Školski list Jabuka

Ĺ kolski list

Jabuka Osnovna ĹĄkola Jabukovac - Zagreb svibanj, 2017. g.

Riječ ravnateljice i pedagoginje

Sadašnjost, vizija i misija OŠ Jabukovac - Zagreb Naša je vizija upisati što više novih školaraca/učenika koji žive u našem gradu ali i onih koji nam dolaze iz drugih zemalja. Cilj nam je postati međunarodna škola koja osigurava uspješno obrazovanje. Vjerujemo da naša škola može pružiti sve kako bi naši učenici bili prepoznati i od drugih u našoj zajednici.

Jabuka

Cilj nam je nastaviti sa stavom da pokušamo „učiniti sve najbolje što možemo“ i da podsjećamo učenike da su pojedinci i da svatko ima svoje posebne darove i talente. Treba i nadalje učenicima pružati što više mogućnosti i iskustava te kreirati timove učitelja spremnih na predani rad nadahnjujući pojedinačno svakog učenika.

Usredotočenost na svakog pojedinca je moto naše škole. Razredi u našoj školi imaju optimalan broj učenika pa je individualan pristup učenicima u velikoj mjeri moguć.

stavu. Time stvaramo snalažljive, uspješne i kreativne mlade ljude koji su spremni suočiti se s problemima i izazovima modernog društva.

Naša škola sudjeluje u Erasmus projektima Agencije za mobilnost i programe Europske unije kao i u ostalim programima koje nudi naše Ministarstvo znanosti i obrazovanja , Carnet i Gradski ured za odgoj i obrazovanje. Želimo ući u međunarodnu mrežu škola, širiti i primjenjivati europsku viziju obrazovanja te izmjenjivati iskustva i obogaćivati našu odgojnu i edukacijsku ulogu obrazovanja.

Dio smo humanitarne zajednice i sudjelujemo u UNICEF i u drugim humanitarnim aktivnostima. Kroz projekte Enable i Healthy kids Vrtim zdrav film potičemo toleranciju suradnju, komunikaciju, zdrav život i brigu za druge.

U našoj školi potičemo učenike da razvijaju ljubav prema učenju i kritički promišljaju što im omogućuje da lakše postignu što bolji akademski uspjeh u budućem životu. Učenje i uspjeh povezani su s motivacijom i uloženim trudom pa naši učenici nastoje u svemu postići svoj što bolji osobni rekord.

Veselimo se međunarodnim projektima jer time gradimo povjerenje u vlastiti kulturni identitet što je okosnica za razvoj djece kao europskih građana. Potičemo europsku i globalnu perspektivu u obrazovanju.

Obzirom da je učenje i preuzimanje odgovornosti kao i razvijanje organizacijskih sposobnosti temelj budućnosti moramo kod naših mladih razviti sposobnost učinkovitosti komuniciranja i povjerenje javnosti kroz razne projekte.

Nakladnik: Osnovna škola Jabukovac-Zagreb Adresa uredništva: Jabukovac 30, 10000 Zagreb Web adresa: www.jabuka-zagreb.com E-mail: jabuka.list1@gmail.com

Nastojimo učiniti sve kako bi naša djeca imala modernu, suradničku, digitalnu, istraživačku i kreativnu na-

Trudimo se razvijati visoke standarde vezane za materinji jezik, strane jezike, matematičke i druge znanstvene vještine tijekom cijelog razdoblja osnovnog školovanja.

Ističemo da sudjelujemo na raznim natjecanjima na kojima postižemo zapažene uspjehe. Potičemo kreativnost u društvenim predmetima te razvijamo fizičke sposobnosti i promoviramo zdrav život kroz sportske aktivnosti.

Neprekidno radimo na njegovanju osobnog društvenog i akademskog razvoja učenika te potičući izvrsnost u nastavi istraživanja, digitalnost u poučnom pristupu te prepoznavanju potreba mobilnosti učenika i nastavnog osoblja u države EU-a.

Poticanjem učenika da slijede svoju prirodnu radoznalost razvijamo kritičko razmišljanje i pripremu za cjeloživotno učenje naglašavajući dobrobit za učenike i njihov osobni društveni i emocionalni razvoj.

Ravnateljica Romana Šimunić Cvrtila, prof.

Impresum

Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

Uredništvo: Slaven Šekuljica, prof.

Karlo Bubanović Nina Zamberlin Luka Gereš Roko Lovrić Jović Lucija Stanković

Pogled u prošlost, korak u budućnost Već sedamdeset godina hodnicima OŠ Jabukovac – Zagreb odzvanjaju koraci generacija učenika, učitelja i roditelja. Svatko od nas na neki je način dao pečat našoj maloj zajednici. Velika obljetnica poput ove prilika je da zastanemo i sjetimo se svojih iskustava u godinama iza nas, dragih ljudi, uspjeha, događaja.

U mnogočemu smo bili inovativni. Prisjetimo se samo dugogodišnje integracije djece s poteškoćama sluha i govora, skrbi o djeci, štićenicima dječjih domova, organizacije nastave u bolnici, uvođenja ranog informatičkog obrazovanja, skrbi o zdravoj prehrani učenika, uvođenja građanskog odgoja i robotike, informatizacije nastave, osmišljavanja terenske i izvanučionične nastave. Zabilježeni su bezbrojni uspjesi naših učenika na raznim gradskim, državnim i međunarodnim natjecanjima u raznovrsnim područjima, na ponos svima nama.

Imamo sjajnu tradiciju i čvrsto postavljene temelje i sve uvjete da u budućnost krenemo spremni i postanemo – još bolji.

Oduvijek je osobitost naše škole bila gotovo obiteljska atmosfera, Mali razredni odjeli čvrsto povezani sa svojim učiteljima i roditelji aktivno uključeni u život Škole omo-

gućuju potpunu skrb o svakom djetetu. Trudimo se osigurati svakom učeniku da ostvari svoje potencijale, pronađe svoje interese, dokaže se.

U razdoblju pred nama, s novom sportskom dvoranom i novim učionicama te optimizmom koji takva promjena nosi želimo izgraditi modernu školu

koja će pristupom učenicima. ozračjem i suvremenim didaktičkim principima biti mjesto koje će biti u mogućnosti odgovoriti odgojno – obrazovnim potrebama svakog našeg učenika.

Ulaganje u potencijale naših učitelja, njihovo trajno stručno usavršavanje i uvođenje inovativnih oblika nastave razvojni su temelji naše Škole.

Težimo stvaranju radnih uvjeta u kojima će se učitelji i učenici dobro i sigurno osjećati, međusobno surađujući, uspješno postižući obrazovne ishode. Život i rad u našoj Školi želimo oplemeniti projektima, programima i aktivnostima koje omogućuju učenicima iskustveno učenje i proširivanje

znanja, vještina i kompetencija.

Cilj nam je tijekom osmogodišnjeg boravka učenika u našoj Školi postaviti temelje razvoju jezičnih, matematičkih, prirodoslovnih, informatičkih i umjetničkih kompetencija te potaknuti učenike na kritičko razmišljanje i usvajanje kompetencije upravljanja procesom učenja kao temelje za odabir nastavka obrazovanja i početak cjeloživotnog učenja.

Uz skrb o akademskim postignućima kod naših učenika nastojimo poticati usvajanje h u m a n i ta r n i h stavova, međusobnu toleranciju, razvoj društvene i ekološke svijest te brigu o očuvanju zdravlja. Naglašavamo važnost razvoja socijalnih vještina, socijalno – emocionalnog učenja, empatije i razumijevanja, promičemo zdrave stilove života. Prepoznajemo važnost odgojne komponente rada s našim učenicima.

Ususret našem sedamdesetom rođendanu veselimo se svakom susretu s našim bivšim učenicima, s radošću se sjećamo svih postignuća, optimistično gradimo školu za budućnost i širom otvorenih vrata očekujemo nove generacije polaznika.

Pedagoginja Karmela Pavalić, prof.

3

Slavimo 70. rođendan naše Škole

Sretan ti rođendan, Osnovna školo Jabukovac - Zagreb i parkić te velika šuma pa nam je okoliš još ljepši s više svježeg zraka. Naravno da imamo i školsku himnu koju s veseljem pjevamo:

Jabuka

Već nam sedamdeset godina stoji na usluzi, sa svim klupama, učionicama i pločama, naša Osnovna škola Jabukovac-Zagreb.

Uz otprilike 250 učenika, malo i veliko igralište, lijepu, veliku šumicu, klackalice i ljuljačke, vesele učionice i novu dvoranu koja se upravo gradi dobro se zabavljamo i kvalitetno učimo Još su nam došle i interaktivne ploče pomoću kojih sve bolje razumijemo i više naučimo, a zabava s kvizom Kahoot! olakšava nam povezivanje gradiva.

Natjecanja su brojna: od onih iz Matematike, Hrvatskog jezika, LiDraNa, Lucijanke, Povijesti, Geografije, Njemačkog i Engleskog jezika, do poučne Robotike.

Uz svima poznati e-dnevnik, i profesorima i učenicima lakše je vidjeti ispitivanja, ocjene i testove. Puno nam je zabavnije uz šah, novinarsku grupu, Robotiku i svu dodatnu nastavu. Profesori se trude nasmijati nas i potaknuti da učimo s razumijevanjem.

Također, ove godine imamo i Erazmus projekt gdje će učenici 7. i 8. razreda primiti učenike iz Italije na nekih tjedan dana, a i naši učenici će ići u Italiju.

Uskoro ćemo se moći priključiti i Vršnjacima pomagačima, gdje ćemo prvo ići na razne radionice, a tada biti spremni pomoći svim učenicima koji trebaju pomoć. Blizu Škole nam se nalazi Dvorana je sagrađena 1968. godina, a sada je u izgradnji nova dvorana te šest novih učionica.

Bliži se 70. godišnjica Osnovne škole Jabukovac-Zagreb. Škola je osnovana 1946. godine te se u početku zvala OŠ Tuškanac.

Nalazila se na adresi Jabukovac 15 te je djelovala kao četverogodišnja škola.Razvijala se, a danas je osmogodišnja škola s produženim boravkom od prvog do trećeg razreda, mliječnim obrokom i ručkom za sve.

Heja, heja, Jabuka, mi smo škvadra najbolja!

Jabuke oduvijek ovdje su rasle velike, crvene, sočne i krasne.

Heja, heja, Jabuka, mi smo škvadra najbolja!

Volimo se glupirati, ali ne pretjerivati.

Ravnateljica i profači tu su na čelu, baš su svi super na djelu.

Heja, heja, Jabuka, mi smo škvadra najbolja!

Učiti nam nije lako, to ne voli uvijek svatko.

Natjecanja, prva mjesta, dobre ocjene svi iz testa.

Heja, heja, Jabuka, mi smo škvadra najbolja!

Vesela družina zajedno smo mi, srčani, borbeni baš smo svi!

Heja, heja, Jabuka, mi smo škola najbolja!

Iako je jedna od najmanjih u gradu, nama je sasvim dovoljna, i to na savršenoj lokaciji: u Centru, ali ipak u zaklonu šume i prirode. No, što još više dodati, nego sretan joj 70. rođendan!!!

Lucija Stanković, 5. a

akcija kako bi okoliš Škole bio čist te Božićni sajam koji prikuplja sredstva za potrebe Škole.

Naša škola proživjela je mnoge generacije učenika, profesora i ravnatelja. Doživjela je mnoge uspjehe i radosno iščekujemo njen 70. rođendan!

Karlo Bubanović, 6. a

Bila je jedna od prvih škola koja je uključila besplatno učenje stranih jezika od prvog razreda.

OŠ Jabukovac-Zagreb osvojila je brojne nagrade na županijskim i državnim natjecanjima.

Svake godine održava se EKO

Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

Događanja i aktivnosti

Kroz školsku godinu Dobro nam došli, prvašići!

Došlo je vrijeme da i vrtićanci krenu u školu. Uzbuđeni prvašići s radošću su je dočekali. Veselo su ušli u predvorje Škole i sjeli na svoja mjesta. Bilo je puno ljudi. Roditelji dvadeset i petero djece, nastavnici, zaposlenici, naša nova ravnateljica i, narav-

no, mali prvašići. Ceremonija je trajala sat vremena. Nastupio je školski zbor koji je u narodnim nošnjama pjevao himnu i još neke prigodne pjesme. Nakon nastupa zbora došao je red i na našu novu ravnateljicu. Predstavila se učenicima i zaželjela im

toplu dobrodošlicu u OŠ Jabukovac -Zagreb. Naravno, morale su se i njihove učiteljice predstaviti, Ines Zorko koja će prvašićima biti u nastavi i Maša Herceg koja će im biti u boravku. Na kraju ceremonije prvašići su dobili balone i svi su bili nagrađeni pljeskom.

Eko akcija: uređenje školskog dvorišta Eko akcija se u dvorištu naše Škole održala u subotu, 24.9.2016. Bilo je obavezno doći i pomoći u uljepšavanju školskog dvorišta.

Okupljanje je bilo u 9:00 sati.

Naravno, i učitelji su sudjelovali u akciji. Moj razred 6. a i naš razrednik prof. Igor Tišma sadili smo lukovicu na glavnom ulazu u Školu. 1., 2., 3. i 4. razredi su s profesoricom biologije i kemi-

je te profesoricom njemačkog jezika sadili cvijeće na travnjaku pokraj škole. Viši razredi su pomagali svojim učiteljima prenositi grane. Dva učenika iz 7. i 8. razreda crtala su školski logo na staklenim vratima i na ulazu gdje se nalazi osoblje. Svi su bili zauzeti i svi su se potrudili uljepšati naše školsko dvorište. Od silnoga rada stvarno smo ogladnjeli.

Za ručak smo imali ukusno varivo, a za desert slasnu štrudlu od jabuke. Svi smo se lijepo najeli. Eko akcija završila je u 13.00 sati kad smo se svi razišli nakon napornog radnog jutra, ali i veselog druženja.

Nina Zamberlin, 6. a

5

Događanja i aktivnosti

Kroz školsku godinu Radionice za razvoj socijalnih vještina U našoj Školi već tradicionalno organiziramo radionice za razvoj socijalnih vještina s grupom učenika 4. razreda.

Okupljamo grupu malih, ali vrijednih entuzijasta koji žele raditi na sebi, naučiti nešto novo o sebi i drugima kako bi i sami bolje funkcionirali među vršnjacima, bili samopouzdaniji, samostalniji, svjesniji svojih kvaliteta i bolje se nosili sa školskim uspjesima i neuspjesima. Cilj zajedničkog rada potaknuti je učenike na njihov osobni rast i razvoj te međusobno uvažavanje i prihvaćanje sebe i drugih.

Jabuka

Radionice socijalnih vještina provodimo tijekom cijele nastavne godine, a uključivanje učenika u radionice je dobrovoljno. Neke od tema koje obrađu-

Europski dan jezika temelji se na inicijativi Vijeća Europe. Cilj akcijskog dana je vrjednovanje svih jezika i kultura kao i doprinos osoba koje posjeduju prednosti višejezičnosti, povećanje individualne

jemo na radionicama su: komunikacija, suradnja, prijateljstvo, nenasilno rješavanje sukoba, potrebe i samopoštovanje.

Poučavajući i vježbajući životne vještine razvijamo sposobnost donošenja odluka i rješavanja problema, kritičko mišljenje, samosvijest i empatiju, komunikaciju, sposobnost prepoznavanja i izražavanja emocija.

Na radionicama se družimo, učimo i razgovaramo, međusobno se bolje upoznajemo i učimo kako biti bolji prijatelji.

Niz različitih interaktivnih aktivnosti pomaže nam u osnaživanju dječjih emocionalnih i socijalnih kompetencija koje procjenjujemo silno važnim za život. Aktivnosti uključuju različite vježbe, diskusiju i igre uloga, promišljanje i iznošenje vlastitih stajališta.

Veselimo se svakom napretku naših učenika i svakoj novoj generaciji polaznika!

višejezičnosti i motivacija ljudi u Europi o doživotnom učenju jezika.

U našoj školi proslavili smo ga praveći plakate, prezentacije i tekstove. Učenici cijele škole mogli su poslušati prezentaciju o Italiji. Naučili smo mnogo toga o gradovima i krajolicima Italije.

Pri tome je povećana pozornost na očuvanje bogate baštine 200 europskih jezika.

Defektologinja Maja Maček, prof.

Pedagoginja Karmela Pavalić, prof.

Neki učenici osmog razreda održali su skeč na talijanskom jeziku i onda to preveli kako bismo svi razumjeli. Svi smo se nasmijali, zabavili i naučili puno toga.

Jako mi je drago što smo proslavili Europski dan jezika i nadam se da ćemo tako i nastaviti.

Karlo Bubanović, 6.a

Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

Kao na nebu

Zbog divnog zvuka htio sam napraviti gitaru, a ispala je lutnja Učiteljica Sonja je prošle godine potakla svoje prvašiće i oni su počeli izrađivati sa svojim roditeljima, bakama i djedovima instrumente od kutija, kartona, plastike i žice. Donijeli su ih u školu, svirali na njima. Neki su bili jako lijepo izrađeni tako da bi bila prava šteta da su ostali samo među zidovima razreda.

Zorislav je zbog divnog zvuka htio napraviti gitaru, a ispala je lutnja!

Zvukovi nas prate cijeli život.

Još u majčinom trbuhu osluškujemo svijet oko sebe. Čovjek je oduvijek osluškivao zvukove u prirodi, divio im se i pokušavao ih imitirati svojim glasom, primitivnim glazbalima koje je

Sara Stanišić, Lukas Tadić i Eva Todorovac. Mentorica učiteljica Sonja Vučić.Izloške posudili: Mikula i Zara Cenov, Dubravka Dubinko, Florance Fabijanec, Filip Glasnović, Dana Hagenauer, Lajla Hiršl, Marina Jurin, Allegra Maler, Jasna Marednić Bajs, Paula Peš, Šimun Pušec, Martina Šoštarić, Eva Todorovac, Chiara Uljar, Vaska Vasiljević Lozica, Sonja Vučić i Institut za crkvenu glazbu Albe Vidaković.

Knjižničarka Zlatka Belošević

Za potrebe ove izložbe svako dijete je trebalo napisati rečenicu – dvije zašto je odabralo i napravilo neki instrument. Tako sam saznala da Dubravko voli slušati rock´n roll, da Sara, Eva i Mislav vole bubnjeve zato što su glasni.

Reneu je gitara najdraži instrument. Lukas voli zvečke jer šume kao lišće pod nogama, a Mona i Giorgia ih vole jer su praktične, mogu se nositi svugdje sa sobom i zasvirati na njima kad god ti srce poželi! Irma je izabrala ručni bubanj zbog lijepog zvuka, a Eva trubu jer je velika i zlatna. Ivan je odabrao napraviti flautu jer ga njen zvuk podsjeća na zvukove iz prirode. Ester voli neobične instrumente pa je izradila siringu.

načinio od materijala koji mu je bio pri ruci. Stalno ih je usavršavao. Znatiželja ga je potakla na proučavanje i izradu novih i složenijih instrumenata.

Sve izložbe do sada su ostvarene zahvaljujući suradnji s vama koji neumorno tražite po svojim ormarima, škrinjama, zaboravljenim kutijama izloške koji prate temu. Puno hvala na tome!

Za ovu izložbu izloške su napravili: Giorgia Jela Barbić, Mona Cenko, Dubravko Grgić, Ester Groeneweg, Rene Juraković, Ivan Jurišić Kurilovčan, Zorislav Kota, Mislav Kovačević, Mara Kulaš Vučinović, Karlo Miščunčak, Maks Milojević, Irma Novosad, Lucija Rogin,

Zaljubljena do ušiju Zaljubila sam se. Prvo polako, a onda – odjednom…

Te zelene oči odvlače me u neki drugi svijet.

Svijet SREĆE! Ali one mene ne primjećuju.

Sjedim i maštam.

Predstava se odvija na pozornici mog uma.

Te oči mirišu na breskve i sok od jabuke.

Podsjećaju me na bajke i jesen.

A ja njih - ne podsjećam ni na što.

Anja Škurla, 7.b Mentor: Senija Badić, prof.

7

Događanja i aktivnosti

Kroz školsku godinu Humanitarna akcija za udrugu Krijesnica

Udruzi za pomoć dijeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima U prigodi božićnih i novogodišnjih blagdana škola se je još jednom uključila u akciju „Za 1000 radosti“ koju provodi Hrvatski Caritas. Ove su se godine prodavale narukvice u različitim bojama i s prigodnim porukama.

Ne propuštamo djelovati human(itarn)o Prodajnom akcijom u četvr- vim obiteljima. Sva prikupljana tak 30. i petak 31. ožujka naša novčana sredstva bit će donise škola pridružila nizu podu- rana udruzi Krijesnica. Od popiratelja „Krijesnice“, udruge četka školske godine naša je za pomoć djeci i obiteljima su- škola ostvarila suradnju s nekoočenim s malignim bolestima. liko humanitarnih organizacija.

Jabuka

I ove godine učiteljice i naši vrijedni učenici su prodavali predmete koje su sami izradili i na taj se način solidarizirali s pogođenim vršnjacima i njiho-

Tako smo ujesen prodajom gumica za brisanje sa znakom Crvenoga križa podržali djelovanje te organizacije, a upravo je počela slična proljetna akcija.

Prigodnom prodajom jabuka kao simbola naše škole, također urešenih poticajnim porukama, škola je ostvarila suradnju s UNICEF-ovim projektom „Škole za Afriku“.

I ove se godine prikupljaju plastični čepovi u korist Udruge oboljelih od leukemije i limfoma, a nije izostala ni dugogodišnja suradnja s udrugom „Kap dobrote“ koja brine o starim i nemoćnim osobama.

Učenici su ukrašavali vrećice koje udruga koristi za božićne i uskrsne pakete za svoje korisnike.

Razgovor s učenicama iz Švicarske

U Hrvatsku su došle posjetiti prijateljicu, inače su im i roditelji Hrvati Nina: Kako se zovete i otkuda dolazite?

Astrid: Iz Švicarske, ja se zovem Astrid.

Fea: A ja sam Fea. Nina: Lijepa imena!

Karlo: Kada i zašto ste došle u Hrvatsku?

Astrid: Mi smo došli u Hrvatsku…

Fea: …na praznike.

Roko: Na koliko dugo ste došli?

Astrid: Na dva tjedna.

Roko: Jeste li blizanke, jer ja jesam?!

Astrid i Fea: Jesmo.

Nina: Kakvim vam se čini život u Hrvatskoj i je li bolje u Švicarskoj?

Fea: Ne znam baš, i

tamo, i tu je dobro.

Roko: Kako ste naučile hrvatski?

Astrid i Fea: Od mame i tate, oni su iz Hrvatske.

Karlo: Znate li možda iz kojega grada dolaze?

Astrid i Fea: Iz Zagreba.

Karlo: Kako su vas prihvatila djeca u školi i je li vam dobro u razredu?

Astrid: Mi imamo školu u Švicarskoj. Tamo smo u 4. razredu.

Nina: Imate li hobi i što radite u slobodno vrijeme?

Astrid i Fea: Idemo na penjanje, plivanje ili vozimo bicikl s tatom.

Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

Roko: Kako ste se osjećale kada ste došle u Hrvatsku?

Astrid i Fea: Odlično!

Karlo: Koji vam je najdraži predmet u školi?

Fea: Nemamo najdraže predmete u školi, ali volimo plivanje i gimnastiku…

Roko: Kako izgleda nastava u vašoj školi? Jesu li profesori strogi?

Astrid i Fea: Radimo jako puno testova.

Nina: Jesu li vam torbe jednako teške kao učenicima u Hrvatskoj?

Astrid: Mi ne nosimo torbe doma.

Roko: Jeste li zajedno u razredu?!

Astrid i Fea: Nismo. U različitim smo razredima.

Karlo: Imate li zadaću?

Astrid: Samo u srijedu imamo zadaću, za četvrtak.

Karlo, Nina, Roko: Hvala vam na razgovoru!

Posjet Psihijatrijskoj bolnici za djecu

Moji prijatelji i ja smo neki dan posjetili naš odjel Škole u Psihijatrijskoj bolnici za djecu u Kukuljevićevoj ulici, u Zagrebu.

To je bolnica za mlade s poremećajima u ponašanju. Zadatak nam je bio otkriti koja je razlika u nastavi u njihovoj i našoj ustanovi s obzirom na to da imamo iste profesore. Evo što smo otkrili.

Susreli smo i T. B. koji pohađa šesti razred. Iskreno mi je rekao da mu je ova škola puno draža zbog manjeg broja sati koje ovdje pohađa, ali da je tužan što nema satove tjelesnog, glazbenog i likovnog. Svi su zajedno u jednoj učionici gdje im se održava nastava. U učionici djeca imaju TV, računala i stolni nogomet.

R. i L. K. idu u osmi razred.

Obje imaju četrnaest godina. U školu u bolnici su krenule na početku školske godine. Kada sam ih pitala koja im je škola draža i zašto, evo što su mi odgovorile: “Ova škola nam je draža jer su profesori puni razumijevanja, a prijatelji su zabavni.”

Njihova nastava traje četiri sata dnevno tako da je u odnosu na našu puno kraća. Premda imaju prilagođeni, individualizirani i redovni program, ne zaostaju puno s gradivom za nama.

Kada bih im postavila pitanje: “Zašto ti je ova škola draža?”, većina bi mi odgovorila isto. Rekli bi mi da im je draža ova škola jer ih profesori slušaju, imaju strpljenja za njih, ovdje su pronašli ludo i nezaboravno društvo vršnjaka koje ih bolje razumije od djece u prijašnjim školama.

K., D. T. i A. B. su sedmi razred.

Složile su se da je društvo odlično, a škola im se sviđa jer, kako su one to opisale, u ovoj školi ne osjećaju pritisak koji su osjećale u svojim starim školama.

Slušajući tu djecu, kako su se lijepo prilagodila i uklopila u instituciju koja im omogućuje učenje i obrazovanje prilago-

đeno njihovim i samo njihovim potrebama, pomislila sam kako smo mi “obični” klinci koji se školuju u svojim “starim” i uvijek istim školama – u stvari zakinuti za tu neku posebnost pristupa profesora svakom đaku ponaosob. Međutim, kada sam sutradan došla u svoju školu i sjela u svoju i samo svoju klupu, pogledala svoje razredne prijatelje i profesore ispred sebe, provela veliki odmor u zafrkanciji sa svojim najdražim curkama – osjetila sam zahvalnost na svemu što živim, što mi je dostupno, što me okružuje i na koncu na onome što jesam.

Zita Marula Prižmić

9

Projekti

Erasmus+ Think and study green

Osnovna škola Jabukovac - Zagreb po prvi puta sudjeluje u Erasmus+ projektu youth mobility sa školom sa Sicilije.

Jabuka

Ove školske godine 2016/2017 po prvi puta je naša škola prijavila 3 projekta Agenciji za mobilnost i Europske programe. Prvi projekt smo prijavili u listopadu „Think and study green“ K1 te dobili financijsku pomoć za njegovu realizaciju 27.400 Eur. Sljedeći projekt koji smo prijavili je K1-stručna tematska usavršavanja učitelja u zemljama Eu-a te zadnji prijavljeni projekt krajem ožujka bio je K2 partnerstvo sa školama iz Latvije, Francuske, Španjolske i Hrvatske. Veselimo se rezultatima krajem ove školske godine.

U projektu sudjeluje oko 15 učitelja i 50 učenika šireg tima, a glavni nosioci aktivnosti i organizacije su prof. biologije Valjak-Porupski, učitelj informatike Horvat, prof. glazbene kulture Marendić-Bajs te ravnateljica Šimunić Cvrtila, prof. engleskog i talijanskog jezika te 22 učenika koji krajem svibnja putuju na Siciliju na tjedan dana.

U međuvremenu radimo na projektu „Think and study green“ te smo upravo odradili pripremni posjet sa profesoricama iz Siracuse Francesom Luca i Sarom Brunno. Složili smo se oko

svih aktivnosti tijekom mobilnosti koje moramo napraviti , a ujedno kolegicama dočarali našu školu i predivan grad Zagreb.

Razmjenom iskustava i informacija tijekom ove godine učenici ovih škola EU-e moći će promovirati ideju očuvanja školskog okoliša, njegovog uređenja, rad na edukativnoj stazi promatranja ptica, biljaka i stabala koji nas okružuju te uvođenje istraživačkog i inovativnog poučavanja i vanučioničke nastave.

U projektu se koriste različite pedagoške metode na kreativan način, te su učenici uspješno motivirani za postavljanje sadržaja i aktivno učenje. Projekt je uspješno integriran u kurikulum.

Komunikacija, razmjena i suradnja među partnerskim školama je dobra. IKT alati su upotrijebljeni u svrhu ostvarivanja ciljeva projekta. Dokumentiranje aktivnosti je u tijeku putem mrežne stranice škole, školskog časopisa, E-twinning platforme i web

stranice projekta s izraženom evaluacijom i diseminacijom.

Ovakvim sudjelovanjem u međunarodnim aktivnostima i projektima učenici usvajaju temeljne životne kompetencije, rade u grupama, surađuju s europskim učenicima, razmjenjuju materijale i služe se engleskim jezikom koji je radni jezik svih projekata.

Također, usvajaju socijalne, interkulturalne te digitalne vještine i kompetencije, radno okružje je poticajno, kreativno i ugodno tako da su učenici motivirani za rad i u budućim projektima.

Radni se dio sastoji od predavanja, radionica, izložbe projektnih ideja, pronalaženja korisnih rješenja za ptice, planiranja poučne staze i prezentacije istih.

Važno je spomenuti kako provođenje projekata, ali i projektna nastava u školi obogaćuju odgojno - obrazovni proces te je takva

Koordinatori „Think and study green“

Romana Šimunić Cvrtila, ravnateljica

Jasna Marendić Bajs, profesor

Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

Alen Horvat, učitelj

Mirjana ValjakPorupski, profesor

nastava usmjerena na učenika i njegov aktivan odnos prema radu. Koristeći se različitim medijima i izvorima znanja i informacija, sudjelovanje u projektima omogućuje učenicima stjecanje znanja, kompetencija, i vještina kojim postaju tolerantniji, otvoreniji prema učenju i stjecanju znanja, motiviraniji za rad, a kojima razvijaju svoju kreativnost, socijalne i interkulturalne osobine, kritičko mišljenje, samoinicijativnost i fleksibilnost u radu.

Potreba učenika za razvojem kompetencija u školi postala je važnim dijelom obrazovnih sustava diljem svijeta. U digitaliziranom svijetu obrazovanje usmjereno na kompetencije sve više dobiva na značaju. Glavni preporučeni pristup podučavanju ključnih kompetencija jest osiguranje interaktivnog okruženja koje promiče suradnju i mulitidisciplinarnost, a u kojemu se učenici mogu uključiti u praktične zadatke.

Učitelji koji sudjeluju u takvim projektima imaju priliku upoznati rad europskih kolega, surađivati s njima i razmjenjivati iskustva i primjere dobre prakse koje uvijek mogu nadograditi u svakodnevnom radu s učenicima te tako obogatiti odgojno- obrazovni proces.

Učenje radom na projektima izuzetno je pogodna metoda za razvoj kompetencija učenika jer se istodobno može obraditi više ključnih kompetencija i povezati više nastavnih predmeta. Ovakvo nastavno okruženje popraćeno je intenzivnom upotrebom tehnologije, a upravo Erasmus

k1 i k2 projekti koji se temelje na kreativnoj primjeni informacijsko-komunikacijske tehnologije mogu biti izuzetno korisni za razvoj učeničkih kompetencija, te potaknuti razvoj kompetencija i pomoćnih vještina na način koji je učenicima zanimljiv i smislen.

Rad na svim projektima osobito je dobar za razvoj transverzalnih vještina koje povezuju različite predmete, a u našem slučaju engleski jezik, informatiku, biologiju, fiziku, tehnički i likovni odgoj.

Ravnateljica Romana Šimunić Cvrtila,prof.

Eko akcija: Skupljajmo zajedno stare baterije Marljivo skupljamo baterije da oko nas sve bude ljepše, čišće, blistavije!

Ništa nam nije teško za djecu, ljude, zemaljske osmijehe za projekt “Friško“ , “Friško”!

Tu smo svi kao jedan, maleni razred, ali vrijedan!

I nagradu smo osvojili mi, al’ ništa ljepše od dječje savjesne RADOSTI. Sonja Vučić, prof.

Projektu Skupljajmo zajedno stare baterije pridružili smo se od drugog polugodišta ove školske godine i mi, učenici i djelatnici OŠ Jabukovac iz Zagreba. Iz tjedna u tjedan pokazujemo da smo spremni ekološki djelovati i tako očuvati prirodni okoliš.

Sudjelujući u skupljanju i zbrinjavanju starih baterija, učenici su potaknuli svoje roditelje, susjede i prijatelje da se uklju-

če u akciju. Zajednička akcija skupljanja starih baterija ide dalje, na Jabukovcu FRIŠ-ovi spremnici se pune, akumulatori odvoze i sve to uz pjesmu.

Mnogi su učenici bili jako aktivni u skupljanju i redovitom punjenju spremnika. Već u prvoj akciji za samo dva tjedna skupili smo 53 kg baterija, u drugoj akciji broj je narastao na 204 kg, a do kraja školske godine bit će još više…

Treba naglasiti da smo skupili i 173 kg akumulatora. Nakon prve akcije najmarljiviji FRIŠkići proglašeni su učenici 2. a razreda sa svojim učiteljicama Sonjom Vučić i Krunoslavom Kregar. Nagrađeni su odlaskom u kino gdje su gledali film „Uzbuna na Zelenom Vrhu“. Svi žele biti NAJBOLJI! To je veliki plus za NAS i za PRIRODU! Inicijator i koordinator projekta prof. Senija Badić

11

Projekti

Projekt Poticanje čitanja na Jabukovcu Nema knjige, a da se u njoj nešto dobro ne nađe.

Jabuka

Cervantes

Uključili smo se i ove godine u Program poticanja čitanja: ČITAJ koji provodi Centar za knjigu pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture. Naše učenice: Nina Bosak, Dora Markovinović, Irma Pušec, Anja Škurla, Kaja Glasnović, Lorena Dalić, Mia Maccormick i Uršula Matana bile su na radionici čitanja i pisanja u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke na Dolcu 8. Voditelji programa su: književnik Miroslav Mićanović te Maja Zrnčić, koordinatorica Nacionalne strategije poticanja čitanja.

Naš prvi korak uspješno je završen. Nakon provedene i obrađene ankete na temu KOJE SU

NAM KNJIGE ULJEPŠALE DJETINJSTVO stigli su rezultati tj. LISTE najčitanijih dječjih knjiga koje su izdvojili naši učenici, njihovi roditelji, učitelji i drugi djelatnici.

Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj anketi. Uslijedio je naš drugi korak u Projektu.

Obilježili smo MEĐUNARODNI DAN DJEČJE KNJIGE - 2. travnja.

Povodom toga u Školi je cijeli tjedan organizirana RAZMJENA KNJIGA među učenicima po pojedinim razrednim odjelima I. – VIII. razreda. Zbog povećanja motivacije učenika za čitanje u okviru projektne i izvanučionične terenske nastave proveli smo i KNJIŽEVNE ŠETNICE - posjetili Kuću Šenoa, išli tragom Krleže, Matoša i Zagorke. Popunjavali smo naše ČITATELJSKE PUTOVNICE i izabrali NAJČITATELJE RAZREDA. Osim u knjižnici, sada imamo i novi ČITALAČKI KUTAK - pravo mjesto za druženje s knjigom i prijateljima u predvorju Škole.

Na dan njegova otvorenja održali smo KNJIŽEVNU VEČER. U goste nam je došla Barbara Tarta-

glia Roca koja je predstavila svoj projekt „Čitanjem oko svijeta“.

Znanstvena suradnica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. sc. Ivana Lovrić Jović uz naše mlade novinare vodila je s gošćom razgovor o književnosti drugih naroda. I to nije sve. U pripremi su još neki zanimljivi susreti. U mjesecu svibnju najavila je svoj dolazak Sanja Pilić, poznata hrvat-

ska književnica za mlade. Na završetku školske godine u lipnju imat ćemo u Školi i poseban kazališni događaj. Glumac i profesor na Akademiji dramskih umjetnosti Joško Ševo približit će nam mnoge vrijedne tekstove iz starije i novije hrvatske književnosti u svojoj monodrami Govorite li hrvatski.

Koordinatorica Projekta Senija Badić, prof.

Knjigometar: TOP - lista knjiga koje su im uljepšale djetinjstvo Rezultati provedene ankete među učenicima, roditeljima, učiteljima i ostalim djelatnicima naše Škole.

Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u anketi i time pridonijeli provedbi zajedničkog projekta.

Učenici . Dnevnik Pauline P. - S. Polak 1 2. Vlak u snijegu - M. Lovrak 3. Gregov dnevnik - Jeff Kinney 4. Bajke - Braća Grimm 5. Pale sam na svijetu Jens Sigsgaard 6. Čudnovate zgode šegrta Hlapića - I. B. Mažuranić 7. Gospodar prstenova J. R. R. Tolkien 8. Harry Potter - J. K. Rowling 9. Koko i duhovi - Ivan Kušan 10. Pinokio - Carlo Collodi

Roditelji 42 27 26 25 24 23 18 16 15 14

. Vlak u snijegu - M. Lovrak 1 1. Družba Pere Kvržice Mato Lovrak 2. Mali princ Antoine de Saint Exupery 3. Koko i duhovi - Ivan Kušan 4. Zvižduk s Bukovca - Z. Milčec 5. Koko u Parizu - Ivan Kušan 6. Čudnovate zgode šegrta Hlapića - I. B. Mažuranić 7. Lažeš, Melita - Ivan Kušan 8. Tajni dnevnik A. Molea S. Townsend 9. Priče iz davnine Ivana Brlić Mažuranić 10. Heidi - Johanna Spyri

Učitelji i djelatnici škole 59 59 57 39 36 31 27 26 25 24 21

.

1 2.

3.

3.

3.

4.

5.

5.

6.

6.

Vlak u snijegu - M. Lovrak 12 Heidi - Johanna Spyri 7 Mali princ Antoine de Saint Exupery 6 Čudnovate zgode šegrta Hlapića - I. B. Mažuranić 6 Družba Pere Kvržice Mato Lovrak 6 Ježeva kućica -Branko Ćopić 5 Priče iz davnine Ivana Brlić Mažuranić 4 Pipi Duga Čarapa - A. Lindgren 4 Junaci Pavlove ulice Ferenc Molnar 3 Svi romani Ivana Kušana 3

Komisija za obradu podataka: Viva Stanković, 8. a; Irma Pušec, 7. b; Stjepko Šarinić, 7. b; Zlatka Belošević, knjižničarka; Senija Badić, koordinatorica

Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

Intervju

Božidar Prosenjak Na Dan škole OŠ Jabukovac - Zagreb, pozvali smo u goste književnika Božidara Prosenjaka da isti s nama proslavi te podijeli neka svoja iskustva s nama učenicima.

Djeco, mnogi od nas smo milijarderi, a da toga uopće nismo svjesni!

Kako se postaje autor Kako ste postali pisac?

“Mislim da se pisac ne postaje, kao pisac se rodiš. Sve sam u životu pokušao napraviti da ne budem pisac. Radio sam svakakve poslove, bio sam vatrogasac, mljekar, smetlar, jednostavno nisam htio biti pisac.

Zašto? Pisac ono što je najnježnije u njemu stavlja pred ljude i onda, kada ga zgaze, jako ga povrijede. Shvatio sam da svaki čovjek ima neki dar, a moj dar je pisanje. Na kraju sam zaključio da me nijedno od tih zanimanja nije činilo sretnim kao pisanje.”

Ima li pisac poput Vas dijete u sebi koje mu govori što djeca vole čitati?

“Kad sam bio dijete, stalno sam maštao o tome kako će to biti kada odrastem. Ali postavit ću ovakvo pitanje: kakva je razlika između pisanju za djecu i odrasle? U stvari nikakva! Postoji samo jedna bitna tehnička razlika: kada pišemo za djecu, moramo izabrati jezik i teme koje djeca razumiju. U suštini, svaka dobra knjiga je borba između dobra i zla, slično kao i u našem životu.”

Možete li opisati postupak pisanja svojih djela?

“Ako imam tri dana za pisanje, onda su dva dana predviđena za razmišljanje, a tek treći dan sjednem za računalo i pišem.

Dakle, razmišljanje je zapravo glavni dio svakog pisanja.”

Koje su osobe obilježile Vaš rad ili Vas na bilo koji način inspirirale?

“Kroz život čovjek sretne puno ljudi, međutim neke susrete pamti cijeli život i ne bi ih ni za što mijenjao. Bilo je u životu puno takvih osoba. Izdvojio bih

jednog koji je meni bio jako bitan, a to je moj profesor iz Hrvatskog jezika u petom razredu.

Dogodilo se to da sam bio lijen i u pubertetu, nisam pisao zadaće i nije mi se dalo učiti, a onda sam odlučio napisati najbolju zadaću na svijetu. Kada sam je pročitao pred razredom, profesor mi je dao toliko veliku peticu da ju je upisao u dvije rubrike.”

Razgovarate li ikada s djecom kako biste saznali što vole čitati?

“Prije nego li objavim knjigu, uvijek je prvo dam djeci ili nekim kolegama da je pročitaju i daju mi savjete, jer jednom kada je objaviš, nema više povratka. Savjeti mogu samo pomoći, nikako odmoći.”

Malo o piščevu djetinjstvu Jeste li puno čitali u djetinjstvu i kako gledate na današnju stvarnost u kojoj djeca puno više drže mobitele u rukama umjesto knjiga?

“Uopće me to ne zabrinjava,

a reći ću vam i zašto. Kada sam bio mlad, pojavio se radio i svi su govorili zašto čitati novine kada imamo radio. Na kraju su ostale i novine, i radio. Pojavila se televizija i čitava se priča ponovila. Želim vam reći da knjigu jednostavno ništa ne može zamijeniti.” Što Vam je najveća nagrada nakon što napišete neko djelo?

“Ma, čudne su te situacije s nagradama. Siguran sam da vam je najdraža ocjena petica, jesam li u pravu? Evo, vidite, ja volim jedinicu! (smijeh) Najviše sam volio jedinicu i napisao sam jednu pjesmu, svoju najkraću pjesmu, a ide ovako:

Više od svih svojih petica volim jedinicu, svoga učitelja!”

A moja jedinica je moja kćer! (smijeh)

U životu mi je najveća nagrada moja kćer.

13

Intervju

Jabuka

Branko Lustig O romanu Divlji konj

O životnoj mudrosti

Divlji konj je alegorijski roman.

Pričajući o konjima Vi nas, zapravo, učite o ljudima. Međutim, kada čitamo basne, pred sobom predočavamo cvrčka ili mrava, a čitajući Divljeg konja, s lakoćom se poistovjećujemo sa svakim likom. Kako ste u tome uspjeli?

Kroz svoja prozna djela naučili ste nas i ukazali nam na temeljne ljudske vrijednosti, kao što su ljubav, prijateljstvo, sloboda, strpljivost, darežljivost, solidarnost…

U jednoj ste svojoj priči napisali da je najveće junaštvo na svijetu pobjeda čovjeka nad samim sobom, što je možda i ponajveća zadaća svakog čovjeka. Počašćeni smo što ste danas, na Dan škole među nama, a za kraj nam pokušajte odgovoriti na svoj poseban i vedar način – vidite li u današnjoj djeci dovoljno Sijača sreće (djelo Božidara Prosenjaka, op.a.)?“ Prije svega trebamo se pitati što je sreća, jer za svakoga je sreća nešto drugo. Možete li samo zamisliti koliko je pahulja palo na vaše školsko igralište ove godine, a nijedna nije ista! Koliko je samo ljudi na planeti Zemlji, a nitko nije isti!? Dvije snježne pahuljice nisu napravljene iste!

Kao da nam je netko htio reći kakvo je čovjek čudo! Vi, svako od vas – u sebi nosi nevjerojatne vrijednosti! Ali ponekad do toga ne možemo doći sami od sebe. U tome nam pomaže književnost! Književnost i književna djela, ljudi koji su nešto iskusili, tu su između ostaloga da nam pokažu što imamo u sebi te koliko smo bogati, da nam otvore sliku nas samih – što to imamo u sebi! Nevjerojatne vrjednote čuče u svakome od vas, djeco!

Jedino je žalosno što mnogi od nas to ne koriste, a to je jednostavno zato što mi toga nismo svjesni!

Nazvao me nedavno prijatelj-književnik, u poznim godinama i drhtavim, hrapavim glasom rekao: “Znaš što? Lopov, koji je osuđen na doživotnu robiju, sretniji je od mene! Jer on može pisati, a ja više ne mogu.”

Za njega je sreća bila pisanje.

Djeco, mnogi od nas smo milijarderi, a da toga uopće nismo svjesni!”

“Kao dijete živio sam na selu.

Kada bi me netko pitao volim li konje, ne bih mogao odgovoriti na to pitanje jer su konji bili sastavni dio mog života. Dobro sam ih upoznao i shvatio da su jako slični ljudima. Preko konja mogu prikazati cijeli jedan spektar životne istine. Ima još jedan pisac iz vaših čitanki koji vrlo uspješno govori o životnoj istini, a to je Ivo Andrić.

Vjerujete li da cilj opravdava sredstvo?

“Nisam očekivao baš takvo pitanje. Postoji izreka koja kaže da trudnica smije ukrasti jabuku.

To znači da neki puta, da bismo spasili život – možemo i slagati. Želim reći da nisam nikada požalio. I to mi puno govori o ispravnosti mojih postupaka.

Znate, neki puta se neke velike stvari dogode duboko u nama.

I to što sačuvamo za sebe, a da ostanemo pravi ljudi, mnogo je veće i od čega drugog.”

Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

Dalek je put od Branko Lustig rodio se u Osijeku, 10. Lipnja 1932. godine. On je hrvatski glumac i producent židovskog podrijetla. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je interniran u koncentracijskim logorima Auschwitz i Bergen-Belsen. Prvi je Hrvat koji je kao najbolji producent dobio dvije nagrade Oscar, prvu 1993. godine za Schindlerovu listu, a drugu 2001. za film Gladijator. Za iste filmove dodijeljen mu je Zlatni globus. Od poznatijih filmova koje je pruducirao tu su još i Hannibal, Pad crnog jastreba i The Peacemaker. Kao glumac poznat nam je iz filmova: The Peacemaker, Schindlerova lista, Nikola Tesla i Seljačka buna.

Lustig na njemačkom znači sretan.

Odgovara li to vašem karakteru?

Ne znam. To biste trebali pitati moju ženu. Ili mog psa Kukija. (smijeh) Možete li nam usporediti život u Americi i Hrvatskoj?

To je vrlo teško jer su te dvije zemlje vrlo različite. U Americi je sve užurbano, dok se u Hrvatskoj može živjeti mirnim životom.

Kako ste se snašli s engleskim jezikom?

Mislim da se čovjek može pohvaliti potpunim poznavanjem jezika tek kada na njemu počne razmišljati. A ja sam sebe uhvatio neki dan kako razmišljam na engleskom.

Koliko jezika uopće govorite?

Mogu pričati na njih jedanaest, a govorim ih pet.

Kako ste postali producentom?

Prvi sam put otišao u Ameriku sam, bez žene i kćeri Sare kojoj su tada bile četiri godine. Ali vratio sam se brzo u Europu snimajući za Amerikance. Uglavnom serije i TV filmove, ali na film nikako nisam uspijevao doći. A Spielbergu sam se odlučio javiti potkraj osamdesetih, kad sam drugi put došao u Ameriku. Ovaj put sa ženom i djetetom. Došao sam u njegov ured, predstavio se, ali uspio sam doći samo do njegove sekretarice Ketty Kennedy, koja mi je rekla neka ostavim broj telefona pa će mi se javiti ako me budu trebali.

Javili su se nakon dvije i pol go-

d

Auschwitza do ove pozornice

Umirući su mi ostavili u amanet da ako preživim, pričam kako je bilo. dine. U to sam vrijeme radio na filmu Intruders (1992.), o malim zelenima koji dolaze na Zemlju i kradu ljude, ali zbog problema sa srcem morao sam na operaciju. Trajala je pet sati, u bolnici sam ostao tri-četiri dana, a zatim su me pustili kući na oporavak.

Kako sam ubrzo nakon operacije hodao, odlučio sam pomoći redatelju montirati film. Zazvonio je telefon, javila se moja supruga, i doviknula mi da me trebaju iz ureda Stevena Spielberga. Ovaj se put javio njegov direktor Jerry Mulen i pozvao me na ručak. Vozač me morao odvesti do restorana jer još nisam mogao sam voziti.

Nakon ručka dao mi je scenarij za Schindlerovu listu. Kad sam je pročitao, bio sam pozvan na razgovor sa Spielbergom, ali uz upozorenje da budem kratak, da za mene ima samo pet minuta jer mora na neki ručak. Čekao sam ga ni sam ne znam koliko i kad sam već mislio da nemam sreće i da je otišao na taj ručak, otvorila su se vrata. Dobacio mi je da budem kratak. Ali ostali smo razgovarati sat i pol.

Sve me ispitao o danima u logoru, a na kraju smo zajedno otpjevali mađarsku pjesmu Tužna je nedjelja. Kad sam odlazio, poljubio mi je logoraški broj i rekao da ću biti njegov producent. Sutradan sam već imao svoj ured, dobio sam i ugovor i počeo raditi kao producent.

Što se od vas tražilo?

Ja sam mu samo sugerirao da snimimo film na autentičnoj lokaciji u blizini Krakova, a ne u Pragu, kako je on u početku želio, s čim se složio, a od mene je tražio da predložim ekipu s kojom bismo snimali film. Predložio sam mu Nenada Pečura, Sergija Mimicu, zapravo sve osim kamermana koji je bio njegov. Sergio je čak dvanaest godina ostao s njim.

Kako ste doživjeli svog prvog Oscara?

Otišao sam u Armanijev dućan jer sam morao kupiti smoking, košulju, kravatu, dugmad za manžete, Mirjana i Sara kupile su haljine, a po nas je pred kuću stigla limuzina. Ali kad smo dolazili na svečanost dodjele Oscara, jedan čuvar nas je pomaknuo u stranu s crvenog tepiha jer je on bio rezerviran za zvijezde. Sjedili smo sa Spielbergom u trećem redu. Bili smo nominirani u dvanaest kategorija, a dobili smo sedam Oscara. Ja nisam ni čuo da smo dobili Oscar, nego mi je to postalo jasno kad sam vidio svoju suprugu kako je skočila tri metra uvis. Steven, Jerry i ja izišli smo na pozornicu. Njih dvojica su govorila. I ja sam se pripremao, ali mislio sam da za mene neće više biti vremena. Ali onda sam shvatio da ipak nešto moram reći. U dvorani je vladala grobna tišina i ja sam počeo: “Moj broj je A3317.”

Pogledao sam krajičkom oka prema satu koji je stajao pokraj dirigenta da bismo se mogli ravnati.

Vidio sam da su ga iz režije zaustavili pa sam nastavio: “Dalek je put od Auschwitza do ove pozornice.

Umirući su mi ostavili u amanet da ako preživim, pričam kako je bilo.” Nakon toga svi su ustali i počeli pljeskati, a nešto kasnije su nam prilazili, čestitali nam, tapšali nas, a neke glumice su plakale…”

U kakvim ste odnosima s glumcima s kojima ste surađivali?

Sa svima sam dobar osim s Clooneyem. S njim ne razgovaram već dvanaest godina, od snimanja Mirotvorca. Bio je lijen, nije znao tekst, unatoč mojoj zabrani za vrijeme snimanja igrao je košarku i posvađali smo se. Profesionalac se tako ne smije ponašati, jer ako se njemu nešto dogodi, dovodi u pitanje cijeli projekt. Srećom, naše je snimanje prošlo u redu, ali na snimanju Batmana slomio je ruku igrajući košarku.

S kime ste posebno dobri?

Orlando Bloom je fenomenalan čovjek, pravi prijatelj. I jako sam dobar s Russellom Croweom. On me zove papa.

Mislite li da je moguće zle ljude napraviti dobrima te kako zlo iskorijeniti?

Mislim da je zlo teška riječ. Nije sve bijelo i crno, između ima puno sivih nijansi. Uvijek će biti razlika u uvjerenjima, i mislim da svi mi ponekad postupimo dobro, a ponekad malo manje dobro. Jedino što je važno je da to uočimo i da uvijek dobro razmislimo o onome što činimo te o posljedicama toga što činimo.

I za kraj, koja je vaša poruka, nama mladim ljudima?

Ostanite svoji. A ako vam na licu iskoči nešto poput ovoga što je meni iskočilo i to ne prolazi, a prošlo je već dosta vremena, posjetite doktora ili ćete imati ovakav šav kakav danas ja imam.

(Branko Lustig imao je operaciju na ustima nekoliko dana ranije)

15

Intervju

Senija Badić A što je drugo učenje nego znatiželja „Neka vam cijeli svijet bude učionica.“ (Konfucije) nja) o tome. Tamo sam doživjela svu ljepotu ovog našeg poziva.

Jabuka

Koliko dugo radite u školi?

Kao profesor radim dugo – skoro četrdeset godina.

U našu školu došla sam 25. veljače 1980. Dobro se sjećam tog dana.

Na prvom nastavnom satu interpretirala sam Cesarićevu poeziju.

Zašto ste odlučili postati profesorica Hrvatskoga jezika?

Još kao malena djevojčica željela sam postati učiteljicom, profesoricom. Jako rano sam naučila čitati i pisati, već s četiri i pol godine. Oduvijek sam voljela knjige.

Imali smo veliku kućnu biblioteku. Posebno volim poeziju koju i sama pišem. Imala sam u svojoj osnovnoj školi jako dobru nastavnicu Hrvatskog jezika Jelenu Drakulić koja je dodatno pobudila tu želju za pisanjem i čitanjem.

Bila sam literarka odmalena.

Jeste li ikada radili u nekoj drugoj školi?

Da, radila sam na početku svoje karijere još u nekoliko škola. Najduže u OŠ Ivana Gorana Kovačića na Šalati u Zagrebu gdje sam položila i stručni ispit. Zanimljivo je i moje učiteljsko iskustvo koje sam stekla radeći jednu školsku godinu u maloj Područnoj školi Luka – Kupljenovo pokraj Zaprešića, baš poput Šenoine Branke. Tada sam radila u razrednoj i predmetnoj nastavi. Putovala sam svaki dan na posao rano ujutro, a vraćala se uvečer. Prije podne zamjenjivala sam bolesnu kolegicu iz Hrvatskoga jezika i bila razrednica osmašima, a poslije podne učila prvašiće pisati prva slova…Možda jednom i napišem knjigu memoara (sjeća-

Zašto ste odlučili raditi baš u OŠ Jabukovac ?

Nisam to ja odlučila , već su me odabrali između mnogih kandidata. Kada sam išla prvi put na razgovor, bilo mi je nepoznato gdje se škola točno nalazi. Iako sam rođena i odrasla u Zagrebu, o njoj tada nisam puno znala. Zanimljivo, tako je blizu centra i gradske vreve, a opet u zelenoj oazi mira, tuškanačkom parku. Sretna sam što tako dugo boravim i radim ovdje na Jabukovcu. Napisala sam i pjesmu Valcer s Tuškanca kao i stihove Dobrodošlica za prvašiće, ali i ne samo za njih: Uz cvrkut ptica s Tuškanca / čuje se pjesma iz Jabukovca, / te male škole bez mane / koja u svako srce stane./ Što Vas je zanimalo kad ste bili mali?

Kao malena, puno sam vremena provodila igrajući se sa svojim prijateljima i to - vani. Naše dvorište je za nas bilo mjesto druženja. Dok su dječaci igrali nogomet, mi djevojčice smo razmjenjivale salvete i razglednice. Dopisivali smo se s glumcima i pjevačima…

Zajedno smo igrali skrivača i badminton. Odlično smo svi koturali i klizali. Ljeti i zimi provodili smo svoje slobodno vrijeme na Šalati. Ljeti – kupanje na bazenima, a zimi – sanjkanje na Livadi i zna se – klizanje. Ne smijem zaboraviti na naše školsko dvorište u Draškovićevoj ulici koje nam je bilo omiljeno okupljalište i mjesto zabave.

Kakvi ste bili u školi?

Oduvijek sam bila odlična učenica. Jako sam voljela humanističke znanosti. Osim jezika i literature, obožavala sam likovni odgoj. To mi je omogućilo kasnije i stvaranje mog osobnog svijeta koji sam tijekom svih ovih godina pomno nadograđivala i kao profesor, ali i kao osoba. Pjevala sam i u školskom zboru. Bila sam član literarno-recitatorske grupe u školi.

Pohađala sam i dramski studio u Preradovićevoj ulici. Rado se sjećam svoje voditeljice dramske pedagoginje Slavenke Čečuk.

Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

Koji Vam je najdraži pisac ?

Ima ih više. Volim klasike hrvatske i svjetske književnosti. Ipak, posebno mjesto ima pjesnik Dragutin Tadijanović. Osim što volim njegovu poeziju, on me svojom pjesmom Da sam ja učiteljica i potaknuo da to u životu i postanem. Bila sam jako ponosna kao gimnazijalka na nagradu za svoj literarni rad pod tim naslovom koji sam napisala na temu Moje buduće zanimanje. Štoviše, pjesnik Tadijanović i ja smo se i privatno upoznali. Jako su ga veselili susreti s mojom vlastitom djecom. Posvetila sam mu i svoje dvije pjesme. Slažem se s mišlju bivše učenice literarke Ane Boban: „Od njega sam nešto naučila – da je duh najvažniji. Uspijemo li ostati zauvijek mladi u srcu, sve ostalo postat će nevažno.“

Ako biste mogli birati, biste li radili neki drugi posao?

Ne, nikada nisam željela raditi niti jedan drugi posao osim ovog.

Zato što ja ovo i ne doživljavam kao posao već kao poziv. Po prirodi sam vrlo znatiželjna osoba.

Volim istraživati, otkrivati, a rad s učenicima i mladima daje mi za to dodatni poticaj i nadahnuće. A što je drugo učenje nego znatiželja!

Ona nas vodi na našem putu odrastanja. Ona je pokretač, ona nam širi horizonte. Zajedno s vama, iz godine u godinu i ja želim znati više, stvarati i radovati se novome.

Zanima me uloga učitelja kao akcijskog istraživača. Posljednjih deset godina vođena Konfucijevom mišlju da je učionica ustvari cijeli svijet, bavim se oblicima istraživačkog učenja – projektnom i terenskom nastavom s polazištem u hrvatskome jeziku gdje zajedno s

učenicima dolazim do novih spoznaja putujući Hrvatskom. Išli smo do sada na mnoga zanimljiva mjesta npr. u Motovun k Nazorovu Velom Joži. Po Istri i Krku hodali smo alejom i stazom glagoljaša.

Plovili smo s Nikolom Pulićem Krkom uzvodno, penjali se na Paklenicu inspirirani Zoranićevim Planinama i doživjeli zadarski Pozdrav Suncu osluškujući Morske orgulje.

Vremeplovom smo otputovali sa Šenoom k uskocima u Senj pa posjetili u Rijeci i Novome najknjiževniju hrvatsku obitelj Mažuranić.

Ušli smo i u bajkoviti Ivanin svijet u Ogulinu. Goranov nas je Mali pot

odveo u Lukovdol. S ilircima smo se družili u Zagrebu i Samoboru, s Dedekom Kajbumščakom u Krapini. Predahnuli smo u Zelenjaku uz spomenik Lijepoj Našoj, a završili na Zagrebačkom hipodromu s Prosenjakovim Divljim konjem.

Bavim se poticanjem i promicanjem pismenosti i čitanja. Uvela sam čitateljske putovnice prema austrijskom uzorku kojima putujemo cijelim svjetskim carstvom knjige. Naši učenici proglašeni su dva puta NAJčitateljima grada Zagreba, a na natječaju Modre laste 2009.g. i cijele Hrvatske. S učenicima organiziram književne šetnice Zagrebom koje nas vode tragom Šenoe, Matoša, Krleže, Zagorke…

Iz tog područja objavila sam niz radova, održala mnoga predavanja i prezentacije kao npr. na Državnom simpoziju profesora u Primoštenu ili ove godine u Opatiji na stručno-znanstvenom skupu.

Imala sam prilike, u svom osmogodišnjem radu kao voditeljica

Županijskog stručnog vijeća Grada Zagreba, prenositi dobre primjere prakse svojim kolegama, posebice onim mlađima i tako pridonijeti profesionalnom razvoju učitelja. Što mislite o današnjoj generaciji?

Volim se družiti s mladima.

Dobro se slažemo. Oni uče od mene, ali i ja od njih. Svaka nova generacija donosi nešto novo sa sobom, nešto što i mene ponese. A to je prije svega entuzijazam, polet, želja za promjenom.

Služite li se novom tehnologijom?

Kakvo je Vaše mišljenje o njoj?

Današnja tehnologija promijenila je svima nama život. Promijenila je ritam, naše navike… Ima ona i dobrih i loših strana. Donijela je brzi protok informacija. Ja je također doživljavam kao izazov, ali koristim se njome s mjerom. To bih preporučila i vama mladima. Neka vam ona služi. Ne dozvolite da upravlja vama, vašim vremenom, mjestom, kretanjem, zdravljem.

Previše sjedite pred računalima zaboravljajući na svoju kralježnicu

i oči. Imate više virtualnih, a manje onih stvarnih prijatelja. Prečesto ste u zatvorenom prostoru.

Gledam vas u školi dok dežuram na velikom odmoru. U tišini sjedite na hodniku svaki sam s mobitelom u ruci. Bez stvarne međusobne komunikacije, bez riječi. Još nešto.

Internet kao medij nam daje mnoge mogućnosti, no ne zaboravite na oprez pri kontaktima na mreži. Što volite raditi u slobodno vrijeme ?

Slobodno vrijeme provodim sa svojom obitelji. Puno putujemo.

Do sada smo proputovali Europu i po dužini i po širini. „Prekoračili smo“ do Azije i Afrike. Pravi sam putoholičar. Volim upoznavati nove krajeve i ljude, druge kulture i običaje… Volim obilaziti muzeje i galerije. Jednostavno, volim umjetnost. A kada se vratimo – pišem putopise. Neki su i publicirani kao Razglednice s Baltika (Vilnius – Stari grad s novim licem) ili putopis Istanbul – grad na dva kontinenta.

Veseli li Vas preuređenje škole ? Škola zaslužuje osvježenje nakon toliko godina postojanja. Dugo smo to čekali. Ove školske godine slavi svoj 70. rođendan. Veseli me njezina dogradnja. Povećat će se i broj suvremeno opremljenih učionica. Bit će izgrađena nova dvorana za Tjelesno-zdravstvenu kulturu koja nam je itekako potrebna. Kao majka vrhunske sportašice i državne reprezentativke u sportskoj gimnastici, mogu s pravom reći i potvrditi da sport razvija mnoge dobre sposobnosti i promiče zdravlje. Apsolutno se slažem sa svima znanom krilaticom: U zdravom tijelu – zdrav duh.

Hoćete li posjećivati školu nakon što odete u mirovinu?

Kad god budem u prilici, sigurno ću doći posjetiti školu, svoje učenike i kolege. Veselit ću se sva-

17

Intervju

Robert Kurbaša kom novom susretu. Znatiželjna sam kao i vi . Zanima me kako će izgledati novoizgrađena sportska dvorana, suvremeno opremljene učionice, poučna staza u uređenom školskom dvorištu.

Jabuka

Jeste li žalosni što idete u mirovinu?

Mirovina za mene ne znači isto što i mirovanje. Preusmjerit ću svoj dosadašnji rad i način života. Imam još puno energije, a kako sam znatiželjna, sa svojom obitelji radovat ću se novim putovanjima i tražiti nove izazove.

Bavit ću se i dalje pisanjem. Nedostajat će mi učenici i kolege…

Jabukovac će uvijek imati svoje mjesto u mojem sjećanju, u mojem srcu. Ovdje sam sa svojim učenicima doživjela mnoge lijepe trenutke. S ponosom mogu reći da sam tijekom svog dugogodišnjeg rada dobila mnogobrojne diplome, priznanja i zahvalnice kao njihov mentor na natjecanjima u poznavanju hrvatskoga jezika te smotrama u literarnom, dramskom, novinarskom i filmskom stvaralaštvu na županijskoj i državnoj razini.

Bivši učenici rado mi se jave. Veseli me što su neki od njih nastavili mojim stopama što znači da je misija bila uspješna. Izvela sam deset generacija učenika, od toga devet na Jabukovcu. Sretna sam što su to danas uspješni mladi ljudi koji se vraćaju, sada kao roditelji novih učenika naše škole.

Intervju vodili učenici 6.a Karlo Bubanović, Luka Gereš i Nina Zamberlin Mentor Slaven Šekuljica, prof.

Kao glumac ulazim u lik koji Robert Kurbaša je naš glumac, svima poznat iz serija, kao što su: „Ne daj se, Nina“ i „Ruža vjetrova.“ Kako je on ušao u glumačke vode, tko mu je idol, je li se poistovjetio s nekim likom kojega je glumio, kako su na njega utjecale kritike žirija u „Zvijezde pjevaju“, sve ćete to saznati iz ovog intervjua.

Kako je započela vaša glumačka karijera?

Kako sam ušao u nešto što se zove gluma, što se zove umjetnost?! To je sve počelo negdje vaših godina. Imao sam krasnog profesora hrvatskog jezika u osnovnoj školi koji je u meni vidio učenika s kojim bi mogao ići na natjecanje LIDRANO. Na tim natjecanjima osvajali smo nagrade. Nakon srednje škole u kojoj sam sudjelovao na raznim priredbama i takmičenjima takve vrste, inercijom sam nastavio istim putem i upisao Akademiju dramskih umjetnosti te postao glumac. Što je prevagnulo da danas ne radite nešto drugo?

Pa jednostavno nisam znao što bih drugo u životu radio. Ali tu je bila i epizoda u kojoj sam htio promijeniti sredinu. Htio sam iz Splita otići u Zagreb studirati bilo što jer glumu baš i nije tako jednostavno upisati. Osim na Akademiju dramskih umjetnosti prijavio sam se i na Prometni fakultet te da me nisu tad primili, vjerojatno bih danas bio kontrolor leta.

Jeste li imali podršku obitelji u namjeri da postanete glumac?

Moram priznati da moji roditelji nisu iz kulturnog miljea i njima je sve to bila jedna velika nepoznanica. Poštovali su moju odluku i želju da odem u te vode.

Ne mogu reći da nisu imali ništa protiv. To im je bila velika nepoznanica, ali sad im je jako drago.

Glumili ste u mnogo poznatih serija. Koja vam je od tih serija najdraža?

Prvo moram reći da je današ-

Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

nja produkcija TV serija, a danas ih zovu i sapunicama, puno napornija i zahtjevnija u odnosu na prave serije i serije koje su se prije radile. Danas živimo u vremenu u kojem je recept uvijek: za što manje novaca – što više materijala. Zbog takvih prilika i situacije gledamo, nažalost, manje kvalitetne serije, nego što su se prije radile. Ali može se pronaći pokoja interesantna. Meni je draga serija: “Ne daj se, Nina.”

To je serija koja je na malo višem produkcijskom nivou za razliku od nekih tipičnih sapunica koje možemo vidjeti na TV-u. Istaknuo bih i politički triler „Urota“ od dvanaest nastavaka, koji nažalost nije zaživio onako kao sam ja htio da zaživi u eteru javnih televizija. Skinut je s programa iz raznih razloga, ali to je primjer jedne produkcije koja, nažalost, nije isplativa kao TV-sapunice.

S kojim vam je glumcima i redateljima bilo najljepše surađivati? Čovjek sam i umjetnik koji ne voli isticati nikoga imenom i prezimenom. Ima ih puno. Kolege i redatelji s kojima sam radio zadužili su me svojim kvalitetama da ih tu spomenem, ali njih je stvarno jako puno pa bi bilo nezahvalno zaboraviti ikoga od njih.

Kakav je osjećaj prijeći s glume na pjevanje? Pritom mislimo na “Zvijezde pjevaju.” Kako podnosite odluke žirija?

Kad sam ušao ovdje i kad sam vas vidio u ovolikom broju, htio sam reći: “Ne bojte se, neću pjevati!” Ja nisam pjevač. Meni je pjevanje bilo jedna velika nepoznanica i mogu samo zahvaliti svojoj mentorici Emiliji Kokić što me je očvrsnula i pedagoški usmjerila da kad izađem na binu, dam ono najbolje od sebe.

Svejedno sam imao tremu. Pjevanje nije moj fah u kojem se osjećam najbolje. Potrebno je puno vježbe za kvalitetnu izvedbu. Šou “Zvijezde pjevaju” ima koncept da svakih tjedan dana nova pjesma dolazi na repertoar. Kad je orkestar od dvadeset

ima svoj život i svoju povijest ljudi iza tebe i dođe taj javni nastup, sve te probe padaju u vodu. Zapravo u situaciji si: izvoli i snađi se. Puno mi je ljepše i draže biti na sceni, stajati iza lika u nekoj komediji ili tragediji.

Kakvu glazbu volite slušati? Jeste li zadovoljni pjesmama koje ste dobili za nastup?

Osobno volim glazbu koja ima smisla, koja je dobra i ima neku lijepu poruku. Moram reći da današnja glazba, koja se vrti na komercijalnim televizijama tipa MTV, nije primjerena nekakvim ljudskim vrijednostima i morate dobro paziti što slušate i kakav je odabir glazbe jer će to jako utjecati na vaš život. Sve što je dobro, vječno će trajati. Mislim da Lady Gaga neće trajati vječno.

To je na nivou skeča i neukusa.

Možda se neki od vas neće složiti sa mnom jer vam je ona zabavna, sva fluorescentna i uvijek s nekim skandalom, ali poruka koja se širi tom vrstom glazbe je autodestruktivna. Slušam evergreen i jazz. Zapravo, slušam puno jazza. Tu je i Pink Floyd od rocka. Zanimljivo je da sam u srednjoj školi radio rad na temu “Život i djelo Elvisa Presleya.”

Elvis mi je od malih nogu odličan!

Kakve filmove volite? Koji vam je film nadraži?

Opet ću se vratiti na aktualno vrijeme u kojem živimo. Moram reći da je sve manje i manje kvalitetnih filmova u smislu filma s porukom . Danas, ako nema nasilja i nemoralnih scena u filmu, onda to nije zabavan film. Pa ja vam tvrdim sasvim suprotno. Ne znam koji bih izdvojio. Stvarno je puno dobrih filmova. Meni je osobno cijela ta kinematografija ’60-tih, ’70-tih i ’80-tih godina, dakle filmovi na kojima sam i ja odrastao predivna. Iz tog razdoblja Hrvatska ima predivne filmove, počevši od autora kao sto su Tanhofer i Golik. Obratite pažnju na hrvatske filmove iz tog vremena! Inače je jako teško uspoređivati filmove, čak

i u žanrovskim odrednicama.

Subjektivno imam neke svoje favorite, a to su: Građanin Kane te Kum, prvi i drugi dio. Od hrvatskih filmova to je: “H8” od Tanhofera koji mi je u top 5 filmova.

Clint Eastwood, Al Pacino ili Robert de Niro? Koji vam je najdraži?

Nemam nekakve uzore ili svoje favorite. Divim se tim ljudima i mislim da su izvrsni u svom poslu i nisu jedini. Postoje mnogi koji su također jako talentirani i možda nepravedno zapostavljeni u šou biznisu da bi se pamtila njihova imena, a Clint Eastwood i Robert De Niro ostavili su značajan trag u kinematografiji i svaka im čast!

Treba dodati da postoji jako puno ljudi zahvaljujući kojima su oni došli na poziciju slave i popularnosti, a njih se ne spominje.

S kojom glumicom vam je bilo najinteresantnije snimati filmski poljubac? Što vaša supruga misli o tome?

To bi trebalo pitati moju suprugu. (smijeh) Velika je razlika između čovjeka koji se amaterski bavi umjetnošću i onog koji se bavi time profesionalno. Ja živim od toga. Kao glumac ulazim u lik koji ima svoj život i svoju povijest. On se za 360 stupnjeva razlikuje od mene privatno, a opet da bih oživio taj lik, itekako se moram potrošiti. Ako ima

scena gdje se lik ljubi s nekom curom i doživljava ljubav, to znači da i ja moram dati svoje tijelo i svoju emociju kako bih vjerno dočarao tu scenu. Međutim, svi glumci koji rade svoj posao odgovorno i profesionalno znaju da ti likovi koje glume nisu oni sami. U isto vrijeme i jesu i nisu.

Kako se snalazite u ulozi oca?

Meni se u 35. godini dogodio brak, dogodilo mi se dijete i to je nešto što je oplemenilo moj život i čime sam ponosan. Jako se lijepo snalazim u ulozi roditelja i nema ništa ljepše od toga.

Kada vam se dogodila prva ljubav?

Meni se to dogodilo kada sam bio u vrtiću. Imala prekrasnu kosu s kikama, lakirane cipelice i zvala se Danijela. Tad sam prvi put osjetio emociju nekakve privlačnosti prema suprotnom spolu i nikad nisam imao hrabrosti da joj priđem i kažem svoje osjećaje.

Niste nam rekli s kojom biste zvijezdom probali filmski poljubac.

Pa ne znam, ima puno lijepih žena. (smijeh) Meni je moja žena najljepša!

19

Intervju

Romana Šimunić - Cvrtila

Jabuka

Čeka nas još puno posla

Zašto ste poželjeli biti ravnateljica naše Škole?

Dvadeset i dvije godine radila sam u nastavi engleskog, a ponekad i talijanskog jezika. Zadnjih deset godina bila sam angažirana i na međunarodnim projektima gdje sam stekla dragocjena iskustva i unaprijedila svoje organizacijske, a rekla bih i menadžerske vještine. Kada osmislite i vodite tako velike i zahtjevne projekte, morate biti organizacijski jako vješti da biste u te aktivnosti uključili što veći broj učenika i učitelja, i odveli ih u inozemne školske institucije. Drago mi je da nisam u jednoj novoj, modernoj i opremljenoj školi, nego u „starijoj“. To je za mene bio još jedan izazov, jer se radi o školi na kojoj treba raditi, a mislim da mogu i želim doprinijeti poboljšanjima „izvana i iznutra“. Što želite promijeniti u našoj Školi?

Djelomično sam na to odgovorila u prvom pitanju. Želim urediti Školu, sve potrebne prostore opremiti digitalnom opremom da bi se kvalitetno i moderno mogla odvijati odgovarajuća nastava, urediti vanjski izgled (fasada, prozori i dr.), urediti prekrasan okoliš.

Veliki nas posao čeka, jer se gradi nova sportska dvorana i šest novih učionica pa će se nastava moći održavati u jednoj smjeni.

Sve su to velike potrebe i izazovi.

Kako Vam se svidjela naša Škola kad ste je prvi puta vidjeli?

Moram iskreno reći da prvi dojam nije bio sjajan, ali lo-

kacija u prekrasnoj šumi i na mirnom mjestu su veliki plus.

Koje su Vaše dužnosti kao ravnateljice?

Dužnosti su, kao i svima svugdje mnogobrojne, teške i odgovorne. Briga o učenicima, učiteljima, nastavi, cjelokupnom osoblju, radnom i drugom ozračju, školskoj zgradi, inventaru, okolici – za sve što se dogodi odgovoran (kriv) je ravnatelj/ravnateljica.

Gdje ste i kako proveli djetinjstvo, školovanje i dosadašnji rad?

Rođena sam u Zagrebu gdje sam završila osnovnu školu u Zapruđu.

Prva tri razreda gimnazije pohađala sam u današnjoj XVI. gimnaziji u Križanićevoj ulici. Četvrti razred gimnazije polazila sam i završila u SAD-u (South High School, Minneapolis/Minnesota). Školske godine 1986./1987. upisala sam Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (smjer Engleskog i Talijanskog jezika i književnosti) gdje sam diplomirala kao profesor Engleskog jezika i književnosti te Talijanskog jezika i književnosti.

Imate li neki hobi?

Gledanje dobrih filmova (usprkos filmskim TV programima) u kino dvoranama, jer tamo je dodatno ozračje i užitak. Možemo ga usporediti s gledanjem sportskog prijenosa na TV-u ili na stadionu.

Volim gledati tenis i skijanje, i pratim ta natjecanja kada god mogu.

Volim slušati popularnu klasičnu i modernu zabavnu glazbu. Volim

Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

rekreacijsko skijanje (skijam od svoje šeste godine), druženje s prijateljima, uživam u putovanjima.

Još jedino nisam posjetila Južnu Ameriku i Australiju od kontinenata. Moje najinteresantnije destinacije su bile Singapur, Bangkok, Hong Kong, New Delhi i Dubai.

Da ne živite u Zagrebu, gdje biste voljeli živjeti?

Teško pitanje. Negdje na moru.

Da nije prenapućeno, da nije prepusto. Da ima sve, da ništa nije predaleko. Možda Split (?!).

A Dubrovnik?

Prekrasan je, ali ljeti usprkos svemu pretijesan, a zimi „prazan“.

Možete li nam reći nešto o Erasmus plus programu?

To je međunarodni program Agencije za mobilnost i europske programe, koje nudi Europska unija svakoj članici, osiguravajući financijska sredstva. Naša škola natjecala se svojim programom, koji je prihvaćen za ovu godinu na principu razmjene učenika 7. i 8. razreda. Projekt je vrijedan 27.500 € pa će naši sedmaši i osmaši ići na razmjenu na Siciliju. Što biste radili da niste ravnateljica?

Bila bih vjerojatno profesorica kao i do sada, možda putopisna novinarka/snimateljica National Geographica. Uglavnom nešto vezano za uzbuđenja i avanture.

Kako Vam se svidio ovogodišnji Božićni sajam naše Škole?

Ne znam kakvi su bili prije, ali ovaj je bio jako lijep. Posebno treba pohvaliti roditelje i učenike.

Skupljeno je donacijama 27.400 kuna za uređenje školske kuhinje.

Jeste li zadovoljni promjenama koje ste do sada unijeli u Školu?

Pa, ja jesam, ali treba pitati učenike i zaposlenike. Učenicima se sviđaju interaktivne ploče. U Školi se osjeća i bolje ozračje, čistiji sanitarni čvorovi, uljepšana unutrašnjost. Za vrijeme zimskih praznika uredit će se i knjižnica, dva ureda, zbornica. Sve će doći na red, ovisno o financijskim sredstvima. U tome imam veliku pomoć naših roditelja. Čeka nas još puno posla.

Intervjuirali Karlo Bubanović, Luka Gereš, Roko Lovrić Jović (svi 6. a razred)

Putopisi

London

Putovanje Londonom

Ovoga ljeta posjetio sam glavni grad Engleske, London.

Hotel nam je bio smješten u idealnoj poziciji jer smo mogli vrlo brzo doći do svih glavnih turističkih atrakcija u Londonu: Big Bena, kraljevske palače, St James parka, ulice Oxford…

Jedan od dana iskoristili smo za posjet muzeju voštanih figura koji mi se jako svidio. Vidjeli smo razne glumce, pjevače, sportaše, redatelje, likove iz filmova izrađenih od voska.

Također smo bili u znanstvenom i u povijesnom muzeju, koji su jako veliki i vrlo zanimljivi, a imaju i dosta interaktivnog sadržaja koji privlači djecu.

Vozili smo se prepoznatljivim autobusom na dva kata ili double deckerom, plovili rijekom Temzom, popeli se na most zvan Tower Bridge i naučili puno toga o Londonu. Bili smo na Notting Hill karnevalu koji je jedna od najpoznatijih uličnih zabava u Londonu. Iako je bilo zanimljivo gledati plesače i razne kostime, glazba je bila jako glasna pa se nismo dugo zadržali.

Osim restorana i robnih kuća to je sve što smo prošli i vidjeli i nadam se da ću opet posjetiti London.

Karlo Bubanović, 6. a

Zadnji muzej koji smo posjetili bio je muzej transporta.

Vidjeli smo kako su se vozila i sustav transportacije mijenjao u Londonu. Na početku se jahalo na konjima, a danas imamo automobile i autobuse.

21

Putopisi

Tenerife

Jabuka

Otok vječnog proljeća Ove smo godine za zimske praznike odlučili otići u neke toplije krajeve. Dosta nam je bilo smrzavanja i čamljenja u zamrznutom Zagrebu. Odlučili smo se za put na Tenerife – otok na kojemu je uvijek proljeće, odnosno temperatura je ljeti ne prevrućih +30, u jesen je oko +25, a početkom zime se spušta na +20 C. Baš smo zato odlučili upiti to malo sunčevih zraka i topline prije nego li i tamo temperatura počne padati i maknuti se od zagrebačkog leda.

Iako let avionom traje pet sati, morali smo ustati u ponoć i prebaciti se u drugu vremensku zonu, ali se isplatilo. Toliko smo toga vidjeli i doživjeli da ne znam otkuda početi.

Krenut ćemo uzbuđenjem vezanim za životinje u Zoološkom vrtu Loro parqueu. Tamo smo odmah odjurili na šou s orkama. Orkama! Da, razumijem da dupine mogu trenirati sve i svašta, neviđene trikove, zanimljive predstave i lijepe pokrete, ali orke, kitove ubojice, deset puta veće sisav-

ce, to se zove zadivljujući nastup!

Potpuno nas je oduševio i utisnuo sjećanje i iskustvo koje nećemo zaboraviti. Orke su nam oduzele dah samim time što su bezbrižno plivale i iskakale van, a kad su krenule s glasanjem, okretale se, plesale i pozirale, zaista smo se pitali sanjamo li. Još smo bili i u splash zoni gdje su nas jako poprskale mlatarajući gigantskim repovima pa vam preporučujem da tamo ipak kupite kabanicu. Zbog tog šoua, zaslužili su biti drugi zoološki vrt u cijelom svijetu, a prvi u Europi. Zadivili su nas i fantastični morski lavovi dok su žonglirali, vrtjeli loptu na nosu, glasali se, odlagali otpad u pravilan spremnik i glumili razne scene. Nasmijali su nas i još jednom fascinirali, ali ne toliko koliko orke, jer su morski lavovi već od rođenja „cirkusantske krvi“. Išli smo i na Loro šou gdje su pričali s papigama koje su znale računati, liječiti i glumiti, ali sad nas je bilo teško iznova oduševiti nakon orki i morskih lavova.

Vidjeli smo i crvene pande, flaminga, bijele tigrove i ljenjivce.

Prijevod za Loro parque jest park s papigama, ali one su nas nekako najviše razočarale jer su sve bile zarobljene u malim kavezima, toliko gustim da su neprestano kričale i kljuckale po vratima pokušavajući izaći. Barem su imale jednu prostoriju gdje su ih pustili da slobodno lete. Sve u svemu, bilo je predivno, kao i vrijeme u Costa Adeji, gradu na Tenerifima.

Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

Bili smo i na vulkanu Teide, najvišem vrhu Španjolske. Išli smo žičarom do mjesta nešto ispod vrha, ali nismo išli na sam vrh.

Pogled je bio prelijep, ali su ga oblaci i magla malo zaklanjali. U autobusu smo, dok smo se vozili, slušali vodiča kako priča o cijelom otoku pa evo što sam zapamtila: Tenerife se nalaze oko 300 kilometara od Sahare u kojoj zna biti od 40 do 60 C stupnjeva, ali ipak pripada Europi. Na vulkanu je zapravo neuobičajena temperatura, i to topla, što je loše jer ima puno manje snijega, a trebalo bi biti više snijega kako bi bilo više vode. Na jednoj cesti, koja vodi do vulkana, snimani su filmovi: Monkey Planet (Planet majmuna) i je-

dan dio Star Warsa. Crna lava ima 1250-1500 C stupnjeva, a smećkasto-crvenkasta 500-600 C. Zadnja je erupcija vulkana na Kanarskom otočju bila prije četiri godine u Las Palmasu… Naravno da ima još informacija, ali znam da vas više zanimaju ostale pustolovine.

Na lijepi sunčani dan krenuli smo prema Siam parku, prvom vodenom parku u svijetu. Možete misliti koliko smo se zabavili. Bili smo na nekim vožnjama žute, tj. srednje razine, ali i na (nažalost, samo jednoj) vožnji crvene, najstrmije razine. Na tom toboganu bilo je zaista puno zavoja i strmina (a tu i tamo i poneki moj glasan vrisak). Neprestano nas je prskala voda pa na pola vožnje više nisam ništa vidjela (što je možda bilo i bolje jer bih još jače vrištala). Čak mi je bolji bio jedan tobogan žute razine na kojem se prvo brzo, u mraku spuštaš, zatim izađeš na

Dubrovnik otvoreno, pa zastaneš i pomisliš da je gotovo, a tad opet naglo kreneš na strminu. Bili smo na još jednom srednjem nivou, Vulcano, gdje nas je mračni tobogan spustio do velike, okrugle špilje u kojoj su na sve strane prštali laseri i kapljice, i gdje su nas vrtjeli dok nismo izašli na visoku padinu i skliznuli u hladni bazen.

Za odmor smo se uputili na (kako smo mi to zvali) Lazy river gdje nas je polako vozikala struja i na kraju, polako provela ispod bazena s morskim psima. Uh, to nikako neću zaboraviti! Stvarno zaslužuje biti prvi u svijetu. Šećer dolazi na kraju! U Aqualandu smo odmah na početku rezervirali termin s dupinima. Ali, kakav je to termin s dupinima?!

Tamo klekneš u jako hladnu vodu, maziš dupine, daju ti pusu, držiš ih rukama, a kasnije dolazi igra loptom u zraku. Slikali su nas dok smo izvodili sve te trikove. Bili smo s dupinima Ailom i Ikkom, mazili ih neprestano dok nam je vrckasta trenerica sve (s nerazumljivim naglaskom) pažljivo objašnjavala, svaki detalj pokazala i dopustila nam da radimo još trikova. A to je definitivno bilo najbolje iskustvo dosad! Ipak, sve to morate sami doživjeti jer ovi opisi ne izazivaju ništa osim ljubomore u vama. Zato sve to morate sami vidjeti i osjetiti.

Povijest i zabava Dubrovnik je lijep i čudesan grad.

U njemu ima mnogo zanimljivosti.

Svima su privlačne mnoge lijepe plaže svaki dan krcate ljudima.

sparno, ide se na Peskariju (nekadašnju ribarnicu) jer je to mjesto uz more, u staroj gradskoj luci.

Tijekom srpnja i kolovoza, već 67 godina, održavaju se Dubrovačke ljetne igre, festival kazališta i glazbe.

Svake se večeri može odabrati neka predstava ili koncert.

Dubrovačke zidine su najzanimljivije nekome tko nikada nije bio u ovome gradu. To je sklop utvrda koje okružuju stari dio grada Dubrovnika. Građene su od 13. do 17. stoljeća, a duge su 1940 m i visoke do 25 m. Služile su za obranu grada.

Najbliža staroj gradskoj jezgri je plaža Banje. Plaže imaju mnogo zabavnih sadržaja za djecu, npr. skakaonicu na moru i sportove na moru. Najpopularnije su tube – veliki kolutovi kojima gliser vuče kupače i pokušava izvrnuti na rubu vala.

Kada je mirno more u toj tubi može se uživati u vožnji pokraj Lokruma, otočića u blizini grada, i u vožnji uz zidine.

Ima mnogo zabavnih mjesta i za odrasle, npr. Stradun – široka ravna i pravilna ulica u sredini stare gradske jezgre – oko kojega uvijek ima zanimljivosti, npr.

Piccasova izložba, predstave kazališta Lero, a kada je jako toplo i

Kula Minčeta je utvrda na sjeveru gradskih zidina. Dovršena je 1464. godine. Gradili su je mnogi graditelji, a među njima je Juraj Dalmatinac.

Kako je Dubrovnik tako lijep povijesni grad, mnogo turista ga dolazi vidjeti pa se ljudi iz grada sele u okolicu. Svoje stare kamene kuće pretvaraju u hotele i zarađuju tako što ugoste mnogo stranaca. Zato danas ima dvostruko manje stanovnika u staroj gradskoj jezgri nego u vrijeme Dubrovačke Republike kada ih je bilo oko 2000. To je nekome tužno, a neko se veseli jer na taj način može zaraditi.

Kažu da je Dubrovnik najljepši u rujnu jer je more toplo, a vanjska temperatura nije pretopla.

Roko i Ruđer Lovrić Jović, 6. a

Zaista će ovo putovanje uvijek imati veliko mjesto u mojem srcu i sjećanjima, razveseliti me u tužnim trenucima te podsjetiti na nezaboravno, fascinantno, predivno, najbolje, vrhunsko, jedinstveno i najveličanstvenije sjećanje!

Lucija Stanković, 5. a

23

Putopisi

Krstarenje istočnim Mediteranom

Putopisnice, prvi dio

Jabuka

Konačno su došli zimski praznici. Čim sam došao kući, bacio sam torbu i viknuo: „Neka praznici započnu!“ Badnjak i Božić sam proveo s obitelji u Zagrebu.

Na put smo krenuli 27. prosinca.

Prva destinacija nam je bila Parma u Italiji gdje smo doputovali autom. Tamo smo probali parmezan i parmski pršut. Vidjeli smo jednu od najljepših katedrala i mnogo trgova. Parma je prekrasan grad, ali smo, nažalost, morali krenuti dalje. Otišli smo u Genovu gdje nam je kretao naš kruzer. Bili smo na kruzeru koji se zvao MSC Magnifica.

Kruzer je dugačak 300 metara i ima 16 katova, od kojih su kabine od 5. do 13. kata. Gledali smo isplovljavanje, a kasnije razgledali brod. Na brodu je bilo svega: barova, restorana, kuglana, 4D kina, soba s igricama, teretana, više bazena, kasino, disko pa čak i kazalište. Navečer smo išli u kazalište, a poslije na večeru.

Prvo odredište na putovanju bila je Barcelona. Bio sam jako uzbuđen jer mi ja Barcelona jedan od najdražih gradova. Vidjeli smo razne skulpture (od kojih je jedna Kolumbova) i katedrale, a ja sam, naravno, morao otići u Barcelonin „fanshop“. Nakon Barcelone imali smo dva cijela dana na moru jer smo plovili prema Portugalu, na Madeiru koja se nalazi u Atlantskom

oceanu. Išao sam u kino, kazalište te u kutak s igricama. Tako su prošla dva dana. U Madeiru smo došli točno u ponoć na Novu godinu, te sam vidio najveći, najduži i najljepši vatromet u svom životu. Bio je sjajan, a s pučine se najbolje vidio. Sljedeće jutro iskrcali smo se u pratnji našeg vodiča. Pokazao nam je mnoge zanimljive i lijepe stvari na Madeiri. Jako mi se sviđa što je tamo temperatura cijele godine od 25 do 28 C. To je idealna temperatura za uzgajanje banana na plantažama koje sam po prvi put u životu vidio.

Madeira je otkrivena 1419. godine. Vodič nas je odveo na drugu najveću morsku stijenu na svijetu s koje je pogled

Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

na grad Funchal i Atlantik odličan. Kasnije nas je odveo u razgledanje grada te u Ronaldov muzej gdje su sve njegove nagrade, dresovi i kopačke.

Vratili smo se na kruzer te krenuli prema sljedećem odredištu. Ujutro smo stigli na kanarske otoke, u glavni grad Santa Cruz de Tenerife. Klima je slična kao i na Madeiri. Prvo smo otišli do mjesta Laguna koje je lijepo i puno starih kuća i ustanova. Kasnije smo otišli na drugu stranu otoka pogledati vulkan te se na kraju vratili kako bismo razgledali grad.

Sljedeći smo dan proveli na moru ploveći prema Tangeru u Maroku. Kad smo pristali u luci, uzeli smo kartu grada (pošto nije bilo vodiča) te prošetali starim gradom. Grad je jako lijep, ali mislim da tamo ne bih mogao živjeti jer je kultura i sve toliko različito od naše. Svratili smo u restoran gdje smo probali razne marokanske specijalitete. Kasnije smo se vratili na brod. Jako mi se svidio ovaj grad, a i to mi je prvi grad u Africi u kojem sam bio.

Sljedećeg jutra rano smo se ustali kako bismo stigli razgledati naše novo odredište – Malagu.

Tamo nas je čekao vodič. Prvo smo otišli na jedno uzvišenje kako bismo vidjeli grad. Vidio sam arenu u kojoj se ljudi bore s bikovima. Razgledali smo grad te vidjeli rodnu kuću, kao i muzej Pabla Picassa te kuću u kojoj živi glumac Antonio Banderas.

Vidjeli smo i njihovu katedralu koja je prelijepa. Nakon odlaska na tržnicu vratili smo se na brod.

Bio sam tužan što nismo mogli duže ostati jer mi se Malaga

jako svidjela. Plovili smo prema Chivitavecchiji, odnosno Rimu.

Kada smo stigli u luku, autobusom smo otišli u Rim te, iako sam bio tamo mnogo puta, bilo mi je lijepo ponovno vidjeti Panteon, Piazzu Veneciju te mnoge druge crkve i zgrade.

Navečer smo se vratili na brod te krenuli prema Genovi. Bio sam tužan što put završava. Ujutro smo se iskrcali s broda te je putovanje kruzerom završilo.

Noć smo proveli u Genovi jer je još nikada nismo posjetili.

Malo smo razgledali grad koji je prekrasan. Sljedećeg dana bio je moj rođendan. Bio sam jako sretan, ali ove je godine bio drugačiji jer sam ga slavio na autocesti i „Autogrillu“. Iako je bio drugačiji, bilo mi je lijepo.

Vratili smo se u Zagreb. Zadnjih nekoliko dana družio sam se s prijateljima, išao na sanjkanje i klizanje te igrao igrice. I tako su prošli moji zimski praznici. Bilo mi je jako lijepo i nikada ih neću zaboraviti.

Stjepko Dolički, 6. a

Putopisnice, drugi dio vozili vlakićem po gradu. Sljedećeg dana stigli smo u Barcelonu.

Nikad u životu nisam išao na dulje putovanje brodom, ali uvijek postoji prvi put. Za to su se pobrinuli baka i djed pozivom na krstarenje istočnim Mediteranom. Na putovanje smo krenuli 7. siječnja iz Genove gdje nas je čekao naš brod Costa Diadema. Ukrcali smo se na brod i prvo otišli na ručak jer smo bili jako gladni. Moj bratić i ja odmah smo krenuli u istraživanje broda. Otkrili smo da na njemu ima casino, kazalište, 4D kino, noćni klub, tri bazena itd.

Prvog dana posjetili smo Marseille. Luka je daleko od grada pa smo prema središtu krenuli autobusom. U Marseilleu smo vidjeli Notre-Dame de la Garde te smo se

U Barceloni sam proveo najviše vremena od svih gradova koje smo posjetili. Vidio sam znamenita djela poznatog graditelja Gaudia, kao što je Cathedral of the Holy Cross and Saint Eulalia te još neke njegove zgrade. Prije povratka na brod posjetili smo i ogroman akvarij u kojem smo vidjeli morske pse, raže, pingvine, meduze te još neke morske životinje. Uživao sam u tome.

Trećeg dana smo stigli u Palma de Mallorcu. Nismo bili u gradu koji nam se nije baš svidio jer nema ništa posebno osim silnih hotela tako da smo cijeli dan proveli na brodu. Nema veze, svejedno smo se zabavili događanjima koje je organizirao brod.

Posebno zabavan je bio jedan čovjek koji je unutar 12 minuta od leda napravio skulpturu škarpine. Sljedeći dan smo kompletan proveli na moru. Tinejdžerski klub organizirao je svakakva natjecanja u sportovima i moram reći da sam jako uživao u tome.

Putovanje se približavalo kraju. Stigli smo u Civitavecchi. Šetati smo gradom če-

kajući vlak koji ide do Rima.

U Rimu nam nije baš bilo najljepše jer je vrijeme bilo kišovito. Posjetiti smo samo Trg sv. Petra, ali ne i neka druga mjesta koja smo htjeli posjetiti.

Ostatak putovanja proveli smo zaslađujući se raznom hranom te uživajući u sadržajima koje brod pruža.Putovanje smo završili u Genovi otkuda smo i krenuli. Ovo mi je bilo prvo krstarenje te jedva čekam sljedeće.

Luka Gereš, 6. a

25

Putopisi

Put pod noge u Zagorje

Putositnica

Prohladno jutro. Petak, ali ne bilo koji petak. Zagorje nas je čekalo! To je dan naše terenske nastave, 14. listopada 2016. Krenuli smo ispred škole u osam sati čim je zazvonilo zvono đacima za početak nastave. Svi smo bili uzbuđeni kao i obično kada idemo na terensku. Podijelili smo se u grupe.

U autobusu je vladala dobra atmosfera, razgovor i šala.

Jabuka

Naša avantura započela je blizu Zaprešića. Tamo su baš tih dana obilježavali Dane grada i Dane bana Josipa Jelačića Bužimskog povodom obljetnice njegova 215. rođendana. Članovi grupe grupe jelačićevci govorili su nam o povijesnoj ulozi najpopularnijeg hrvatskog bana. Pritom su nam postavljali pitanja na koja smo spremno odgovarali. Poznata zaprešićka atrakcija Novi dvori Jelačićevi u posjedu obitelji Jelačić su od 1851. do 1916. godine kada su ih kćeri

Đure Jelačića oporukom ostavile hrvatskom narodu.

Spomeničku i gospodarsku cjelinu čine dvorac, obiteljska grobnica izgrađena po nacrtima Hermana Bolléa, prekrasan perivoj, Galerija Marija Skurjeni, vršilnica iz 17. st. koja je jedan od najstarijih takvih objekata u Hrvatskoj te kapela sv. Josipa ispred koje smo u čast banu Jelačiću i zapjevali pjesmu Ustani, bane.

Put nas je dalje vodio u Krapinu, najveće kulturno, političko i upravno središte Krapinsko-zagorske županije. Vozeći se do samog grada slušali smo predstavnike grupe krapinci koji su nama ostalima predstavili Krapinu uz zanimljive kulturne i povijesne činjenice vezane uz ime vođe hrvatskog narodnog preporoda Ljudevita Gaja kao i legende o Crnoj kraljici, Čehu, Lehu i Mehu . Putem su nas pozdravljali predivni brežuljci. Uokolo na oranicama i vinogradima primijetili smo da ima još dosta zelenila. Iznad Krapine ugledali smo kako se uzdiže Stari grad koji od davnina čuva građane od opasnosti.

Hušnjakovo brdo pak predstavilo nam je svjetski poznatog krapinskog pračovjeka Dedeka Kajbumščaka, tako prozvanog po riječima našeg velikog književnika Vladimira Nazora. Zahvaljujući arheologu Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru i njegovom otkriću, danas imamo mogućnost vidjeti nalazište krapinskog Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

neandertalca koji je primjer čovjekove evolucije.

Stoga smo krenuli u Muzej krapinskog pračovjeka.

Do muzeja i nalazišta prošli smo kroz park drvenih skulptura – muzej na otvorenome. Bilo je jelena, losova, medvjeda i dabrova. U Muzeju krapinskih neandertalaca prvo smo pogledali zanimljiv dokumentarno-igrani film koji nam je prikazao život neandertalske obitelji koju smo kasnije i vidjeli u postavi muzeja. Vodič nam je pokazao i nastanak svemira.

Vidjeli smo i posebno važan eksponat - meteorit iz Namibije težak 5,65 kg koji smo mogli dotaknuti rukama. Tamo smo hodali po vremenskoj lenti od prakontinenta Pangee pa sve do današnjeg izgleda svijeta te smo tako prošli kroz geološka doba u kojima smo zatekli i pojavu čovjeka od najstarijih hominida pa sve do vremena neandertalaca i krapinskog pračovjeka. Poslije razgleda muzeja odšetali smo do nalazišta i Hušnjakove poluspilje u kojoj je postavljena rekonstrukcija praljudi i ondašnjih životinja u naravnoj veličini na otvorenom prostoru. Dočekale su nas skulpture obitelji krapinskog pračovjeka i lik Dedeka Kajbumščaka , dabrova i velikog medvjeda na kojeg su neki od nas i sjeli. Na tom su mjestu nastale mnoge naše fotografije jer smo svi željeli imati zabilježen prividan trenutak susreta s dalekim precima.

Noge su nas dalje ponijele do Ljudevita Gaja i njegove rodne kuće u središtu Krapine. I dok je tako grupa uz smijeh i graju ubrzanim hodom odlazila do Muzeja Ljudevita Gaja, neki su zaostajali kupujući suvenire za prijatelje i obitelj . Kada su se napokon svi okupili pred kućom, gdje nas je dočekala kustosica muzeja, Ljudevit Gaj je mogao započeti pričati svoju životnu priču. U kući najpoznatijeg ilirca vidjeli smo njegova djela: Kratku osnovu horvatsko - slavenskog pravopisanja na njemačkom i hrvatskom jeziku, Novine Horvatske te njegovo prvo djelo koje je objavio sa samo šesnaest godina Die Schlösser bei Krapi-

na sammt einen Anfänge von der dortigen Gegendin botanische Hinsicht. Osim toga vidjeli smo i portrete članova njegove obitelji, porodično stablo obitelji Gaj, tiskarsku prešu i slagalicu slova te njegovu putnu torbu s ilirskim grbom - mladim Mjesecom i zvijezdom Danicom. Tamo smo i zapjevali budnicu Još Hrvatska ni propala, neslužbenu himnu ilirskog pokreta. Gaj je zaslužan za to da danas imamo svoj hrvatski jezik i abecedu koja je po njemu i dobila ime-gajica.

U jednoj od prostorija pozdravio nas je njegov utjelovljeni lik u ilirskoj odori. Utvrdivši gradivo o značenju ilirskog pokreta – hrvatskoga narodnog preporoda krenuli smo u šetnju gradom. Bilo nam je drago što nas je kustosica muzeja pohvalila za pokazano dobro znanje o tom važnom razdoblju hrvatske povijesti.

Uputili smo se na Trg Ljudevita Gaja gdje stoji njegova bista, djelo Ivana Rendića. Tamo smo se svi zajedno fotografirali za uspomenu. Prolazeći tako dalje ulicama Krapine, zaustavili smo se ispred kuće, u kojoj je, prvi put nakon zagrebačke izvedbe, izvedena prva hrvatska opera ilirca Vatroslava Lisinskog Ljubav i zloba.

novi grupe mihanovićevci dali su nam riješiti kviz.

Prema našem planu put nas je dalje vodio k njezinom tekstopiscu Antunu Mihanoviću u Tuheljske toplice u dvorac Mihanović. Dočekao nas je u punom sjaju. Razgledali smo odaje dvorca koji je danas pretvoren u lijep restoran. S nama su prošetali kostimirani kustosi pa smo se na kratko vremeplovom vratili u 19. stoljeće. Spustili smo se niz brijeg i fotografirali uz Mihanovićevu bistu.

Dvorac se nalazi uz same toplice tj. bazene gdje smo se trebali kupati. Čim smo završili s nastavnim dijelom, krenuli smo na onaj zabavni, rekreacijski dio. Toplice su čekale samo na nas. Puni uzbuđenja uskočili smo u bazene poput malih trogodišnjaka.

Neki su i hodali po vodi u loptama što je za većinu postala atrakcija. Ostatak grupe je uživao u toplom bazenu na svježem zraku ili u natjecanju snage.

Vijugavom strmom cestom uspinjali smo se do mjestašca Tkalci iznad Krapine. Uslijedio je odmor i ručak u restoranu Preša. Pitomi zagorski krajolik se jako dobro mogao vidjeti kroz prozore restorana. Zelenkasti brežuljci, drveće s već otpalim lišćem i kućice odgovarali su jesenskom ugođaju. Poslije ukusnog ručka uz desert - tradicionalne zagorske štrukle, rješavali smo listić iz hrvatskog s pjesmom Pračlovek Stjepana Jakševca na kajkavskom narječju.

Uz to rješavali smo i listiće iz biologije o obitelji Kremenko te nasljeđivanjem svojstava. Nakon tog dijela uslijedio je kviz. Odgovarali smo na pitanja o Ljudevitu Gaju koji su nam pripremili članovi grupe gajevci.

Naše profesorice S. Badić, M.V. Porupski i J. M. Bajs su nas sa strane zadovoljno promatrale. Nažalost, vrijeme je brzo prošlo. Trebali smo krenuti u Zagreb.

Zaputili smo se u autobus. Neki su ubrzo zaspali, a drugi su se zabavljali razgovarajući. Čuo se i smijeh.

Kada smo došli pred školu, pozdravili smo se. Puni dojmova krenuli smo svojim kućama s istom mišlju kako je ovo bila još jedna uspješna terenska nastava!

Lana Mladić, 8.b Mentor: Senija Badić, prof.

Putovanje smo nastavili do Zelenjaka, mjestašca između Kumrovca i Klanjca odakle smo mogli vidjeti Sloveniju. Tamo uspravno stoji spomenik visok oko trinaest metara; spomenik hrvatskoj himni, jedinstven u svijetu. Podiglo ga je društvo Braća Hrvatskog Zmaja na stotu godišnjicu njezinog nastanka, 24. studenoga 1935. Stali smo i glasno s ponosom otpjevali našu himnu Lijepa Naša domovino. Čla-

27

Učenički radovi

Vox populi (Glas naroda) Koliko volimo i poštujemo svoj hrvatski jezik

Jabuka

Željko

Željko ima smeđu kosu, i male bore na nosu.

Jako lijepo pjeva, ali poslije zijeva. Željko ima udicu u ruci, ribicama viče: vuci, vuci! Željko za skijanje ima dara, ali nema para.

Roni kako ronac, u samom plićaku, sa guzom u zraku. Željko je veliko dijete, jer mu od straha srce pobjegne u pete. Željko na tenis kreće, ali hlače su mu veće! Željko, dok trči, puše, ostaje bez duše.

Kada je u školi dan buran, Željko je tmuran. ): Lana Halle

Učenici 8.ab razreda i članovi Projektne grupe hrvatskoga jezika 7. razreda su u pratnji Senije Badić, prof. Hrvatskoga jezika i Daniela Molnara, prof. Povijesti bili u posjetu Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje povodom 50. godišnjice Deklaracije o nazivu i položaju književnog hrvatskoga jezika gdje su sudjelovali u interaktivnom predavanju troje eminentnih jezikoslovaca.

Predavači su bili: koautorica Hrvatskog pravopisa dr.sc. Goranka Blagus Bartolec, dr.sc. Ivana Matas Ivanković i dr.sc. Krešimir Sučević-Međeral. Oni su učenicima zorno i na vrlo zanimljiv način predstavili današnji položaj hrvatskoga jezika, koji osim već velikog broja posuđenica iz turskog, njemačkog, mađarskog i talijanskog jezika, sve teže podnosi u novije vrijeme i navalu anglizama (riječi iz engleskoga jezika).

Iz dana u dan gubimo svoje hrvatske riječi koje su sve manje u uporabi. Pedeset godina nakon objavljene Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, vrijeme je da iznova osvijestimo važnost hrvatskoga jezika za naš narod i

važnost njegova očuvanja i njegovanja ne samo u školama, nego i u svakodnevnoj uporabi.

U Mjesecu hrvatskoga jezika i povodom 50.godišnjice Deklaracije o nazivu i položaju književnog hrvatskog jezika naši učenici su posjetili Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Koliko volimo i poštujemo svoj hrvatski jezik. Pročitajte što o tome misle naši učenici. „Baš zato što volimo i cijenimo HRVATSKI jezik, posjetili smo Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Djelatnici Instituta potaknuli su me na dublje razmišljanje. Koliko puno anglizama naša generacija koristi, a koliko malo riječi, koje svakodnevno izgovorimo, su hrvatskog podrijetla?!

Za mnoge riječi nisam ni znala da postoje hrvatski nazivi. Predavanje mi je pomoglo da shvatim koliko bi bilo bolje da i sama za većinu stranih riječi pronađem zamjensku hrvatsku riječ.“ (Viva Stanković, 8.a)

„Mislim da volimo i cijenimo naš

Susret u predblagdansko predvečerje Pao je mrak. Izašla sam iz kuće te sam se uputila prema gradu. Sve je bilo okićeno bijelim, plavim i crvenim lampicama. Hodala sam tako neko vrijeme ulicama uživajući u predblagdanskom ugođaju. Skrenula sam prema Cvjetnom trgu.

Moje raspoloženje odjednom se promijenilo.

Ugledala sam staru prosjakinju koja se stisnula uza zid zgrade zaogrnuta velikim smeđim kaputom.

Imala je na glavi staru kapu koja više nije izgledala bijelo nego sivo, a na rukama prljave vunene rukavice. Prekratkom dekom prekrila je samo dio tijela pa su joj noge virile na drugoj strani.

Bilo mi ju je žao. Razmišljala sam… Ja cijeli mjesec razmišljam o Božiću, druženju s obitelji i poklonima, a ona… ona će vjerojatno Božić provesti ovdje. Sama. Gledat će prolaznike kako nose poklone i žure se na obiteljsku blagdansku proslavu. Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

U meni se nešto pokrenulo. Htjela sam da i ova starica osjeti čar blagdana. Čim sam se vratila kući, sve sam ispričala roditeljima. Za stolom sve je bilo ubrzo dogovoreno. Sljedećeg dana kupili smo debeli vuneni pokrivač, dva para toplih vunenih rukavica, kapu, šal i čokoladu. Sve sam to zamotala u crveni papir i stavila mašnu na vrh.

Uvečer sam ponovno krenula u grad, samo što sam ovaj put u rukama nosila veliki crveni paket.

Došla sam na Cvjetni trg. Opet sam je vidjela na istom mjestu, ali je ovaj put imala sklopljene oči. Spavala je. Nisam je htjela probuditi. Poklon sam tiho spustila pokraj nje.

Polako sam se okrenula i sretna krenula svojoj kući . Oko srca mi je postalo nekako toplije.

Dora Markovinović, 7.a Mentor: Senija Badić, prof.

privlačnije. Ako se ne prestane s takvom čestom uporabom riječi stranoga podrijetla, u daljoj budućnosti naš će jezik nestati.“

(Carlo Fiorio, 8.a)

HRVATSKI jedino ako ga govorimo i znamo pravilno uporabiti.“ (Nina Bosak, 7.a)

odmaže razvoju HRVATSKOG jezika . Mnogi misle da to nije važno.“

(Barbara Marić, 8.a)

„Ja, kao bilingvist (dvojezični govornik) mogu reći da je meni HRVATSKI bliži jezik od talijanskog jer ga svakodnevno govorim. On je i jezik na kojem razmišljam.“

„Kada sam čula riječi koje su na dugom popisu tuđica i posuđenica, shvatila sam da bez obzira na naše ilirce i borbu za slobodu izražavanja na našem HRVATSKOM, svejedno smo nepotrebno prihvatili mnoge strane riječi.

Kao da zaboravljamo da naš jezik nije samo sredstvo komunikacije nego i naša povijest, naša kultura.

Naši korijeni! Ako izgubimo svoj jezik, izgubit ćemo i dio sebe.“

„Predavači su mi bili odlični te smo saznali mnogo toga. Mislim da danas, pogotovo mlađa generacija, nije svjesna da uporabom nepotrebnih stranih riječi ustvari

„Jesu li posuđenice i tuđice virusi za naš HRVATSKI jezik? Do sad mi se nikad nije učinilo da jesu, ali kada bolje razmislim te cool riječi osiromašuju naš jezik. Pretpostavljam da to ljudi rade da bi izgledali

„Žao mi je što mnogi mladi zaboravljaju HRVATSKI jer smatraju druge jezike, posebno engleski, modernijim od njega za koji su se naši preci stoljećima borili.“

(Andy Barros -Vasić, 8.a)

(Mia Maccormicik, 8.a)

(Giorgia Fiorio, 8.a)

Šareno, veselo

„Volim svoj HRVATSKI. Volim ga, ali moram priznati da i ja često koristim riječi koje mu ne pripadaju. Smatram da bih se trebao više potruditi u očuvanju našeg jezika.

Stoljećima su se naši preci borili za našu državu i naš jezik. Sada kada imamo Lijepu Našu i naš HRVATSKI, imamo i sve više stranih riječi – posuđenica i usvojenica.

Predavanje u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje me potaknulo na razmišljanje o tome…“

(Vice Zamberlin, 8.b)

„Ja svoj HRVATSKI jako poštujem baš kao i sve ljude koji su se borili za njega. Sad naš jezik prolazi kroz jedno teško razdoblje navale engleskog jezika. Ovo je nešto s čime se još nismo susreli. U prošlosti drugi su nam se jezici politički i povijesno nametali jer smo bili u podređenom položaju. Danas je drugačija situacija u nametanju stranih riječi jer veliku ulogu i utjecaj na nas imaju u tome različite reklame, internet, mediji uopće.“

(Neo Maler, 8.a)

Zabilježila Senija Badić, prof.

Što se to šareni?

Tko se to rumeni? Što se to zavrtilo, zamotalo, odmotalo, poskočilo, čučnulo?

Tko je to pociknuo?

Tko je šeširić uvis bacio?

To je II.a s Jabukovca, s ovog brežuljka prelijepoga, iz šarenih Šestina i Tuškanca pa sve do Britanca, grada bijela obraza...

I šire...i dalje...

Zemlje ponosne...

Srca našega!!

Sonja Vučić, učiteljica 2. a

29

Učenički radovi

Natjecanja

Uspjesi učenika

Tko odustane, taj je unaprijed izgubio bitku

Puno puta sam rješavao matematičke zadatke i puno puta sam ih pogrešno riješio. Pokušavao sam iznova, iznova - i opet iznova. Nikako mi nije išlo.

Naljutio bih se, ostavio knjige i bilježnice po podu i otišao leći. Kada bih se odmorio, ponovno bih pokušao. Pozvao bih i prijatelja te ga zamolio da mi objasni postupak. Moram reći da mi je pravi prijatelj pomogao, a onaj drugi koji se samo predstavljao da mi je prijatelj, napravio se da nije čuo moj poziv. Uz pomoć pravog prijatelja riješio sam zadatak. Uvidio sam koliko je važno iskreno prijateljstvo. Ali sam shvatio i to da moram biti uporan.

Kako je vrijeme prolazilo, postajao sam sve sigurniji u sebe i u svoje znanje.

Sada sam uspješno rješavam zadatke. To mi čini veliko zadovoljstvo.

Ovo moje iskustvo pokazalo mi je da ne smijem nikada odustati. U životu ima puno uspona i padova, ali se treba suočiti s poteškoćama. Često se sjetim mudre misli što sam je čuo od odraslih: „Tko odustane, taj je unaprijed izgubio bitku.“ Slažem se s njom jer i ja sam naučio da treba ustrajati u onome što radiš pa uspjeh neće izostati!

I ne smijemo zaboraviti još nešto reći - s prijateljima je uvijek lakše i ljepše.

Jabuka

Andrej Molnar, 8.b Mentor: Senija Badić, prof.

Pismo bi mu pisali, a njega nema

Dragi dida!

Htjela bih te opet vidjeti. Htjela bih te opet zagrliti, opet čuti tvoj glas. Samo još jednom htjela bih razgovarati s tobom o svojim problemima, o onome svemu što se dogodilo, o svemu što se događa. Htjela bih da me još jednom vidiš. I da budeš ponosan. Voljela bih da znaš da više ne lupam nogama pod stolom, da na mojem nožu više nema ostataka maslaca. Želim da vidiš moju sestru. Moram ti reći da se više ne svađamo često kao prije.

Bilo bi opet drago čuti tvoje mišljenje o svakoj novoj knjizi koju pročitam. Uvijek si mi imao nešto za reći. Kao na primjer o mojem rukopisu da mi kažeš - što još trebam popraviti.

Htjela bih ti reći što radimo na tehničkom, a ti bi meni ispričao kako ste vi to prije radili.

Bilo bi lijepo da me čuješ kako govorim njemački i da mi ga pomogneš naučiti.

Još uvijek ne znam fućkati. Ti bi mi mogao pokazati kako se to radi…

Posebno bih htjela da probaš bakine kolače, da još jednom od nas dobiješ rođendansku čestitku, da još jednom s nama proslaviš Božić.

Ali najviše od svega želim ti zahvaliti na svim predivnim trenutcima koje sam provela s tobom, na svemu što si me naučio, na tvojoj pažnji i ljubavi koju si mi pružio.

Tvoja Viva Viva Stanković, 8.a Mentor: Senija Badić, prof.

Školski list Osnovne škole Jabukovac - Zagreb

Njemački jezik

Na Državnom natjecanju iz njemačkog jezika, koje se održavalo od 5. travnja do 7. travnja 2017. u OŠ Sveti Martin na Muri, naš učenik Andy Barros Vasić je osvojio 1. mjesto s ukupno 87 bodova! Čestitamo državnom prvaku iz njemačkog jezika Andyu Barros Vasiću i njegovoj mentorici Dajani Mužić Žnidaršić!

Matematički klokan 23. 3. 2017. g. naša škola je po prvi put sudjelovala u međunarodnom natjecanju “Matematički klokan”.

Natjecanje organizira udruga “Klokani bez granica” čiji je cilj popularizacija matematike i širenje osnovne matematičke kulture. Namjera je motivirati učenike da se bave matematikom izvan redovitih školskih programa.

Natjecanje se organizira svake godine u ožujku, istoga dana, u isto vrijeme, u svim zemljama sudionicama s motom “bez selekcije, eliminacije i finala”.

Iz naše škole sudjelovalo je 72 učenika od 2. do 8. razreda.

n

a

naše škole

Matematika Već 1. 12. organizirali smo Večer matematike na kojoj je bilo sudjelovao 141 sudionik, a od toga 80 učenika naše Škole.

Nakon Školskog natjecanja koje je organizirano 19.

1. 2017. i na kojem je sudjelovalo 14 učenika od 5. do 8. razreda odredili smo učenike za Gradsko natjecanje koje se održavalo u OŠ Matka Laginje, 26. 1. 2017.

To su bili slijedeći učenici: Lucija Stanković i Viktor Petrović, 5. razred; Nora Krstulović, 6. razred; Nina Bosak, 7. razred; Carlo Fiorio, Viva Stanković i Isa Trobradović, 8. razred.

Čestitamo Isi i njegovoj mentorici Ani Zulim Amidžić.

Na Županijsko natjecanje u OŠ Miroslava Krleže, 28. 2. 2017. pozvani su: Nora Krstulović, 6. razred jer je zauzela 1. mjesto sa osvojenih 47/50 bodova i učenici 8.razreda Viva Stanković i Isa Trobradović.

1. ekipa: Pitagorina dječica u sastavu: Isa Trobradović i Andy Barros Vasić, 8. razred te Lucija Stanković i Viktor Petrović, 5. razred;

Isa Trobradović je na Županijskom natjecanju zauzeo 3. mjesto sa osvojenih 47/50 bodova čime je stekao pravo sudjelovanja na Državnom natjecanju u Primoštenu od 3. - 5. travnja 2017. Tako je osvojio izvrsno 7. mjesto i dobio pohvalu Državnog povjerenstva za natjecanje.

Još smo 21. siječnja 2017. uspješno sudjelovali na Ekipnom natjecanju u Gimnaziji Lucijana Vranjanina s dvije ekipe:

2. ekipa: Gaussova dječica: Viva Stanković i Carlo Fiorio, 8. razred, te Vid Penezić i Gabriel Janđel 5. razred.

Pitagorina dječica su zauzeli izvrsno 9. mjesto sa osvojenih 580 bodova, a Gaussova dječica 18. mjesto sa 475 bodova. Na natjecanju je bilo 109 ekipa.

Hrvatski jezik

Fizika I ove je godine u OŠ grofa Janka Draškovića, u Zagrebačkoj četvrti Vrapče, 8. ožujka održano Županijsko natjecanje iz fizike.

Natjecanje je okupilo 83 najbolja mlada fizičara iz 50 zagrebačkih osnovnih škola, među kojima se našlo čak troje naših učenika - izvrstan rezultat ako se uzme u obzir da je naša škola jedna od manjih u Zagrebu. OŠ Jabukovac su tako na natjeca-

nju predstavljali osmašica Lucija Lovras i osmaši Isa Trobradović i Andy Barros Vasić, u pratnji mentora Domjana Svilkovića.

Od nešto više od 7000 zagrebačkih učenika osmih razreda, Isa Trobradović je svojim povezivanjem fizikalnih koncepata, njihovom primjenom i vještinom eksperimentiranja osvojio 29. mjesto dok su Andy i Lucija osvojili 36. odnosno 67. mjesto. Od srca im čestitamo i nadamo se da će im to biti poticaj da se nastave baviti prirodnim znanostima.

Naša sedmašica Anja Novosad uspješno je zadržala, i na Državnoj listi pozvanih, svoje sjajno osvojeno 3. mjesto sa Županijskog natjecanja Grada Zagreba.

S 23 najbolja učenika iz Republike Hrvatske pozvana je na Državno natjecanje na kojem ima priliku još jednom potvrditi svoje odlično poznavanje Hrvatskoga jezika, ali sada i na najvišoj razini.

Natjecanje će se održati 26.

- 28. travnja 2017. u Šibeniku. Čestitamo Anji Novosad i njezinoj mentorici prof. Seniji Badić, želimo im i dalje puno uspjeha!

31