žudio je za slavom. Zapravo je predvodio šaroliku silu: Poljake, Bavarce, Frankonce i Saksonce, kao i habsburške postrojbe. I sporo je napredovao prema Beču, ne samo zato što je vrlo slabo poznavao austrijsku geografiju. Ali napokon, u rane sate 12. rujna 1683., započeo je protunapad uz eksploziju raketa. Osmanlijske su snage bile podijeljene, neki su još mahnito pokušavali prodrijeti u grad, drugi su se borili u zaštitnici protiv nadirućeg poljskog pješaštva. Kara Mustafa premalo je učinio da obrani prilazne putove. U 17 sati Sobieski je poslao konjaništvo u totalni juriš s Kahlenberga, brda ponad Beča, prema osmanlijskom taboru. Kako je jedan turski očevidac rekao, poljski husari izgledali su „kao crna bujica koja se valja s planine, proždirući sve što dotakne". Posljednja faza bitke bila je žestoka, ali brzo je odlučena. Sobieski je ušao u Kara Mustafin šator i našao ga praznim. Opsada Beča bila je završena. Dok su ga Bečani slavili kao osloboditelja, Sobieski se radovao preinačivši slavne Cezarove riječi: „Dođosmo, vidjesmo, Bog pobijedi." Zarobljeni osmanlijski top rastaljen je kako bi se napravilo novo zvono za katedralu Sv. Stjepana, ukrašeno reljefom šest turskih glava. Poraženi Kara Mustafa platio je najvišu cijenu za svoj neuspjeh. Kod Esztergoma Turci su tako teško potučeni da je sultan naredio njegovo hitno smaknuće. Zadavljen je na tradicionalni osmanlijski način - svilenom vrpcom. Niz legendi pojavio se nakon oslobođenja Beča: da su polumjeseci na turskim zastavama nadahnuli kroasane,122 da je kava koja je ostala iza Turaka iskorištena za osnivanje prve bečke kavane i za spravljanje prvog cappuccina i da je zarobljene turske udaraljke (činele, triangli i veliki bubnjevi) usvojila austrijska vojna glazba. Povijesno značenje toga događaja kudikamo je veće. Za Osmansko Carstvo drugi neuspješni pokušaj zauzimanja Beča označio je početak kraja - trenutak prenaprezanja imperija s katastrofalnim dugoročnim posljedicama. U jednoj bitci za drugom, s kulminacijom u velikoj pobjedi Eugena Savojskog 1697. kod Sente, Osmanlije su istjerani iz gotovo svih europskih zema-
122
Priča je možda potekla od Alfreda Gottschalka, autora prvog izdanja Larousse Gastronomique (1938.). Isprva je povezao kroasane s opsadom Budimpešte 1686., kad je jedan pekar navodno upozorio vlasti da Turci kopaju tunel. U kasnijem izdanju zamijenio je lokaciju Bečom 1683.