elite i elite za vanjsku politiku.25 Među Simmonsovim kolegama u Atlantskom vijeću bili su članovi Cheneyjeva PNAC-a, uključujući Zalmaya Khalilzada, Paulu Dobriansky, Dova Zakheima, kao i Henryja Kissingera, Colina Powella, Condoleezze Rice te bivše savjetnike za nacionalnu sigurnost, Brenta Scowcrofta i Stephena Hadleyja.26 Mat Simmons bio je bankar, a ne geofizičar. Tijekom propagiranja javnog upozorenja o neizbježnoj katastrofi „vrhunca nafte", uoči rata protiv režima Sadama Huseina, Simmons je davao izjave o tehničkim aspektima nafte i naftnih rezervi kakvih bi se ozbiljni naftni geofizičari posramili.27 Kao glavni zagovornik teorije „vrhunca nafte", napisao je 2000. godine dugačak diskurs o tome kako je izvještaj Granice razvitka Rimskog kluba iz 1970-ih zaista bio točan.28 On je bio idealan glasnogovornik za maltuzijansku ideju da se svijet nalazi na rubu energetske propasti neviđenih razmjera. Simmons je počeo davati intervjue na subverzivnim internetskim stranicama kao što je web-stranica From The Wilderness Michaela Rupperta, bivšeg detektiva odjela za narkotike policijske uprave Los 25
Rose Ragsdale, Saudi Oil Shock: Simmons pokes holes in image of unlimited Middle East oil. Petroleum News, 11. rujna 2005.
26
Atlantsko vijeće Sjedinjenih Država, Uprava. Dostupno na http://www.acus.org/people/board
27
Robert Rapier, Debunking Matt Simmons, (Razotkrivanje Matta Simmonsa), 14. siječnja 2008., na http://www.consumerenergyreport.com/2008/01/14/debunking-matt-simmons Simmons je bio poznat po davanju besmislenih izjava, kao na primjer da sirova nafta velike gustoće „ne vrijedi mnogo", s čime se baš ne bi složilo saudijsko Ministarstvo za naftu. Prije smrti 2010. godine Simmons je javno pozivao na aktiviranje nuklearne eksplozije kako bi se zaustavilo curenje nafte u Meksičkom zaljevu, no, srećom, taj prijedlog nije prihvaćen.
28
Matt Simmons, Revisiting The Limits to Growth: Could The Club of Rome Have Been Correct, After All?, Part One (Povratak Granicama razvitka: je li Rimski klub ipak bio u pravu? - prvi dio), 30. rujna 2000. Objavio GreatChange.org, na http://greatchange.org/ovsimmons,club_of_rome_revisted.html