Poslovni dnevnik - Hrvatska2020

Page 1

Broj 4/2013.

Konkurentnost?

Moramo mijenjati sve, pa i način učenja Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije piše 60 stručnjaka volontera. Tekst bi trebao biti gotov do 1. srpnja. Hoće li uspjeti reforma koja može pokrenuti gospodarstvo?

Zapeli u prošlosti, centri izvrsnosti tek u planu

Muke turističko-ugostiteljskih škola s kurikulumima i praksom

Preko Norveške do posla u Slavonskom Brodu

Stipendije Đuro Đaković Holdinga uspješnim studentima SPONZORI


Uvodnik

Obrazovanje

Trčimo u začaranom krugu, može li pomoći nova strategija? Na Sveučilištu u Zagrebu višak je oko 1000 doktora znanosti. Za njih kao novake u akademskim krugovima nema mjesta. S druge strane, oni ili nisu dovoljno osposobljeni za rad u realnom sektoru ili tamo za njih nema posla jer tvrtke premalo ulažu u istraživanje i razvoj Piše: Gordana Grgas

P

rije svega, potrebno je razumijevanje javne uprave i - skromnog - hrvatskoga gospodarstva da je ulaganje u znanje, istraživanje i razvoj nešto što može pokrenuti Hrvatsku naprijed. Sve dok u glavama, ali i kroz konkretna djela, u potpunosti ne profunkcionira tronožac ‘znanostgospodarstvo-vlast’, značajnih iskoraka neće biti.” Taj zaključak Nedjeljka Perića, dekana prestižnog Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, zapravo je suma sumarum ovomjesečnog priloga Hrvatska 2020, posvećenog obrazovanju, njegovoj reformi i načinima na koje se može doseći veća zapošljivost radne snage. Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, koja bi trebala ‘pokriti’ razdoblje do 2030. godine, još se piše, pa ne znamo kakva se to rješenja za budućnost predviđaju. Ono što je, međutim, očito, i o čemu je pričala većina naših sugovornika u ovome broju, jest da učenje i praksa, znanje i gospodarstvo, inovacije i komercijalizacija, u ovoj zemlji nisu usklađeni niti spojeni. Može li strategija, koja će biti objavljena na dan ulaska Hrvatske u Europsku uniju, biti dugo željeni okidač za stvarne promjene, trenutno se nitko ne usudi prognozirati. Uostalom, i samu Europsku uniju muči problem kvalitete obrazovnog sustava i njegove neusklađenosti s potrebama gospodarstva. Ne čudi stoga što se još nije ostvario, o čemu piše Zrinka Živković Matijević, direktorica ekonomskih istraživanja RBA, stari plan EU da postane najkonkurentnije gospodarstvo svijeta, sa stopom zaposlenosti od 70 posto. To su, naime, i dalje Sjedinjene Države. Novi je plan, zacrtan u strategiji rasta Europa 2020, da se stopa zaposlenosti digne na 75 posto. U Hrvatskoj je trenutno ta stopa na 55 posto. U reformi sustava obrazovanja, dakle, nismo sami. No, diktata Bruxellesa u tome nema.

4

Kako piše rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš, zemlje imaju slobodu samostalne uspostave pravila i obveza. Politika EU, napominje, traži da se omogući međusobno priznavanje stupnjeva i diploma, te povezivanje kroz programe pokretljivosti istraživača i studenata. “Usporedivost je preduvjet za slobodno europsko tržište rada”, kaže Bjeliš. ovom broju smo saznali i koliko stoji ‘proizvodnja’ jednog doktora znanosti i sa sigurnošću se može reći da bi njihov odlazak u gastarbajtere na to slobodno europsko tržište rada, ili pak među hrvatske nezaposlene, ovu zemlju skupo stajao, u svakome pogledu. Obrazovanje jednog doktora znanosti stoji, naime, 1,5 milijuna kuna, a trenutno je, kaže nam Marko Pavić, predsjednik Mreže mladih znanstvenika MLAZ, samo na Sveučilištu u Zagrebu višak oko 1000 doktora znanosti. Za njih kao novake, naime, u akademskim krugovima jednostavno nema dovoljno mjesta, a, s druge strane, ili nisu dovoljno dobro osposobljeni za rad u realnom sektoru ili u tom realnom sektoru za njih nema posla. Sudaraju se s poražavajućom činjenicom da premalo hrvatskih tvrtki ulaže u istraživanje i razvoj. Cijela priča o obrazovanju i tržištu rada, odnosno gospodarstvu, izgleda kao začarani krug. Izlaz, barem onaj u nuždi, moglo bi biti tzv. cjeloživotno obrazovanje, prekvalifikacije i dokvalifikacije. Ali, na žalost, i tu smo u začaranom krugu: ne samo da mali broj hrvatskih građana želi učiti nakon što završi formalno obrazovanje, nego za to nema niti preduvjete. “Porazna statistika posljedica je općeg stava prema učenju i našeg mentaliteta, ali i činjenice da golem broj ljudi nema ni ključne kompetencije za cjeloživotno učenje”, smatra Hrvoje Balen, predsjednik Upravnog vijeća Visokog učilišta Algebra. Poražavajuće? Pa, zaista i jest.

U

Konkuren mijenjati


urentnost? Moramo jati sve, pa i način učenja Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije piše 60 stručnjaka volontera. Tekst bi trebao biti gotov do 1. srpnja. Nadajmo se da ćemo napokon i provesti reformu koja može pokrenuti gospodarstvo Piše: Petra Bulić/VLM

O

brazovni sustav ne uspijeva osigurati prave vještine za zapošljivost, a suradnja s gospodarstvom kako bi se obrazovanje približilo realnosti radne okoline je neadekvatna. Iako je neupitno da se ova dijagnoza odnosi i na Hrvatsku, riječ je zapravo o upozorenju Europske komisije koja gotovo dramatično ističe potrebu hitnih reformi jer obrazovanje u ostatku svijeta postaje sve kvalitetnije. “Prestaje vrijeme u kojem je konkurencija dolazila iz zemalja koje su mogle ponuditi samo niskokvalificiranu radnu snagu”, navodi se u dokumentu iz studenog u kojem Komisija iznosi niz mjera kojima se planira postići obrazovne ciljeve Europa 2020: manje od 10 posto mladih koji rano prekidaju obrazovanje i 40 posto građana između 30 i 34 godine sa završenim tercijarnim obrazovanjem. Niz institucija u Hrvatskoj već provodi projekte koji idu u smjeru povezivanja znanstvenika s gospodarstvom, a zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva osniva i 40 milijuna eura vrijedan inovacijski centar koji će financirati sredstvima EU. Svijetli primjer je i Centar za transfer tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. No, strukturne reforme trebale bi se temeljiti na novoj strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, na kojoj trenutačno radi oko 60 stručnjaka, od čega polovica u užem timu. Osnovni 5


Obrazovanje

tekst strategije trebao bi biti gotov kroz nekoliko tjedana, do 1. srpnja, no konkretne mjere tim još ne želi otkriti. Kada će se, i hoće li se, realizirati ti ciljevi i mjere? “Strategija svakako nije dovoljna, iako bi ona trebala biti motor budućeg razvoja. No, čak i ako se usvoji i počne provoditi, to će zahtijevati velike promjene u raznim sektorima, a ne samo u obrazovanju. To će tražiti, bez pretjerivanja, angažman čitavog društva”, kaže nam Neven Budak, posebni savjetnik premijera za znanost i predsjednik Nacionalnog provedbenog tijela za izradu strategije, koji je, kaže, vrlo zadovoljan radom svih uključenih u izradu strategije. strategiju pišu bez naknade “Svi ti ljudi rade bez financijske naknade, često i sami pokrivajući putne i druge troškove i nesebično odvajajući velike količine svojeg vremena”, kaže Budak. Iako je problema koje treba riješiti mnogo, Budak ih sažima na nekoliko područja: ustrojavanje sustava obrazovanja usmjerenog na učenika i studenta, profesionalizacija učiteljskog zanimanja i upravljanja sustavom, ustroj sustava osiguranja kvalitete, racionalizacija i dostatno financiranje sustava. U svom Ekonomskom programu iz travnja Vlada najavljuje niz mjera koje su usmjerene na ispunjavanje hrvatskih ciljeva u obrazovanju do 2020. Po pitanju ranog napuštanja školovanja Hrvatska zapravo odlično stoji (4,1% u usporedbi sa 12,9% u EU), ali kod visokog obrazovanja situacija je drugačija. Dok je u Europi trenutačno 35,5 posto ciljane dobne skupine visokoobrazovano, u Hrvatskoj je to samo 24,5 posto. I hrvatski ciljevi su stoga skromniji – umjesto 40 posto, ciljamo na postizanje tek 35 posto visokoobrazovanih do 2020. No, strategija se usmjerava na razdoblje do 2030. godine. “Promjene prema kvalitetnijem obrazovanju i boljoj organizaciji istraživačkog rada ne mogu se provesti u nekoliko godina. Što se budućeg razvoja tiče, mi možemo samo pokušati osmisliti sustav koji će biti prilagodljiv, a učenicima i studentima pružiti kompetencije koje će im omogućiti lakšu prilagodbu promjenama”, kaže Budak, dodajući da bi promjene u visokom obrazovanju trebalo započeti donošenjem novog zakona. “Potom bi trebalo preispitati studijske programe, njihovu svrsishodnost i kompetencije koje pružaju. Onda bi trebalo provesti racionalizaciju kako bi se sredstva koja bi se na taj način uštedjela mogla iskoristiti za poboljšanje kvalitete 6

Nedjeljko Perić, dekan zagrebačkog FER-a, kaže da je misija FER-a poticati razvoj i osnivanje malih i srednjih tvrtki

sustava. Paralelno treba raditi na povećanju financiranja, i to ne samo iz proračuna. Treba raditi i na podizanju kvalitete znanstvenog i nastavnog osoblja. Posebna je zadaća izgradnja potrebne infrastrukture”, kaže Budak. Na pitanje kakav tempo procesa reformi očekuje, Marko Pavić, predsjednik mreže mladih znanstvenika MLAZ, koji je bio član Povjerenstva za izradu smjernica za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije, nije previše optimističan. “Konsenzus nažalost nikakav ne postoji! Ne uspijevaju se godinama i neovisno o tome tko je na vlasti provesti čak ni kozmetičke zakonske izmjene, a kamoli neophodne strukturne reforme. Bit će tu još puno rada, truda, a posebice borbe interesnih skupina za očuvanje stečenih pozicija“, jasan Pavić, dodajući da su u MLAZ-u skeptični da možemo dostići zacrtane ciljeve. “Najveći kritičari Jovanovićevih reformi upravo dolaze iz njegovih redova, a slično je bilo i sa zakonima ministra Fuchsa za bivše vlasti. Nažalost lojalnost strukturama u akademiji, koje ne žele promjene, jača je nego lojalnost društvu, zajednici i reformama kojima se želi poboljšati sustav”, kaže Pavić. Govoreći o potrebnim reformama, naši sugovornici spominju nekoliko područja: kurikulumi, mjerenje kvalitete (i ishoda učenja i nastavnih procesa), način financiranja i suradnju s gospodarstvom. stručne studije podcjenjuju Krunoslav Pisk, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja te član Nacionalnog koordinacijskog tijela za izradu strategije, ističe kako bi se sva sveučilišta morala zapitati

Branko Štefanović, predsjednik Uprave VERN-a, ističe važnost stručnih studija

što piše u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (aktu donesenom tek početkom 2013., koji na temelju tzv ‘ishoda učenja’ donosi standard kvalifikacija usklađen s EU) za programe koje provode: koja znanja, vještine i opće sposobnosti mora imati student po završetku studija. Pisk smatra i da bi trebalo u potpunosti provesti binarni sustav – razdvojiti sveučilištne i stručne studije. “Trenutačno imamo oko 120 tisuća studenata na sveučilištu od čega je oko 16 tisuća na stručnim studijima, dok je na politehničkim i visokim školama njih još oko 34.000”, upozorava Pisk koji smatra da bismo trebali imati 100.000 studenata na sveučilištima i još toliko na politehnikama i visokim školama. “Na sveučilištima bi trebalo jačati

Đuro Aus

istra na to nast ranja bazir nje K V Bran nog “J zova dem djelo tržiš puni nice i pos obra kog -


ave ija

Đuro Njavro, dekan Zagrebačke škole za ekonomiju i management, ističe primjer Australije gdje je obrazovanje postalo treći izvozni sektor

istraživačku komponentu, s obzirom na to da su naša sveučilišta još previše nastavna. Previše je ‘papirnatog studiranja’ i premalo se doktorskih studija bazira na istraživačkom radu”, napominje Krunoslav Pisk. Važnost stručnog obrazovanja ističe i Branko Štefanović, predsjednik Upravnog vijeća Veleučilišta VERN. “Jasno je da 40 posto visokoobrazovanih ne mogu biti znanstveni i akademski kadar, već da većina njih treba djelovati u struci, sukladno potrebama tržišta rada. Takav pristup uključuje potpuni zaokret u odnosu društvene zajednice - prije svega akademske, a donekle i poslovne - prema stručnom visokom obrazovanju, od nerijetko podcjenjivačkog - kakav je, naročito u Hrvatskoj, bio dosad - prema afirmativnom. U tom smjeru ide i bolonjska reforma, koju se često nekritički i paušalno napada, zanemarujući činjenicu da je riječ o procesu, a ne zadanom modelu, te da modeli visokog obrazovanja koji su joj prethodili, osmišljeni za društvo s visoko obrazovanom elitom i nisko do srednje obrazovanom bazom, ne mogu učinkovito funkcionirati u društvu koje se namjerava temeljiti na visokoobrazovanoj radnoj populaciji.

Nakon što kreatori strategije razvoja visokog obrazovanja prepoznaju i prihvate takav strateški okvir, a morat će to kad-tad, neće biti teško u njemu posložiti kurikule, organizaciju, legislativu, institucije, financiranje… No, dok se to ne dogodi, bojim se da ćemo se strateški i dalje jalovo vrtiti u krug oko zadanih, a nepostignutih ciljeva”, kaže Štefanović. treba mjeriti ishode učenja Pitanje financiranja također je ključno. Krunoslav Pisk i Marko Pavić, predsjednik MLAZ-a, ističu važnost implementacije programskih ugovora – budžeta, koji se sklapa s ministarstvom. Njima bi fakulteti osigurali trogodišnje financiranje, ali bi se i obvezali koliko će studenata i koliko kvalitetno obrazovati, koliko patenata registrirati, koliko radova objaviti... Dok Pisk drži da bi školstvo u Hrvatskoj kao maloj zemlji moralo ostati javno, jer se samo tako može osigurati dovoljno ulaganja, kvaliteta studija i široka dostupnost, dekan Zagrebačke škole za ekonomiju i menadžment Đuro Njavro, očekivano, suprotnog je stava. “Mislim da je u cijelini sadašnji sustav izrazito neefikasan i da s obzirom na sredstva koja država ulaže, proizvodi mali broj diplomiranih, neprimjerenih znanja i vještina te tako postaje razlog strukturne nezaposlenosti mladih. To se neće promijeniti bez mijenjanja financiranja na model gdje će država podupirati pretežito studente preko vaučera i studentskih kredita, a samo manjim dijelom sadašnjeg iznosa nastaviti financirati ustanove. Tako bi ponašanje privatnih i državnih škola i sveučilišta bilo jednako okrenuto studentu i njegovim potrebama”, kaže Njavro. Komentirajući način mjerenja kva-

Marko Pavić, predsjednik Mreže mladih znanstvenika MLAZ upozorava da 500 mladih znanstvenika mora na burzu

Znanstvenicima nedostaju menadžerske vještine

P

rogram subvencioniranja zapošljavanja znanstvenika u gospodarstvu nudi fond Jedinstvo uz pomoć znanja, ali naša industrija nema gdje apsorbirati toliko doktoranada jer smo uništili proizvodnju i malo tvrtki ima istraživanje i razvoj”, kaže Marko Pavić, predsjednik Mreže mladih znanstvenika MLAZ. “Problem je što doktorski studiji ne uključuju šira znanja i vještine za zapošljavanje van akademije. U domaćoj industriji su nam rekli da oni, kad im dođe npr. mladi doktor znanosti s FER-a, ne znaju što bi s njim. Ne zna voditi projekte i timove i ne mogu ga zbog toga visoko pozicionirati jer ne zna upravljati ljudima. U Ericsson Nikoli Tesli pak kažu da mlade doktore sami osposobljavaju”, kaže Pavić.

Sada imamo oko 120.000 studenata na sveučištima i oko 34.000 na politehnikama, a trebalo bi biti 100.000 studenata na sveučilištima i još toliko na politehnikama

litete, Neven Budak, predsjednik Provedbenog tijela, osuđuje česte paušalne ocjene poslodavaca. “Mjerenje kvalitete danas se vrši samo mjerenjem kvalitete ustanova i donekle nastavnika, ali se zapravo ne mjere izlazne kompetencije studenata. Da bi se to postiglo, nužna je suradnja visokoobrazovnih institucija i poslodavaca. Stječe se dojam da su poslodavci često nezadovoljni kompetencijama novozaposlenih, ali s druge strane, izgleda da se naši stručnjaci dosta lako zapošljavaju u inozemstvu. Možda bi poslodavci trebali pokazati više inicijative oko vrednovanja kvalitete ishoda studiranja, umjesto da često daju paušalne ocjene”, kaže Budak. Krunoslav Pisk pak ističe kako studentima koji izađu sa sveučilišta zapravo ne nedostaje znanja nego prakse. Usto, napominje, tržište rada nije još prepoznalo kvalifikaciju prvostupnika. Jedan od istaknutijih fakulteta, 7


Obrazovanje

zagrebački FER, takvu suradnju provodi u praksi, a uvjereni su u zapošljivost svojih studenata. TRANSFER IDEJA GOSPODARSTVU “Struka za koju FER obrazuje inženjere i stručnjake ima sreću da je jednaka bilo gdje u svijetu, što je veliki mamac za srednjoškolce koji lako mogu ostvariti karijere u zemlji i u inozemstvu. Kroz pokretanje novih institucija i novih studija, u Hrvatskoj je ponuđena mogućnost visokog obrazovanja gotovo svim srednjoškolcima, no pitanju kvalitete studija trebamo pridati dosta pažnje”, kaže nam dekan FER-a Nedjeljko Perić. Dodaje kako je najsigurniji i najbolji način mjerenja kvalitete kurikuluma kroz izravne i stalne kontakte s poslodavcima i s njihovim završenim inženjerima. “Posebnu ulogu u tome imaju Alumni udruga FER-a kao i Savjet Fakulteta, koji je sastavljen od čelnika vodećih tvrtki. Pri tome treba imati na umu da zbog iznimno brzog razvoja ove struke i tehnologija, naše obrazovanje mora u značajnoj mjeri biti usmjereno na buduća radna mjesta. Značajan indikator uspješnosti jest i poduzetnička i inovacijska sposobnost inženjera i doktora znanosti u pokretanju firmi i otvaranju novih radnih mjesta”, kaže Perić, koji dodaje da treba raditi na kontinuiranoj prilagodbi kurikuluma, ali uz dovoljno veliku slobodu i fleksibilnost sustava, kako bi institucije mogle provoditi promjene brzo i bez nepotrebnih zapreka. Suradnja s gospodarstvom ne bi, naravno, trebala stati samo na kreiranju kurikuluma, a FER je dobar primjer programatskog poticanja. “Strateški cilj FER-a jest povećanje istraživačko-razvojnih kapaciteta i kvalitete istraživačkoga i inovacijskoga rada radi generiranja novih znanstvenih ideja i spoznaja koje će se prenositi u gospodarstvo razvojem visokotehnoloških proizvoda i na njima zasnovanih poduzeća te poticanje visoke kvalitete i međunarodne prepoznatljivosti istraživačke, razvojne i inovacijske djelatnosti. Misija je FER-a poticati razvoj i osnivanje malih i srednjih tvrtki. Činjenica je da se samo brzinom odvijanja inovacijskog ciklusa postiže prednost. Zbog toga će FER djelovati tako da istraživanje i razvoj proizvoda ili usluga budu što više organizacijski povezani te će poticati razvoj malih dinamičnih tvrtki na uključivanje istraživačke komponente u svoj razvoj i njihovu povezanost s istraživačkim skupinama FER-a. Partnerstvo se može ostvarivati na različite načine, primjerice, zajednički projekti na razvoju proizvoda ili usluga, pro8

daja licenci razvijenih proizvoda, osnivanje zajedničkih tvrtki za specifične proizvode ili usluge, specijalistički studiji i nastavni angažman eksperata iz gospodarstva, obrazovanje doktora znanosti za potrebe gospodarstva... Sve to u određenoj mjeri već imamo, ali ima i mogućnosti da se to podigne na znatno višu razinu”, zaključuje Perić. Marko Pavić, predsjednik MLAZ-a, priznaje da su neki fakulteti, poput FERa, bolji, ali ističe da sustav kao takav ne podržava suradnju s gospodarstvom, a profesorima se čak sugerira da je izbjegavaju. Kao dobar primjer navodi Centar za transfer tehnologije Sveučilišta u

Oko 500 mladih doktora znanosti ostali su ili će ostati bez posla lani i 2013., a obrazovanje jednog stoji 1,5 mil. kn

‘FINSKA JE SVOJIm UčITELJImA DALA KULTNI STATUS’

S

uzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja i članica Koordinacijskog tijela za izradu stratregije, ističe kako je neophodno osuvremeniti kurikulume, kao i izmijeniti neekonomičnu mrežu srednjoškolskih programa te riješiti pitanje neujednačenih izlaznih rezultata učenika. Puno očekuju od Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, a neophodno je postaviti standarde osposobljenosti nastavnika, opreme i infrastrukture. Ističe kako kurikulume valja mijenjati u skladu s razvojnim strateškim ciljevima Hrvatske, te ih vezati prije svega uz ishode učenja. Krunoslav Pisk, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti, ističe kako hrvatski učenici jako loše prolaze na PIZA testovima u pismenosti u jeziku i matematici. Kao dobar primjer navodi Finsku, gdje je sustavnim mjerama – uključujući i povećanje plaće – zanimanje nastavnika podignuto gotovo na kultni status. U Hrvatskoj su pak visokoobrazovane osobe u obrazovanju s neto plaćom od 6493 kune plaćene slabije nego u bilo kojem drugom od 19 sektora, tvrdi Sindikat obrazovanja citirajući podatke Državnog zavoda za statistiku.

Zagrebu te privatnu inicijativu Zagrebački inkubator poduzetništva, ali oni su, kaže, tek u začetku. Đuro Njavro, dekan ZŠEM-a, kao pozitivan primjer strategije razvoja visokog školstva ističe obrazovni sektor u Australiji, koji je u 2008. bio na trećem mjestu sa 14,1 mil. AUD u ukupnom australskom izvozu (!), iza izvoza ugljena i željeza. “Australska vlada osnovala je Education Investment Fund (EIF) kao glavno sredstvo obrazovnog programa. Taj fond osigurava sredstva za projekte koji stvaraju ili razvijaju značajnu infrastrukturu u visokoobrazovnim i istraživačkim institucijama”, naglašava. Pavić pak upozorava da je u nas i sustav obrazovanja znanstvenih novaka pred raspadom. “Ukupno 500 doktora znanosti ostali su ili će ostati bez posla sustavu znanosti i visokog obrazovanja unutar prošle i ove godine, a Sveučilište u Zagrebu već barata s viškom od 1000 doktora znanosti koji neće moći naći svoje mjesto na Sveučilištu. Obrazovanje jednog doktora znanosti stoji oko milijun i pol kuna, što znači da ćemo 750 milijuna kuna baciti u vjetar jer će mladi doktori znanosti završiti na burzi i otići iz države. Istovremeno, na plaće profesora starijih od 65 godina troši se 100 milijuna kuna – jednako kao i za sve znanstvene projekte koje financira Ministarstvo znanosti. U prvim verzijama zakona koji je sada u saborskoj proceduri postojalo je uvođenje kvota za zapošljavanje profesora starijih od 65 godina, ali su one u cijelosti izbrisane. Slažemo se da treba osigurati ostanak najboljih profesora u sustavu, no kada nemate kriterije kvalitete, svatko je izvrstan”, kaže Pavić. ULAGANJA, ALI I KORIST Kako dalje? Neven Budak, predsjednik Provedbenog tijela za strategiju, ističe da gospodarstvo mora shvatiti prednosti suradnje sa znanstvenicima. “Svakako mislim da bi država trebala stimulirati suradnju s poslovnim sektorom, ali najvažnije je da poslovni sektor sam spozna korist od financiranja i pomaganja obrazovnog sustava i istraživanja”, zaključuje Budak. I dekan FER-a ističe važnost promjene stava. “Prije svega, potrebno je razumijevanje i javne uprave i - skromnog - hrvatskoga gospodarstva da je ulaganje u znanje, istraživanje i razvoj nešto što može pokrenuti Hrvatsku naprijed. Sve dok u glavama, ali i kroz konkretna djela, u potpunosti ne profunkcionira tronožac ‘znanost-gospodarstvo-vlast’ značajnijih iskoraka neće biti”, kaže Perić.