Rod Carabus ima velik broj vrsta. Po građi su slični i zadak im je produljen i ovalnog oblika. Prehrana im je slična kao i kod roda Calosoma ali nikada se ne pojavljuju u velikom broju. Napadaju gusjenice sovica, prelaca, grbica, pagusjenice listarica, puževe, gujavice i razne druge kukce koji hodaju po zemlji. Ne penju se po stablima kao gusjeničari, već se uglavnom zadržavaju na zemlji. Love više noću nego danju. U Hrvatskoj pridolazi oko 140-ak vrsta sa brojnim podvrstama. Neke od češćih su: Carabus coriaceus - crni trčak, C. intricatus - modri trčak, C. violaceus - ljubičasti trčak, C. cancellatus - brončani trčak i europski najveći trčak koji je kod nas dosta čest, Procerus gigas - golemi trčak.
Podred Polyphaga Por. Staphylinidae - kusokrilci Kornjaši skraćenog pokrilja. Većinom se zadržavaju na mračnim mjestima pod kamenjem, korom drveća i sl. Poznati su kao prirodni neprijatelji raznih štetnika u šumama. Veći kusokrilci napadaju imaga i brojne gusjenice, a manji, veličine tek nekoliko milimetara, žive u hodnicima u drvu gdje napadaju ličinke i kukuljice potkornjaka. Ocypus olens - crni kusokrilac. Prirodni je neprijatelj većih kukaca i jedna od najvećih vrsta kusokrilaca općenito. Obitava u unutrašnjosti šume. Staphylinus caesareus upola je manji i zadržava se više na rubovima šuma i osvjetljenijim mjestima. U hodnicima potkornjaka dolazi veći broj vrlo sitnih kusokrilaca kao Homalota cuspidata i Atheta crassicornis.
Por. Sylphidae - strvinari Vrste su mesožderne ali ne osobito korisni kukci. U prvom redu se hrane strvinama (nekrofagija) kao recimo Necrophorus spp. i Vespilio spp.) a rjeđe još živim kukcima. U šumama u kojima traje gradacija nekog od defolijatora (gubar, kukavičji suznik, zlatokraj, mrazovci i dr.) često nalazimo vrstu Xylodrepa quadripunctata - četverotočkasti strvinar. Kornjaš je to crna tijela dok su pokrilje i nadvratnjak žutosmeđi. Na pokrilju ima 4 crne točke. U šumi su još česti strvinari Phosphuga atrata i Oiceoptoma thoracicum.
Por. Lucanidae - jelenci Jedni od najvećih kornjaša naših šuma dobro razvijenih i produljenih gornjih čeljusti. Spolni dimorfizam očituje se baš u pogledu njihove građe (kod običnog jelenka duljina mandibula iznosi trećinu tijela i kod mužjaka su redovito razvijenije).. U šumarskom kontekstu ovo su uglavnom indiferentni kukci čije se ličinke zadržavaju u trulom i suhom drvu (saproksilični kukci). Odrasli se hrane drvnim sokom (teklinama) te su kao štetnici beznačajni. Lucanus cervus - jelenak. Naš najveći kornjaš crnosmeđe je boje i bez mandibula doseže duljinu od 6 cm, a mandibule su dugačke cca 2 cm. Ženka je tamnije boje sa znatno kraćim mandibulama. Imaga se javljaju i roje (mogu i letjeti !) u drugoj polovici svibnja i lipnju. Ličinke (oligopodne grčice) žive ponajviše u starim, šupljim, suhim hrastovima. Danas se smatra ugroženom vrstom i zaštićen je ali najbolja zaštita je podržavanje materijala u kojem se uspješno mogu razvijati njegove ličinke. Dorcus parallelopipedus - mali jelenak Mali jelenjak je sivo crne boje i dug je oko 2,5 cm. Čest je u šumama, pod korom drveća. Ličinke žive u trulom drvu bukve, lipe, vrbe, hrasta, oraha i dr.
fam. Scarabeidae - listorošci Zajedničko im je svojstvo da im segmenti zastavice liče na listove (lamele) po kojima je i ovaj tip ticala dobio ime (listićavo ticalo). Od brojnih vrsta iz ove porodice šumarski najvažnije su one iz potporodice Melolonthinae – hruštevi. Hruštevi su poznati kao štetnici kulturnog i šumskog bilja, odnosno jednako na zeljastom, kao i drvenastom. Najvažniji rodovi su Melolontha i Polyphylla.
16