Višnja Kosović
Dogorijeva svijeća nad Brezjem Pesme 1995 Brezje je moja rodna, Gračanica moja duhovna zavičajnost. To su oni izvorni plamičci koje dobijamo po rođenju i nosimo do smrti, urastajući u njih i oni u nas. Svjesni smo ih samo katkada, a predajemo ih vremenu, da vremena ne bi ostala u tami.
Sadržaj •
•
Kletva ili metafora o Čovjek o Kad dođe vrijeme o Da li će o Ditiramb o Jutro se uvilo u svoju sjenku o Tajne svitanja o Tebi koji si usnuo ljepotom o Tuga ili obmana o Moje vrijeme o Ranjena riječ o Topao ljudski pogled o Usnula riječ o Proljeće o Brezje o Treba mi o Pjesma Sive riječi o Rođenje pesnika o Homere o Dečani o Gračanički sabor o Bez pokajanja i bez stida o Sive riječi o Riječi tuge o Nemojte, molim vas o Kamen o Ranjeno vrijeme o Rastakanje o Sačuvaj Bože ljubav i tugu o Stid o Zagrljaj budući o O spisateljici
Kletva ili metafora Čovjek Čovjek je svijeća koja dogorijeva Plamičkom bola i plamičkom stida
Kad dođe vrijeme Kad dođe vrijeme svih vremena I Logos počne riječi da vida Crveno će biti riječ prevare Riječ krvi i riječ stida
Da li će Da li će oko moći sutra Vidjeti zemlju, čovjeka gaj Ako u njemu na kraju zjene Ne treperi pradavni, iskonski sjaj Da li će ruka moći sutra U zagrljaj topao da se svije Ako se na dlanu, urezan tajno Pradjedovski žulj ne krije Da li će riječ moći i sutra Pojati skaze, poruke davne Ako ne oživi sakralne riječi Iz naše knjige starostavne
Ditiramb Pogled, drhtaj života U stisku ruke let Ditiramb grudi probudi muziku Ovjenča muzika ljubav u letu
Jutro se uvilo u svoju sjenku Jutro se uvilo u svoju sjenku Zoru precrta noć iz skoka
Dan se rasprsnu u svjetlu oka Tumara trajanje po umornoj zjeni Da li nas je zatočilo vrijeme Ili je vrijeme zatočeno u meni? Koraci dugi, što budućnost gaze Sramno pljuju na mog roda staze A mole ptice, zemlja i trava Za pleme što poštuje mitose i sjeni Da li nas je porobilo vrijeme Ili je vrijeme porobljeno u meni? Rijeke što šume slavjanskom tugom I neumornom stazom dugom Pričaju kamenu, zvijezdama i moru O našem trajanju i čistom izvoru I pojala bih al' mi pade ćutnja Po usnama i umornoj zjeni Da li su nas onijemile riječi Ili su riječi onijemile u meni?
Tajne svitanja Kad posljednji zrak Ozari moje Brezje Podari mu tajne I zarobljen zapadom klone Tad moje Brezje Tajne sunca privije na grudi Svijet pokrije tišinom Da u miru spavaju molitve i ljudi A ujutru svetački i lako Iznjedri zoru ispod skuta svog I tako čuva tajne svitanja A moje Brezje čuva Bog
Tebi koji si usnuo ljepotom A Pupoljak namignuo toplinom života Svitanje se privilo uz bistrinu dana Šum riječi pronašao poj ptice kraj plota Grijeh se oprao suzom pokajanja
Tebi koji si usnuo ljepotom Čuvam ljepotu snova
Tuga ili obmana Uvela grana stoljetnog hrasta Tek da se vrijeme životu naruga Ljepota šara kaplje pod suncem Obmana je, ili je duga Istrajnost sunca u prkosnom hodu I svjetlost gorda svakoga dana Toplina rodna jesenjeg ploda Mudrost je kosmosa ili je obmana I sjenka ova što mi grudi tavni Krade mi osmijeh i bistrinu dana I nekom drugom moje nade nudi Tuga je moja ili je obmana
Moje vrijeme Moje vrijeme skupljeno u boru Traži kletvu ili metaforu Da kaže vječnosti što vremena vida Koliko laži Koliko prevare Koliko patnje A nigdje stida
Ranjena riječ Ovo je vrijeme ranjenih riječi Koje više ne mogu sniti Ogluvjele za molitvu i pjesmu Samo nad kletvom još mogu bditi Od ovog vremena, u moje Brezje Jednu ću ranjenu riječ skriti Pod toplinom iskonskih breza Skazom će se osaniti I blagost listanja moga Brezja Od kletve će je iscijeliti
Molitvom će čuti ljepotu I riječ će pjesma biti
Topao ljudski pogled Hladna zemlja ispod hladnog neba Na zrake sunca spustio se led Zemlja ćuti promrzlom klicom I čeka topao ljudski pogled Hladna sadašnjost grči se u klupko Budućnost i prošlost prekrio je led Izgubljeno vrijeme promrzlim tokom Traži topao ljudski pogled Hladne metafore i hladne kletve Molitve i pjesme zarobio led Uvenula i promrzla riječ Vapi topao ljudski pogled
Usnula riječ Na dnu dubine usnula riječ Po njoj pala prašina trajanja Nagomilala se strahotna tama I guta svaku iskru zrenija Dok riječ spava na iskonu sama Ja molim usnu da probudi riječ Prvotnu, što nas na iskonu čeka Da svojim buđenjem odagna tamu I spase čovjeka od čovjeka
Proljeće Iz njedara zemlja pruži klicu suncu Grudima poteče majčinska toplota Napupi breza iskonskom tajnom Na starome hrastu prene se ljepota Pčela šapne cvijetu rimu o životu Blagošću se oglase atonska zvona Sine lice slavjanskoj Vesni I rasani se Persefona
Leptir poleti, Ad zaćuti Jorgovan mirisom kletvu spriječi Zatreperi breza božanskim ritmom Molitvom i pjesmom procvjetaju riječi
Brezje Ima jedno Brezje, koje lista ćutnjom Pojem nekazljiva njegova ljepota Ima jedno Brezje, koje tajnom snaži Tanane i lake izvore života Ima jedno Brezje, za njim traga vrijeme A ono daleko u vječnosti biva Ima jedno Brezje, koje tajnom snaži Želju da se voli, prašta, da se sniva
Treba mi Treba mi suza zjene koja rađa Besuzan je pogled, beznadan i kruti Prometejskim sjajem da takne nadanje U dubini oka trajanje se sluti Suzom se oko i bistri i muti Al nadanje se, nadanje se ćuti Treba mi toplina starostavne riječi Hladnim smo slikom zaodjenuti Poljupcem slova da vrati ljubav Poeme koju će vjekovi čut U toplini riječi pjesma se sluti Al' ljubav se, ljubav se ćuti Treba mi staza majčinoga poja Kojom se novo raskršće sluti da skine plašt edipskog prokletstva Kojim su vjekovi odjenuti Na raskršću se snaže i patnje i puti Al' ljepota se, ljepota se ćuti
Pesma Pjesma i tajna Vjenčane nadvremenom
Tihuju visoko Kao Atos i Jugovića Tuga
Sive riječi Rođenje pjesnika Apolon Dionisu pruži ruku U zagrljaj bratski Orfej liru dohvati Ritmom boginja zaigraju muze Zvijezde se prospu na proljeća i suze Homerov vrt procvjeta Zablistaju riječi i vali na vodi I pjesnik se rodi Čežnja ga u naručje primi Sa Atosa i Gračanice Spusti mu se božanski sjaj na lice
Homere O slijepi te riječ paganska Da nadiđeš sva gledanja Slijepi Homere Da ugledaš stazu bogova I pođeš vođen riječju paganskom Homere putniče Da sretneš bogove srdite i vječne I pozdraviš ih riječju paganskom Homere paganine Da skineš veo sa tajne bogova Riječju paganskom Homere tajno Da vidiš ljepotu najveću tajnu I zapjevaš joj riječju paganskom Homere pjesniče Da eho pjesme riječi paganske Postane vječan Vječni Homere
Dečani Kanula suza podno Dečana Da oči opere ljepotom Da nam posveti plakanje Sinuo zračak iznad Dečana Da misao izbistri zrenijem Da nam prosvijetli pamćenje Glasnuo se poj iz Dečana Da kletvu pretvori u pjesmu Da nam sačuva trajanje
Gračanički sabor Ako je neko ostao bez staze Kojom je pošao i ne zna dokle Ako nekog prije rođenja Neko teškom kletvom prokle Ako je nečije vrijeme ranjeno Ostalo bez molitve i bez stida Ako neko hoće svoju Lažju ranjenu riječ da vida Ako je nečije oko mržnjom Zamućeno, ostalo bez sjaja Ako je neko ostao bez groba Pradjedovske zemlje i bez gaja Ako je neko, ako je neko... I svih vremena nemirima Pred Gračanicom kosovskom, srpskom Zakazuje se sabor svima Da sine lice Gračanice Sa svakog vremena da skine sjene Da se upale svijeće kosovske Nebeske, zemaljske, vanvremene I svjetlost kosovska, gračanička Daće mir svim nemirima U liku srpske Gračanice Vječnost svoju svjetiljku ima
Bez pokajanja i bez stida Krvari budućnost zgrčena u klupko Sadašnjost prošlosti korijen kida Zapadni orkan kovitla vrijeme Bez pokajanja i bez stida Limene riječi zarobe molitvu Gračanica bezglasno rida Zamutiše joj nasušne izvore Bez pokajanja i bez stida Ko će bistriti nasušne izvore Ko će ranjeno vrijeme da vida Ako usahne i posljednja kaplja Kaplja pokajanja i kaplja stida
Sive riječi Sive riječi pepela i laži Grakću nisko, ko bez krila ptice Nakljukane otrovnim vremenom Nad životom pletu rugalice Život njihan paukovom mrežom Uljuljo se u svoju sramotu Oslijepio i okom i čežnjom Za iskonsku, božansku ljepotu Ja na lađi otrovnog vremena Oko mene zlosti i urote Tražim zaklon i smiraj riječi Ispod glaska izvorne ljepote A taj glasak iskonski i laki Poju mi moga Brezja ptice I poju mi blagosna zvona Moje vječite Gračanice
Riječi tuge Kad Zapad baci Sivu sjenku na Istok I onijeme ptice Postane dalek govor Hilandara i Studenice Kad ruke ne mogu U zagrljaj da se sklope I mrze se oni Koji istom riječju zovu Boga Kad se pogaze Sve pradjedovske duge Gračanica veo žalosti Stavi na lice Tad utrnu Sve riječi druge Ostanu moćne i same Riječi tuge
Nemojte, molim vas Nemojte, molim vas, sramom i kamom Krojiti vrijeme i Gračanici lice Nemojte hladnom i snažnom šakom Lediti prostore, krotiti poj ptice Nemojte, molim vas, okivati riječi Graditi Logosu gvozdeni hram Nemojte čizmom gaziti nadanja Na moj rod bacati strijele i sram Nemojte, molim vas, tavniti svitanja Otimati grudi majci i ženi Nemojte, nek žive poljupci i pjesme Nek žive oprosti i molitve u meni
Kamen Kamen je mogućnost zatočene i zaboravljene tajne Tamo gdje je sve već odavno znano Kamen je kazivanje ćutnjom Da je pomrčina samo usnulo svjetlo, Bogom dano Kamen je pjesma tišini Nadahnuta ljubavlju i slavjanskom dugom Kamen je riječ trajanja Zaćutala, pred živim Bogom, Jugovića tugom
Ranjeno vrijeme Tamo gdje je riječ porodila vrijeme Da budu zore ptice i vali Da pojanja ne onijeme Tamo gdje je luča zagrlila vrijeme Da budu buđenja, susreti i Brezja Da svitanja ne onijeme Tamo gdje je suza oplodila vrijeme Da budu skazi, zrenija i nade Da trajanja ne onijeme Tamo ću od bludi skriti Moje ranjeno vrijeme Samo da pjesme ne onijeme
Rastakanje Korak, staza, čovjek U jednu stopu svijet će stati Brisaće vali puteve i stijenje Trag i pjesma neće posustati Izvor, more, čovjek U jednu suzu kosmos će stati Rastakaće se tokovi i kule Kaplja i pjesma neće odustati Trajanje, vrijeme, čovjek U jedan trenut vječnost će stati Trovaće ravnodušja jutra i ptice Tihovanje i pjesma sve će okajati
Sačuvaj bože ljubav i tugu Sanjači tmine i zlosti oni što žive svojom mržnjom i tuđom riječju Opet "svoje jevanđelje" pišu našom krvlju Spališe mi Brezje Sledi mi se suza i u letu ptica Al' mi u pogledu osta Gračanica Na Molitvištu mi sagradiše crnu prugu Al" sačuvaj mi Bože Gračanicu i tugu Pljuvači na tuđe molitve i nade Oni što u okove stavljaju i pjesme Na slavjanskom ruhu pišu rugalice Al' sačuvaj Bože slavjansku ljepotu i lice Lovci na zvijezde i na vječnost Oni što ne znaju za ono što se ne smije Vrte čovjeka i vrijeme u zapadnom krugu Al' sačuvaj Bože čovjeku ljubav i tugu
Stid Rumenilo zore, to je samo stid Još neodraslog i neokaljanog dana Za sva buduća i prošla Laži, sužanjstva i umiranja
Zagrljaj budući Kad potrošiš sjećanje i pjesme I porobiš vrijeme na svom putu dugom Zagrliću te prevareni svijete Srpskim Oprostom i Jugovića Tugom
Višnja Kosović Rođena je 1958. godine u Brezju, na Majevici u Republici Srpskoj. Profesor filozofije, psihologije i logike. Objavljivala filozofske eseje, aforizme i poeziju. Prevodi sa njemačkog i starogrčkog. Živi i radi u Herceg Novom.