Issuu on Google+

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA INFORMACIJSKE ZNANOSTI Ak. God. 2012./13.

Grupa studenata

E-knjiga, e-izdavaštvo seminarski rad

Kolegij: Digitalne obrazovne knjižnice

Zagreb, 2013.


E-knjiga, e-izdavaštvo

Hrženjak Zrinka zhrzenja@ffzg.hr poglavlja Uvod, Budućnost e-knjige Hučić Mihaela poglavlje Utjecaj e-knjige na razvoj pismenosti sa sociološkog i psihološkog stajališta mhucic@ffzg.hr Ježek Marija poglavlje Digitalizacija starijih izdanja – jesu li to e-knjige? mjezek2@ffzg.hr Lakić Jasmina poglavlje Digitalne knjižnice: sličnosti i razlike sa klasičnim knjižnicama jlakic@ffzg.hr Laptoš Nela poglavlje Razvoj e-knjige – koncept, realizacija nlaptos@ffzg.hr Mihaljević Josip poglavlje E-knjiga, definicija pojma jmihalje2@ffzg.hr Počivavšek Dora poglavlje Povijesni pregled dpocivav@ffzg.hr Semenski Luka poglavlje E-izdavaštvo lsemensk@ffzg.hr Špruk Natalija poglavlje Razvoj računala s naglaskom na obradi teksta nspruk@ffzg.hr Vočanec Domagoj poglavlje Pravni aspekti e-izdavaštva dvocanec@ffzg.hr

2


Sadržaj

Uvod ........................................................................................................................................................ 5 3. Povijesni pregled ................................................................................................................................. 6 02. Razvoj računala s naglaskom na obradi teksta ................................................................................ 11 03. E-knjiga, definicija pojma ................................................................................................................ 16 04. Razvoj e-knjige – koncept, realizacija .............................................................................................. 21 05. E-izdavaštvo ..................................................................................................................................... 24 06. Digitalizacija starijih izdanja – jesu li to e-knjige? ........................................................................... 25 07. Digitalne knjižnice: sličnosti i razlike sa klasičnim knjižnicama ....................................................... 27 08. Utjecaj e-knjige na razvoj pismenosti sa sociološkog i psihološkog stajališta................................. 29 09. Pravni aspekti e-izdavaštva ............................................................................................................. 32 10. Budućnost e-knjige .......................................................................................................................... 35 Literatura ............................................................................................................................................... 37

3


Sažetak i ključne riječi

Sažetak U ovom seminarskom radu ukratko je predstavljen pregled najvažnijih tema vezanih uz e-knjige i eizdavaštvo. Na početku su prikazani povijesni pregled te teorijske i konceptualne osnove vezane uz pojavu e-knjige, te su izložene posebnosti elektroničkog izdavaštva. U nastavku se autori bave vezama između tradicionalnih i e-knjiga i problematikom digitalizacije. Pred sam kraj autori izlažu psihološka istraživanja koja su provedena na djeci, a vezana su uz pismenost u digitalnom okruženju. Na samom kraju ukratko su se osvrnuli na pravne probleme vezane uz pojavu e-knjiga i predviđanja vezana uz daljnji razvoj digitalnog izdavaštva.

Ključne riječi: elektroničke knjige, elektroničko izdavaštvo, nova pismenost, digitalna pismenost, povijest knjige, povijest računala

4


Uvod Kada je 1455. godine Johannes Gutenberg1 nakon dugog i teškog puta od ideje do realizacije napokon u ruci držao prvu tiskanu Bibliju u povijesti čovječanstva, nije mogao ni sanjati da u ruci drži ključ koji će promijeniti pogled svijeta na pisanu riječ. Činjenica je da tisak nije samo omogućio da knjige poznatih pisaca od antike do današnjeg dana dođu do svakog zainteresiranog čitatelja, već je pokrenuo lavinu skribomanije koja je dovela čovječanstvo u novo doba - doba dostupne riječi. Danas se nalazimo na potencijalnoj povijesnoj raskrsnici koju stručnjaci već sada uspoređuju s onom na kojoj je stajao Gutenberg. Zabilježeno znanje zahvaljujući računalnoj tehnologiji i Internetu dostupnije je nego ikad, no upravo zbog toga pred nas se stavljaju pitanja o vrednovanju građe koja se možda prije nisu činila presudnima. Pitanja poput: „Što je knjiga?“ ili „Što sve podrazumijeva knjigu?“, već se neko vrijeme potežu među bibliografskim krugovima, ali ona do sada nisu nosila potrebu donošenja konačnog odgovora koji će zauvijek formirati pogled svijeta na ovu problematiku. UNESCO, jedan od većih autoriteta koji je dužan pronaći odgovor na ova pitanja, tvrdi da je „knjiga ukoričena tiskana omeđena publikacija od najmanje 49 stranica“2 na taj način ograničavajući pojam knjige na medij koji tu konkretnu informaciju nosi i količinu pohranjenih informacija sadržanih na tom mediju (iako količina informacija nije konkretno mjerljiva jer pojedina stranica može sadržavati više ili manje teksta i/ili informacija u drugom obliku). Sličnu definiciju daju i IFLA, ali i zakoni pojedinih država, dok se sve eventualne praktične poteškoće rješavaju uvođenjem pojma 'knjižnična građa' koji podrazumijeva „svaki jezični, slikovni i zvučni dokument na lako prenosivom materijalu ili u elektronički čitljivom obliku informacijskog, umjetničkog, znanstvenog ili stručnog sadržaja proizveden u više primjeraka i namijenjen javnosti“3. Sve do sada navedene definicije knjigu, ali i drugu knjižnu građu pokušavaju ograničiti kroz količinu i vrstu informacija koju sadrže, ali i medij na kojem se te informacije nalaze. S povijesnog stajališta, gledano kroz prizmu nadmetanja između svitka i kodeksa4 bilo bi produktivnije knjigu definirati kroz njezinu namjenu (zabavnu ili poučnu) kao i kroz grupaciju korisnika (stvarnih i potencijalnih) kojima je ona namijenjena te na taj način izbjeći ograničenja koje pojedini mediji nalažu. U našem seminaru pokušati ćemo prikazati povijesni razvoj knjige, prokomentirati nastanak e-knjige i povijesne okolnosti koje su ga uvjetovale. Osim toga ukratko ćemo izložiti tehničke aspekte koji izravno utječe na postojanje i izgled e-knjige. Zatim ćemo pokušati definirati što sve obuhvaća pojam e-knjige i opisati probleme s kojima se susreću e-izdavači i e-knjižničari. Ukratko ćemo se dotaknuti problema vezanih uz digitalizaciju starijih izdanja i probleme vezane uz autorska prava, a također ćemo sažeti dosadašnja psihološka istraživanja vezana uz e-knjige i pismenost novih generacija koje su odrasle uz računalnu tehnologiju. U zaključku ćemo se posvetiti prognozama vezanim uz utjecaj koji će e-knjiga imati na društvo i pokušati ćemo dati svoju viziju svijeta u kojem je e-knjiga normalna pojava, a ne samo prolazni fenomen. 1

Gutenberg. // Hrvatski obiteljski leksikon. Zagreb : EPH : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005- . Sv. 4. norma ISO 9707:1991 3 Zakon o knjižnicama, 1997., čl. 7 4 Stipčević, A. Povijest Knjige. 2. (prerađeno i dopunjeno) izd. Zagreb : Matica hrvatska, 2006. 2

5


3. Povijesni pregled Oduvijek je ljudska priroda težila očuvanju znanja, vrijednosti i misli za buduće naraštaje. Od povijesnih do današnjih dana promijenio se samo način gledanja na svijet (prije su se cijenile drugačije vrijednosti i misli) te način bilježenja misli za vječnost. U početku su ljudi oslikavali špilje prizorima iz svakidašnjeg života (životinje, ljudi, lov, bitke). Spiljsku umjetnost uglavnom nalazimo na području Španjolske i Francuske, a sastoji se od slika, crteža i gravura (petroglif) na zidovima spilja.5 Najpoznatiji su crteži iz špilja Altamira u Španjolskoj i Lasacaux u Francuskoj iz oko 14,000 pr. Kr. Pronađene su slikarije starije i od 20 000.g.pr.Kr. Iako te slikarije nemaju dublji smisao one su jedan od čvršćih dokaza da su ljudi svoje misli oduvijek htjeli zabilježiti i čuvati do zaborava. U 4.tis.pr.Kr. zapise u spiljama zamjenjuju glinene pločice. Iz tog doba su pronađene glinene pločice s piktogramima (slikovno pismo) koje su kasnije Sumerani razvili u klinasto pismo. Tada pismo postaje novo sredstvo komunikacije.6 Ono se razvijalo iz potrebe i služilo je u utilitarne svrhe. Te pločice su se čuvale u ćupovima i najčešće su bile administrativnog sadržaja. Grci, Rimljani i drugi narodi pod njihovim utjecajem su pisali na vrlo raznolikim materijalima (papirus, pergamena, kamen, metal, liko, lišće ,slonova kost ,staklo, pečena glina, tkanina, voštane pločice, keramika, zmijska koža, tanki listovi od zlata i srebra, olovne pločice, bronca). Na voštane pločice se pisalo stilusom, a to su oštri šiljci od metala, slonovače ili obične kosti koji su na jednom kraju bili zašiljeni, a na drugom završavali proširenjem u obliku male lopatice kojim se brisao napisani tekst, tj. poravnavao vosak na pločici. Glinene pločice su zamijenjene papirusom. On je bio najvažniji pisaći materijal u grčko-rimskom svijetu. Dobivao se od močvarne biljke Cyperus papirus koja je rasla u Egiptu. Da bi se zaštitio, stavljao se u poseban omot od kože i zamotao u svitke. Više svitaka se čuvalo u posebnim kutijama. Rimljani papirus preuzimaju od Grka te ga širenjem Rimskog carstva rasprostranjuju u druge krajeve Europe. Tako Egipat postaje veliki proizvođač i izvoznik tog materijala. Najstariji sačuvani primjerci svitka su pronađeni u Egiptu s kraja 4. tisućljeća pr.Kr., gdje nastaju i najstarije ilustrirane knjige, Knjige Mrtvih. Budući da je tehnologija izrade papirusa bila komplicirana, a i prostorno omeđena pokušavalo se pronaći nove mogućnosti i novi materijali na koje bi se zapisao tekst. U 3.st.pr.Kr. počinje se koristiti životinjska koža čijom se pripremom izrađivao pergament. Usavršen je vjerojatno u Pergamu (2.st. pr.Kr.) pa je tako dobiveni pisaći materijal po tom gradu dobio svoj naziv pergament ili pergamena. Prednosti u odnosu na papirus: tekst se pisao s obje strane (recto i verso), bio je jednostavnijeg oblika (lakše se drži u ruci, brže pronalaženje podataka), jednostavnije čuvanje na policama, mogao ga je proizvoditi svatko tko je imao stoku sitnog zuba (ali su troškovi proizvodnje bili veliki), veća mogućnost oslikavanja teksta, mogao se brisati ako nije bio potreban ili ako ga se htjelo uništiti te se ponovno moglo pisati na istom mjestu (palimpsesti). Danas se izbrisani tekst lako može snimiti pomoću ultraljubičastih zraka. Po papirusu i pergamentu se pisalo zašiljenom cjevčicom od trstike koja su se čuvala u spremnicima (kalamoteke). U upotrebi su također bila i ptičja pera ili pera napravljena od metala (penna) obično bronce, a samo iznimno od srebra. 5 6

Spilje: http://hr.wikipedia.org/wiki/Paleoliti%C4%8Dka_umjetnost Povijest Pisma: http://www.knjiznicari.hr/UDK02/images/4/42/Povijest_pisma.pdf

6


Pisalo se crnom ili crvenom tintom koje su se držale u tintarnicama od pečene gline ili bronce; tintarnice su mogle biti i spojene (jedna za crnu i druga za crvenu boju). U 4.st. se mijenja se oblik knjige iz svitka (tradicionalno do 3.st.) u kodeks. U Rimu je Codex predstavljao dvije ili više voštanih pločica spojenih vrpcom tako da se mogu preklopiti i čitati poput bilježnice, a od 4.st. Kodeks je komad pergamenta četvrtastog oblika koji se preklapao na sredini. Knjige u obliku kodeksa su najčešće upotrebljavane kod kršćana. Jačanjem kršćanstva u srednjem vijeku, pergament postaje uobičajen materijal zapisivanja. U Kini se pisalo na svili koja je bila slična papirusu, ali vrlo skupa. Pisalo se bambusovom cjevčicom ili kistom od devine dlake ('pi'), a tinta je bila mješavina čađe i biljne smole. Tako se razvila i kaligrafska vještina. Prilikom prepisivanja je dolazilo do mnogo pogrešaka. Iako je papir proizveden u Kini još 105., zbog izolacije Kine od ostatka svijeta, Arapi su tek 751. doznali od kineskih zarobljenika tehniku izrade papira. Odgovoran za otkriće te tehnike je Tsai Lun koji je mrvljenjem kore drveta, starog konopa, krpe i ribarske mreže te njihovim prešanjem i sušenjem dobio čvrst i tanak list papira. To je bio najjeftiniji i najbolji postupak za masovnu proizvodnju. Papir u Europu stiže kao trgovačka roba u 12.st. i potpuno istišće pergamenu do 14.st. Osim papira, Kinezi su prvi došli i do izuma tiska. Oni su prvi tiskali knjigu „Dianomd Sutra“ 868., a pojedinačna slova iz pečene gline je 1041.g. izradio kovač Pi Seng. Ta slova su bila pomična, od ljepljive gline radio je svaki znak posebno, stavljao ih na željeznu ploču s premazom smole; stavljao okvir u koji bi stavio znakove i zatim zgrijao ploču i utisnuo znakove. Na taj način je dobio negativ za umnožavanje određenog broja primjeraka. Otkriće nije zaživjelo jer glinena slova nisu bila pretjerano lijepa, a i sama tehnika nije bila najekonomičnija i najbrža. Kasnije su ta slova bila izrađivana od drveta i metala. Krajem 13.st. u Europi se javlja ksilografsko umnažanje knjiga. Ksilografi su morali biti jako pažljivi i vješti prilikom umnažanja jer je samo mali pomak papira, položenog na drvenu ploču u kojoj su bila izdubljena slova i crteži, mogao uništiti otisnuta slova. Zbog toga se tiskalo samo na jednoj strani papira pa su se listovi spajali u knjigu tako da su se dodirivali praznim stranicama. Listanjem takve knjige se dobivao dojam da je tekst otisnut s obje strane papira (blok knjige). Taj način umnažanja knjiga je bio težak i dugotrajan. Prepisivačka djelatnost Sami počeci prepisivačke djelatnosti započinju još u doba Sumerana koji prvi počinju zapisivati svoja dostignuća. Po uzoru na Sumerane, kralj Asurbanipal u svojoj palači u Ninivi, prvi zapošljava ogroman broj prepisivača koji su trebali prepisati sve vrijedne pločice iz njegovog kraljevstva. Svaka od tih pločica je imala brojčanu oznaku i bila slagana po seriji. Postojao je i katalog za lakše snalaženje. U antici su se knjige prepisivale ručno i više se cijenila usmena komunikacija od pismene. U Klasičnoj Grčkoj autori prepisuju sami svoja djela i brinu za njihovo raspačavanje. Tijekom 3., 4. i 5. st. u Rimu započinje sustavno prepisivanje tekstova s papirusa na pergament radi očuvanja antičke literature i znanstvene baštine. U srednjem vijeku, knjige su se prepisivale u samostanskim skriptorijima(npr.scriptorium u St.Gallenu u Švicarskoj, Fulda u Njemačkoj,). Skriptoriji su 7


bili obično predviđeni za nekoliko prepisivača. Svaki od njih je imao stolac, stalak za držanje knjige koju je prepisivao i jedan nagnuti stalak na kojem je pisao, te pribor za pisanje: posudica s tintom, pero, nož za oštrenje pera, spužvicu i strugač za brisanje. Pisarskim poslom su se bavili samo oni koji su pokazivali određene sklonosti za takav rad te imali dovoljno znanja da taj posao obave na zadovoljavajući način. Pisari su uživali veliki ugled i obnašali su različite funkcije: antiquarii (pisari s velikim iskustvom, koji su mogli preuzimati narudžbe za izradbu posebno lijepih rukopisa), scriptores (pisari) / librarii (priučeni pisari, dobivali jednostavnije zadatke), rubricatores (majstori koji su crvenom tintom izrađivali inicijale ili ispisivali naslove), minijaturisti / iluminatori (sitnoslikari koji su rukopis ukrašavali slikama ili vinjetama, ukrasima na rubovima), bibliopeges (knjigovešci koji su uvezivali knjigu, nekada dodavali zlatni ili srebrni lim, drago kamenje, itd.). Kada bi pisari završili svoj posao, rukopise bi preuzimali minijaturisti koji su crvenom tintom izrađivali inicijale ili ispisivali naslove. Na kraju su knjigoveže uvezivali knjige. Prvi skriptoriji spominju se u Rimsko doba. Krajem 2. stoljeća u Aleksandriji u Egiptu učeni kršćani imali su svoju vjersku školu i knjižnicu sa skriptorijem, a godine 356. car Konstancije osnovao je u Konstantinopolu veliku carsku knjižnicu za potrebe ranije osnovane visoke škole. U 5.st. knjiga postaje nezaobilazno sredstvo za prijenos informacija. Raste važnost pisane komunikacije radi bolje povezanosti i prijenosa informacija. Unatoč dobro opremljenim pisarnicama, izučenim pisarima i nadarenim minijaturistima prepisivanje je bilo jako mukotrpno i dugotrajno. Iako je prepisivanje dalo mnoge rukopisne knjige sa prekrasnim minijaturama koje su bile prava umjetnička djela javlja se potreba za bržim umnažanjem knjiga. Za stvaranje tiska(svaki proizvod otiskan u tiskari i namijenjen javnoj komunikaciji) je osim jezika, pisma i papira bio potreban tiskarski stroj.7 Razvoj tiska Za revolucionarni izum tiskarskog stroja zaslužan je Johann Gutenberg. Prva tiskana knjiga je dvostupačna 42-redna Biblija koja je tiskana 1455.godine, nedatirana i bez oznake tiskara na kolofonu. Knjiga ima dva sveska velikoga formata, s tekstom otisnutim u dva stupca i pravo je remek-djelo tiskarskoga umijeća. Vlasnici tiskare, Johann Fust i Peter Schoffer su tužili Guttenberga netom prije tiskanja Biblije i preuzeli njegove zasluge. Schoffer je unaprijedio tiskarsku tehniku. Uveo je tiskanje inicijala tako da ih više nisu naknadno izrađivali ilustratori pa se na taj način ubrzalo dovršavanje knjige. On također u knjige uvodi kolofon s podacima o vremenu, mjestu i okolnostima tiskanja. Kasnije uvođenje kolofona s tim podacima postaje pravilo. Iz tih kolofona danas saznajemo precizne informacije o inkunabulama. Guttenberg 1460.g. osniva novu tiskaru i tiska „Catholikon“. Tajnu tiskarstva nosi sa sobom 1462. kada ga rat i uništenje tiskare tjeraju u progonstvo zajedno sa ostalim stanovnicima i tiskarskim majstorima iz Mainza. Ta sretna okolnost uzrokovala je proširenje tiskanih knjiga po Europi. Iako je tiskarstvo otkriveno u Njemačkoj, gdje je do 1500. bilo 60-ak tiskarskih radionica, Italija je poznata po umjetničkoj i kulturnoj vrijednosti inkunabula. U Italiji se osniva prva tiskarska radionica izvan Njemačke (1465.), gdje su se izrađivale prekrasno urešene inkunabule. U Veneciji se 1469. otvara prva tiskarska radionica koja je bila središte talijanskog i europskog tiskarstva. Tamo je tiskana hrvatsko7

Razvoj tiska:

http://www.slideshare.net/DominikPavicic/razvoj-tiska 8


glagoljaška inkunabula „Ispovid“ koja se nažalost nije sačuvala. Hrvat Blaž Baromić koji se smatra najvećim hrvatskim imenom inkunabulistike je tamo stekao prva znanja o tiskarstvu. Do 1500.g. u Veneciji je bilo 3 puta više tiskarskih radionica nego u cijeloj Njemačkoj. Istovremeno se otvaraju tiskarske radionice diljem Europe, u Švicarskoj, Francuskoj, Nizozemskoj i ostalim europskim zemljama. Pismenost se širi u svim društvenim slojevima dok su dotada bili privilegirani samo viši društveni slojevi. Unatoč tome je bio potreban veliki novac za tiskanje knjiga pa se tiskarstvo moglo provoditi samo u onim sredinama koje su si to mogle priuštiti. Ono je bilo vezano uz opće kulturno i društveno stanje sredine u kojoj se javilo. Uzimajući sve to u obzir, možemo biti i više nego ponosni što su upravo hrvatski glagoljaši u svojoj materijalno možda i siromašnoj sredini, bili među prvima koji su upotrijebili tiskarski stroj. Prva glagoljska inkunabula tiskana 22.02.1983. je „Misal po zakonu Rimskog dvora“ u 11 primjeraka. Prednosti tiskarstva nad prepisivanjem knjiga bile su mnogobrojne, a rastuća potreba što bržeg i točnijeg umnažanja knjiga diktirala je pojavljivanje tiskarskih radionica u svim europskim zemljama. Vrste tiska8 Tadašnja tehnika tiska koja se koristila je bio visoki tisak, a kod preša boja se rukom (tamponima) nanosilo na izbočeni dio. Koristila je tehniku tiska nazvanu knjigotisak. U toj tehnici su tiskovna forma i tiskovna podloga u direktnom kontaktu. Danas se koristi fleksotisak (najrasprostranjeniji predstavnik visokog tiska u svijetu). Krajem 15.st. javlja se bakrotisak, to je tehnika dubokog tiska, tj. tiskovni elementi su udubljeni. Boja se nanosi na cijelu tiskovnu formu te se kasnije uklanja sa svih slobodnih površina. Otisci se dobivaju direktnim pritiskom na podlogu. Danas on ostvaruje najkvalitetnije otiske iz svjetlotiska. Današnjem plošnom ofsetnom tisku prethodi kamenotisak ili litografija(tiskovni elementi i slobodna površina u istoj razini). Tiskovna forma se navlaži vodom s dodacima koja se prihvaća na slobodne površinu, ali ne i na tiskovne elemnte. Zatim se na cijelu formu nanosi uljno bojilo koje se prihvaća samo na tiskovne elemente. Ligrafija je prerasla u ofset 1905. godine kada je Amerikanac Bulock ubacio između tiskovnog i temeljnog cilindra gumiranim platnom presvučeni mekani ofsetni cilindar. On je naime otkrio da indirektno otiskivanje posredstvom mekanog ofsetnog cilindra daje kvalitetnije otiske. Ofset polako istiskuje knjigotisak u razdoblju između dva svjetska rata nakon čega postaje najčešće korištena tehnika tiska. Postepeno se u ofset uvode računala i elektronika od 1977.g. kada dolazi do djelomične digitalizacije tiska. Danas njegov udio opada zbog ostalih digitalnih tehnika. U zadnjih stotinjak godina se razvija sitotisak. To je tehnika propusnog tiska gdje se boja propušta kroz tiskovnu formu tako da mrežica sita (pričvršćena za okvir) ima zatvorene očice gdje su slobodne površine, a otvorene gdje su tiskovni elementi. Može se tiskati na različite materijale i podloge, ali pripada sporijim tehnikama tiska. Ponekad djeluje u kombinaciji s drugim tehnikama tiska pa se takav tisak naziva i Hibridni tisak. Svaka tehnika otiskuje ono u čemu je najbolja. Digitalni tisak ili bezkontaktni tisak se javlja pred kraj 20.st. Kvaliteta otiska mu je niža od ofsetnog. Njegove prednosti u odnosu na ostale tiskovne tehnike su: mogućnost personalizacije svakog otiska, cijena svakog otiska je približno 8

Tehnologija tiska: http://bib.irb.hr/datoteka/436171.8_BOLANA-GOLUBOVI.pdf 9


jednaka. Najznačajnije tehnike tog tiska su elektrografija (radi kao aparat za kopiranje samo što na bubanj pada lasersko svjetlo vođeno signalom iz računala) i tintni pisač (inkjet). Danas se ti strojevi (tisak na arke, ofsetni, rotacijski) tiskaju u boji. U budućnosti treba očekivati još masovniju proizvodnju i sve veću digitalizaciju strojeva za tiskanje. Nekada je pismenost bila privilegija bogatih slojeva društva, danas je potrebna svima. Prema ulozi koju pruža može se definirati na više načina i podijeliti na nekoliko vrsta (matematička, znanstvena, glazbena, filmska, itd.). Definiranje informacijske pismenosti (eng. information literacy) predstavlja definiranje potrebe za informacijom kao takvom. Danas posebnu ulogu kao izvor informacija ima Internet. Informacijska pismenost uključuje: prepoznavanje potrebe za informacijom, pronalaženje informacije, analiza i vrednovanje informacije, korištenje informacije, objavljivanje informacije. Ona je osnova za razvoj suvremenog društva.9

9

Pismenost: http://free-bj.t-com.hr/logoped/materijali/pismen_cip.htm 10


02. Razvoj računala s naglaskom na obradi teksta Kada govorimo o računalnoj tehnici bitno je spomenuti njezin razvoj, od samih početaka pa sve do danas. To nam omogućava da vidimo i shvatimo na koji način su se računala mijenjala tijekom povijesti, te koja se tehnologija koristila u određenim vremenskim periodima. Čovjeku računalo predstavlja alat koji uvelike olakšava rad, te stoga on konstanto radi na njegovom poboljšavanju i nadograđivanju, nastojeći si što više olakšati posao. Mukotrpno računanje napamet ili uz pomoć primitivnih pomagala zamjenjuje sve moćnijim i moćnijim alatima koji umjesto čovjeka brže i točnije daju odgovore na sve složenija pitanja. Vrativši se u prošlost, možemo primijetiti da je računanje staro koliko i čovječanstvo. Primjenjivalo se praktično još u starom vijeku, prije otprilike 5000 godina, u drevnom Babilonu, Sumeru, Egiptu, Kini i Indiji, između ostalog i za gradnju golemih građevina: piramida, hramova i sl. Najpoznatije primitivno računalo na svijetu je Stonehenge za koji se pretpostavlja da je još 3000. godine prije Krista služio svojim tvorcima za točno predviđanje astronomskih pojava, uključujući zimski i ljetni solsticij te pomrčine Sunca i Mjeseca. Abak, abakus ili okvir za računanje je prastaro računalo koje se koristilo najprije u Aziji za provođenje aritmetičkih operacija. Kasnije su ga preuzeli Sumerani, Egipćani, Grci, Perzijanci, Rimljani, Indijci i Europljani koji ga koriste sve do 16. stoljeća. Ime dolazi od grčke riječi abax, a na njemu se računalo pomoću kamenčića koji su se umetali u žljebove napravljene u pijesku.10

Slika 1. Abak

10

Ciglenečki, Nino. Razvoj računala kroz povijest. http://www.zbrdazdola.com/infobible/infobible/razvoj_racunala_kroz_povijest.htm

11


Abak je bio najsavršenija pomoć u računanju poznata čovjeku sve do XV. stoljeća kad je Leonardo da Vici skicirao mehanički stroj za računanje. Tek u 17. stoljeću događaju se prava revolucija na ovome području: John Napier izdaje prve logaritamske tablice, Blaise Pascal, francuski znanstvenik, konstruira mehanički stroj koji može zbrajati i oduzimati i koji je nazvan Pascalina, a Charles Babbage, engleski matematičar, prvi smišlja koncept modernog računala. On je funkcije stroja podijelio u tri dijela: pohrana, proces i kontrola. Predložio je da se pohrana odnosno ono što danas nazivamo memorija podijeli u dva spremnika: jedan za brojeve (podatke) nad kojima se vrše operacije i drugi za spremanje instrukcija radi određivanja operacija koje će se vršiti nad brojevima. To načelo rada koristi se i danas, a zbog njegovog utjecaja na današnja računala pridaje mu se titula 'otac računala'.11 ELEKTRONIČKA RAČUNALA Uz primjenu električne energije, konstrukciji prvog elektroničkog računala prethodio je i izum elektronske cijevi. Elektronska cijev je omogućila izvršavanje složenih računskih operacija na računalu. Alan Turing 1937. godine razvija ideju o univerzalnom stroju koji bi bio sposoban obavljati logičke operacije bilo kojeg računalnog algoritma. Time započinje znanstvena primjena računala.12 Prvo elektroničko računalo nazvano je Colossus. Konstruirano je 1943. Godine, u vrijeme Drugoga svjetskoga rata sa namjenom da dešifrira povjerljive njemačke poruke. Računalne operacije obavljalo je 2000 elektronskih cijevi. Električna energija i elektronska cijev uvjetovale su prelazak iz dekadskog u binarni brojevni sustav. Prvo računalo opće namjene bio je američki uređaj ENIAC (Electronical Numerical Integrator and Computer) koji je konstruiran 1946. godine. Stroj je imao 18000 elektronskih cijevi i mogao je zapamtiti 20 brojeva, a bio je težak 30 tona.

Slika 2. ENIAC Godine 1951. izrađen je UNIVAC, prvo elektroničko računalo široke primjene, koje je osim u znanstvene i istraživačke svrhe, kao sva računala do tad, korišteno i za ekonomskostatističke analize. 11

Povijesni pregled razvoja računskih strojeva. http://matematikairacunalstvo.weebly.com/uploads/1/4/1/4/14147061/povijest_racunala.pdf 12 Druga generacija računala. http://hr.wikipedia.org/wiki/Druga_generacija_ra%C4%8Dunala

12


Od 1957. nadalje, računala su se počela razvijati nevjerojatnom brzinom. Četvrta generacija računala, koju koristimo i danas, koristi mikroprocesor kao osnovnu tvornu jedinicu, a primjenjuje se od 1979. Te iste godine MicroPro International izdaje WordStar za CP/M operacijski sustav, što je bio prvi značajan program za obradu teksta na osobnim računalima. Kasnije je prenesen na DOS, koji je imao dominantni tržišni udio tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća. OBRADA TEKSTA Godine 1989. izlazi prva verzija Microsoft Office-a, paketa uredskih programa za operativni sustav Machintosh, a 1990. izlazi i verzija za Windowse. Prvi Microsoft Office sadržavao je Microsoftove najpopularnije aplikacije: Microsoft Word, Microsoft PowerPoint i Microsoft Excell.13 Microsoft Word u osnovi je program za obradu teksta i jedan je od najkorištenijih programa takve vrste na tržištu. 14 Koristi ga preko petsto milijuna ljudi širom svijeta u uredima, školama i na fakultetima, ili za privatne svrhe. Format u kojemu se spremaju datoteke ima nastavak .doc, ili u novijim verzijama programa .docx, što je još jedna od mnogih njegovih prednosti, jer kada se šalje putem elektroničke pošte ili „clouda“, bilo koje računalo koje ima instaliranu Word aplikaciju ili Word Viewer može otvarati takve datoteke.15

Slika 3. Logo Microsoft Word-a 2010 Najosnovnije funkcije koje Microsoft Word može izvršiti na nekom napisanom tekstu su mijenjanje veličine, boje i debljine slova te mijenjanje fonta. No to nije ni približno sve, postoje mnoge druge funkcije koje možemo izvršavati u dokumentu, a koje su možda ponekad i slabije poznate. Moguće je dodavanje slika, dijagrama te izrada i uređivanje tablica, generiranje lista, broja stranica i sadržaja. On omogućava namještanje margine, dodavanje zaglavlja i podnožja te fusnota, provjeru pravopisa ugrađenim alatom te stavljanje lozinke na dokumente povjerljive dokumente. Mogućnosti su bezbrojne, u svakom trenutku moguće je pohraniti dokument na računalo, i bezbroj puta ga ponovno otvoriti i uređivati.

13

The history of Microsoft - 1989., 14.5.2009, http://channel9.msdn.com/Series/History/The-History-ofMicrosoft-1989 14 Kiš Miroslav. Englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski informatički rječnik, Zagreb, Naklada Ljevak, 2000., str. 983 15 Microsoft Word. http://en.wikipedia.org/wiki/Microsoft_Word

13


Postoje razlike između različitih generacija Worda. Kako se sam Office paket razvijao tokom godina, tako je i Word napredovao i dobivao sve više i više korisnih funkcija. Prva verzija Worda kakvog danas znamo i koristimo jest onaj sa oznakom 95. Imao je mogućnost da popravlja greške uzrokovane slučajnim uključenjem Caps Locka i svaki put kada počnemo pisati novi paragraf s rednim brojem ili bilo kojim simbolom koji nije slovo abecede radi numeriranu listu ili natuknice. Iako je ta opcija napravljena da olakša rad, često je više smetala no što je koristila, pa su je korisnici masovno isključivali. Iduća inačica programa se zvala 97, a uz prethodne nudila je opcije kao što su automatsko razdvajanje slučajno spojenih riječi te isticanje pravopisnih pogrešaka. Word 200016 je uveo najviše promjena do tada. U njemu je bio integriran tzv. „office clipboard“, prozor gdje su bili spremljeni zadnji objekti koje je korisnik kopirao iz bilo kojeg programa i koji su se mogli koristiti u Wordu. Nadalje, provjera pravopisa je bila uvelike poboljšana, jer je u rječnik bilo dodano puno novih riječi te imena, a program je prepoznao jezik u kojem se radilo, tako da je automatski postavljao provjeru pravopisa za taj jezik. Word XP uvodi upravljanje programom pomoću glasovnih naredbi te opciju pisanja teksta rukom, pomoću raznih touchscreen uređaja ili miša, gdje se taj tekst kasnije mogao konvertirati u neki od standardnih fontova ili ostaviti u izvornom obliku. Nakon njega je vrlo brzo izašao i Word 2003. Word 2007 potpuno mijenja korisničko sučelje, nestaju alatne trake, a dolaze nove, tzv. vrpce. 17 One imaju nekoliko različitih kartica gdje se pritiskom na njih mijenja tematska cjelina funkcija na vrpci. U ovoj verziji napredovala je provjera pravopisa, a također je omogućeno dodavanje digitalnih potpisa na dokumente te uklanjanje osobnih informacija iz njih. U ovoj verziji se javlja novi format dokumenta, docx. koji nije moguće otvoriti u starijim verzijama Worda bez posebnih dodataka, a uveden je zbog novih funkcija koje ne mogu biti prikazane u starijim verzijama programa.

16

Description of the new features in Word 2000, 8.12.2006, http://support.microsoft.com/kb/217198(13.1.2013.) 17 What's new in Microsoft Office Word 2007, http://office.microsoft.com/en-us/word-help/what-s-new-inmicrosoft-office-word-2007-HA010074224.aspx

14


Slika 4. Sučelje Worda 2007 Najnovija inačica je Word 2010, koji je vrlo sličan 2007-ici, uz nekoliko preinaka, i to uglavnom onih funkcija koje se odnose na različite nove stilove teksta i slika i one za lakše snalaženje u dokumentu i sigurnost. Na kraju, možemo zaključiti par stvari vezano uz Word programe. Iz jednostavnog sučelja i nekoliko osnovnih funkcija u svojih dvadesetak godina postojanja razvio se do multifunkcionalnog alata čija primjena izlazi daleko iz okvira obične obrade teksta. Tako se novije verzije Worda mogu koristiti za izradu web stranica, slanje e-pošte ili čak uređivanje slika. Očito je da Microsoft pokušava integrirati različite alate u Word kako bi se smanjila potreba za korištenjem drugih programa te povećao monopol nad tržištem.

15


03. E-knjiga, definicija pojma Elektronička knjiga ili e-knjiga digitalni je ekvivalent tiskane knjige. Ona može sadržavati bilo koji tekst napisan u digitalnom obliku. Postoje i digitalne knjige koje su napravljene tako da budu slušane kao audiozapis. E-knjige su tehnološki proizvod koji se brzo razvija i mijenja. Neke od njih proizvode se istodobno s proizvodnjom tiskanih knjiga, ali češće se proizvode nakon što su knjige već tiskane. One obično nastaju skeniranjem, a katkad se tekst unosi tipkovnicom. Često se čitaju s pomoću e-čitača ili osobnoga mobilnog uređaja poput pametnih mobitela (engleski smart phone) i tableta. Nije sigurno tko je izumitelj eknjige i koja je prva e-knjiga. Kao prva e-knjiga spominje se elektronički indeks s anotacijama o radovima Tome Akvinskoga Index Thomisticus koji je sastavio Roberto Busa početkom 40-ih. S druge se strane taj podatak često izostavlja ili preskače jer je tu digitalizacija bila samo sredstvo za izradu indeksa i konkordancije, a nije bio cilj izrada samostalne e-knjige.18, 19

(slika preuzeta sa: http://www.e-book.com.au/freebooks.htm ) Prednosti e-knjiga Jedan je od glavnih problema klasičnih knjiga fizički prostor koji zauzimaju. Jedna knjiga ne zauzima mnogo prostora, ali godišnje iziđe mnogo knjiga. Sve te knjige treba spremiti na određeno mjesto na kojemu će se moći lako pronaći i sačuvati za buduće naraštaje. Jedna knjiga može imati preko milijun kopija, a neke su knjige čak toliko tražene i prodavane ili posuđivane da je teško do njih doći. Katkad je teško naći određenu znanstvenu knjigu jer je rijetka zbog premalog broja primjeraka ili zbog vremena izdavanja. Tu je 18

E-knjiga, 26. 10. 2012., URL: http://hr.wikipedia.org/wiki/E-knjiga E-book, 7. 12. 2012., URL : http://en.wikipedia.org/wiki/E-book

19

16


prednost digitalne knjižnice. Kada se knjiga digitalizira i stavi na Internet, njezinu sadržaju lakše je pristupiti jer je dovoljan klik miša na web-stranicu na kojoj je pohranjena knjiga da bi se do nje došlo. Osim toga na Internetu ono što je stavljeno uz održavanje servera ostaje stalno i ne zauzima nikakav fizički prostor te je nemoguće fizički ošteti e-knjigu jer je savršeno očuvana u digitalnome obliku. Stoga se e-knjige mnogo lakše čuvaju, a to posebno vrijedi za digitalizaciju starijih knjiga koje se zbog starosti raspadaju. Očuvanje knjiga bitno je jer se time čuva kultura naroda. Zato mnoge knjižnice digitaliziraju svoje sadržaje jer će ih tako osigurati i omogućiti lakši pristup njima. Nalaženje željene knjige mnogo je lakše putem Interneta jer se uz pomoć tražilice može naći sve informacije vezane uz neku knjigu: autor, vrijeme kad je napisana, sadržaj i gdje je moguće doći do knjige. Najvažnija prednost e-knjiga koju treba spomenuti je ekonomska e-knjige danas većinom koštaju upola manje nego obične knjige, što s druge strane govori o tome da knjige više vrijede od e-knjiga. To je logično jer su e-knjige kopije u digitalnome obliku. Ekonomska prednost je i u distribuciji jer e-knjige ne zahtijevaju papir za ispis, a smanjenjem korištenja papira čuva se okoliš, manja je potražnja za papirom, a time i sječa šuma. 2021 U Americi je u zadnje vrijeme došlo do porasta prodaje e-knjiga, što se vidi iz tablice «Association of American Publishers». Prodaja je e-knjiga pretekla prodaju knjiga s tvrdim koricama, ali je ipak manja nego prodaja knjiga s mekim koricama22.

Tablica o prodaji knjiga od američke asocijacije izdavaštva. Preuzeta odavde: http://mashable.com/2012/06/17/ebook-hardcover-sales/ )

Problemi povezani s e-knjigama 20

21

Xia Lin - Hubbard. Pros of Electronic, Books of the Future, 2000. Arms, William. Digital libraries. prvo poglavlje: Economics. 2000.

22

Ebook Sales Surpass Hardcover for First Time in United States. 17. 6. 2012., URL: http://mashable.com/2012/06/17/ebook-hardcover-sales/

17


Problem je knjiga i ostalih pisanih formata to da njihova popularnost i prodaja opada dolaskom novih tehnologija poput televizije, videoigra i Interneta koji su novi pružatelji informacija i zabave. Popularnost knjige kao medija povezana je s e-knjigom. Što je manja popularnost običnih knjiga, manje su popularne i e-knjige. Ipak, knjige su i danas opstale i ostale popularne, što se može primjeriti ogromnom zaradom knjiga poput „Sumrak sage“ koja se prodala u više od 370,000,000 primjeraka od kojih svaki košta približno 23$ od čega je autorica zaradila 300,000,000$ , a ostali zaslužni za distribuciju i više.23 Kada uspoređujemo tiskane knjige s e-knjigama, dolazimo do problema da e-knjiga nisu još tako popularne kao one u tiskanom obliku. Većina ljudi još uvijek češće poseže za tiskanom knjigom jer im se to čini jednostavnijim. Većinom još nisu dobro upoznati s tehnologijom, u prvome redu čitačima koji su potrebni za čitanje e-knjiga. Ljudi više vole papirnate knjige zbog lakšeg načina listanja i jednostavnijeg čitanja jer se kod e-čitača treba precizno koristiti ekranom na dodir za navigaciju sadržaja, što nije tako praktično kao normalno čitanje knjige. Treba neko vrijeme da se ljudi naviknu na takav način čitanja. E-knjige još uvijek zahtijevaju određenu tehnologiju, programe i vezu s Internetom da bi se mogle čitati. To nekim ljudima ne odgovara iz ekonomskih razloga ili zbog toga što se većina ljudi ne razumije toliko u današnju tehnologiju i odbijaju joj se prilagoditi.24

(Jedan od češćih problema pri korištenju e-čitaća. Slika je pruzeta sa stranice 9gag.com) Mogućnosti razvoja e-knjige

23

Total Twilight Franchise Sales / Revenue. 11. 27. 2012., URL: http://www.statisticbrain.com/total-twilight-franchisesales-revenue 24

Xia Lin - Hubbard. Cons of Electronic, Books of the Future, 2000.

18


Razvoj distribucije i korištenja medija ovisi o tome koja se tehnologija koristi za njihovo stvaranje. Slike, pisane ploče, knjige, važni povijesni dokumenti uvijek su ovisili o metodama njihova nastanka. Tijekom povijesti vidimo razvoj prijenosa informacija od crteža na špiljama, glinenih ploča, papirusa, runa i raznih drevnih pisama, Gutenbergova tiskarskog stroja, razvoja kvalitetnog papira, nastanka telefona, razvoja poštanske službe, povezivanja svjetskog prometa, nastanka Interneta sve do nastanka e-knjige.25 Za budući razvoj e-knjiga bitna je tehnologija koja se razvija i poboljšava mogućnosti i metode nastanka e-knjige. Sa svakom novom tehnologijom dolazi do novoga razvoja u društvu, a taj razvoj dovodi do zainteresiranosti ljudi, što se vidi kod razvoja Interneta koji je iz nečega kompliciranog i gotovo nepoznatog postao svjetski fenomen kojim se ljudi jednostavno koriste i koji je zamijenio preko pola ljudskih funkcija koje su uglavnom povezane s informacijama, komunikacijom i prikupljanjem sadržaja. Kad se tehnološke mogućnosti e-knjiga u potpunosti razviju, a popularnost još više poraste i cijene postanu prihvatljivije, više će se ljudi početi koristiti e-knjigom kao potpunom zamjenom za tradicionalnu knjigu i papir. Kao što je bivši predsjednik Microsofta Richard Brass rekao:“Karte su već podijeljene. Jedna razlika bit će u tome koliko će ljudi brzo i uspješno odigrati igru“. Zbog svega navedenoga smatra se da e-knjige sadržavaju mnogo mogućnosti za promjenu načina života u budućnosti.26, 27

(Razvoj materije knjige sve dodanašnjih digitalnih. Slika preuzeta sa: http://sfbook.com/theevolution-of-the-book.htm )

Tipovi e-knjiga i e-čitača Postoje četiri tipa e-knjiga. Prvi su tip web-knjige koje se sastoje od elektroničkih tekstova koje je moguće vidjeti putem Interneta. Za to katkad treba imati određeni program za određeni format e-knjige. E-knjige mogu biti u PDF, TXT, PDB, EPUB, PS, MOBI, TR2 i raznim drugim formatima, ali za svaki od tih formata potrebno je imati određeni e-čitač ili poseban program. Najčešće korišteni formati su PDF i EPUB jer se mogu učitati na više 25

26 27

Xia Lin - Hubbard. Evolution of the Book, Books of the Future, 2000. Xia Lin - Hubbard.Conclusion and Predictions, Books of the Future, 2000. Arms, William. Digital libraries. prvo poglavlje: Technical developments. 2000.

19


platforma poput Windowsa, Maca, Linuxa, iPhona i Kindlea. PDF format je najpopularniji i najviše se koristi na računalima, ali je nepraktičan kod nekih mobilnih uređaja zbog potrebe za zumiranjem teksta. EPUB-format često se koristi kod mobilnih uređaja jer usklađuje veličinu prikaza sadržaja s ekranom, ali ne podržava neke vizualne elemente poput tablica i slika.28, 29 Drugi tip e-knjige je knjiga koja se može čitati na manjim računalnim uređajima poput Amazonova Kindlea, Nooka ili kojega drugog e-čitača. Za razliku od web-knjiga te su knjige prenosive i za njihovo čitanje nije potrebna stalna internetska veza, jedino ih je potrebno prebaciti na e-čitač s Interneta ili drugog računala. Cijena e-čitača može biti od 60 $ do 300 $. Skuplji čitači mogu pohraniti preko 3.500 knjiga te imaju mogućnost slušanja mp3 i AAC audio-zapisa, povezivanja na Internet, a imaju i bolju rezoluciju. Neki imaju i mogućnost gledanja videozapisa te imaju bateriju koja dulje traje. Oni jeftiniji čitači imaju problema s brzinom učitavanja, katkad im ekran na dodir ne funkcionira najbolje, imaju manju rezoluciju i time lošiju sliku, ali ipak većinom imaju opciju spajanja na Internet i slušanja audio-zapisa.30 Treći se tip e-knjige nedavno razvio. Riječ je o knjigama koje se koriste e-tintom za stvaranje zapisa na plastičnom platnu. Ti se zapisi mogu lako pohraniti i oblikovati i sve se to radi putem jednog platna elektroničkom kemijskom. Na početku je bilo moguće prikazati samo crnu i bijelu boju e-tintom, ali sada postoji spektar boja koje se savršeno vide pod bilo kojim svjetlom.31 Četvrti su tip knjige koje su napravljene isključivo kao audio-zapis.

28

Comparison of e-book formats. 4.12.2012. URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Comparison_of_e-book_formats

29

E-book formats - PDF and EPUB Comparison. 9.12.2012. URL: http://www.simpopdf.com/resource/ebooksformats-pdf-and-epub-comparison.html 30

31

Shop for e-book readers: URL: http://shopper.cnet.com/4566-3508_9-0.html Xia Lin - Hubbard. Types of Electronic Books, Books of the Future, 2000.

20


04. Razvoj e-knjige – koncept, realizacija Pedesetih godina prošlog stoljeća ljudi su mislili da će dolaskom nove tehnologije mnogi problemi biti riješeni, pa tako i oni povezani s očuvanjem i prenošenjem informacija. Mislilo se da se papir neće koristiti u budućnosti zbog dolaska mikrofilma i računala. Papir se i danas koristi za zapisivanje zbog njegove praktičnosti, velike zastupljenosti i duge tradicije korištenja. 32 Nakon skoro 500 godina vladavine tiskane knjige, pojavljivanje i ubrzan razvoj novih tehnologija posljednjih desetljeća omogućuje izdavanje sadržaja na mediju koji nije isključivo papir. Knjiga je sve do kraja 20.stoljeća bila definirana po UNESCO-voj definiciji, kao ukoričena tiskana omeđena publikacija od najmanje 49 stranica, odnosno, knjiga je tiskana kolekcija papira.33 S napretkom i razvojem tehnike knjige mijenjaju svoj oblik te upravo njezino određenje brojem stranica počinje stvarati poteškoće u poslovanju. Javlja se potreba za novom definicijom knjige koja će odraziti već nastale promjene u opsegu i mediju knjige, ali i uklopiti moguće daljnje promjene. 34

Velike zasluge za razvoj e-nakladništva i uopće za promociju elektroničke knjige kao takve, nedvojbeno treba pripisati Michaelu Hartu. Elektronička knjiga vuče svoje korijene iz 1971. godine kada je Michael Hart putem sveučilišne mreže počeo distribuirati knjige u digitalnom formatu. To je bio početak projekta kojeg je nazvao "Projekt Gutenberg", po izumitelju tiskarskog stroja Johannesu Gutenbergu. Projekt se zalaže za kreiranje elektronskih verzija književnih dijela i njihovo besplatno distribuiranje putem Interneta. Želio je što više pisanih djela koja nisu bila zaštićena autorskim pravima učiniti dostupnima svima i to u elektroničkom obliku. Hartu pripadaju velike zasluge za širenje i popularizaciju e-knjiga. On je pokretač prve knjižnice elektroničkih knjiga u kojoj se nalazila kolekcija od preko dvije 32

Arms, William. Digital libraries, 1.poglavlje: Technical developments, 2000. URL: http://bs.wikipedia.org/wiki/Knjiga 34 Daniela Živković, Elektronička knjiga, 2001. / str.7 33

21


tisuće djela, među kojima je i veliki broj onih klasičnih.35 Prva objavljena knjiga projekta Gutenberg bio je Ustav Sjedinjenih Američkih Država. Nakon toga slijedi digitalizacija američke Povelja o pravima, Biblije, djela Willama Shakespearea, Alisa u zemlji čudesa, Petar Pan, itd. 36

Projekt Gutenberg postao je prvi pružatelj takvih informacija na Internetu i prva digitalna zbirka elektroničkih knjiga u svijetu. Hart je u početku sve radio sam, no kasnije mu se pridruživalo stotine volontere iz raznih zemalja. Godine 1981. na tržištu je lansirana prva elektronička knjiga. Pravi uspjeh elektroničkih knjiga dogodio se tek 1998. godine kada je održan prvi sajam elektroničkih knjiga u Gaithersburgu u Američkoj saveznoj državi Maryland. Tamo su predstavljene serije normi i regulativa koje su pridonijele standardizaciji elektronskog izdavaštva. Godine 1999. HTML i XML formati postavljeni su kao standardna vrsta zapisa elektroničkih knjiga. Broj elektroničkih knjiga u stalnom je porastu, tako ih je u kolovozu 1997. bilo tisuću, a u siječnju 2005. preko 15 tisuća. Danas Projekt Gutenberg broji više od 30 tisuća besplatno dostupnih elektroničkih knjiga što potiče velik napredak na području kulturološke razmjene na globalnoj razini. Većina knjiga danas se nalazi u ASCII kodiranju kako bi se mogle koristiti na bilo kojem uređaju i operativnom sistemu. Početkom 2004. godine projekt se proširio preko Atlantika stvaranjem podružnice Project Gutenberg Europe. Projekt je postao poveznica između različitih jezika i kultura, s ciljem prikupljanja milijun elektroničkih knjiga do 2015. godine na raznim jezicima. Zbog problema s autorskim pravima na toj stranici nećemo pronaći najnovije bestselere, već samo knjige koje su tiskane do kraja tridesetih godina dvadesetog stoljeća.37

35

URL: http://hr.wikipedia.org/wiki/E-knjiga URL: http://www.gadgeterija.net/2011/09/09/in-memoriam-posljednji-pozdrav-michaelu-hartuutemeljitelju-projekta-gutenberg/#.UOr16ayCXTp 37 URL: http://www.digitalne-knjige.com/linkovi.php 36

22


Velik doprinos razvoju elektroničkih knjiga dogodio se 2001. godine kada je poznato djelo Stephena Kinga „Riding the bullet“ objavljeno ekskluzivno na Internetu u obliku elektroničke knjige. Otprilike 240 tisuća primjeraka preuzeto je u prvih 24 sata. Od tada su se pojavile elektronske izdavačke kuće i brojne virtualne zbirke knjiga. U praksi se sve više počelo potvrđivati da su e-knjige najveća revolucija koju je pisana riječ doživjela od izuma tiskarskog stroja. Čini se neodoljivim čitati neku povijesnu e-knjigu i u isto vrijeme slušati glazbu iz tog razdoblja.38 Unatoč velikome razvoju tehnologije ljudski problemi nisu riješeni kao što se očekivalo jer je došlo do ekonomskih i socijalnih problema. Cijena nove i kvalitetne tehnologije prevelika je te ju nisu svi u mogućnosti koristiti, što dovodi do smanjenja razvoja čovjekovih sposobnosti koje se razvijaju postupno s tehnološkim mogućnostima. Na početku e-knjige i nisu bile toliko popularne jer tehnologija koja ih je podržavala nije bila dovoljno dobra. Stara računala služila su za pohranu tekstualnih dokumenata, ali budući da nisu imala ekran, nije se moglo čitati pomoću njih nego samo pomoću računalnoga ispisa. Pojavom monitora moglo se izravno čitati tekst s računala, ali budući da su tada bili ekrani male rezolucije, lošeg osvjetljenja i prikaza boja, čitanje je bilo vrlo nepraktično i zamorno. Tada još nije postojalo toliko digitalnog sadržaja, programa za čitanje i uređaja poput Amazonovog Kindela koji bi učinili čitanje i nabavku knjiga lakšim. Ipak, danas su proizvedeni LCD i HD monitori koji imaju kvalitetnu sliku te digitalizacija sadržaja postaje sve popularnija od kada su sve veće knjižnice počele koristiti nove metode pohrane, distribucije i čuvanja sadržaja.39

38 39

Dražen Jurman, URL: http://www.djurman.com/tekst/net/nakladnistvo.htm Arms, William. Digital libraries, 1.poglavlje: Technical developments, 2000.

23


05. E-izdavaštvo

24


06. Digitalizacija starijih izdanja – jesu li to e-knjige? Tijekom povijesti, knjiga je bila glavno sredstvo dobivanja informacija tadašnjem društvu. Neopreznim čuvanjem i konstantnim korištenjem primjeraka, oštetila su se mnoga mehanička svojstva papira40 te sada korisnici koji žele u svrhu svojeg upita koristiti starije knjige, moraju oprezno rukovati s njima. Dolaskom informatičkog i računalnog doba, očuvanje primjeraka mnogih starijih izdanja je lakše zbog korištenja procesa digitalizacije. Digitalizacija je proces pretvaranja analognog signala u digitalni oblik s ciljem da se neki informacijski sadržaj koji se nalazi u sklopu građe knjižnice, muzeja ili arhiva očuva41. Također, tim procesom fond knjižnice se povećava, a samim tim i dostupnost korisnicima koji u današnje vrijeme žele brz i jednostavan pronalazak potrebnih informacija. Uz napredovanje računalne tehnologije, razvija se i želja za digitaliziranjem starijih, neprocjenjivih izdanja koji su prije postojali samo u tiskanom obliku. Uz digitalizaciju, primjerci inkunabula te ostalih starijih izdanja bi se sačuvali i ostavili budućim naraštajima korisnika usluga neke ustanove. Procesom digitalizacije tiskanih knjiga i njihovim objavljivanjem na Internetu prvi su postavili projekti: „Gutenberg“ i „NetLibrary“. „Projekt Gutenberg“ u svojoj kolekciji koristi izdanja nezaštićena autorskim pravom, dok je „NetLibrary“ počeo objavljivati izdanja koja su zaštićena zakonom o autorskom pravu, ali su pronašli način kako da uz pomoć mnogih ugovora i pristanka autora, objave neko izdanje.42 To su jedni od primjera korištenja suvremene tehnologije u vezi zaštite i očuvanja starijih izdanja.

Logotip „NetLibrary“ Korištenjem „Projekta Gutenberg“ i „NetLibrary“ sačuvana su stara i neprocjenjiva izdanja, ali se postavlja pitanje, da li su ta izdanja elektroničke knjige ili samo digitalizirani materijali vezani uz povijest neke države. Elektronička knjiga, po definiciji dr.sc. Danijele Živković, je jedna ili više računalnih datoteka omeđenog sadržaja koje su dostupne javnosti na mreži (mrežna knjiga) ili u materijalnom obliku (na CD-ROM-u, disketi ili prijenosnoj

40

Batnožić S., Digitalizacija starih izdanja // Vijenac, URL: http://www.matica.hr/Vijenac/Vij171.nsf/AllWebDocs/Digitalizacijastarihizdanja (7.1.2013.) 41 Stančić, H. Digitalizacija. Zagreb : Zavod za informacijske studije, 2009. 42 Živković, D. Elektronička knjiga. Zagreb : Multigraf,2001. Str. 93 25


memoriji). Uz tekst može donositi sliku i zvuk kao i veze sa srodnim mrežnim stranicama.43 Uzimajući u obzir definiciju elektroničke knjige te ostalih saznanja u području informacijskih i komunikacijskih znanosti, može se zaključiti da postoje različite vrste digitaliziranog sadržaja. Najveća i najvažnija hrvatska knjižnica „Nacionalna i sveučilišna knjižnica“ u Zagrebu u svojem fondu sadrži mnogo sadržaja digitalnog materijala podijeljenih u više zbirki. Materijali poput starih izdanja hrvatskih časopisa44 ili digitalne doktorske radnje hrvatskih znanstvenika tj. „Digitalni akademski repozitorij“45 ne mogu se smatrati elektroničkom knjigom jer ni u tiskanom obliku nisu knjige po definiciji UNESCO-a koja definira da je knjiga ukoričena tiskana omeđena publikacija od najmanje 49 stranica.46 Također, ni digitalizirane novine se ne smatraju elektroničkom knjigom, makar je njihova digitalizacija pozitivna stvar jer se papir sastoji od jako kiselog i lako raspadljivog materijala. Osim digitaliziranih časopisa i novina, starija izdanja rukopisa i inkunabula se također ne smatraju e-knjigama. Primjeri takvog sadržaja rukopisa su „Misal po zakonu rimskog dvora“ te „Osman“ dubrovačkog autora Ivana Gundulića. Digitaliziranjem starih hrvatskih časopisa i inkunabula čuva se hrvatska kulturna baština te svaki korisnik „Nacionalne i sveučilišne knjižnice“ putem računala i internetskog pretraživača diljem Hrvatske može vidjeti važna politička, kulturna i umjetnička djela vezana uz hrvatsku nacionalnu povijest i kulturu. Ostali digitalni materijali, ne računajući digitalizirane karte ili muzikalije, mogli bi se, po definicijama riječi knjiga i elektronička knjiga, nazvati e-knjigama. Većinom su to primjerci iz novijeg doba, ali prije izuma računala i uređaja za digitalizaciju. Također, nova izdanja starih književnih djela se mogu smatrati elektroničkim knjigama. Uzimajući za primjer književna djela Augusta Šenoe, Ante Kovačića ili Vjenceslava Novaka dokazuje se da oni mogu stajati uz definicije knjige, ali također i elektroničke knjige. U klasičnim knjižnicama trenutno prevladavaju književna djela u tiskanom obliku, ali sa razvojem tehnologije, fond tih knjižnica se povećava i za ostala netiskana djela, tj. djela u elektroničkom obliku. Planira se u budućnosti stvaranje digitalnih knjižnica koje se ne bi razlikovale od trenutno više zastupljenih klasičnih knjižnica. Digitalne knjižnice u svom fondu će najviše imati e-knjige i ostale nematerijalne elemente te današnji digitalizatori moraju digitalizirati mnogo kvalitetne i nezamjenjive građe.

43

Živković, D. Elektronička knjiga. Zagreb : Multigraf,2001. Str. 49 Stari hrvatski časopisi : portal digitaliziranih časopisa URL: http://dnc.nsk.hr/Journals/Default.aspx (7.1.2013.) 45 Digitalni akademski repozitorij URL: http://dar.nsk.hr/ (7.1.2013.) 46 norma ISO 9707:1991 44

26


07. Digitalne knjižnice: sličnosti i razlike sa klasičnim knjižnicama Digitalne knjižnice trebale bi imati iste funkcije kao i tradicionalne knjižnice, ali ipak postoje stvari u kojim su digitalne bolje, poput pristupa u bilo koje vrijeme, neograničen broj materijala, pristup sa bilo kojeg računala i zauzimanja manje fizičkog prostora. Također u digitalnim knjižnicama nema potrebe za vođenjem evidencije tko posuđuje i kada vraća, vraćanja na police, spremanja ili potrage za materijalima. Zbog toga se u današnje vrijeme sve veći naglasak stavlja na digitalizaciju. Fond digitalnih knjižnica nalazi se u digitalnom obliku i kao takav nema potrebe za fizičkom lokacijom do koje bi se moralo doći ako želimo posuditi knjigu. 47 Za razliku od korisnika klasičnih knjižnica, korisnici digitalnih knjižnica ne moraju fizički dolaziti do lokacije knjižnice, oni jednostavno putem Interneta 'dođu' do tog fonda. Ovo je ujedno i jedna od najvećih prednosti digitalnih knjižnica. Odsustvom fizičke lokacije omogućuje se pristup svima i ne ograničava se samo na neko područje. Ovo je vrlo važno za one koji uče na daljinu i nemaju pristup knjižnici. Tradicionalne knjižnice pristup svom fondu ograničavaju radnim vremenom, može mu se pristupiti samo u određeno vrijeme. Digitalne knjižnice nemaju rado vrijeme, njima se može pristupiti kada želimo. To može biti bilo koje vrijeme dana i noći. Ovo omogućuje onima koji ne mogu pristupit knjižnici za vrijeme radnog vremena da ipak na kraju dođu do željenih materijala. Klasične knjižice imaju ograničen broj materijala koji su dostupni za posuđivanje i tako uskraćuju većini korisnika materijale. Jedno djelo ide na jednog člana i mora se čekati povratak istoga da bi ga netko drugi mogao posuditi. Kod digitalnih knjižnica to nije slučaj, zbog digitalnih formata one omogućuju da veći broj korisnika, u isto vrijeme, pristupa istome djelu. Djelo se ne troši i ne može ga jedan korisnik uništiti i ne treba se čekati povratak.48 Gotova sva djela u digitalnim knjižnicama u svojim tekstovima još nude i dodatne poveznice na materijale vezane uz tu temu.49 Tako nam omogućuje da lakše nađemo ostale knjige koje imaju sličnu temu kao i knjiga koju smo pročitali. Pretraživanje postaje lakše i ugodnije. Zbirke digitalnih knjižnica mogu se lako pretraživati pomoću ključnih riječi, naslova, tema i ostalih termina. Pregledavanje i pretraživanje zbirki je puno lakše od klasičnih knjižnica. Također su nam još dostupne dodatne informacije poput imena autora, datuma i mjesta izdavanja, izdavača, jezika kojim je pisana, pa čak i broja stranica i veličine knjige. Mogu imati jednostavno i pregledno sučelje koja nam omogućuju lakši pronalazak bitnih i relevantnih dokumenata.

47

Abdolmajid Mosavinia, A Survey on Digital Libraries and Its Important Role on the Development of E-Learning and Life-Long Education, URL: http://www.elearningap.com/eLAP2008/Online/11_fullpaper_Abdolmajid%20Mosavinia.pdf 48 Abdelaziz Abid, The World Digital Library and Universal Access to Knowledge,2009., URL: http://www.unesco.org/new/fileadmin/MULTIMEDIA/HQ/CI/CI/pdf/programme_doc_wdl.pdf 49 http://hr.wikipedia.org/wiki/Digitalna_knji%C5%BEnica

27


Digitalizacijom svoje građe knjižnice mogu biti sigurne da im djela neće biti oštećena, niti će gubiti na kvaliteti. Digitalna građa ne oštećuje se korištenjem, kvaliteta se ne smanjuje i dostupna je velikom broju ljudi.50 Ne može trajati zauvijek ali zato umnožavanjem produžujemo rok trajanja. Digitalizacijom možda ne možemo sačuvati ta djela, ali zato možemo biti sigurni da će im svi moći pristupit i neće biti ograničeni na mali broj primjeraka. Tradicionalne knjižnice ograničene su prostorom koji imaju na raspolaganju, kod digitalnih knjižnica to nije stvar. Njihov digitalni prostor se lako proširuje i nema tih fizičkih ograničenja. Digitalni prostor sve je pristupačniji tako da digitalne knjižnice gotovo pa mogu bit neograničene, sve zavisi o financijama. Digitalne knjižnice međusobnim umrežavanjem mogu proširiti svoj fond i dijeliti svoje arhive sa ostalim knjižnicama i tako biti još pristupačnije. Na primjer ako nema onoga što tražimo u jednoj digitalnoj knjižnici a ona je umrežena sa nekom knjižnicom koja to ima, može nas preko linka uputiti na tu stranicu. Održavanje digitalne knjižnice puno je jeftinije od klasične zato što ona ne zahtijeva velik fizički prostor koji je sve skuplji i nema potrebe za velikim brojem ljudi koji će je održavati. Tradicionalne knjižnice moraju dosta novca trošiti na prostor, osoblje, proširivanje zbirke. Ipak, troškovi nisu zanemarivi ni kod digitalnih knjižnica jer one moraju imati servere koji su relativno velika početna investicija. Također, svaka digitalna knjižnica mora imati brzu i stabilnu vezu na Internet kako bi bile dostupne svojim korisnicima. Najskuplja stvar kod digitalnih knjižnica je digitalizacija materijala koja ne samo što zahtjeva kvalitetnu tehnologiju već i sate i sate rada. Najveća razlika između tradicionalne i digitalne knjižnice je tip materijala koji pohranjuju. U tradicionalnoj knjižnici to su papiri dok su u digitalnoj to podaci. Tradicionalne knjižnice stavljaju naglasak na veličinu prostor i očuvanje knjiga, katalogiziranje, pretraživanje koje je temeljeno na tome koliko su srodne teme koje knjige obrađuju npr. knjige iz psihologije će se nalazit jedna blizu druge i na samom dolasku u knjižnicu, ako želimo nešto pročitati moram doći do knjižnice. Digitalne, za razliku od tradicionalnih, naglasak ne stavljaju na veličinu prostor zato što im ga je potrebno manje. Na što lakši način nam žele omogućiti pregledavanje i pretraživanje, bilo to preko poveznica ili ključnih riječi. Digitalnoj knjižnici možemo pristupit kada i gdje god želimo, samo nam je potrebno računalo koje ima pristup Internetu.51

50

http://en.wikipedia.org/wiki/Digital_library

51Digital vs traditional libraries, 1999., URL: http://www.wtec.org/loyola/digilibs/02_03.htm

28


08. Utjecaj e-knjige na razvoj pismenosti sa sociološkog i psihološkog stajališta Kako bi se saznalo kako e-knjiga utječe na pismenost stanovništva, provedena su brojna istraživanja. Ona su se bavila raznim temama, od toga kako zaslon e-knjige utječe na brzinu čitanja, do načina na koji djeca čitaju. Također se pokušalo otkriti da li djeca kritički vrednuju pročitano i na koji način pretrpanost informacijama utječe na učenje. Sandra Aamodt, bivša glavna urednica „Nature neuroscience“, govori da se čitanje usporava za nekih 20 do 30 posto kada čitamo s ekrana računala. Takav oblik čitanja zahtjeva i više truda što se naročito očituje prilikom rješavanja težih zadataka, pogotovo jer je lakše omesti ispitanika koji čita na ekranu, od onoga koji čita s papira.

Slika 1. Prikaz e-knjige Preuzeto sa: http://www.index.hr/vijesti/clanak/eknjige-se-citaju-sporije-od-obicnih-ali-jeiskustvo-ugodnije/500205.aspx S time se složila i Gloria Mark, profesorica na Odjelu za informatiku koja je proučavala interakciju čovjeka s računalom (eng. human-computer interaction). Ona je provela istraživanje koje je pokazalo da se ljudi teže fokusiraju kada rade sa digitalnim informacijama jer učestalo mijenjaju aktivnosti (čitaju e-mail ili IM) te se zbog toga ne mogu duboko unijeti u neki projekt ili temu na kojoj rade. U istraživanju je postavljeno i pitanje o tome kako pomoći mladim ljudima, koji su prisiljeni raditi na računalu, a iz nekog razloga preferiraju klasične medije. Autorice nisu pronašle odgovor te predlažu daljnja istraživanja.52 Zbog velike dostupnosti elektroničke knjige na tržištu, danas djeca u vrtićima mogu čitati ili slušati kratke priče samostalno. U ovom kontekstu zanimljivo je istraživanje objavljeno u Journal of Computer Assisted Learning koje je provedeno u dječjem vrtiću i u kojem je sudjelovalo 128 djece starosti od 5 do 6 godina. Pokušalo se utvrditi kako novi

52

Does the Brain Like E-books?.2009. URL: http://roomfordebate.blogs.nytimes.com/2009/10/14/does-thebrain-like-e-books/ (27.12.2012.)

29


načini čitanja utječu na dječji vokabular i na razumijevanje priče te na prepoznavanje riječi i fonološku svjesnost.

Slika 2. Interaktivna e-knjiga za djecu Preuzeto sa: http://www.appszoom.com/android_applications/reference/cindrella-storytime-for-kid_buovg.html Istraživanje je pokazalo da dodaci e-knjige poput oralnog čitanja, različitih zvučnih efekata, objašnjenja manje poznatih riječi itd. mogu biti korisni za podupiranje razvoja jezika i pismenosti kod djece. Uočeno je da mogućnost prepoznavanja riječi kod djece koja pohađaju škola i djece u vrtićima dovodi do poboljšanja aktivnosti sa e-knjigama, to jest da poboljšavaju fonološku svjesnost i da se pomoću hot spots (poveznica koja povezuje riječ u tekstu sa objašnjenjem te riječi) poboljšava dječja sposobnost razumijevanja priče. S druge strane, jedno istraživanje53 pokazuje da baš te animacije smanjuju razumijevanje priče jer animacije odvlače pažnju, pa se djeca više bave sadržajem koji je u konačnici nebitan. To je posebno vidljivo kada priču djeci čita roditelj ili učitelj ( u tom slučaju djeci roditelji pročitaju tu priču 5 do 6 puta, a dok ju sami čitaju u elektroničkoj verziji, pročitaju ju 1,5 do 2,5 puta). Iz toga proizlazi da je potrebno napraviti prikladnu e-knjigu za djecu na način da se ujedine atraktivne značajke e-knjige sa načinom prezentacije sadržaja koji će djeca lakše pratiti i razumjeti. Jedno od rješenja su različiti 'modovi' rada knjige: samo za čitanje priče, čitanje priče sa rječnikom (za objašnjenje manje poznatih riječi) te čitanje priče sa animacijama. Zanimljivo je i da je istraživanje pokazalo da djeca nižeg socijalnog statusa imaju manje knjiga kod kuće i manje posjećuju knjižnice, međutim preko 90% domaćinstva ima barem 5 programa za djecu na računalu. Fascinantno je da će djeca kojima knjige čitaju roditelji ili koja su pod kontrolom u vrtiću slabije napredovati u pismenosti i da će imati lošiji rječnik od djece koja sama čitaju. Bolju fonološku svijest i mogućnost prepoznavanja riječi također su pokazala djeca koja su sama čitala knjige.54

53

Underwood G. ; Underwood J.D.M. Children's interactions and learning outcomes with interactive talking books. // Computers and Education; January 1998, Vol. 30, p95–102.URL: http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0360131597000845 .(27.12.2012.) 54 Korat, O. ; Shamir A. Electronic books versus adult readers: effects on children's emergent literacy as a function of social class. // Journal of Computer Assisted Learning; June 2007, Vol. 23, Issue 3, p248–259. URL:

30


Maryanne Wolf, kognitivna neuroznanstvenica, smatra da djeca u digitalnom dobu neće učiti, da neće razmišljati i ići dalje od onog što im je dano jer će biti zbunjeni informacijama kao što su video-materijali, opisi riječi te mnogim drugim efektima iako će biti okruženi mnoštvom lako dostupnih informacija. Krug čitatelja može postati više ili manje razvijen ovisno o različitim faktorima kao što su kultura, motivacija učenika, obrazovne prilike itd. Ipak, još uvijek ne možemo procijeniti na koji način će digitalno doba i novi mediji utjecati na navike čitatelja. 55 O načinima na koji e-udžbenik djeluje na učenje i kako promiče sudjelovanje u učenju govore Jun Sun i Javier Flores u svojem članku „E-Textbooks and Students’ Learning Experience“. E-udžbenici u odnosu na tiskane lako su prenosivi i omogućavaju pretraživanje, hiperlinkove, podcrtavanje te dijeljenje napomena. Mobilnost i interaktivne značajke su glavni razlozi za kupnju e-udžbenika. Za korisnike sa posebnim potrebama oni omogućavaju laku prilagodbu (npr. pretvaranje u audioformat). Oni isto tako omogućavaju studentima da prate predavanje profesora uz pomoć pisanja bilježaka i podcrtavanja. Snalažljivost u eudžbeniku i upotrebljivost e-udžbenika je bitna za percepciju njihove korisnosti kod učenja. Da se vidi kako to utječe na ishod učenja, željela se mjeriti korisnost e-udžbenika. To se mjeri studentovim uspjehom u nastavi, količini stečenog znanja te koliko su studenti sigurni kada primjenjuju to znanje. Ako bi se to pokazalo korisnim, studenti bi imali više volje za čitanje materijala i rješavanje zadaće. Kako zapravo djeluje e-udžbenik na učenje, vidjeti će se preko promatranja studenata koji imaju e-udžbenik u razredu i onih koji nemaju. Zaključak tog istraživanja je da utjecaj e-udžbenika ovisi o tome kako su studenti bili uključeni u korištenje e-udžbenika tijekom nastave. Za one studente koji su koristili e-udžbenik na nastavi, njihova korisnost je bila podijeljena na dva načina. Vjeruje se da se mogu poboljšati rezultati učenja značajkama e-udžbenika te da će im to povećati sudjelovanje u nastavi koje će im povećati rezultate učenja. Za one studente koji nisu koristili e-udžbenik, očekuje se da će njihovi rezultati učenja ovisiti o percepciji uslužnosti samog e-udžbenika. E-udžbenici nisu samo elektronska verzija papirnatih udžbenika već pružaju platformu za studente da se uključe u učenje.56 Digitalno doba će omogućiti ulazak e-knjige u živote djece, mladih ljudi ali i ostalih generacija. Još uvijek se rade istraživanja o korisnosti e-knjiga, što nam one omogućuju i olakšavaju te koje nedostatke imaju. Logično je da se najviše istraživanja o utjecaju e-knjige radi na djeci s obzirom da su oni ti koji su od malih nogu okruženi tehnologijom. Proučava se kako zaslon e-knjige utječe na čitanje, kako čitanje e-knjige djeluje na dječji vokabular i https://proxy.knjiznice.ffzg.hr/proxy/nph-proxy.cgi/00/http/onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.13652729.2006.00213.x/full. (27.12.2012.) 55 Does the Brain Like E-books?.2009. URL: http://roomfordebate.blogs.nytimes.com/2009/10/14/does-thebrain-like-e-books/. (28.12.2012.) 56 Jun Sun; Javier Flores; Jesus Tanguma. E-Textbooks and Students’ Learning Experiences. // Decision Sciences Journal of Innovative Education; January 2012, Vol. 10, Issue 1, p63–77. URL: https://proxy.knjiznice.ffzg.hr/proxy/nph-proxy.cgi/00/http/onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.15404609.2011.00329.x/full . (28.12.2012.)

31


sposobnost razumijevanja priče te količina vremena i truda koji djeca ulažu u razumijevanje priča. Uz pomoć e-knjige želi se poboljšati sposobnost uključivanja u nastavu kod studenata. Sve u životu ima svoje prednosti i nedostatke, tako ih ima i e-knjiga.

09. Pravni aspekti e-izdavaštva Jedan od glavnih ciljeva informacijskih stručnjaka danas je ostvariti otvoren pristup informacijama, posebno u svrhu širenja znanja. Današnja tehnologija i Internet se nameću kao idealno rješenje jer omogućuju brz i jednostavan pristup informacijama kroz samo nekoliko pritisaka mišem na računalu. Međutim, kako dolazi do gubitka fizičkog formata (npr. tiskana knjiga) , dokument koji je u digitalnom obliku može se kopirati neograničeni broj puta što stvara problem kontrole korištenja informacija s pravne strane i otvara mogućnost zloporabe. Na taj način nastaje sukob između otvorenog pristupa i prava autora koji zloporabom i sa financijske strane ostaju zakinuti. Stoga se nameće pitanje gdje se mora postaviti granica kako bi sve strane (autori, nakladnici, krajnji korisnici) pravno, moralno i ekonomski gledano bili zadovoljeni? Koliko je teško naći granicu s pravne strane gledano pokazuju zakoni koji poprilično kaskaju za uznapredovanom tehnologijom. Najistaknutije je pitanje autorskog prava, koje u širem smislu znači pravo tvorca intelektualne tvorevine.57 Ono daje vlasniku ekskluzivna prava na korištenje djela, umnažanje i distribuciju kopija te tako pomaže u očuvanju djela i omogućuje sigurnu zaradu na tržištu. Pravni dokument koji se i danas koristi kao osnova jest Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela iz 1886. godine koja definira autorsko pravo kao pravo koje se odnosi na književna, umjetnička i znanstvena djela.58

Pojavom nove tehnologije potaknula su se razmišljanja o autorskom i srodnim pravima te njihovoj primjenjivosti na nove medije. Tako su 1996. nastali Ugovor o autorskom pravu koji je sastavila organizacija WIPO (World Intellectual Property Organization) te prijedlog Smjernica koje je prihvatila Europska Unija u svrhu provedbu dijelova Ugovora koji se odnose na novu tehnologiju.59 Dva prava koja se ističu u Ugovoru su pravo umnažanja i pravo priopćavanja javnosti.60 Kako je jedno djelo moguće neograničeni broj puta umnožiti putem mreže postavlja se pitanje koliki je opseg korištenja prava umnažanja. Ugovor prihvaća da je isključivo pravo umnažanja primjenjivo u potpunosti i na elektronsku građu kao što je i na tradicionalnu, dok Smjernice omogućuju izuzetke u 57

Henneberg, I. Autorsko pravo str. 77 Živković, D. Elektronička knjiga. Zagreb: Multigraf, 2001. str. 78-79 59 Isto, str. 80 60 Živković, D. Elektronička knjiga. Zagreb: Multigraf, 2001. str. 80-81 58

32


vidu reprografije i umnožavanju djela za potrebe javnih ustanova pod uvjetom da nije u komercijalne svrhe. Pravo priopćavanja javnosti omogućuje regulaciju dostupnosti djela na mreži, na način da autor ima isključivo pravo odrediti vrijeme i mjesto pristupa djela, čime sprječava da treća osoba spremi dokument na svoje računalo i zloporabi ga. Sjedinjene Američke Države, koje su članica WIPO organizacije, u svom zakonu imaju dva važna koncepta, pravo prve prodaje (first sale doctrine) i pravedne primjene (eng. fair use).61 Prva prodaja se odnosi na fizički objekt (npr. knjiga) gdje vlasnik autorskog prava može kontrolirati prodaju i cijenu nove knjige, no kada korisnik kupi knjigu postaje njen vlasnik i može raspolagati s njom bez ikakvih ograničenja. Pravedna primjena dopušta korištenje određenih informacija zaštićenih autorskim pravom bez prethodnog dopuštenja vlasnika prava. To znanstvenicima omogućuje da citiraju određena djela koja su im potrebna za istraživanje, što znači da se pravedna primjena nikako ne smije koristiti u komercijalne svrhe. Ovakav koncept funkcionira u stvarnom okruženju, ali kako fizički objekt nestaje prenošenje prava u digitalnom okruženju nije jednostavno implementirati. Republika Hrvatska je prihvatila Bernsku konvenciju o zaštiti književnih i umjetničkih djela te Ugovor o autorskom pravu iz 1996. godine. Osnovne karakteristike hrvatskog zakona o autorskom pravu su da je zaštita djela postavljena na najširoj osnovi, da autor uživa moralna i imovinska prava te da se objavljivanje elektroničke knjige u bilo kojem obliku pokriva propisima koji se odnose na tradicionalno nakladništvo.62 Treba napomenuti da se povreda autorskih prava u tradicionalnom sektoru knjige i elektroničkim medijima sankcionira Zakonom o autorskom pravu i Kaznenim zakonom, no isto tako da još ne postoje propisi koji bi regulirali nakladništvo na elektroničkim mrežama. Zakone smo proučili pa se postavlja pitanje kako to funkcionira u stvarnosti u knjižnici? Tiskanu građu knjižnice nabavljaju kupnjom ili putem donacija te ona postaje njihovo trajno vlasništvo gdje su uvjeti posudbe korisnicima određeni od strane same knjižnice. U elektroničkom okruženju kupuje se pristup građi na određeno vrijeme putem dozvole za uporabu mrežne građe (site licence).63 Uporaba građe se regulira ugovorom, što dovodi knjižnice u nezavidan položaj. S jedne strane knjižnica može pregovorima pokušati izboriti da se izuzeci autorskog prava za tiskanu građu odnose i na elektroničnu, dok s druge strane mora biti svjesna da se dozvolom mogu ukinuti svi izuzeci od autorskog prava. Kako je zakonodavstvo podijeljeno oko ovog slučaja, a stvaratelji se sve više okreću elektronskoj građi, knjižnica mora sve češće popuštati pod pritiskom nakladnika koji ima određeni monopol samo kako bi dobila potrebnu građu i ispunila svoju osnovnu funkciju. Možemo zaključiti da su knjižnice u ovoj situaciji zakinute jer velika financijska sredstva se izdvajaju na građu koja se može koristiti na određeno vrijeme uz restrikcije koje odredi nakladnik. Da se sukob između otvorenog pristupa i prava autora pokušava riješiti pokazuje primjer alternativnog rješenja u obliku Creative Commonsa. To je neprofitna organizacija koja dopušta autorima da zadrže određena prava i pritom omoguće otvoren pristup svojim radovima u uvjetima koji su povoljniji od onih određenih zakonom o autorskom pravu. Organizacija nudi besplatne licence koje autor sam bira i na taj način određuje kolika je razina slobode kojom se njegov rad može dijeliti,

61

Arms, W.Y. Digital libraries. Cambridge,London: MIT, 2000. URL: http://www.cs.cornell.edu/wya/DigLib/MS1999/Chapter6.html 62 Živković, D. Elektronička knjiga. Zagreb: Multigraf, 2001. str. 197 63 Živković, D. Elektronička knjiga. Zagreb: Multigraf, 2001. str. 82

33


mijenjati, koristiti u komercijalne svrhe i sl.64 Definiran je cijeli spektar mogućnosti, od toga da su sva prava pridržana do bez ikakvog prava što autoru daje moć da omogući ili zabrani korištenje njegovog rada s obzirom na koje uvjete odabere. Iako je takav model licenciranja uspješan u svijetu digitalnih knjižnica, postoje slabosti od kojih se posebno ističu pitanje usklađenosti sa ugovornim pravilima autorskog prava te problem da Creative Commons ne osigurava dostatne informacije korisnicima o osiguranim pravima pri prihvaćanju CC licenci.

Veliki napori se ulažu kako bi se riješio sukob otvorenog pristupa i zaštite prava autora i prilično je jasno da je jedino logično rješenje pronaći ravnotežu koja će omogućiti zadovoljenje potreba i zahtjeva sukobljenih strana. Otvoreni pristup mora biti omogućen jer se na taj način efikasno šire informacije i znanje, a djelo autora treba s pravne strane biti priznato kao intelektualno vlasništvo. Razlog što situacija još uvijek nije razriješena je nespremnost na kompromise zbog pohlepnosti i zastarjelih zakona koji nisu dovoljno dobro definirani za elektronsko okruženje. Stoga, kada realno sagledamo situaciju nije neobično što su zakoni stari više od desetljeća još uvijek aktualni, što se ističe ljudski karakter u vidu pohlepe i moralne iskvarenosti, a nitko nije svjestan da time najviše pati društvo koje ostaje zakinuto za informacije i znanje koje je u današnje vrijeme od krucijalne važnosti.

64

Iglezakis, I.; Synodinou, T.; Kapidakis, S. E-publishing and digital libraries : legal and organizational issues. Hershey, PA: Information Science Reference, 2011. str. 346

34


10. Budućnost e-knjige U ljudskoj prirodi je znatiželja oduvijek zauzimala veliko mjesto, tako da se ne treba čuditi kada se pojedinci pitaju o mogućim smjerovima u kojima pojedina 'novotarija' može krenuti, bez obzira da li se radi o novoj životinjskoj vrsti, malom djetetu ili inovativnoj napravi. Kada se bavimo bilo kojom novom tehnologijom, teško je ne zapitati se: „Što će se dogoditi?“. Kako bismo pokušali ponuditi odgovor na to pitanje gledajući na budućnost eknjige, razmišljanja ćemo usmjeriti u dva smjera: mišljenjima suvremenih stručnjaka i povijesnoj perspektivi. Već površno pretraživanje Interneta daje mnoštvo članaka koji se sa više ili manje znanstvenog stajališta bave budućnosti tehnologije. Članak iz 2009. godine objavljen u Poslovnom dnevniku 65 pokušava prezentirati dvije suprotstavljene strane: čitatelje klasičnih knjiga i čitatelje e-knjiga. Zanimljiva je izjava Raya Bradburya, pisca svjetski poznate knjige Fahrenheit 451 citirana u navedenom članku: „E-knjige nemaju budućnost - to nisu knjige“. Njegovo mišljenje u navedenom članku nije argumentirano, ali ga je činjenica da je prva serija Amazon Kindlea rasprodana u pet i pol sati od puštanja na tržište već odavno demantirala. Većina prognostičara više ni ne raspravlja o tome da li će e-knjige zaživjeti u širokoj populaciji, već o tome u kojem će se pravcu razvijati.66 Najčešća predviđanja su da će većina novih izdanja biti u digitalnom obliku, a tek manji broj u tiskanom ili u oba oblika. Veća važnost wiki-knjiga, potkrepljuje to mišljenje. U skladu s takovim prognozama iznose se i mišljenja poput onog Dragana Golubovića: „Vjerujem da u skoro vrijeme e-knjige neće potisnuti tradicionalni oblik knjiga, ali se biblioteke trebaju pripremiti za čuvanje takve vrste građe.“67 Zanimljiv je i savjet Toma Chatefielda izdavačima: „Ovo je vrijeme nepredvidive budućnosti i duboke nesigurnosti. Ipak, izdavači se suočavaju sa vrlo jednostavnim izborom: ili će razvijati tehnologije koje će ispuniti očekivanja čitatelja ili će neko drugi, negdje drugo graditi budućnost knjige.“68 Uzevši u obzir usuglašenost predviđanja, mislim da je moguće s izvjesnom sigurnošću ustvrditi da je e-knjiga medij na koji treba računati, ali da isto tako ne smijemo ni zaboraviti na oblik koji je knjiga imala od Gutenberga do danas, prvenstven jer je takav oblik knjige mnogima prepoznatljiv i ljudi su na takav oblik naviknuli.

65

Barbara Matejčić, E-knjige-trenutak ili budućnost?, 14.05.2009., Poslovni dnevnik, URL: http://www.poslovni.hr/after5/e-knjige-trenutak-ili-buducnost-116234, 14.01.2013. 66 Marko Pejnović (?), Budućnost knjiga u post Gutenberg eri, 17.10.2010., Futurologija, URL: http://www.futurologija.com/2010/10/17/buducnost-knjiga-u-post-gutenberg-eri/, 14.01.2013. 67 Dragan Golubović, Biblioteke u digitalnom okruženju i digitalni formati kao „jezik“ razumijevanja među njima, BAM, URL: http://www.ceeol.com/aspx/getdocument.aspx?logid=5&id=b2e47b90b2c348da924dabd9add66e17, 14.01.2013. 68 Tom Chatfield (prevela Ena Stevanović), Kakva je budućnost e-knjige, 23.08.2012., Radio Slobodna Evropa, URL: http://www.slobodnaevropa.org/content/kakva-je-buducnost-e-knjiga/24683558.html, 14.01.2013.

35


Ne smijemo zaboravit da knjiga u obliku kodeksa, kakovu ju danas prepoznajemo nije postojala oduvijek i da je početkom srednjega vijeka imala jakog takmaca: knjigu u obliku svitka.69 U odnosu na svitak, kodeks se lakše pretraživao i bio je spretniji za korištenje – prednosti koje danas možemo prepoznati kao one koje e-knjiga ima u odnosu na klasičnu knjigu. Uzimajući u obzir činjenicu da je većina mlađe populacije danas navikla na korištenje računala i čitanje tekstova u digitalnom obliku, smatram da bi naše pitanje trebalo preoblikovati iz „Ima li e-knjiga budućnost? “ u „Ima li klasična knjiga budućnost?“, posebno za mlade naviknute na korištenje svih prednosti moderne tehnologije. Druga strana ipak tvrdi suprotno – za neke ljude knjige su neka vrsta vremenskih strojeva koji ih u sekundi mogu vratiti u prošlost. Oni svoje knjige ljubomorno čuvaju i usko su povezani upravo uz taj jedan primjerak neke knjige.70 Smatram da to iskustvo nije jednako kod osoba koje iz nekog razloga nisu u mogućnost imati svoju knjižnicu. Za dijete iz siromašne obitelji koje nikada nije posjedovalo vlastitu knjigu, izbjeglicu koja je pred užasom rata otišla iz svojeg doma samo sa odjećom koju je imala na sebi ili starca kojeg je njegova vlastita obitelj prognala u starački dom bilo koji primjerak omiljene knjige nosi istu draž kao i onaj izvorni, prvi koji je ta osoba držala u rukama. Za njih nije više bitan fizički objekt, već univerzalna ideja omiljene knjige, bez obzira u kojoj se fizičkoj manifestaciji javlja. Također, misao da digitalna knjiga ne može zadržati 'dašak vremena' u kojoj ju je osoba čitala, osobno mi je neshvatljiva. Kao predstavnik ruba te novije, 'digitalne' generacije znam da pojedine datoteke koje prenosim od računala do računala, kako tehnologija napreduje za mene nose uspomenu na neko drugo vrijeme, baš kao što zagubljena bilješka u knjizi nosi za Joa Quennana kojeg autor ovog članka citira. Nostalgija doista ovisi o generaciji, kako Catone kaže, i iako će starije generacije s nostalgijom u rukama držati knjigu, možda će na isti način netko od mojih vršnjaka gledati eknjigu, kopiranu po tko-zna koji put.

69

Stipčević, A. Povijest knjige. Zagreb : Matica hrvatska, 1985. Josh Catone, Why printed books will never die, 16.01.2013., Mashable, URL: http://mashable.com/2013/01/16/e-books-vs-print/, 17.01.2013. 70

36


Literatura Abdelaziz Abid, The World Digital Library and Universal Access to Knowledge,2009., URL: http://www.unesco.org/new/fileadmin/MULTIMEDIA/HQ/CI/CI/pdf/programme_doc_wdl.pdf Abdolmajid Mosavinia, A Survey on Digital Libraries and Its Important Role on the Arms, W.Y. Digital libraries. Cambridge,London: MIT, 2000. Arms, William. Digital libraries, 1.poglavlje: Technical developments, 2000. Arms, William. Digital libraries. prvo poglavlje: Economics. 2000. Barbara Matejčić, E-knjige-trenutak ili budućnost?, 14.05.2009., Poslovni dnevnik, URL: http://www.poslovni.hr/after5/e-knjige-trenutak-ili-buducnost-116234, 14.01.2013. Batnožić S., Digitalizacija starih izdanja // Vijenac, Ciglenečki, Nino. Razvoj računala kroz povijest. http://www.zbrdazdola.com/infobible/infobible/razvoj_racunala_kroz_povijest.htm Comparison of e-book formats. 4.12.2012. URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Comparison_of_ebook_formats Description of the new features in Word 2000, 8.12.2006, http://support.microsoft.com/kb/217198(13.1.2013.) Development of E-Learning and Life-Long Education, URL: http://www.elearningap.com/eLAP2008/Online/11_fullpaper_Abdolmajid%20Mosavinia.pdf Digital vs traditional libraries, 1999., URL: http://www.wtec.org/loyola/digilibs/02_03.htm Digitalni akademski repozitorij URL: http://dar.nsk.hr/ (7.1.2013.) Does the Brain Like E-books?.2009. URL: http://roomfordebate.blogs.nytimes.com/2009/10/14/doesthe-brain-like-e-books/ (27.12.2012.) Dragan Golubović, Biblioteke u digitalnom okruženju i digitalni formati kao „jezik“ razumijevanja među njima, BAM, URL: http://www.ceeol.com/aspx/getdocument.aspx?logid=5&id=b2e47b90b2c348da924dabd9add66e17, 14.01.2013. Dražen Jurman, URL: http://www.djurman.com/tekst/net/nakladnistvo.htm Druga generacija računala. http://hr.wikipedia.org/wiki/Druga_generacija_ra%C4%8Dunala E-book formats - PDF and EPUB Comparison. 9.12.2012. URL: http://www.simpopdf.com/resource/ebooks-formats-pdf-and-epub-comparison.html Ebook Sales Surpass Hardcover for First Time in United States. 17. 6. 2012., URL: http://mashable.com/2012/06/17/ebook-hardcover-sales/ E-book, 7. 12. 2012., URL : http://en.wikipedia.org/wiki/E-book E-knjiga, 26. 10. 2012., URL: http://hr.wikipedia.org/wiki/E-knjiga Gutenberg. // Hrvatski obiteljski leksikon. Zagreb : EPH : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005- . Sv. 4. Henneberg, I. Autorsko pravo str. 77 Iglezakis, I.; Synodinou, T.; Kapidakis, S. E-publishing and digital libraries : legal and organizational issues. Hershey, PA: Information Science Reference, 2011. str. 346 Josh Catone, Why printed books will never die, 16.01.2013., Mashable, URL: http://mashable.com/2013/01/16/e-books-vs-print/, 17.01.2013. Jun Sun; Javier Flores; Jesus Tanguma. E-Textbooks and Students’ Learning Experiences. // Decision Sciences Journal of Innovative Education; January 2012, Vol. 10, Issue 1, p63–77. URL: https://proxy.knjiznice.ffzg.hr/proxy/nphproxy.cgi/00/http/onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1540-4609.2011.00329.x/full . (28.12.2012.) Kiš Miroslav. Englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski informatički rječnik, Zagreb, Naklada Ljevak, 2000., str. 983 37


Korat, O. ; Shamir A. Electronic books versus adult readers: effects on children's emergent literacy as a function of social class. // Journal of Computer Assisted Learning; June 2007, Vol. 23, Issue 3, p248–259. URL: https://proxy.knjiznice.ffzg.hr/proxy/nphproxy.cgi/00/http/onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1365-2729.2006.00213.x/full. (27.12.2012.) Marko Pejnović (?), Budućnost knjiga u post Gutenberg eri, 17.10.2010., Futurologija, URL: http://www.futurologija.com/2010/10/17/buducnost-knjiga-u-post-gutenberg-eri/, 14.01.2013. Microsoft Word. http://en.wikipedia.org/wiki/Microsoft_Word norma ISO 9707:1991 Pismenost: http://free-bj.t-com.hr/logoped/materijali/pismen_cip.htm Povijesni pregled razvoja računskih strojeva. http://matematikairacunalstvo.weebly.com/uploads/1/4/1/4/14147061/povijest_racunala.pdf Povijest Pisma: http://www.knjiznicari.hr/UDK02/images/4/42/Povijest_pisma.pdf Razvoj tiska: http://www.slideshare.net/DominikPavicic/razvoj-tiska Shop for e-book readers: URL: http://shopper.cnet.com/4566-3508_9-0.html Spilje: http://hr.wikipedia.org/wiki/Paleoliti%C4%8Dka_umjetnost Stančić, H. Digitalizacija. Zagreb : Zavod za informacijske studije, 2009. Stari hrvatski časopisi : portal digitaliziranih časopisa URL: http://dnc.nsk.hr/Journals/Default.aspx (7.1.2013.) Stipčević, A. Povijest Knjige. 2. (prerađeno i dopunjeno) izd. Zagreb : Matica hrvatska, 2006. Stipčević, A. Povijest knjige. Zagreb : Matica hrvatska, 1985. Tehnologija tiska: http://bib.irb.hr/datoteka/436171.8_BOLANA-GOLUBOVI.pdf The history of Microsoft - 1989., 14.5.2009, http://channel9.msdn.com/Series/History/The-History-ofMicrosoft-1989 Tom Chatfield (prevela Ena Stevanović), Kakva je budućnost e-knjige, 23.08.2012., Radio Slobodna Evropa, URL: http://www.slobodnaevropa.org/content/kakva-je-buducnost-e-knjiga/24683558.html, 14.01.2013. Total Twilight Franchise Sales / Revenue. 11. 27. 2012., URL: http://www.statisticbrain.com/totaltwilight-franchise-sales-revenue Underwood G. ; Underwood J.D.M. Children's interactions and learning outcomes with interactive talking books. // Computers and Education; January 1998, Vol. 30, p95–102.URL: http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0360131597000845 .(27.12.2012.) URL: http://www.cs.cornell.edu/wya/DigLib/MS1999/Chapter6.html URL: http://www.digitalne-knjige.com/linkovi.php URL: http://www.gadgeterija.net/2011/09/09/in-memoriam-posljednji-pozdrav-michaelu-hartuutemeljitelju-projekta-gutenberg/#.UOr16ayCXTp URL: http://www.matica.hr/Vijenac/Vij171.nsf/AllWebDocs/Digitalizacijastarihizdanja (7.1.2013.) What's new in Microsoft Office Word 2007, http://office.microsoft.com/en-us/word-help/what-s-newin-microsoft-office-word-2007-HA010074224.aspx Xia Lin - Hubbard. Cons of Electronic, Books of the Future, 2000. Xia Lin - Hubbard. Evolution of the Book, Books of the Future, 2000. Xia Lin - Hubbard. Pros of Electronic, Books of the Future, 2000. Xia Lin - Hubbard. Types of Electronic Books, Books of the Future, 2000. Xia Lin - Hubbard.Conclusion and Predictions, Books of the Future, 2000. Zakon o knjižnicama, 1997., čl. 7 Živković, D. Elektronička knjiga. Zagreb : Multigraf,2001.

38


proba