SRETAN POLAZAK Z ŠKOLU

SRETAN UPIS U ŠKOLU Piše: Morana Jokić, Kabinet Martis

Kada sretnete roditelje kojima se bliži “njihova” prva školska godina odnosno polazak djeteta u prvi razred, nemojte se iznenaditi što je baš taj događaj za njih velika stvar i što za njega ne kriju uzbuđenje, ponos, ponekad dozu straha ili osjećaj neizvjesnosti. Nemali broj njih reći će da teško može zamisliti odvajanje od divnih vrtićkih odgajatelja koji su im godinama bili partneri i podrška. Svi žele znati kako će njihovo dijete prihvatiti učiteljicu/učitelja i koliko će biti kompatibilni s tom novom osobom od koje se očekuje mnogo. Neki drugi pak nemaju izvrsna iskustva s vrtićem i dijete nikada nije zavoljelo pohađati ga, a upravo se od njih može saznati kako se nadaju da će im škola biti toliko potreban novi “početak”. Nije neobično niti to da se polazak u školu odgodi za godinu dana, ako za to postoje razlozi, pa dijete kreće naredne godine kada je emocionalno zrelije.

Postoji pregršt različitih priča valjda koliko je i predškolaraca u vrtićkim grupama a priče se mogu razlikovati čak unutar iste obitelji, od mlađeg do starijeg djeteta. Zato je teško dijeliti recepte roditeljima što je baš za njihovo dijete najvažnije u godini pred polazak u školu. Uobičajeni roditeljski sastanci koji se nude u predškolskim ustanovama a koji su usmjereni na informacije za ovu grupu roditelja mogu nam dati tek neke općenite smjernice i u tom smislu poslužiti više tome da se roditelji mentalno pripreme za ono što se od njih očekuje u odnosu na samo dijete - kakve radne navike su poželjne i koji stupanj brige o sebi bi bilo dobro postići kod predškolaraca.

Ideja je da samostalnije dijete može lakše pratiti svladavanje novih školskih zadataka, dok će ono dijete kojemu manjka brzine u odijevanju, obuvanju, pripremi školskih materijala ili dijete koje će se teško naviknuti na novu prehranu u školskoj ustanovi i teže steći novi krug prijatelja, možda teže pratiti sam nastavni program, usvojiti brojne nove, zahtjevne vještine i to ujednačenom brzinom s ostalom djecom u kolektivu. U tom smislu nije pogrešno reći da se priprema za školu odvija od prvog dana života.

Međutim, bilo koja široka definicija opet ne pomaže nikome u praksi a najmanje roditeljima. One često zvuče slično tome kao da smo rekli: trebali ste misliti prije i učiti svoju djecu tome, tome i tome. Nerijetko se tako i osjećaju pojedini roditelji kada se na testiranju za školu susretnu s otporom djeteta da izvrši neki zadatak ili reagira na verbalnu uputu, jer se po prvi puta našlo u takvoj ispitnoj situaciji i osjeća visok stupanj anksioznosti koju još uvijek ne može verbalno komunicirati. Napomenula bi da je potrebno biti obazriv i prema roditeljima i prema djeci jer su ovo iskustva koja u njima mogu pokrenuti inicijalnu nelagodu prema školi i školskoj okolini, nelagodu koja se kasnije lančano nastavlja i razvija u još veći problem.

Roditeljima bi poručila da čak i u neugodnim situacijama ostanu mirni i time posluže svom djetetu kao primjer i kao sigurna luka, dok se kasnije u razgovoru s djetetom trebaju isto tako suzdržati od pronalaska krivca ili ljutnje. Naročito je važno da događaj

ne prepričavaju pred djetetom drugim članovima obitelji ili odgajateljima u vrtiću ukoliko testiranje za školu nije prošlo kako su zamišljali i planirali, već neka izaberu da o tome nešto kaže samo dijete a oni tada pomognu njegovo svjedočanstvo uobličiti u narativ. Važan dio pripreme za školu i za život jesu vještine nošenja s neuspjehom, stresom, razočaranjem. Naše reakcije mogu pomoći djeci da ojačaju i da se osjećaju sposobni za sve što im život nosi; stoga one trebaju uvijek biti izuzetno odmjerene u ovim tranzicijskim vremenima a kakvo je upravo razdoblje prelaska u školski sustav i napuštanje vrtićke uhodane i ugodne rutine.

Vratiti se u vrijeme unatrag ne možemo, imamo samo ono što je pred nama i u tom okviru, djetetu trebamo pružiti optimalno, kako bi bili sigurni da smo se dovoljno angažirali za svako dijete u toj zadnjoj godini prije nego što ono doista postane mali vrijedni “prvašić” i uspješan učenik koji u školi razvija svoje pojedinačne potencijale i talente, osim što se obrazuje prema propisanom programu za svih. To je, barem prema mom mišljenju, posao ustanove u aktivnom partnerstvu s roditeljima.

Može li se to uopće? Pričamo li o nečemu što izlazi iz okvira mogućnosti jednog roditelja i odgajatelja kao prvih osoba kojima je povjeren ovaj zadatak? Biti ću optimistična i usuditi ću se reći da je zadatak itekako provediv. Postoje određene vještine koje su bez pogovora dobra osnova za kvalitetno učenje novih školskih vještina i znanja a naročito ih učinkovito mogu osmisliti senzorni pedagozi, kvalitetni odgajatelji i stručnjaci koji su zainteresirani za prednosti multimodalnog učenja. Učenje kroz više senzornih sustava, uz upotrebu više osjetila od jednog, posebno je dobar put za predškolarce da zavole one zadatke koji će im kasnije omogućiti bolje čitanje, pisanje i matematičko snalaženje. To su gradbene vještine prečitačkih, predmatematičkih vještina i vještina predpisanja a aktivnosti koje ih potiču toliko su mnogobrojne i primijenjuju se u brojnim vrtićima svakodnevno ali rijetko se koncentriraju u godini pred polazak u školu onim redoslijedom kako je to potrebno. Ova zadnja godina u dječjem vrtiću najčešće tako brzo “proleti” a mnogo ovisi i o tome kakva je vrtićka grupa. U mješovitim grupama često niti nema mogućnosti da se predškolarcima posebno posvetimo osim onog uobičajenog rada s radnim listovima. Radni list je tek jedna nadogradnja na različite aktivnosti koje podrazumijevaju upotrebu cijelog tijela i koordinaciju svih naših osjetila. Nije nešto što će pomoći djetetu koje ionako nije osvijestilo ove prve procese, može samo pogoršati stvar ako se dijete na njega prisiljava.

Smatram da bi bilo idealno kada bi se vrtićarcima u toj zadnjoj godini nudile aktivnosti jačanja šake, razvijanja boljih posturalnih mehanizama (za lakše sjedenje u klupi), zadaci baratanja konkretnim predmetima u kojima se bruse predmatematičke sposobnosti nizanja, sparivanja i prepoznavanja obrazaca, snalaženje u prostoru i vremenu, vježbe socijalnih vještina i razrješavanja sukoba bez nasilja, kada bi se jačala auditivna pažnja koja će im biti toliko bitna za slušanje uputa u razredu, kada bi se roditelje posebno savjetovalo o ograničenom vremenu na tabletu, mobitelu i drugim ekranima, dovoljnoj količini sna, navici da se pije voda za vrijeme boravka u školi, itd. Možda takav jedan program i postane stvarnost ukoliko na njemu budu inzistirali domaći stručnjaci. Zasada tek znamo koji su očekivani ishodi programa pripreme za školu ali nažalost ne postoji literatura koja bi ih adekvatno pratila. No, ipak, da se ne zamaramo stvarima koje ne možemo promijeniti, možemo vidjeti s kakvim stavom možda možemo koračati kroz ono što nas čeka.

U svakom slučaju, da odgovorimo na “milijunsko pitanje” iz naslova, prije nego privedemo članak kraju, pitanje o tome tko želi biti školarac, to je jasno. Svaki predškolarac dijeli onaj isti ponos, brigu, uzbuđenje, strah i neizvjesnost u pogledu svoje nove uloge kao i njegova obitelj, iako to možda ne zna još uvijek reći; sigurno je da svaka od tih malih glavica priželjkuje da se u ovoj novoj ulozi čim bolje snađe, da joj

Program pripreme za školu TKO ŽELI BITI ŠKOLARAC? namijenjen je djeci u godini pred polazak u školu i odvija se u multimodalnom okruženju koje omogućuje sustavnu pripremu djeteta za školske zadatke uz savjetovanje roditelja i preporuke za daljnji rad. Za sve informacije i predbilježbe roditelji se mogu obratiti u Kabinet Martis, Moše Albaharija 6b, Rijeka ili na e-mail adresu kabinetmartis@gmail.com. https://www.facebook.com/KabinetMartis/Kontakt broj: 091 170 8025

školski dani budu isprepleteni uspjesima i radosnim smijehom s novim prijateljima, da se za sve probleme i teškoće može obratiti svojim najbližima i da ne postoji toliko velik problem za koji se negdje ne skriva odgovarajuće rješenje.

Za takav zadatak traži se roditelj optimist, mama/tata navijač iz klupe, rame za plakanje, uho za slušanje, roditelj “joker zovi”, ponekad prijatelj a ponekad najveći neprijatelj, borac za pravdu, detektiv u obližnjoj knjižnici, poznavaoc knjižara i online trgovina školskog pribora, rekorder u stizanju na vanškolske aktivnosti, najglasnije jutarnje zvono u kišne dane, sakupljač pozivnica za rođendane, stručnjak za najmaštovitije užine, organizator zabava u pidžamama, maher u skupljanju bilježnica za prepisivanje gradiva, suzno oko u publici na školskoj predstavi...

Zato, roditelji, uživajte u školovanju vaših malih pametnih glavica bez obzira na testiranja, ocjene i očekivanja, očekujte samo jedno (ono što je sigurno), da se vaša djeca, kao i prije polaska u školu, žele radovati učenju svega što je novo, žele prihvaćati nove stupnjeve samostalnosti, žele griješiti da bila uspješna, da najčešće pokazuju manje od onoga što stvarno mogu i znaju, da su pronicljiva i intuitivna pa im nekada trebamo vjerovati na riječ, da su posebna i samo svoja a pred njima je njihov jedinstveni put u kojeg ćemo jednostavno morati kročiti bez autorskih prava i tantijema.

ZA TORTE OD PAPIRA VE SVI ZNAJU, A DJECA IH OBOŽAVAJU A DJECA IH OBOŽAVAJU Kreati vno rješenje koje djeca vole Svaka kriška jedna je kuti jica u koju umećete sitnice kojima ćete uveseliti djecu Torta za sve, plus poklon za svakog prijatelja na rođendanu Najbolje rješenje za vrtićke proslave rođendana!

SUPER CIJENA TORTI OD PAPIRA

U SVIM INTERSPAR I SPAR TRGOVINAMA

NA POLICAMA PARTY PROGRAMA

VELIKA TORTA (16 kriški) 49,99

MALA TORTA (12 kriški) 46,99

Za super rođendan u vrtiću!

specijalizirani proizvodi

za proslave dječjih rođendana

Ukoliko tortu omotate ukrasnom vrpcom u njenoj ćete sredini dobiti prostor za umetanje svječice sa šiljasti m završetkom. Umotajte sve u prozirni celofan i oduševite djecu na proslavi.