Page 1

zašto je važna?

ska atmosfera


izdavač Obiteljski centar Grada Zagreba Preobraženska 4/IV Ulica grada Chicaga 13 10 000 ZAGREB t: 01 4577 194 ocgz@ocgz.hr za izdavača Ljerka Lacković, prof. autorica teksta Ljerka Lacković, prof. recenzije Dr. sc. Marija Čiček, neuropsihijatar Prof. dr. sc. Dubravka Maleš lektura Alinea, Zagreb oblikovanje lukačpetak 2. nepromijenjeno izdanje, 2010. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 701715. ISBN 978-953-55715-0-6 www.ocgz.hr


“Ono što je ostalo neriješeno i nepotpuno u roditeljevoj prošlosti često postaje dio njegovog ili njezinog racionalnog roditeljstva.” Virginia Satir

Uvod Što je obiteljska atmosfera? Obiteljska atmosfera koja pruža sigurnost Partnerski odnos Dijete u obiteljskoj atmosferi Kako roditelji mogu kreirati obiteljsku atmosferu i kako ona utječe na dijete? Zdrava obiteljska atmosfera zadovoljava potrebe odraslih i djece Zašto i kako bježimo iz loše obiteljske atmosfere? A što bi trebalo?


Uvod

Današnja se obitelj bitno razlikuje od obitelji prethodnih generacija. Naši su roditelji, bake i djedovi odrastali i živjeli u zajednicama koje su bile sastavljene od više generacija. Danas je obitelj svedena na roditelje, katkad samo na jednog roditelja, te na jedno ili nešto više djece dok su članovi šire obitelji vrlo rijetki. U takvoj maloj obiteljskoj zajednici emocionalna očekivanja svih članova su velika, pa je zbog toga i takva obitelj krhkija i u većoj opasnosti da ne uspije. Da bi obitelj funkcionirala kao skladna zajednica, mora odisati dobrom obiteljskom atmosferom, a ona ovisi o odnosima i komunikaciji svih članova obitelji pri čemu posebnu odgovornost imaju odrasli članovi. Nažalost, nije uvijek lako održati dobre međuljudske odnose a, osim toga, njih treba stalno njegovati. Iako smo najčešće svjesni i zapravo točno znamo koja ponašanja ne pridonose onoj obiteljskoj atmosferi koju želimo graditi s članovima svoje obitelji, ipak se ponašamo neprimjereno, narušavajući uvjete nužne za obiteljski sklad. Katkad stres i nejasne poruke, ili pak izazovi svijeta oko nas, mogu još više otežati i tako složenu životnu situaciju obitelji. Kako pridonijeti stvaranju obiteljske atmosfere u kojoj ćemo se osjećati dobro, iz koje nećemo "bježati"?


Želja nam je da vas ovom knjižicom potaknemo na razmišljanje o obiteljskoj atmosferi u kojoj živite odnosno u kakvoj biste voljeli živjeti. Što svatko od vas može učiniti da bi obiteljska atmosfera u kojoj živite zadovoljila potrebe svih članova vaše obitelji i da biste se svi dobro osjećali?


Što je obiteljska atmosfera?

Obiteljska atmosfera je životno okruženje u koje se volimo vratiti ili ga pak izbjegavamo… Životni prostor koji nas veseli, opušta, ispunjuje energijom, djeluje zaštitnički i poticajno… ili nas izluđuje, odbija, plaši… ako u njemu nema razumijevanja i ljubavi. Obitelj bi trebala biti mjesto u koje se uvijek rado vraćamo jer nas veseli, jer nam osigurava uvjete u kojima se osjećamo ugodno, gdje vladaju odnosi koji nas čine zadovoljnima i opuštenima. Obiteljska atmosfera ne isključuje svađe, ljutnje, neslaganja, ali nudi bezuvjetno prihvaćanje, razumijevanje, dopušta slobodu, osigurava zabavu i veselje. Nameće pravila ponašanja, ali i podržava stalni razvoj i kreativnost svakoga njezina člana, posebno djece. Odrastanje u takvim obiteljskim uvjetima izaziva u nama želju da iste takve osiguramo našoj djeci, našim unucima… Pod obiteljskom atmosferom podrazumijevamo okolinu, prilike i raspoloženje, odnosno ozračje u kojemu živi obitelj. Međutim, obiteljsku atmosferu ponajprije stvara/njeguje odnos partnera/ roditelja. O njihovoj uzajamnoj ljubavi, međusobnoj podršci i zajedništvu ovisi kako se oni osjećaju jedan uz drugoga, a o tome pak ovisi kako će se osjećati djeca. Partnerski odnosi, važno je znati, kreiraju obiteljsku atmosferu.


S pozicije partnera… obiteljska atmosfera je mjesto u koje se uvijek vraćam zato što se osjećam voljeno, podržavano, slušano, uvažavano, slobodno… S pozicije djeteta… to je mjesto gdje se ono osjeća voljeno, sigurno, spokojno, prihvaćeno, podržavano, slobodno…

Zdrava obiteljska atmosfera partneri u ljubavi (otvorena komunikacija)

djeca iz ljubavi (emocionalna stabilnost)

sretna obitelj


Obiteljska atmosfera je pretpostavka, uzrok i posljedica Pretpostavka psihičke i emocionalne stabilnosti podrazumijeva da kao odrasle osobe znamo i hoćemo ostvariti partnerski odnos temeljen na iskrenoj komunikaciji s partnerom, otvorenom razgovoru o sebi i svojim osjećajima, o partnerskom odnosu. Upravo zato što smo možda došli iz obiteljske atmosfere koja nam je dala tu sigurnost, podrazumijevamo da je to moguće ostvariti, da je to dopušteno i da to pomaže. Uzrok psihičkog i emocionalnog nemira ako negiramo činjenicu da nismo bili sretni u roditeljskom domu i ne potražimo pomoć da nesigurnost koju zbog toga nosimo, uz pomoć stručnjaka, razumijemo i svladamo. Naime, napuštajući svoju primarnu obitelj nosimo sa sobom i negativna emocionalna iskustva, koja će nas ometati u ostvarivanju dobrih partnerskih odnosa. Nesvjesno ćemo neriješene konflikte iz primarne obitelji ponavljati u obitelji koju tek osnivamo. Posljedica nekih osobnih nerazriješenih odnosa, emocija u ostvarivanju partnerskih i roditeljskih uloga, zbog kojih se radije odlučujemo za bježanje iz odnosa negoli da naučimo kako se upustiti u rješavanje problema i dilema u koje upadamo sve dublje i dublje. Poremećeni partnerski odnosi i neprepoznavanje pravih problema u partnerskim i obiteljskim odnosima mogu biti pokretači tjeskobnih, depresivnih, agresivnih ili sličnih promjena članova obitelji. Partneri


opterećeni negativnim emocionalnim odnosima imaju poteškoća u usvajanju roditeljskih uloga. U takvim je situacijama uvijek potrebna stručna pomoć. “Osjećaji vrijednosti mogu cvjetati samo u okružju u kojem se cijene individualne razlike, toleriraju pogreške, komunikacija je otvorena, a pravila su fleksibilna – takvo okružje je moguće pronaći u brižnoj obitelji.” Virginia Satir


Obiteljska atmosfera koja pruža sigurnost

Životno okruženje u kojemu se rađamo ne biramo sami. Možda bismo, dok još bezbrižno plutamo u majčinoj utrobi, u nekim slučajevima poželjeli da nikad ne izađemo… Ali, ako nas po rođenju privinu uz poznato toplo tijelo i poznate otkucaje srca… osjećamo se sigurnima, tada je dobro. Obiteljska atmosfera koja daje sigurnost, toplinu i ljubav je ona koja nam dopušta da budemo iskreni i opušteni, u kojoj imamo potporu, u kojoj se osjećamo kao u majčinoj utrobi – toplo, sigurno i nikad usamljeno. To je okruženje u kojemu će uvijek uz nas biti netko tko će nas zagrljajem vratiti iz nesigurnosti… straha... Virginia Satir (1916.-1988.), jedna od najvažnijih i najutjecajnijih autorica u razvoju obiteljske terapije krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, u jednoj je od svojih knjiga napisala: "Preporučena dnevna doza zagrljaja jest: četiri dnevno za preživljavanje, osam dnevno za održavanje, a dvanaest dnevno za rast." Četiri dnevno za preživljavanje… Primjer: Gosp. i gđa O. su u braku 15 godina. Imaju dvoje djece (od 8 i 14 godina). Pomoć su potražili zbog poremećenih bračnih odnosa, koji su već dulje vrijeme zahlađeni. Nije bilo previše svađa, ali nije bilo ni intimnosti niti nježnosti. Supruga je pokušavala obnoviti intimnosti bračnog odnosa, ali bez uspjeha. Neposredni povod


t

dolaska u savjetovalište je suprugovo otkriće da se njegova supruga SMS‑porukama dopisuje s drugim muškarcem.Tijekom razgovora u savjetovalištu gospođa O. govori kako se i koliko dugo osjeća odbačenom, neželjenom, neženstvenom… Katkad uspije nagovoriti supruga na intimnosti. On priznaje da je zapostavio suprugu, da ga ona jedva uspije nagovoriti na intimnosti; svjestan je da imaju problem. Međutim, misli da je nakon toliko godina zajedničkog života samo po sebi razumljivo da se vole. Ona naglašava kako joj je stalo do njega i kako se samo željela osjetiti poželjnom, ženom. Takvu situaciju gosp. O. teško podnosi i kontinuirano nameće optužujuće rasprave o njezinu činu, iako deklarativno priznaje da je pogriješio, nesvjesno je odbacujući. Savjetodavna pomoć se usmjerila na partnerski odnos, na iskrenu komunikaciju kao preduvjete za stvaranje primjerene obiteljske atmosfere koja neće plašiti djecu, jer su svjesni da djeca vide i čuju njihove beskrajno duge rasprave nakon kojih mama popije tabletu za smirenje i onda satima spava... Iako su uvjereni da svoje probleme uspijevaju sakriti pred djecom, dolazak njihove djece u obiteljsko savjetovanje dokazuje da su ona tjeskobna i zabrinuta, da se boje razvoda roditelja. Obiteljsko savjetovanje pomaže i roditeljima i djeci da razumiju koliko je partnerski odnos važan za pravilan rast i razvoj djece u obitelji.Tijekom suradnje u savjetovalištu, gosp. i gđa O. su razumjeli da nesvjesno ponavljaju obrazac bračnog života svojih roditelja (oboje iz obitelji narušenih partnerskih odnosa, svađanja,


e ljubomore, agresivnosti i alkoholizma). U savjetovanju se priprema i potiče intenzivnija i iskrenija komunikacija, uz obvezna druženja s djecom, kako bi se djecu umirilo, uz objašnjenja i odgovore na njihova pitanja u vezi sa svakom napetom situacijom u obitelji.

Osam dnevno za održavanje… Primjer: Gđa M. (45) i gosp. M. (49) su u braku 25 godina. Imaju sina (23) koji je zaposlen, ali živi s njima. Za savjetovanje su se zajednički odlučili, a razlog je – osjećaju se loše zajedno. U brak su stupili ubrzo nakon što su se zaljubili, jer je gđa M. ostala trudna. Veselili su se sinu. Oboje su završili fakultet. Ona se prva počela buniti – nezadovoljna njihovim partnerskim odnosom. Brak je postao rutina, bez njoj potrebnih nježnosti. Istina, njezina je pobuna postala ozbiljna i primijećena kad je njihov sin već imao 19 godina. Suprug, međutim, zadovoljan njihovim načinom života, dugo nije razumio u čemu je problem. Ona tvrdi da je govorila, da je na razne načine davala do znanja da nije sretna. Upozoravala je da se on previše opustio i upustio u životnu monotoniju (posao, TV, šetnja). Intimnim životom također nije bila zadovoljna, jer se i on samo podrazumijevao. Danas i suprug kaže da može razumjeti što to njegovoj ženi nedostaje i priznaje da se želi potruditi, da želi čuti i razumjeti kako se osjeća i što želi, iako mu to teško ide. Pogotovo se teško može opustiti i iskreno komunicirati o njihovim emocionalnim i intimnim odnosima. Iako oboje rade, kad


se nađu zajedno nakon posla ne znaju što bi zajedno činili, o čemu bi razgovarali… Ona bi o emocijama; njemu je to smiješno. On je zadovoljan činjenicom da je ona tu i ne razumije što sad u ovim godinama ona želi… "tamo neku komunikaciju". On ništa ne bi mijenjao, ali danas može razumjeti da to njoj nije dovoljno. Imali su uvjete da se na nekoliko mjeseci odvoje – ona je otišla u prazni stan svojih roditelja, a on je ostao sa sinom koji je tada imao 19 godina. Oboje su željeli razmisliti.Vratili su se jedno drugome s obostranom željom – odlučili su unaprijediti svoj odnos, te su potražili pomoć. U obiteljskoj atmosferi koju su godinama podržavali i dalje im nešto nedostaje da bi se osjećali ugodno zajedno… komunikacija sa sinom također nije zadovoljavajuća. Oboje primjećuju da se njihov sin povlači u svoju sobu i nisu sigurni da se snalazi u odnosima s vršnjacima… a ne znaju pitati niti započeti razgovor o toj temi. Partnerski odnos i nakon odrastanja djece treba ostati važan i jednom i drugom partneru, pa godine nisu zapreka da bi se odlučilo unaprijediti odnos. Obiteljska atmosfera i nakon odrastanja djece treba biti mjesto u koje se vraćamo zato što nam je ugodno, a broj zagrljaja koji su potrebni za poticanje i održavanje ugodnog životnog okruženja i jednom i drugom partneru ne zna za godine. Nakon nekoliko mjeseci suradnje u savjetodavnom programu oboje su se osnažili upustiti u međusobnu iskrenu komunikaciju usmjerenu na odnos, ali i na promjenu odnosa sa sinom.


Dvanaest dnevno za rast... napredak Primjer: Obitelj P. je potražila pomoć u savjetovalištu jer se njihova kći (3,5 godina) kod kuće počela neprimjereno ponašati. Kad dođe iz vrtića kući odbija hranu, a ako i počne jesti obroci traju unedogled zbog čega se svađaju i kažnjavaju je. Mama ne radi pa ona oko 9 sati odvodi kćer u dječji vrtić (problemi i s doručkom – dugo traje, svađe), a po nju dolazi nakon ručka. Šećući dolaze kući i čekaju tatu da dođe s posla. Ručaju/večeraju zajedno uz probleme koje im nameće njihova kćer u vrijeme svakog obroka. Tata zatim legne u dnevni boravak ili čita novine, majka sprema kuhinju i usto se pokušava baviti djevojčicom, boreći se s njezinom prehranom. Tijekom razgovora doznajemo da je majka zabrinuta za ponašanje njihove kćeri, ali i da je ujedno tjeskobna, jer se osjeća usamljenom. Suprug radi, dolazi kasno, pa je za sada nemoguće organizirati život osim tako da majka bude kod kuće. U toj obitelji prepoznajemo dva problema: tjeskobna majka i dijete s poremećajem prehrane. Djeca, naime, znaju odabrati način za koji su sigurni da će roditelje najviše smetati i tako skrenuti pažnju na sebe. Djevojčicama treba očev zagrljaj! Roditelji koji ne razmišljaju o zagrljajima kao sredstvu pokazivanja privrženosti, ljubavi i sigurnosti, teško mogu riješiti problem s djetetom u predškolskoj dobi, a koje se, među ostalim, može buniti i odbijanjem hrane ili na neki drugi način kako bi dobilo potpunu pozornost roditelja. Roditeljima se savjetovalo da pokušaju promijeniti svoja ponašanja.


lj

Pošto je tata prepoznao potrebu svoje supruge za većom pažnjom, te značenje zagrljaja i nježnosti, ali i pažnje za njihovu kćer, obiteljska se atmosfera u ovoj maloj obitelji počela mijenjati: njihova je djevojčica postala mirnija, opuštenija, a zajednički obroci s roditeljima polako su postali ritual kojemu se veselila.


... je temelj obiteljske atmosfere...

Živjeti partnerski odnos nije jednostavno i nije dovoljno željeti ga živjeti zajedno. Od svakog se partnera očekuje da bude svjestan vlastitih potreba, ali i da zna prepoznati potrebe partnera.

Partnerski odnos

Živjeti zajedno partnerski odnos ne znači oduzimanje slobode i identiteta… Živjeti partnerski odnos znači zadovoljavati sve svoje potrebe (kao što su ljubav, sloboda, zabava, kompetentnost….) uz odabranog partnera i uz iskrenu komunikaciju s partnerom. Pripremajući se za partnerski život pripremamo se za osiguranje kvalitetne obiteljske atmosfere u kojoj svakodnevno zadovoljavamo svoje potrebe. Ako se dogodi da samo jedna od potreba nije primjereno i pravodobno zadovoljena, počinjemo osjećati tjeskobu, a dugotrajna uskrata i dugotrajna tjeskoba dovodi do promjene ponašanja, kojima želimo ublažiti ili ukloniti tjeskobno raspoloženje.


Prema Virginiji Satir (1973.), postoje četiri neprimjerena načina rješavanja konflikta unutar partnerske i obiteljske dinamike, a koje najčešće naučimo od naših roditelja ili u obiteljskoj atmosferi u kojoj živimo: ˚ partneri ili članovi obitelji se povlače u sebe prikrivajući ili potiskujući problem (čak u 50 posto slučajeva) ˚ partneri ili članovi obitelji se međusobno optužuju, što nerijetko prelazi u agresivnost (u 30 posto slučajeva) ˚ partneri ili članovi obitelji koji racionaliziraju (verbaliziranjem) (u 15 posto slučajeva) ˚ partneri ili članovi obitelji pronalaze načine kojima odvraćaju pozornost s problema (šaleći se ili marginalizirajući probleme ... oko 5 posto slučajeva). Od obiteljske atmosfere očekujemo da bude izvor i zaštita naše psihičke i emocionalne stabilnosti. Međutim, u situaciji nerazriješenih odnosa, ili dugotrajnih nezadovoljstava, uskrata i tjeskobe i samo jednog člana obitelji, obiteljska atmosfera postaje loša i pridonosi psihičkom i emocionalnom nemiru ostalih članova. Djeca koja odrastaju u obiteljskoj atmosferi u kojoj emocije nisu pozitivne, ako su nejasne ili se uopće ne pokazuju iskreno i otvoreno, gdje poruke nisu jasne, gdje se nikad ne zna što se može očekivati u konkretnim situacijama...ubrzo nauče kako se zaštititi.


b Hoće li to biti potiskivanje, optuživanje, verbaliziranje ili bježanje - ovisi upravo o roditeljima kao partnerima u stvaranju obiteljske atmosfere. Često će jedan od roditelja ili oboje potražiti pomoć tek kad primijete da se njihovo dijete učestalo ponaša – verbalno ili neverbalno – na način koji prepoznaju kao neprimjeren ili ugrožavajući za njegov rast i razvoj. Primjer: Gosp. i gđa S. su u braku 15 godina i imaju dva sina (od 12 i 15 godina). Neposredan povod traženja pomoći je razmišljanje o razvodu jer su oboje nesretni već više godina. Sada već i sinovi osjećaju teret te i takve obiteljske atmosfere. Ona se žali na njegovo izbivanje iz kuće tijekom radnog tjedna. Nikad ne dođe na vrijeme s posla, uvijek ima neko poslovno druženje do kasno navečer koje je važno jer će utjecati na njihov standard. Smatra da pritom i popije previše. Vikende provode zajedno, ali to njoj nije dovoljno. Plakala je, ljutila se, vikala – priznaje – pretjerano agresivno verbalizirala. Sve se to događalo pred djecom ili dok su ona bila u sobi, pa su roditelji mislili da su ih tako zaštitili. Sada se ona manje glasno buni, djeca su samostalnija, pa si sada i ona dozvoli izlazak iz kuće… da ne bude toliko usamljena. On ne govori mnogo, ali kaže da teško podnosi njezine optužbe i gruba verbaliziranja ("pametovanja"), a posebno njezinu hladnoću kao žene. Svaki dan kad dođe s posla neprestano prigovaranje i


moraliziranje. Priznaje da je potiskivao svoje nezadovoljstvo i da je bježao iz takve obiteljske atmosfere… ostajao s društvom nakon posla i znao popiti. Zbog toga su jedan drugome godinama pakostili i inatili se.A djeca? Kao i svi roditelji, kažu da su se svađe najčešće događale kad su sinovi bili u svojim sobama. Međutim, priznaju da se stariji sin zatvara u svoju sobu i ne želi komunicirati… mlađi sin ima problema s govorom. Odluku o razvodu su donijeli bez razgovora s djecom i do dolaska na savjetovanje su smatrali da se njihova odluka o razvodu ne tiče njihove djece. Međutim, sinovi su naslutili što se zbiva s roditeljima te su strahovali i za sebe – kakva će biti njihova budućnost, s kim će živjeti i da li ih roditelji uopće vole? Tijekom obiteljskog savjetovanja sinovi su roditeljima poslali jasne poruke iz kojih je bilo vidljivo da žele izreći svoja mišljenja i stavove o obiteljskoj atmosferi u kojoj žive.


Primjer: Gosp. i gđa G. (18 godina u braku) imaju dva sina (od 12 i 17 godina) i odlučili su potražiti pomoć kad je njihov stariji sin nakon žučne rasprave o njegovu neprimjerenom ponašanju izjavio "da je njegovo ponašanje rezultat atmosfere u kojoj živi".Tada su roditelji shvatili da trebaju pomoć. Suradnjom u savjetodavnom programu otkrivaju nezadovoljstvo u partnerskom odnosu, te opisuju međusobna ponašanja kojima su narušili obiteljsku atmosferu i doveli svoju djecu u poziciju da reagiraju. Konkretno, stariji sin je počeo sa sitnim lažima, nedogovorenim ostajanjem izvan kuće. Tijekom razgovora doznajemo da je gđa G. već dugo vremena jako nesretna, te da je počela izbjegavati komunikaciju sa suprugom, jer kad god započne on je izbjegava (spava, gleda TV ili se naljuti pa ušuti). Svađaju se zato što se ne dogovaraju i ne razgovaraju, a djecu ne uključuju u obiteljska dogovaranja, planiranja… Suprug pak situaciju vidi sasvim drukčije. On, naime, više ne želi podržavati njezina preopterećivanja svojom braćom i sestrama, beskrajna telefoniranja ili posjećivanja koja ga opterećuju. Nikad nisu sami, uvijek je netko u posjetu. Smatra da su oni kao obitelj premalo posvećeni sebi, a što se danas vidi na sinovima, da je supruga odsutna i preopterećena te da si sama zadaje poslove koje ju odvlače od druženja s djecom i partnerom (pospremanje i pretjerana higijena u stanu). Kontrola nad sinovima nije predmet dogovaranja i postavljanja pravila nego stihijska, odraz nepovjerenja,


njezine nesigurnosti. U savjetovanju se gđa G. i gosp. G. uče prepoznati svoje obrane, a kao roditelji se pripremaju na iskrenu komunikaciju, bez potiskivanja i uz skretanje pozornosti jedno drugog na situacije koje negativno utječu na njihov međusobni odnos, a onda i na odnos s djecom. Također uče kako uključiti sinove u obiteljska dogovaranja i odlučivanja.


Dijete u obiteljskoj atmosferi

Međusobni odnosi partnera, stupanj razvoja tih odnosa, odnosno iskrena i otvorena komunikacija između partnera/budućih roditelja utječe na način kako će se oni odnositi prema djetetu. Važno je da partneri prije planiranja djeteta imaju vrijeme koje je nužno za upoznavanje i rješavanje eventualnih problema i dilema u partnerskom odnosu. U tom bi se vremenu trebali prepoznati i riješiti svi potisnuti odnosi i konflikti te stvoriti uvjeti za novi izazov – stvaranje obitelji. Kvalitetan partnerski odnos je temelj za stabilan emocionalni rast i razvoj djeteta u obitelji.

Vrijeme trudnoće Vrijeme trudnoće omogućuje partnerima još nekoliko mjeseci za prilagodbu, za razvijanje odnosa i to u situaciji koja katkad može biti dovoljno stresna da treba i vrijeme i prostor za prilagođavanje, ali i za promjene. Najvažnije je prihvatiti novonastalu situaciju kao vrijeme u kojemu se žena prilagođuje na emocionalne i hormonalne promjene, a muškarac na odnos prema ženi. O dilemama koje se pritom nameću potrebno je iskreno i često razgovarati. Zašto? Zato da se imenuje strah, koji se može pojaviti u oba partnera – da će dijete preuzeti kontrolu nad njima… da će se možda netko od


njih osjećati zapostavljenim, izostavljenim. Postoji, dakle, opasnost da se dijete doživi kao suparnik koji bi mogao pokvariti njihov "idealan" odnos. Zato često, kad stvari nisu najbolje u partnerskim odnosima, znamo reći "Sve je bilo dobro dok nije došlo (prvo) dijete!" A je li zaista bilo…? Tijekom trudnoće je jako važno kako se muškarac prilagođuje na tu situaciju, može li i kako pomaći ženi u trudnoći, jer ako je trudnoća teška onda se nerijetko temeljem toga preuranjeno određuje karakter djeteta. Razmišljanja o djetetu su najčešće reakcije na djetetove signale. Muškarac treba provoditi što više slobodnog vremena s partnericom za vrijeme trudnoće, osluškivati njezine emocije i dileme. Žena za vrijeme trudnoće treba dopustiti partneru da sudjeluje i osluškivati njegove emocije i dileme. Iskrena komunikacija za vrijeme trudnoće pripremit će oba partnera za zajedničku njegu i skrb o djetetu… Partneri trebaju uživati u razmišljanjima o djetetu, jer na taj način već tada stvaraju osnove za razumijevanje djeteta i temelje za komunikaciju u odgoju i razvoju roditeljskih vrijednosti.


Odgoj djeteta

e

Obiteljska atmosfera se rođenjem djeteta u obitelji polako počinje modelirati i utjecati na međusobne odnose, kako na partnere međusobno tako i na odnose s djetetom.

Odgoj djeteta je zajednički posao muškarca i žene, oca i majke, koordiniran i sinkroniziran – bez obzira na to žive li roditelji zajedno ili ne i bez obzira na to ako s njima žive i bake i djedovi. Primjeren je empatičan odnos prema djetetu, ali i odnos u kojemu postoje pravila ponašanja, kojih se svi držimo. Ako su roditelji u konfliktnoj situaciji to se može odraziti na njihov odnos prema djetetu. Prvi konflikti se mogu pojaviti već nakon rođenja djeteta, za vrijeme dojenja… Majka se najčešće ponaša empatično, želeći zadovoljiti potrebe djeteta. Dok se majka trudi razumjeti potrebe djeteta, podrška partnera/oca djeteta je jako važna. Ne bi bilo primjereno da partner zahtijeva od majke da, primjerice, utiša dijete, jer time šalje poruku da ne želi preuzeti skrb o djetetu, a takve situacije izazivaju konflikte, udaljavanje partnera i kasnije procjenjivanje tko je koga i kada zapostavio…


Zajednička skrb o predškolskom djetetu je presudna za njegov psihofizički razvoj. Preduvjet su opet partnerski odnosi. Ako partneri razgovaraju, analiziraju i slušaju jedno drugo, šalju poruku djetetu da su OK. Ako su mama i tata u veselom i opuštajućem odnosu, dijete je također veselo i zadovoljno. Predškolsko dijete će živjeti u strahu ako je obiteljska atmosfera napeta, ako se roditelji stalno svađaju ili, što je najgore i nažalost prisutno, tjelesno obračunavaju. Ako je loša obiteljska atmosfera prevladavajuća u toj djetetovoj dobi, ono uči manipulirati, prepoznaje neverbalne poruke koje šalju roditelji koji su u svađi, koji se ljute ili se ne podnose. Svađe i tjelesni obračuni roditelja pred predškolskom djecom govore o sebičnosti i nesigurnosti odraslih osoba koji svoje konflikte rješavaju pred malim bespomoćnim bićem, koje jednako voli i mamu i tatu i plaši se i pati kad se oni svađaju. Predškolska djeca koja žive u takvoj obiteljskoj atmosferi redovito razmišljaju o sebi kao o krivcu za probleme svojih roditelja. Kako odrastaju, tako grade svoje obrane, ali najčešće pokušavaju smisliti način kako da zadrže roditelje uz sebe, jer se plaše da će netko od njih otići, ostaviti ga. Nerijetko postanu bolesni (najčešće bolovi u trbuhu ili glavobolje), jer tako u brizi okupe oba roditelja pored sebe.


lj

Doba osnovne škole i početka puberteta je i vrijeme kad započinje identifikacija s roditeljem istoga spola. U obiteljskoj atmosferi u kojoj se razgovara i dogovara, u kojoj je dijete naučilo da ga se pita i uvažava, polazak u osnovnu školu i suočavanje sa školskim obvezama neće biti problem. Dijete koje kreće u osnovnu školu mora imati emocionalni mir kako bi se moglo usredotočiti na nove uvjete i obveze.Ako obiteljska atmosfera ne osigurava emocionalni mir, dijete se teže koncentrira na školske obveze, a roditelji počinju biti nezadovoljni i vrše pritisak na dijete. Jedan od većih problema za dijete je obiteljska atmosfera koja ga plaši, koja ga frustrira ili mu ne osigurava minimalne uvjete za ispunjavanje školskih obveza. Dijete koje dolazi kući iz škole, a tamo ga čeka uplakana ili ljutita mama, tate uglavnom nema ili ga se sa strahom očekuje, nema uvjete da izgradi emocionalni mir i uživa s roditeljima u svojim školskim uspjesima. Dijete koje živi u narušenoj, nesigurnoj ili opasnoj obiteljskoj atmosferi često će pokazivati znake poremećaja u razvoju već tijekom osnovne škole, ili školski neuspjeh, poremećaje u ponašanju i dr. Takvo dijete najčešće teško prolazi razdoblje adaptacije na srednju školu. Roditelji koji nisu prepoznali svoj doprinos u odgojnim poteškoćama i obrazovnom napretku svoga djeteta ili djece neće moći bez rada na svom partnerskom odnosu pomoći svom djetetu. Polazak u srednju školu mlade


osobe doživljavaju kao vrijeme u kojemu će imati više slobode, smatraju se dovoljno odraslima da sami odlučuju o organizaciji slobodnog vremena. Međutim, ako dolaze iz loše obiteljske atmosfere to je za njih vrijeme odluke za bježanjem od kuće, jer ih tamo čeka mama koja stalno "broji", tate skoro nikad nema, a kad dođe kući onda kažnjava i sudi… Takvu obiteljsku atmosferu mladi ljudi najčešće opisuju kao "...doma je koma…" "…starci? Najčešće slika bez tona…" Prvi razred srednje škole za djecu koja dolaze iz takvih obiteljskih atmosfera je doba nesnalaženja, nemogućih uvjeta za koncentraciju i privikavanje na nova pravila ponašanja. Tada najčešće, u kratko vrijeme, sakupe velik broj neopravdanih sati, negativnih ocjena, što dodatno pogoršava ukupnu situaciju. Dotad loša komunikacija između roditelja i djece postat će još gora, a može biti i povod za nove svađe i sukobe između roditelja. Njihovo dijete koje se u predškolskoj fazi plašilo roditeljskih svađa, u osnovnoj je školi razvilo obrane – povuklo se u sebe, stalno je u svojoj sobi i osluškuje roditelje, nema prijatelja, izbjegava druženja, ili se pak pobunilo na agresivniji način (bježanje, loše ocjene, vršnjačko nasilje). U srednjoj školi dolazi do još snažnijeg izražavanja neslaganja s uvjetima u kojima živi njegova obitelj. Obiteljska atmosfera u kojoj je dijete odrastalo je ta koja je posredno ili neposredno utjecala na odnos djeteta prema roditeljima i okolini. Dijete u obitelji ima svoje mjesto i ono treba biti slušano i uvažavano.


o Ono će u obitelji naučiti razgovarati i dogovarati se, ako to roditelji potiču i pokazuju svojim primjerom. Dijete će u obitelji na svoj osoben način skretati pozornost na sebe, ako nije zadovoljno pažnjom koju dobiva i tako sudjelovati u osmišljavanju obiteljske atmosfere sve kako bi uživalo u ljubavi svojih roditelja.


Kako roditelji mogu kreirati obiteljsku atmosferu i kako ona utječe na dijete?

Roditelji koji potiču demokratsku atmosferu u obitelji i stvaraju ozračje međusobnog uvažavanja, poštovanja, slušanja i osluškivanja, ohrabruju svoju djecu da izraze svoja nezadovoljstva, stimuliraju suradnju/dogovor i razgovor. To su roditelji koji znaju postaviti pravila ponašanja u svojoj obitelji i pridržavati ih se i sami. To su istodobno roditelji koji pokazuju emocije, često zagrle svoje dijete i govore mu da ga vole. Djeca takvih roditelja se osjećaju sigurno, slobodno i zadovoljno. Prihvaćaju pravila ponašanja, jer roditelji razgovaraju, objašnjavaju i dogovaraju se sa svojom djecom. U takvoj obiteljskoj atmosferi postavljaju se temelji samopouzdanja i samopoštovanja, dopušta se izražavanje emocija, osluškuju se poruke… Roditelji koji unose jednosmjernu komunikaciju u obiteljsku atmosferu, nameću sebe i svoje mišljenje/stavove kao jedinu moguću alternativu. To znači da komunikacija ide samo od njih prema djetetu ili partneru, da se djetetu ne objašnjavaju odluke, niti ih se pita za mišljenje ili osjećaje. Takvi roditelji disciplinu moraju održavati prijetnjama i kaznama. Oni ne pokazuju emocije prema djetetu, ne grle ih niti im govore da ih vole.Vrlo su strogi i zahtjevni i cijene samo poslušnost, poštovanje autoriteta i tradiciju. Djeca u takvoj obiteljskoj atmosferi udovoljavaju roditeljima, jer ih se plaše. Nezadovoljna su i povučena. Nesigurna i usamljena. Najčešće "čekaju" svoje vrijeme kad će se pobuniti.


“Svaka riječ, izraz lica, gesta ili radnja od strane roditelja djetetu daje neku poruku o samopoštovanju. Tužno je to što mnogi roditelji ne shvaćaju kakve poruke šalju.” Virginia Satir

Roditelji koji u svoju obiteljsku atmosferu unose previsoke standarde i imaju prevelika očekivanja od djece, dovode djecu u poziciju da ne mogu ostvariti njihova očekivanja, pa se osjećaju obeshrabrenima i nesposobnima, čak i kad na zadovoljavajući način, u skladu sa svojim godinama i sposobnostima, obavljaju svoje zadaće. U takvim obiteljima se od partnera i djece traži samo najbolje, a to najčešće nisu uvjeti za ugodne osjećaje u obitelji. Roditelji koji pretjerano podržavaju ili nameću natjecateljski duh u obiteljskoj atmosferi (konkurenciju), najčešće obeshrabruju svoju djecu te ona mogu postati tjeskobna, ako se ne snalaze u takvu natjecanju. Kompeticija koja je bezuvjetna i jedini način vrednovanja unutar obitelji ne pridonosi emocionalnoj stabilnosti ni partnera/roditelja niti djece. Uspoređivanje s braćom ili djecom prijatelja, susjeda i sl. ne stvara uvjete za miran razvoj uz bezuvjetnu ljubav roditelja. Roditelji koji prenaglašavaju materijalno i novac, odnosno materijalnom posjedovanju daju pretjerani značaj, stvaraju obiteljsku atmosferu u kojoj u djeci unaprijed guše kreativnost, nameću iskrivljene vrijednosti i ne pripremaju ih za život izvan toga. Takvi roditelji šalju poruku da se sigurnost temelji na onome što posjeduješ i kontroliraš, a ne na sposobnosti, kreativnosti, ljudskosti i međusobnu uvažavanju, bez obzira na materijalni status. U takvoj obiteljskoj atmosferi djeca obično bez truda i napora zadovoljavaju svoje potrebe za posjedovanjem bez da se znaju prioriteti…


b

Roditelji koji njeguju popustljivu odgojnu i obiteljsku atmosferu stavljaju dijete u neprimjeren položaj "princeze" ili "princa", te mu u svemu udovoljavaju.Takvo će dijete najčešće biti nesigurno i nepripremljeno na zahtjeve prema sebi. Takvi su roditelji topli i emotivni, pokazuju ljubav djeci, ali im ne postavljaju nikakve zahtjeve. Ako se to i dogodi, onda se brzo odustaje, čime se šalje poruka da neće biti ustrajnosti pri sljedećem zahtjevu. Djeca tako uče da je normalno da im se udovoljava, ali neće otkriti za što su sve sposobna i koliko su kreativna. Roditelji koji se ponašaju prezaštitnički prema djeci njeguju obiteljsku atmosferu u kojoj će se djeca teško snalaziti bez roditelja, a kasnije bez odraslih. Poruka koju takvi roditelji šalju djeci jest da su nesposobna, da su slabija i mlađa nego što zapravo jesu.Takva se djeca najčešće teško snalaze u svakodnevnom životu, nedostaje im hrabrosti i samopouzdanja. Teško će napustiti obiteljsku atmosferu i odlučiti se živjeti bez blizine roditelja. Roditelji koji nisu suglasni u svojim ponašanjima prema sebi i prema djeci stvaraju obiteljsku atmosferu u kojoj djeca uče kalkulirati, a roditelji će to najčešće nazvati laganjem. Riječ je o situacijama u kojima nema sinkroniziranih postupaka, nema zajedničkih stavova niti međusobnog podržavanja. Naravno da je to posljedica nedogovaranja i neprimjerene komunikacije među partnerima, koja najprije zbunjuje djecu, a zatim ih uči prilagođavanju i ne priprema ih za samodisciplinu, poštovanje


dogovora i ispunjavanje obveza i obećanja u skladu s dogovorom. Takvi se roditelji često pred djecom svađaju i stvaraju napetu obiteljsku atmosferu u kojoj se samo čeka da netko reagira agresivno. U predškolske djece takva obiteljska atmosfera izaziva strah i nesigurnost, a kasnije, kad djeca odrastu, formiraju svoje obrane i bune se na takva ponašanja roditelja, te izbjegavaju boravak u obiteljskoj atmosferi. Roditelji koji podržavaju atmosferu stalnog kritiziranja djeteta zbog njegova tjelesnog izgleda ili ponašanja šalju poruke da su nezadovoljni djetetom i ono se, naravno, osjeća nevoljenim i neprihvaćenim. U takvoj se obiteljskoj atmosferi ni djeca niti roditelji ne osjećaju dobro, izbjegavaju se ili su agresivni jedni prema drugima. Prevladava osjećaj odbačenosti ili nepripadanja pa se može dogoditi da u djetetu izazove nepovjerenje prema okolini, nesigurnost, osjećaj inferiornosti i probleme u komunikaciji izvan obitelji. Roditelji koji su nezainteresirani za obitelj u obiteljsku atmosferu unose nemir i nesigurnost, a djeca su sklona promjenama ponašanja, manjku motivacije i interesa te najčešće sklonosti ka raznim ovisnostima. Nezainteresiranost za partnera/drugog roditelja, za djecu i njihove osjećaje i život u takvoj obitelji priprema djecu za rane bjegove od kuće…


…njeguje i unapređuje odnos roditelj – dijete i time osigurava pravilan razvoj djeteta. Potrebno je, prije svega, misliti i na svoje potrebe. U trenucima kad se osjećate kao da ćete "poludjeti", treba si dati vremena i pitati se što vam to vaše stanje pokušava reći.Treba pokušati prepoznati koje potrebe nisu zadovoljene i kako ih zadovoljiti kako takvo naše stanje ne bi prouzročilo napetu obiteljsku atmosferu, bez obzira na to tko čini zajednicu, samo partner ili su tu i djeca. Uvijek je potrebno partneru ili djetetu objasniti kako se osjećate i zatražiti pomoć ili vrijeme za sebe. Ako sam i partner i roditelj onda nije dovoljno da se podrazumijeva da volim i svoju djecu, jer se, nažalost, neka djeca ne osjećaju voljenom… Nikako nije dobro ništa ne govoriti, te samo neverbalnim porukama podržavati neizvjesnu i napetu atmosferu. Ako pak redovito pojašnjavamo članovima obitelji svoje osjećaje i razloge za koje vjerujemo da su do toga doveli, stvaramo preduvjete za pozitivnu obiteljsku atmosferu. Zatim treba zadovoljiti svoje potrebe za snom, hranom, utjehom ili bilo čim drugim.

Zdrava obiteljska atmosfera zadovoljava potrebe odraslih i djece

Pozitivna obiteljska atmosfera


Ako su tu i djeca i ako želite zadovoljiti djetetove potrebe, najprije morate zadovoljiti svoje. Ako ste iscrpljeni, nećete imati energije koja vam je potrebna za pozitivno roditeljstvo. Pozitivna obiteljska atmosfera djevojčici i dječaku pruža emocije kroz zagrljaje, verbalne i neverbalne poruke o tome koliko su važni svojim roditeljima, kroz zajedničku igru (u predškolskom razdoblju), zajednička druženja (u razdoblju školovanja), kroz prisutnost i oslonac u razdoblju adolescencije. Djetetu su potrebni i otac i majka, s jedne strane zato što u odnosu s istospolnim roditeljem usvaja ulogu spola, a roditelj suprotnog spola je važan i nezamjenjiv za uspostavljanje budućih partnerskih odnosa, odnosno odnosa s osobama suprotnog spola. Primjer: Gđa Š. (33) i gosp. Š. (32) su u braku tek dvije godine. Imaju djevojčicu od dva mjeseca, a potražili su pomoć jer se svađaju i bježe jedno od drugog.Više bi se moglo reći da on bježi u druženja s prijateljima, a ona se stalno ljuti na njega… viče… verbalizira bez prestanka… On kaže da ona nikad ne pokazuje emocije… nakon dvije godine braka vidi da je potpuno hladna… Ona se pak uopće ne sjeća da je njezin tata, kad je bila mala djevojčica, obraćao pažnju na nju. Sjeća se da je mlađi brat bio za tatu centar svijeta. Ona je upisivala razne sportove, natjecala se, ali ni mama ni tata nisu nikad došli vidjeti njezine nastupe. Završila je i plesnu


t

školu, ali nitko nije pokazao interes za njezine uspjehe. Čini se da se stalno borila za ljubav svojih roditelja, a da je danas svu svoju ljutnju, koju nije pokazala ocu, usmjerila na muža. A što se tiče njezina muža – on je imao snažnih pobuna u svom djetinjstvu i odrastanju, zbog osjećaja odbačenosti i nesigurnosti. U tijeku savjetodavnog rada gđa Š. ubrzo prihvaća poruke svoga supruga i polako pokušava razumjeti njegovu potrebu za nježnošću, a njezin suprug razumjeti potrebu da se oboruža strpljenjem umjesto da bježi od nje…. “ Vjerujem da je najbolji dar koji mogu zamisliti da od nekoga dobijem jest da me ta osoba vidi, da me čuje, da me razumije i da me dotakne.” Virginia Satir Primjer: Gđa B. (37) i gosp. V. (38) su u drugom braku, imaju dvije djevojčice (od 3 i 2 godine). Ona iz prvoga braka nema djece, dok on ima dvije djevojčice (od 8 i 16 godina). Razlog dolaska u savjetovanje su neprestane svađe koje ih udaljuju. A svađaju se zbog njezine ljubomore u vezi s njegovim obvezama i kontaktima s bivšom ženom i djecom te njegovih odlazaka na druženja povodom događanja. Zajedno su četiri godine i još se nisu vjenčali, što nju također muči, dok on odgađa vjenčanje upravo zato što se stalno svađaju i ne želi tako živjeti. Ona kaže da je on hladan i nezainteresiran, iako je nježan s djevojčicama.


U kakvoj su obiteljskoj atmosferi odrasli njih dvoje? On je živio s bratom, uz oca alkoholičara, koji ih je sve maltretirao, i majku, koja je sve to trpjela ne pokušavajući sinovima olakšati, bez ljubavi prema njima, a majčina im je ljubav bila nužna. Ne sjeća se da mu je mama govorila da ga voli; zna samo da nije želio biti kao otac. Danas priznaje da nije nježan prema ženi, da malo govori, ali da se stalno mora opravdavati za nešto što jednostavno ne može odbiti svojoj bivšoj obitelji. Suradnjom u savjetovalištu pokušava razumjeti da je, osim verbalnog opravdavanja, potrebno suprugu zagrliti i pokušati joj dati pažnju i ljubav uvijek kad vidi da se ona ljuti jer nije sigurna u njega.

Neprimjerena obiteljska atmosfera “Ono što je ostalo neriješeno i nepotpuno u roditeljevoj prošlosti često postaje dio njegovog ili njezinog iracionalnog roditeljstva.” Virginia Satir Ulazeći u partnerski odnos, osnivajući obitelj sa sobom donosimo emocionalna iskustva iz svoje primarne obitelji. Često nismo svjesni da smo kroz proces identifikacije usvojili modele ponašanja, stavove i načine reagiranja svojih roditelja. Naravno, to vrijedi i za našeg partnera.Tako da se, unatoč vezi temeljenoj na ljubavi, odnos


partnera može zakomplicirati i stvoriti lošu – negativnu obiteljsku atmosferu. Neprimjerena obiteljska atmosfera je ona iz koje bježimo... Neprimjerena obiteljska atmosfera je ona u koju se ne želimo vratiti iz škole... s posla... s puta... Neprimjerena obiteljska atmosfera je i ona koja nas izluđuje... pritišće... boli... Neprimjerena obiteljska atmosfera je ona koju planiramo napustiti... zauvijek. Što radimo kad bježimo iz partnerskog odnosa, iz obiteljske atmosfere, odnosno od roditelja? Nevolje započinju od trenutka kad nismo u stanju prepoznati (priznati) postojanje problema. Naime, različite predrasude, vjerske dogme, neprihvaćanje postojanja nesvjesnog, strah od separacije (rastave), strah od ekonomske neizvjesnosti i slično, mogu nam otežati suočavanje s problemom. U našem su narodu, nažalost, još prečesto prisutne poruke: "Na ženi je da trpi..." Ili "Dobra žena u svemu sluša muža." Od muškaraca se opet očekuje da budu bezuvjetno snažni, razumni i uspješni u svakom pogledu. Takvi ili slični stavovi i predrasude stvaraju poremećene odnose unutar obitelji. Najčešće je povrijeđeni partner tjeskoban, ali su, u pravilu, oba partnera nezadovoljna što se, naravno, prenosi na cijelu obitelju, odnosno i na djecu. Partneri, pritom, koriste različite mehanizme obrane, a da toga nisu svjesni. Negiraju problem, traže uzrok poremećenim odnosima i lošijoj obiteljskoj atmosferi u zbivanjima izvan obitelji, poriču ili racionaliziraju problem i slično. Što time postižemo? Kratkoročno podržavamo atmosferu lažnog i


prividnog obiteljskog i partnerskog sklada, a dugoročno potiskujemo osobno nezadovoljstvo ali se emocije pokazuju neverbalno, na našem licu (tuga, ljutnja).To znači da se odbijaju verbalizirati osjećaji, stavovi, razmišljanja, neslaganja kako bi se izbjegla pretpostavljena reakcija partnera ili čak raspad braka ili obitelji. I tako danima, mjesecima, godinama... Naravno da se tako podržava loša obiteljska atmosfera. Međutim, ako u takvoj obiteljskoj atmosferi žive djeca ne treba zaboraviti da se i ona osjećaju loše, te da mogu početi razvijati različite poremećaje u ponašanju i učenju. U našoj sredini često susrećemo i žene koje se odlučuju na pasivni način osigurati mir u svojem braku (vezi) i obitelji, pa najčešće kažu: "Odlučila sam šutjeti i sve pretrpjeti kako bih sačuvala brak." Međutim, i takva odluka dovodi do teškoća u daljem razvoju partnerskih i obiteljskih odnosa. Žena postaje sve tjeskobnija, a partner to njezino stanje može doživjeti kao udaljavanje, gubitak interesa pa i ljubavi. Atmosfera postaje hladna, a i djeca se više ne osjećaju dobro u svom obiteljskom domu. Pokušat ćemo kroz prikaz još nekoliko slučajeva ukazati na najčešću problematiku partnerskih i obiteljskih odnosa koji kreiraju obiteljsku atmosferu. Primjer: Neposredan povod dolaska gđe A. (27) u savjetovalište je nezadovoljstvo partnerskim odnosima. Ona smatra da je njezin suprug previše ovisan o svojim roditeljima, koji ne odobravaju njezin


lj

način "odvajanja sina od roditelja" (poseban stan u zajedničkoj kući, posebna kuhinja, odvojena kućanstva i njihov partnerski život). Do udaje je živjela s roditeljima i s dvije sestre u drugom gradu, u obiteljskoj atmosferi gdje su se roditelji znali i posvađati, ali se i ona imala pravo pobuniti. Udajom dolazi živjeti u obiteljsku kuću muževljevih roditelja, istina u odvojeni stan, ali njegovi roditelji nastoje unijeti svoju "obiteljsku atmosferu" u život sina i snahe… Gđa A., poučena dozvoljenim u "obiteljskoj atmosferi" iz koje je došla, počinje se buniti, ali njezin suprug to ne podržava i nastaje sukob. Nakon toga gđa A., iako se osjeća neprihvaćenom od muževljevih roditelja, u nastojanju da se prilagodi, potiskuje svoje želje, potiskuje potrebu da podijeli misli i emocije s mužem "jer se boji da ne izazove svađu". Naravno, neko vrijeme potiskivanje može pomoći da situacija bude zadovoljavajuća, da partnerski odnos funkcionira. Međutim, to svakako ne može dugo trajati, pa ubrzo dolazi do reakcije koju gđa A. ne može više spriječiti, a završava vrijeđanjem i njezinim odlaskom roditeljima. Nakon nekog vremena shvaća da je vrijeđala supruga, a kako ju on ne zove, ona se ispričava zbog uvredljivih riječi i on ju zove natrag. Kako dalje živjeti i planirati dijete? Primjer: Gđa B. (35) i gosp. B. (36) su pet godina u braku. Neposredni povod dolaska u savjetovanje, koji je inicirala gđa B., su neprestane svađe i agresivni ispadi pred djecom. Nemogućnost kontroliranja


o

nagomilane ljutnje nerijetko završava i tjelesnim obračunima pred djecom. Upoznali su se prije pet godina i to je bila ljubav na prvi pogled, strastveno uživanje za oboje. Ubrzo je gđa B. ostala trudna. Kako su oboje ušli u vezu ubrzo nakon prekida višegodišnjih veza s kojima nisu bili zadovoljni, danas gđa B. vjeruje da su imali premalo vremena za upoznavanje. Zbog trudnoće su se odlučili vjenčati. Danas imaju dvoje predškolske djece i treće je na putu. Gđa B. je vjernica te, iako se ne osjeća dobro u obiteljskoj atmosferi koju živi sa suprugom, nije razmišljala ni o jednoj drugoj opciji nego onoj da rodi i treće dijete, iako nije bilo planirano. Svoje nezadovoljstvo iskazuje optuživanjima i predbacivanjima što čak prelazi u tjelesnu agresivnost s jedne i druge strane (ona se ne može kontrolirati i često ga pred djecom ošamari, a on njoj vrati i pritom jako viču jedno na drugo). Znaju li koliko zapravo plaše svoje sinove (od 5 i 3 godine)? Stariji sin (5) već pokazuje agresivne ispade u svojoj borbi za naklonost oba roditelja. Obiteljska atmosfera iz koje je ona došla u svoj brak nije joj omogućila da izrazi svoje veliko razočaranje kad je doznala da je treće dijete svojih roditelja, koje je trebalo zadržati tatu (tata je imao ljubavnice), a nije uspjelo jer je tata ipak otišao kad je ona odrasla… Gosp. B. je rođen izvan Zagreba, živio je u obiteljskoj kući s roditeljima i bratom te s bakom i djedom, tradicionalno je odgajan. Danas je tamo samo mama i on priznaje da bi se rado vratio sa svojom obitelji. Za njegovu suprugu je to pretjerana


vezanost uz majku te smatra da nije spremna ni za takav način života, pa ne samo da se zbog toga ljuti nego razmišlja i da, kad se rodi treće dijete, pokrene razvod... Primjer: Gđa M. (45) dolazi u savjetovanje jer osjeća tjeskobu svaki put kad treba kontaktirati sa svojim ocem. Razvela se nakon 20 godina braka i ima dva sina. Vratila se u roditeljsku kuću nakon razvoda s mlađim sinom (12), dok je stariji (23) ostao s ocem. Njezin se otac ljuti na nju, uopće je ne razumije… jer je pobjegla u brak prerano, ne završivši niti četverogodišnju srednju školu (roditelji su završili fakultet)… Iz kakve je zapravo obiteljske atmosfere pobjegla njihova jedinica? Ona opisuje tatu kao hladnog i nekomunikativnog, koji ju nikad nije zagrlio, a o ostalim potrebama koje bi maloj djevojčici tata mogao zadovoljiti ne može se ni govoriti. Mama je sve to nastojala kompenzirati s mnogo razumijevanja, ali… Danas se, u ovim godinama, ona boji razgovarati s ocem o bilo čemu, pa kad s posla nazove kući u vezi sa svojim sinom, a javi se on… jedino što može izgovoriti je "Daj mi mamu"… U savjetovalište je zapravo došla zbog problema koji ima u komunikaciji s ocem nakon povratka u roditeljsku kuću. Jednostavno s njim ne može progovoriti, a to znači niti razgovarati. Nakon što je otac pristao doći s njom u savjetovanje, doznala je o svom ocu nešto što prije nije znala, ali je to otopilo santu leda koja je stajala na putu njihove komunikacije. Gosp. M.


je rado ispričao svoju životnu priču: kao dječak je otišao od kuće u srednju školu. Njegova majka nije marila za njega. Kad bi došao kući vikendom pitala bi ga zašto je došao. Njegovi roditelji nisu ni znali da je u međuvremenu završio fakultet. On nije imao od koga naučiti da djeci treba pokazati emocije kako bi ona znala kasnije prepoznati emocije i dati odnosno tražiti emocije... pa tako nije znao niti smatrao da treba pokazati svojoj kćeri da je voli ili je zagrliti kad je bila mala djevojčica. Svoju je priču ispričao dirljivo, što je rasplakalo njegovu kćer i pomoglo u uspostavljanju i razumijevanju odnosa otac - kćer... majka - sin...


"Bježati" možemo na sljedeće načine: ˚ u posao (dulje ostajanje na poslu ili kod kuće – rad na računalu) Kad bismo Vas pitali kako se osjećate kad se s posla vraćate kući što biste najiskrenije odgovorili? ˚ u kućanske poslove (neprestano se mora nešto raditi po kući) Razmislite – otkud ta neodoljiva potreba da suđe bude uvijek oprano ili spremljeno u perilicu, kuhinja čista, igračke pospremljene, odjeća u ormaru i ladicama, prije odlaska na posao spavaća soba obvezno uredno spremljena...? ˚ u pretjerivanje (higijena, osobna ili kućna)

Zašto i kako bježimo iz loše obiteljske atmosfere?

b

Što zapravo radimo kad smo nezadovoljni partnerskim odnosom/ obiteljskom atmosferom? Bježimo! Istina je da najčešće nismo svjesni kako smo u bježanju iz obiteljske atmosfere vrlo vješti i kako u sebi najčešće teško prepoznajemo metode "bježanja" od naših roditelja. Bez obzira na to je li riječ o obitelji s oba roditelja ili jednoroditeljskoj obitelji, uvijek nađemo način da "pobjegnemo" kad se u obiteljskom okruženju ne osjećamo dobro.


Ima li higijena u Vašoj kupaonici ili kuhinji ikakve veze sa stvarnim potrebama Vaših ukućana ili je to samo Vaša potreba...? ˚ u spavanje, ležanje, gledanje TV ("slika bez tona") Tu sam, i u čemu je sad problem?! ˚ u bolest (neprestano naglašavamo konkretne probleme sa zdravljem) Zašto je važno da svi u kući znaju detalje što Vas sve boli i zašto jednostavno ne možete reći da Vam nedostaje pažnje, ljubavi, uvažavanja, primjećivanja... ˚ u preljub... Koje to potrebe možemo zadovoljiti u "tajnoj vezi" ili preljubom, a ne možemo ili ne znamo tražiti od partnera? ˚ u alkohol i druge ovisnosti Zaboraviti potrebu, negirati želju, pustiti nadu... pa opet, unatoč tim i takvim trenucima, ostati nesretan...

i


Umjesto bježanja, dobro bi bilo prikupiti hrabrost i suočiti se s problemom, razmisliti koji bi mogao biti razlog da nam partner ili dijete nešto čini, te uz uvažavanje i u pogodnom trenutku, uz dovoljno vremena na raspolaganju, saslušati… Katkad ćemo moći i sami, ali često se pokaže da za takav razgovor treba stručna osoba.

Trebalo bi tražiti razgovor... dogovoriti najprimjereniji trenutak za razgovor. Slušati partnera... slušati dijete... Bježati od problema u samoću nije dobro. Biti sam nije isto kao i osjećati se usamljeno. Svima nam je potrebno vrijeme da budemo sami, ali ako se članovi obitelji stalno osjećaju "izostavljeni", zanemareni, nedovoljno dobri, to može ozbiljno poljuljati samopoštovanje.

A što bi trebalo?

Nikako nije dobro izbjegavati konflikt ili situaciju koja nam ne odgovara...


Trebalo bi naći vremena za partnera i dijete (djecu), omogućiti slobodno izražavanje emocija, paziti da nam ne promakne neka neverbalna poruka nekog člana obitelji, dopustiti sebi i ostalim članovima obitelji pokazati koliko nam je stalo, koliko su nam važni... Kad se osjećamo loše, najčešće se ponašamo na neprimjeren način. Ako ne komuniciramo, ne želimo podijeliti osjećaje s partnerom ili djetetom u skladu s njegovom dobi, ne pokušavamo pojasniti kako se osjećamo i što nam treba – stvaramo temelje negativne obiteljske atmosfere koja se zatim, poput uragana, širi među članovima obitelji. Trebalo bi pokazivati pozitivne i podržavajuće emocije prema partneru i djeci. Trebalo bi imati vrijeme i mjesto za razgovore i dogovore u obitelji... Trebalo bi provoditi vrijeme u obitelji i s obitelji i to aktivno, uvažavajući potrebe članova obitelji ali i svoje… Trebalo bi uvijek iskreno pojasniti svoje raspoloženje, kako ne bi došlo do pogrešnog tumačenja ponašanja...


Obiteljski centar Grada Zagreba je mjesto u koje se možete javiti i potražiti pomoć i podršku.Tu vas čekaju psiholozi, pedagozi, socijalni radnici, defektolozi, obiteljski terapeuti i drugi stručnjaci koji mogu pomoći. Pritom je važno biti spreman, uz pomoć stručnjaka, definirati problem, pokušati pronaći uzrok problemu i zatim biti spreman sudjelovati u traženju načina kako da se taj problem ukloni ili barem ublaži. To je mjesto gdje ćete naučiti razumjeti otkud dolaze poteškoće u razvoju partnerskih, obiteljskih ili pak roditeljskih odnosa i kako pomoći u njihovu rješavanju. Stručnjaci u Obiteljskom centru Grada Zagreba (www.ocgz.hr) spremni su u svakom trenutku pomoći i omogućiti pojedincima, partnerima i roditeljima, ali i cijeloj obitelji da, rješavajući probleme na koje nailaze, ostvare primjerenu obiteljsku atmosferu u kojoj će se svi članovi obitelji osjećati ugodno. Sve usluge u Obiteljskom centru su besplatne (01/4577 194), ocgz@ocgz.hr


“Možemo naučiti nešto novo svaki puta kad vjerujemo da možemo.” Virginia Satir

Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti je 19. listopada 2006. godine donijelo Rješenje o osnivanju Obiteljskog centra Grada Zagreba. Obiteljski centar Grada Zagreba u okviru svoje djelatnosti obavlja poslove savjetodavnog i preventivnog rada i druge stručne poslove koji se odnose na brak, međusobne odnose roditelja i djece, uzdržavanja i druge okolnosti u obitelji, te poticanje odgovornog roditeljstva i skrbi o svim članovima obitelji. Isto tako, obavlja i poslove koji se odnose na odgoj djece, organiziranje obiteljskog života, posvojenja i prevencije svih ovisnosti djece i mladeži. Pomaže u rješavanju problema s invaliditetom, pri uključivanju u svakodnevni život nakon duljeg boravka u instituciji/odgojnoj ustanovi. Stručnjaci i stručni timovi djeluju informativno, savjetodavno, preventivno-terapijski, edukacijski... Ova je brošura tiskana sredstvima Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, a povodom Nacionalne kampanje protiv tjelesnog kažnjavanja djece i međunarodonog dana obitelji 15. svibnja.

Obiteljska atmosfera  

Zašto je važna? Obiteljski centar grada Zagreba

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you