6.
muške ekipe Šibenika koja se izborila za ulazak u drugu ligu pa više nije mogao jednoj ekipi biti trener, a u drugoj igrač. Nije mi bilo svejedno. Ženska se ekipa natjecala u prvoj regionalnoj ligi u kojoj je bila i Slovenija. -Već 1975. godine došlo je do reorganizacije jugoslavenske ženske košarkaške lige. Do tada je bilo pet natjecateljskih regija, a mi smo igrali u hrvatsko-slovenskoj ligi. Prvakinje regionalnih liga igrale su u završnici neku vrstu play offa. Tada je odlučeno da se formira jedinstvena liga, a da u prvu ligu ulaze prva dva kluba iz druge lige i još dva koja se izbore u kvalifikacijama. Te promjene omogućile su da na svjetlo dana izađu rezultati našeg sustavnog stručnog rada i s košarkašicama. Nakon prve sezone jedinstvene druge lige KK Šibenik nije bio ni prvi ni drugi, ali je u kvalifikacijama pobijedio KK Prištinu u Prištini i KK Partizan u Beogradu pa je postao prvi klub u povijesti Šibenika koji je ušao u prvu saveznu ligu. Kasnije smo iz te lige ispali, ali smo se i dva puta vraćali, jednom kao KK Elemes, a drugi put kao KK Revija.
Šibenik bez kompleksa manje vrijednosti -Košarka je tih godina doživjela globalnu ekspanziju. Doslovno je eksplodirala i preko noći postala jednim o najpopularnijih sportova u svijetu jer je bila dinamična i uzbudljiva. Da bi se moglo napredovati trebalo je stalno usavršavati i unapređivati znanje. Te sam činjenice bio duboko svjestan pa sam 1974. godine, čim je otvorena prva Viša trenerska škola u Zagrebu, zgrabio tu priliku i upisao se. Tako sam postao jednim od polaznika prve generacije Više trenerske škole. Sa mnom su tada studirali Giuseppe Pino Giergia, Faruk Kulenović, Nikola Plećaš, Matan Rimac, Miše Gojsalić, Trpimir Lokin, brat pjevača Duška Lokina... Osim mene Visoku školu tada su upisala još če-
7. 6. Miro Kotarac bio je 1961. godine član splitskog judo kluba. 7. Miro Kotarac je tijekom školovanja u Splitu bio igrač Rukometnog kluba Split čiji je trener bio profesor Aco Gvozdenović. Njegovi suigrači bili Vinko Bajrović, braća Matošić, čuveni vaterpolisti VK Jadran i reprezentativci Jugoslavije, rukometaš Vilović i Ivica Piplović, poznati košarkaš KK Split (KK Jugoplastika), te Nikola Pilić (čuči drugi zdesna), proslavljeni hrvatski tenisač koji je u svojoj karijeri odigrao 378 profesionalnih mečeva, osvojio tri turnira i 1973. godine bio dvanaesti na ljestvici najboljih svjetskih tenisača. Na Mediteranskim igrama 1963. godine igrajući u paru s Borom Jovanovićem osvojio je zlatnu medalju. Kao trener njemačkih tenisača Borisa Beckera i Michaela Sticha 1988., 1989. i 1993. godine osvojio je Davisov kup, a bio je trener hrvatske teniske reprezentacije (Mario Ančić, Goran Ivanišević, Ivo Karlović, Ivan Ljubičić) koju je 2005. godine doveo do njenog najvećeg uspjeha, osvajanja Davisovog kupa.
tvorica Šibenčana: Tome Škarica, Neno Amanović, Šime Šoda i Tonči Slipčević. Tonči je radio u ženskoj košarci, a mi u muškoj. Radili smo uporno, stručno i dobro, a rezultati rada su se brzo pokazali. Nakon samo dvije godine nestalo je kompleksa manje vrijednosti Šibenika u odnosu na Split i Zadar. Do tada, kada su protiv Splita ili Zadra igrali naši kadeti i juniori, bilo je samo pitanje hoće li nas pobijediti s trideset ili više koševa razlike. Toliko smo za njima zaostajali. Do 1983. godine, kada je Šibenik osvojio i seniorsko i juniorsko prvenstvo Jugoslavije, zahvaljujući ustrajnom radu, imali smo već tri selekcije odličnih košarkaša.
Kad polete šibenski tići… -Uspjeh postignut 1983. godine, a govorim o osvajanju titule državnog prvaka u juniorskoj konkurenciji koju smatram čak i vrednijom od tadašnje seniorske titule prvaka države zato što su je osvojila šibenska dica bez pomoći igrača dovedenih iz drugih klubova, nije bio slučajan. Mnogima se činilo da je on bio iznenadan i slučajan, ali nije. Mi smo iz godine u godinu rasli. Najprije smo postali juniorski prvaci Dalmacije. Zatim smo otišli na prvenstvo Hrvatske u Čakovec. Tamo smo stigli gotovo neprimjetno. Tretirali su nas poput neke košarkaške Pepeljuge. Nisu znali s kim imaju posla. A onda smo u prvoj utakmici deklasirali juniore zagrebačke Cibone s dvadeset koševa razlike. Cibona je
U košarci sam aktivno od 1970. godine. Bez entuzijazma to ne bi moglo trajati. U prvih trinaest godina rada s košarkašima nisam dobio ni kune naknade, a imao sam treninge svaki dan. Putovao sam iz Lozovca u Šibenik do 1980. godine čak i tri puta dnevno. Prvu novčanu nagradu za svoj rad u košarci dobio sam 1983. godine nakon osvajanja titule juniorskih prvaka Jugoslavije. Nagrada je bila identična vrijednosti jednomjesečne plaće nastavnika u osnovnoj školi. ŠIBENIK
61