Mitovi, laži i ratovi za naftu

Taj isti Kemal Paša bio je zaslužan za ponižavajući poraz Britanije iz 1916. godine, i to zahvaljujući pogrešnoj ratnoj strategiji tadašnjeg ministra britanske ratne mornarice Winstona Churchilla u Bici kod Galipolja, čime je okončao Churchillov san o zauzimanju Konstantinopola i Dardanela. Poraz Britanije kod Galipolja odnio je sa sobom živote više od 141 000 savezničkih vojnika. Churchill je bio degradiran, a u prosincu 1916. godine pala je vlada premijera Asquitha. Ako je Kemal Paša u nečemu bio dosljedan, onda je to bilo njegovo okorjelo neprijateljstvo s Engleskom.

Britansko preuzimanje kontrole nad iračkim naftnim blagom nije teklo nimalo glatko. U određenom trenutku najveća prepreka nisu im bile snažne nacionalističke snage Mustafe Kemala Paše. Prepreka im je bila Francuska, ratni saveznik Velike Britanije.

U veljači 1916. godine britansko Ministarstvo vanjskih poslova imenovalo je diplomata Sir Marka Sykesa voditeljem pregovora o tajnoj, poslijeratnoj podjeli osmanskog Bliskog istoka, kako bi se osigurao snažniji francuski ratni angažman protiv Njemačke i njezinih saveznika, uključujući i Osmansko Carstvo. Njegovu francuskom kolegi Francoisu G. Picotu naloženo je da izbori francusku kontrolu nad Libanonom, Sirijom i naftom bogatim područjem Mosula u današnjem Iraku. (Britanci su ovu regiju zvali Mezopotamijom, a lokalni stanovnici Irak, prema arapskom nazivu al-Iraq koji se upotrebljava od šestog stoljeća prije Krista.

Naposljetku su se i Britanci odlučili za taj naziv.)

Sudeći prema uvjetima konačnog sporazuma između Sykesa i Picota, Velika Britanija odlučila je odustati od Mosula kako bi pridobila Francusku za buduću podjelu Osmanskog Carstva. Velika Britanija bila je znatno oslabljena nakon katastrofalnog poraza kod Galipolja, koje je Winstona Churchilla i premijera Asquitha koštalo