Skandinavije i posvuda je poznat prvenstveno kao štetnik hrastovih šuma. U Sjevernu Ameriku je prenešen iz Europe 1868. godine i od tada praktički tamo predstavlja jednog od glavnih šumskih štetnika. Leptiri se gubara roje obično od druge polovice lipnja do druge polovice srpnja, što ovisi o klimatskim prilikama u pojedinim godinama. Ženka, unatoč dobro razvijenim krilima ne leti, već se polako kreće po deblu. Ako ženka ne bude oplođena, odlaže sterilna jaja iz kojih se rijetko kada razviju gusjenice. Ženka nakon oplodnje odloži na kori drveta, najčešće na deblu, rjeđe na granama, 300-600 jaja u hrpi, te ih pokriva dlačicama sa zatka (zbog zlatnosmeđe boje dlačica dobio je ime "gubar"). Ponekad ima u jajnom leglu i preko 1000 jaja. Broj jaja je uvijek veci tijekom progradacije (preko 1000), a značajno manji u retrogradaciji (20-200). Ženka u prvoj godini gradacije odlaže jaja obično na deblu, na visini do 6 m. Ako se pojavi masovno i u kasnijim godinama gradacije, odlaže često ženka jaja i u višim dijelovima debla, u krošnji i na granama. Kod odlaganja ne bira stabla, pa često odlaže i na grab i bukvu. U krškim krajevima i primorju često odloži jaja i na kamen ili ispod kamena. Obično se mužjaci pojavljuju prvi, a ženke kasnije. Rjeđe se istovremeno javljaju oba spola, a još rjeđe ženke prije mužjaka (protoginija). Kod gubara je česta protandrija, a rijetka protoginija, tako da rjeđe dolazi do incesta. Oplođena jaja prezime, a u proljeće (ponekad već krajem ožujka, a obično u drugoj polovini travnja) izlaze iz jaja gusjenice. Iako se gusjenice javljaju tek u proljeće embrionalni razvoj završava već nakon dva do tri tjedna nakon odlaganja jaja, a gusjenice ostaju unutar jajne ljuske do narednog proljeća. Dijapauza u larvalnom stadiju (u unutrašnjosti jajne ljuske) kod gubara traje 9-10 mjeseci. Za ekcesno toplog jesenjeg vremena ponekad se gusjenice izvuku i ranije iz jajeta no tada su osuđene na propast zbog nedostatka hrane. U proljeće, nakon izlaska iz jajnog legla, gusjenice miruju na površini legla dok se sve ne izvuku iz jaja, a zatim se razilaze po drvetu tražeći hranu na lisnim pupovima ili na mladom, mekanom lišću. Ako ne nađu hranu u roku 10 dana, u velikoj mjeri ugibaju. U tom, prvom larvalnom stadiju su izrazito osjetljive pa ih veliki broj ugiba zbog klimatskih prilika ili nedostatka hrane. Brštenje gusjenica i njihov razvoj traju obično oko 8 tjedana, a rjeđe dulje ili kraće. Kod masovne pojave (gradacije) kao posljedica, redovito dolazi do golobrsta (poptuni gubitak lista). Stadij kukuljice traje oko desetak dana, a imago živi isto toliko, rjeđe dulje. Životni vijek imaga ovisi o klimatskim prilikama koje uvjetuju kopulaciju i odlaganje jaja. Kompletan razvojni ciklus traje godinu dana (jednogodišnji razvojni ciklus). Gubar je svakako najopasniji štetnik hrastova u nas, a osim hrasta napada i bukvu, grab, topolu, brijest, brezu, javor, glog, orah, pitomi kesten, šljivu, trešnju i mnoge druge drvenaste vrste. Izbjegava dud i jasen, dok se na krušci i lipi ne može u potpunosti razviti. Napada čak i crnogoricu (u našim primorskim krajevima, recimo šmriku !). Gubar je svakako tipičan predstavnik polifagne grupe štetnika i to jedan sa najširim spektrom vrsta biljaka hraniteljica. Najznačajniji reduktivni čimbenik koji uvjetuje povratak populacije iz stanja prenamnoženja u stanje latence jest virusna bolest – poliedrija. To je viroza koja razara krvna zrnca, a zatim i čitavu unutrašnjost gusjenice, tako da se raspadnu svi organi, a gusjenice ostaju visjeti na granama, pričvršćene samo prvim parom trbušnih nogu (glava i stražnji kraj abdomena beživotno vise). Bolest je prenosiva i na potomstvo, a češće se ispoljava u klimatskim uvjetima nepovoljnim za gubarove ličinke. Osim poliedrije, gusjenice gubara obolijevaju i od raznih bakterijskih bolesti koje uzrokuju slične simptome kao i poliedrija. Tipično je da se gusjenice oboljele od ovih bolesti masovno skupljaju na istom mjestu, pa se ponekad može naći na desetine tisuća uginulih gusjenica na jednom mjestu. Pebrina je još jedna bolest gubara, a uzrokuje je jedna vrsta praživog, mikrosporidij Pleistophora schubergi. Ona uništava crijevni epitel i tako onemogućava normalnu prehranu gusjenice. Od prirodnih neprijatelja treba istaknuti parazitoidne ose najeznice i muhe gujeničarke, posebno parazitičku osicu Anastatus disparis, čiji se razvoj poklapa s onim od gubara, pa može parazitirati više generacija uzastopce. Također, tu su i razni grabežljivi kornjaši (posebno veliki gusjeničar – Calosoma sycophanta) i neke vrste ptica.(poglavito kukavica – Cuculus canorus). Lymantria monacha - smrekin prelac također se ističe spolnim dimorfizmom: raspon krila mužjaka je 30-45 mm, a ženke 45-55 mm. Jaja su okrugla i udubljena na polovima, sivo-ljubičaste boje. Ženka ih polaže u pukotine kore na deblu, ali ih ne pokriva. Gusjenica je smeđe-zelena, siva ili crna, svijetlosmeđe glave. Naraste do 5 cm, a pokrivena je dugačkim dlakama. Kukuljica je tamno-smeđa, metalnog odsjaja, sa žućkastim dlačicama na zatku, duljine 15-25 mm. Leptiri se roje u prvoj polovici ljeta, a rojenje se može produljiti kroz čitavo ljeto pa sve do početka jeseni. Lete noću, rjeđe danju. Ženka nakon kopulacije odlaže jaja pomoću leglice u pukotine i pod ljuske smrekine kore, a može ih položiti oko 150. Jaja prezime, a gusjenice se izliježu u travnju i proždiru iglice na smrekama i borovima, obično do kraja lipnja. Tada se kukulje i polovinom srpnja se javljaju imaga. Smrekin prelac ima dakle jednogodišnji ciklus razvoja kao i gubar. Tipičan je štetnik šuma srednje Europe. Premda
53