, koji je prekriven s tri sloja emulzije da bi zabilježio sliku u boji, tako se u Foveonu nalaze tri selekcijska sita jedno iznad drugog. Dakle, da se vratimo na objašnjenje s početka, ovdje nema jednog sita koje odbacuje trenutačno neželjene boje. Sve svjetlo koje pada na senzor prolazi kroz selekcijska sita, na prvom ostaju plavi fotoni, na sljedećem zeleni, dok do dna dolaze samo crveni fotoni te se fotografija temelji na točnom broju fotona na svakoj pojedinoj fotodiodi. Aparat ne izračunava i ne procjenjuje koliko je, možda, fotona druge boje palo na pojedinu kanticu, nego je broj precizan. Kao sve ovo o čemu pišemo, na primjer veličina kantica, tako se i vrijeme za izračunavanje mjeri u iznimno malim brojevima i pojednostavljivanjem smo vam pokušali približiti osnove. Na shvaćanju osnova počiva daljnji razvitak fotografije i fotografskog umijeća. Po našem mišljenju, bitno je razumjeti tehničke osnove nastanka fotografije, kako biste lakše uz onu važnu umjetničku crtu (takozvano "oko" za fotografiju) mogli unaprijediti svoje fotografije.

više na www.pleasure.hr

kontakt donald@pleasure.hr


fotografija

pleasure  27


automobili

28 

pleasure


automobili

porsche

carrera tekst i foto  robert blašković

Ili druga riječ za legendu...

pleasure  29


automobili

P

raktički nema nijednog klinca koji ne sanja o Porscheu Carreri. Nema gotovo nijednog muškarca koji ne bi dao štošta za Carreru ili barem mogućnost da se nekoliko dana vozi u njoj. Gotovo da nema žene koja ne zna kako izgleda Porsche. I gotovo da nema nikoga tko se neće okrenuti za ovim "sportašem". Iako postoji već toliko dugo da bismo ga u šali mogli nazvati automobilskim dinosaurom, koji uz relativno malu dizajnersku evoluciju do današnjih dana ipak i dalje privlači pozornost svih prolaznika, i ne izgleda staro. Dapače, za razliku od ljudi, uz povremeni tvornički "face lifting" izgleda sve mlađe i sportskije. A najbolja strana ovog našeg posla upravo je ta kad vam u ruke padne neki sportski ili luksuzni primjerak na četiri kotača koji trebate testirati. Ovaj je definitivno spoj nekad nespojivog – izgledom i performansama vrhunski sportaš koji je uz to i luksuzno opremljen. Nekad je bilo besmisleno u sportskom automobilu imati vrhunsko ozvučenje, jer vam je jedini potreban 30

pleasure

zvuk bio zvuk nabrijanog motora koji ima više konja od cijele ergele imućnih konjušara. Danas su trendovi takvi da u ovom primjerku Carrere uz odličan audiosustav imate i TV s digitalnim prijamnikom. Valjda da biste još na cesti u onim "žutim" emisijama nekih televizija mogli pogledati je li vas netko možda zapazio i usnimio. U svakom slučaju, budući da smo test trebali raditi i onog dana kad je (čini se, cijela) Hrvatska gledala kakvu vjenčanicu ima nova engleska kraljevska članica, imali smo tu privilegiju gledati povremene isječke spomenutog vjenčanja u, ni manje ni više, Porscheu. Da, stvarno jedinstven doživljaj. Ne vjenčanje, nego vožnja Carrere uz ponuđeni luksuz. A to uključuje i kožna sjedala i kožom obloženu prednju armaturu, odličnu navigaciju na velikom i preglednom displeju, električno podešavana sjedala, automatsku klimu, telefon (pravu bežičnu slušalicu, a ne samo Bluetooth opciju spajanja), električne podizače stakala i otvor na krovu, Xenon glavna i LED dnevna svjetla,


automobili

tiptronic mjenjač na upravljaču, kao i svu silu elektronike koja vam pomaže u vožnji. Od podešavanja ovjesa s više opcija, do brzine odziva motora. Eh da, za one koji se vole utrkivati sami protiv sebe na centralnoj je instrumentnoj ploči postavljena i velika štoperica. Treba spomenuti i zadnji spojler koji se automatski otvara pri brzini od 120 km/h, a zatvara kad usporite na 80 km/h. Naravno, možete ga i sami pomoću prekidača otvoriti kako bi Carrera izgledala još "nabrijanije". Što reći o automobilu koji ima 385 KS, maksimalnu brzinu od 300 km/h i ubrzanje do 100 km/h od samo 4,3 sekunde? Samo riječju pokušati opisati zvuk kojim se i on u tim trenucima ubrzavanja duboko glasa – VRRRRUUUUUUMM! Zvuk od kojeg se lagano ježite... Tog trenutka sav luksuz koji imate u njemu odlazi u zaborav, a do izražaja dolazi ono zbog čega volite rasne sportske automobile. Ako ih uopće volite. Ukoliko ne, onda ste pogreškom zalutali u ovu priču. Jer kad

krenete s onim "pravim" ubrzanjima i oštrom vožnjom, nestaje komfor, a zamjenjuje ga adrenalin. Iako smo dio testa odradili po kiši i našim skliskim kolnicima, elektronika nam je omogućavala vratolomna ubrzanja i vrlo oštru vožnju kroz zavoje do te granice da su nam samo brisači davali do znanja da kiša pada. Testni model bio je opremljen PDK dvostrukom spojkom i mjenjačem sa sedam brzina, koji mu omogućavaju još impresivnije performanse pri ubrzanjima, pa čak i potrošnji. Kad smo kod potrošnje, nije baš primjereno pisati o tome za ovakve sportske automobile, ali vjerujemo da su mnogi koji nisu imali priliku isprobati Carreru u maloj zabludi. Jer pri normalnoj vožnji, bez nepotrebnog iživljavanja, ovaj Porsche troši oko 10 l/100 km, što je zaista ugodno za džep. Iako je jasno da sretnik koji vozi ovakvu "igračku" ima džep povećeg obujma, pa mu ni veća potrošnja ne bi predstavljala problem. Još jedna stvar koja je u ovom automobilu sekundarna prostor je za prtljagu. Naravno,

pleasure  31


automobili

kako je motor straga, ispod prednje haube nalazi se prostor u koji možete pospremiti putne torbe, pa čak i neki manji kofer. Ostalu prtljagu možete smjestiti na zadnja sjedala jer ona realno nizašto drugo i ne služe. Osim možda za neko dijete predškolske dobi. Ili omanjeg kućnog ljubimca. I koliko god nam je kiša pokvarila dio veselja potaknutog testom ove legende, ipak nije uspjela u potpunosti. Uživali smo u vožnji i međuubrzanjima, u zvuku, u "osjećanju" G sile u zavojima, pa čak pomalo i u TV-prijamniku u trenucima čekanja zelenog svjetla na semaforima. Nije nam bilo lako rastati se od njega i vratiti ga nakon testa u Porscheov salon, ali nas je tješila činjenica da nas je sljedeći dan za test čekala i luksuzno-sportska Porscheova perjanica Panamera, o kojoj ćete moći čitati u sljedećem broju magazina Pleasure. I što još reći o ovoj Carreri? Samo to da bismo je željeli uparkirati u garažu. Svoju garažu. više na www.pleasure.hr

32

pleasure

kontakt robert@pleasure.hr


automobili

pleasure  33


automobili

PORSCHE 911 CARRERA S motor: benzinski,

6 cilindara 3800 ccm snaga: 283 kw (385 ks) pri 4400 o/min max zakretni moment: 420 Nm pri 4400 o/min mjenjač: automatski, 7-stupanjski ubrzanje (0-100 km/h): 4,3 s maksimalna brzina: 300 km/h potrošnja (grad/otvoreno): 15,3/7,2 l/100 km zapremnina spremnika: 64 lit. volumen prtljažnika: 195 lit. ukupna masa vozila: 1.530 kg duljina: 4435 mm širina: 1808 mm visina: 1300 mm cijena testnog modela: cca 1.000.000 kn obujam:

www.porsche.hr

34

pleasure


automobili

ženski pogled by

Z

Vesna Džuverović

amislite atraktivan sportski automobil kako se provlači kroz gradsku gužvu. Zahvaljujući sporom kretanju neizbježno privlači poglede iz susjednih automobila. Već sama pojava Porschea Carrere dovoljna je za uskomešano pogledavanje, no ono što izaziva još veće komešanje vozačica je za njegovim upravljačem. Muškarci bi rekli – nezamislivo! Općepoznata je stvar da muškarci kupuju sportska, ekskluzivna vozila dok su žene sklonije kupnji praktičnih vozila s malom potrošnjom goriva. No bez obzira na tu činjenicu, ipak postoji jedan mali postotak žena koje kupuju sportske automobile – onako iz gušta. Mali je broj tih sretnica koje su dovoljno bogate da si mogu priuštiti taj luksuz ili su dovoljno pametne pa su se bogato udale. Možete li im zamjeriti? Ako već raspolažu popriličnom svotom novca, onda će kupiti i nešto atraktivno pored onog praktičnog. Ukoliko ne spadate u tu malu skupinu te ste naviknute na ono praktično i jeftino, pruži li vam se prilika isprobati nešto ekskluzivno, mogle biste pomalo ustuknuti te se približiti autu s poštovanjem koje donekle graniči sa strahopoštovanjem. Takva reakcija ne čudi jer većina nas nema čestu priliku isprobati jurilicu s velikim brojem rasnih konja i to uguranih pod malenu haubu. No sva sreća da je to samo prvi dojam koji nestaje čim pokrenete motor. Zbog manjih dimenzija auta omogućena vam je lakša pokretljivost, pogotovo u gradskim gužvama. Upravljivosti pomaže i automatski mjenjač s kojim jednostavno zaboravljate one suvišne radnje kao što je mijenjanje brzina. O luksuznosti testnog modela puno se toga

ima reći; počevši od udobnih kožnatih sjedala, velikog displeja koji služi za navigaciju, ali ima i funkciju televizora (da vam ne promaknu omiljene serije), telefona, do velike količine elektronike za što lakšu vožnju. I zaista, vožnja ovim autićem jednostavnija je i lakša od vožnje većine modela drugih marki i tipova automobila. No u cijelom tom luksuzu uživat ćete u polaganoj vožnji, jer odvažite li se na veće brzine, sva koncentracija bit će usmjerena na „gutanje“ ceste i gromki zvuk motora. A potegnuti gas malo jače neće biti preteško, možda zato što španjolska riječ carrera u prijevodu znači utrka. Poželite li ubrzati, učinite to vrlo oprezno, zbog poštovanja ostalih sudionika u prometu, kao i ograničenja brzina. No gotovo sa sigurnošću možemo reći, zaustavi li vas policajac, iz poštovanja prema ovoj legendi (a možda i vozačici koja je vozi), neće biti previše strog. U to smo se i sami uvjerili nakratko zaustavivši vozilo na mjestu na kojem nije dopušteno parkiranje, na što je policajac reagirao samo davanjem neuobičajenih signala očima koji su upućivali da nešto očito nije u redu. Ako mislite da pored svega navedenog niste dovoljno upadljivi, još vam jedino preostaje da se poigrate vanjskom bojom auta i učinite ga još atraktivnijim. U tome će vam pomoći široka paleta boja, a neke od upadljivijih zasigurno su žuta „Speed Yellow“, jedna od standardnih boja, te svježa metalik boja „Ipanema Blue“. I na kraju obavezno za vožnju obucite cipele s visokom petom, ne zato što je vožnja u njima izrazito ugodna, nego zato što nikad ne znate kad će pred vas prostrti crveni tepih.

pleasure  35



Istra - druga najzanimljivija regija na svijetu Tek što su nedavno Istru uvrstili među 10 najzanimljivijih destinacija za 2011. godinu i istarski rt Kamenjak osvanuo je ovih dana na popisu deset skrovitih plaža Mediterana koje vodič Lonely Planet, jedan od najcjenjenijih u svijetu, preporučuje na svom portalu. Rt Kamenjak opisan je kao divlja ljepotica južno od Pule, a kultni status među posjetiteljima hrvatskih plaža zaslužen je osjećajem da se nalazite na „kraju svijeta”. Nakon niza dobivenih laskavih priznanja od vodećih svjetskih vodiča, Istra se ovih dana našla i na popisu 10 najboljih destinacija za ljeto 2011. po izboru National Geographica, jedne od najvećih znanstvenih i obrazovnih ustanova na svijetu sa sjedištem u Washingtonu. Uza sve to, i prestižni svjetski poznati magazin CNN Traveller nedavno je svojim čitateljima, kojih je gotovo milijun u šezdesetak zemalja, predstavio Okuse Istre. Doživjeti plavu i zelenu Istru znači uživati u antičkoj ljepoti obalnih gradova i slikovite unutrašnjosti sa srednjovjekovnim gradićima na vrhovima brežuljaka. Tome treba svakako pridodati kušanje istarskih delicija uz ognjišta malih konoba i u vrhunskim ambijentima nagrađivanih restorana. Atrakcije i aktivnosti koje se mogu istraživati tijekom cijele godine te događanja koja bi trebalo posjetiti možete pogledati na portalu www.istra.com


38

pleasure

foto  lovro barbalić

putovanja


putovanja

vulkanska umjetnost tekst vesna džuverović i robert blašković

foto  lovro barbalić i robert blašković

pleasure  39


sve foto  lovro barbalić

putovanja

N

edavno je objavljeno kako su vulkani u kombinaciji s munjama odigrali ključnu ulogu u stvaranju početaka života na Zemlji. Dakle, mogli bismo reći kako su vulkani istovremeno izvor života i smrti. Oni su spektakularna prirodna pojava koja ima moć promijeniti svijet u sekundi. Izazivaju strahopoštovanje zbog ljudske nemoći utjecaja na njih te su zbog toga inspiracija brojnim filmovima katastrofe. No koliko nas užasavaju, još nas možda i više fasciniraju, jer u njihovoj blizini postajemo svjesni da Zemljina utroba i nije baš toliko daleko koliko nam se u prvi mah čini. Procjenjuje se da na Zemlji postoji oko 1300 aktivnih vulkana, dok se ostali smatraju uspavanima ili ugašenima. I upravo ti uspavani ili ugašeni meta su velikog broja turista. Većinom su smješteni na otocima koji su nastali erupcijama iz tih istih vulkana, pa su po našem mišljenju takvi vulkani i najzanimljiviji, jer su cijeli otoci

krajolikom "drukčiji" od onoga što svakodnevno gledamo oko sebe. Najaktivnija vulkanska zona je ona koja okružuje Tihi ocean. Vulkani, oni vrlo pristupačni za turističko istraživanje, smješteni su na Havajskom otočju. Tu su npr. Haleakala, čiji se krater smatra najvećim ugašenim kraterom na Zemlji, Mauna Kea, koja se uzdiže na 4200 m nadmorske visine, i Mauna Loa, po obujmu najmasivniji vulkan na Zemlji, koji je i vrlo aktivan jer se iz njega konstantno izlijeva lava. I upravo zahvaljujući tome ne postoji opasnost od velikih erupcija s katastrofalnim posljedicama. Od nama bližih i dostupnijih vulkanskih otoka svakako savjetujemo posjet grčkom Santoriniju, ali i Tenerifama i Madeiri u Atlantskom oceanu. Budući da su vulkani formirali široke strukture mekih padina tu ćete moći bezbrižno planinariti i istraživati raznolikost krajolika, ali nemojte nikako zaboraviti obuti tenisice s čvrstim potplatom. Vulkansko kamenje na tim stazama zna biti vrlo

prethodna stranica zanimljiva panorama kratera haleakala - otok maui (havaji)

40

pleasure

na ovim stranicama slike kratera haleakala - bajkovit krajolik koji vam se ureže u sjećanje


putovanja

pleasure  41


sve foto  lovro barbalić

putovanja

oštro, a uz to i toplo, pa bi vam se moglo dogoditi da nakon duže šetnje od vaših tako brižljivo biranih japanki ne ostane gotovo ni "J". Zahvaljujući višestoljetnom izlijevanju materijala (magme) iz utrobe Zemlje, sva vulkanska tla pružaju obilje raznolikosti koje gotovo da i ne možete zamisliti ukoliko niste posjetili barem jedan od mnogobrojnih vulkana. Zbog tla bogatog rudom susrest ćete se s velikom paletom boja pejzaža od crne, smeđe, crvene, narančaste, žute pa sve do plave. I sve to na relativno malim međusobnim udaljenostima (već od samo nekoliko stotina metara). Iako su područja u blizini kratera uglavnom prekrivena stijenama, kamenjem ili pijeskom te tek tu i tamo niskim raslinjem, pruža vam se prilika za uživanje u bajkovitim i gotovo nestvarnim krajolicima, a ponegdje zahvaljujući visini vulkana

i u prizorima kad se ispred i ispod vas prostire prekrasan pogled u nedogled na predjele prekrivene oblacima. Pogled definitivno podsjeća na onaj iz aviona, ali s nogama čvrsto na zemlji i bez straha od pada. Istina, ako zaista nemate sreće, može se jedino dogoditi da proradi vulkan koji tisućljećima nije bio aktivan. Međutim, vratimo se u stvarnost i spomenimo da su i izlasci i zalasci sunca jedna od posebnih vulkanskih atrakcija, a posebno za fotografe i nepopravljive romantike. Poneki su vulkani zbog svoje posebnosti poslužili i kao atraktivne lokacije za snimanje filmova, posebice oni koji nalikuju na površinu Mjeseca. Tlo bogato rudama veoma je plodno, pa se na nižim i udaljenijim obroncima vulkana uzgajaju različite kulture kao razni agrumi, šećerna trska i rajčice. Zbog kombinacije bogatog

gore cesta na vulkanu haleakala sljedeća stranica

42

pleasure

gore pješačka staza po krateru haleakala dolje u vulkanskim područjima obitavaju endemske biljke


putovanja

pleasure  43


foto  lovro barbalić

putovanja

vulkanskog tla i blagih klima uzgajaju se i jedinstvene sorte grožđa, od kojih su vrlo poznate one s vulkanskih otočja Madeire i Tenerifa. Oba otoka smještena su oko 1000 km zapadno od Afrike i međusobno zračno udaljena oko 470 km, no po razvedenosti obale u potpunosti su različiti. Tenerife obiluje pješčanim plažama raznih finoća i boja (od bijelog do crnog pijeska), dok su Madeirine plaže uglavnom kamenite ili stjenovite sa "šljunkom" promjera desetak i više centimetara. Koliko je pristup pojedinim plažama Madeire „trnovit“, govori i činjenica da su na sjevernom dijelu otoka, unutar oštrih vulkanskih stijena, napravili prirodni bazen kako bi omogućili pristup moru. No upravo će vam stijene otkriti najčudotvornije oblike i dokazati da je priroda

najveći umjetnik. Pod utjecajem erozija, nekadašnji vulkanski stupovi izrodili su sasvim nove oblike. Iznenadit ćete se zanimljivim prirodno formiranim oblicima poput cvijeća, cipelica, raznih životinja pa do oblika prstiju ruke. Zbog zračnih strujanja česte su promjene vremenskih prilika, posebno u predvečernjim satima, a ako se na nekom od vulkanskih otoka (primjerice na Madeiri) nađete u brzoj "rijeci" niskih oblaka ili magle, scena će vas zasigurno podsjetiti na filmove strave. Ukoliko se odvažite na trenutak izići iz automobila, čut ćete samo huk vjetra, miris magle i "dima", a sunce ćete vidjeti samo u obrisima kroz svu silnu količinu oblaka u kojima se zapravo nalazite. I kosa će vam

gore vulkan mekih padina pogodan za turističko istraživanje - haleakala

44

sljedeća stranica pleasure

krater u oblacima - pico de teide (tenerife)


foto  robert blašković

putovanja

pleasure  45


sve foto  robert blašković

putovanja

46

pleasure


putovanja

od velike vlage i vjetra biti u takvom stanju kao da ste se borili s nekom zvijeri koja je netom izišla iz utrobe zemlje. Međutim, to je doživljaj koji definitivno dugo pamtite. Vulkanska područja većinom su nacionalni parkovi u kojima ćete, osim bogate flore i faune, susresti endemske primjerke biljaka i životinja. U blizini pojedinih vulkana također su i termalni izvori. Tako, primjerice, uz vulkan Nea Kameni kod Santorinija imate mogućnost doživjeti posebno iskustvo kupanja u moru koje doseže visoke temperature (preko 38 °C) uz prisutnost sumpora. Topli izvori zahvaljujući kemijskom sastavu vode imaju i korisne učinke protiv reumatizma i artritisa. Također se uz samu obalu otočića možete namazati i ljekovitim blatom. Posljednja erupcija tu

se odigrala 1950., ali dokaz da je magma negdje u dubinama još uvijek aktivna jest izbacivanje vruće sumporne pare (temperature iznad 80 °C) kroz manje pukotine, gdje se možete vrlo lako opeći ako niste oprezni. U svakom slučaju, vulkanski otoci prava su umjetnička djela, stvorena prirodnim procesima, koja ćete nakon prvog posjeta poželjeti iznova posjećivati i istraživati. Naravno, ako niste tip istraživača kojem je vrhunac akcije otkrivanje dubina hotelskog bazena. više na www.pleasure.hr

kontakt robert@pleasure.hr

prethodna stranica tlo bogato rudom čini veliku paletu boja pejzaža - tenerife gore lijevo crvena plaža - otok santorini gore desno “cipelica” nastala erozijom vulkanskog stupa - tenerife

pleasure  47


putovanja

48 

pleasure


sve foto  robert blašković

putovanja

ZANIMLJIVOSTI - 7 nevjerojatnih aktivnih vulkana: Kilauea (Havaji, SAD), Etna (Italija), Nyamuragira (Kongo), Erebus (Antarktika), Chaiten (Čile), Eyjafjallajökull (Island), Yasur (otok Tanna, južni Pacifik). - Potencijalno najopasniji i najveći vulkan na Zemlji je tzv. Yellowstonska kaldera, supervulkan koji se nalazi ispod nacionalnog parka Yellowstone u SAD-u. - Krater vulkana Haleakala smatra se najvećim ugašenim kraterom na Zemlji. Štit vulkana čini više od 75% otoka Maui. - Najmasivniji vulkan na Zemlji po obujmu

je Mauna Loa (Havaji) čija visina od podmorskog podnožja iznosi 10.099 m. - Pico de Teide (Tenerife) svojom visinom od 3.718 m baca najdužu sjenu na svijetu koja zatamnjuje dio oceana u dužini oko cca 200 km. - Etna (Italija) je najviši vulkan u Europi, koji se izdiže na 3.320 metara nadmorske visine te pokriva područje od 1.190 km². - Vulkan Stromboli (Italija) kontinuirano eruptira u posljednjih 2000 godina sa relativno malim eksplozijama, a tek povremeno s većima.

prethodna stranica gore lijevo zalazak sunca je posebna vulkanska atrakcija - madeira

dolje lijevo vrlo popularan motiv na razglednicama tenerifa

gore desno brza “rijeka” niskih oblaka u predvečerje - madeira

dolje desno stvrdnuta magma - zanimljiv “pečat” na stijenama - madeira

sredina lijevo “mjesečeva” površina - tenerife

ova stranica gore krater vulkana “nea kameni” - santorini

sredina desno prirodni bazen unutar oštrih vulkanskih stijena - madeira

pleasure  49


sve foto  robert blašković

putovanja

gore echium wildpretii (toranj dragulja) - endemska biljka sa vulkana na tenerifima dolje

lijevo

uvalica

s

termalnim izvorima - nea kameni (santorini) dolje sredina Cabo Girão - sa gotovo 600 metara visine jedna je od najviših litica na svijetu - madeira dolje desno “šljunkovita” plaža - otok madeira

50

pleasure



automobili

52 

pleasure


automobili

peugeot3008 tekst i foto  robert blašković

Vežite se, polijećemo!

pleasure  53


automobili

K

ad smo dogovarali test Peugeota, ciljali smo na neki od njihovih vizualno vrlo atraktivnih modela, kao recimo RCZ. Naravno, želje su jedno, a stvarnost ponekad drugo. Rekli su nam da možemo, ako želimo, odmah dobiti 3008-icu. Razmišljali smo par trenutaka i ipak odlučili prihvatiti ponuđeno. Znali smo da nam je negdje u maglovitom sjećanju ostala slika skladne unutrašnjosti, međutim, iskreno, vanjština nam baš i nije sjela. Naravno da se o ukusima ne raspravlja, ali cilj ovih testova jest da iskreno kažemo ono što mislimo. I srećom, dobili smo na test Peugeot u potpuno neočekivanoj metalik tamnije crvenoj boji. Sjajno! Odmah smo bili veseliji, jer zaista često boja daje konačnu definiciju automobila. Slično poznatoj činjenici da odijelo ipak (vizualno) čini čovjeka. Ovaj je njome dobio onu živost i svježinu, posebno zato što je po opremi bio jači model, pa se uz kromirane detalje, zatamnjena bočna stakla i stakleni krov doimao vrlo mladoliko. I sjećanje nas je dobro služilo, unutrašnjost je zaista bila skladna i prilično moderna, a gledajući središnju konzolu, rekli bismo čak i sportska. Posebno to vrijedi za ovu 54

pleasure

vrstu vozila, koje je ustvari zamišljeno kao sve drugo osim sportsko. Kombinacija je to monovolumena, SUV-a i obiteljskog automobila. U njemu sjedite povišeno, pa vam je i preglednost bolja nego u klasičnoj limuzini. Što se tiče praktičnosti, zaista moramo pohvaliti gotovo sve što ovaj crossover pruža. Mjesta u unutrašnjosti ima uistinu dovoljno za petero putnika, a prtljažni prostor je priča za sebe. Ima dovoljno prostora da možete nekoga i prokrijumčariti, posebno ako pomičnu podnicu podignemo okomito. Inače u normalnim uvjetima ta je dvostruka podnica vrlo praktična i ima dva nivoa u koja je možete postaviti. Kako smo mi izdavači, tako stalno imamo potrebu uza sebe nositi i veću količinu časopisa za raznorazne potrebe i promocije. Ovdje smo to vrlo elegantno riješili i popriličnu količinu časopisa potrpali ispod podnice (gotovo 200-tinjak primjeraka), a podnica je i dalje ostala u razini dna stražnjih vrata. Ta su vrata inače vrlo praktična, budući da se donji dio (prag) može otvoriti prema dolje i tako postaje dobar oslonac za prijevoz većih i težih predmeta koje možete lako položiti na njega i zatim ugurati u prtljažnik. U gornji dio


automobili

prtljažnika još smo ubacili tri veća kofera i lijepu količinu fotografske opreme. I još je u bočnim pretincima bilo mjesta za raznorazne sitnice, a naravno, uvijek ostaje i opcija obaranja stražnjih sjedala. Treba svakako napomenuti i korisnu mrežu koju možete koristiti kad prevozite sitnije ili "nestašne" predmete, kako se ne biste onesvijestili u prvom zavoju. Vrlo korisna stvarčica u prtljažnom prostoru prijenosna je baterijska svjetiljka koja se automatski puni u svom ležištu. Kad smo apsolvirali ukrcaj, sjeli smo za upravljač i bacili oko na ono što nam se nudi. Ovaj testni model doista je imao popriličan popis opreme, pa je među ostalim već pomalo uobičajenim za automobile ove klase imao i veliki displej za radio-CD i navigaciju. Smješten je na odličnom mjestu i dovoljno je velik da bez problema u vožnji možete pratiti što vam sve "teta" s navigacije pokazuje i govori. Zanimljivi su prekidači na središnjoj konzoli, a dobra je stvar i njezin povišen dizajn, pa se u unutrašnjosti osjećate puno ugodnije nego u većini vozila te klase. Upravo ta povišena konzola skriva jedan od najvećih hlađenih prostora za smještaj boca, pa vam tu gotovo bez problema

stanu dvije 1,5-litarske boce i još poneka velika čokolada, koja vam se ni usred ljeta neće rastopiti. Kad smo kod hlađenja, klima je ovdje dvozonska, stražnja stakla osim što su bila dodatno zatamnjena imaju i zavjesice koje se uvlače u bočne vratnice. Ono zbog čega smo u naslovu članka napisali to što smo napisali shvatite kad okrenete ključ i upalite auto. Središnji displej za navigaciju električno se otvori i postavi u idealan položaj (možete taj položaj i podešavati po želji), a ispred vas se, iznad table s instrumentima, također uz lagano zujanje, počne izvlačiti "head-up" displej (točnije, komad prozirne plastike) na kojem se pokazuje brzina kojom idete, kao i je li uključen tempomat i na koju brzinu je postavljen. To rješenje, naravno, nije neko čudo u autoindustriji, ali inspiracija za to potekla je iz modernijih zrakoplova i do sada se moglo susresti u sličnim izdanjima samo u ponekim skupim ili sportskim automobilima novije generacije. A da je koristan, jest! Na testu gotovo da nismo ni pogledavali brzinomjer, jer nam je ono najbitnije, ako ne želimo plaćati kazne, bilo stalno pred očima. Usto, kako je vozilo bilo opremljeno posebnim sustavom za

pleasure  55


automobili

praćenje udaljenosti vozila ispred vas, na istom displeju mogli ste vidjeti signalizaciju udaljenosti u sekundama od onih koje sustižete. Moramo priznati da smo se ipak oslanjali na ono što smo vidjeli svojim očima, budući da je ipak poželjno da kad vozite unaprijed i gledate u tom smjeru. Iako u određenim situacijama na autocestama kod većih brzina taj sustav može čak i korisno poslužiti, posebno kad je teško u trenutku ocijeniti kojom se brzinom približavate vozilu ispred sebe. Od ostale opreme možemo spomenuti i komande za tempomat, radio-CD i putni kompjutor koje, nažalost, nisu na volanu nego iza njega. Istina je da su nadohvat ruke, ali morate zaista napamet znati gdje se koji prekidač nalazi, s obzirom na to da vam ih obruč volana u cijelosti vizualno pokriva. Ali to je možda i jedini veći nedostatak u dizajnu unutrašnjosti. Korisna stvarčica je bila i već pomalo uobičajena električna ručna kočnica i sustav za pomoć pri kretanju na uzbrdici. Nažalost, prednja svjetla nisu bila xenon, a ni dovoljno jaka koliko očekujemo od modernih vozila i isto takve nove tehnologije. Ovaj model nažalost nije, unatoč povećoj količini opreme, imao ni "corner light", odnosno svjetla koja dodatno osvjetljavaju 56

pleasure

cestu pri skretanjima. Što se tiče motora, to je zasigurno dobra strana ovog Peugeota. Razvija 150 KS i vrlo ugodno radi i dovoljno dobro poteže u raznim situacijama, pa i kod pretjecanja. I potrošnja mu je dobra strana, jer je na cijelom testu iznosila nešto ispod 8 l/100 km, a u to je bila uključena i poprilična kilometraža gradske vožnje kroz gužvu. Na autocesti je potrošnja iznosila, uz pridržavanje ograničenja brzine, oko 6,5 litara, što je sasvim dobro i dovoljno ekonomično za navedenu snagu i veličinu vozila. Treba još spomenuti i udobnost ovjesa, koji se u ovom modelu zove Dynamic Rolling Control i regulira (smanjuje) naginjanje u zavojima uz održavanje sigurne stabilnosti. U svakom slučaju, zadovoljni smo što smo isprobali 3008-icu, jer ako vam vanjski izgled nije najpresudniji pri izboru, ostalo što ona nudi svakako će ispuniti većinu vaših očekivanja i potreba. Pa i ako je odlučite koristiti kao vozilo za spomenuto krijumčarenje ljudi. S prostorom u njoj nećete imati problema. S policijom, prije ili poslije – da! više na www.pleasure.hr

kontakt robert@pleasure.hr


automobili

ženski pogled by Vesna Džuverović

K

ada bi žene kupovale automobile isključivo po atraktivnosti modela, onda se Peugeot 3008 zasigurno ne bi nalazio u Top 10. Za njega ne možemo reći da je ružan, ali svojim dizajnom ne ističe se u masi sličnih varijacija postojećih modela na tržištu. Da boja može odigrati veliku ulogu u konačnom dojmu automobila, uvjerili smo se dobivši na test vozilo tamnije crvene boje. Iako je boja nešto tamnija, u kombinaciji s kromiranim detaljima automobilu je podarila totalno drukčiji izgled. Osim ove tamnije crvene, također mu dobro pristaje i svježinu daje i perla bijela boja. Budući da je 3008-ica kombinacija SUV-a i monovolumena, povišenog je oblika, a dominantnom stavu pridonosi i prednja rešetkasta maska koja podsjeća na velika usta nekakvog bića iz crtića. Međutim, na osnovi navedenog vanjskog dizajna nije preporučljivo donositi zaključke o unutrašnjem dizajnu i tehničkim performansama. Naime, tu su dizajneri

dali sve od sebe. Ako ste ikad poželjeli sjediti u kokpitu aviona, onda bi vas sjedenje za upravljačem 3008-ice moglo prilično zadovoljiti. Kako i sami kažu, dizajneri su bili inspirirani tehnologijom modernih zrakoplova. Zahvaljujući izgledu instrumentne ploče, ovećem displeju za navigaciju, pregršti osvijetljenih gumbića te head-up prozirnom displeju na kojem su informacije projicirane kao laserom, dobivate osjećaj kao da upravljate avionom, i to ne onim putničkim nego borbenim. Nedostaje samo i upravljač kao u avionu da u potpunosti zaboravite da zapravo upravljate automobilom. No ne podsjeća samo dizajn unutrašnjosti na zrakoplove, nego i udobnost sjedala, u kojima ni nakon dužih vožnji nećete osjećati umor; zatim stabilnost vozila, osobito na našim oštećenim cestama, ali i drugim podlogama. Volite li cipele s ravnim potplatom ili pak one s visokim petama, upravljanje vozilom bit će vam podjednako ugodno. S obzirom na prostranost

pleasure  57


automobili

putničke kabine i prtljažnog prostora, Peugeot 3008 idealan je obiteljski auto, iako promatrajući ga izvana ne stječete takav dojam. Ono što svakako treba pohvaliti jest otvor prtljažnika, osobito onaj donji dio koji ima mogućnost spuštanja u položaj platforme. To je idealan položaj za utovar težih i nezgrapnih stvari kao npr. dječjih kolica, ali i putnih torbi, čime se znatno smanjuje opterećenje leđa. Ako imate bebu, mogao bi vam odlično poslužiti i za presvlačenje. Između prednjih sjedala nalazi se pretinac sa zavidnim prostorom koji će vam poslužiti kao pokretan frižider. U njega možete ubaciti bocu vode i nešto voća, koje će bez obzira na temperature ostati svježe. Ovaj Peugeot zaista obiluje korisnim pretincima, a ono što je neuobičajeno vidjeti kod ostalih vozila, a ova 3008-ica to ima, pretinci su smješteni u podu iza prednjih sjedala. Vrlo atraktivan je i panoramski stakleni krov koji će vam dati sasvim novi pogled na svijet. Budući da na prednjim sjedalima nemate mogućnost uživati u pogledu kroz krov, mogli biste nešto češće vozačko mjesto mijenjati za ono na stražnjem sjedalu. Odabirom 3008-ice nećete požaliti jer ćete uživati u svakom prijeđenom kilometru, a zbog zadovoljstva koje vam pruža iznutra zaboravit ćete na nedostatak atraktivnosti izvana.

PEUGEOT 3008 2.0 HDI motor: dizelski,

4 cilindra, 16 ventila 1997 ccm snaga: 110 kw (150 ks) pri 3750 o/min max zakretni moment: 340 Nm pri 2000 o/min mjenjač: ručni, 6-stupanjski ubrzanje (0-100 km/h): 9,7 s maksimalna brzina: 195 km/h potrošnja (grad/otvoreno): 7,2/4,8 l/100 km zapremina spremnika: 60 lit. volumen prtljažnika: 432 lit. ukupna masa vozila: 1.529 kg duljina: 4365 mm širina: 1837 mm visina: 1639 mm cijena testnog modela: cca 198.000 kn obujam:

www.peugeot.hr

58

pleasure


automobili

pleasure  59


fotografija

artpleasure

veljkojukič Veljko Jukič rođen je u tehničko-motorističkoj obitelji u Brežicama (Slovenija), gradu koji ima motokros tradiciju dugu pola stoljeća. Zahvaljujući tome, motori i utrke uveliko su utjecali na njegov životni put. Fotografijom se počeo baviti amaterski već sa 10 godina, a još kao dijete je 1975. gledao svoju prvu utrku F1 na Oestereichring stazi pored Zeltwega u Austriji. Pet godina kasnije kročio je na tu istu stazu, no tada u ulozi mladog i nadobudnog fotoreportera tadašnjeg Avto magazina. Danas iza sebe ima preko 250 F1 GP utrka i još uvijek osjeća posebno zadovoljstvo kad od 15 tisuća snimljenih fotografija sa samo jedne F1 utrke “ulovi” 3-4 posebne fotografije. Zahvaljujući svom poslu proputovao je gotovo čitav svijet i upoznao različite kulture. Vrlo je svestrana osoba, pa se u svom profesionalnom životu uz fotografiju bavio i pisanjem, radio, tv i video produkcijama, a okušao se i u poduzetništvu pokrenuvši svojevremeno i prvi auto-sport časopis, koji je nakon pet godina ugasio. Danas već 12 godina radi reportažno-urednički posao u slovenskom časopisu Avto fokus. Kako tečno govori 5 jezika povremeno radi i kao spiker na međunarodnim auto i supermoto utrkama. Prije 7 godina imenovan je za Canonovog ambasadora te je dugi niz godina i predavao na Canonovoj Akademiji. Za svoj užitak, odnosno izvan svog reportersko-novinarsko-uredničkog-producentskog-edukativnog rada, punih 35 godina bavi se vrlo uspješno i karateom, počevši kao mladi entuzijast, preko natjecanja, do trenerskog rada i mentorstva. Nositelj je tri različita majstorska karate zvanja - 5. DAN Shotokan, 4. DAN Goju Ryu te 4. DAN Shito Ryu. Kako i sam kaže, odlična fizička kondicija je važna i za njegov fotografski dio rada, jer tko nije probao može samo pokušati zamisliti kako izgleda 3-4 dana “potrage” za odličnom F1 fotografijom s 20 kg foto-opreme na sebi i u različitim vremenskim uvjetima. Sve stranice ovog magazina ne bi bile dovoljne da vam pokažemo njegove najinteresantnije fotografije s F1 utrka, pa smo u ovom predstavljanju izdvojili samo onih nekoliko neobičnih, koje nemamo priliku vidjeti svakog dana, od kojih neke imaju dozu humora, a sve pokazuju pravi cilj fotografije - zaustavljanje trenutka.

60

pleasure









putovanja

rtkamenjak tekst  iva tominović

foto  lovro barbalić

Divlji biser

68

pleasure


putovanja

pleasure  69


putovanja

P

rije nego što vas upoznamo sa svim čarima ovog bisera Istre, upitat ćemo vas znate li gdje je Kamenjak, odnosno, jeste li ikad čuli za njega? Mnogi jesu, a u zadnje vrijeme očito i mnogi stranci otkrivaju ovo područje, kao uostalom i cijelu Istru, a i Hrvatsku. Jednostavnim rječnikom, za početak, reći ćemo da je Kamenjak donji „špic“ Istre. Da biste došli do njega cestom, a vrlo vjerojatno ćete dobiti ideju da to učinite nakon ovog članka i priloženih fotografija (ako već do sada niste), onda najprije morate proći kroz cijelu Istru. Koristite li se navigacijom, evo i koordinata: 44°46'7.92" sjever, 13°54'42.57" istok. Rt Kamenjak poluotok je smješten na krajnjem jugu Istre i dijeli se na Donji i Gornji Kamenjak. Mnogi ga još nazivaju Medulinskim arhipelagom, Premanturskim poluotokom ili Puntom. Dug je čak 3400 m, a u širinu se proteže između 500 i 1600 m. Kad se sve zbroji, odlikuje se obalom dugom čak 30-ak kilometara. Ovu prirodnu ljepotu okružuje 11 nenastanjenih otočića – Ceja, Fenoliga, Bodulaš, Finera i ostali ne manje zanimljivi ljepotani. Na Kamenjaku, zbog 70

pleasure

većeg udjela mora u odnosu na kopno, prevladavaju mikroklimatski uvjeti. Stoga se nemojte čuditi ako vam brisači iz pravca Pule prema Kamenjaku budu radili najvećom brzinom, a onda odjednom kao da netko makne zavjesu i uđete u pravo mediteransko područje bez kiše, obasjano suncem. Oblaci ovo područje jednostavno vole zaobilaziti. Vožnja prema Premanturi i Kamenjaku može vam upriličiti pravi praznik za oči. Domicilno stanovništvo tu vožnju doživljava kao nešto normalno, ali većinu gostiju neće ostaviti nimalo ravnodušnima. Vozit ćete se paralelno s morem vrlo slično kao da se vozite pokraj kakvog jezera. Kad nakon toga prođete šumski predio, ugledat ćete mjestašce s dušom, Premanturu. O Premanturi bi autorica ovog teksta mogla pisati stranice i stranice, ali sve što će vam ovom prilikom reći jest da nikako ne zaboravite ući u njezin stari dio i zanimljive uličice. Prolaskom kroz Premanturu dolazite do početka Kamenjaka. O Kamenjaku se inače brine Javna ustanova "Kamenjak", koja se financira iz vlastitih sredstava. Zato ćete kad naiđete na drvenu kućicu i rampu u ljetnim mjesecima morati platiti ulaznicu od 20


putovanja

kn u predsezoni i do 25 kn u punoj sezoni, a to vrijedi isključivo za motorna vozila. Time podržavate zaštitu, održavanje i promicanje njegove izvornosti te neometano odvijanje prirodnih procesa. Kada nakon toga dođete do drvenih oznaka koje vas usmjeravaju prema Polju, Njivama, Pinižulama, Kolombarici, Školjiću i mnogim drugim uvalama, ne dajte se zbuniti kao autorica ovog teksta davno pri prvoj posjeti. Kamo god skrenuli, ne možete pogriješiti. Svaki pravac odvest će vas u smjeru čiste prirodne ljepote, mira i spokoja. Penjući se po brežuljcima i udolinama doći ćete do slikovitih obala i uvala. Na krajnjem jugu Kamenjaka nalaze se mnoge špilje, od kojih su najveće Velika i Mala Kolumbarica, a naziv su dobile po golubovima koji su se nekada u ovim špiljama gnijezdili. Čim zakoračite na ovo tlo i udahnete zrak, osjećat ćete se fantastično, a to je zato što je Kamenjak jedno od onih mjesta gdje se elementi vode, vatre, zemlje i zraka sjedinjuju u jedno. Vaša osjetila zamijetit će čudesne mirise koje vjetar nosi prema moru, oči će vam upijati te divne kombinacije boja, od svijetloplave do tamnozelene. Kad jagodicama prstiju protrljate

baršunasti sivi list salvije ili kadulje i onda ih približite nosu, osjetit ćete opori miris koji će vam u trenu pročistiti nosnice. Očarani ljepotama zaboravit ćete na sve i sjediniti se sa zvukom vjetra koji prolazi kroz borove grančice. Otkrit ćete brojne pitoreskne uvalice. Do nekih ćete doći veoma lako, a neke će zahtijevati malo više truda. Ali zato ćete za taj trud biti ne dvostruko nego trostruko nagrađeni. Ako se želite osjećati kao sami na svijetu i uživati u svijetloplavoj boji mora, onda je dobro da znate da takvih uvalica ima 30-ak. Inače su se zbog geografskog položaja i klime biljke ovdje prilagodile uvjetima visokih

prethodna stranica gornji kamenjak - monte kope gore zalazak u uvali sv. mikule

pleasure  71


putovanja

temperatura i ljetnih suša. Bogatstvo flore bilježi do sada poznatu 591 biljnu vrstu. Kombinacija je to šume, trave, makije i kamenjara. Ono što je veoma zanimljivo jest da je područje Kamenjaka pogodno za rast orhideja, koje su ovdje i najraznovrsnije u Istri, i to s 28 vrsta, 1 podvrstom i 4 hibrida. Pronaći ćete i informaciju da je Kamenjak stanište brojnih rijetkih, edemičnih i ugroženih vrsta, među kojima njih 37 spada u kategoriju pred izumiranjem. Oni koji žele podrobnije saznati koje se sve vrste nalaze na Kamenjaku neće ostati kratkih rukava. Svako toliko mogu se pronaći razne table s detaljnim opisom i slikom vrsta koje ovdje obitavaju. Isto vrijedi i za životinjske vrste. Ako se zateknete na Kamenjaku u proljeće ili jesen, moći ćete svjedočiti selidbi mnogih vrsta ptica. Čut ćete zbor kosova, ševa, sjenica i mnogih drugih, a možete ugledati i veličanstvenog orla kliktaša te vidjeti rodu elegantnih nogu. Tu stanuju i pauci, kao što su crne udovice, zmije i ostali gmazovi. Ako dočekate onaj trenutak kada mjesec debljom linijom obasjava jednu od predivnih plaža, ćukov će vas zov pretvoriti u prave filmske romantike toplih ljetnih noći. 72

pleasure

Morska je obala veoma dinamično područje, stoga se nemojte začuditi snažnom udaranju valova o stijene, značajnim oscilacijama temperature i saliniteta. Za one koji vole roniti podmorje Kamenjaka pravi je kaleidoskop boja. Razne alge, rakovi, školjke, puževi, zvijezde, spužve i mnogi drugi stanovnici ovog područja od podvodnog svijeta čine raznoliku faunu podmorja. Susrest ćete jata oćada, trilja, fratre i mnoge druge njihove potomke fluorescentnih boja. Zbog povoljnog utjecaja morskih struja riblji fond je jedan od najbogatijih u Istri. Ako vam kupljena karta taj dan donese sreću, ugledat ćete morsku medvjedicu, za koju se mislilo da je potpuno nestala iz Jadranskog područja. O mogućnosti promatranja umijeća gnjuraca da zarone na jednom mjestu i izrone negdje daleko, o surfanju galebova na vjetru, kao i bezbrižnoj igri i skokovima dupina da vam i ne govorimo. Javna ustanova Kamenjak u 2010. je godini počela s radovima izrade edukativno-rekreacijske staze „Putevima dinosaura na Kamenjaku“. Stazu možete pronaći na desnoj strani poluotoka, nekih 300-tinjak metara od ulaza. Ukupna dužina staze iznosi oko 600 metara. A ono


putovanja

što ćete moći vidjeti jesu modeli dinosaura u prirodnim veličinama, što za najmlađe predstavlja pravi doživljaj, a za starije zanimljivu atrakciju. Pravi se tragovi dinosaura koji su nekada i šetali Kamenjakom mogu pronaći na pločastim stijenama. Duž staze su postavljene i prikladne table koje opisuju geološke zanimljivosti Kamenjaka. Najbogatije nalazište otisaka dinosaurovih stopala u Europi nalazi se na otočiću Fenoliga, i to s više od stotinu pronađenih otisaka. Utvrđeno je da oni pripadaju četveronožnom dinosauru iz skupine sauropoda te je po procjenama bio visok oko 3 metra, dugačak 11 metara i težak oko 13 tona. Impresivno, zar ne? Na vašoj će memorijskoj kartici biti i jedan nezaobilazan fotomotiv. Mjesto raznih inspiracija danju, a posebno u suton. Mali svjetionik Porer. Sagrađen je u 19. stoljeću pa ćete zamijetiti njegove austrougarske obrise. Ljepota će vas mamiti da zaplivate prema njemu, ali morate znati da su struje

koje ondje caruju toliko jake da će vas usmjeriti u svakom drugom pravcu samo ne u onom koji priželjkujete. Zato oprez, nemojte biti jedan od onih turista koji uz silna upozorenja precjenjuju snagu svog "luftmadraca" u borbi s plesom struja. Radije ga promatrajte u sutonu iz nadasve poznatog Safari bara u kojem se i djeca mogu zaigrati na zanimljivim spravama. Nema ljepšeg osjećaja na kraju dana nakon što ste sve to vidjeli te ulovili dobru boju nego li ispijati sangriju i zamastiti usnice finim sendvičem od lignji. Pri planiranju posjeta ovom rtu ostavite mjesta i za razne aktivnosti. Jer tu možete hodati, trčati, voziti bicikl, roniti, surfati. Biciklističke staze Gornjeg i Donjeg Kamenjaka jedne su od najpopularnijih u Istri. Ovdje se održavaju i međunarodna sportska natjecanja u brdskom biciklizmu te brojne druge rekreativne utrke. Posebno je zanimljiva „Full Moon“ biciklijada, a kao što joj i samo ime kaže, održava se noću za vrijeme

prethodna stranica zalazak u maloj kolombarici gore lijevo snijeg na kamenjaku prava je rijetkost - zima 2009. gore desno uvala sv. mikule dolje bogatstvo flore na rt-u kamenjak

pleasure  73


putovanja

punog mjeseca tijekom ljetnih mjeseci. Surferi već znaju za ovo područje i s prvim vjetrom kao leptiri na svojim jedrima i daskama skaču i uživaju punim plućima u vjetru i valovima. S godinama su se toj uživanciji pridružili i mnogobrojni kajteri. Ako ne surfate ili niste ponijeli bicikl, nema veze. Cijelo područje Kamenjaka idealno je za trčanje i trekking. Staze s raskošnom vegetacijom pravi su melem za ljubitelje ove vrste sporta. U šumici uvale Pinižula postavljene su i sprave za vježbanje, a svojim ćete mišićima pružiti pravu radost u hladu borove šume s pogledom na more. Ako pri ovom posjetu niste vidjeli ili zapamtili sve, prije nego što otiđete svratite u Kuću prirode, čiji je cilj prezentacija čudesnog

74

pleasure

Kamenjaka, a nalazi se u centru Premanture, tik do zvonika. Ulaz u Kuću prirode je besplatan, a tu se nalazi ekocentar sa sadržajima poput akvarija, terarija, fosila, dinosaurovih otisaka, kao i brojne fotografije i interaktivna pomagala. Na kraju, pri posjetu Kamenjaku najvažnije je da se potpuno prepustite osjetilima i prirodi, koja će znati kako vas opustiti od svakodnevnih obaveza i stresa. Jer, opuštanje i uživanje i jest glavni cilj ovog posjeta, zar ne? više na www.pleasure.hr

kontakt iva@pleasure.hr


putovanja

prethodna stranica gore obala otoka fenoliga gdje su vidljive stope dinosaura dolje lijevo pogled na svjetionik porer kroz olujno jugo dolje desno detalj safari bara ova stranica uvala mala kolombarica


fotografija

aktpleasure

tomislav Tomislav Hvasta rođen je u Osijeku 20.6.1990. gdje je i završio Školu za tekstil, dizajn i primjenjene umjetnosti, smjer slikarstvo. Nakon završene škole upisuje Akademiju primjenjenih umjetnosti u Rijeci, smjer grafički dizajn, gdje se trenutno nalazi na studiju. Naš poziv za snimanje prihvatio je bez razmišljanja, obzirom da i sam voli umjetnost.

man art foto  miranda legović

76

pleasure







arhitektura i dizajn

82 

pleasure


tekst i foto  lora šuljić

otvorena rapsodija

arhitektura i dizajn

pleasure  83


arhitektura i dizajn

D

anas je svima kristalno jasno da za svaki kvadrat stana trebate strpljivo ljubiti tlo po kojem hoda vaš čangrizavi šef, pa kad ipak puknete prije vremena i otkrijete da ćete uspjeti "zbuksati" nešto novca za eventualno 40-ak kvadrata krova nad glavom, a ne minimalno 140 kako ste si zamišljali cijelo djetinjstvo, želite da tih 40-ak kvadrata izgleda grandiozno i da se ne gušite u hrpi zidova nego da možete normalno disati, a i napraviti tulum u svojoj teškom mukom kupljenoj izbici. Vjerojatno su upravo iz tog razloga u zadnje vrijeme stanovi povezanih prostora postali pravi hit, a ljudi zidove u svojim starim stanovima ruše kao ludi ne osvrćući se na šipke armature koje zapanjeno vire iz nosivih zidova. No činjenica je da današnjem mladom paru treba upravo takva nesputanost kakvu nude "open space" prostori. Odvajanje kuhinje od dnevnog boravka, do kojeg je došlo u trenutku kada je neki arhitekt odlučio da su naši nosovi preosjetljivi da bi bili izloženi direktnom mirisu višesatnog kuhanja goveđih tripica ili preznojavanju srdelica 84

pleasure

u vrućem ulju, danas je sve rjeđe. Danas će mladi par uslijed brzog konzumerističkog načina života ionako rijetko kada kuhati, a kolači koje će novopečena supruga peći kako bi osvjetlala bakin obraz ionako će ovaj prostor bez zapreka ispuniti toplinom i slatkoćom kakva mu i priliči. Primjer ovog mansardnog stana govori upravo jednu takvu priču. Mladi par ili samac ovdje će nadohvat ruke imati sve što mu je potrebno, a prostor će u samo par poteza pretvoriti i u odličan plesni podij za svoje uzvanike. Prednost ovog konkretnog prostora je defintivno njegova razvedenost. Prostor ima tu sreću da nije uobičajenog kvadratnog oblika – predsoblje i soba dodatno su razbijeni u fragmente udubinama u zidu te svakako i kosim drvenim gredama. Razvedenosti prostora svakako pridonosi i odlična simbioza kamenog zida u nekoliko boja i gipsane prevlake, koja time što je za 4 cm izvučena preko kamena dodatno naglašava dinamičnost, pogotovo svojim valovitim linijama. Bijelom bojom se ipak ukroćuje


arhitektura i dizajn

tromost kamenog zida i unosi dodatno osvježenje prostora. Iako se radi o jednom neomeđenom prostoru, on je vizualno podijeljen na svoje jasne funkcije - predsoblje je umješno obogaćeno udubinom u zidu koja već na samom ulazu najavljuje da nije riječ o klasičnom aranžmanu prostora, a zid od kupaonice na prvi pogled vješto skriva spavaći dio od ulaza. Onome kome je dopušteno dublje istražiti ovaj maleni dragulj otkriva se spavaći dio koji je romantično omeđen dijelom zida u kamenu, a srebrna noćna lampa oblih kontura izvrsna je poveznica retro namještaja i modernog pogleda na interijer. Kauč, uz ukrase koji ga okružuju, predstavlja dio za opuštanje - čitanje časopisa (Pleasurea, naravno!), knjiga, surfanje s laptopom ili vođenje ugodnog razgovora uz čašu vina. S ovim ugodnim kutkom pomoću bijelog zidnog ukrasa i jedinog zida u boji ugodne plave nijanse povezan je „spremišni“ dio sobe - ladičar i ormar antiknog stila koji svojom bijelom bojom ipak vješto izbjegava gušenje prostora, istovremeno dajući jedan elegantni starinski štih. Iako nam se veoma sviđa to što televizor nije postavljen u centar prostorije kao neki oltar nemaštovitosti koji određuje što raditi u slobodno vrijeme, ovdje bismo ipak preporučili veliki plazma televizor koji bismo stavili na pomični zidni nosač kako bi se pomno odabrani filmovi mogli gledati iz svakog kuta prostorije. Sljedeći dio predstavlja blagovaonica s kuhinjom. Kuhinja je moderne talijanske izrade, no tranzicija između romantičnog boravnog dijela i hladnijeg radnog dijela uspješno je izvršena bijelim stolom i stolicama, koji kao da postavljaju neku nevidljivu među po sredini prostora. U prostor su savršeno integrirane i dvije velike škrinje za spremanje stvari koje su pretvorene u sjedaće plohe. Raspored svjetiljki također je promišljen - svaki kutak može biti osvijetljen odgovarajućom lampom, prema raspoloženju stanara, čime je omogućena igra svjetla i sjenki, što prostor noću čini dinamičnim, intrigantnim i zavodljivim! Kupaonica je ipak u svom zasebnom dijelu stana, mudro postavljena kod samog ulaza kako bi se dobilo što više na privatnosti. Stilom uspješno prati karakteristiku stana staklena tuš-kabina s modernom masažnom aparaturom ne odudara od starinskog štiha koji obilježavaju kupaonski elementi, opet u bijeloj boji kao glavnoj premosnici između starog i novog. Ova ljupka garsonijera odličan je primjer uspješne kombinacije mnogih elemenata koje je trebalo uskladiti prilikom izrade ugodnog i toplog kutka za život. Predstavlja idealni dragulj kao odskočna daska mladom paru koji će se uvijek s nostalgijom prisjećati životne nesputanosti i razigranosti koju su proživjeli u ovom stančiću! više na www.pleasure.hr

kontakt lora@pleasure.hr

pleasure  85


arhitektura i dizajn

mali urbani vrt tekst iva tominović

foto  robert blašković

...s elementima romantike

U

prošlom ste se broju upoznali sa principima dizajna i sa svim onim pojmovima koji jedan eksterijer karakteriziraju. Prošli smo kroz neke osnovne faze, a u ovom ćemo broju konkretno proći kroz oblike stvaranja ideje, preko načina dizajniranja pa sve do njezine finalizacije. Autorica ovog teksta razmišljala je na koji vas način provesti kroz sve ovo što slijedi a da ne bude još jedan tekst iz časopisa na tu temu, da ne bude suviše tehnički i štur, prekompliciran i prestručan, no da opet bude u skladu s hedonističkim pristupom kakav Pleasure promovira. Provest ćemo vas kroz ovaj tekst na način na koji se radi torta. Čovjek bi pomislio da urediti, preurediti ili stvoriti jedan mali vrt ne zahtijeva isuviše vremena i truda. Međutim, svi mali vrtovi, baš kao i ovaj od 30-ak kvadrata, zahtijeva više umijeća, iskustva i balansa nego što zahtijeva vrt daleko većih dimenzija. Stoga prije nego što nakupujete sve i svašta, potrošite nepotrebno novce i izgubite dragocjeno vrijeme, napravite ono što i vrapci na grani već znaju, a to je plan, jer planiranje je pola posla. Prvo što ćete trebati učiniti, kao i mi kad smo stupili nogom na ovih nekoliko kvadrata, jest odrediti temu. Što znači dati temu nekom vrtu? To znači da temom vrt oblikujemo još negdje u mašti. Te projekcije iz glave voditi će dizajn sve do završne faze, a to je finalni izgled vrta. Ovaj je dio vrlo bitan. Preskočite ovo i zasigurno ćete tapkati u mraku. Svaki je prostor kao list bijelog papira. Prazan i statičan na prvi dojam, a opet dinamičan u svim tim mogućnostima koje pruža. Dopustite si trenutak tišine i taj prostor će vam poslati signal kako želi izgledati. U toj tišini dok ga promatrate, najednom krenu nicati u vašoj glavi sličice, male projekcije budućnosti. Već kao da ga vidite, već kao da čujete šuškanje lišća i osjećate neke mirise. Tu se na trenutak zaustavite. Prirodna je potreba čovjeka da pokuša razraditi nekoliko od njega sve kreće

86

pleasure

ideja, što i nije loše, međutim kao što je autorica ovog teksta i sama zaključila iz vlasitih iskustava i što su je njezini profesori – dizajneri s višegodišnjim iskustvom i nebrojenim nagradama iza sebe – naučili, prvotna ideja zapravo je jedina prava ideja koju valja razraditi do detalja. Jednostavnost prije svega. Sve ostale ideje nakon te početne mogu samo zakomplicirati stvari. Promatrajući tih 30-ak kvadrata utihnuli smo i u tišini čekali prvu projekciju i prvi signal koji će nam prostor poslati. I koliko se činilo banalnim, asocijacije koje će vam potaknuti maštu mogu biti drugima smiješne, ali vama će, baš kao i nama, biti krucijalne. Našu je maštu pokrenulo sjećanje na jednu scenu iz filma. Nije potrebno napomenuti naslov filma, to vam ionako ne bi značilo ništa. Važnije je da vam kažemo da su asocijacije koje su pokrenule projekcije u glavi vezane uz zaigranost, ljepotu, iskrenost i borbenost. I to je ono što smo vam na početku teksta i napomenuli. Odredili smo mu temu: "mali urbani vrt s elementima romantike". Ako imate mali vrt, a ne znate što i kako učiniti, krenite sa savjetima kojima ćemo vas poučiti i time vam možda dati ideju. I sada vas pitamo: što prvo učinite kada želite napraviti tortu? Ispečete biskvit. E, to je to! Tema je zapravo biskvit. Ima formu, ima oblik, na neki je način gotov, međutim to nije finalni izgled torte. I što sad, pitat ćete se. Pola posla je učinjeno, sad slijedi druga polovina posla. To je konkretno uzimanje mjera. Običan metar bit će dovoljan za početak. Ono što već postoji bilježi se na papir. Sve što vam je potrebno jest da uzmete običan ili milimetarski papir i olovku. Naravno, ne zaboravite ucrtati na koju stranu svijeta gleda vrt jer to određuje i koje ćete biljke poslije koristiti. Naš vrt iz članka okrenut je na jugoistok, što znači da će dobar dio dana biti izložen suncu. Naš je “biskvit” u obliku slova L, i kao što možete vidjeti, nije baš pravilan. Nakon što smo ispekli biskvit, izrezali ga u željenu formu, i dalje ne možemo - projekt eksterijera


arhitektura i dizajn

fotografije vrta prije i

foto  iva tominović

poslije realizacije plana

pleasure  87


arhitektura i dizajn

reći da je to to. Bijeli papir i dalje je nekako prazan, a to bi i ostao da ste preskočili onaj prvi korak o kojem smo vam govorili i onih nekoliko trenutaka tišine kad određujete temu. Projekcija iz glave temelj je za poigravanje raznim oblicima slobodnom rukom, baš kao što smo to i mi učinili. Na taj se način traži idealan omjer između hard i soft elemenata. Time stvaramo koncept. Loš omjer između hard i soft elemenata sliči situacijama kada pretjerate s kremom pa vam je torta malo prekremasta ili suprotni slučaj kad vam je presuha. Potreban je idealan omjer, to jest balans. Kao što je rečeno i u prošlom broju, vrlo je važno znati što želite vrtom postići, koji će se stil reflektirati i koliko ćete vremena provoditi u njemu. Ovisi i o vašim osobnim preferencijama, potrebama i, naravno, vremenu koje morate odvojiti da biste ga održavali. Nakon što smo odredili da će se naša torta sastojati od tri reda biskvita i dva reda kreme, pristupamo ozbiljnom dizajniranju i to opet činimo u omjeru. Onako na prvi dojam na papir svašta možemo "utrpati", ali kada to isto činimo u omjeru, vidjet ćete da ne stane baš toliko koliko biste možda htjeli, ili ćete zaključiti da te tri stvari koje ste htjeli staviti zapravo i ne izgledaju baš tako dobro kako ste mislili. To će vam dati pravi uvid u harmoniju koju želimo postići. Faza koja slijedi je ukrašavanje torte. U ovom slučaju reći ćemo to ovako. Imamo grubo i fino ukrašavanje. Grubo ukrašavanje naziva se master plan i najbolje prikazuje postignut balans između hard elemenata, a to su postojeći zidovi, travnjak i kamen koji smo koristili u popločavanju, te soft elemenata, u konkretnom slučaju biljaka. Fino ukrašavanje zapravo je plan sadnje, kojim se detaljno prikazuje koje su biljke korištene, u kojem omjeru i po kojem rasporedu. Iz njega se može iščitati i omjer listopadnih i zimzelenih biljaka, oblika, boja i tonova. Nećemo pojedinačno prolaziti pojedine biljke koje su se koristile prilikom uređenja, nego na kraju teksta možete vidjeti popis biljaka, koji vam može biti od pomoći prilikom dizajniranja vašeg eksterijera. Ono o čemu se vodilo računa jest da listopadnim biljkama naglasimo one zimzelene, i da listopadne svojim mijenjanjem boja lišća i kore drveća zapravo mijenjaju izgled vrta kroz godišnja doba. Tako će ovaj vrt uvijek biti aktivan, zanimljiv i drukčiji. I ono što je veoma važno, a tako treba uvijek biti, jest da su korištena stabla, grmovi i trajnice koje ne zahtijevaju konstantno navodnjavanje nakon što se establiraju. Time se u konkretnom slučaju nije samo uštedjelo na vremenu koje bi bilo potrebno za svakodnevno zalijevanje vrta i trošku koji se izbjegao za sustav navodnjavanja nego se posebice vodilo računa i o ekološkoj osviještenosti zbog očuvanja resursa koji je tako dragocjen. I nama je najvažnija činjenica postignuta izborom ovih stabala, grmova i trajnica ta da će bojama cvjetova i mirisima privući razna živa bića neophodna za održavanje ovog malog biosustava. Pozovite sve kukce, gliste, pčele, leptire i ptice u vaš vrt. Oni će u suradnji s vašim biljkama dizajnirati nešto što ne možemo ni vi, ni mi, a to će biti šlag na torti. A ona jagoda na šlagu, crvena i sočna, upravo je čaša finog vina, ispružene noge i uživanje u slici i ideji koju smo upravo materijalizirali. Do sljedećeg broja neka ostane tajna hoćemo li vas provesti kroz neki drugi vrt daleko većih dimenzija od ovoga ili ćemo zajedno prošetati kroz kakav divan umirujući svjetski park ili možda posjetiti koju izložbu cvijeća. A do tada uživajte u svojoj netom pripremljenoj torti. više na www.pleasure.hr

88

pleasure

kontakt iva@pleasure.hr


arhitektura i dizajn

Popis korištenog bilja: STABLA: Acer negundo ‘Flamingo’, Acer platanoides ‘Globosum’, Betula utilis var. jacquemontii, Catalpa bignonioides ‘Nana’, Ginkgo biloba, Prunus cerasifera ‘Nigra’ ČETINJAČE: Taxus baccata GRMOVI: Aucuba japonica ‘Crotonifolia’, Berberis thunbergii ‘Atropurpurea Nana’, Cotinus coggygria ‘Royal Purple’, Cotoneaster dammeri, Elaeagnus pungens ‘Maculata’, Euonymus japonicus ‘Aureo Marginata’, Hebe ‘Eveline’, Hebe ‘Mrs Winder’, Iberis sempervirens, Lagerstroemia indica, Lavandula angustifolia, Photinia x fraseri ‘Red Robin’, Rosmarinus officinalis (Prostratus Group) ‘Capri’, Weigela ‘Bristol Ruby’ TRAJNICE: Bergenia cordifolia ‘Purpurea’, Helleborus niger, Hosta ‘Big Daddy’, Hosta ‘Dream Weaver’, Paeonia lactiflora ‘Doctor Alexander Fleming’, Sedum ‘Matrona’, Senecio cineraria ‘Silver Dust’, Stachys byzantina ‘Silver Carpet’ JEDNOGODIŠNJE: Papaver somniferum, Papaver somniferum var. paeoniiflorum ‘Venus’


PROMO

galerija

GORENJE Ora Ito CARBON

Nastavlja se suradnja Gorenja i dizajnera Ora-Ïtoa. Na Milanskom tjednu dizajna premijerno je predstavljena nova kolekcija Gorenje Ora-Ïto Carbon. Ona je za sada još samo prototipna nasljednica dviju uspješnih kolekcija Gorenje Ora-Ïto u crnoj i bijeloj boji koje su u Gorenju stvorene u suradnji s tim svjetski priznatim dizajnerom.

RAVNE LINIJE I VISOKI SJAJ Nova generacija kuhinja Gorenje ponosi se širokim izborom kvalitetnih materijala, vrhunskim dizajnom i visokofunkcionalnim tehnološkim rješenjima. Široki izbor boja i brojne mogućnosti kombiniranja kuhinjskih elemenata omogućavaju privlačne postave, posve po mjeri suvremenog korisnika koji želi u svoj dom unijeti više individualizma i drskosti.


PROMO

Pininfarina STEEL COLECTION

Kolekcija Gorenje Pininfarina Steel materijalizira urbane trendove isprepletenih materijala i boja; metala i stakla. Iznenađujuća kombinacija struktura je čarobna i primamljiva a jednostavna uporaba je uvjerljiva i uzbuđujuća. Bez iznimaka, bez kompromisa. Kolekcija sadrži elegantni hladnjak/ zamrzivač s inovativnim prozorom koji omogućava trenutni pogled na unutrašnjost; ugradbenu pećnicu; staklokeramičke ploče za kuhanje SliderTouch i indukcijske ploče za kuhanje s jedinstvenim elektronskim upravljanjem na dodir MultiSlider razvijenim u Gorenje; inovativnu plinsku staklokeramičku ploču za kuhanje i naprednim elektronskim upravljanjem na dodir; kuhinjsku napu; dekorativne ploče za perilice posuđa i mikrovalnu pećnicu.


arhitektura i dizajn

CHELSEA

FLOWER SHOW tekst i foto  iva tominović

London ovom manifestacijom budi sva osjetila, pa ne čudi činjenica što su karte rasprodane i mjesecima unaprijed.

92

pleasure

“A monaco garden” - vrt dizajnerice Sarah eberle


arhitektura i dizajn

“the daily telegraph garden” - vrt dizajnera cleve westa proglašen je najboljim na chelsea flower showu 2011

A

ko ste odlučili otići u London i to krajem mjeseca svibnja, bili dizajneri eksterijera ili pasionirani amateri, svakako planirajte posjetiti Chelsea Flower Show. Ako i niste ništa od navedenog, nećete požaliti nakon što doživite duh ove manifestacije. Uz to ćete shvatiti zašto su Britanci, a i ne samo oni, ludi za ovim društvenim događanjem i zašto je dobilo na publicitetu i izvan kontinenta. Ovaj festival zaista odražava „mood of the country“ u svakom pogledu. Manifestacija je to za sva osjetila, pa ne čudi činjenica što su karte rasprodane i mjesecima unaprijed. Službeno se još naziva Veliki proljetni festival i održava se svake godine krajem svibnja u organizaciji RHC-a (Royal Horticultural Society). Na površini od impresivnih 45.000 m² u sklopu Royal Hospitala (Kraljevska bolnica na području londonske četvrti Chelsea), u tih pet dana koliko festival traje, broj posjetitelja veći je od 150.000. Od prvih početaka u vrtu Chiswicka 1833. godine te prvog Royal Horticultural Society Spring Showa 1862. u Kensingtonu, festival je 1888. premješten u srce Londona u Temple Garden. I zahvaljujući neprestanom rastu popularnosti od 1913. godine pa sve do danas, svoje „mjesto pod suncem“ pronašao je u Chelseaju. I od tada, reći će članovi RHC-a, popularnost danas predstavlja najveći problem. Članovi britanske kraljevske obitelji redoviti su posjetitelji prvog dana službenog otvaranja izložbe, kao dio kraljevskog

pokroviteljstva RHC-a, a nije isključeno da ćete susresti popriličan broj tzv. celebova. Od 70-ih pa do danas Chelsea Flower Show postao je važno mjesto nadolazećih trendova u dizajniranju eksterijera i novih vrsta biljaka. Televizijska kuća BBC redovito prati događanja iz dana u dan, a prepoznatljivi voditelj je nadaleko poznati vrtlar Alan Titchmarsh, kojeg smo imali prilike gledati i na našoj televiziji prije par godina. U podnožju izdignutog malog studija iz kojeg Alan izvještava o događanju mnoge žene izvikuju: „Alan, Alan“! Osim njega, rame uz rame, ove su godine od 24. do 28. svibnja svoje komentare i mišljenja izmjenjivala poznata dizajnerska imena i voditelji poput Andyja Sturgeona, Joea Swifta, Christine Walkden, Chrisa Beardshawa, Tobyja Bucklanda, Rachel de Thame, Nicki Chapman, Carol Klein, od kojih su mnogi i sami dobitnici zlatnih medalja Chelsea Flower Showa te vodeći prezentatori u svijetu hortikulture. Nagrade koje se dodjeljuju na Chelsea Flower Showu svrstane su po kategorijama pa je tako najvrednija Gold, zatim Silver-Gilt Flora te Silver Flora. Suci RHC-a ove su godine dodijelili zlatnu medalju i titulu najboljeg vrta Chelsea Flower Showa 2011. vrtu pod nazivom „The Daily Telegraph Garden“ renomiranog dizajnera Clevea Westa

pleasure  93


arhitektura i dizajn

gore lijevo “rbc new wild garden” dizajneri Nigel Dunnett & The landscape agency - hotel za kukce od recikliranog materijala gore desno “the chilstone garden” dizajnerica heather appleton - detalj urbanog vrta sredina gore lijevo “the power of nature” dizajnerica olivia kirk sredina gore desno “the magistrates garden” dizajnerica kate gould sredina dolje lijevo cvjetni šeširić - čest motiv posjetitelja chelsea flower festivala sredina dolje desno “basildon bond centenary garden” dizajner william quarmby - neobičan

94

zid napravljen od vodootpornog papira pleasure

dolje lijevo motiv uzgoja jestivog bilja u urbanim sredinama - promocija održivog vrta


arhitektura i dizajn

inspiriranom ostacima rimskog doba. Kombinacija boja bilja i struktura među njima omekšava teške elemente stupova koje je Cleve postavio te imate osjećaj kao da se nalazite na nekim iskopinama rimskih ostataka. I kako bi Cleve sam rekao: „Ako vrt ne kreiraš iz srca, teško je napraviti dobar posao“. Pa ne čudi činjenica da je ovo njegovo treće zlato i četvrti nastup na Chelsea Flower Showu. Vrt pod nazivom „The B&Q Garden“ dizajnerskog dvojca Laurieja Chetwooda i Patricka Collinsa, također osvajač zlata, predstavlja atraktivan izbor i nadolazeći trend uzgoja jestivog bilja u urbanim sredinama na vertikalnim i horizontalnim plohama, a kreativni hotel za kukce i razne životinje (da, dobro ste pročitali!) dokazuje da dobar vrt bez kukaca jednostavno ne ide. Površinom je to najveći vrt ikad izgrađen na Chelsea Flower Showu. Zaista je impresivan i definitivno predmet inspiracije. I prijašnjih su godina nagrađivani nagradom za najbolji kreativni vrt. Najneobičniji vrt, također osvajač zlata i titule najboljeg, vrt je „Irish Sky Garden“ dizajnera Diarmuida Gavina. On je inspiraciju filmom „Avatar“ prenio na vrt kreiran u nebesima neobičnog oblika pinki boje. Kod posjetitelja je izazvao oduševljenje i uistinu je bio atrakcija izložbe. Diarmuid prijašnjih godina sa svojim prvim visećim vrtom nije uspio ući na Chelsea Flower Show, što govori koliko je teško upasti na jednu takvu izložbu, ali ako ste uporni kao on, svoje ćete snove ostvariti i još za to dobiti nagradu. Već dvostruka dobitnica zlata, dizajnerica Sarah Eberle, dizajnirala je vrt naziva „A Monaco Garden“. Naravno, ispirirana florom, topografijom i položajem Monaka dočarala je „život na visokoj nozi“, čime je njezin krovni vrt donio svjetlost Mediterana u kraj prepun oblaka. Sarah je napravila fantastičan posao. Poželjeli ste leći na jednu od njezinih ležaljki iz vrta i uzdahnuti od zadovoljstva. Sarah je ujedno i uzgajivačica božura te je nagrađivana i na tom području. Ništa manje impozantni i inspirirajući nisu ni vrtovi koji su osvojili nagrade Silver-Gilt Flora i Silver Flora. Svi vas oni, bez obzira na dobivene nagrade, gotovo jednako ostavljaju bez daha. Dosad navedeni vrtovi ubrajaju se pod tzv. izložbene vrtove. Ništa manje zanimljivi, ali kvadraturom daleko manji, u drugom dijelu impresivne površine Chelsea Flower Showa nalaze se vrtovi dizajnera koji će jednom zasjati na površini rezerviranoj za one koji su se tim istim putem dokazali. Zanimljivo je popratiti njihove kreacije, jer vas radom i upornošću podsjećaju da se nagrada ipak zaslužuje dokazanom formulom: step by step (korak po korak). Posebno nas se dojmio vrt

“the b&q garden” dizajneri laurie chetwood & patrick collins pleasure  95


arhitektura i dizajn

pod nazivom „Literary Garden“ i poruka koju je dizajnerica Bonnie Davies odaslala: „Nećemo spoznati vrijednost vode dok ona ne presuši.“ Na Chelsea Flower Showu možete uživati i u mnogo drugih zanimljivosti. Uživat ćete tako u raskoši svih mogućih vrsta neke pojedine biljke u za to predviđenom šatoru. Možete kupiti sjeme i veseliti se uspomeni sa Chelsea Flower Showa godinu dana poslije kad iznikne i kad shvatite da nema bolje razglednice ili uspomene. Iz godine u godinu iznova se divimo bojama, zavijenim i izrezbarenim laticama koje ponosno paradiraju na svojim postoljima. A tek zažarena lica vlasnika kad im udijelite kompliment da su uzgojili nešto fenomenalno dokaz su da to rade s posebnom ljubavlju i strašću. Ne možete se nadiviti koliko ima vrsta tulipana, narcisa, irisa, trava, ruža, clematisa i mnogih drugih „ljepotica“. Štandovi s vrtnim alatom, kao i vrtna odjeća, nezaobilazna su destinacija ove izložbe. Pripadnice ženskog roda moraju se suzdržavati od kupnje ružičastih škara za obrezivanje koje savršeno odgovaraju uz roza čizmice na cvjetiće i uz fini cvjetni šeširić. I najozbiljnijoj vrtnoj dizajnerici ta ženska strana jednostavno prevagne na Chelsea Flower Showu. Uživat ćete u već viđenim, ali i neobičnim i predivnim skulpturama koje nerijetko krase britanske vrtove, za razliku od naših „inovativnih“ patuljaka. Razne fontane, pripadajući sustav navodnjavanja, rasvjeta, starinski ili moderni vrtni namještaj, sjenice i svi vrtni ukrasi, kao i divni umjetnički predmeti inspirirani ljubavlju prema biljkama bit će težak mamac za vaš kućni budžet. S obzirom na činjenicu da na dan prođe oko 40.000 posjetitelja, izložba je toliko dobro organizirana da vam se ne može dogoditi da se izgubite ili da, recimo, satima čekate red na toalet ili nekakvu, ne

baš zdravu, hranu. U pauzi od razgledavanja skoknite do predjela koji je namijenjen predahu. Sjednete na meku, naravno, englesku travu, skinete tenisice i prepustite se melodijama limene glazbe uz čašu finog Pimmsa ili šampanjca s jagodama. Već opjevani fish and chips uz ljuti engleski senf na toj je travi više nego dobar nakon višesatnog razgledavanja vrtova. Chelsea Flower Show veliko je iskušenje za vaš novčanik, ali uz pet funti za malu čašu Pimmsa i dvije funte za čokoladni brownie osjećat ćete se kao pripadnik kraljevske obitelji. Iz godine u godinu Chelsea Flower Show određuje nadolazeće trendove. Sve što inspirira dizajnere inspirirati može i vas. Njihov je to prostor u kojem rašire krila i pošalju poruku onima kojima je i namijenjena – nama, vama, svima koji uživaju u estetici. I ove godine zajednička je poruka dizajna suživot s prirodom, ekološki pristup, samoodrživi vrtovi i biljke koje se same obnavljaju i prirodno obitavaju u određenom području. Uz sponzore koji prate taj hedonizam, Chelsea Flower Show prava je poslastica za sve, a i još ćemo jedanput citirati Clevea Westa s početka članka: Ako vrt stvaraš iz srca, nemoguće je ne obaviti dobar posao. Dugo će vas držati inspiracija koju ćete ponijeti s Chelsea Flower Showa. A jednom kad dođete, sa sigurnošću možemo reći da vaš prvi posjet neće biti i zadnji. više na www.pleasure.hr

kontakt iva@pleasure.hr

gore s lijeva na desno vrtni dodaci / vrtna statua / hotel za kukce - neophodan čimbenik samoodrživih vrtova / “irish sky garden” dizajner diarmuid gavin - viseći vrt inspiriran filmom avatar / jedan od motiva vrtnih statua dolje dio izloženih cvjetnih motiva drukčijih oblika u great pavilionu

96

pleasure



fotografija

PHOTOpleasure

tina Tina Buić ima 31 godinu, živi i radi u Puli kao komercijalist i puna je energije. Cilj joj je imati jednom vlastiti salon za masažu, kojom se i sada povremeno bavi. Pomalo se bavi i Reikijem. Voli čitati, meditirati, šetnje u prirodi i izlaske na zanimljiva mjesta. Uz to voli biti u društvu zanimljivih, drugačijih i hrabrih ljudi, koji nisu opterećeni životnim klišejima. Zadovoljstvo za nju predstavlja druženje sa ljudima koji je motiviraju i koji iz nje mogu izvući ono najbolje, kao što i ona želi izvući najbolje iz ljudi koji je okružuju. I još nešto, ako se možda neki od vas pitaju kako će Tina izgledati kad bude mama, nemojte trošiti vrijeme - ovako će izgledati, jer ona je već mama!

Zahvaljujemo se poduzeću PT GRUPA na ustupljenom prostoru za snimanje u ekskluzivnim stanovima rezidencijalnog naselja Aurora u Vinkuranu, kraj Pule. www.ptgrupa.hr

foto  robert blašković

98

pleasure









tehnopleasure

samsung

galaxy sII tekst  matko pecotić

P

rošlogodišnji je Samsung Galaxy S bio najbolji Samsungov mobitel u to vrijeme, izgledom previše nalik iPhoneu 3Gs. Novi Galaxy S II trebao bi polučiti puno bolje prodajne rezultate od prethodnika. Prije svega zbog ugrađenog novog Super AMOLED Plus zaslona kakav do sada niste vidjeli, a uz to ugrađen je 1.2 Ghz Dual Core Cortex A-9 procesor koji nudi visoku brzinu rada sučelja. Prevelik? Na prvi pogled da, ali nakon što se naviknete, svi drugi mobiteli djeluju tako obično i dosadno. Lijep? Ovisi, prije bismo rekli običan, čak pomalo monotono dizajniran. No zato lagan i tanak, 116 grama težine i profil od 8,5 mm. Bočne tipke su kvalitetno izbočene i jasne za pritisak – s desne je strane jedna za otključavanje/ zaključavanje zaslona, dok je s lijeve tipka za podešavanje glasnoće, a ona radi i kada je zaslon zaključan. Kako je profil uređaja tanak, utor za microSD karticu očito nije stao bočno nego se nalazi ispod poklopca. Memorijsku karticu možete zamijeniti samo nakon što uklonite bateriju, koja otprilike teži trećinu ukupne mase uređaja. Trajanje baterije varira od minimalno jednog i pol dana do tri dana u prosječnom korištenju, što je zasigurno jedna od najvećih prednosti ovog uređaja, jer manje više svi top modeli konkurentnih 106

pleasure

foto  samsung press

proizvođača nude načelno jednake funkcije, ali sa slabijom baterijom. S vrha zaslona izvlači se traka s aktualnostima. Na njoj se prikazuju novi e-mailovi, nove Facebook poruke, propušteni pozivi i sve ostale novosti vezane uz razne servise i aplikacije. Lista poziva prikazuje se kroz nekoliko velikih tabova pri vrhu, što znatno olakšava upravljanje na dodirnom zaslonu. Brojčana tipkovnica također ima velike tipke, što često nedostaje na novim mobitelima s virtualnim brojevima na zaslonu. Kad već to Google nije učinio, Samsung je svojom doradom sučelja napokon ponudio koristan, estetski dorađen i pregledan kalendar s još boljim widgetom za početni zaslon. Ne samo da je predinstaliran preglednik i uređivač Office datoteka nego je ovo jedna od najpraktičnijih aplikacija te vrste. Zahvaljujući tabovima na vrhu, lako se snaći od prve. Jedan od rijetkih dijelova Android v2.3.3. sučelja koji je ostao nepromijenjen Samsungovom TouchWiz doradom jest pregled multimedije. Ipak, to ne uzimamo kao nedostatak jer na 4,3" zaslonu sve djeluje vrlo pregledno i lako upravljivo. U usporedbi s iPhoneom, razmjena multimedije je ovdje neograničena. Podržan je i velik broj


tehnopleasure

audio i videoformata, što ovaj Android mobitel čini fenomenalnim tipki ispod zaslona za upravljanje pozivima, kontakti na listi imenika multimedijskim uređajem. Ugrađena kamera s fotoaparatom od 8 nemaju direktne tipke za SMS i poziv, nego treba ući u kontakt i MP uz iznimno brzo okidanje nudi autofokus, kao i nešto slabiju LED odabrati tu opciju, što znači nekoliko koraka više. bljeskalicu. Tu su i dodirni fokus, geotagiranje, prepoznavanje lica i Kad prvi put u ruke primite Samsung Galaxy S II, drugi mobiteli slično. Ne treba zaboraviti ni dodatnu kameru za videopozive od 2 MP poput HTC-a Desire HD ili Applea iPhone 4 djeluju predebelo ili koju možete koristiti i za autoportrete. Kada je u pitanju videosnimanje, ostavljaju dojam kao da imaju premalen zaslon. Samsung Galaxy zahvaljujući Dual Core procesoru podržano je Full HD videosnimanje S II nije najljepši mobitel na svijetu, ali ima privlačnu završnu obradu (1080p) pri 30 sličica u sekundi (fps). Ovakvu rezoluciju donedavno i ne djeluje jeftino ili nekvalitetno. Galaxy S II ima wow efekt koji još su nudili bolji kompaktni fotoaparati, dok u dugo neće nestati, osim ako Apple ne ponudi usporedbi s mobitelima Galaxy S II trenutačno nasljednika koji će imati ovako velik i kvalitetan ima jedino LG Optimus 2x kao konkurenciju. zaslon, u kućištu debljine iPoda Touch. Ova Prema nekim testiranjima, Galaxy S II nudi bolju "pločica" od 4,3 inča izvrsna je za multimediju pleasure partner stabilizaciju i kvalitetu snimanja od Optimusa i surfanje internetom. Sučelje radi brzo i nema 2x, no mi to nismo isprobali pa ne možemo nečega što nam nedostaje, ali nema ni neku potvrditi. Ispod zaslona su dvije dodirne i jedna fizička tipka (u sredini, osobnost kakvu je imao Google Nexus S. Ovo tehnološko čudo služi vraćanju na početak). Ove tipke nažalost ne služe upravljanju zasigurno zadaje glavobolje inženjerima u HTC-u, Nokiji, dok je pozivima, kao što bismo mi to voljeli, no barem su uklonjene četiri Apple već tužio Samsung zbog povrede patentnih prava. Vidjet ćemo Google virtualne tipke koje rijetko služe ičemu. Voljeli bismo i da neki koliko je tužba utemeljena, a sigurno boli činjenica da dijelove poput widgeti na početnom zaslonu imaju bolju funkcionalnost, primjerice zaslona Apple kupuje upravo od Samsunga. onaj za kalendar koji ne omogućava direktan ulazak u mjesečni pregled nego samo pojedini dan. Ako dan nema unosa, ulazite u više na www.usporedi.hr   kontakt  usporedi@pleasure.hr unos obaveze, što nije uvijek najlogičnije. Osim nedostatka fizičkih


intervju

radešerbedžija razgovarala i foto  miranda legović

G

lumac, pjesnik, pisac, glazbenik kojeg i kakvog svi manje ili više znamo. No poznajemo li ga kao čovjeka? Bez obzira na to koliko smo se namučili i mjesecima povlačili sve moguće veze kako bi dogovorili termin za ovaj intervju, već u prvom kontaktu njegova neishitrena srdačnost razbila je svaku moguću tremu. Vodili smo razgovor o Radinu viđenju teatra, glume, filma, planovima koje ima. Nakon što smo odrasli uz njegove uloge na filmu i televiziji, a nešto poslije i njegove kazališne uloge, bili smo znatiželjni kakav je Rade kao čovjek. I tako smo susreli čovjeka koji s toliko strasti i ljubavi priča o svemu što radi da bismo ga mogli slušati danima, a njegovu jednostavnost i spontanost smatramo odlikom istinski velikih ljudi. Budući da se magazin Pleasure ne bavi politikom nego životnim zadovoljstvima, nećemo vas puno pitati o crnom razdoblju 90-ih, ali čitajući vašu autobiografsku knjigu „Do posljednjeg daha“, neka pitanja se ne mogu izbjeći. Kakav je danas vaš odnos s hrvatskom kinematografijom i kazalištima, odnosno njihov odnos prema vama? Nisam niti razmišljao o tome, a opet, možda bi trebao biti neki odnos moj prema njima ili njihov prema meni. Vrlo je to delikatno, jer sam izašao iz te kinematografije prije dvadeset godina. Devedesete sam zapravo otišao, sreo se s mojom Lenkom i počeo živjeti s njom. Subotica, Novi sad, Sarajevo, bile su tada naše destinacije, ali i Zagreb, u koji smo ponekad dolazili. Nakon toga slijedio je London devet godina, Amerika osam godina. Dakle, svih tih dvadeset godina nisam radio u Hrvatskoj, osim teatra Ulysses, s kojim smo krenuli prije jedanaest godina i u kojem sam odigrao par uloga. Što se filma tiče, bila je to uloga u Lukasovu filmu, jedna mala epizoda s Deanom Aćimovićem i film s Danilom „72 dana“. To su bili svi filmovi u ovih dvadeset godina, a nekad sam snimao najviše filmova od svih hrvatskih glumaca. Sve su to delikatne stvari. Nisam iz Hrvatske niti imao puno ponuda. Mladi režiser Rušinović želio je da radimo film baziran na Krležinom romanu „Na rubu pameti“, i to na engleskom jeziku, kao američki film, što je bilo vrlo zanimljivo. Šteta je što se o našem književnom velikanu Krleži tako malo zna izvan naših granica, a i mi ga svako toliko gurnemo pod tepih. Ne bih se želio zamjeriti, ali istini za volju moram reći da je Krležin scenarij za film, koji je napisao, bio prvi brilijantan predložak, ali 108

pleasure

nažalost čovjek kojem se divim kao televizijskom režiseru, pokojni Mario Fanelli, s kojim sam mnogo radio i znam koliko je bio vrstan režiser, nije iskoristio taj sjajni scenarij. To je bilo televizijsko okno, režija nije imala filmskog fluida. Žao mi je što to moram reći tako, ali moram, zbog poštovanja prema Krleži i njegovoj umjetnosti. Da je to barem dohvatio jedan režiser velikog filmskog zamaha, netko poput Makavejeva. Netko genijalan, malo lud, malo hrabar, kao Fassbinder. Krleža je s tom svojom tamnom niti najsličniji Fassbinderovim filmovima. Zaslužni ste za autoričinu ljubav prema kazalištu, koja se rodila s prvom odgledanom kazališnom predstavom „Oslobođenje Skopja“. Znamo da je postojala ideja o snimanju filma, pa nas zanima gdje je zapelo. Nadamo se da ideja nije izgubljena! To je aktualno. Davno je to bilo kad sam nagovorio Žiku Pavlovića da snimimo „Osobođenje Skopja“. Žika je volio tu predstavu i napravio je scenarij, ali je na kraju odustao. On je od najvećih režisera koje smo imali, ali Žika je u stvari bio majstor u svojim scenarijima. Nešto je to njemu bilo sklepano i on sam nije bio zadovoljan. Oduvijek sam osjećao da je to „Oslobođenje Skopja“ posebno i da ima nešto što intrigira svijet. Ne samo nas nego i strance. Stranci su poludjeli za tom našom predstavom. Snimili smo televizijsku adaptaciju u Australiji. Ja sam dobio „Sammy Award“ kao najbolji glumac godine, što je za njih kao „Emmy“, najznačajnija filmska nagrada. Onda sam razmišljao posljednjih godina što bih htio raditi. Snimam te filmove i ponekad dobijem neku dobru ulogu, a uglavnom radim nešto što je ispod mog glumačkog nivoa, ali moram. To je tako. Tako mi je sudbina dodijelila, u vlaku sam na toj pruzi i ne mogu sići s nje. Tako sam razmišljao da moram početi režirati film. Nikad prije nisam režirao film, niti razmišljao o tome, jer nikad prije nisam bio filmski čovjek. Uvijek sam bio više kazališni čovjek kod nas, ali zapravo već dugo godina ja nisam kazališni čovjek. Ne zato što nisam glumio u kazalištu, već zato što nemam više kazalište u srcu. Počeo sam više voljeti film, jer me filmska energija i filmska umjetnost više ispunjava i zaokupljuje. Kao glumac sam režirao u kazalištu petnaestak predstava, a poneke su bile i uspješne, nagrađivane. Kako je moja energija postala filmska energija, kao logična ponudila mi se ideja da je „Oslobođenje Skopja“ prvi film koji bih volio režirati. Nakon toga sam napisao scenarij, oslanjajući se na Žikine ideje, ali sam ga potpuno uvrnuo u drugom smjeru. Zapravo imam film smontiran u glavi, jer sam ga snimio. Dušan Jovanović (koji je i napisao originalnu kazališnu


intervju

pleasure  109


intervju

dramu istog naziva) priključio mi se, pa smo napravili zajedničku verziju i vrlo sam zadovoljan kako smo to napravili. Bio je predviđen makedonski film, ali još nisam odlučio hoću li napraviti potpuno autohtoni makedonski film s makedonskim, bugarskim i jednim njemačkim glumcem ili ću napraviti jednu verziju uključujući neke moje prijatelje, poznate svjetske glumce. Ako napravim autohtonu makedonsku verziju, uz malo sreće možemo dobiti sudjelovanje na A festivalu, ali to je sve. Gotova stvar. No, ako tu temu napravim na engleskom jeziku s nekim fantastičnim, poznatim svjetskim glumcima, imamo šanse da ta tema odjekne u svijetu zajedno s filmom. Poslije možemo sinkronizirati na makedonski za Makedoniju, našu zemlju, sve balkanske zemlje. Nismo pobornici sinkronizacije, jer smatramo da je glas glumca pola glume, a nekad i više. Što je glumac bez glasa? Pantomimičar? Koji je vaš stav prema sinkronizaciji? U pravu ste. Recimo, Kubrick je inzistirao da ja sebe nasinkroniziram u talijanskoj i francuskoj verziji filma „Oči širom zatvorene“. Rekao sam mu: „Ali ja ne govorim francuski“, a Stanley je odgovorio: „Ne zanima me, imaš naučiti govoriti koliko ti treba za film“. I ja sam to napravio. Ima tu nešto! Međutim, isto tako, film je čudesan! Ima i takvih filmova gdje mi to uopće ne smeta, ali moraju to biti specijalni filmovi. Evo, recimo, smeta li mi što je Matjaž Klopšič Snežanu Nikšić sinkronizirao na slovenski u „Papirnatim avionima“? Tamo je kamera letjela i sve je bilo tako dobro uklopljeno, dok bi to kod ovog mojeg projekta bilo malo nategnuto, jer je tu puno emocija, strasti, pa je tu glumčev glas bitan. Ali opet, kad postaviš to jedno uz drugo, što je manje zlo ili što je bolje dobro? Pa onda ako uzmem Johna Turturra da glumi moju ulogu Giorgija, dobiješ odjedanput strašnu stvar, strašnu dimenziju. Art! Pravi art! Postoje filmovi gdje to ne smeta. Kubrick je bio perfekcionist, a ja sam tu ulogu dobio između pedeset pozvanih glumaca na audiciju. Ne ljudi koje su pozvali agenti, nego pozvanih od njegova tima! Ta uloga je predstavljala nekog Amerikanca koji je imao smiješno američko prezime. Kubrick me pustio da glumim po svom, a onda mi je tijekom proba rekao: „Daj mi prezime jednog iz tvoje zemlje.“ Razmišljam ja tako i kažem: „Milić“, jer može biti i Hrvat i Srbin. Dakle, taj Milić je Amerikanac srpskog, hrvatskog ili bilo kojeg drugog porijekla. Takav je New York. To je 80% New Yorka! Svi su odnekud i svi govore stranim engleskim, odnosno američkim s akcentom. Samo je stvar u tome što smo mi Slaveni nadareni za jezike. Možemo zvučati fino i razumljivo na tom jeziku, što jadni Kinezi ne mogu. Moj najveći problem bio je kad sam radio s jednim božanstvenim režiserom, Johnom Wooom, „Nemoguću misiju 2“. Družili smo se, ali smo šutjeli, jer je njegov engleski toliko nerazumljiv i on je toga svjestan. Tako me on vodio na ručkove i večere, i nas dvojica smo često bili sami, šutjeli, jeli i poneki put bi rekao: „It's OK“ ili „Yes it's OK“. Brilijantan je to režiser, toliko on zna o kameri i gdje je postaviti. Bio sam njime fasciniran kao što nisam bio fasciniran Clintom Eastwoodom, kojeg inače volim kao glumca, jer je sve oko njega jedan mehanizam, mašinerija. Na jesen u svoj gusti radni raspored uklapate i rad na akademiji. Tako svojim povratkom nudite hrvatskoj mladoj 110

pleasure

generaciji kvalitetnu edukaciju. Vjerujemo da će ta novost biti mnogima zanimljiva i da bi voljeli saznati nešto više o koncepciji tog studijskog programa. Razmišljao sam što ću ja sad raditi kad dođem u Rijeku. Rijeku sam odabrao kao grad u kojem želim živjeti. Odabrao bih ja i Pulu, koju obožavam i u kojoj sam često, ali Pula je premala za ovo što ja planiram napraviti. Rijeka ima jako i veliko sveučilište, koje danas postaje vrlo snažno, moćno. Druga stvar, tamo su ljudi koji su me pozvali. Pero Lučin, jedan mladi rektor, biolog, znanstvenik, ali i čovjek koji najljepše pije vino, najelegantnije. Nikad ga nisam vidio pijanog. Dobro drži cigaretu u ruci. Sav je nekako poseban. Čovjek kojeg odmah zavoliš kao prijatelja. On je mene pozvao da to radim, a meni je ideja bila interesantna. Rekao sam Lenki, a ona kaže: „Jedva čekam da se vratim, ne mogu podnijeti ovo u Americi.“ Zapravo smo se najviše zbog toga i vratili. Ona je uživala u Londonu. Tamo je radila svoj posao. U Americi, iako je radila jednu od najvećih predstava za jedino pravo veliko kazalište, teatar UCLA na koledžu, s Annette Bening, jednom od najvećih svjetskih zvijezda, nije bila zadovoljna, jer je ipak to šupalj grad za teatar. Tako je jedan razlog za povratak bila Lenka, a drugi razlog su bile moje kćeri, koje su odjedanput počele postajati Amerikanke. Nisam mogao dopustiti da mi kćeri postanu Amerikanke. Želio sam da dođu natrag i ponovno uhvate korijene našeg mentaliteta, našeg naroda. Tako je pala odluka o dolasku ovamo i radu na Riječkom sveučilištu. Mislim da imamo odličnu ideju, napraviti ono što je bitno, a to je internacionalni studij. Predavat će se na engleskom i hrvatskom te talijanskom po potrebi, ukoliko dobijemo talijanske studente. Radimo engleski po metodi Arthura Lessaca, velikog američkog stručnjaka za scenski govor. Siguran sam da će studenti unutar te dvije godine unaprijediti svoj engleski jezik te da će bez problema moći ići na raznorazne audicije širom svijeta, a poneki mladi glumci mogu čak izgubiti akcent, a to je velika stvar! U svemu tome veselim se toj energiji sa studentima s kojima ćemo raditi, a s druge strane moja je želja da uz to napravim jedan pravi jaki teatar u Hrvatskoj. Tražimo prostor i mislim da smo blizu rješenju u jednom napuštenom industrijskom pogonu. To je velik prostor u kojem ćemo napraviti pravi veliki teatar. Želim napraviti veliko, značajno kazalište, koje će imati sličnosti s jednim vrlo važnim teatrom čiji sam svojedobno bio član, KPGT (Kazalište pozorište gledališče teatar) s Ljubišom Ristićem. Ipak, taj moj teatar neće imati u sebi priču KPGT-a na jugoslavenskoj sceni. Imat će vrijednosti na kojima je Ljubiša radio, ali na jednom europskom nivou. Mi smo otvoreni za sve. Hoće li taj studij biti koncentriran samo na glumu ili ste razmišljali i o široj edukaciji? Naš studij je poslijediplomski, što nije dobro i nismo sretni zbog toga, ali već možda sljedeće godine otvorimo master program. Tako bi studenti nakon završene treće godine Bologne mogli doći k nama, pa bismo tako dobili mlađe ljude. Kao drugo, to je kompleksna ideja o studiju glume, medija i kulture. Stalno sam razmišljao kako je kazališna akademija jako zeznuta stvar i ponekad


intervju

nepravedna. Ona traje četiri godine i bazira se na tome da u te četiri godine studente nauči glumi, jednom potpuno apstraktnom i apsurdnom zanimanju. Mislim da rođeni glumac ili glumica trebaju vrlo malo od akademije. Oni to već imaju u sebi, a oni koji to nemaju, njih niti za deset godina nećeš naučiti ništa. Pokrit ćeš neke rupe, ali ništa bitno. Tako sam razmišljao koliko u ovom poslu ima nesretnih ljudi. Kad uhvate četrdesetu godinu, još su mladi ljudi, a sa četrdeset točno znaju jesu li glumci ili nisu. Nekad se zna dogoditi da postanu glumci u četrdesetoj, čak i pedesetoj godini. Takav je bio Zvonko Lepetić, za kojeg kažu da je bio osrednji glumac, a odjedanput je postao najbožanstveniji filmski glumac. Eto, i to se događa! Ja sam više razmišljao o onima koji u četrdesetoj shvate da su odabrali krivi posao. Ne glume ništa, životare i to je strašno. Ovim našim studijem mi otvaramo mogućnost da ljudi na neki način vide i shvate što oni to jesu i za što jesu. Ako njima gluma nije ono čime će se baviti, bavit će se nečim drugim. Bavit će se organiziranjem kazališta ili filma ili televizije. Uz tu našu završenu školu moći će biti rukovodioci, direktori, voditelji na televiziji, urednici, jer ćemo imati vrlo jak teoretski izbor predmeta. Oni pak koji se odluče za drugi poziv, a ne za glumu, opet će imajući to iskustvo glume, scenskog govora, dobiti jednu neviđenu dimenziju u poslu kojim će se poslije baviti. Koliko vam u tome pomaže Rijeka kao grad koji se profilirao u najjače kulturno središte u Hrvatskoj? Rijeka je jedini europski grad na cijelom prostoru bivše Jugoslavije. Rijeka je bila austrougarska luka. Tu se govorilo njemački i talijanski. Rijeka je, dakle, već bila u Europi, a stanovnici to genetski pamte. Zato je u njoj najlakše živjeti kao stranac. S obzirom na to da nam se bliži datum održavanja Pulskog filmskog festivala, možete li nam objasniti kakav je značaj naš najstariji filmski festival imao prije 40 godina, a kao pisca i poetu molimo vas da nam

pokušate dočarati atmosferu festivala tih godina, kad ste prvi put, kao mladi glumac, došli u Pulu. Filmski festival u Puli bio je nekada apsolutno najznačajniji kulturni događaj u bivšoj Jugoslaviji. Bilo je godina kada se tu prikazivalo više od 40 novih filmova iz svih jugoslavenskih republika. Na festival su dolazili filmski radnici, novinari, pisci... Bila je to prava svečanost puna dostojanstva i neke posebne važnosti. I gotovo svake večeri pulska Arena bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Naravno, tu je bila i čarobna terasa hotela Riviera, na kojoj su odrastali mladi filmski glumci i glumice i kalili se novi filmski režiseri. Bilo je to bogato i nezaboravno vrijeme koje se, bojim se, neće tako lako ponoviti. Jedino ako bi ta divna Arena postala poprištem nekog značajnog i velikog internacionalnog filmskog festivala. Koliko vam je bitna provokativnost ili aktualnost na filmu ili u kazališnoj predstavi? Volim aktualne filmove i kazališne predstave. Volim pametnu politiku u filmu, ali volim i filmove koji imaju potpuno svoju, ponekad i zatvorenu estetiku, jer ja zapravo volim film kao takav... Iz pozadine nam signaliziraju vaš prijatelj Adi i Lenkina sestra Lidija da vas čekaju daljnje obaveze, što znači da razgovor moramo privesti kraju. Za kraj još pitanje – što vama predstavlja zadovoljstvo (pleasure)? Ah... toliko toga... Od dobro napravljenog špricera neke istarske malvazije, poljupca moje lijepe žene, zagrljaja moje djece i unučadi, sreće koja dotakne meni bliske ljude, pa sve do čarobnog ranog jutra na Jadranskom moru ili smiraja sunca blizu naše kuće u staroj Barbarigi, koje lagano nestaje u krošnjama maslina...

više na www.pleasure.hr kontakt miranda@pleasure.hr

pleasure  111


pleasure plus

kuba

ZEmljaritmova

Tropska klima, rum i cigare, a tako i čarobni zalasci sunca stvorili su na Kubi vruće okruženje koje je uvjetovalo nastanak strastvenih plesova. Danas je najpopularniji ples s Kube salsa, što u prijevodu znači „umak“, a nastao je mješavinom ritmova. Kako bismo najlakše i najkraće objasnili nastanak ovog plesa, reći ćemo vam da je miješanjem francuske contradanze s elementima afričkih plesova nastao poznati kubanski ples danzon, iz kojeg je nešto poslije fuzijom kultura nastao kubanski son (praktički vrlo sličan danzonu, ali s više utjecaja afričkih ritmova), da bi zatim modernizacijom tog plesa nastala salsa. U to vrijeme javljaju se na Kubi i novi muzički instrumenti kao što su bongosi, guiros, maracas, tres (jedna vrsta gitare) i clave (par drvenih štapova ključnih za ritam-sekciju kubanskog orkestra). 112

pleasure

Poslije orkestri koriste i druge instrumente, naročito conge, a time tempo postaje sve brži i brži. Zbog politike na Kubi mnogi su njezini stanovnici emigrirali u Sjevernu Ameriku i Meksiko, u velike gradove kao što su New York i Mexico City. U New Yorku je zapravo i nastao „recept“ za salsu o kojoj danas pričamo kad govorimo o salsa glazbi i plesu. Inače, općenito za promociju latino ritmova u svijetu najzaslužnija je fonografska kuća Fania, vođena legendarnim Johnyjem Pachecom. Salsa u sebi ima utjecaj i elemente sljedećih plesova – son, mambo, cumbia, cha-cha-cha, rumba guaguanco... Naknadno se salsa proširila i na Portoriko, Dominikansku Republiku, Venezuelu i Kolumbiju, a pleše se i u Meksiku, Boliviji, ali i mnogim drugim zemljama. Najveću popularnost stekla je 70-ih godina prošlog stoljeća. Postoji više različitih stilova plesanja salse i svi su podjednako dragi i zanimljivi, a neki od njih su LAStyle i kubanska salsa. Ovo je bio samo kratak osvrt na taj ples, koji je svakako interesantniji za gledanje nego za pisanje, a o ostalim egzotičnim plesovima s Kariba kao što su merengue, cumbia, bachata nekom sljedećom prilikom. više na www.dansel.org

kontakt elio@pleasure.hr

- okvir  voljen grbac

I

nteresantni su neki podaci o Kubi, kao na primjer da je to zemlja gdje 97% stanovništva zna čitati i pisati, ali gotovo da bismo mogli reći, i plesati. Kako možemo povezati kubanski ples i šećernu trsku? Ako znamo da je Kuba idealno mjesto za uzgoj šećerne trske, naravno, zahvaljujući Kolumbu koji ju je onamo donio, dolazimo do proizvodnje šećera, a onda i odličnog ruma. Uz zastavu s pet pruga koja simbolizira pet regija Kube iz kolonijalnog doba, zanimljivo je i to da je nacionalni cvijet Kube mariposa – jasmin u obliku leptira koji simbolizira nepokornost, čistoću i slobodu.

foto  ozren trupeljak

foto

tekst elio bašan


pleasure plus

pleasure  113


pleasure plus

visoki iq

na radnom mjestu tekst dubravko mitrović

foto  lovro barbalić

„Carevi budućnosti bit će carevi uma.“ – Winston Churchill

J

este li znali da pojam „inteligencija“ dolazi od latinskog glagola interlegere sa značenjem međusobno povezivanje? Stoga nije čudno što je u engleskom jeziku nastao izraz intelligence za – špijunažu. Jeste li znali da je i naziv Mensa latinskog porijekla i znači „okrugli stol“, a odabran je u skladu s principom da su svi članovi udruženja potpuno ravnopravni, bez obzira na status, obrazovanje, rasu, spol ili vjeru? Jeste li znali da se testiranje inteligencije provodi i koristi pod pretpostavkom da osoba koja se testira ne zna NIŠTA o načinu testiranja i zadacima na testu?

Mnogi ljudi postavljaju pitanje – što s visokointeligentnim ljudima na radnom mjestu? Prepoznaju li ih poslodavci uopće? Ako ih i prepoznaju, znaju li kako iskoristiti njihov potencijal? Je li vrijeme krize upravo pravo vrijeme za angažman tog dijela koji spada u 2% svjetske populacije? To znači da na svakih 50 radnika dolazi jedan natprosječan (naravno, i još oko 13 bistrih, superiornih i vrlo superiornih te 25 prosječnih). Može raditi bilo gdje – u poštanskom uredu, konstrukcijskom birou, komunalnom poduzeću, osiguravajućem društvu. Da bi ta nadarenost došla do izražaja, mora biti prepoznata kao takva. U najgorim slučajevima doživljava ih se kao čudake, pametnjakoviće, iritantne. Sama pomisao o tome da je netko mnogo inteligentniji od vas vodi k nesigurnosti, pa se direktori, menadžeri i ljudi na rukovodećim položajima često plaše da ih takav radnik ne ugrozi, tj. doživljavaju ga kao prijetnju. Umjesto da razmišljaju na način „fantastično je da je netko od nas nadaren i misli konstruktivno“, često se dogodi „pa on vreba na moje mjesto“ ili „uskoro će poslodavac primijetiti da je on sposobniji od mene“. Isto tako, velik je postotak prosječnih rezultata koje su nadareni ostvarili u svojim sredinama (podatak je preuzet iz nizozemske Mense, ali možemo biti uvjereni da je takva situacija i u hrvatskoj Mensi). Razlog je vrlo prozaičan – nadarena djeca pokazuju svoje mogućnosti u posebno organiziranim razredima; u „običnima“ gdje ih se dovoljno ne potiče ona se ne ističu. Tako je i u firmama – visokointeligentni se moraju prilagoditi prosječnoj sredini – nema poticaja, nema stimulacije, nema izazova. Takve osobe brzo prepoznaju bit složene situacije, odmah uočavaju slabu točku i nude brze, efikasne prijedloge za njihovo rješavanje. Pored toga bave se zahtjevnim hobijem, dodatno studiraju i „na sve stignu“, 114

pleasure

i ljudi se pitaju kako im sve to polazi za rukom, a „oni padaju s nogu“. S druge strane, visokointeligentni misle da će ih doživjeti kao arogantne ako kažu da imaju visok IQ. Tako imamo situaciju da se ti ljudi kriju, a ako i slučajno taj podatak procuri, svi od njih zaziru kao da su zarazni. I nema napretka. Klasična šahovska patpozicija. Razgovarajući s dobrim dijelom njih, osobito u manjim životnim i radnim sredinama, vrlo često ističu da se namjerno drže po strani. U najvećoj banci u Splitu naš član koji vodi dva SIG-a (specijalna interesna grupa), iako tu radi dugi niz godina, ne želi s tim podatkom u svoju službu za ljudske resurse. Kolegica koja radi u Makarskoj kaže da nas „ljudi krivo gledaju“. S druge strane, osoba koja radi u javnom komunalnom poduzeću unaprijeđena je i dobila je obaveze i zadatke još dviju osoba, sve ih stiže obaviti na vrijeme i kvalitetno – u redovnom radnom vremenu. To nije ništa čudno, osim činjenice da su za te poslove plaćali troje ljudi, ali je njoj honorirano sa samo 40%, prvenstveno zahvaljujući činjenici da je do tada radila na manjem stupnju stručne spreme, pa je tako samo „došla na svoje“. A da je nagrade još nekim postotkom nikome ne pada na pamet. Što, dakle, s visokointeligentnim radnikom? Navodimo sedam preporuka poslodavcima: 1. Omogućite im autonomiju u radu i osigurajte im sparing-partnera. 2. Dajte im upute i konačni cilj, umjesto pravila i kontrole. Pustite ih da sami pronađu put do cilja. 3. Ponudite izazov i izbjegavajte rutinu. 4. Ovi radnici ne pretendiraju na radna mjesta svojih šefova (čuvajte se frazera i „filozofa“), samo žele svoj posao obaviti maksimalno kvalitetno. 5. Iskoristite njihovu znatiželju; dajte im zadatke iz drugih disciplina s kojima se prije nisu susretali. To je važan izbor inovacija. 6. Pitajte ih uvijek – zašto? Njihove ideje mogu zvučati neobično, dok ne saznate način na koji su stvari povezane. 7. Stajanje im ne ide u prilog. Dajte im više posla nego što mislite da ga mogu svladati i ne čudite se ako budu tražili još. Dragi poslodavci, ukoliko prepoznate takve ljude, dajte im šansu. Nećete se razočarati, nego ćete u krajnjoj liniji možda napraviti odličan, a i financijski koristan potez.


pleasure plus

Mensin Zabavni kutak

U

prošlom broju dali smo vam zadatak „za zagrijavanje“. Nije nam cilj „uhvatiti vas u neznanju“, nego izvući iz vas ono najbolje, koje leži negdje skriveno. Dakle, radi se o tome kako se „izvući iz standardnog okvira razmišljanja“ i do cilja doći bržim, efektnijim i zabavnijim rješenjem. Ako ste krenuli klasičnim načinom – staviti pola na jednu, pola na drugu stranu, razmislite još jednom. Dakle, riječ je o 59.049 komada (59x1000 + (1000-951)), koja, ako dijelite na dvije hrpe, na svaku stranu vage morate staviti po 29.524 (i jednu ostaviti sa strane). No, takvim načinom trebat će vam bar 14 pokušaja plus neparni. No, 59.049 podijelite na tri jednake hrpe – na svaku posudu vage po 19.683 i isto toliko – sa strane. Ako je ta „posebna“ na vagi, onda je među onima na koju stranu vaga preteže. Kuglice na drugoj strani i one sa strane su ispravne. Onda tih 19.683 opet podijelite na tri hrpe po 6.561, pa opet na tri, pa opet na tri, pa opet, dok ne dođete samo na tri. Onda stavite po jednu na svaku stranu. Ako su ispravne, teža je ova treća sa strane, a ako ne, onda jedna na koju pretegne vaga. Treba vam točno deset vaganja, a kad malo pogledate, radi se o potenciji broja 3 –

dakle, ako imate 27 kuglica (33), trebaju vam 3 pokušaja. Kako je 310 (3x3x3… x3) upravo 59.049, to znači da nam treba 10 pokušaja, ali ne i 9 ili 8. Novi zadatak Je li moguće u jednoj minuti zbrojiti sve brojeve od 1 do 555 (1+2+3+… 117+… 416+… 555)? Nemojte varati, budite iskreni, malo promislite kako doći do točnog broja. Možete upotrijebiti i kalkulator, ali pokušajte zdravom logikom i znanjem matematike iz četvrtog i petog razreda osnovne. Bitno je „skužiti“ princip, sve su ostalo nijanse. Komentare na tekst, pitanja i rješenje šaljite na dubravko@pleasure.hr. Naravno, i svoje prijedloge za teme. Imamo svoj plan, ali zašto ne saslušati i „pametne“, ne samo „inteligentne“. Do novog susreta! više na www.pleasure.hr

kontakt dubravko@pleasure.hr

pleasure  115


pleasure plus

važnicentimetri tekst  ines skobe

foto  andrija kozlek

Cipele su ženama ono što su automobili muškarcima. Danas su cipele više nego ikad vezane uz seks i zavođenje i žene to jako dobro znaju, a još bolje koriste kako bi postigle ono što žele.

O

pće je poznato da žene vole centimetre. Predaja kaže da je već 7 centimetara dovoljno da zadovolji ženu, no većina ipak preferira nešto veću centimetražu, pri čemu broj skače na 12 do 14 centimetara, što je sasvim solidno i definitivno nije za svakoga. U posljednjem slučaju kod žene je potrebna čvrsta volja i doza hrabrosti, ali na kraju svega, ako ostane pri svom naumu, rezultati su i više nego zadovoljavajući. Pojedini primjerci svojim izgledom bude u ženama osjećaj uzbuđenosti, raspirujući im maštu. Oblikom, teksturom i bojom prilagođeni su različitim situacijama i prilikama, od onih svakodnevnih kad prije svega cijenimo funkcionalnost uz dobar vizualni dojam, do posebnih prilika u kojima svi prisutni uživaju u pomno odabranim primjercima koji već svojim izgledom odrade pola posla, dok su funkcionalnost i praktičnost u drugome planu. Žene koje ih koriste izluđuju gotovo svakog muškarca i čine druge žene ljubomornima. Svaka žena želi izgledati neodoljivo i zračiti seksepilom te privlačiti brojne poglede muškaraca, ali i zavidnih žena. Ovisno o modelu koji žena koristi, to jest o centimetraži koju je odabrala, raste i muškarčeva uzbuđenost. Ali i ženina. Jer radi se o cipelama na visoku petu koje mijenjaju držanje i način hoda, pri čemu se hoda izazovnije i senzualnije. Da, cipele na visoku petu imaju magičan utjecaj na fizički izgled žene, čine ih vitkijima i mršavijima, produljuju im noge, učvršćuju stražnjicu i daju dojam samouvjerenosti. Žene vole nositi visoke pete jer se u njima osjećaju lijepima i seksepilnima, ali i zbog osjećaja moći koji im one pružaju. Mnogi od muškaraca imaju i svojevrsni fetiš na cipele i neopisivo ih „pali“ kada njihova

116

pleasure

partnerica nosi vrtoglave potpetice u ljubavnom klinču. Iako postoje mnogi zaista seksepilni modeli koji su zapravo za svakodnevnu i javnu upotrebu, postoje i oni modeli cipela koji su dizajnirani upravo tako da raspiruju vatru u privatnosti vašeg budoara. Sami ili u kombinaciji s nekim zavodljivim komadom rublja, ovi „vrući“ modeli mogu biti esencijalni sastojak mnogih maštarija. Većina će muškaraca priznati kako ih uzbuđuje kad gledaju ženu u prolazu dok hoda na visokim potpeticama, dok njiše zavodljivo bokovima. Žene noseći cipele na visoku petu u pravilu hodaju sporije, što muškarcima svakako daje priliku da ih dobro odmjere i relativno dugo uživaju u pogledu. Cipelama žene mnogo toga govore o sebi i one im znače mnogo više nego što bi muškarac pomislio. Cipele su ženama ono što su automobili muškarcima. Danas su cipele više nego ikad vezane uz seks i zavođenje i žene to jako dobro znaju, a još bolje koriste kako bi postigle ono što žele. Iako se na prvi pogled cipela kao takva ne doima posebnom, a kamoli relevantnom pojavom u ljudskim životima, ljudsko ponašanje pokazuje nam suprotno. Žene cipelama zavode muškarce (i žene) ili liječe depresiju i očaj i uveseljavaju si dane kada se sve čini crno. Da je to tako nije ni čudno, jer nas još od malih nogu uče kako je za sreću potrebna tek cipela. A ako uza sve navedeno još niste sigurni koliko je cipela važna, sjetite se kako je završila Pepeljuga. više na www.pleasure.hr

kontakt  ines@pleasure.hr


pleasure plus

pleasure  117


vina

VELIKI HRVATSKI VINARI

MORENO CORONICA tekst i foto  voljen grbac

Kažemo mu da bi ga, da je Amerikanac, zvali Mr. Teran. Moreno Coronica na to odmahuje glavom. I kaže skromno: „Mi son contadin!“

O

dakle ta potreba istarskih vinara da se u najurbaniziranijoj hrvatskoj regiji deklariraju kao seljaci? Sjetimo se priče o Ivici Matoševiću, samozvanom „urbanom seljaku“ (ma što ta sintagma značila). Je li možda nakon što su nas sva ta „gospoda“, što naša, što bjelosvjetska, pokrala, ponizila i degradirala na ono što danas (mi, čovječanstvo) jesmo, pojam seljak ostao ono nešto jedino čisto, dostojanstveno, ponosno, ljudsko na ovom tužnom svijetu? Moreno Coronica, veliki vinar iz male Istre, vinar mlađe generacije, ne voli gotovo ništa od onoga što vole mladi. Čak mu se puno toga (s pravom, dodali bismo) i gadi. Čini nam se da bi najradije bacio kompjuter i mobitel u smeće, zajahao jednog od svoja dva konja i krenuo obrađivati vinograd onako kako su to činili njegov djed, pradjed i tko-zna-koji-djed prije njega. Uzalud ćete u zaseoku Koreniki kraj Umaga tražiti blještavu palaču Coronica s velikom okućnicom i skupim, šminkerskim terencima parkiranim ispred nje. Nakon što jedva pronađete njegovu sasvim običnu istarsku kuću, teško ćete je u prvi mah povezati s velikim gradilištem tik uz nju. Prije će vam se učiniti da se ovdje gradi nova stanica umaške podzemne željeznice, na liniji Umag-Buje-GrožnjanOprtalj (Parenzana 21. stoljeća). Pa ipak, to je novi vinski podrum Morena Coronice, podrum u kojem će fermentirati i pretvarati se u najplemenitiju tekućinu, božanski nektar, grožđe obrano s njegovih sadašnjih 20 i buduća 4 hektara vinograda. Prije Morenove radikalne intervencije u autohtono istarsko crno vino, teran, leksikonska definicija tog nesavršenog, kiselkastog stoljetnog tekućeg produkta istarske crvene zemlje, koje je kod konzumenata najbolje prolazilo ako bi se serviralo u bukaleti,

118

pleasure

u sretnom spoju sa zapečenim domaćim kruhom, šećerom, paprom i maslinovim uljem od milja zvanim „istarska supa“, bila je: „Teran je crno stolno, konzumno vino porijeklom iz centralne Istre i slovenskog Krasa.“ Naravno da je jedino moguće tumačenje navedene definicije kod svakog pravog, osviještenog vinoljupca bilo (ako je takvih tada uopće i bilo): vino koje treba izbjegavati u velikom luku! I tako je to bilo od pamtivijeka pa sve dok početkom novog stoljeća naš „kontadin“ iz Koreniki nije, usprkos dobronamjernim savjetima da se okani uzaludnog truda, počeo preispitivati i pomicati granice i dosege terana, našeg vinskog „ružnog pačeta“ koje zbog naglašene kiselosti i grubosti dotada ne bi izdržalo kompariranje ni s jednom etabliranom sortom crnih vina, te ga zbog toga niste mogli naći u službenoj konkurenciji ni na jednom velikom svjetskom vinskom natjecanju. Rezultat tog istraživanja? GRAN TERAN Morena Coronice! Pijemo ga u društvu s njegovim tvorcem u predivnom ambijentu konobe Bušćina kraj Umaga. Uz carpaccio, a potom i tagliatu od boškarina. Godište? 2000! Teran star 11 godina! Svjež, mlad, gladak, sa sve više voćnih tonova borovnice i kupine što nam duže stoji u čaši. Bouquet na tragu barola i bordeauxa. Nigdje traga starenju. Nigdje oštrine i grubosti. Čini nam se, kako je krenuo (Gran Teran), ako ga ponovno negdje (kamo sreće!) sretnemo za 5-6 godina, bit će još zaokruženiji, puniji, bogatiji. Ideja da ovo vino ulijemo u bukaletu, stavimo krišku domaćeg kruha s gradela i dodamo žlicu maslinovog ulja i šećera čini nam se otprilike jednako tako daleka i suluda kao ideja da u čašu ulijemo trećinu Dom Perignona godišta 1996. i dodamo dvije trećine voćnog jogurta godišta 2011.


vina

pleasure  119


vina

Da, teran je uz pomoć Morena Coronice postao gospodin Gran Teran. A to je, prema riječima tog istarskog vinskog barda, tek početak njegova uzleta. Koliko li nas još teranskih radosti očekuje kad ovo vino on, njegovi sljedbenici i kolege ozbiljno krenu sljubljivati s drugim vinskim sortama. Nekadašnji teran bilo je nužno miješati s drugim sortama, borgonjom i hrvaticom na primjer, da bi mu se bar donekle ublažila kiselost, trpkost i oštrina. A danas, kad novovjeki, morenovski teran tako čvrsto stoji sam za sebe (jezikom politike rečeno: svoj na svome), jedva čekamo nove kupaže u kojima će Gran Teran imati itekako važnu ulogu. Potencijalnih kandidata za sparivanje ima sasvim lijep broj: merlot, cabernet sauvignon, shiraz, zinfandel (čitajte: plavac) itd. Zanijeli smo se možda malo previše pričom o Morenovoj teranskoj revoluciji, pa nam je, potpuno neopravdano, sasvim malo prostora ostalo za ostatak njegova vinskog opusa. Neopravdano, kažemo, jer sudjelujući nerijetko u sve učestalijim razgovorima o vinu među prijateljima i znalcima i sami smo znali zapasti u vječnu dilemu: koja nam je

120

pleasure

istarska malvazija najbolja? U pravilu se među prve tri, četiri topof-the-tops malvazije uz obaveznog Armana (Marijana), Kozlovića i Matoševića spominju i dvije malvazije, klasična i barikirana (Gran Malvazija) našeg današnjeg domaćina. Tu je još i njegov „Grabar“, prekrasni cabernet sauvignon. Ako vas je ova priča ponukala da više o Morenu Coronici i njegovim vinima doznate s njegovih internetskih stranica, ne morate se truditi. Čovjek, vinogradar i vinar koji svojim pristupom životu i radu, svojom životnom filozofijom kao da priziva neka prošla vremena, vremena „kad je Bog još hodao po zemlji“, nema svoje internetske stranice. Pa zar vam nakon što ste pročitali tekst još nije jasno? Ma manite se više te virtualnosti. Morena Coronicu najbolje ćete upoznati pijući njegova velika vina! Živjeli! više na www.pleasure.hr

kontakt  voljen@pleasure.hr


gastro

dosje:

hrvatsko pivo u hrvatskoj krigli tekst  morana zibar

foto  robert blašković

Kriza ili ne, potrošnja piva u Hrvatskoj ove godine ponovno je u porastu, iako ljeta pivskog 2011. nema nikakvog nogometnog prvenstva!

D

alek je put pivo prešlo od dana kad su stare Sumeranke žvakale zrnje žita i pljuckale ga nazad u posude da fermentira. Evoluiralo je u savršeno razrađen, masovan i globalno prisutan proizvod u gotovo bezbroj varijacija, opijat za mase, nekim ljudima esencijalan koliko i kruh ili mlijeko. Iako je kategorizirano kao prehrambena namirnica, pivo nije hrana (kroneri pred kvartovskim dućanima reći će da njima jest), ali opet, nije ni obično piće nego sasvim sigurno nešto više. A toj spoznaji posebno smo skloni u vruće proljetno-ljetne dane, kad za prizorom hladne, orošene boce netom izvađene iz frižidera žudimo koliko i za čvrstom stražnjicom, povratom poreza ili novim autom. Znaju to i pivovare pa upravo tada lansiraju i nove vrste piva i nove bombastične reklamne kampanje. Unatoč prilično dobroj rasprostranjenosti uvoznih piva po našim dućanima, skrenimo malo pogled u vlastito (pivovarsko) dvorište – jer bolje hrvatsko pivo u ruci nego belgijsko na grani. Kriza ili ne, potrošnja piva u Hrvatskoj ove godine ponovno je u porastu, iako ljeta pivskog 2011. nema nikakvog nogometnog prvenstva! U tom moru ispijenih čaša, krigli, konzervi i boca, kako danas stoje stvari s lijepim našim pivom? Pivo i Hrvati vole se već dugo. Imali smo sreće i bili okruženi narodima kojima je pivarstvo bilo u krvi, a njihov blagotvorni utjecaj udario je temelje našoj pivskoj industriji. Nakon stoljeća privatnog pivarenja većinom po samostanima ili na velikaškim imanjima, prva prava pivovara u Hrvatskoj otvorena je u Osijeku 1697. Srećom, u današnjoj Osječkoj pivovari napokon su shvatili vrijednost tog podatka i na njemu, a ne na četi obnaženih manekenki s pladnjem u ruci, temelje promidžbu svog proizvoda. Slavonija je zbog brojne njemačke zajednice kolijevka hrvatskog pivarstva, a u metropoli je prva pivovara nastala tek 1727. Ipak, nemojte to brkati s današnjom

Zagrebačkom pivovarom, najstarijom hrvatskom industrijskom pivovarom osnovanom 1892. Začeci glavnog rivala, Karlovačke pivovare, sežu nešto dublje, u 1854., a treći veliki igrač, nekadašnja Panonska pivovara, danas Carlsberg Hrvatska, proizvodi pivo od 1971. Dakle, tradiciju nam nitko ne može poreći. Vrsta koja u nas prevladava takozvani je lager, svijetlo pivo donjeg vrenja, ujedno i u svijetu najrašireniji oblik piva. Na prste kokošje kandže možemo nabrojiti hrvatska crna piva, od kojih je posebna pojava Tomislav Zagrebačke pivovare, rođen još 1925. – oprez, to nije pivo za početnike! Odnedavno imamo i jedino „rezano“ pivo, Kasačko iz Pivovare Ličanka, a u skladu sa svjetskim trendovima te sve većom potražnjom koja traži raspršenje ponude, zadnjih godina na domaćem je tržištu prisutna eksplozija različitih stilova i žanrova: lagano pivo, zimsko pivo, pšenično pivo, pivo s limunom, pa čak i pivo s okusom tekile… Hrvatski pivarski ceh se danas, nakon dva desetljeća češće neuspješne negoli uspješne transplantacije liberalnog kapitalizma, svodi na šest industrijskih pivovara (Zagrebačka, Karlovačka, Carlsberg, Osječka, Buzetska i Daruvarska ) i dvije male, gotovo manufakturne pivovare (Vukovarska i Ličanka). Na kraju tog pivskog lanca nalazi se šačica endemskih lokalnih mikropivovara koje same proizvode i na licu mjesta toče vlastito pivo (najpoznatiji primjer je zagrebački lanac Medvedgrad), no u toj kategoriji zadnjih je godina došlo do pravog pomora. Pivsku paletu upotpunjuju stranci s domaćom adresom, odnosno licencna piva iz tri najveće pivovare koje su dio multinacionalnih grupacija pa moraju nuditi i dio asortimana iz međunarodnog portfelja. Spomenimo najprisutnije primjere, Beck's i Stellu Artois iz Zagrebačke pivovare te koprivnički Tuborg iz Carlsberga. U ovu priču nećemo računati

pleasure  121


gastro

robne marke velikih lanaca supermarketa, koje su ionako plaćenički proizvod već navedenih pivovara. Glavne igrače koji pojedu većinski dio tržišnog kolača svi znamo – Ožujsko, Karlovačko i Pan. Studije pokazuju da su pivopije izuzetno sklone fanatičnoj vjernosti jednom brendu i mogu od izbora piva izgraditi cijelu religiju. Ako vas tata od malena indoktrinira jednom markom i u frižider ni po cijenu života ne pušta ništa drugo, dobra je vjerojatnost da ćete i vi postati pivski fundamentalist. Dakako, ta se osobina više temelji na emotivnim komponentama (nostalgija, osjećaj pripadnosti, lokalpatriotizam, njegovanje tradicije) nego na stvarnoj kvaliteti dotičnog piva. Ako se prepoznajete u tom opisu, izađite iz kutije i pogledajte što se događa ispod nekih drugih čepova. Hrvatska je pivska scena u vrlo malo vremena postala prilično uzbudljiva, a to možemo zahvaliti ponajprije nekolicini malih proizvođača entuzijasta koji su se usudili uzeti stvar u svoje ruke. Predvodnik hrvatskog pivskog preporoda u dotad prilično učmaloj ponudi zove se Velebitsko pivo, a u svijetloj i tamnoj varijanti dolazi iz male Pivovare Ličanka u Donjem Pazarištu kraj Gospića. Proizvodi se od 1997. zahvaljujući ideji i trudu jednog povratnika iz Njemačke te natprosječnoj kvaliteti vode iz velebitskih izvora. Kad je kultno svijetlo Velebitsko u Oxfordu svojedobno proglašeno drugim najboljim svjetskim pivom po kvaliteti i okusu, dobili su reklamu kakvu novcem nikad ne bi uspjeli platiti. A zapravo im i ne treba jer je Velebitsko put do grla pivofila pronašlo usmenom predajom. Oštriji kritičari smatraju da današnje Velebitsko pomalo živi na staroj slavi, ali što se mene tiče, obilato se iskupljuju jedinstvenim Kasačkim pivom. Bum koji je Velebitsko napravilo u prošlom desetljeću danas izaziva Vukovarsko pivo, proizvod obrta Dobra, kojem je primarna djelatnost proizvodnja soda-vode. Scenarij je sličan: mali pogon daleko od pivskih centara moći, slaba i otežana distribucija, nikakva reklama i prenošenje informacije usmenim putem. No, Vukovarsko je jedinstveno po tome što je naše jedino nepasterizirano pivo, bez konzervansa, tako da mu je rok trajanja mnogo kraći. Okusno je to velik plus, a poslovno velik rizik. Iako je životni put Vukovarskog posut trnjem i još je prerano reći hoće li se ova lijepa priča održati (postoji tek od 2008.), za dobrobit svakog istinskog ljubitelja piva nadamo se da će se Vukovarsko izboriti za zasluženo mjesto na tržištu. Staročeško pivo iz Daruvara nije nikakvo novo ime na sceni (naziv se prvi put pojavio 1893.). Potomak je čeških doseljenika i jedino hrvatsko pivo koje se radi po češkoj tehnologiji. Devedesetih je bilo 122

pleasure


gastro

izbor iskusnih pivskih šmekera, a potom se lagano počelo gubiti, dok je sama pivovara tonula u postranzicijskoj drami. Bila bi velika sramota da je Daruvarska pivovara, s bogatom tradicijom još od 1840., neslavno propala. Srećom, od lani ima novog vlasnika, domaću Kufner grupu, i čini se da se uz dovoljno ambicije i čvrste volje polako vraća na scenu. Zapravo, Daruvarska pivovara danas je ogledni i svijetli primjerak jedne kod nas nažalost gotovo izumrle vrste, koja je u većim i razvijenijim pivskim zemljama osnovna jedinica pivskog svijeta: srednje velike industrijske pivovare u lokalnom vlasništvu koja ima svoje mjesto pod suncem. Dovoljno velika da uspije pokriti nacionalno tržište, a dovoljno mala da zadrži nezavisnost i kontrolu nad proizvodom. Nošeni tom idejom, pitali smo Romanu Dugandžiju, voditeljicu korporativnih komunikacija u Daruvarskoj pivovari, kako se kao manji proizvođač mogu nositi s velikim korporacijama, i što se tiče proizvodnje, i što se tiče marketinga. „Mali proizvođači svoju poziciju na tržištu mogu

izboriti jedino zahvaljujući originalnim i prije svega kvalitetnim proizvodima. Marketinške aktivnosti, s druge strane, moraju biti prilagođene budžetima s kojima raspolažemo. Male pivovare si mogu priuštiti samo direktan, prijateljski i nadasve topao pristup svakom potrošaču, a to je i najveća prednost malih u odnosu na velike pivovare“, odgovorila je i najavila da nakon dobro prihvaćenog Zimskog piva Daruvarska pivovara priprema još jednu novost za lipanj. Uz inzistiranje na najkvalitetnijim sirovinama i tradicionalnim recepturama, upravo je spomenuti prijateljski pristup ključ za proboj malih hrvatskih pivovara u zadnjem desetljeću i bio bi red da im uzvratite prijateljstvo. Jer pivo nije brak da se morate držati jedne te iste dok vas smrt ne razdvoji. Pivo je kao društvena mreža: uvijek se možete bifrendati s još jednim. više na www.pleasure.hr

kontakt  morana@pleasure.hr

rat

pivskih reklama tekst  morana zibar

P

uno se toga može iščitati iz pivskih reklama i vrlo je zanimljivo pratiti marketinški rat između velikih tržišnih igrača. U te uratke u zadnjih se desetak godina ulupalo novca kao u spotove Lady Gage. Najuzbudljiviji front je onaj domaći na kojem se tuku Žuja, Karlovačko i Pan. Naravno, tu su i najveći ulog i najveći profit. Domaće pivske reklame počele su biti ozbiljan žanr i suvislo izgledati ne tako davno, možda prije 6, 7 godina. Dotad su bile uglavnom šablonske, neinventivne i svodile su se ili na testosteronske klišeje, ili na hrpu übercool mladih ljudi prekrasne vanjštine koji se ludo zabavljaju i zalijevaju pivom, ili na dosadnjikave usporene prikaze piva koje se zamamno prelijeva u čašu i pjeni uz dramatičnu glazbu u pozadini. Prijelomni trenutak bio je pojava genijalne serije reklama za Karlovačko s nezaboravnim glumačkim trojcem Mikić-Navojec-Lučev. Tu je počeo uzlet i od piva za stare ujake i bauštelce Karlovačko se prebacilo

foto  goran katić

na urbane i otkačene individue u dobnoj skupini 20 – 40. Ožujsko je prihvatilo izazov, ali okrenulo ploču. Fokusirali su se na nogomet, reprezentaciju i nacionalni ponos. To je urodilo reklamama koje pogađaju metu, ali plešu na granici patetike (vidi: pokušaj stvaranja nove navijačke himne). Vrhunac sraza ove dvije pivsko-reklamne sile bio je oko Svjetskog nogometnog prvenstva 2006. Kako su Panu postupno porasla krila, agresivno je krenuo s marketingom, ali morao je izabrati dotad zapostavljenu skupinu pa su tako nastale popularne reklame s Đurđom. Obraćale su se ležernijoj, narodskijoj, nešto starijoj ekipi koja visi po vikendicama, roštilja i karta belu. Nakon plodnog razdoblja, otprilike prije dvije godine uslijedio je kvalitativni pad – Karlovačko je nezamjenjivi trojac pokušalo nadomjestiti nimalo karizmatičnim Karlom, a Ožujsko je dosegnulo dno kratkom i pomalo seksističkom serijom reklama kojima su lansirali svoje pretenciozne

pleasure  123


gastro

„zakone“. Ne gubeći vrijeme na otkrivanje tople vode, šamar konkurenciji zadali su angažmanom vlastitog trojca koji je postao četverac: Drele, TBF Mladen, Mario Petreković i Rene Bitorajac. Iako se u početku činilo da tu nema kemije, mora se priznati da u zadnje vrijeme žare i pale malim ekranima. Pan je u međuvremenu umirovio Đurđu i prešao na uredske tipove, s kojima se mnogi mogu poistovjetiti. Možemo primijetiti da su u više na www.pleasure.hr

124

pleasure

novoj pivskoj sezoni i dalje u trendu androcentričnost, duhovite pričice o običnim, kvartovskim tipovima (hvala nebesima, manekenčići su prošlost, odnosno preselili su se na područje telekomunikacija), parodiranje klišeja iz muško-ženskog svijeta i buddy-buddy atmosfera. Ne znam koliko pivske reklame stvarno pale i opravdavaju budžete, ali dok nas zabavljaju i nadahnjuju sociokulturne analize, neka ih. kontakt  morana@pleasure.hr


gastro

Na krigli razgovora: Kuća piva Čujmo malo kako diše običan pivoljubni puk, a za to nema boljih od Ioane i Silvija Tomljanovića, simpatičnog bračno-poduzetničkog para koji stoji iza nedavno otvorenog prvog hrvatskog pivskog dućana, Kuće piva na zagrebačkoj Trešnjevci. Upravo je pivo i spojilo ovu Rumunjku i Purgera, a dućan je samo logičan nastavak te ljubavi. Postavili smo im ista pitanja, ali odvojeno, kako bi na vidjelo izišle istančane muškoženske razlike u mozgovima pasioniranih pivopija.

Ioana 1) Dopuni: - Svijet bez piva bio bi… kao Zagreb bez Kuće piva. - U pivu najviše uživam… kad pijem samo ja, a muž pije sok. - Da mogu popiti još samo jedno pivo u životu, bilo bi to… Schneider Aventinus! - Ako nemam otvarač, pivo ću otvoriti… sa zadovoljstvom. - Voćno pivo za mene je… voćno pivo. - Light pivo je… za pauzu na poslu. 2) Tvoje mišljenje o hrvatskim pivima? Drago mi je da smo se upoznali. Tomislav je zbližio muža i mene, tako da razumijete ako sam subjektivna. Savjet: nemojte se kladiti s curom dok pijete Tomislav, može vam postati žena. Vukovarsko pivo - iznenađenje, sviđa mi se! 3) Koja ti hrana najbolje paše uz pivo? Kad pijem pivo ne jedem. Pivo ne deblja ako ne jedeš kikiriki ili grickalice. Pivo samo otvori apetit, onda zbog toga deblja, ali općenito je hrana. Trapistička piva mogu se jesti sa sirom – ali bez kruha, barem za mene! Pivo mogu preporučiti i za kuhanje. 4) Intimna top-lista najboljih piva za vruće ljetne dane? Svijetlo: Augustiner Helles (Njemačka) Tamno: Baron ili Bernard (Češka) Crveno: Corsendonk (Belgija) Pšenično: Schneider Unser Original (Njemačka) Voćno: St. Peter’s s grejpfrutom (Engleska) – pije se na sobnoj temperaturi, jer kažu da treba piti nešto toplo kad je vani prevruće. Trapističko: Chimay, svijetlo, crveno ili tamno (Belgija)

Silvije 1) Dopuni: - Svijet bez piva bio bi… tužan, žedan, kao zemlja bez vode. - U pivu najviše uživam… ujutro, popodne, navečer, poslije nogometa, seksa, u dobrom društvu... - Da mogu popiti još samo jedno pivo u životu, bilo bi to… hladno pivo. - Ako nemam otvarač, pivo ću otvoriti… upaljačem, zubima, štokovima od vrata, nožem, vilicom, žlicom. - Voćno pivo za mene je… sve samo ne pivo. Ako piješ pivo, onda piješ pivo, a ako piješ sok, onda piješ sok. - Light pivo je… pivo za one koji se pretvaraju da su prestali cugati, a u biti varaju sebe i okolinu. 2) Tvoje mišljenje o hrvatskim pivima? Solidna. Ako ih možeš popiti četiri komada, znači da je pivo dobro i nema razloga da ne otvoriš peto. 3) Koja ti hrana najbolje paše uz pivo? Sva hrana koja dolazi u pauzi između piva. 4) Intimna top-lista najboljih piva za vruće ljetne dane? Hladno pivo, besplatno pivo, točeno pivo, lager pivo, pivo iz Kuće piva.

pleasure  125


gastro kolumna

gastro

126

pleasure

kruh naš svagdašnji piše karmela vukov colić

M

ilijun je puta potvrđeno: kuća u kojoj se kruh mijesi dom je sretnih ljudi. Miris svježe ispečenog kruha ide kroz zidove, izlazi na ulice, škaklja nosove prolaznika. Miris je to svima jednako drag – on u sebi čuva nasljeđe kućnog ognjišta i obitelj skupljenu oko njega. Krušno tijesto iziskuje da se njime bavi. Naizgled sastavljeno od običnih, nimalo uzvišenih stvari – kvasca, brašna, vode, zrnca soli, pokoje kapi maslinjaka – koje predstavljaju osnovu preživljavanja i u najgorim okolnostima. Kad ih izmiješate, rezultat je blijeda i nimalo privlačna smjesa. A onda dolaze ruke domaćice. One će ga mijesiti, stiskati, oblikovati, milovati, udarati, prijetiti mu, škakljati ga, gnječiti... tjerati ga na rast i razvoj. I tek tada, tek uz taj poticaj, kemija će proraditi i tijesto će početi bujati naočigled. Od tog trenutka samo je nebo granica: možete ga učiniti pecivom, hljebom velikih dimenzija, pogačom, pizzom, nadjevenog, sa sjemenkama, s orašastim plodovima, sa začinskim biljem, s mesom, voćem, čokoladom... a možete i djelić pohraniti u kvas za buduće tijesto. Znam neke ljubavi čije su priče nalik na onu o kruhu. Ispočetka su to bile obične, neprimjetne stvari – površan pozdrav, možda mala suradnja, pokoja zajednička kava. Ništa što bi dalo naslutiti snagu koja se u tom spoju dvoje ljudi krije. A onda odjednom, nakon dosta vremena, kao potaknuto rukom nekog nebeskog pekara, nešto se pokrenulo, proradilo, otvorilo se... I počeše se njih dvoje gledati sasvim drugim očima, kao da se prvi put vide. I svega je tu bilo: i zajedničkih dodira i kemijskih eksplozija. Ono se bezlično tijesto odjednom probudilo i počelo bujati, nadirući i puneći svijet radošću trajanja u dvoje. Zanimljivo je spomenuti: u današnjici obilježenoj brzopoteznošću svake vrste, ovakve su ljubavi dugovijeke. Traju. Bez iznimke. Nisam sigurna zašto je tome tako. Je li razlog skriven u pukoj jednostavnosti početka bez velikih očekivanja ili u odnosu koji je imao vremena sazrijeti? Ili možda je sva tajna u činjenici da odnos, baš kao i krušno tijesto, zahtijeva određen trud i napor, ponešto odricanja i stvarnu brigu? Ne znam... Ono što znam (jer sam nekoliko puta uprskala!) jest da će vam, dodate li previše vode, tijesto biti gnjecavo i nejestivo. I da neće narasti kako valja ako ga prerano stavite peći. I da će biti neukusno ako ga ne začinite odgovarajućom količinom soli, ali i šećera. I da će biti tvrdo i skroz neprivlačno budete li ga požurivali. I da neće mirisati onako božanski, domaće, krušno, ako nije PRAVO. Zato, dajte si truda. Strpljivo. Polako i pažljivo. Korak po korak, dajući tijestu vremena. I prije nego što mislite, pokazat će se je li recept koji ste odabrali najbolji za vas. Ako nije, ne brinite se. Samo promijenite brašno i usavršite postupak. Prije ili poslije i vaš će kruh mirisati nadaleko... Jer kako rekosmo, miris svježe ispečenog kruha miris je sretnog doma. U međuvremenu možemo zajedno vježbati na ukusnim krušnim zalogajčićima, poput ovih čiji sam recept skupila negdje u Liguriji, domovini focaccie.


gastro

FOCACCIA piše karmela vukov colić

foto  robert blašković

U zdjelicu stavite decilitar toplog mlijeka, žličicu šećera i kvasac. Pokrijte i pustite da nabubri. U veliku zdjelu prosijte 500 g brašna kojemu dodajte 2 žličice sitno nasjeckanog svježeg ružmarina i žlicu soli, pa dodajte uzdigli kvasac. Zamijesite s toliko mlake vode da dobijete meko i podatno tijesto koje ćete mijesiti rukama barem 5 minuta. Vratite u zdjelu premazanu maslinovim uljem, prekrijte čistim ubrusom i pustite da se diže na toplom mjestu oko 2 sata. Dignuto tijesto razvaljajte na 2 cm visine pa stavite u namašćen i malko posoljen lim za pečenje. Nabockajte površinu vršcima prstiju pa premažite maslinovim uljem. Po vrhu pobacajte masline, komadiće slanih inćuna, nasjeckane sušene rajčice i ružmarin te krupnu sol. Pecite u pećnici zagrijanoj na 180-200 stupnjeva dvadesetak minuta dok lagano ne pozlati i ne zamiriše. Servirajte narezano na komade uz čašu dobrog vina ili piva. više na www.pleasure.hr

kontakt  karmela@pleasure.hr

pleasure  127


gastro

zlatkogall tekst  morana zibar

foto  goran katić

Mediteran u glavi, srcu i tanjuru

P

ostoji Zlatko Gall, uvaženi rock-kritičar, audiofil, autor više glazbenih publikacija, između ostalog i ambiciozne „Rock enciklopedije“. Tu je i Zlatko Gall, novinar i kolumnist Slobodne Dalmacije. Sve je prisutniji i Zlatko Gall, gastronomski znalac i pisac popularnih kuharica. A sigurno znate i onog Zlatka Galla koji nedjeljom sjedi u žiriju HTV-ove kulinarske emisije „U istom loncu“. Nevjerojatno, ali to nisu klonovi nego ista osoba, izuzetno zanimljiv i zahvalan sugovornik s kojim biste sat vremena mogli čavrljati samo o pašticadi. Kako mu je nedavno izašla prigodna ljetna „Brodska kuharica“, bio je to savršen povod za ležerno raspredanje o gurmanluku, nacionalnoj gastronomiji, turizmu i ostalim užitnim temama. A za osobu čiji je život neprestani multitasking, Gall se doima veoma zadovoljno i spokojno… „Ma to je shizofrenija totalna, čisto ludilo“, objašnjava. „Pomirio sam se s tim jer sam to ja. Kad bih se morao bilo čega odreći, ne bih mogao. Ja sam naprosto sretan čovjek koji od svojih interesa živi. Sve bih to radio i da me ne plaćaju.“ Kako je ovo ipak razgovor dvije izjelice, neizbježno je bilo pitanje kako se rodila ljubav prema hrani i kuhanju. „Zapravo sam počeo jesti kad sam počeo studirati. U životu nisam bio u menzi. Poželio sam probati i onda sam počeo kuhati. Moja je teza da apsolutno svatko može kuhati. Temeljni preduvjet je da čovjek voli jesti. Nikad nigdje nijedan gurman nije ostao gladan.“ Amen! Zlatko Gall popularizirao je i na kontinent prenio izraz bonkulović (gurman, sladokusac) knjigom s oksimoronskim naslovom „Dijeta za bonkuloviće“ i vjerojatno idealno utjelovljuje njegovo značenje. No drevnu dilemu da li se bonkulovićem postaje ili rađa ni on nije uspio sasvim rasvijetliti. „Vjerojatno ima nešto i u jednome i u drugome. Zapravo, puno je toga u genetici. Može presudna biti i mamina kuhinja. Ali, s druge strane, 90% toga što ja sebi kuham moja mama prezire.“ Razgovor neumitno skreće u žalopojke nad modernim načinom života koji uništava kužinavanje i guštanje u hrani, a mnoga dobra stara jela i namirnice kao da nepovratno odlaze u špajzu povijesti. Je li baš sve tako zagorjelo, odnosno crno? „Priča mi Kamanjo (Goran Albini, poznati kuhar i vlasnik restorana u Zagrebu, op. 128

pleasure

a.) da su Splićani koji žive u Zagrebu prvi put kod njega probali motar, iako raste na svakom kamenu koji oplakuje more. Ljudi su, posebno u Dalmaciji, zaboravili neke namirnice. Slično je i s kaparima, ljutikom. Priča da se živi brzo i da su namirnice skupe, to je samo alibi. Od jeftinih namirnica može se raditi dobra klopa.“ Jednostavne, lokalne namirnice upravo su ono što prema čemu istinski gurmani gaje fanatičnu ljubav, na čemu kuhinje i regije grade identitet, a Gall karijeru pisca kuharica. No treba ih znati iskoristiti. „Istra je pokazala da je brendirala gastronomsku priču na nečemu što su profane, najobičnije namirnice. Kad kažeš ombolo, to djeluje fensi-šmensi. Ako kažeš pečenica, onda je to nešto vulgarno, ruralno. Drugo je kad kažeš fuži, a drugo makaruni na vreteno“, objašnjava on. „Postoje dva jela na kojima su svi na Mediteranu zgrnuli bogatstvo. Jedno je ono što Talijani zovu fritto misto, sitne ribice pržene u malo brašna, a drugo su dagnje. Cijela Belgija i Francuska, i to obje obale, jedu dagnje. Pomfrit aromatiziran sa začinima i uz to zdjela dagnji. A našim ljudima to nije ni na pameti iako su jadranske dagnje bolje.“ Neizostavno dolazimo do bolne točke hrvatske stvarnosti – većinom mediokritetske i nemaštovite ugostiteljske ponude u zemlji koja se smatra turističkom silom. Kako Zlatko vidi taj problem i ima li pomaka nabolje ili se to samo babi snilo? „Ugostitelji kažu, zimi ionako nema nikog, a ljeti što god napravimo, sve prodamo. To je desetljećima bila dominantna logika na cijelom Jadranu. Srećom, naravno da se sad situacija ipak mijenja. Ali nitko konkretno za to nije zaslužan. Počelo se nešto događati, odrasla su neka djeca koja su hodala po svijetu i shvatila da se može bez velikih troškova i muke imati nešto bolje. Čak i ta moda koja je zavladala, taj presing gastronomije u svim mogućim oblicima, to je gurnulo neke od njih. Neki rade odlične stvari, malu domaću spizu, od kvalitetnih namirnica, kojih još uvijek imamo, bez puno kompliciranja, a neki su krenuli u pseudo fusione, slow food, nemam pojma što. Toga se u pravilu grozim.“ (Ne stavljajte mu vrhnje u morske plodove, gnuša se tog novog trenda.) Znači, slažemo se da stvari u našoj gastronomiji ipak idu nabolje.


gastro

Je li porasla kultura stola? Ili je to posljedica medijskog bombardiranja? „Ne. Najbolji primjer je Split, koji je sad pravi turistički grad. Došli su low budget letovi, ljudi su sredili i otvorili hostele, pansione, ima više hotela. Split je pun turista već sad, stalno se otvaraju neka nova mjesta. U starim su kućama neki novi mali restorani i kafići. Sve je više mladih ljudi koji žive u centru i okrenuti su prema njemu. Troše u lokalima i restoranima. A oni da bi opstali, rade primjereno potražnji. Nitko to nije planirao niti je zaslužan. Naprosto su se neke stvari dogodile. Ključni regulativ je ponuda i potražnja i apsolutna otvorenost. Ljudi koji ne putuju nikamo stvaraju sami sebi klaustrofobičnu situaciju, zaziru od svega. A od onih koji se kreću putuju, samo budale neće nešto pokupiti, zapamtiti. To se onda manifestira i u gastronomskoj ponudi. Situacija je bitno bolja, iako nećemo pretjerivati. Ako se želi procijeniti neki restoran, bio konobica ili s pet zvjezdica, treba zaboraviti drugu polovinu srpnja i cijeli kolovoz.“ Dobro, u ugostiteljstvu se ipak nešto i radi. No naša baština puna je ugroženih vrsta na rubu zaborava, kulinarskih sredozemnih medvjedica. Ima li i tu napretka? „Dapače. Uzmimo za primjer staro pučko jelo soparnik. Zadnjih nekoliko godina ušao je u apsolutni mainstream, u Splitu i oko njega.“ Primjećujem da je sve više lokalnih fešti i festivala koji slave pojedino jelo ili namirnicu. Jesu li takve akcije rezultat mudrog planiranja i ulaganja vlastodržaca i promotora turizma ili plod šačice entuzijasta? „Nažalost, još uvijek ovo drugo. Iako će sve moguće vlasti i turističke zajednice prisvojiti to, dati nešto novca i doći se slikati. Kao i većina toga u gastronomiji, takva događanja ne nastaju umišljajem nekih institucija nego u pravilu zahvaljujući entuzijastima. Sad sam bio na fešti od boba (pučki festival koji se u svibnju već tradicionalno održava u Kaštelima, op. a.) i bilo je senzacionalno. Uvijek nastaju nove kombinacije. Svako malo mjesto moglo bi imati nešto svoje, samo izvuku sezonske namirnice. Bob su pogurala dva-tri čovjeka, a sad je velika stvar. Učinili su i uslugu velikim firmama, koje sad prodaju smrznuti bob. Recepti s bobom postali su opće mjesto – npr. sipa s bobom. Nekad se kuhala samo u Kaštelima, sad je svugdje. Vraća se na menije i to je dobro. Ako je rezultat povratak namirnica i recepata, to je pozitivno.“ Što se tiče sprege gastronomije i turizma, nameće se usporedba dvije naše u tom području najrazvijenije regije, Istre i Dalmacije. Tko od koga može učiti? „Iako je Istra i tu naprednija, Dalmacija ima nevjerojatan potencijal. Istra je došla do limita, nema širenja, mogu samo dizati kvalitetu. Dalmacija je neotkrivena regija. U Splitu je pljuvanje sebe i svoga omiljena disciplina, ali stranci misle da ima ogroman potencijal. Razgledaš grad, okupaš se. Za sat vremena vožnje ti si u Skradinu, naručiš skradinski rižoto, cipla, jegulje. Ako ti se ne da, za 20 minuta si na Radmanovim mlinicama na Cetini i pojest ćeš solidne jegulje i žabe. Odeš u Trilj, imaš žabe i riječne rakove. Katamaranom si za pola sata ili pleasure  129


gastro

na Braču ili na Šolti. Istra nema tu širinu mogućnosti i obalu koja se može natjecati s dalmatinskom. Unutrašnjost Dalmacije je površinski veća i raznolikija. I Dalmacija u gastronomiji povijesno ima jednu dimenziju koju Istra nema. Istra je Venecija i AustroUgarska. Dalmacija je Venecija, Austro-Ugarska i Turska. Tri punkta u kojima se to najizravnije miješa su Imotski, Sinj i Skradin. Ta je gastronomska tradicija koju neki dragi ljudi uspješno oživljavaju nevjerojatna. To je fantastično nasljeđe.“ Eh, da, ali mi volimo trošiti vrijeme i energiju mlateći praznu slamu. Ili pak ispravljajući krive Drine. Katkad ispadamo teški kompleksaši. Ni Gallu to ne promiče: „Smiješno mi je kad se svađamo čiji su štrukli i gibanica. Od svih onih zemalja i regija u kojima se rade. Čija je pašticada? To su besmislene rasprave. U Veneciji je pašticada nešto sasvim drugo, a na Krfu sam je jeo istu kao kod nas, osim što jedu makarone osim njoka, ali okus je isti. Što je autentično jelo koje je mediteranskoj kuhinji dala Dalmacija? U ozbiljnim knjigama spominju se kaštradina (koja je čak u jednom obliku prešla obalu i zadržala se u Veneciji) i juha od luka i kupusa, dubrovačko jelo. Sve ostalo, bilo ribe, bilo meso, to je kombinacija utjecaja. Brendiranje 'made in Croatia' potpuno je besmisleno. Kad kažeš Croatia, 90% stanovništva na planetu pomisli na Rusiju i uopće ne kuži. Bolje je ići na regije i na mediteransko nasljeđe. Nevjerojatno bogatstvo hrvatske tradicijske i pučke kuhinje je raznolikost regija. To je veličanstvena stvar, ta mješavina, i nema smisla secirati je. Dalmatinska kuhinja zanima me upravo u onoj mjeri u kojoj je kulturološki miš-maš. Ljudi Mediteran zamišljaju kao razglednicu Napulja. Kockasti stolnjaci, netko svira mandolinu i jedu se špageti, pizza ili riba. To je meni koma.“ Kulturološki, svjetonazorski ratovi neizostavno se vode i na tanjuru. A tu onda bude kojekakvih zabluda i predrasuda. Spomenimo samo sveprisutne ćevape te teret i konotacije koje nose. Dakako, jedno je hiperprodukcija, a drugo suludo protjerivanje. Gall smiruje strasti: „Neki su jedno vrijeme vrištali: 'Neće meni ćevapčići na Mediteran!' Sramiti se ćevapa? Ne! Zašto? Cijela zapadna obala Mediterana jede ćevape. Ja ih obožavam. Postoje samo dobri ili loši. Jadran je dio Mediterana, govorimo o mediteranskoj kuhinji. Iako je pojam mediteranska kuhinja star tek 10-15 godina. A što je to? Pola Mediterana je orijentalni svijet. Većina toga što ja volim došlo je ili iz Sjeverne Afrike ili Libanona, Jordana. Venecijanska kuhinja bila je jedna vrsta lijevka Mediterana, sve se tu slijevalo. Ljudi kažu: 'Pa ne može slatko i slano!' Čekaj, a normalno ti je da u pašticadu ide suha šljiva, da pola Dalmacije ljetnu kristal salatu jede sa šećerom ili da se u šalšu stavlja šećer? Zašto bi to bilo drukčije?“ 130

pleasure

Prožetost i oduševljenost mediteranskim duhom osjećaju se i u kuharicama Zlatka Galla. Izbacio ih je tijekom godina četiri, ne računamo li kiosk-izdanja, i ima vjernu sljedbu poklonika. U poplavi svih mogućih kuharskih naslova zadnjih godina, ističe se jasnim i nepretencioznim stilom, lepršavom jednostavnošću i poštovanjem prema namirnicama. Nema sumnje da su odraz ležernog guštanja u kuhanju. Prvi je i jedini svojom serijom „Kuhaj i slušaj Dalmaciju“ na jednom mjestu objedinio hranu i glazbu, kuharicu i CD. Kako je krenula ta priča? „Bio sam jedne godine na glazbenom sajmu MIDEM u Cannesu. Zemlja gost bio je Meksiko i vidio sam njihovu knjigu s nekim receptima i CD-om. Vidi ideje! To me godinama tuklo po glavi i pomislio sam da bi to bilo super. A kako sam surađivao na festivalu „Večeri dalmatinske pisme“ u Kaštelima, imali smo prava na te snimke koje sam ubacio u knjigu. Želio sam to podijeliti s nekim ljudima i računao da će ih biti stotinjak. Ali interes je bio nevjerojatan. Iz te je knjige onda izišla druga.“ I tu je cijela stvar neplanirano postala malo ozbiljnija. „Sad imam naviku da slikam ono što skuham. Prije se sto puta dogodilo da mi kažu, 'ajde skuhaj ono što si skuhao prije mjesec dana. A ja nemam pojma što je to bilo. Počeo sam zapisivati natuknice u blokić pa sad znam. Onda sam počeo fotkati. Sve je skuhano, složeno na tanjur, fotkano i pojedeno. Prijatelje s kojima kartam koristim za test, a kartanje je postalo alibi za večeru. Jer ne možemo doma žena i ja pojesti sedam sljedova. A 'Brodska kuharica' nastala je kao jedna vrsta brodskog zapisa. Nikome ne želim ništa objašnjavati, nisam ja profesionalni kuhar. To radim jer volim. Dok to budem volio i dok bude imalo smisla, objavljivat ću. Vukle su jedna drugu, ja nikad nisam mislio da ću pisati kuharice. Htio sam pokazati da se od najjeftinijih namirnica može dobiti nešto. Sve se dobro prodalo, a meni je, naravno, drago.“ Potpuno je jasno da Zlatko Gall zna uživati u životu i da možemo štošta naučiti od njega. Ali neka nam on za kraj sam kaže što je za njega užitak, odnosno pleasure: „Doskočica je odavno sve rekla: sve što pruža užitak ili je amoralno ili zabranjeno ili deblja. Zlobnici bi zacijelo rekli da, barem kad su gušti u pitanju, kronično 'bolujem' od piti-isti-pit sindroma, no mojih užitaka iliti gušta mnogo je više od onih koji su u čaši ili na tanjuru. Recimo, dobra cigara u kombinaciji s glazbom, knjigom ili filmom na DVD-u te konverzacija koju, ama baš uvijek poslije dobrog jela i pila, jamči dobro društvo za stolom. Naravno pleasure podrazumijeva i neke stvari o kojima pristojni ljudi ne govore javno, pa ću i ja ponešto iz te sfere zadržati samo za sebe.“ više na www.pleasure.hr

kontakt  morana@pleasure.hr


HOTEL AURORA

NOVAVIZURAPULE Kao jedini hotel na istarskom ipsilonu, smješten na novom ulazu u Pulu i nedaleko aerodroma, svojom pozicijom savršeno odgovara svima koji dolaze u privatni ili poslovni posjet južnom dijelu Istre. Smješten na osami, ovaj obiteljski hotel pruža potpun užitak odmora, a ipak udaljenošću od samo 4 km od centra grada i isto toliko od plaže, novom brzom cestom u trenu stižete na svako odredište. Dođite i doživite Pulu na novi način.

HOTELSKI SADRŽAJ

RESTORAN sa 150 sjedećih mjesta SAUNA Hotelske sobe raspolažu klima uređajem, telefonom, TV/SAT i terasom.

Vanjski BAZEN s velikom terasom Zatvoreni PARKING Dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca

www.hotel - aurora.hr   info@hotel - aurora.hr   +385 52 505 021   +385 98 254 073


poslastice

grlom u jagode tekst  vesna džuverović

M

irisne, slatke, crvene, oble i čvrste... Irma, Maya, Patty, Alba, Miranda, Elisa, Madeleine – sve od reda ljepotice u utrci za Miss svijeta. Iako se ne radi o djevojkama već o sortama jagoda, svojim su iznimno privlačnim izgledom i okusom vječna inspiracija vrsnim kuharima u spravljanju jela, ali i domaćinstvima kao dekoracija vrtova. Najomiljenije su voće djeci i odraslima. Upravo zbog činjenice da jagodu uvijek povezujemo s ugodnim, ukusnim užitkom kojemu je teško odoljeti, zasluženo je postavljena na mjesto zaštitnog znaka magazina Pleasure. Jagode su plodovi niskih grmovitih biljki koje pripadaju porodici ruže. Cvijet je snježno-bijele boje, a plod crvene. Danas je u svijetu poznato oko 600 vrsta, koje variraju bojom, okusom i oblikom, ali njihova je opća podjela na vrtne i šumske. Iako vrtne (uzgajane) svojom pojavom plijene više pozornosti nego one šumske, gube bitku kad je okus u pitanju – intenzivniji i aromatičniji je kod šumskih jagoda. Vrtne se dijele na jednorodne, odnosno one koje rađaju jedan do dva puta tijekom vegetacije, te mjesečarke koje rađaju kontinuirano tijekom čitave vegetacije. Jagode se najčešće uzgajaju u gredicama te se prekrivaju folijom, no nemate li vrt, možete ih zasaditi i u manjim lončićima na balkonima ili prozorima na dobro osunčanim mjestima te time ukrasiti svoj životni prostor. Sadnja se obavlja od srpnja pa do rujna. Prve tri godine imat ćete kvalitetan prirod plodova, ali nakon toga potrebno je mlade vriježe rasaditi, i to u novu zemlju radi postizanja veće rodnosti. Povijest jagoda u Europi seže sve do 234. godine prije Krista. U pronađenim zapisima iz tog doba spominje se korištenje jagoda u medicinske svrhe. Alpske jagode korištene su za liječenje probavnih problema i bolesti kože. No ni u jednom zapisu nije pronađeno da su se konzumirale kao voće. Prvi doticaj Europljana kolonista s jagodama u Americi dogodio se 1588. godine, a koju godinu poslije šalju se prve biljke jagoda brodovima u Europu. Sorta koja se razvila križanjem europskih i američkih jagoda poznata je po svom slatkom okusu i savršenoj veličini. Prvi ozbiljan uzgoj jagoda u Americi počinje tek početkom 19. stoljeća i to upravo na zahtjev europskih doseljenika. Do tada nije bilo potrebe za uzgojem budući da su u prirodi rasle u izobilju. Jagoda se uzgaja u mnogim dijelovima svijeta, uz more, u šumama i na planinama. Iako je ispočetka uzgajana samo u zemljama s umjerenom, blagom klimom, s vremenom se njezin uzgoj prilagodio 132

pleasure

foto  robert blašković

i raznim tropskim uvjetima. Najveći proizvođač jagoda su Sjedinjene Američke Države, a iza njih slijede Turska, Španjolska, Koreja i Egipat. U Hrvatskoj su daleko najpoznatije vrgoračke jagode, koje su, po brojnim ispitivanjima, kvalitetom bolje od većine s kojima vode borbu na tržištu. Svoju sočnu teksturu mogu zahvaliti idealnom sastavu tla, kao i velikom broju sunčanih dana prilikom dozrijevanja. Prođete li tržnicom u vrijeme njihove prodaje, nosnice će vam biti ispunjene primamljivom slatkoćom mirisa. Iako je jagoda slatkasta mirisa i okusa, sadrži jako malo kalorija, što je čini odličnom namirnicom, posebice dijabetičarima. Također je bogata vitaminima i mineralima, sadrži kalcij, kalij, fosfor, magnezij, željezo i antioksidanse. Njezino konzumiranje preporučuje se slabokrvnim osobama, kao i onima starije dobi. Pomaže pri smanjenju rizika od nekih vrsta karcinoma te sprečavanju kardiovaskularnih bolesti. Budući da sadrže visok postotak vode, očuvanje jagoda je otežano. Neoprane jagode možete čuvati u hladnjaku dva do tri dana. Možete ih također i zamrznuti, no prije toga ih je potrebno oprati. Zamrznute će potrajati i nekoliko mjeseci. Jagode se najčešće konzumiraju svježe posute šećerom ili prekrivene šlagom, pridodane kremama za torte ili kao atraktivan ukras na kolačima, a nešto rjeđe ukuhane u marmeladu. Vrlo su ukusne i u kombinaciji s alkoholnim pićima kao što su pjenušac, crno vino ili voćni liker. Osim u prehrambene svrhe koriste se i u kozmetici. Npr. obložite li lice kolutićima jagode, vratit će vam svježinu, a ubacite li ih u kupku, pridonijet ćete zaštiti kože od kožnih bolesti. Jagode se u kozmetičkoj industriji u velikoj mjeri koriste u sapunima, kremama, gelovima za tuširanje, šamponima i slično. Jagode su se kroz povijest služile na raznim državnim događanjima jer su simbolizirale mir i blagostanje. Obožavale su ih i ruske carice. Svojevremeno su se smatrale hranom bogataša. Najpoznatije javno konzumiranje jagoda sa šlagom ono je u Wimbledonu u pauzama teniskih mečeva. Koliko je konzumacija jagoda popularna govori i činjenica da se tijekom godina ništa nije promjenilo te da su rado viđena delikatesa na raznim partijima i događanjima. I nakon svega navedenog ostaje nam samo da vam kažemo, krenite bez razmišljanja grlom u jagode, jer mi već jesmo. više na www.pleasure.hr

kontakt vesna@pleasure.hr


poslastice

torta od jagoda Priprema Tijesto Umutite jaja sa šećerom i vanilin šećerom. Kad smjesa postane pjenasta, postupno dodajte prosijano brašno izmiješano s praškom za pecivo. Zatim dodajte vodu i esenciju od jagode kako bi tijesto dobilo crvenkastu boju. Izlijte tijesto u namašćen kalup za tortu promjera 26 cm te stavite peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 180 °C oko pola sata. Gotov biskvit prerežite na dva dijela. Donju koru premažite polovicom kreme te na nju posložite jagode narezane na ploške. Zatim namažite ostatak kreme i na kremu stavite drugu koru. Krema Prašak za puding i vanilin šećer izmiješajte s malo mlijeka. Ostatak mlijeka zakuhajte na vatri. Kad mlijeko provri, dodajte smjesu pudinga i kuhajte još 2 do 3 minute na laganoj vatri. Izradite maslac ili margarin sa šećerom u prahu te u njega polako dodajte ohlađeni puding. Nadjev (ganache krema) Čokoladu razlomite na komadiće i stavite u posudicu. Vrhnje za šlag stavite na vatru da zavri. Kad zavri, prelijte preko čokolade i miješajte sve dok smjesa ne postane homogena (odnosno dok se sva čokolada ne rastopi). Pustite kremu nekoliko sati (oko 5 sati) u frižideru kako bi se stisnula. Kremu izradite mikserom da postane pjenasta te premažite tortu. Ukrasite prema želji. Sastojci Tijesto: 4 jaja 6 žlica vode 200 g šećera 200 g glatkog brašna 1/2 praška za pecivo 1 vanilin šećer malo esencije jagode (za crvenu boju tijesta) Krema: 600 ml mlijeka 2 praška za puding od vanilije 1 vanilin šećer 200 g maslaca ili margarina 150 g šećera u prahu 100 g jagoda Nadjev (ganache krema): 340 g tamne čokolade (min. 52% kakaove mase) 250 ml vrhnja za šlag 2 žlice ruma

pleasure  133


zdravlje i ljepota

drvo i vatra tekst  dr. silvano prenc

foto  robert blašković

Točke samopomoći

P

rema kineskoj tradicionalnoj medicini svemir se sastoji od pet elemenata koji se simbolički nazivaju drvo, vatra, zemlja, metal i voda, a simboliziraju cijeli životni ciklus, jedan krug koji je u stalnoj izmjeni i u kojem jedan element ovisi o drugom elementu. Tako u proljeće vlada element drvo, označen zelenom bojom, a glavni je okus kiselo. U proljeće se u našem organizmu događaju promjene kojima vladaju jetra i žučni mjehur te je zato kod ljudi najčešći i najveći zdravstveni problem smetnja u jetrima i žučnom mjehuru, kao i njima najbližem organu želucu. Česti su bolovi u području želuca, bilo da potječu od gastritisa, čira na želucu ili dvanaestercu, ili su to bolovi zbog žučnih kamenaca. Proljeće je i doba buđenja našeg tijela u vidu započinjanja raznih vježbi za istezanje i aktiviranje mišića jer su mišići, tetive i ligamenti dijelovi tijela koji pripadaju prije spomenutom elementu drva. To je i vrijeme buđenja organizma. Nakon zimske usporenosti, unosa teške hrane, kao npr. puno masti, bjelančevina i mesa, u proljeće se naš organizam budi i traži hranu kiselog, ali i gorkog okusa. Ta hrana potiče izbacivanje viška nataloženih tvari. Tu spadaju razne divlje salate, radič, kopriva, šparoga... Za čišćenje organizma dobro je piti i čajeve od mente, majčine dušice, koprive. Ukoliko s nastupom proljeća osjetite veće tegobe u organizmu, možete se obratiti liječniku akupunkture, a ako su manje tegobe, možete si pomoći i tehnikama samopomoći. Na središnjem akupunkturnom kanalu Ren mo koji prolazi sredinom prednje strane tijela, 4 cuna (kineska mjera za određivanje akupunkturnih točaka, a 1 cun je širina zgloba palca) iznad pupka nalazi se točka ZhongWan. To je točka kojom direktno djelujemo na rad želuca. Ubodom akupunkturne igle u tu točku reguliramo razne probavne i želučane tegobe. Međutim, poznavanje te točke može nam poslužiti za samopomoć. Masiranjem nje, odnosno zone oko te točke, pomažemo si oko poboljšanja probave, kod raznih želučanih tegoba, bolova želuca ili

134

pleasure

žuči. Najjednostavnije je masirati dlanom u smjeru kazaljke na satu. Na istom Ren mo kanalu, u točci Shanzhong (koja se nalazi na prsnoj kosti, sternumu, točno na mjestu gdje se siječe linija koja povezuje bradavice i prednja središnja linija), pomažemo si za jačanje imuniteta. Ta se točka stimulira akupunkturnom iglom koja se na to mjesto uvodi koso pod kutem od 20-30 stupnjeva. Stimuliranjem te točke balansiramo rad organa u grudnom košu, a to su pluća i srce. Istovremeno jačamo i imunitet. Iz starih tradicionalnih medicina također je poznata jedna tehnika samopomoći ili pomoći drugome, a izvodi se tako da se prstima ruku lupka po toj točci, odnosno u tom predjelu. Vrijeme lupkanja je oko jedne minute. Ako se osjećate umorno, bez daha ste ili prehlađeni, isprobajte tu tehniku! I treća točka, Guanyuanuan, koja se nalazi 4 cuna ispod pupka na Ren mo kanalu, važna je za tonifikaciju (jačanje, podizanje energije) cijelog organizma. To je točka koja nam pomaže u apsorpciji hrane, ali i kod svih urinarnih i ginekoloških smetnji. U samopomoći ili pomoći drugome ona se, odnosno zona oko nje, masira dlanom u smjeru kazaljke na satu. Promjenom prehrane, vježbanjem i pijenjem odgovarajućih čajeva pripremamo organizam za toplo ljeto i razdoblje kojim vlada element vatra. Tada nastupa ljeto i period vrućina i topline. To je vrijeme maksimuma yang energije, a ujedno i jedini element koji se sastoji od dva para yin i yang organa, odnosno od sustava srca i tankog crijeva te perikarda i trodjelnog grijača. Srce i perikarda, kao yin organi, sakupljači su energije, odgovorni su za krvožilni sustav, funkcije cirkulacije, pamćenje, razmišljanje i koncentraciju. Tanko crijevo je odgovorno za prijam hranjivih tvari, a trodjelni grijač je regulator rada gornjeg, srednjeg i donjeg dijela tijela. Ljeti zbog vrućine gubimo dosta tekućine jer tijelo znojenjem ne gubi samo vodu nego i minerale. Naš osnovni zadatak ljeti jest regulacija minerala u organizmu, a to postižemo redovitim pijenjem tekućine, i ne samo vode nego i sokova od voća i/ili povrća.


zdravlje i ljepota

Ljetne namirnice poput voća (npr. lubenice, dinje, grožđe, breskve i sl.) bogate su neophodnim vitaminima, a povrće (npr. rajčica, krastavci, tikvice i sl.) mineralima. Pijenjem sokova od voća i povrća unosimo u organizam potrebne minerale i vitamine. Ukoliko radije pijete vodu, onda primijenite jedan stari narodni recept – u vodu dodajte malo octa, kojim ćete „ubiti“ žeđ. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni dobru staru limunadu. Isto tako, dobro je u čašu vode staviti mrvicu soli, a još bolje malo himalajske soli koja je bogata mineralima. Svakako treba izbjegavati yang namirnice, kao što su đumbir, čili paprike i slično, osim ako vam to liječnik ne odredi za određena bolesna stanja organizma, a koja se javljaju u ljetnom periodu. Ako osjetite blage tegobe, pomozite si samomasažom, i to stimulirajući dvije glavne

yin točke za jačanje yin energije u organizmu. To su Sanyinjiao (točka slezene), koja se nalazi na nozi, na otprilike tri poprečna prsta iznad koštane izbočine skočnog zgloba s unutrašnje strane noge, i točka Neiguan (točka 6 kanala perikarda na ruci), koja se nalazi s unutarnje strane podlaktice, oko tri poprečna prsta iznad ručnog zgloba kada se on savije, i to otprilike na sredini između dviju uzdužnih kosti. Masažu izvodimo pokretima u pravcu kazaljke na satu oko dvije minute i par puta na dan. Do vladavine sljedećeg elementa uživajte u ljetu i ne zaboravite se dobro odmoriti. više na www.pleasure.hr

kontakt  dr.prenc@pleasure.hr

pleasure  135


zdravlje i ljepota

visoke pete tekst  andreja horvatić

... kako i zašto - iskrena ispovijest

O

božavam visoke pete. Nisam ni slutila otkud potječe moja neodoljiva potreba za njima. Tek nedavno se to otkrilo. Sjedeći jedne lijene proljetne nedjelje na trijemu roditeljske kuće, moj stari (tako ja oduvijek zovem svog oca) pred mužem je i njegovim starcima otvorio temu kako moja (tada) devetogodišnja kći još ne zna voziti bicikl… Naravno, sve u svom stilu: "Pa ne bu valjda ona bila najgluplja curica u Zagrebu?!" Kao da je vožnja bicikla pitanje inteligencije. No, o njegovim komentarima svaka je suvišna. Ja sam se po svom starom dobrom običaju odmah pobunila i sigurna sam da vas ne zanima moj visoki C te način i riječi obrane (možda sam ipak trebala bolje razmisliti o advokaturi kao profesiji). Odbrusila sam: "Dovoljno sam se ja napatila s tvojim sportskim ambicijama za jednu ovako trapavu i antisportsku kćer, pa nećemo tako valjda u još jednoj generaciji?" No, nema kraja kad taj nešto naumi pa je nastavio, zabavljajući pritom sebe i sve ostale oko stola komentarom: "Kad bi naučila voziti bicikl, ja bi joj kupil' motorček, pa bi ona lepo meni mogla do dućana i tak…" Tu sam pozelenjela od muke: "Ma nemoj, maloj curici bi kupil' motor, a ja cijelog života nisam smjela ni sjesti na neki!" "Ti si čist' druge pameti. Ti si uvijek bila divlja. Ti bi odma' završila u nečijoj garaži!" Bilo je to svima smiješno, pa je on hrabro krenuo dalje, dok se meni po glavi motalo "Should I stay or should I go?" Ostala sam. "Andreja (tako su uvijek počinjale njegove odgojno-obrazovne rečenice), pa tebe se nije moglo uhvatiti ni za glavu ni za rep. Ti nikad nisi hodala po zemlji – ili si sjedila na lesi ili si bila na biciklu u svim mogućim pozama, stajala na zicu, na govornalu (zic = sjedalo, govornal = volan) ili si visila s nekog drveta!" I tad mi je sinulo! Saznala sam otkud moja potreba za visokim petama. Visoke pete su, bez daljnjega, nešto posebno, uz dužno poštovanje damama koje ne nose visoke pete. Usudila bih se

136

pleasure

napisati "fenomen" modernog društva, jer iz žablje perspektive život na visokim petama izgleda puno drukčije, glamuroznije! Ovoj teoriji svakako idu u prilog mnoge fotografije koje prikazuju malene djevojčice obučene u prevelike mamine košulje sa šeširićima na glavi, koje nastoje izgledati kao mama. One na svojim malim simpatično-bucmastim nožicama (to je jedini dio života kad je bucmasto istovremeno i simpatično) imaju obuvene prevelike mamine cipele s visokom petom. Sve je, dakle, krenulo nekad davno u mojoj, a priznat ćete, i u vašim glavama. Bilo je nekih nevjerojatnih zabuna pri primjeni jednog totalno feminističkog i gotovo nužno potrebnog rekvizita – cipela s visokim petama, poput onih kad su cipele na petu obuvene na malo deblje svijetle čarape (ili neke druge), dok je ostatak nogu u trenirci koja je, jasno, malo stisnuta u gležnju. Vjerujte, tad i iz one žablje perspektive sve izgleda kao jedan dobar primjer totalnog promašaja. To ne smijete raditi, pa ni onda kad idete do kontejnera samo baciti smeće. Mogao bi vas netko vidjeti, a to sigurno ne želite! Takva tradicija odijevanja mora biti iskorijenjena još u ovoj generaciji. No, da, možda bismo se trebali čuvati modne pošasti zvane Madonna i njezinih ne baš tako slavnih početaka (ruku na srce, čiji su počeci slavni?), onih cipelica na petu i čarapica. A moda se često vraća i samo bi nam još to trebalo. Nije nam trebala ni neka nova teorija po kojoj su se žene dovoljno dokazale i visoke pete im više nisu potrebne. Ma dajte, to je sigurno izmislila žena od 175 cm visine. Pa neka si mi malene mislimo. Taman toliko imam sa svojim visoooookim petama. No, dobro, možda i koji cm više. Ja od svojih visokih peta ne odustajem! Barem ne još...

više na www.pleasure.hr

kontakt  andreja@pleasure.hr



pleasure KNJIGE

RICHARD WIESMAN: 59 SEKUNDI 59 sekundi ili manje... Nova knjiga Richarda Wiesmana otkriva sve mitove literature koja se obično naziva self-helpom i predstavlja znanstveno dokazane metode koje mogu pomoći u ostvarivanju osobnih ciljeva i ambicija za manje od minute. Od promjene raspoloženja do tehnike boljeg pamćenja, od uvjerenja do odgađanja, i od odlučnosti do intimnih odnosa, 59 sekundi donosi novu znanost vrlo brze promjene. ARNAUD DELMONTEL & DAVID BATTY: VRHUNSKA ČOKOLADA Za one koji su ovisni o čokoladi, one koji ne mogu odoljeti da ne umoče prst u čokoladnu pjenicu, izjelice koje žličicom dovršavaju čokoladni namaz, čokomanijake koji se noću dižu po posljednji komad prhkog čokoladnog kolača… Za sve one koji su ludi za kakaom, "Vrhunska čokolada" je 100% čokoladno iskušenje nadomak žlice! Pjenice, bavarska krema, muffini, prhki kolač, fondan, opatice, šarlota, fingersi… Uronite u 80 vrhunskih i neodoljivih recepata Arnauda Delmontela, najboljeg francuskog slastičara 2006. godine. Ovo ne samo da je vrhunska knjiga s vrhunskim receptima, ona je i vrhunski upakirana u tvrdu kartonsku kutiju, posebno izdizajnirana, posebno oslikana, posebno... sve posebno... Zaista poseban poklon za ljubitelje čokolade. CRAIG DOYLE: PUTOVANJA NA PRAVOM MJESTU U PRAVO VRIJEME Želite savršen godišnji odmor? Knjigu u ruke i počnite planirati! Opremljena korisnim podacima o vremenu, događajima, festivalima i praktičnim savjetima, ova je knjiga sve što vam je potrebno da isplanirate savršeno putovanje i idealno doba godine za posjet pojedinim odredištima. Samo potražite mjesec u kojem planirate odmor, i naći ćete niz prijedloga i savjeta što obavezno trebate posjetiti. Uz izvrsnu inspiraciju za više od 130 svjetskih destinacija, planiranje odmora nikad nije bilo lakše i jednostavnije. Volite li aktivan odmor, doznajte kad je najbolje otići na Kilimandžaro i što vas čeka tijekom svibnja u Boliviji. Cijela obitelj će se sjajno zabaviti u Disneylandu, a tu su i Laponija te božićni ugođaj u Santa Feu. Ako vam je do mirnog odmora na suncu i plaži, idealne destinacije su Dalmacija ili Maldivi. U knjizi punoj prekrasnih fotografija i sjajnih savjeta svatko će naći nešto za sebe! ANDREAS STIEBER & MONIKA BAUMUELER: EUROPSKE PRIJESTOLNICE Europske prijestolnice raznolike su kao i kontinent. Atena i Rim nekoć su bile kolijevke naše zapadne kulture, a dva i pol tisućljeća poslije još se možemo diviti grandioznim svjedočanstvima antike u grčkoj i talijanskoj prijestolnici. Pariz i London zadivljuju sjajem starih kraljevstava i bogatstvom kolonijalnih sila jednako kao i svojim suvremenim pulsirajućim životom. Putovanje kroz 47 europskih prijestolnica što ga nudi ovo bogato ilustrirano izdanje omogućuje nam da doživimo jedinstvo u mnogostrukosti i mnogostrukost u jedinstvu. Krenite na put kroz fascinantne europske prijestolnice i doživite jedinstvo u raznolikosti i raznolikost u jedinstvu. GRUPA AUTORA: JELA IZ CIJELOGA SVIJETA - brzo, lako, ukusno Dva jednostavna principa utjecala su na odabir recepata za ovu knjigu. Iz svakog recepta trebalo je nastati ukusno jelo za čiju bi pripremu bila dovoljna samo jedna posuda ili tava. Ova zbirka jela predstavlja okuse i načine pripreme jela iz cijeloga svijeta. Neka se jela pripremaju tako da se sastojci dodaju jedan za drugim, dok se kod drugih pak kombiniraju netom prije posluživanja. U oba slučaja dobit ćete jelo samo po sebi dovoljno, bez ikakve potrebe za prilozima ili želje za kakvim desertom nakon jela. Uz mnoge se recepte predlaže što bi dobro išlo uz zgotovljena jela, poput salate, svježeg hrskavog kruha ili kakvog ukiseljenog povrća, no ipak to ostaje vama na izbor. 138

pleasure



astrologija

životno putovanje tekst  amika tomčić

foto  robert blašković

Slobodnom voljom protiv sudbine

Ž

ivot je veliki misterij, a svatko od nas živi ga na vrlo originalan i samo sebi svojstven način. I nitko u potpunosti nije siguran tko je zapravo autor te naše priče i po kakvim se zakonitostima ona odvija. Religije nude jednu vrstu objašnjenja, znanost drugu, alternativne discipline treću. A i svatko od nas ima svoj pogled koji nije konstantan već podložan životnim iskustvima koje susrećemo. U kolikoj mjeri upravljamo svojim životom, a u kolikoj je mjeri on zadan nekim višim planom, zakonom ili sudbinom? Otkad je postao svjestan sebe, čovjek pokušava pronaći odgovor na to pitanje. U stara vremena, u predindustrijsko doba, sve što se događalo tumačeno je kao posljedica više ili manje naklonjenog božjeg plana. Kako se čovjek razvijao, a znanost napredovala, sve smo više postajali svjesni svoje slobodne volje i važne uloge koju imamo u kreiranju vlastitih života. Kad se na vagi nađu sudbina i slobodna volja, skloni smo odabrati jedan od tri modela poimanja života: Čovjek snuje, a bog određuje Prema ovom konceptu, naš život potpuno je predodređen i zadan božjom voljom, sudbinom, karmičkim planom ili nečim drugim izvan dometa našeg utjecaja. Ovakav pogled na svijet čini nas robotima bez svoje volje, pasivnim promatračima ili tek sporednim glumcima. Imamo opravdanje biti inertni, imamo koga ili što optužiti zato što nam u životu „ne ide“ jer „rođeni smo pod nesretnom zvijezdom“. Imamo stotine opravdanja zašto nam je loše, a niti jedan zašto bismo se pokrenuli. Više sreće drugi put… Svatko je krojač svoje sudbine Moj je život apsolutno u mojim rukama – od malih dnevnih odabira do onih velikih i životno važnih. Ovaj suvremeni pogled na svijet čini nas malim bogovima koji potpuno upravljaju svojom stvarnošću. No, ovaj model često napuštamo kada doživimo neku nerazumljivu i tešku tragediju – nesreću ili bolest – osobito kada ona zahvati djecu ili mlade, one koji još nisu imali priliku započeti s kreiranjem svoga života u potpunosti. Tada, u nemogućnosti da shvatimo i do kraja prihvatimo dani događaj, posežemo za razmišljanjima iz prvog modela. U nadi da sve to ipak ima nekog nama nedokučivog, višeg smisla… Istina je negdje na pola puta Danas najrasprostranjenije mišljenje ipak je ono da postoji jedan dio života koji nam je zadan s više instance, dok je drugi podložan 140

pleasure

više na www.astro-amika.hr

našoj slobodnoj volji kojom činimo životne odabire. No, postavlja se pitanje omjera – u kojoj mjeri je zastupljena sudbina, a u kojoj slobodna volja? I mijenja li se taj omjer s godinama? Koliko su naši odabiri svjesni, a koliko podložni našoj podsvijesti? Postoje li obrasci po kojima biramo svoje puteve? I koliku ulogu u svemu ima genetika ili materija? Važno je napomenuti da pod ovaj model potpada i kršćanska religija, koja ne negira slobodnu volju, baš kao ni većina karmičkih koncepata prema kojima postoje dva dijela karme: nepromjenjivi ili zadani dio te onaj promjenjivi na koji možemo utjecati. Nekad je astrologija potpadala pod prvi model shvaćanja života – sve je bilo predodređeno ili zapisano u zvijezdama. U međuvremenu je ona evoluirala baš kao i sve ostale više ili manje znanstvene discipline. Tako suvremena astrologija govori o karakteru kao sudbini jer upravlja našim odabirima, a tek dijelom o predestinaciji zapisanoj u osobnom horoskopu svakoga od nas. Upravo zbog toga postaje razumljivo zašto se horoskop ne može do kraja protumačiti bez uvida u život osobe kojoj pripada. Astrolog, baš kao i nitko drugi, ne može dokučiti što smo do sada u svom životu učinili koristeći slobodnu volju. Zbog pogrešnog shvaćanja astrologije u smislu zastarjelog koncepta prema kojem je apsolutno sve predodređeno velik je broj onih koji danas prema njoj imaju negativan stav. Kako onda funkcioniraju astrološka predviđanja ako sve nije unaprijed određeno? Dubokim uvidom u sebe te u okolnosti iz postojeće realnosti većina ljudi bi i bez pomoći astrologije mogla jasno „vidjeti“ što će se dogoditi u idućih godinu dana (toliko unaprijed sežu i astrološka predviđanja). No u tome nas sprečavaju strahovi, sumnje, lažne nade, idealizmi i mnoge druge raznovrsne blokade. Astrologija u takvim trenucima nedoumica i bojazni može ponuditi najvjerojatniji scenarij koji se bazira na datostima iz horoskopa i iz života pojedinca. No, što će on učiniti (ili neće) sa svojom slobodnom voljom, nad tim astrologija nema ingerencije. Često se pitamo jesmo li mogli izbjeći neke događaje u svom životu da nas je savjetovao kvalitetan astrolog. To je vrlo važno i gotovo filozofsko pitanje, no nitko na njega ne može dati potpuno točan odgovor. Iz astrološke prakse, brojni klijenti ostvarili su svoje planove čekajući povoljan trenutak koji je jasno izražen u njihovu horoskopu; mnogi su izbjegli gubitak novaca ne ulažući ga u pogrešno vrijeme; mnogi kontakt  amika@pleasure.hr


astrologija

su pričekali s promjenom posla ili je pak požurili te tako izbjegli neugodnosti koje im nisu bile vidljive u određenom trenutku; mnogi su izbjegli probleme s poslovnim ili privatnim partnerima poslušavši savjet astrologa o potencijalima dotičnog odnosa u budućnosti… No, malo je onih koji pitaju – koliko toga u životu nismo napravili zahvaljujući tome što nismo upotrijebili i razvili sve svoje talente koristeći do maksimuma slobodnu volju? Kao astrolog, upravo na ovu problematiku stavljam naglasak. Jer u savjetovanju klijenata puno se više susrećem s onima koji ne iskoriste sve ono što mogu postići, a vrlo je jasno vidljivo u njihovoj natalnoj karti, nego s onima koji su učinili sve, a nisu uspjeli jer je tako negdje zapisano. Svatko od nas trebao bi si postaviti pitanje na koji način doživljava život. Jer ako smatramo da je sve predodređeno sudbinom, upravo tako ćemo i živjeti – neprekidno iznenađeni (i ljuti) zato što smo rođeni pod nesretnom zvijezdom ili zadešeni nesretnim usudom. S druge strane, ako imamo poštovanje prema nečem nedokučivom što je više i veće od nas, te koristimo maksimalno ono što nam je rođenjem dano – svoju slobodnu volju – onda ćemo živjeti svoj život potpuno svjesno i angažirano, ispunjeno i sretno znajući da smo napravili baš sve što smo mogli. I onda nas neće frustrirati povremeni padovi jer su oni samo lekcije koje svladavamo, male prepreke koje nas čine jačima i spretnijima u igri zvanoj život.

pleasure  141


MADIROSA TAMARA OBROVAC transhistria ensemble / époque quartet

“Glazbeni zapisi iz vječnosti svemira”

I

ako se radi o složenim glazbenim djelima, u izvedbama Tamare Obrovac ona se doimaju poput igrarije - zvuče prpošno, rasplesano, kao da je upravo ta kombinacija riječi i nota zapisana u vječnosti svemira, samo je netko trebao prevesti na jezik smrtnika. Tamara je dosadašnjim radom zaslužila da ta neka viša sila svoju kreaciju odašilje upravo kroz nju. Iako će vas glazba na njezinu sedmom albumu zadiviti već pri prvom slušanju, istinska vrijednost glazbe, poput najvrednijih ostvarenja svjetske umjetnosti, otkriva se tek ponovnim preslušavanjima, a njima nikad neće biti kraja jer svatko otkriva nove filigranske detalje, nove zvukove, nove diskretne interakcije, nove emocije, novu profinjenost, novi šarm... U izvedbama što ih je uvrstila na ovaj album, Tamara na prirodan i logičan način spaja ozbiljan pristup i šalu, tradiciju i suvremeno, klasiku i etno, poštivanje forme i slobodu, melodiju i improvizaciju, regionalno i srednjoeuropsko. Njezina je glazba unikatna, ali i univerzalna, bliska čoviku koji ore crljenicu, ali i svakoj osobi s osjećajem za ljepotu plodova što ih daje zemlja bilo koje boje.

MADIROSA* izmišljena riječ, za autoricu znači mediteranska ruža i simbolizira njen osobni doživljaj Mediterana kao kulturološkog i glazbenog univerzuma www.tamaraobrovac.com transhistria@tamaraobrovac.com

foto  robert blašković

Davor Hrvoj



Svijet oko nas prepun je informacija i zanimljivosti. Svakodnevno nam se roji mnoštvo pitanja u glavi, a na koliko njih uopće znamo odgovore? Evo nekoliko više ili manje poznatih činjenica na temu:

činjenice

životinjski svijet - jeste li znali

N

ajveća danas živuća životinja je sisavac plavi kit. Prosječna dužina mu je oko 26 m, a može težiti do 200 tona. Najveći ikad izmjereni plavi kit bio je dugačak čak 33,58 m.

P

rema istraživanjima, najsmrtonosnijom životinjom smatra se komarac. Ovu „titulu“ zaslužio je prenoseći opasne zarazne bolesti (npr. malariju i razne viruse) kojima godišnje ubije dva do tri milijuna ljudi.

N N

ajmanja ptica na svijetu je Helenin kolibrić – Mallisuga helenae s Kube. Odrasli mužjaci dugi su oko 5,5 cm i teže 1,8 grama.

ajviši sisavac na Zemlji je žirafa, koja naraste do visine od 6 metara, a može težiti do 900 kg. Osim visine žirafe imaju i iznimno dug jezik, čak do 45 cm.

P O

rema svim poznatim zapisima najveća ulovljena hobotnica na svijetu bila je duga 4 m i težila je 75 kg.

trov sjevernoameričke crne udovice petnaest je puta jači od otrova čegrtuše. Jači je i od otrova kobre i velike većine drugih opasnih zmija.

N P N N

ajmanji vodozemac je kubanska žaba Sminthillus limbatus duga samo 8,5 milimetara.

tica s najvećim rasponom krila je albatros lutalica (Diomedea exulans), čiji raspon krila može iznositi i do 3,6 metara. ajdugovječnije životinje su goleme kornjače. Pojedini primjerci tropskih kornjača mogu doživjeti dob od 200 godina.

ajjači otrov nalazimo u koži zlatne otrovne gatalinke (Phyllobates terribilis) koja živi u džunglama Južne i Srednje Amerike. Čak i mala količina njezina otrova može usmrtiti čovjeka.

E N Š

lektrična jegulja sa sjevera Južne Amerike može stvoriti strujni udar od 650 volti. Udar je dovoljno jak da ošamuti čovjeka. ajbrža kopnena životinja je gepard (Acinonyx jubaus). Za tri sekunde može postići brzinu od oko 96 km/h.

išmiši imaju najoštriji sluh među životinjama. Većina vrsta može čuti frekvencije do oko 80 kHz, za razliku od ljudi, koji čuju do otprilike 20 kHz.


Č

ovjek koji misli da može živjeti bez drugih ljudi jako se vara, a još više onaj koji misli da drugi ljudi ne mogu živjeti bez njega. Benjamin Franklin

N

išta na svijetu nije teže od iskrenosti, i nema ništa lakše od laskanja. Dostojevski

Lj

udi nisu mudri u srazmjeri sa svojim iskustvom, već sa svojom sposobnosti da iskustvo prime. Bernard Shaw

D

ijete uvijek može odrasloga naučiti trima stvarima: da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen, i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi. anonimus

K

ada dobar čovjek pogriješi okrivi sebe. Kada loš čovjek pogriješi okrivi drugoga. kirgijska mudrost

A

ko u sebi ne pronađeš mir, uzalud ga tražiš drugdje. Francois de La Rochefoucauld

I

skustvo je najbolja škola, samo je školarina vrlo skupa. Sokrat

Lj

udi odabiru različite putove tražeći ispunjenje i sreću. Samo zbog toga što nisu na tvojoj cesti ne znači da su se izgubili. H. Jackson Browne

mudrosti

mudrologija


kolumna

barbarologija

samo jedna prilika

tekst barbara kolar

...postoji za ostavljanje prvog dojma

K

ao većina narodnih mudrosti i ova zvuči tako neumoljivo jednostavno i logično. A ipak, sjetim je se uglavnom tek u danima kad se prije zore na autopilotu odjenem za posao slijedeći uhodanu formulu „bitno da je čisto i (uglavnom) odgovara očekivanim vremenskim prilikama“, podrazumijevajući kako će se s posljedicama moje pospanosti i pridružene joj nezainteresiranosti suočiti samo kolege na radiju i pas (dakle, publika navikla na sve, pa i gore od toga). No, ponekad, neplanirano i ničim izazvano, put do kuće i „upristojavanja“ (ili još bolje spavanja) vodi preko neke adrese „x“. Nasreću, ne dolazi u obzir da to bude poslovni sastanak jer takve stvari uvijek planiraju dvije strane od kojih je barem jedna ozbiljna i ima životni raspored koji ne trpi iznenađenja. Ali sasvim je dovoljno da moram u prolazu svratiti do zgrade u kojoj mi žive roditelji. Neboder od 16 katova podrazumijeva puno stanara, ali i još više onih koji bi mogli svratiti slučajno ili namjerno. Iako doista ne patim od taštine (jer u protivnom ni u 5 ujutro ne bih izlazila iz kuće u navedenom izdanju), u tim mi se slučajevima redovito ukazuje vizija besramno zgodnog, nepretenciozno elegantnog muškarca s kojim u prizemlju čekam lift. Stupnjevi očekivane neugode kreću se u rasponu od posvemašnjeg ignoriranja (što je, paradoksalno, najbolja solucija) do pogleda ispunjenog nevjericom uz riječi „A to ste Vi, nisam Vas u prvi mah prepoznao tako...“. Što „tako“?! Budi frajer, pa reci! Nevjerojatno, ali imaginarna svađa s nepostojećom (ali ranije opisanom) osobom suprotnog spola sad mi zvuči čak i seksi (je li nerealno očekivati da se na tradicionalan način nakon povišenih tonova pomire ljudi koji se ne poznaju?). No, jedno je kad mi teta na placu kaže da uživo izgledam „potpuno drukčije, tako... prirodno“, a posve druga pjesma ako takvo što izgovori neki Clooney za lokalno tržište. Iako je moj strah od ovakvog scenarija uglavnom nepotreban jer sam u dotičnom stambenom objektu tijekom 30 godina jako lijepe nepoznate ljude vidjela možda 5 puta, ne mogu se ne zapitati – što doista stvara naš dojam o nekome? I koliko nam je (i zašto uopće) stalo do tuđeg mišljenja, čak i kad onaj tko ga stvara nije, a vjerojatno niti neće postati dijelom našeg okruženja i svakodnevice? Moj prvi utisak o drugima redovito se temelji na osjećaju. Iako jasno vidim je li mi netko zgodan i ima li grozne cipele (što je u izvjesnom životnom razdoblju bio jedan od temeljnih kriterija za diskvalifikaciju potencijalnih partnera), moja se sklonost ili odbojnost ipak temelji na nečemu oku nevidljivom. Ne znam je li u pitanju intuicija ili to ima neko drugo ime, ali redovito bez problema prepoznajem trule jabuke, bez obzira kako fino upakirane bile. Primjerice, poznanica je našla savršenog dečka – zgodnog, imućnog, utjecajnog. Kad 146

pleasure

sam ga upoznala nije mi se svidio, učinio mi se nekako ljigav. Prije nego su me prijateljice stigle optužiti da sam ljubomorna ispostavilo se kako dotični ima paralelne veze s nekoliko žena kojima prodaje istu priču (tračak dosljednosti ili obična praktičnost?), o postojanju još uvijek zakonite da i ne govorimo. Ukratko – mućak bjelosvjetski. Još je puno sličnih primjera, ali nemojte sad naprečac zaključiti kako je instinkt mene poštedio vlastite doze razočaranja. No za to krivim isključivo odgojnu politiku davanja druge prilike. Iako je opće uvjerenje da je ženama više stalo do toga kakav će utisak ostaviti na suprotni spol, sve sam sigurnija kako su muškarci po tom pitanju puno nesigurniji. Jeste li ikada čuli za ženu koja je umirala od straha kakav će dojam ostaviti na njegove prijatelje? Nema šanse! U najgorem slučaju zaključit će kako je riječ o kretenima do čijeg joj mišljenja i nije stalo. No čak je i jedan prilično (da ne kažem iznenađujuće) zreo muški primjerak tijekom nedavne toplo-hladne faze odnosa s mojom frendicom kao snažnu artiljeriju upotrijebio tezu da njih dvoje imaju problema jer ga njezine prijateljice ne vole! Istini za volju, bile smo mu sklonije prije nego je saznala da ju vara, ali ipak se ni u jednom trenutku nismo miješale itekako svjesne da ona zna misliti svojom glavom i osjećati svojim srcem. Njegova sumnja u to uvredljiva je barem koliko i švrljanje. No, vratimo se mi dojmu i tome kako ga ostaviti. Kažu da je lijepim ljudima lakše u životu. Znam i one koji govore kako se uopće ne žele družiti s nekim tko je ružan. S druge strane, Einstein je tvrdio da odijelo čini čovjeka, jer goli ljudi imaju mali ili nikakav utjecaj na čovječanstvo. A onda opet - novac je moć, a moć je afrodizijak. Iako bi očito bilo najsretnije posjedovati kombinaciju svega navedenog, koji je adut najjači? Kad bi se pokrenula priča o dečkima mojoj baki je pitanje broj 1 uvijek bilo – je li visok? Ne znam treba li to tumačiti kroz potrebu da osigura svoju ljubimicu (ako već neće znati uloviti mamuta, bar će bez većih problema skinuti najljepšu jabuku sa stabla) ili je užasnuta spoznajom da joj je unuka lajava i dominantna vjerovala kako su centimetri jedna od rijetkih stvari koje me mogu učiniti poniznom. Kako bilo, usuđujem se primijetiti da se obiteljska indoktrinacija nije provodila uzalud budući mi ništa muško ispod 180 cm još nije prešlo kućni prag. A u ime održanja iluzije dobrog i poslušnog djeteta o drugim mjerama neću govoriti. Uostalom, ni baka za njih nije pitala. Bar ne glasno i pred ostatkom obitelji. više na www.pleasure.hr

kontakt  barbara@pleasure.hr




Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.