>>>test
BMW R 1200 GS Adventure
Nožni oslonci su nazubljeni, za beskompromisnu terensku primjenu pa bi mogli oštetiti lakirane cipele ukoliko ste s Adventureom u odijelu krenuli u grad
Poluga stražnje kočnice lako se podešava za vožnju u sjedećem odnosno stojećem položaju
Široki upravljač dobar je orjentir za širinu kofera, prilikom vožnje u naseljima, a spremnik goriva od 33 litre jedan je od upečatljivih detalja ovog općenito vrlo upadljivog motocikla Ovaj bavarski motocikl svakako zaslužuje pohvale po pitanju voznosti, ali u zabludi je svatko tko pomisli da ga to čini okretnim poput kakvog supermoto modela. Zakoni fizike nisu ukinuti kada je riječ o BMW GS Adventure, pa valja uzeti u obzir vrijednost njegove mase i činjenicu da mu težište nije posebno nisko. Kroz gušće nanizane zavoje opredijelili smo se za "normal" ili "sport" podešenje ESA sustava odnosno ovjesa, a tada je upravljanje preciznije i s manjom zadrškom. Ukoliko kroz oštri zavoj mislite proći s "udobno" podešenim ovjesom, budite sigurni da će motocikl barem donekle proširiti putanju. Sportski način rada ovjesa osigurava savršeno praćenje zadanih putanja, a osjećaj naginjanja s ovako velikim i visokim motociklom je zaista osebujan. Potrebno je nešto vremena kako bi se vozač naučio vjerovati specifičnom prednjem i stražnjem ovjesu, ali kada jednom steknete 66
mOTO pULs
br. 110/8./2010.
povjerenje, suživot vozača i motocikla postaje prava uživancija. Gotovo isto vrijedi i za odlične kočnice, koje na prednjem kraju ujedno otvrdnjavaju ovjes kako motocikl ne bi "tonuo" prilikom kočenja. Adventure je zapravo zamišljen tako da vozača liši većine osjećaja poput vibracija i udaraca s ceste, a to donekle otupljuje povratne informacije koje motocikl šalje vozaču. Ipak, kada nakon nekoliko stotina kilometara zbližavanja vozač i motocikl nađu zajednički jezik, svatko tko se odluči postaviti između njih postaje neprijatelj. BMW R 1200 GS Adventure pun je iznenađenja, a najveće je zapravo to s koliko sigurnosti ga je moguće provlačiti kroz iznimno uske zavoje. Koliko god velik bio, nakon što vozač prepozna koliko ranije treba početi ulaziti u zavoje i ulovi ritam ovog grmalja, vožnja postaje beskrajno zabavna, a što je još bitnije - ostaje vrlo sigurna.
Priča o "zbližavanju" može se proširiti i na komentar terenske vožnje, s kojom smo bili umjereni radi neosporno velike težine. No, kako su kilometri prolazili, stjecali smo dojam da se popis stvari koje ne možemo učiniti na Adventureu sve više smanjuje. Na početku je taj popis uključivao puno toga, a kako se naše druženje bližilo kraju sveo se na svega nekoliko točaka, iako vjerujemo da bismo "vožnju pustinjom" i slične stavke nakon još nekog vremena također prekrižili. Po pitanju vožnje je Adventure nalik ženi pozamašnih gabarita kojoj nitko ne želi prići i pitati ju za ples, ali kada se netko na to jednom odluči, jednostavno ne želi da glazba stane. Možda jest golem, ali elegancija i sklad koji krase njegove pokrete razoružat će sve one koji upiru prstom i komentiraju izgled vašeg plesnog partnera, bez da su sami doživjeli koliko je zapravo dobar.