Stvaranje partnerstva s obiteljima
Temelji za učinkovite odnose s
roditeljima
Poštovanje Obzirom da su obitelji najvažniji odgajatelji i učitelji u životu svoje djece, zaslužuju vjeru I pozornost i od strane stručnjaka. Pojedini stručnjaci mogu biti zabrinuti pojedinim područjima razvoja djece, ali o tome teško govore. Roditelji, koji imaju iskustva sa zahtjevnim ponaša njem svoje djece, mogu biti poticaj za razgovor o djetetovim osjećajima straha, o njihovim frustracijama i slabim razpoloženjima. Stručnjaci žele, na temelju roditeljevog dojma, definirati način pomoći djetetu. Osnovne kvalitete odgajatelja, potrebne za učinkovite odnose s roditeljima djece su:
Neosuđujuće ponašanje Neosuđujuće ponašanje znači pozitivno i otvoreno razmišljanje o obitelji, bez obzira na kvalitete osobina njihovih članova. Kad se odgajatelj tako ponaša, svojim stavom on ohra bruje roditelje i druge članove obitelji da ocijene svoje osobne odluke, bez da osjete bilo kakav oblik pritiska od strane odgajatelja. Roditelji se vrlo brzo otuđe, ako odgajatelj ne odobrava njihove pristupe i postupke s djecom.
1. poštovanje
Mogućnost uživljavanja u druge Pojam uživljavanja u druge znači da imamo osjećaj za stanje u obitelji i s obitelji komuniciramo s razumijevanjem. Odgajatelj sam odlučuje kako će izraziti to razumijevanje, odnosno uživljavanje, ovisno na to kako ga obitelj prihvaća i doživljava. One obitelji koje vjeruju odgajatelju i s njim se otvoreno razgovaraju, osjećaju da ih odgajatelj razumije. Obitelji koje su malo zatvorenije, odgajatelju ne omogućuju jednostavan pristup u njihov život.
2. neosuđujuće ponašanje te 3. mogućnost uživljavanja u drugoga (Beckman, Frank & Newcomb, 1996)
DODATNE METODE DOBRE KOMUNIKACIJE
Sposobnosti
komuniciranja
Kad odgajatelji spozna određene kvalitete, potrebne za razvoj suradnje s obiteljima, može započeti s razvojem daljnjih metoda komunikacije: 1.
Razvijanje aktivnoga slušanja. Odgajatelj mora slušati članove obitelji, poštivati njihove poglede i nuditi im potporu. Tako počinje razumijevati kako članovi obitelji doživljavaju sami sebe, svoju djecu i okolinu u kojoj žive.
2.
Postavljanje pitanja. Postavljanjem pitanja odgajatelj traži nove informacije, širi teme razgovora i pojašnjava određene probleme. Uravnoteženom uporabom direktnih i indirektnih pitanja dobiva različite vrste informacija. Pitanja otvorenoga tipa potiču jednostavan razgovor. Na primjer, pitanja: Što izaziva vaše dijete?, Sto usrećuje vaše dijete?" su pitanja koja traže obuhvatniji odgovor. Pitanja zatvorenoga tipa izazivaju izrazito karatak odgovor, npr: Imate li još djece?, Vozi li vaše dijete bicikl?. Odgajatelj mora poštivati stil obitelji na području komuniciranja i pravilno usmjeravati pitanja. Prilagođavanjem pitanja obiteljskom stilu, odgajatelj izražava naklonjenost pojedinoj obitelji.
1.Razvijanje aktivnoga slušanja 2.Postavljanje pitanja 3.Razumijevanje i pojašnjavanje 4.Postavljanje novih 3. okvira
4.
Razumijevanje i pojašnjavanje. Određenim komentarima roditeljima pokazati da razumije i poštuje probleme. • Isto tako, može objasniti određeno stanje.
odgajatelj
može
Postavljanje novih okvira. Odgajatelj može zamoliti roditelje da određenu situaciju promotre sa drugoga stajališta. Na primjer: Kad roditelji neko ponašanje svojega djeteta opisuju kao teško, može im pomoći tako da ih uvjeri da dijete nema poteškoću nego jednostavno ne može do kraja izvršiti zadatak.
Strategije
učinkovitog
komuniciranja
Obitelji djece s posebnim potrebama često su prezabrinute za svakodnevni napredak svoje djece. One moraju spoznati da napredak njihove djece teče u vrlo malim koracima, prije nego postane očit. S druge strane, odgajatelji moraju poštivati prirodne i neformalne oblike komunikacije s članovima obitelji.
POU KORAK PO KORAK 20