4
Biha}, 1. novembar/studeni 2013. godine
UNSKO-SANSKE NOVINE KRAJINA
TEMA KRAJINE
www.usnkrajina.com.ba
“
Izvorni akt organa bezbjednost V RS
Bio je i me|u prvim cazinskim intelektualcima koji su rekli historijsko "ne" stvaranju APZB, ali izdvajao se on jo{ po mnogo ~emu, zbog ~ega je i zaslu`io blistavo mjesto u bosanskohercegova~koj historiji, - govori profesor Alaga Topi}, Muratov brat po majci
HEROJI O KOJIMA MORAMO GOVORITI
MURAT TATAREVI]
Bavio se historijom i postao dio nje
P
ri~e o herojima jednog vremena, kada se sloboda branila i za nju davao vlastiti `ivot, nikada ne trebaju utihnuti. Treba ih ponavljati generacijama koje dolaze, radi pam}enja, radi onih koji su zaslu`ili da ne budu zaboravljeni. O herojima tog vremena te{kog i opasnog `ivljenja, kada je san o slobodi bio jedini motiv za budu}nost, govori i ova pri~a koja podsje}a na jednog takvog, sasvim obi~nog ~ovjeka, jednog od nas, a opet po mnogo ~emu posebnog. Murat Tatarevi}, ro|en je 9. januara 1937. godine u Cazinu, prije rata profesor historije, odbrane i za{tite i sociologije u cazinskog gimnaziji. Tatarevi} je bio poznat po svojim sklonostima ka bilje`enju historije, ne slute}i tada da }e jednom i sam postati dio najsvjetlije historijske stranice dr`ave BiH, posebno njegove Cazinske krajine kojoj je posvetio i knjigu "Cazinski kraj kroz vremena".
Od histori~ara do heroja Od po~etka rata u BiH, do 23. aprila 1995. godine, Tatarevi} je bio aktivan u organima vlasti, posebno u obrazovanju, a jedno vrijeme bio je i komandant [taba Teritorijalne odbrane Cazina. Na du`nost komandanta Odreda ]orali}i, Rezervnih jedinica Armije R BiH postavljen je 23. aprila 1995. godine. Bile su to jedine rezervne armijske jedinice na podru~ju slobodnih dijelova Bosne i Hercegovine koje su bile uklju~ene u aktivna borbena dejstva. Prvo su bile anga`irane u zaustavljanju ofanzive zdru`enih agresora, vo|enoj pod nazivom "Spr`ena zemlja" na podru~ju cazinske op}ine, a onda i u operaciji 5.
korpusa "Sana 95". Tada je komandant Tatarevi}, u tim borbama, nestao 2. oktobra 1995. godine na podru~ju Vrhpolja u op}ini Klju~, gdje je nekoliko dana bio sa svojom jedinicom. Murata Tatarevi}a i danas pamte kao ~ovjeka predanog onome ~ime se bavio, domoljubu, ali nadasve hrabrog Kraji{nika koji je u sigurnu smrt oti{ao onako kako mu i dolikuje: bez straha i herojski.
Cazinski intelektualac - Rasli smo pod istim srcem, jedna nas je majka rodila. Bio je ~ovjek koji je svemu ~ega se dotakao, `elio ostaviti trajan pe~at. Malo ko zna, ili ne}e da nau~i, da je Murat najzaslu`niji da je cazinski Dom zdravlja progla{en ratnom bolnicom, sve na osnovu njegovog elaborata kojeg je uradio, jer je `elio na siguran i dobar na~in zbrinuti ranjenike izvan ratnih dejstava. Tako|er, velike zasluge mu pripadaju oko svih aktivnosti vezanih za ratni aerodrom u ]orali}ima, oni koji su dio tog vremena, znaju da je Murat dao sve od sebe da prva letjelica sa prijeko potrebnim oru`jem, sleti u ]orali}e. Bio je i me|u prvim cazinskim intelektualcima koji su rekli historijsko "ne" stvaranju APZB, ali izdvajao se on jo{ po mnogo ~emu, zbog ~ega je i zaslu`io blistavo mjesto u bosanskohercegova~koj historiji, govori profesor Alaga Topi}, Muratov brat po majci i svjedok ratnih zbivanja u Cazinskoj krajini. @ao je Topi}u {to oni koji su o tome odlu~ivali, nisu Tatarevi}u posthumno dodijelili najve}e ratno priznanje zna~ku "Zlatni ljiljan", jer ju je on kako ka`e zaslu`io vi{e puta. - Njegov anga`man u ratu bio je vi{estruk, od toga da je bio dio obrazovnog sistema pa do svih du`nosti koje su mu ne bez razloga, bile povjerene. Sve je to Murat obavljao sa velikom odgovorno{}u i predano{}u, zbog ~ega mu sigurno
pripadaju sve zasluge za funkcioniranje brojnih civilnih struktura tokom rata. Njegov ratni put tako|er je nalikavao svemu {to je radio prije, bio je blistav, ~vrst i odlu~an da uspije u onome ~emu se posvetio. Iako slabijeg zdravstvenog stanja, nije odbio biti dio rezervnog sastava, dapa~e, smatrao je svojom obavezom i na dati dio sebe slobodi o kojoj je kao i svi mi i sanjao i za nju se borio, govori Topi}.
Svjedok vremena Kao skromni doprinos nezaboravu i po{tovanju prema takvim herojima, list "Krajina" je povodom 60 godi{njice svoga postojanja, izdao monografiju Svjedok vremena, posve}enu pripadnicima rezervnog sastava Armije BiH, koji su Odlukom Predsjedni{tva R BiH jedino na prostoru Biha}kog okruga, mobilizirani i borbeno upotrijebljeni u slamanju agresorske ofanzive "Spr`ena zemlja". Brane}i zapadne granice BiH na lokalitetu Bugara, jula 1995. godine `ivote je izgubilo 17 biha}kih rezervista: Mehmed H. Alivuk (1949), Luka J. ^elan (1941), Husein V. Deleli} (1946), Ahmet M. Deli} (1939), Rifet I. Deli} (1940), Emir M. Dervi{evi} (1954), Josip K. Ditte (1927), Ibrahim H. Hajdarevi} (1936), Aneto I. Hamulka (1968), Adem S. Halilagi} (1935), Sulejman H. Ha{i} ( 1939), Muharem I. Kadi} (1935), Rifet O. Kulenovi} (1936), Jure S. Mlinari} (1937), Safet O. Remi} (1941), Muhamed O. [ahbazovi} (1954), Ivica I. [anti} (1950).
Iz kasnije zaplijenjene agresorske dokumentacije u kojoj su jasno opisane okolnosti Tatarevi}eve pogibije, te na osnovu izjava razmijenjenih boraca 5. korpusa, vidljivo je da je taj profesor historije, taj skromni i tihi ~ovjek, u smrt oti{ao herojski.
"Ima li ovdje neko ravan meni"? Naime, u dokumentu agresora, organa bezbjednosti operativne
Ljudi koje mora{ pamtiti Pripadnici mobiliziranog biha}ko-cazinskog rezervnog sastava u~estvovali su u septembru i oktobru 1995. godine u osloba|anju Bosanskog Petrovca, Klju~a i Sanskog Mosta prilikom ~ega su `ivote dali: Sejfudin M. Alibegi} (1937), Arif A. Bajri} (1941), Hasan H. Beganovi} (1944), Sulejman M. ^iri} (1942), Mehmed A. D`onlagi} (1944), Safet H. Halili} (1948), Mesud H. Kasupovi} (1945), Fehim H. Kli~i} (1939), Stanislav J. Kova~i} (1944), Mujaga S. Kurjakovi} (1939), Ibrahim H. Mujnovi} (1939), Hase H. Muri} (1941), Osman H. Paji} (1939), Jasmin H. Raki} (1965), Ibrahim H. Ro{i} (1941), Hajrudin H. Salihagi} (1938), Muhamed M. Stupac (1940), Huse R. [ari} (1942), Murat S. Tatarevi} (1937). Spomen obilje`ja na Bugaru i u Vrhpolju podigli su njihovi suborci iz biha}ko-cazinskog rezervnog sastava, neposredno nakon rata.
grupe 10, koji je upu}en ni`im jedinicama, 4. oktobra 1995. godine, pod brojem 18-02/40 potpisan od strane potpukovnika agresorske vojske Branka Gaji}a, izme|u ostalog pi{e: - "Komandir ~ete, kapetan 1. klase ]urguz Milan je sa jedinicom zauzeo IKM 502. brigade i svoju komandu smestio u iste prostorije, a da prethodno nije postavio adekvatno fizi~ko obezbe|enje. U me|uvremenu, zbog nepoznavanja situacije, na IKM dolazi koma ndant Odreda ]orali}i (Cazin) Tatarevi} sa voza~em Hu{i} Hamdijom, da tra`i smenu. Kada je Tatarevi} video da je upa me|u na{e borce, izvadio je pi{tolj i ubio kapetana 1. klase ]urguza, pri ~emu je i sam poginuo pod vatrom na{ih boraca, a voza~ ostao `iv", stoji u zaplijenjenom dokumentu. Pre`ivjeli i razmijenjeni borci 5. korpusa koji su bili na tom podru~ju u vrijeme operacije "Sana 95", pri~aju da je Murat Tatarevi}, kada je shvatio gdje se nalazi, rekao: "Ja sam oficir Armije Bosne i Hercegovine, ima li ko ovdje ravan meni?". Kada se javio doti~ni ]urguz, komandant Tatarevi} je izvadio pi{tolj od kojeg se nije odvajao i pucao u njega, svjestan da ne}e pre`ivjeti. Nare|enjem Predsjedni{tva Republike Bosne i Hercegovine Murat Tatarevi} je 12. januara 1996. godine proizveden u ~in majora. I zato, mnogo je razloga da pri~a o Muratu Tatarevi}u, ali i svima onima koji su `ivote dali za slobodu, nikada ne zavr{i. Ona, uvijek i uvijek mora biti prepri~avana, ovim generacijama i onima koje do|u. Da njihovo herojsko djelo ne padne u zaborav, da njihova imena budu izgovarana sa po{tovanjem kakvo su i zaslu`ili. Zadu`ili su nas na to mnogi poput profesora Tatarevi}a koji je herojski ispisao stranice na{e istorije. Niha D`. Ninski