sioniran koliko mnogo umnih Francuza, znanstvenika svjetskog glasa, su "catoliques praticants." Zato ga je vrlo boljelo što se u katoličkoj crkvi u Hrvatskoj našlo svećenika koji vrše zločine, a Kaptol ne pokreće postupak protiv njih i tako se kompromitira Crkva kao ustanova.
Slovo "Z" i "Crne trojke" U prvoj polovici 1942, londonski radio BBC otpočeo je objavljivati imena osoba u Srbiji koji se stavljaju pod slovo "Z". Od mnogih ljudi čuo sam kako o tome govore sa zgražanjem, jer je svakome bilo jasno da to misteriozno slovo znači "zaklati". Pred kraj te godine, to emitiranje je prestalo. Među komentarima sam često čuo: "Zar nije dosta što ustaše kolju Srbe, nego još i Englezi podstiču da se Srbi kolju međusobno." Svijet je zapažao da među obilježenima slovom "Z" ima uglednih ljudi, intelektualaca uglavnom, općenito ili lokalno poznatih kao antikomunisti. Bilo je tu i svećenika i četničkih oficira. Na spisku je bio Nedić, ali ne i Ljotić. Među obilježenima i ubijenima, nalazio se i moj politički prijatelj prof. svećenik Dragutin Bulić. Ubijen je u Čačku, na ulici, pucnjem iz revolvera 1942. Bio je čovjek visokih kvaliteta, izgrađeni antikomunist, ali nije odobravao politiku Draže Mihailovića. Drugi moj politički istomišljenik, ubijen je na ulici u Beogradu, 1944. Bio je to pukovnik Miloš-Miša Masalović, šef kabineta Nedića. Bio je to za Zbor, a posebno za Ljotića, težak udarac. Ne samo što je izgubio izvrsne suradnike i divne prijatelje, nego što je to očito bio štetan politički potez Draže Mihailovića. Bolju uslugu komunistima nije mogao učiniti. Sa te liste ubijen je i ugledni političar b. ministar Vojko Čvrkić, pa Ceka Đorđević, pomoćnik Nedićevog ministra unutarnjih poslova, zatim pukovnik Dragomir Lukić, načelnik Okruga Valjevskog. Oni koji su analizirali spisak, ustvrdili su da je inicijativa za ubojstva uglavnom dolazila od lokalnih četničkih oficira. Bilo je tu međusobne zavisti, strah da će onaj drugi i poslije rata zauzeti bolji položaj. Tek u drugi plan po brojnosti dolaze protivnici Dražine politike. General Bora Mirković, jedan od inicijatora i glavni izvršilac vojnog puča od 27.3.1941, za ubojstvo Masalovića pismeno je optužio braću Živana i Radoja Kneževića (neko vrijeme moj profesor francuskog jezika u splitskoj gimnaziji). Po njegovom mišljenju, Masalović je pao kao žrtva Živanove zavisti prema svom kumu Masaloviću. Draža Mihailović je na procesu priznao da je on spiskove telegramima slao izbjegličkoj vladi, a ona ih odobravala i slala BBC-iju. Ali, Draža nije priznao da je "Z" značilo zaklati nego zastrašiti. Priznao je samo za jedan slučaj s liste da je osuđeni zaklan. Draža je sam sebe demantirao izjavom da je komandantima korpusa izdao naređenje za osnivanje "Crnih troj-