Ako je do 2008. godine potrošeno 83% ukupne količine Hubbertovih rezervi nafte, kako je moguće da je 2008. godine preostalo gotovo dvostruko više nafte od njegove ukupne „znanstvene" procjene iz 1956. godine? U Hubbertovu predviđanju očito je bilo ozbiljnih odstupanja. No Hubbertovim sponzorima iz naftne industrije i utjecajnim krugovima establišmenta koji su ga iskoristili za svoj politički plan, to očito nije bilo pretjerano važno. Na kraju krajeva, nitko se neće zamarati provjeravanjem tih detalja. Samo će se sjećati naslova: „Zalihe nafte su ograničene te će u SAD-u vrhunac doseći 1970., a ubrzo nakon toga i u cijelom svijetu." U takvoj situaciji nitko neće moći prigovoriti zbog visokih cijena, zar ne?
HUBBERTOV MALTUZIJANSKI ENERGETSKI MODEL
Hubbert je bio zanimljiva osoba. Tijekom depresije 1930-ih zalagao se za alternativni monetarni sustav temeljen na nekoj vrsti maltuzijanske zamisli da su naftni resursi ograničeni, dok novčani sustav, sa svojom složenom kamatom, eksponencijalno raste. Njegova alternativa bila je stvoriti gospodarsko društvo u kojem će dostupnost energenata, a ne novca, utjecati na životni standard. Svijet kakav je on zamislio, predodređen za njegov predviđeni neizbježni pad energije dobivene iz nafte i plina, doživjet će drastičan pad općeg životnog standarda, i to ne samo u Americi, nego i u cijelom svijetu.19 Hubbert je taj ekonomski model temeljen na stanju energenata izložio u radu koji je napisao 1938. godine, dok je bio član kultne skupine koja se nazivala Technocracy Incorporated. Ta je skupina zagovarala ideju da društvom trebaju upravljati tehnokrati - znanstveni19
M. King Hubbert, Determining the Most Probable (Određivanje najvjerojatnijeg), Tehnokracija, serija A, br. 12. lipanj 1938. Dostupno na www.technocracyinc.org.