Page 1

1

GLASNIK JU “Park prirode Velebit”

broj: 2./2012.

SITNI VELEBITNI ZAPISI

Velebitske projektne vijesti Informacije o najnovijim projektima, istraživanjima, radionicama i aktivnostima na temu biljnog i životinjskog svijeta, podzemlja, kulturne baštine, voda…

Tema broja: Praćenje stanja populacije risa na području Parka prirode Velebit

Osoba glasnika: Ljudevit Rossi


Obilježavanja

2

Iz kulturne baštine Mirila

Dan Parka prirode „Velebit“, Međunarodni dan biološke raznolikosti i Dan zaštite prirode u RH Povodom obilježavanja Dana Park prirode „Velebit“, te Međunarodnog dana biološke raznolikosti i Dana zaštite prirode u RH, Javna ustanova „Park prirode Velebit“ i Dječji vrtić „Pahuljica“ organizirali su radionicu posvećenu zaštiti ptica. Ljubiteljima cvijeća i ostalih biljaka ptice su više nego dobri prijatelji jer im pomažu da na prirodan i neotrovan način uništavaju većinu biljnih nametnika. Budući da su betonizacijom Hrvatske uništena njihova prirodna staništa, ptice pogotovo dupljašice, izgubile su prirodni prostor za gniježđenje. Također, slična situacija je u većini hrvatskih šuma. Moderno uređivanje šuma podrazumijeva uklanjanje starih i oštećenih stabala, a upravo su duplje tog drveća prirodne ptičje rađaone. Razgovarali smo sa djecom iz skupine „Cvjetići“ te ih upoznali sa glavnim vrstama ptica našega kraja i saznali kako i oni, iako su mali, mogu doprinijeti zaštiti ptica. Nakon toga smo druženje nastavili u dvorištu vrtića gdje smo dvogledima promatrali ptice. Svako dijete je dobilo jednu kućicu za ptice koje će postaviti u svoje vrtove i voćnjake, a oni su Velebitu za rođendan otpjevali nekoliko pjesama o pticama i poklonili crteže koje su sami izradili.

Mirila su pogrebna spomen znamenja izgrađena u kamenu, a smještena na velebitskim prijevojima i uz planinske putove. Čuvaju uspomenu na preminule na planinskim obroncima, a nastajala su u doba kada se išlo sa stokom na ispašu visoko u Velebit za vrijeme ljetnih mjeseci. Kada bi netko umro, nosili bi ga do seoske crkve i groblja koji su se nalazili u podnožju planine. Odmoriti se i odložiti preminulog na zemlju smjelo se jedino na određenom mjestu – mirilu – prvom stajalištu za počivanje od pokojnikove kuće do groblja. Položeni se pokojnik «izmjerio» po dužini tijela i mjera („mira“) bi se zabilježila s dvije kamene ploče („uzglavnicom“ i „podnožnicom“) nakon čega se na tom mjestu kasnije izrađivalo mirilo. Svaki zaseok imao je svoju skupinu mirila. Najbolje su očuvana mirila na južnom Velebitu jer su bila u funkciji do sredine 20. stoljeća. Mirila su za velebitsko stanovništvo bila važnija od samih grobova jer se smatralo da je na mirilu ostala duša pokojnika. Stanovnici pojedinih zaseoka vjerovali su da se tek na mirilu duša pokojnika smiri i tada uzdiže na Sv. Brdo. Ministarstvo kulture je u prosincu 2007.g. donijelo Rješenje kojim se utvrđuje da posmrtni običaji vezani uz mirila imaju svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra. Pretpostavlja se da je ovaj običaj poganskog porijekla, te je s vremenom prešao u kršćanstvo. U blizini Starigrada-Paklenice nalaze se dvije poučne staze koje obuhvaćaju ukupno 8 uređenih lokaliteta mirila. Prva staza je udaljena 1 km od centra Starigrada-Paklenice, dok se druga nalazi kod sela Ljubotić (skretanje s magistrale kod Tribnja Kruščice).


3

Nekad i sad Gojanov dom, izgrađen podno Visočice, bio je jedan od glavnih izletišta Gospićana svih uzrasta. Inicijativa za izgradnju planinarskog doma na Visočici potekla je još početkom 20.st., a kuća je sagrađena 1929.g. zaslugom predsjednika HPD „Visočica“, Ivana Gojtana. Dom je smješten na 1439 m/n.m., otprilike 40 min hoda od vrha Visočice (1619 m). Sastojao se od dvije prostorije u prizemlju i dvije u potkrovlju. Na godišnjicu otvorenja, predsjednik Gojtan je u dijelu doma uredio planinarski muzej sa zbirkom različitih ruda, biljaka, leptira i kukaca, te sa herbarijem. Dom je izgorio 1940.g., a na istom mjestu je u jesen 1962.g. izgrađen novi dom na kat, sa tri prostorije za spavanje, blagovaonom, kuhinjom, ostavom i sobicom za čuvara. Nažalost, povijest se ponovila tako da je dom izgorio početkom Domovinskog rata. slikano 18.08.1935.g. (autor: ing. Dragan Tonković)

slikano 20.04.1975.g. (autor: Perica Korica)

Zbog sve češćih planinarskih pohoda na Visočicu i prema južnom Velebitu, osjeća se nedostatak planinarske kuće koja bi pružala utočište brojnim planinarima i posjetiteljima. Stoga je HPD „Željezničar” pokrenulo inicijativu za obnovu doma na Visočici, te u Inicijativni odbor pozvalo Grad Gospić, Park prirode „Velebit“, HPS, HGSS, TZ grada Gospića i HPD „Visočicu“. Navedene ustanove su podržale inicijativu i slijede dogovori o predstojećim aktivnostima. Zahvaljujući prof. Andriji Benkoviću, prikazujemo nekoliko fotografija iz prošlosti koje prikazuju stare domove na Visočici.

slikano 13.07.1935.g. (autor: ing. Dragan Tonković)


VeProVi Velebitske projektne vijesti Praćenje stanja populacije risa na području Parka prirode Velebit Euroazijski ris (Lynx lynx L.) Na svijetu su poznate četiri vrste risova koji pripadaju rodu Lynx. Dvije vrste žive na području Sjeverne Amerike, kanadski ris (Lynx canadensis) i crvenodlaki ris (Lynx rufus), te dvije vrste na području Europe, iberijski ris (Lynx pardinus) i euroazijski ris (Lynx lynx). Euroazijski ris u prošlosti je bio rasprostranjen po čitavoj Europi i velikom dijelu Azije, ali do kraja 19. stoljeća zbog ljudskog utjecaja nestao je s velikog dijela nekadašnjeg areala. Početkom 20. stoljeća značajnija populacija opstala je jedino još na krajnjem sjeveru Europe, te na području zapadnih Karpata i Šarsko-Pindskog gorja. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća napravljena je uspješna reintrodukcija risa na području Kočevja u Sloveniji gdje je pušteno 6 risova iz Slovačke (3M i 3Ž). Od tada populacija se spontano počinje širiti na ostali dio Dinarida obuhvaćajući sve veći prostor. Euroazijski ris najveći je predstavnik roda Lynx, odrasle jedinke mogu težiti od 15-30 kg s tim da su ženke nešto lakše i manje. Dužina tijela im je 80-130 cm, a visina u grebenu do 60 cm. Ima snažne i duge noge s tim da su stražnje nešto duže. Šape su velike i obrasle dlakom s pet

4

prstiju na prednjim i četiri na stražnjim nogama. Kao i većina mačaka pandže drži uvučene tako da je trag koji ostavlja u normalnom hodu tipično mačji bez vidljivih noktiju. Ris je prepoznatljiv po svom točkastom krznu čija boja varira od svijetlo smeđe do crvenkaste, a pjegasta pigmentacija specifična je za svaku jedinku. Prema rasporedu pjega na krznu možemo razlikovati svaku jedinku posebno. Osim specifičnog krzna ris je još prepoznatljiv po 4 cm dugim čupercima crnih dlaka na vrhu uški, te dvadesetak centimetara kratkom repu čija je zadnja trećina također crne boje. Kao i sve mačke, risovi imaju okruglastu glavu s kratkom njuškom i jakim čeljustima, a sa strane ima zaliske dlaka koje glavu naizgled čine većom. Mužjaci većinu godine žive samotnjačkim životom osim u vrijeme parenja (veljača-ožujak) kada obilaze teritorij u potrazi za spolno zrelim ženkama. Ženke nakon parenja i gravidnosti koja traje oko 70 dana, okote 1-5 mladunaca za koje se brinu sve do idućeg parenja ili novog okota. U jesen i zimi mogu se vidjeti tragovi nekoliko risova zajedno što je najvjerojatnije ženka sa svojim potomstvom. Risovi su teritorijalne životinje što znači da svaka jedinka ima svoj teritorij koji „brane“ mirisnim izlučevinama, urinom, izmetom i struganjem, a rjeđe izravnim sukobom sa drugim jedinkama istog spola. Veličina teritorija ovisi o gustoći plijenskih vrsta, ali i gustoći same populacije risova i kreće se u rasponu od 10 do nekoliko stotina kvadratnih kilometara. U pravilu mužjaci imaju veće teritorije od ženki s tim da na teritoriju mužjaka može biti i do tri teritorija ženki. Ris ima širok raspon hrane i možemo reći da jede sve što može uhvatiti i svladati, a to su: razni glodavci, zečevi, lisice, ptice, srne, divokoze, divlje svinje i jeleni. Zastupljenost pojedine vrste plijena ovisna je o njenoj brojnosti i sposobnosti jedinke da svlada određeni plijen. Kada ulove veći plijen počinju ga jesti od butina, a nepojedeni ostatak zatrpaju lišćem ili snijegom i obično se vraćaju dok ga ne pojedu. Često se kod lovaca i neupućenih može čuti da je ris krvožedna životinja koja ubija iz zabave i koja pije samo krv, a meso ostavlja. Nažalost ta osobina „krasi“ samo čovjeka dok ris svoj plijen jede sve dok ga ne pojede ili dok mu ne otmu drugi predatori. U iznimnim slučajevima plijen može ostaviti ako je uznemiravan ili mu prijeti opasnost. Dosadašnja istraživanje risova u Hrvatskoj obuhvaćalo je uglavnom populaciju na području Gorskog Kotara u sklopu hrvatsko-slovenskog projekta Dinaris. Cilj projekta je bio prikupiti znanstvene podatke o čimbenicima važnim


5

VeProVi Velebitske projektne vijesti za preživljavanje dinarske populacije risa, te uspostava zajedničkog sustava upravljanja i monitoringa vrste na teritorijima obiju država. Na Velebitu za razliku od Gorskog Kotara nije bilo sustavnog istraživanja ove vrste tako da izostaju važni znanstveni podaci za ovo područje kao što je veličina teritorija, prehrambene navike, reprodukcija i slični podaci koji bi dali detaljniji uvid u stanje populacije na području Parka prirode “Velebit”. No bez obzira na to, Nadzorna služba JU “PP Velebit” ostvaruje određenu suradnju sa znanstvenicima i institucijama i u okviru redovnog posla i svojih mogućnosti, vrši kontinuiran monitoring vrste. To podrazumijeva niz aktivnosti kao što su: akcija praćenja tragova velikih zvijeri u snijegu, skupljanje materijala za DNA analizu (dlaka, izmet i sl.), prikupljanje podataka o smrtnosti risa, te praćenje vrste metodom digitalnih fotozamki. Fotozamke su se pokazale kao vrlo dobra neinvazivna metoda praćenja stanja populacije riseva na temelju kojih se analitički može doći do vrlo kvalitetnih znanstvenih podataka u realnom vremenu. Metoda se zasniva na prikupljanju što većeg broja fotografija risova na različitim lokacijama, a kasnijom analizom tih fotografija identificiraju se različite jedinke na temelju rasporeda pjega na krznu. I upravo to raspoznavanje svake jedinke pojedinačno otvara mogućnost znanstvenom pristupu proučavanja vrste. Na temelju dovoljnog broja identificiranih jedinki može se vidjeti neki minimalni broj jedinki, može se pratiti trend populacije, dugogodišnjim praćenjem imamo uvid u teritorijalnu strukturu, zatim preživljavanje i određenu dobnu strukturu, reproduktivna uspješnost se također može pratiti budući da ženke vode mladunce sa sobom. Također se može vidjeti i disperznost mladunaca i pojedinih jedinki ako imamo dovoljan broj kamera na širem području. Osim toga ovom metodom možemo pratiti i stanje plijenskih vrsta koje su ključne za istraživanje svake predatorske vrste, kao i praćenje ostalih kompetitivnih vrsta prema istraživanoj. Ova metoda izvanredan je način prikupljanja podataka važnih za proučavanje, očuvanje i zaštitu vrste, a sve to na posredan način bez izravnog kontakta sa životinjama. Josip Tomaić Izvori: „Plan upravljanja risom u Hrvatskoj“ 2005. „Genska raznolikost populacije risa (Linx linx) iz Hrvatske“, Magda Sindičić dr.med.vet., 2011.

Virtualna šetnja Velebitom Internet stranicu smo obogatili novim interaktivnim sadržajem. Sad se možete virtualno prošetati (360 stupnjeva) po 13 atraktivnih lokacija na Velebitu počevši na sjeveru od uvale Zavratnice, preko Kize, Terezijane, Kubusa… sve do Tulovih greda, Zrmanje i Krupe na južnom Velebitu. Na svakoj panorami uz navedenu GPS lokaciju označene su i dodatno opisane pojedine zanimljive info točke. Ukupno su označene 142 info točke, od toga su tekstualno i s dodatnim fotografijama opisane njih 33. Ukoliko želite uživati u pogledu na panorame bez info točki, na korisničkom sučelju možete isključiti tu postavku. Svaka pojedina virtualna panorama unutar virtualne šetnje napravljena je u HDR tehnici fotografiranja visoke rezolucije od 70Mpx-a što će rezultirati realnim i kvalitetnim dojmom kojeg ćete doživjeti. Također u svaku panoramu dodana je Microsoft Bing satelitska karta radi lakše orijentacije. Virtualna šetnja prilagođena je i za mobilne uređaje (mobilni telefoni i tableti na operativnom sustavu Android te iOS: iPhone, iPad, iPod). Na dvojezičnom korisničkom sučelju (hrv i eng) se nalazi i info brošura PP Velebit u hrvatskoj i engleskoj verziji koju je moguće isprintati. Fotografiranje i izradu virtualne šetnje odradila je tvrtka Ko-per d.o.o. (www.3dpanorame.com). Posjetite naše Internet stranice (www.pp-velebit.hr) i pogledajte ljepote Velebita u virtualnom izdanju!

Monitoring i istraživanja Cerovačkih špilja Cerovačke špilje su među najpoznatijim i najvrjednijim krškim fenomenima Hrvatske. To je kompleks od tri špilje: Donja Cerovačka duljine je 2843 m, Srednja Cerovačka 390 m, a Gornja Cerovačka duljine je 1295 m. Ovi lokaliteti vrlo su vrijedni sa speleološkog, paleontološkog, arheološkog, geospeleološkog, biospeleološkog i povijesnog aspekta. Špilje također obiluju estetski dojmljivim formama te su stoga i važan turistički lokalitet. Radi trajne i kvalitetne zaštite te daljnjih znanstvenih istraživanja Javna ustanova “PP Velebit” je u skladu s Planom upravljanja pokrenula program trajnog monitoringa ovih špilja. Na-


6

VeProVi Velebitske projektne vijesti Međunarodna speleološka ekspedicija “Srednji Velebit - Vršeljci 2012.”

kon što je u suradnji sa Speleološkim društvom Karlovac pokrenut projekt detaljnog kartiranja i daljnjih speleoloških istraživanja, u suradnji sa Zavodom za fizičku geografiju PMF-a iz Zagreba pokrenut je projekt „Mikroklimatska istraživanja Cerovačkih špilja kod Gračaca“. Cilj istraživanja je prikupiti podatke o mikroklimatskim značajkama špilja radi proučavanja prirodnih procesa, monitoringa te planiranja i provedbe održivog upravljanja špiljama. U špilje su postavljeni instrumenti za kontinuirano mjerenje mikroklimatskih parametara (temperature i relativne vlažnosti zraka, temperature rosišta). Instrumenti su kalibrirani u Laboratoriju za fizičku geografiju, a na terenu su postavljeni u probni rad u travnju 2010. U Donju Cerovačku špilju je postavljeno 7 instrumenata, u Gornju Cerovačku špilju su postavljena 4 instrumenta, dok je jedan instrument postavljen izvan špilja te će podaci prikupljeni tim mjerenjima predstavljati referentne vrijednost na površini. Nakon uspješno završenog probnog rada i odabira pogodnih lokacija ciklus relevantnih mjerenja započeo je 7.10.2010. Prvi set podataka već je prikupljen, a očekuju se i prvi rezultati istraživanja. Osim ovih mjerenja, u ovim se špiljama u okviru projekta „Istraživanje regionalnih promjena okoliša na krškim lokalitetima s posebnim naglaskom na recentne procese“ započelo s mjerenjem količine i uzorkovanjem vode prokapnice. Na ukupno četiri lokacije vrši se mjerenje količine vode prokapnice na mjesečnoj bazi te njeno uzorkovanje za analizu stabilnih H i O izotopa. Ova se istraživanja provode na više lokaliteta na području Like, Unsko-koranske zaravni i Gorskog kotara te će se dobiveni podaci moći komparirati s podacima drugih lokaliteta. U međuvremenu, članovi SD Karlovac nastavljaju sa speleološkim istraživanjima u sve tri Cerovačke špilje pa su uskoro očekuju novi podaci o duljinama špilja. Neven Bočić Geografski odsjek PMF-a Sveučilišta u Zagrebu

U periodu od 28.07. do 12.08. na području Vršeljci (srednji Velebit) održana je stručnoznanstvena ekspedicija sa međunarodnim sudjelovanjem „Srednji Velebit-Vršeljci 2012“. Organizatori ekspedicije bili su Speleološki odsjek PD „Dubovac“-Karlovac i Speleološki klub „Ursus spelaeus“- Karlovac uz potporu JU “Park prirode Velebit”. Osim organizatora na ekspediciji je sudjelovalo još 11 udruga iz Hrvatske, te jedna iz BiH i Ukrajine. Ukupno su kroz kamp prošla 53 sudionika. Voditelj istraživanja bio je Damir Basara (SO PD „Dubovac“). Glavni cilj ove ekspedicije bila su istraživanja u špilji Atili u kojoj su osim ponavljanja topografskog snimanja nekih dijelova objekta, istraženi i brojni novi kanali. Najviše se istražilo u kanalu Đure i Darinke gdje je ispenjan veći broj dimnjaka, te na kraju špilje u Zdenkovom kanalu gdje je prođen polusifon i istraženo 50-ak metara novih kanala do pravog sifona. Ronjeno je i u nizvodnom sifonu gdje je utvrđeno da sifon nastavlja dalje ali se zbog vrlo brzog zamučivanja vode (gotovo nikakav protok) nije moglo nastaviti sa ronjenjem. Također je pronađeno i nekoliko novih sporednih kanala tako da će se istraživanja u ovoj špilji nastaviti. U špilji su vršena biospeleološka i meteorološka istraživanja, te su uzeti uzorci sedimenta za analizu na teške metale. Za sada je topografski snimljeno 2105 m stvarne i 1825 m tlocrtne duljine. Dubina objekta je 42 m, dok je visinska razlika 58,5 m. Špilja Atila za sada ima 3 ulaza. Osim istraživanja u Atili istraženo je i 15 drugih speleoloških objekata od kojih je najdublja jama Vudu čajld s 86 m dubine. U špilji Bič Božji vršena su arheološka istraživanja, gdje su iskopane 3 istražne sonde. POKROVITELJ EKSPEDICIJE: Hrvatski speleološki savez UDRUGE SUDIONICI: SO PD „Dubovac“, SK „Ursus spelaeus“, SD „Karlovac“, HBSD, SO HPD „Željezničar“, SK „Samobor“, SD „Špiljar“, SO PD „Mosor“, SO „Profunda“,SO „Liburnija“, SO „Velebit“, HGSS Gospić, ATOM-Zavidović, KS „Podillja“, PD „Paklenica“. Hrvoje Cvitanović


7

Preporuka za čitanje U ovom broju Glasnika predstavljamo foto-monografiju „Mirila“ čiji su autori prof. MirjanaTrošelj, povjesničarka umjetnosti i akademski slikar Josip Zanki.

Foto-monografija „Mirila“ na jednostavan način prenosi svu kompleksnost značenja mirila kao jedinstvenog kulturnog dobra Hrvatske, što je potaknulo znanstvenike iz različitih područja, kao i umjetnike, da se bave njihovim istraživanjem. Autori foto-monografije su značajan dio svog profesionalnog i privatnog života posvetili upravo proučavanju mirila na podvelebitskom području, obrađujući ih svatko sa svog područja djelovanja. Zahvaljujući dugogodišnjim istraživanjima Mirjane Trošelj sačuvani su mnogi podaci i o onim lokalitetima mirila koja su, nažalost, nestala uslijed ubrzane izgradnje posljednjih desetljeća. Prof. Trošelj je autorica brojnih stručnih članaka o mirilima, te je jedna od suradnica na knjizi „Mirila-kulturni fenomen“, dr.sc. Andreja Pleterskog. Josip Zanki je kao multimedijalni umjetnik progovarao o mirilima u raznim formama te su tako nastale brojne grafike i crteži, izložbe i knjige, performansi u zemlji i inozemstvu, te u konačnici i animirani film u produkciji Zagreb filma. U knjizi su na jednostavan način predstavljeni povijest istraživanja, značenje i topografija mirila. Foto-monografija je nastala uz potporu Ministarstva turizma, Zadarske županije i Općine Starigrad, a u nakladi Turističke zajednice općine Starigrad.

Osoba glasnika Ljudevit Rossi (Senj, 1850.- Karlovac, 1932.)

Iako botaničar amater, Ljudevit Rossi svojim je florističkim istraživanjima obilježio značajno razdoblje u povijesti hrvatske botanike. Zbog nemogućnosti da se školuje u prirodoslovlju, prihvatio je vojničko zvanje, no cijeli svoj život posvetio je svojoj omiljenoj nauci i zornom upoznavanju hrvatskih planina, posebno Velebita, najčešće sam financirajući vlastita istraživanja. Zaslužan je za otkrivanje mnogih novih vrsta biljaka. Njegovom zaslugom upoznate su rijetke biljke, kao što su kraljevska paprat Osmunda regalis i Sibirea Croatica, koju su kao naš endem poslije obradili botaničari Degen i Smokvina. Rossi je dao velik doprinos istraživanjima tadašnjih poznatih botaničara, posebice Mađara Borbása i Degena, koji su također istraživali floru Velebita. Oni su opisali nove nendemične vrste biljaka koje je Rossi skupljao i nalazio na Velebitu. U znak zahvalnosti za taj doprinos dali su njegovo ime novim vrstama (Polygala Rossiana, Centaurea Rossiana i Leontodon Rossianus). Rossi se također bavio i malakologijom te je sakupio veliku zbirku domaćih puževa. Spiridon Brusina je neke nove vrste nazvao po njemu. Posebno je značajna njegova herbarska zbirka s preko 30.000 herbarijskih listova, koja čini glavnu osnovu herbarske zbirke Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U Botaničkom zavodu se također čuvaju dva Rossijeva vrijedna rukopisa: Velebitom i njegovim Primorjem duž i poprjeko. Zgode i nezgode hrvatskog prirodoslovca napisan 1928.g., kao i Flora Karlovca i okolice iz 1932.g. Hrvatsko planinarsko društvo ga je 1929.g. proglasilo počasnim članom te je u njegovu čast novu planinarsku kuću u Rožanskim kukovima na sjevernom Velebitu prozvalo „kuća Ljudevita Rossija“ (današnje Rossijevo sklonište).


Ponuda publikacija Parka prirode „Velebit“ po promotivnim cijenama Turistički vodič „Cerovačke špilje“

- prva publikacija o ovom geomorfološkom spomeniku prirode i vrijednoj turističkoj destinaciji nakon punih 40 godina. U osam bogato ilustriranih poglavlja opisuje povijest špilja, njihovu geološku građu, živi svijet, paleontološke i arheološke nalaze i ulogu špilja u svakodnevnom životu ljudi, kao i upute za posjetitelje te informacije o izletima u Parku prirode Velebit i njegovoj okolici. meki uvez / 47. str. / format 24x19.5 cm / hrvatska i engleska verzija Cijena vodiča: 35,00 kn

Promidžbeni film „Cerovačke špilje“

- u trajanju od 26 minuta i u 4 jezične verzije, film daje prikaz Cerovačkih špilja i njihove bliže okolice. Cijena filma: 64,00 kn

Turistička karta Velebita

- prva turistička karta i ujedno prva karta koja daje cjeloviti prikaz ovog zaštićenog područja. Dvojezična je (informacije su na hrvatskom i engleskom jeziku) i izrađena u mjerilu 1:100.000. format 22x12 cm / plastični omot Cijena karte: 35,00 kn

„Velebitskim stazama“

– zbirka putopisa i eseja autora Ante Rukavine, jednog od naših najboljih i najčitanijih planinarskih pisaca. Najnovije, treće izdanje knjige otiskano je povodom 30. godišnjice proglašenja Velebita parkom prirode. meki uvez / 168 str. / format 20x14 cm Cijena knjige: 80,00 kn

Za sve dodatne informacije stojimo Vam na raspolaganju. Javna ustanova «Park prirode Velebit», Kaniža gospićka 4b, 53000 Gospić tel. +385 53 560 455; fax.+385 53 560 451; velebit@pp-velebit.hr; www.pp-velebit.hr Glasnik su za Vas pripremili: Ana Brkljačić, Ivana Maras, Tomislav Rukavina, Ivana Svetić, Josip Tomaić Fotografije: arhiv JU „Park prirode Velebit“, Josip Tomaić, Ivana Svetić, Hrvoje Cvitanović / Priprema: Neven Mileusnić Urednica: Ivana Svetić / Godina izdavanja: 2012. / Izdavač: JU „Park prirode Velebit“ / Za izdavača: Ivan Tomljenović

Glasnik  

Glasnik Parka prirode Velebit

Advertisement