Page 1

1

GLASNIK JU “Park prirode Velebit”

broj: 1./2011.

SITNI VELEBITNI ZAPISI događanja projekti iz kulturne baštine publikacije osoba glasnika

VeProVi – Velebitske projektne vijesti Informacije o najnovijim projektima, istraživanjima, radionicama i aktivnostima na temu biljnog i životinjskog svijeta, podzemlja, kulturne baštine, voda…

Osoba Glasnika Dr. Ante Rukavina


Poštovani čitatelji i štovatelji Velebita! Pred vama se nalazi prvi broj Glasnika Javne ustanove „Park prirode Velebit“. Cilj Glasnika je obavijestiti Vas o novostima u Parku i najnovijim aktivnostima naše Ustanove („Velebitske projektne vijesti“), o važnim obljetnicama, o ljudima koji su svojim radom obilježili ovu planinu („Osoba Glasnika“), kulturnim znamenitostima ovog područja („Iz kulturne baštine“), zanimljivostima iz prošlosti Velebita i sl. Glasnik smo pripremili radi Vas stoga očekujemo Vaše upite, komentare i savjete.

2


3

30. godina od proglašenja Parka prirode „Velebit“

Prije točno 30. godina, u svibnju 1981. godine, planina Velebit je odlukom Sabora SR Hrvatske proglašena parkom prirode. Zbog svojih prirodnih znamenitosti, poveljom UNESCO-a Velebit je još 1978. godine uvršten u međunarodne rezervate biosfere kroz program „MAB“ („Man and Biosphere“). Po bogatstvu biljnih zajednica i raznovrsnosti flore, Velebit je jedna od floristički najzanimljivijih planina u Europi pa i šire. Do sada je identificirano oko 1854 biljnih vrsta, od čega čak 79 endema. Različite vrste staništa i specifičnost klime pridonijele su i bogatstvu životinjskog svijeta na Velebitu. Stoljeća naseljavanja i aktivnog življenja na planini Velebit ostavili su tragove u arhitekturi, gradnji prometnica, sakralnih objekata i kulturno-povijesnih spomenika. Zbog svojih reljefnih, vegetacijskih i pejzažnih vrijednosti pojedini uži dijelovi Velebita posebno su izdvojeni i obuhvaćeni odgovarajućim kategorijama zaštite. Javna ustanova „Park prirode Velebit“ osnovana je 1998. godine. Glavni cilj Ustanove je zaštita, očuvanje i promicanje parka prirode.

Velebit u brojkama: - 1949. – proglašen NP “Paklenica” - 1978. – Velebit uvršten u međunarodnu mrežu rezervata biosfere (Man and Biosphere Programme) - 1981. – Velebit proglašen parkom prirode - 1998. – osnutak JU “PP Velebit” - 1999. - proglašen NP “Sjeverni Velebit” - 2274 km2 - površina parka prirode - 1757 m n.m. – najviši vrh Velebita (Vaganski vrh) - 145 km – dužina velebitskog masiva - 10–30 km – širina velebitskog masiva - 1854 biljnih vrsta i podvrsta - 79 biljnih endema

Vizija Parka prirode Velebit

Velebit je svjetski značajan rezervat prirodnih vrijednosti u kojem se štiti i unapređuje prirodno i kulturno nasljeđe te usmjerava gospodarenje prirodnim dobrima prema zanimanjima i potrebama lokalnog stanovništva.


VeProVi Velebitske projektne vjesti Inventarizacija kulturne baštine srednjeg Velebita Ustanova kroz svoj rad brine o očuvanju i vrednovanju kulturne baštine svog područja u čemu surađuje sa nadležnim institucijama. Kroz provođenje akcijskog plana Inventarizacije kulturne baštine pristupilo se istraživanju osobitosti života čovjeka na srednjem Velebitu. Izrađena je studija koja je, kao rezultat terenskih, te istraživanja pisane i arhivske građe, evidentirala, analizirala i valorizirala kulturnu baštinu vršnog dijela srednjeg Velebita. Obuhvaćena su nekadašnja naselja: Crni Dabar, Ravni Dabar, Došen Dabar, Došen Duliba, Došen Ruja, Došen Plana, Bačić Duliba, Radlovac, Skorpovac, Vrbanska Duliba i Mlinište. Kroz studiju su date smjernice za adaptaciju postojećih stanova budući da u zadnje vrijeme postoji povećan interes za obnovom pastirskih stanova koji postaju atraktivni kako za povremeni boravak tako i za razvoj turizma na Velebitu. Usklađivanje svih sudionika u upravljanju prostorom oko jedinstvenog planiranja, upravljanja i korištenja prostora nužan je preduvjet kako bi Park funkcionirao kao cjelina i kako bi bile izbjegnute nepoželjne posljedice provođenja neusklađenih individualnih interesa u prostoru. Studija se može vidjeti u sjedištu Parka prirode „Velebit“ u Gospiću. Dabar je staroslavenska riječ za krške, bezvodne doline koritastog oblika.

Istraživanje etnografske baštine srednjeg Velebita U 2011.g. se nastavilo istraživanje tradicijske kulture i načina života na srednjem Velebitu, te je kao produkt istraživanja izrađena studija „Etnografska baština srednjeg Velebita“. Jedan od ciljeva ove studije bio je usmjeren i na prepoznavanje i očuvanje tradicijske baštine ovoga kraja, te mogućnosti njezine primjene u revitalizaciji ovoga prostora kroz održivi razvoj. Temelj istraživanja je bilo klasično etnološko terensko istraživanje tehnikama intervjua, a kao sekundarni izvori korištena je arhivska građa, demografski podaci, objavljena literatura, podaci s mrežnih stanica, te popularna

4

literatura (poput planinarskih časopisa i sl.). Kako bi se dao što cjelovitiji prikaz etnografske baštine srednjeg Velebita, istražena su i sela u primorju, u kojima i danas živi stanovništvo koje je sve do prije tridesetak godina sezonski selilo na ljetne stanove, ali i naselja uz cestu Baške Oštarije - Karlobag. Osim naznaka temeljnih etnoloških istraživanja, prikazano je i današnje stanje na terenu, povratak vikendaša i/ ili ljetnih sezonskih migranata, uglavnom umirovljenika porijeklom iz ovoga kraja. Nastojalo se ukazati na njihove probleme i prijedloge za kvalitetniji ljetni boravak, a po mogućnosti i za stalni život na ovim prostorima. Na temelju prikupljenih podataka, formulirani su prijedlozi za razvoj ruralnog turizma, izradu suvenira, tematskih radionica, samozapošljavanje lokalnog stanovništva, s krajnjim ciljem obogaćivanja turističke ponude Parka prirode „Velebit“, a time i revitalizacije ovoga depopuliranog kraja.

Istraživanja travnjačkih površina U suradnji s znanstvenicima Šumarskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, protekle dvije godine vršila su se istraživanja travnjačkih površina Parka prirode Velebit, te staništa rijetkih, ugroženih i zaštićenih biljnih vrsta. Zbog veličine zaštićenog područja odlučili smo se na sustavan rad, što bi značilo da svaku godinu posvećujemo istraživačkom radu na jednom dijelu Parka. Do sada su prikupljeni, obrađeni i analizirani podaci za područje Senjskog bila (Od Vratnika do Oltara) i sjevernog dijela Parka prirode Velebit (od Oltara do Alana). Podatke čine nalazi terenskih istraživanja i literaturni podaci. Namjera nam je spomenuta istraživanja u predstojećim godinama nastaviti na srednjem, južnom i jugoistočnom dijelu Velebita, a sve za potrebe podizanja kvalitete upravljanja prostorom.

Formiranje herbarijske zbirke U cilju edukacije i što bolje informiranosti, u Javnoj ustanovi „Park prirode Velebit“ u tijeku je formiranje herbarijske zbirke. Biljne vrste koje rastu na području Velebita zaštićenog u kategoriji parka prirode i rezervata biosfere, biti će herbarizirane po važećim pravilima struke (sakupljanje, sušenje, označavanje, pohranjivanje). O trenutku omogućavanja uvida u zbirku i njezina korištenja, javnost će biti na vrijeme obaviještena.


5

VeProVi Velebitske projektne vjesti Tetrijeb gluhan na Velebitu Za razliku od većine drugih ptica, tetrijeb gluhan nikako se ne može prilagoditi sve većim promjenama u prirodi, može živjeti jedino u iskonskoj tišini šume, pa je spas potražio u zabačenim planinskim visovima iznad 1000 m nadmorske visine. Nekad se stanište tetrijeba prostiralo u svim šumama Europe i sjeverne Azije, pa i u nizinama. Danas se u Hrvatskoj gnijezdi samo na planinskim masivima Risnjaka, Snježnika, Velike i Male Kapele, Ličke Plješivice, Ričičkog bila , sjevernog i srednjeg Velebita. Njegov broj se neprestano smanjuje. Odavno to smanjenje opažaju lovci, šumari, biolozi i javne ustanove nadležne za zaštitu prirode. Time se povećava odgovornost ovih ustanova i svih korisnika prostora da se njegovoj zaštiti posveti najveća moguća pozornost. Naša najveća šumska koka, znan pod nazivom i veliki tetrijeb, ističe se ne samo veličinom, već i svojim perjem i ponašanjem. Trajno je zaštićen Zakonom o lovu i Pravilniku o lovostaji na čitavom području Republike Hrvatske od 1994. godine, ali je unatoč tome u izumiranju. Kako su nepristupačna i zabačena područja vršne zone Parka prirode „Velebit“ jedno od rijetkih utočišta te ptice u našoj zemlji, u sklopu plana upravljanja Parka prirode „Velebit“ provodi se Akcijski plan „Tetrijeb gluhan“ koji ima za cilj dugoročno osigurati opstanak populacije naše najveće šumske koke koja je kvalitativno i kvantitativno sposobna za opstanak, uz što skladniji suživot s ljudima. Provodi se niz aktivnosti na uspostavi cjelovitog sustava upravljanja u vezi s tetrijebom gluhanom. Intenzivno istraživanje i praćenje kroz monitoring provodi se u suradnji sa Šumarskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu,

radi se na očuvanju cjelovitosti i postojeće kvalitete staništa, usklađuju se odnosi sa sektorom lovstva i šumarstva, posebice vezano za usklađivanje lovnogospodarskih osnova i za suzbijanje ilegalnog odstrela, izdvajanja dijelova šume u kojima tetrijeb prebiva u cilju njegove zaštite, te kroz aktiviranje svih zainteresiranih sudionika.

Praćenje stanja šumskih ekosustava U suradnji s Hrvatskim šumarskim institutom tijekom zadnje dvije godine se radi na provedbi multidisciplinarnih istraživanja i uspostavi monitoringa u šumskim ekološkim sustavima. Postavljene su tri pokusne plohe sa meteorološkim stanicama. Pokusne plohe postavljene su u tipičnim bukovim zajednicama kontinentalnog dijela Parka Prirode „Velebit“. Na temelju ekoloških značajki, visinske slojevitosti i zastupljenosti šumskih zajednica odabrane su brdska bukova šuma, šuma bukve i jele, te pretplaninska bukova šuma. Cilj istraživanja je uspostava monitoringa šumskih ekosustava kako bi se pratio utjecaj klimatskih promjena na stanje šumskih ekosustava u zaštićenim područjima, te na temelju toga preporučile smjernice gospodarenja s posebnim naglaskom na ekološku funkciju šuma.

Mreža škola u Park prirode „Velebit“ Jedna od zadaća i uloga Parka prirode „Velebit” je odgojna i obrazovna, te smo pokrenuli projekt Mreža škola s ciljem da uključimo i povežemo škole na području Parka u zajedničke edukacijske programe. Mreža škola predstavlja oblik aktivnog sudjelovanja mladih u zaštiti prirode i okoliša s ciljem poboljšanja kvalitete obrazovnih i edukativnih programa u školama i Parku prirode „Velebit“, a koji su u skladu s ciljevima upravljanja zaštićenog područja propisanim Zakonom o zaštiti prirode. Projekt je osmišljen tako da svake godine obrađuje jednu temu. Kako se u granicama Parka prirode „Velebit” nalaze rijeke (Zrmanja, Krupa, Krnjeza, Opsenica, Dobarnica, Ričica), jezera (Sveti Rok, Štikada i Muškovci), te brojni drugi izvori i potoci, a da i ne spominjemo bogatu mrežu podzemnih tokova, prvu godinu provođenja projekta posvetili smo ekologiji kopnenih voda. U projekt su bili uključeni učenici osnovnih škola iz Lovinca i Obrovca.


VeProVi Velebitske projektne vijesti Zahvaljujući donaciji Zaklade Adris kupili smo dva kompleta opreme za analizu kvalitete vode, te smo tijekom cijele školske godine radili analizu vode na rijekama i u suradnji s Hrvatskim društvom za biološka istraživanja izradili edukacijski program, te održali radionice i terenski obilazak.

OŠ Lovinac - analiza vode na radionici

Atila - Bič Božji Speleološki objekti Atila i Bič Božji otkriveni su tijekom ekspedicije “Srednji Velebit – Klementa” u kolovozu 2011. godine. Ekspedicija je održana u zajedničkoj organizaciji Speleološkog odsjeka PD Dubovac, Speleološkog kluba “Ozren Lukić” i Speleološkog kluba “Ursus spelaeus”. Odredivši prema geološkoj karti najperspektivniji dio terena, članovi SK „Ozren Lukić“ otkrili su 7 ulaza u speleološke objekte u pravcu od Vršeljaka prema Jasenovoj Kosi. Tom prilikom pronađena je većina ulaza, među kojima su najniže smješteni Atila i Bič Božji. Ulaz nazvan Atila udaljen je svega nekoliko metara od makadamskog puta, a desetak metara niže nalaze se još dva spojena ulaza (Atila 2 i Atila 3). Do sada je u Atili ukupno istraženo i topografski snimljeno više od 1500 m stvarne duljine kanala. Atila je više etažna razgranata špilja s jamskim ulazima, čija do sada istražena dubina iznosi pedesetak metara, s time da je najviši ulaz direktno vezan na prostorno najveći kanal koji predstavlja višu etažu, dok su ulazi Atila 2 i Atila 3 spojeni na niže smještenu etažu i prostore manjih dimenzija. Špilja je hidrološki aktivna. Gotovo u svim kanalima osje-

6

ća se strujanje zraka, a zanimljivo je da se najjače strujanje osjeća u nekoliko sporednih kanala koji su značajno udaljeni od ulaza. Špilja Bič Božji tlocrtne duljine je 112 m i dubine dvadesetak metara. Do sada su nacrtom obuhvaćena 4 ulaza, a naknadno su otkrivena još 2. U neposrednoj blizini jednog od ulaza pronađeni su ulomci keramike različitih dimenzija, naknadno spojeni u veliku keramičku posudu. Na temelju kasnije grube arheološke procjene utvrđeno je da bi nalaz mogao biti iz razdoblja halštata do kasne bronce. Iako tijekom dosadašnjih istraživanja nije otkriven spoj između špilja Atila i Bič Božji, obzirom na podzemne i površinske značajke područja, pretpostavlja se da je njegovo otkriće samo pitanje vremena. Sudionici dosadašnjih istraživanja za takvu su mogućnost predodredili dodatni naziv ovom perspektivnom speleološkom objektu – Hunski sustav. Istraživanja se nastavljaju. Marina Trpčić, Speleološki klub “Ozren Lukić”

Ulaz Atila


7

VeProVi Velebitske projektne vijesti Zaštita, očuvanje i održivo gospodarenje kršem – Speleološki park Crnopac Projekt SPARC Nakon više godina intenzivne i plodonosne međusobne suradnje između Speleološkog kluba “Željezničar”, JU “PP Velebit” i Državnog zavoda za zaštitu prirode na raznim projektima, koji su ponajviše bili vezani uz krško podzemlje, špilje i jame, inventarizaciju, zaštitu i adekvatno vrednovanje krša i njegovog podzemlja, javila se obostrana želja i potreba za produbljivanjem suradnje. Analizom trenutnog stanja i potreba na polju realne i praktične zaštite krša, njegovog funkcionalnog korištenja i održivog gospodarenja, odlučeno je da se pokrene sveobuhvatan i multidisciplinarni projekt koji bi okupio sve relevantne i zainteresirane stručnjake i institucije. Naknadno su se projektu pridružili Zadarska županija, Općina Gračac i Grad Obrovac. Osnovna ideja projekta SPARC je zaštita, očuvanje i održivo gospodarenje prostorom JI Velebita (šire područje masiva Crnopca). Kako bismo privukli širi krug potencijalnih dionika i partnera, oko same ideje projekta pokrenuli smo niz aktivnosti, sastanaka, radionica, skupova. Želja projektnog tima je da sinkroniziramo i umrežimo napore te integralnim pristupom pripremimo Projekt za fondove EU. Područje jugoistočnog Velebita, odnosno područje masiva Crnopca, kao i područje koje se direktno naslanja na Crnopac, prepoznato je kao prostor koji ispunjava sve kriterije potrebne da ga se svrsta u kontekst zaštite, očuvanja i održivog gospodarenja i kao takvo pokazalo se prikladnim za provedbu samog projekta. Osnovna vrijednost Crnopca i njegovog šireg područja, u okvirima europskog i svjetskog okruženja, ponajviše se ogleda u krškom reljefu i krškom podzemlju te njegovim osnovnim karakteristikama: • geomorfološkim (specifični krški reljef, kukovi, vrtače, grebeni, škrape, kamenice, jame, špilje, potopljene izvor špilje), • faunističkim (endemske vrste), • hidrološkim (vodno bogatstvo).

Uz spomenute vrijednosti kao i uz svima znane Cerovačke špilje, te kanjone Zrmanje i Krupe koji obiluju bogatstvom vode, potrebno je naglasiti i manje poznate, a relevantne činjenice koje ovo područje čine svjetski vrijednim područjem: • Radi se o području s iznimno gustom koncentracijom speleoloških objekata (dosada 250 istraženih jama i špilja). • Na Crnopcu se nalazi najdulji speleološki sustav u RH, sustav Kita Gaćešina – Draženova puhaljka čija duljina kanala danas prelazi 20 km, a prema trenutnim istraživačkim potencijalima zasigurno će u narednih nekoliko mjeseci postati najveći speleološki sustav dinarskog krša. • Na Crnopcu se nalazi volumenom špiljskih kanala najveći istraženi speleološki objekt u Hrvatskoj - Jama Munižaba (1,8 miliona kubnih metara). • Na području Crnopca nalazi se najdublja jama na području JU PP Velebit pod nazivom M. labudova čija dubina prelazi – 600 metara. • Podzemlje Crnopca obiluje endemskim rijetkim i egzotičnim životinjskim vrstama. • Zbog dominantno karbonatne građe ovog dijela Velebita, vode teku podzemno kroz masiv Crnopca generalnim smjerom prema jugu. Podzemne vode prihranjuju se ponornicama iz krških polja i oborinskom vodom koja sa okršenog masiva Crnopca kroz procjepe u stijenama dospijeva u podzemlje. Na površini se ove vode pojavljuju na izdašnim i atraktivnim vrelima na desnoj obali Zrmanje, Krupe i Krnjeze. Svi nabrojani argumenti temelj su na kojem se gradi ovaj projekt. Ljudi pak i institucije koje rade na provedbi projekta stupovi su kuće koja će, svi se nadamo, u skoroj budućnosti biti izrađena, poznata i priznata pod nazivom Speleološki park Crnopac. Stipe Tutiš, SK “Željezničar”


8

Obilježavanja značajnih datuma Međunarodna godina šuma (2011.) Rezolucijom Generalne skupštine UN-a (broj 61/193), 2011. godina je proglašena Međunarodnom godinom šuma. Sve države članice su tijekom 2011. godine na međunarodnoj i nacionalnoj razini nizom događanja i aktivnosti obilježile Međunarodnu godinu šuma, a sve s ciljem širenja svijesti i edukacije javnosti o dobrobiti koje šumski ekosustavi daju cijelom planetu te svim segmentima čovjekova života. Prilikom obilježavanja Međunarodne godine šuma veliki naglasak je trebao biti na održivom gospodarenju šumama kao potrebnom temelju svih ljudskih aktivnosti. Šumska staništa na području Parka prirode „Velebit“ su najbrojnija i pokrivaju preko 50% ukupne površine Parka, a u njima živi veliki broj ugroženih i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Javna ustanova “Park prirode Velebit” se predavanjima „Važnost šuma u očuvanju biološke raznolikosti“ i „Šume na Velebitu“, koja su bila namijenjena učenicima osnovne

i srednje škole, uključila u obilježavanje godine posvećene šumama. Jeste li znali? Obična jela jedna je od najugroženijih vrsta šumskog drveća u Hrvatskoj i u Europi. Sušenje obične jele na području njezine prirodne rasprostranjenosti u Europi problem je koji se razmatra duže od jednog stoljeća.

Obična jela Obična jela (Abies alba Mill.), crnogorična vrsta drveća umjerenih predjela sjeverne polutke, treća najrasprostranjenija šumska vrsta drveća u Hrvatskoj, poslije bukve i hrasta lužnjaka. Jela je zastupljena sa 50% udjela u crnogoričnim šumama Hrvatske. Najveća jela na Velebitu, a prema nekim procjenama i u Europi, nalazi se pokraj Kosinjskog Bakovca, u planinskom predjelu Bovan. Car jela, kako je u narodu dobila ime, visoka je 42,3 m, a obujam joj iznosi 5,4 m. Car jela


9

Obilježavanja značajnih datuma Međunarodna godina šišmiša (2011. – 2012.) Godina 2011. i 2012. proglašene su Godinom šišmiša pod okriljem UNEP Konvencije o migratornim vrstama (CMS) i Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša (EUROBATS). Hrvatska je od 2000. godine jedna od 33 zemlje članice Sporazuma koji obuhvaća Europu i države koje okružuju Sredozemno more, a sa svojih 35 od 52 vrste šišmiša zabilježenih na teritoriju Sporazuma jedna je od najbogatijih država sa faunom šišmiša. Svi su šišmiši u Hrvatskoj zaštićeni zakonom. Šišmiši su jedini sisavci koji mogu letjeti. Šišmiše ugrožavaju gubitak skloništa i gubitak lovnog staništa. Iznimno dugo žive, imaju samo jedno mlado godišnje, a postotak smrtnosti novorođenih iznosi i više od 50%, što dodatno ugrožava populacije pojedinih vrsta. Jedna su od najviše proganjanih i najmanje proučenih skupina životinja. Na Velebitu se nalaze ukupno 23 vrste šišmiša.

Najčešće vrste šišmiša u Parku prirode Velebit*: Plecotus auritus – smeđi dugoušan Myotis brandtii – brkati šišmiš Rhinolophus hipposideros – mali potkovnjak Hypsugo savii – Savijev šišmiš * Izvor: Plan upravljanja Parka prirode „Velebit“

Desetljeće biološke raznolikosti (2011.-2020.) Generalna skupština Ujedinjenih naroda je na svom zasjedanju 10. prosinca 2010. godine proglasila desetljeće biološke raznolikosti od 2011. do 2020. godine (Rezolucija 65/161) slijedeći poziv desete Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD COP 10), s ciljem doprinosa provedbi Strateškog plana Konvencije. Novi, desetogodišnji Strateški plan Konvencije o biološkoj raznolikosti za razdoblje 2011.-2020., usvojen na 10. konferenciji CBD-a, temeljni je dokument za usmjeravanje međunarodnih i nacionalnih aktivnosti kako bi se očuvala biološka raznolikost. Strateški plan sadrži 20 ciljeva za smanjenje gubitka i pritisaka na biološku raznolikost, očuvanje biološke raznolikosti na svim razinama, poboljšanje i održavanje dobrobiti/usluga koje dobivamo od biološke raznolikosti, te osiguranje jačanja kapaciteta. Stranke su se složile implementirati Strateški plan u nacionalne strategije i akcijske planove očuvanja biološke raznolikosti u roku od dvije godine.


10

Iz kulturne baštine Preporuka za čitanje

Kudin most - pogled s poučne staze

Kudin most Kudin most premošćuje rijeku Krupu, najdužu pritoku Zrmanje. Nalazi se podno sela Golubić na južnom dijelu Parka prirode „Velebit“. Sagrađen je u suhozidu na prijelazu 18. u 19. stoljeće. Služio je za povezivanje okolnih zaselaka, te za prijelaz stanovništva i stoke. Nogostup nije posebno rađen, nego se hoda po nepravilnim kamenim trasama i konstrukciji sedrenih lukova. Most je dugačak 109 m, prosječne širine 1,50 m. Tehnika zidanja u suhozidu, njegova dužina kao i stopljenost s okolišem govore o visokoj kvaliteti ruralne arhitekture ovog mosta zbog čega je preventivno zaštićen kao spomenik kulture. Iz sela Golubić do mosta vodi zanimljiva poučna staza s koje se pružaju prekrasni vidici na kanjon rijeke Krupe s njenim raskošnim slapovima i sedrenim kaskadama. Sedreni lukovi Kudinog mosta

„Divne su noći na Visočici. Izlazak u sumrak na poljanu nekoliko minuta iza doma dočarava nam Gospić, gdje po nizovima svjetala prepoznajemo svaku ulicu. Svaka žarulja kao da svijetli sjajem druge boje, pa grad djeluje kao da se duga rasula u raznolike kuglice i stvorila šarenu maramu nad njim. Malo dalje s vrha pogled na more, na Zadar, na putujuće brodove i danas već na leteće satelite, užitak je radi koga se isplati penjati po noći na sam vrh. Nije rijetkost da planinari i ponoć dočekuju na vrhu. Što je veća tama to je bolji vidik na osvijetljena udaljena mjesta. Lijepo se vidi Udbina, a rijetki sretnici kažu da se vidi i talijanska Ankona u vedroj noći poslije kiše. Zvijezde se čine da su tako blizu kao da se mogu rukom dohvatiti i samo stalna tišina kao da priča o udaljenostima i prostranstvima koja nas okružuju. Večeri u domu teku svojim ustaljenim tokom. Netko se brine za vodu, drugi sprema večeru, a netko sobu za spavanje. Zimogrozni pale peć, a u kuhinji ugodna vatra iz štednjaka razigrava razgovor i uvijek prisutnu pjesmu. Tako smo jednom dočekali kasnu noć. Kucanje na vratima poremeti naš razgovor. Odmah smo pomislili na medvjeda, a uostalom tko je siguran da on zbilja nije na vratima…“

Citat je ovo iz knjige „Velebitskim stazama“ autora Ante Rukavine. Zbirka je to putopisa i eseja napisanih između 1973. i 1979. godine. Rukavina nas ovdje upoznaje sa planinom i njenom poviješću, opisuje svoja istraživanja novih staza i putova, osvajanje vrhova, te prenosi strast za planinarenjem i otkrivanjem Velebita i na svoje čitatelje. Svaki njegov esej nezaobilazno govori i o vezama ljudi i planine bilo da se spominju susreti sa stanovnicima Velebita kojih je sve manje ili o planinarima i drugim zaljubljenicima u ovu planinu čiji broj iz godine u godinu raste. Povodom obilježavanja 30 godina od proglašenja planine Velebit zaštićenim područjem, Javna ustanova „Park prirode Velebit“ otiskala je u svibnju 2011. godine treće izdanje knjige.


11

Osoba glasnika

Nekad i sad

Ante Rukavina

(Gospić, 1928.- Gospić, 1994.) Ante Rukavina se svojim člancima i knjigama o Velebitu, u kojima na vješt način isprepliće faktografiju i emocije, uvrstio među naše najbolje i najčitanije planinarske pisce. Članke je objavljivao u planinarskim časopisima: Naše planine, Hrvatski planinar, Planinarski list i Bilogorski planinar, te u Planinarskom vodiču Velebit. Nakon prve zbirke eseja i putopisa „Velebitskim stazama“, slijedi izdavanje putopisnih i povijesnih razmatranja o velebitskim sakralnim građevinama u knjizi „Zvona ispod zvijezda“ (1989.). Daljnji izbor putopisa i eseja o središnjem dijelu Velebita objavljen mu je 1991. godine u knjizi „Baške Oštarije i šira okolica“. Kroz cijeli njegov život se provlačila ljubav prema Velebitu i planinarenju. Od 1956. godine je aktivni član PD Visočica gdje je obavljao razne funkcije. Također je član vodstva Planinarskog saveza Hrvatske i uredništva časopisa Naše planine. Zaslužan je za razne društvene akcije. Tako je njegovom inicijativom imenovan Zoranićev vrh na Velebitu 1972. godine. Po struci veterinar, posvetio se proučavanju stočarstva i veterinarstva u Lici. Stručne, znanstvene i literarne članke iz veterinarske prakse i povijesti stočarstva i veterinarstva objavljuje u časopisima: Vetserum, Praxis veterinaria, Veterinarski glasnik i Veterinarska stanica. Proučavao je povijest Like, osobito Velebita i Gospića. Član je Društva hrvatskih književnika od 1993. godine.

Jeste li znali…

Đački dom na Bačić kosi - nekad...

… da su ruševine na Bačić kosi ostaci nekadašnjeg đačkog doma koji je tamo 1935.g. podigla Škola narodnog zdravlja iz Zagreba za potrebe promicanja zdravstvene vrijednosti planinarstva među đacima slabijeg zdravlja. Udaljen je samo nekoliko stotina metara od Premužićeve staze tako da su se njime uglavnom služili planinari. Za vrijeme II svjetskog rata posve je propao. Ponovno su ga obnovili Planinarski savez Hrvatske i PD Visočica iz Gospića 1952. godine. Međutim, nakon što mu je bura 1965. godine odnijela limeni krov ponovno je propao, a danas je u ruševinama. U isto vrijeme i u istu svrhu, Škola narodnog zdravlja je izgradila i obližnji dom na Ograđenici na čijim temeljima se danas nalazi kontejner-sklonište za planinare. ... i sad.


Ponuda publikacija Parka prirode „Velebit“ po promotivnim cijenama Turistički vodič „Cerovačke špilje“

- prva publikacija o ovom geomorfološkom spomeniku prirode i vrijednoj turističkoj destinaciji nakon punih 40 godina. U osam bogato ilustriranih poglavlja opisuje povijest špilja, njihovu geološku građu, živi svijet, paleontološke i arheološke nalaze i ulogu špilja u svakodnevnom životu ljudi, kao i upute za posjetitelje te informacije o izletima u Parku prirode Velebit i njegovoj okolici. meki uvez / 47. str. / format 24x19.5 cm / hrvatska i engleska verzija Cijena vodiča: 35,00 kn

Promidžbeni film „Cerovačke špilje“

- u trajanju od 26 minuta i u 4 jezične verzije, film daje prikaz Cerovačkih špilja i njihove bliže okolice. Cijena filma: 64,00 kn

Turistička karta Velebita

- prva turistička karta i ujedno prva karta koja daje cjeloviti prikaz ovog zaštićenog područja. Dvojezična je (informacije su na hrvatskom i engleskom jeziku) i izrađena u mjerilu 1:100.000. format 22x12 cm / plastični omot Cijena karte: 35,00 kn

„Velebitskim stazama“

– zbirka putopisa i eseja autora Ante Rukavine, jednog od naših najboljih i najčitanijih planinarskih pisaca. Treće ponovljeno izdanje knjige otiskano je u svibnju ove godine povodom 30. godišnjice proglašenja Velebita zaštićenim područjem. meki uvez / 168 str. / format 20x14 cm Cijena knjige: 80,00 kn

Za sve dodatne informacije stojimo Vam na raspolaganju. Javna ustanova «Park prirode Velebit», Kaniža gospićka 4b, 53000 Gospić tel. +385 53 560 455; fax.+385 53 560 451; velebit@pp-velebit.hr;www.pp-velebit.hr Glasnik su za Vas pripremili: Ana Brkljačić, Ivana Maras, Tomislav Rukavina, Ivana Svetić / Urednica: Ivana Svetić Fotografije: arhiv JU „Park prirode Velebit“, Josip Tomaić, Željka Janjanin / Priprema: Neven Mileusnić Godina izdavanja: 2011. / Izdavač: JU „Park prirode Velebit“ / Za izdavača: Ivan Tomljenović

Glasilo Parka prirode Velebit 2011  

Glasilo Parka prirode Velebit 2011

Advertisement