Page 1

bosna i hercegovina

a

am me -a

rk Zbi

Ljubavno pismo Mostaru pr

ic

a

i

pj es a

ou r Y e m ma s m a Mostar Su

2017

th

o Pr

gr


Urednica Asha Siad

Urednik Russ Wiltshire

Pomoćnica Urednika Ajdina Aličić

Pomoćnica Urednika Ivona Cvitić

Dizajneri Kinza Arshad Komal Ayub

Prijevod Vlatka Lučič

Saradnici

Učenici i osoblje Mostarskog ljetnog omladinskog programa

Selma Hodžić Zoom Photography


Ova knjiga posvećena je učenicima i učenicama MSYP-a, volonterima, prijateljima i donatorima koji su pomogli da ovaj projekt zauvijek živi u uspomenama naših autora i autorica.


Predgovor učenica MSYP-a Ljubavno pismo Mostaru zbirka je pjesama i pisama koju su sastavili srednjoškolci iz Mostara, učesnici/ce ljetne škole Ljetni omladinski program Mostar (Mostar Summer Youth Programme). Knjigu smo napisali uz pomoć instruktorice Ashe Siad koja nam je vodila nastavnu poezije i kreativnog pisanja za vrijeme MSYP-a 2016. U ovoj knjizi, mi mladi promatramo pomnije sebe i svoje društvo. Istražujemo tematiku nejednakosti, unutarnjih previranja i naravno grada Mostara sa svojim dobrim i lošim stranama. Mostar je prelijepo mjesto i ne treba se dugo tražiti da bi se pronašla inspiracija — njegov šarm vas naprosto obuzima. Mjesto je to mnogih suprotnosti — i lijepo i ružno prenijeli smo u pjesme i pisma. Budući da svakodnevno živimo ovdje, grad nam je postao monoton i izgubili smo moć zapažanja ljepota našega grada. Asha nam je dala izazov da otvorimo svoje oči jednostavnim svakodnevnim stvarima i pokušamo pronaći inspiraciju u onome što nas okružuje. Dobili smo prostor u kojemu se možemo izraziti, izreći svoje brige, i govoriti o onome što nas čini ponosnima. Dolazimo iz Mostara i okolnih područja u Bosni i Hercegovini i Balkanu. Mi smo mladi ljudi, imamo mnogo nade i mnogo boli, što smo nastojali pokazati kroz ovu knjigu. Pokušavamo se predstaviti, reći ljudima da smo ovdje i da želimo da se naši glasovi čuju. Mi, autori ove knjige, ljudi smo poput vas, koji vas pokušavaju inspirirati i ganuti. Poezija je umjetnost ritmičke kompozicije, pisane ili usmene, čija je svrha zadovoljiti lijepim, imaginarnim i uzvišenim mislima. U ovoj knjizi, moćna, dinamična i energična priroda poezije isijava kroz naše riječi. Pisma u ovoj knjizi su nastala kroz vježbe na našoj radionici poezije. Sudionici su imali zadatak misliti i pisati o Mostaru, rodnom gradu većine nas. Naravno, neki od sudionika bili su u posjeti Mostaru po prvi put i njihovi utisci i mišljenja o gradu i stanovnicima grada su bili drukčiji od utisaka Mostaraca. Vježba je bila veoma uspješna zato što su svi autori pronašli i podijelili skrivenu ljubav za pisanje i poeziju. Također, vježba je pomogla da se otvore i razgovaraju o gradu na rijeci Neretvi koji se suočava s mnogim izazovima, i pored


svoje prošlosti i predrasuda, to je lijep grad koji nosi strast i želju da postane bolje mjesto za svoje mlade obožavatelje. Mladi Bosne i Hercegovine veoma su nadareni i dajemo sve od sebe da pošaljemo pozitivnu poruku svijetu, usprkos tome što mediji katkada šalju dvosmislene poruke. Život u Bosni i Hercegovini zna biti težak za mladu osobu zato što često nemamo priliku da unaprijedimo svoje znanje, isprobamo nove stvari kao što je neformalno učenje ili da se zainteresiramo za stvari koje nisu veoma praktične ovdje. Unatoč tome, mi dajemo sve od sebe da se naši snovi ostvare. Mi smo mladi koji inspiriraju svojim ciljem da predstavimo svoju državu i da budemo ponosni na to što jesmo i što smo do sada učinili. U tome važnu ulogu čine naši hobiji. Oni nam pomažu da imamo velike snove, da pobjegnemo od stvarnosti i stvaramo umjetnost. Naši sportaši, filmaši, glumci, pjevači i pisci su mladi nadareni ljudi koji inspiriraju i čiji uspjeh stvara promjenu i ostavlja dojam. Mnogi od nas imaju neke skrivene talente koje se bojimo pokazati. Tu upada pisanje. Pisanje nam omogućava da ukažemo na mane u našem društvu i mi se nadamo, potakne neke promjene. Zahvaljujući Mostarskom ljetnom omladinskom programu, nama ne samo da je dano mjesto i prilika da pišemo, nego i ogromna inspiracija i poticaj da koraknemo u nepoznato; mjesto gdje su mnogi mladi pisci pronašli svoj talent po prvi puta. Zahvalni smo osoblju, volonterima i učiteljima na programu. Promatrajući njihov entuzijazam, učenici su šire otvorili oči i otkrili da mjesto u kojem žive nudi mnogo više nego što su mislili. Svaka pjesma i svako pismo nose svoju unikatnu poruku, ali jedna stvar oko koje se svi slažemo je da smo naučili nešto novo o Mostaru, ali i o sebi, i želimo podijeliti to iskustvo sa tobom, dragi čitatelju. - Iva Krešić i Sunčica Humačkić


Mjesto zvano Mostar

Grad Mostar, smješten na obali rijeke Neretve, najveći je grad Hercegovine. Kao važno središte trgovine i kulture tijekom nekoliko stoljeća, Mostar ima dugu i zadivljujuću povijest. Bio je važan grad za vrijeme osmanlijske i austrougarske vladavine, i u novijoj prošlosti za vrijeme Jugoslavije. Tijekom rata u ranim 1990-ima bio je mjesto teške i dugotrajne borbe koja je uzrokovala uništenje mnogih građevina uključujući povijesni kameni most koji je spajao obale Neretve više od 400 godina. I dok je rat nedvojbeno ostavio svoj trag na strukturu i stanje grada danas, Mostar je opet postao važno središte kulture i ekonomskog razvoja hercegovačke regije. Grad ima popunjen kalendar filmskih festivala, književnih, glazbenih i umjetničkih događanja. Obgrlio se oko i duž svjetlucave zelene boje rijeke Neretve, okružen tamnim brjegovima koji u sumrak ožive u jarko narančastoj boji. Ulice od kaldrme, avenije okružene stablima, pokojom ruševinom i monumentalnom arhitekturom, te više kafića nego se čini mogućim, čine Mostar gradom punim kontrasta.


Mostarski ljetni omladinski program predstavlja Ljubavno pismo Mostaru

U ovoj knjizi istražujemo tematiku nejednakosti, unutarnjih previranja i naravno grada Mostara sa svojim dobrim i lošim stranama. Mostar je prelijepo mjesto i ne treba se dugo tražiti da bi se pronašla inspiracija — njegov šarm vas naprosto obuzima. Mjesto je to mnogih suprotnosti — i ljepo i ružno prenijeli smo u pjesme i pisma. Budući da svakodnevno živimo ovdje, grad nam je postao monoton i izgubili smo moć zapažanja ljepota našega grada. Asha nam je dala izazov da otvorimo svoje oči jednostavnim svakodnevnim stvarima i pokušamo pronaći nadahnuće u onome što nas okružuje. Dobili smo prostor u kojemu se možemo izraziti, izreći svoje brige, i govoriti o onome što nas čini ponosnima. Poezija je umjetnost ritmičke kompozicije, pisane ili usmene, čija je svrha zadovoljiti lijepim, imaginarnim i uzvišenim mislima. U ovoj knjizi, moćna, dinamična i energična priroda poezije isijava kroz naše riječi.


O Mostarskom Ljetnom Omladinskom Programu Mostarski ljetni omladinski program (Mostar Summer Youth Programme, MSYP) je obrazovni program u gradu Mostaru, u osnovan 2014. godine zahvaljujući malom timu lokalnih i međunarodnih volontera — diplomiranih studenata humanističkih, političkih i društvenih znanosti. Postao je uhodan i učvršćen u kalendaru grada Mostara i s ljubavlju prihvaćen od strane mladih ljudi koji u njemu sudjeluju. Jedan od mladima najprivlačnijih aspekata MSYP-a je edukacijski model koji pruža alternativu formalnom državnom obrazovanju i podijeljenom edukacijskom sistemu. Format koji kombinira radionice, vannastavne aktivnosti i nastavu u učionici, balansira teorijsko znanje i praktične vještine kako bi stvorio privlačno i interaktivno iskustvo. Stil poučavanja također izlaže sudionike novim načinima učenja i ohrabruje slobodno izražavanje i kritičko mišljenje. Inkluzivna priroda programa i jedinstven kurikulum, promoviraju integraciju i zajedništvo. Dojmovi sudionika i učeničke evaluacije pokazuju kako oni visoko cijene multietnički i interkulturalni karakter programa, jer im daje priliku stvoriti nova prijateljstva i steći bolje razumijevanje za njihov grad, državu, ali i šire. Također, šarolik opseg nastavnih predmeta pruža sudionicima uvod u oblasti koje inače nisu uključene u njihove škole. MSYP također nastoji proširiti vidike učenika/ca tako što ih izlaže prilikama u domaćem poduzetništvu, obrazovanju i volontiranju. Omogućuje im da istraže načine na koje mogu utjecati na svoju vlastitu budućnost kao i budućnost svoje zajednice. Rezultat je skupina mladih koji su aktivno uključeni u osobni i društveni napredak.


Vlastito izražavanje je od vitalnog značenja u ovom procesu. Sudionici su ohrabreni da iskažu svoje stajalište u razredu, kroz debate i diskusije. MSYP pruža sudionicima i sudionicama priliku da oblikuju sadržaj programa i nudi im više načina za njihovo kreativno izražavanje. Na MSYP-u sudjeluje u prosjeku 70 sudionika svake godine, u dobi od 14 do 19 godina, većinom iz Mostara i okolnih područja, no također ga ima priliku pohađati i manji broj mladih iz drugih država. Oko 15 članova osoblja i mnogi gosti govornici iz cijele Bosne i Hercegovine i svijeta su pozvani da doprinesu programu unutar tri tjedna radionica, događaja, jednodnevnih izleta i kurseva u učionicama. MSYP je neovisan program. Nije povezan sa nijednom političkom, religijskom ili korporativnom organizacijom. Financira se putem grantova, donacija, sponzorstava i individualnih kontribucija, a moguće ga je sprovesti samo zahvaljujući pomoći posvećenih i marljivih volontera. U svojoj srži, MSYP ima svrhu osnažiti mlade.

Sho Igawa, Vlatka Lučić, Freya Nowell, Russ Wiltshire & Darijn Zwart


Sadr PISMA

1. Adna Marić, str 14 2. Alina Mateos-Horrisberger, str 16 3. Monika Tomić, str 17 4. Max Green, str 18 5. Lara Šarić, str 19 6. Habiba Ačkar, str 20 7. Faris Begović, str 22 8. Ena Vidačković, str 24 9. Natalija Petrović, str 25 10. Nikolina Vuković, str 26 11. Josip Barišić, str 27 12. Ivona Cvitić, str 28 13. Sunčica Humačkić, str 30 14. Adi Maksumić, str 32 15. Iva Krešić, str 34 16. Anoniman/na, str 35

10


ržaj poezija

1. Beskorisna zvijezda, Armina Šito str 39

16. Stoji Stari, s vodom raygovara, Ajdina Aličić str 68

2. Slobodna, Ana Gvozdić str 41

17. Zid, Lana Ionie Hadžiosmanović str 71

3. Golubica, Iva Krešić str 42

18. Rub, Armina Šito str 72

4. Povratak, Faris Begović str 45

19. Dječak, Monika Tomić str 75

5. Dvije ruke, Monika Tomić str 47

20. Pametni telefon, Armina Šito str 77

6. Slobodan, Ena Vidačković str 49

21. ljubav, Monika Tomić str 78

7. Ubistvo, Sunčica Humačkić str 50

22. Stojeći visok, Lara Šarić str 80

8. Ljudi, Lara Šarić str 53

23. Drži ruke, Ena Vidačković str 83

9. Smisao, Josip Barišić str 55

24. Veza, Iva Krešić str 85

10. Obećaj Mi, Monika Tomić str 57 11. Pokušaj, Lara Šarić str 59 12. Širim svoja krila, Asia Odum str 60 13. Čelične šipke, Iva Krešić str 63 14. Slomiti srce, Lara Šarić str 64 15. Priča o truloj sreći, Iva Krešić str 66


12


Ljubavna pisma Mostaru


“Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutro, nego svjetlost.” – Ivo Andrić

Dragi Mostaru, Često se pitam, “Gdje je to vječno svjetlo koje Nobelovac Ivo

njihove nemogućnosti da prebole

Andrić opisuje u svojim pjesmama?” “ Je li skriveno?” “Da

“najtamniji sat” naše povijesti. Vječna

li ikako postoji?” “Ili se skriva od svega užasavajućeg što

svjetlost će iskorijeniti nagomilanu

si proživio?”

mržnju i donijeti prijeko potrebnu nadu u mirnu i stabilnu budućnosti. To isto

Voljela bih da te mogu poštedjeti tog pitanja,

svjetlo se ne skriva negdje u podzemlju

ali zaista je teško slušati o tvom prošlom sjaju; o

ili u pećinama Neretve, već u ljudima

vremenu kada je riječ “podjela” imala samo jedno

koji ovdje žive, u njihovim podsvjesti-

značenje, gramatičko. Ta riječ je nažalost postala

ma, čekajući da se probudi.

tvoja neizbježna karakteristika koja te proganja. Zašto si dopustio da postane stvarnost? Uvjerena

O, moj dragi rodni grade! To će biti

sam da ona ista vječna svjetlost nije izgubljena,

dan kada će ljudi shvatiti da život

već da je skrivena unutar nečega. Ispunjena je

nekad može biti okrutan i neprave-

sumnjama, strahovima i čeka svoje vrijeme. Čeka

dan, ali da unatoč tome mora ostati

na trenutak u našoj budućnosti kada će zrake

dovoljno mjesta za vjeru i nadu. Snaga

ljubavi i dobrote obasjati nebo iznad našeg grada,

naše zemlje najviše ovisi o ujedinjenu

trenutak kada će ljudi pobjeći od svojih negativnih

njenih ljudi.

i destruktivnih misli koje su direktna posljedica

14


RAZGLEDNICA

Od: Adne Za: Mostar

O, moj dragi grade, doći će vrijeme kada će oznake “desna strana” ili “lijeva strana” biti samo apstrakcije, vrijeme tvog buđenja iz otrovnog sna i vrijeme kad ćeš sijati sjajnije nego ikada prije.

Adna Marić

15


Za: Mostar

Od: Aline RAZGLEDNICA

Mostaru, prvi put sam te vidjela na nekoj nasumičnoj slici u nekom nasumičnom trenutku. Tražim te mjesecima, ne znajući ti ime, ne znajući zapravo gdje se nalaziš, možda ne znajući ni da sam te tražila dok te konačno nisam pronašla i osjetila da je to to. Pronašla sam novi dom, novu ljubav i novo mjesto za sebe u svijetu.

Alina Mateos-Horrisberger

16


Ljubavna pisma Mostaru

Dragi moj Mostaru, Kako si? Da li još uvijek osjećaš bol? Oprosti što ti nisam pisala ranije ali zaista nisam znala što reći. Sada imam snage postaviti ti ta pitanja. Želim čuti tvoje odgovore. Znam da će mi tvoje rijeke, ulice, drveće i cvijeće reći što trenutno misliš. Trebam samo zatvoriti oči i pažljivo slušati.

Želim ti se ispričati za sve što su ti moji ljudi učinili. Nisu bili svjesni opasnosti i činjenice da na tebi sve ostavlja trag. Ti si moja ljubav, dragi grade. Prohodala sam na tvojim ulicama. Pronašla sam svoje prijatelje na tvojim ulicama. Prvi put sam bila povrijeđena na tvojim ulicama. Naučila sam kako živjeti, voljeti, smijati se i preživjeti. Moj dragi grade, ti si moj dom. Hvala.

S ljubavlju,

Monika Tomić

17


Da li si to ti ili ja? Hodajući ulicama, posmatram li nas, njih ili druge? Zbunjenost, kompleksnost i mnogostranost su sinonimi ovdje. Možda to ide još dublje… Da li je tvoja sudbina da te dijelim sa ostalima? Ponekad ne mogu, ponekad ne želim. Dati te svijetu bi bilo kao podjela dvoje. Mogu li to preživjeti? Ipak, sve to smo mi; ti i ja, maskirani u milione lica, obojeni u bilione zgrada. Ispod svih površina, nalazi se Ono. Ti si ujedinjen. Ujedinjen u mnogostranosti, tajnovitosti, humoru i ljudskosti. Tebe vidim, osjećam u tebi, o Mostaru, jedini i mnogi. Sličiš li meni? Ili sebi? Jesmo li tvoji? Da li si to ti ili ja?

Max Green

18


RAZGLEDNICA

Od: Lare Za Mostar

Dragi Mostaru, Pišem ti jer sam zahvalna. Zahvalno za to što jesi. Iako imaš rupe na ulicama, uništene i razorene zgrade, smeće i žvake po pločnicima, to mi sve ne smeta jer sam radi svega toga shvatila kako poseban, unikatan i prelijep zapravo jesi. Ne želim da se ikada promijeniš.

S ljubavlju,

Lara Šarić

19


Dragi Mostaru, Mnogi su me pitali o tebi. Svaki put kada sam bila upitana nasmiješila bih se. Svaki put s istim odgovorom : „Kakvu bajku želiš da ti ispričam? Kako da ti dočaram hercgovački miris? Ako želiš povest ću te na putovanje koje nikad ne prestaje. Pokazati ću ti prelijepi gradić , okružen brdima i dolinom kroz koju protiče smaragdno zelena rijeka Neretva. Od davnina ova ljepotica nesebično daje duh gradu od kujudžinluka. Svaki ugao grada odiše šarmantnim ožiljcima historije. Na jednom mjestu možeš doživjeti mješavinu kultura i religija. Kao što ljudi kažu da, ovdje u Mostaru, glasu s munare nikad nije smetao i nikad neće smetati glas s zvonika, ili obrnuto. Ako se slažeš trebali bismo otići do srca Mostara, do starog prijatelja- Starog mosta. On leži tamo gdje se susreću istok

20


Kako mogu opisati hercegovački miris?

i zapad. Naš zaštitnik, naš simbol, naš prijatelj koji ovdje stoji već dugi niz godina. On još uvijek ponosno stoji ovdje čekajući šansu da ponovo ujedini ljude.“ Vidiš zaljubila sam se u dušu, a ne u spoljašnost. Bilo ko može doći i posjetit’ te, ali naše uspomene će zarobiti tvoja uvjek mlada duša. Nema tog mjesta na Zemlji koje se može porediti s tobom. Tuđinovo Sunce ne sija kao ono moga gnijezda.

Do narednog puta mnogo pozdrva ti šaljem.

Tvoja Habiba

21


Dragi Mostaru, Pišem ti ovo pismo izdaleka. Trenutno mogu izreći svoja osjećanja jer sam ispunjen i tugom i srećom u isto vrijeme. Mora da se pitaš, “zašto i tuga i sreća?”. Tuga jer sam daleko od tebe, od svoje kuće na obali Neretve, daleko od svog djetinjstva, prve ljubavi i svega u mom životu… Sreća jer me ovo pismo koje pišem podsjeća na to da ću se vratiti.

Da nisam došao ovdje, ne bih upoznao toliko ljudi iz raznih zemalja i ne bih ti mogao o njima pričati. Svejedno, ništa se ne može usporediti s tobom. Svaki dan, buditi se sa pjesmom ptica iznad Neretve, piti kafu na svojoj terasi gledajući tvoja veličanstvena brda… Ovdje je lijepo, ali nema istog zvuka, nema iste kafe… Moram priznati, mnogi šire glasine o tebi. Kažu da si grozan i uništen grad. Koga god upoznam ovdje, ispričam im tvoju divnu priču, koja poriče te glasine. Nadam se da ne zvučim kao neki jadan mladić, razočaran svijetom. Da postoji više Mostara, ovaj svijet bi bio ljepše mjesto.

S poštovanjem,

Tvoj Faris

22


23


Dragi rodni grade, Nedostaješ mi! Pišem ti izdaleka i želim da znaš da mi nedostaješ. Nedostaje mi buđenje u mojoj staroj sobi i najljepši pogledi sa mog prozora. Nedostaje mi miris i atmosfera grada. Znam da to nije najljepši miris, ali mi ipak nedostaje. Nedostaje mi šetanje ulicama moga grada i vruće ljetno sunce. Ovdje imam samo kišu… Nedostaju mi prijatelji, obitelj i sve povezano s tobom. Nedostaju mi magične noći i svjetlucave zvijezde koje sam gledala sa voljenim ljudima. Da li si se promijenio? Da li te dobro paze? Nedostajem li i ja tebi?

Skoro je nevjerovatno koliko osjećaja je povezano sa jednim gradom… Volim sve tvoje mane i nedostaje mi dom. Vidimo se uskoro, nadam se!

Ena Vidačković

24


Dragi Mostaru, Imala sam 5 godina kada sam te videla prvi put. Volela bih da znam šta je to što me je privuklo, jer volim sve tvoje. Ovo leto, prvi si na listi mojih najdražih doživljaja sa letnjeg raspusta. Upoznala sam te. Upoznala sam tvoju dušu; tvoju čudesnu dušu koju nosiš u svakom svom delu. Podela koju nosiš u sebie, kao rana koja nikada neće zarasti, sada ujedinjuje ljude. To je ono što si ti učinio za mene Upoznao si me sa divnim ljudima! Poveo si me na svoja najljepša mjesta i osvojio moje srce. Osvajao si me iznova svojim obalama, mostovima, kafićima, parkovima i ulicama. Uživala sam provodeći vrieme sa prijateljima, u smehu pevajući pesme. Sa tobom sam srećna i zadovoljna. Najlepše provedeno vreme sa tobom je ispod Starog mosta, tvog glavnog simbola, na obali gde je divlja Neretva nosila naš smeh na drugu stranu.Svaka pjesma koja me podseti na tebe vraća me tvojim ulicama, tvom mirisu, tvojim ljudima. Podsjeća me na to koliko mi nedostaješ. Učinio si moje dane lakšim svakim svojim dahom. Imaš nešto u sebi što vraća ljude nazad u tvoj zagrljaj. Kada mislim na tebe, osećam se kao da stojim na vrhu najviše zgrade i da si ceo moj. Volim te, Mostaru.

Tvoja Natalija

25


Dragi Mostaru, Odat ću ti jednu tajnu. Nisi mi se svidio u početku. Nisam sigurna zašto. Nisam te poznavala dovoljno dobro da bih te voljela. Godinama sam te posjećivala, ali nikada nisam uživala u tvojoj ljepoti. Za mene si bio samo još jedan grad. Ali ovo ljeto sam te upoznala. Upoznala sam svaku tvoju ulicu, most i skrivenu klupu. Upoznala sam tvoje mirise i večeri. Ali sve bi to bilo površno da nisam upoznala tvoju dušu. Ljudi dišu za tebe. Bez njih bi tvoje ulice bile prazne, mostovi usamljeni i klupe neotkrivene. Tvoji mirisi ne bi bili udahnuti i večeri bi ostale neprimjećene. Ovo ljeto, ostavio si dubok trag u meni. Promijenio si me i naučio mnogim stvarima. Naučio si me da su svi ljudi isti čak i kada ističu svoje razlike; da podjela može biti ta koja nas ujedinjuje. Naučio si me govoriti bez riječi i da manje riječi često znači više. Hvala ti za sve prelijepe uspomene. Hvala ti za sve večeri provedene pjevajući na ulicama sa prijateljima. Hvala ti za dim sum doručke kada sam bila mamurna. Hvala ti za ljude koji su mi pomogli da upoznam samu sebe. Hvala ti za svaki predivan dan, svaki osmjeh i svaku suzu. Hvala ti na udruživanju nemogućeg i na pronalasku puta u moje srce. Sada te svakim dahom osjećam i prisjećam te se sa osmjehom. Iako u tebi ne živim, ti ćeš uvijek živjeti u meni.

Volim te dragi Mostaru, Nikolina

26


RAZGLEDNICA

Od: Josipa Za: Mostar

Dok hodam duž duge i sumorne ulice od mramora, kiša pada na moj kišobran i proizvodi melankoličnu muziku. Pogledam gore i vidim sjaj ruševina ispunjenih stablima. Iza njih, leži snijegom prekrivena veličanstvena planina. Kiša, zrak, sunce vire kroz oblake i Stvaraju preljepu sliku.

- Josip

27


Dragi Mostaru, Nisi se javio već dugo. Vidim te tako često, a opet kao da prođemo jedno pored drugog bez pozdrava. Ne želim da misliš da sam te zaboravila. Kako bih mogla, kada me svako jutro probude tvoji zvukovi, jaka bura zimi ili cvrčci ljeti? Probudim se okružena tvojim mirisima i tvojom predivnom, posebnom svjetlošću. Postoji nešto u tvojim mnogobrojnim uskim ulicama, mirisu kave na svakom ćošku, ljepoti tvojih obala i mostova. Postoji nešto u načinu na koji ljudi žive, sporo i strpljivo.

Znam da se nismo uvijek slagali. Mnogo puta nisam mogla vidjeti tvoju ljepotu. Valjda se tako ponašamo prema onima koje najviše volimo. Blizu si, ali mi nedostaješ. Oči su ti boje Neretve, a koža boje zalaska sunca. Nedostaju mi svi tvoji ružni ožiljci koji čine tvoj karakter. Ja sam ipak odrasla u tvom zagrljaju, sa tvojim ulicama koje su me gledale, suncem koje mi je pržilo kožu i

28


divljim vjetrovima koji su mi štipali obraze. Nije uvijek bilo lako, ali vrijedan si ljubavi dragi moj Mostaru.

Svaki kamen mi se obraća; svaki mali kut nosi neku uspomenu. Nije me strah priznati, volim tvoju ružnoću. Ti jesi, i uvijek ćeš biti dio mene, moj kamen temeljac u svakom smislu. Molim te oprosti mi što te povremeno zaboravim, iako dišemo zajedno. Ako ikada odem, znaj da ću te nositi sa sobom. Ja sam ti i ti si ja.

Zauvijek tvoja, Ivona C.

Ja sam ti, a ti si ja 29


Zdravo Mostaru;

Mislim da si izgubljen

Mostar Preljep grad na zelenoj i hladnoj rijeci Treba li ti pomoć? Da treba, ali ju se bojiš zatražiti Zašto? Zar si povrjeđen, moj voljeni? Mogu ti pružiti ruku prijateljstva Mogu ti pružiti podršku Ali Ja ti ne mogu dati mir Jer to moraš učiniti sam Ne budi takva neznalica Razmisli ponovno Zato jer Mir se ne dobija, mir se mora izboriti

Sunčica Humačkić

30


31


Dragi Mostaru,

Prije svega, želim ti reći koliko mi nedostaješ. “Sunce tuđeg neba neće vas grijat k’o što ovo grije,” rekao je Aleksa Šantić, jedan od tvojih skrivenih blaga. Dragi moj Mostaru, mnoga tvoja djeca su rasuta po svijetu. Ali provode svoje dane žudeći za zagrljajima mostarskih djevojaka, isto kao što grad žudi za zagrljajima okolnih brda. Nedostaje mi kafa u Fejićevoj, gdje sam gledao lica kako se stapaju u gomili, i kasnije ih nikako nisam mogao pronaći. Želim dočekati još jednu zoru na obalama tvoje stare dame Neretve. Želim vidjeti kako suce obasjava svu tvoju ljepotu pri izlasku. Nadam se da ćemo se sresti uskoro i da ćemo steći još mnogo zajedničkih uspoomena. Znam da bi i ti to volio. Posjediću, ostariću, ali moj Mostar je zauvijek mlad.

S ljubavlju,

Adi M.

32


Moje Mostar je zauvijek mlad.

33


RAZGLEDNICA

Od: Iva Za: Mostar

Mostar, Moja divna ljubavnik Ko te je odvode u svoju moć? Stari most je visok Ali niko ne može da čuje svoj poziv Osim veličanstvene rijeke ispod Ko te je pita: “Ko je tvoj osnivač?” Dragi Mostar, Ti si moj dom. - Iva Krešić

34


Dragi moj Mostar,

Htio sam voljeti te, ali bio si premalen, konzervativan i ograničavajuć. Osjećao sam te, i počeo sam se poistovjećivati s tobom. Kako su tvoje etničke tenzije oblikovale moje nepovjerenje prema državi i institucionalizitanoj religiji. Kako sam se naučio žaliti i kada postane jako loše okrenuti sve na šalu. Kada se vratim volio bih posjetiti mjesta s najljepšim pogledom. Volio bih vidjeti te kako napreduješ. Jednog dana ću i ja doprinjeti. Obećajem.

- Anonymous

35


Photo by Ajdina Aličić

36


Poezija


38

Photo by Ajdina Aličić


BESKORISNA ZVIJEZDA Bio je utorak uvečer,

zvjezdu za nju

Moja kosa je plesala

Sjećam se

uz melodiju povjetarca.

Oči su se punile suzama

Te noći sam ukrao zvijezdu za nju.

Dao sam sve od sebe da ne plačem

Ali ostala je ukočena zureći u mene

Ali otišla je, i ja sam se pitao

Bio sam na koljenima

‘’Zašto?’’

Kada mi je rekla da odem. Hodao sam besciljno Bio je utorak uvečer kada sam ukrao

Ulica i stare zgrade bili su moji

zvijezdu za nju,

jedini prijetelji te noći,

Stajali smo pod drvećem

I, na kraju ulice, zeleno svjetlo

Kada mi je rekla: ‘’Ne, molim te,

Ali ona je još uvijek bila

Ne voli me toliko,

u mojim usamljenim mislima.

Ne mogu osjetiti tvoj dodir,

Bio je septembar,

Našim rukama nije bilo suđeno

Utorak uvečer,

da budu zajedno’’

Kada sam ukrao zvijezdu za nju.

Sjećam se tog dana

Dvadeset godina je prošlo,

Kada je rekla da ne može ostati

Još se pitam zašto

I ja sam ukrao zvijezdu za nju

Nije mogla ostati i provesti život sa mnom

Ali rekla je da ne može

Ova pjesma je za tebe, moja jedina

učiniti ništa

Nadam se da si sretna, gdjegod bila,

Da promjeni situaciju i to kako vidi

I da netko drugi krade zvijezde

stvari.

Samo za tebe...

Bio je septembar U utorak uvečer kada sam ukrao

- Armina Šito

39


40


Slobodna Kažu Odleti! Budi slobodna poput ptice! Miseda zato što ptica u kavezu želi izići Daje to jedini smisao moje slobode

Odletjela sam- čini li me to slobodnom? Nisam znala reći Letjeti s mjesta na mjesto Savijati gnijezda od ljubavi i prijateljstva Samo da bi ih ostavila na mom samačkom putu Preokreće moje postojanje u destrukciju.

Ptice u kavezu su ono što smo od njih napravili Prave ptice su slobodne letjeti, i one lete zajedno

Ja nisam slobodna kada sam okružena suncem i oblacimaTo nisu moji prijatelji Nisam slobodna kada je moja kućna adresa na čekanju A moji voljeni samo riječi u adresaru. Ja nisam ptica Ja sam slobodna kada sam s tobom.

- Ana Gvozdić

41


Golubica Bijela ptica

Sve je formiralo nekakav savez

Zar nisi čuo

Ratovi iz mržnje i ubojstva

Njen lijepi zov

Sve u ovom svijetu

Pita me 'Zašto mi padamo? Kažu da

Zato ne zaboravi važnost ove ptice

nam ona donosi mir,

Ljubav ne poznaje granice, ali ne

Sa graničicom u kljunu

poznaje ih ni mržnja

I kažu da je čovječanstvo doseglo svoj

Pa budi bolja osoba

vrhunac

I pokušaj se povezati.

Društvene mreže, tehnologija i znanost

42

By Iva Krešić


43


44

Photo by Ajdina Aličić


Povratak Vratio sam se, hvala Bogu, napokon sam se vratio. Da vidim kako se nisi promijenio. Da vidim da možeš nastaviti dalje i bez mene. Ali moraš znati da ja ne mogu bez tebe. Ne mogu, nisam mogao i nikada neću moći. Preživio si mnogoPreživio si rat, Preživio si prirodne katastrofe, Preživio si sve te stvari... Znam da si jak. Ja znam da nikada nećeš odustati. Preživjeti ćeš ti i ovo. Ovu užasnu stvar, zvanu podjela. Možeš ići naprijed, Mi ostajemo ovdje, Tvoja omladina ostaje ovdje, Oni ne idu nigdje. Učinimo to!

- Faris Begović

45


Photo by Ajdina Aličić

46


Dvije ruke Kada sam bila mala, htjela sam odrasti Htjela sam biti neovisna Htjela sam imati svoju slobodu Htjela sam ostati vani koliko dugo želim Htjela sam da se moji roditelji prestanu žaliti na moje ponašanje Htjela putovati Htjela ići na odmore sa prijateljima Htjela sam se zabavljati Htjela sam završiti školu Htjela se udati i imati djecu Htjela sam pronaći posao Htjela sam svoju djecu pretvoriti u odlične ljude Sve sam to napravila I sada, dok držim za ruku svoje unuče, mislim: ‘’Želim biti mlada i bez ijedne brige na umu’’

- Monika Tomić

47


48

Photo by Lana Ionie Hadžiosmanović


Slobodan On želi biti slobodan, ali veliki kavez mu ne dozvoljava On želi vidjeti, ali metalna ograda priječi mu pogled On želi sanjati, ali njegovi snovi su ograničeni. On je ograničen. Njegova pluća su puna nade, ali on udiše zrak obeshrabrivanja On želi biti slobodan, ali veliki kavez mu ne dozvoljava.

- Ena Vidačković

49


Ubistvo Šta je ubojstvo? Ubojstvo obično znači ubijanje ouobičajeno jednako umorstvu Ali ja se neću izraziti tako Je li to povlačenje prokletog okidača? Je li krađa nečijeg vrućeg pulsa? Je li to gubljenje identiteta? Države? Jezika?


Slobode? Je li gubljenje sebe na način da se više nikada ne možeš pronaći? Je ne znam, zato jer Svjestan si svojeg gubitka onda kada si već izgubio I ne možeš učiniti ništa u vezi toga. Kakva opaka igra je život.

- Sunčica Humačkić

Photo by Nikolina Vuković


52


Ljudi Ljudi dođu, i Ljudi odu. Ljudi ne žele druge Ljude koji će pokvariti njihov tok. Ljudi su sebični, Ljudi su glupi. Ljudi su bezveze, Ljudi nisu zabavni. Ljudi osuđuju, Ljudi su okrutni. Ljudi ne brinu, Ljudi misle da sam budala. Ljudi... što su to ‘’Ljudi’’?

By: Lara Šarić

53


54


Smisao Što je smisao života? Odgovora je onoliko koliko je i ljudi. Svi razmišljamo o tome. O smislu. Što je smisao života? Zašto sam ovdje? Znaš li? Možeš li znati? Imamo li uopće značenje? Možda ne. Možda smo rođeni bez svrhe. Možda nam nije dano značenje, od Boga, ili ikoga. Ali zašto to mora biti loše? Zašto je besmisao loša? Po mom mišljenju, čak je i bolja. Misliš li da bi smo bili bolji kada bi imali smisao? Pogledaj Sizifa. On ima smisao. On gura kamen uz brdo, sve dok se ne otkotrlja natrag na dno, i onda to čini ponovno i ponovno. Je li on sretan? On ima smisao, to znači da bi trebao biti, zar ne? Je li to ono što on želi? Ne. Mi sami stvaramo svoj smisao. Kroz umjetnost, rad, vjeru, obitelj. I mi smo sretniji tako.

- Josip Barišić

55


56

Photo by Benjamin Selimotic


Obecaj mi Obećaj da ćeš ostati pored mene. Obećaj da ćeš brinuti za mene. Obećaj da ćeš me štiti. Od loših ljudi. Od loših vremena. Obećaj da ćeš me voljeti. Sve moje dobre strane. Sve moje loše strane. Obećaj da ćeš me držati za ruku kada me strah. Obećaj da ćeš se boriti za mene. Čak i ako odustanem od nas. Zato jer, znaš... Obećanja su jaka. A ti si mi to obećao, sjećaš se?

- Monika Tomić

57


58


Pokušaj Izgubila sam svoje misli, Pokušavajući shvatiti tvoje.

Slomila sam svoje srce, Pokušavajući popraviti tvoje.

Ocrnila sam svoju dušu, Pokušavajući osvijetliti tvoju.

Izgubila sam svoj smisao, Pokušavajući pronaći tvoj.

- Lara Šarić

59


Širim svoja krila Došlo je vrijeme da raširim krila, vrijeme da odletim Što me čeka, još ne znam Ovaj kavez dao mi je sigurnost, ali vrata su sada otvorena Idem u Bosnu i Hercegovinu U grad Mostar, da budem precizna

60


Nisam još uživo upoznala ljude s kojima ću raditi Ali oni svi imaju isti cilj kao ja Da inspiriraju djecu Mostara, i da gledaju svoju zajednicu i svijet na drugi način Uzbuđena sam zbog novog putovanja, ali zašto me toliko strah? Možda bih trebala zatvoriti vrata i ostati u kavezu Ne znam hoće li me djeca zavoljeti ili hoću li donjeti ikakvu promjenu Je li dobra ideja? Je li sigurno? Rekli su mi da nitko ondje ne izgleda kao ja, da ću se isticati Je li to dobra ili loša stvar?

Ne govorim jezik, hoću li se sporazumjeti? Što se više pitam, to se gore osjećam Virim iza vrata i ispred mene leži prilika, novo putovanje, grupa djece Koja će promjeniti moj život na bolje Da budem iskrena, ovaj kavez je premalen za mene Moram odgurnuti negativne misli od sebe Moje torbe su spakovane, karta u ruci Odlazim Sljedeća postaja je Mostar Summer Youth Program Vrijeme je da raširim krila i odletim Spremni ili ne Mostar dolazim! - Asia Odum

61


62

Photo by Nikolina Vuković


Celicne šipke Kakva je ova besmislica? Zatvarati ljude kao životnje. Imate li imalo savijesti? Pogledajte njegovo lice, Zašto ga ne želite pustiti na slobodu? Je li zbog njegove rase Ili obiteljskog stabla? Sramite se, Ili se možda trebam sramiti ja? Koga okriviti za ovu čudovišnost?

- Iva Krešić

63


64

Photo by Nikolina Vuković


Slomiti srce Sjećaš li se još uvijek ,

Zar ne vidiš,

Kada smo bili sretni i slobodni?

Nisi mi ostavio ništa

Sjećaš li se još uvijek?

osim krvave mrlje

Vremena kojeg smo proveli ispod tog stabla? Nisam imala ni dostojan početak. Misliš li još,

Cijela priča preskočila je do samog

O trenutcima provedenim sa mnom?

kraja

Misliš li još?

Preskočila je do najgoreg dijela:

Ti i ja smo mogli biti Mi?

Do toga da razmišljam o okončanju svog života.

Zar je sve bila iluzija? Zar je sve bila laž?

Ovo si želio, zar ne?

Zašto si me ostavio zbunjenu?

Vidjeti me privrženu

Zašto si me rasplakao?

Pa onda slomljenu. Želio si to, zar ne?

Zar ne vidiš, Još uvijek patim i boli me?

Želio si slomiti mi srce.

- Lara Šarić

65


Prica o truloj sreci

66

Bit ću brza,

Bez kraja, dovraga, čal ni imena ni

Raspored mi je nekako pun.

identiteta

Ja nemam vremena, ti nemaš vremena

Ni svrhe

Mi smo samo bombe što odbrojavaju,

I ja blijedim i blijedim i blijedim.

Čekamo i čekamo i čekamo- što?

Uvijek izcijeđena, isključena, izgnana,

Ljubav, sreću, smrt?

Prognana.

Kažu piši o onome što znaš

Zdravo prijatelju, kako si?

A ja sam kao cvijet koji ne može rasti.

Ja? O, samo govorim na pozornici,

Žao mi je što ne poznajem sebe tako

svi mi zvižde

dobro,

Mislila sam da mogu vjerovati,

Malo sam zabrinuta, zar ne vidiš

Ali sve si pretvorio prašinu

Moja pjesma je moj život— bez početka

I sada je hrpa hrđe

Photo by Lana Ionie Hadžiosmanović


Sve što imam

Kao tvoj najdraži džemper,

Zašto želiš ubiti sve što imam?

Grijem te

Osuđuješ, kažeš mrziš sve što sam rekla

Čuvam od snježne oluje

Zar ne možeš biti sretan zbog mene samo

Gledaš iz svoje sobe.

jednom?

Snijeg pada

Vjeruj mi nisam obična glupača.glupan

Mi gradimo zidove

Više sam od svojih strahova, suza, karijera

I ovdje rima prestaje

i kolega koji ne mare za mene,

Dok se kraj pjesme približava

I sad mi se čini da sam izgubljena na pučini

Ne dopusti mi da nestanem.

Samo pronalazim svoj put I sve što želim reći Je da sam učinila nečiji dan malo ljepšim.

- Iva Krešić

67


Stari Stoji Stari, s vodom razgovara:

da se dvoje kao jedno spoje

„O Neretvo, hladna vodo,

obale moje i mahale Mostara

sestro moja, dubokih vira,

i sva ljubav ovog divnog grada“

kad se žuriš, kada moru hitaš, sjetiš li se starog vakta

„Ne pobježe Hanov Hajrudine

dobrih ljudi, moga Hajrudina

bi ćuprija bez i jedne mane

što pobježe prije zore rane

ne mogaše u ljepotu gledat’

što pobježe prije neg’ progledah“

zato ode prije zore rane toga dana kad ćeš ti progledat „

Stade voda, Starom odgovara:

68

„O ćuprijo, ljepoto Mostara

„O Neretvo, hladna vodo,

sjećam ti se tvoga Hajrudina

sestro moja, dubokih vira

vakta starog i Sulejman Hana

sjećaš li se ružnog vakta

bajnih noći i jos ljepših dana

kad zapuca, kada nesta mira

Han naredi, Hajrudin sagradi

kada svijetlost,


kada ljudskost u ljudi posivi

„O Neretvo hladna vodo,

raniše me, ubiše me

sestro moja, dubokih vira

al’ me dragi Bog oživi „

ti produži moru svom dok je Starog, Bog će dati mira

„O ćuprijo, ljepoto Mostara

ja ostajem u domu mom

otkad tečem, do moga zemana

čuvar grada, ljubavi i mira

niti vidjeh, nit’ mi more reče

jer ljubav treba gradu ovom

da od tvoga ljepšeg grada ima

nešto što će da nas vječno spaja

ljepših ljudi, ljepših običaja“

svim ljudima i svijetu cijelom da nas više nikad ne razdvaja

„Zato oprost od njih ti prihvati

O Neretvo, hladna vodo.“

stoj čvrsto, ali ljubav dijeli baš kao što radi prava mati za sve ljude i za svijet cijeli“

- Ajdina Aličić

69


70

Photo by Ajdina Aličić


Zid Podjeljeni zidom Ograničeni zidom Preprječeni svime Zatvoreni u kavez Otupljeni digitalnom erom

- Lana Ionie Hadžiosmanović

71


Rub Sve što čuješ, zaboravi Sve što vidiš, vjeruj; Ljudi pričaju mnogo o onima koji odlaze. Željela sam vjerovati da su ljudi dobri Da njihove ambicije neće ugroziti tvoje Ali toliko se toga dogodilo kroz godine I sada stojim na rubu

Photo by Ajdina Aličić

72


Vučem kapuljaču na glavu Pokušavam otkriti tko sam.

I ne znam kamo bih mogla poćiGdje zvijezde sijaju jače? Postoji li ispod njih mali djelić Na kom napokon mogu biti tvoja?

- Armina Šito

73


74


Djecak Iza svih ovih zidova Još sam dječak Gledam zalazak sunca Ganjam zvijezde Mašem mjesecu Iza svih ovih zidova Još sam dječak Povrjeđen, ali zahvalan Nesretan, ali optimističan Malen, ali velik iznutra.

- Monika Tomić

75


76


Pametni telefon Brzi internet u džepu radi u boljoj rezoluciji kada ga gledaš! Možeš ga podesiti, zaključati ga Da ga možeš voljeti. Napravi bilješku, pročitaj knjigu, samo baci pogled na brzinu. Natjerat će te da vjeruješ, da vidiš, da sanjaš. Napravit će od tebe superiorno ljudsko biće.

- Armin Hadrović

77


Ljubav Što tjera svoje srce da tuče

Ljubav prema roditeljima. Bratu. Sestri.

brže nego inače? Možeš li zamisliti nešto

Bogu. Prijatelju. Dečku. Djevojci.

što te motivira svaki dan?

Domovini. Kada nešto voliš iskreno voliš,

78

Ljubav. Ljubav je tako kratka riječ,

ti voliš njega/nju bez obzira na sve.

ali ima tisuće značenja. Nije bitno

Ako naprave grešku, tvoja ljubav

koju vrstu ljubavi osjećaš.

mora biti spremna oprostiti. Trebaš


Photo by Benjamin Selimotic

Znati oprostiti. I zaboraviti

Ljubav može graditi.

Ali ljubav nije uvijek pozitivna. Može te natjerati da činiš loše stvari samo

Ljubav može uništiti.

da dokažeš sebe drugome. Promjeniš se.

Ali nemoguće je živjeti bez nje.

Tvoji stavovi se promjene. Način na koji shvaćaš svijet se promjeni. Ali činjenica je, ljubav je jednaka moći.

- Monika Tomić

79


Stojeci visok

Photo by Lana Ionie Hadžiosmanović

80


Ponekad je teško izraziti se.

Idi, izaši tamo i poderi sve

Ponekad je teško glasno reći što želiš.

Budi glasan, budi lud, uporan i tvr-

Ali je bitno ne biti tužan.

doglav

Važno je biti ponosan.

Budi nevjerojatan, ne budi mlitav

Budi ponosan na svoje misli i osjećaje.

Budi sretan, budi svoj

Važno je da ostaneš odlučan.

Postigni svoje ciljeve

Budi onaj koji je uspio doseći do stropa.

I nikada ne odustaj.

Ništa nećeš učiniti ako ne ispustiš zvuk.

- Lara Šarić

81


82


Drži ruke Drži ruke, drži osjećaje, drži ljubav. Drži duše, pogledaj u njih. Drži strah, učini neka ode. Drži ljubav, učini neka raste. Kada se treseš i osjećaš kao da će se dogoditi nešto loše, ti samo... drži ruke. Drži svoju baku za ruku. Neka ti ispriča priče svojeg djetinjstva ili prve ljubavne tragedije u životu, ili o svojoj bezuslovnoj ljubavi prema tebi. Drži ruke da im pokažeš da ti je stalo. Drži ruke da se osjećaš kao kod kuće.

- Ena Vidačković

83


84


Veza Simbol Mostara Stvarna ljepota Da prenese ljude preko Njegova je zadaća Ispod veličanstvena rijeka teče Dok zlatno sunce sija.

By: Iva Krešić

85


Završna riječ Ljubavno pismo Mostaru rodilo se iz radionice usmene poezije i kreativnog pisanja na Mostarskom ljetnom omladinskom programu u ljeto 2016. Učenici/ ce, potaknuti svojim osobnim iskustvom, pričama i pogledima, kreativno su se izrazili kroz kombinaciju poezije, pisama i fotografija. Pisma iz ove knjige bila su inspirirana pitanjem: „Kada bi mogao napisati pismo Mostaru, što bi napisao?’ S ovim pitanjem na umu, mladi su se suočili s prošlošću i sadašnjošću Bosne i Hercegovine. U svojoj suštini ova knjiga je ljubavno pismo regiji koja je nepoznata mnogim ljudima izvan Balkana. Kako je jedna od mojih učenica rekla: “Mnogo je tužnih priča o ljudima u Mostaru, i one trebaju biti ispričane; ali nekada zaboravljamo koliko divnih ljudi nas okružuje. Mnogo je priča o prijateljstvu i ljubavi koje nadilaze sve negativno što nam je rat donio. Mislim da je važno ispričati priču o promjenama koje su se u Mostaru dogodile nakon rata, o svim promjenama— i dobrim i lošim.” Nadamo se da vas ova knjiga upoznaje sa životom Mostara danas, ispripovijedanim od strane njegovih mladih ljudi. Kroz njegovo pisanje, Ljubavno pismo Mostaru otkriva nade, snove, strahove i izazove nove generacije rođene poslije rata. Kroz njihovu poeziju i pisma Mostaru, očito je da je priča mladih Bosne i Hercegovine priča o složenosti, nesigurnosti, ali prije svega priča o nadi. Nadamo se da će vas ova knjiga nadahnuti da naučite više o Balkanu, njegovoj povijesti i ljudima. Zahvalna sam što sam imala mogućnost biti dio inicijative koja ohrabruje edukaciju koja je ne samo inovativna i inspirirajuća, već i bez granica. Zahvalna sam svojim kolegama/icama: Jusufu, Melisande, Kendri, Beth, Sarah, Asiji, Aidi, Aleksandri, Maidi, Alini, od kojih sam mnogo naučila. Hvala koordinatorima i koordinatoricama MSYP-a: Vlatka, Freyi, Sho-u, Darijn


i Russelu. Ova knjiga ne bi bila moguća bez vaše podrške. Hvala timu zaduženom za Ljubavno pismo Mostaru. Hvala Kinzi, našoj dizajnerici, koja je pomogla studentima ostvariti zamisli; Melanie V Hudson, našoj lektorici za verziju ove knjige na Engleskom jeziku; Sunčici Kragulj, za prijevod pisama na Bosanskom jeziku i Eliani, lektorici za poeziju na BHS jezicima; Ivoni Cvitić i Ajdini Aličić; MSYP učenicama i pomoćnicama urednika koje su neumorno radile sa ostalim učenicima/cama da skupe sadržaj za ovu knjigu. Hvala Russu Wiltshireu mom MSYP kolegi i prijatelju koji nam je pomogao u svakom koraku nastanka ove knjige. Napokon, hvala mojim učenicima i učenicama i mojim kolegama i kolegicama što su podijelili svoje priče i što vjeruju u snagu pričanja priče; što su vjerovali da priče stvaraju razumijevanje za nečije putovanje, i da priče mogu biti otvorena vrata u prošlost koja nam pomaže razumjeti sadašnjost, izliječiti i transformirati nas, te naposljetku uliti nadu. – Asha Siad


Ljubavno pismo mostaru  

Zbirka priča i pjesama sa Mostar Summer Youth Programme-a

Advertisement