BOŠNJACI U HRVATSKOJ lazi njegov studio, i treba za to imati živaca. Devet mjeseci smo snimali i više nismo računali sate, a projekt smo radili od proljeća do Nove godine. Dragomir je izvrstan muzičar i krasan čovjek. Našli smo zajednički jezik i napravio je krasan mix te iskoristio maksimalno od svog studija.” Kurtović će hvaliti i slavnog člana “Novoga kvadrata”, poznatog strip crtača Igora Kordelja, koji je napravio izvrsno likovno rješenje i dizajn CD-a. Učinio je to potpuno besplatno, kao poklon starom prijatelju, jer je s Ismetom surađivao još u Drugom načinu. “Edin Džaferagić, stalni član 'Bulbula' i moj dugogodišnji suradnik u raznoraznim muzičkim kreacijama, prekrasno je svirao harmoniku na ovom albumu i bez njegovog osjećaja to ne bi bilo to. Snimit ćemo mi još toga”, uvjereno je uskliknuo Ismet Kurtović, a Edinovo sviranje hvale i ostale Bulbulice kojima ovaj mladi profesionalac pratnjom pomaže da se ne izgube u zahtjevnijoj sevdalinci. Edin Džaferagić se nedavno oženio, te je u zbor uveo svoju suprugu Selmu. Ismet Kurtović hvali i klarinetista za kojeg kaže da je maestralno odsvirao. “To su bili pravi trileri, nisam ga uopće posebno pripremao, samo smo uz kavicu okvirno dogovarali u kojem smjeru treba ići i Imanće Kadrijev – Štip je krasno odsvirao.” U realizaciji CD-a glazbeno je pomogao i profesor violine Bruno Urlić, bivši član “Zabranjenog pušenja”, koji je, po riječima Ismeta Kurtovića, osjetio sevdah i uvijek uspijevao napraviti mali originalni pomak u vlastitoj interpretaciji, a da odgovara zamisli interpretacije “Bulbula”. Urlić je na CD-u odsvirao sve gudače. Paul Kemph – Pavo je na klaviru također maestralno odradio sve što je Kurtović od njega tražio. “Posebno bi naglasio Kemphov solo klavir na pjesmi Kad ja pođoh na Bembašu. Uz ostale, hvala Safiudinu Alimoskom - Safiju, na krasnom kaval (naj) solu u pjesmi Jutros mi je ruža procvjetala. Htio sam više koristiti naj, ali ga je teško tehnički iskoristiti jer ornamenti u sevdalinkama ne dopuštaju njegovu izvornost pa funkcionira kao flauta. Šalio sam se da ćemo drugi put više koristiti naj i egipatsku lutnju”, završio je Kurtović, dok su članice zbora s interesom slušale što priča.
Živim da pjevam Najstarija članica “Bulbula” je Mitheta Ibrahimpašić, koja je zboru pristupila 1998. godine. Nekad su “Bulbuli” nosili pridjevak djevojački, ali dolaskom žena različitih godišta, naziv zbora je promije-
Ženski pjevački zbor “Bulbuli” (foto Radomir Sarađen) Članice zbora: Sabina Abdurahmanović, Vesna Brlek, Hasiba Čaušević, Ajša Dedić, Nađa Dervić, Nada Domazet, Meliha Đenđo, Sanela Đuhera, Selma Džaferagić, Božica Grahovac, Elza Hasanamidžić, Mitheta Ibrahimpašić, Gordana Kram, Azra Čimić, Ajša Manoković, Elena Paškvan, Marijana Pavlović, Majda Rožmarić, Sabina Softić, Žana Stanzl, Svjetlana Šalaj, Enisa Travljanin, Izeta Velagić, Edin Džaferagić (harmonika), Ismet Kurtović (dirigent i voditelj)
39
njen u ženski. “Nekada je zbor bio puno nediscipliniraniji, danas su cure redovitije na probama, nema prodavanja zjake, telefoniranja i brbljanja dok se vježba. Razlika je u ozbiljnosti kojoj pristupamo pjevanju, a za razliku od nekada Ismet je uspio stvoriti veliki autoritet, bolje se postavio, što je rezultiralo novim članicama i sada ponosno možemo reći da imamo multietnički zbor.” Mitheta objašnjava da je razlog njenog dugog članstva u zboru kontinuitet pjevanja koje seže u djetinjstvo. “Rođena sam sa sevdalinkom, od malena pjevam, a posebno volim način na koji Ismet pristupa sevdalinci. Od nas izvlači maksimalno. Za razliku od voditelja ostalih bošnjačkih zborova, on naprosto radi drugačije aranžmane, prilagođava se nama, a nas je 24. Ismetu također imponira naša ozbiljnost pa se probe znaju produžiti do u ponoć.” Mitheta je ponosna što su u nekim pjesmama uspjele postići dvoglasje, a glasovi su posve različiti, solistice ne imitiraju nikoga, jednostavno, ono što pjevaju to su samo one. Uvjerena je, a to govore i reakcije onih koji su slušali CD, da se Bulbulicama piše svjetla budućnost. Jedna od Bulbulica, koja će svakako plijeniti pažnju svojom duhovitošću, na-
J O U R N A L
metljivošću i neposrednošću je Enisa Travljanin. Ona bez ustezanja zna reći “živim da pjevam i kada ne bi pjevala ne bi živjela.” Tolika želja za pjevanjem rijetko se viđa pa će Enisa, više pjevati nego govoriti. Ako ju nešto pitate uvijek će naći odgovor pjevajući neku sevdalinku. Ta neumorna zaljubljenica u sevdah pozvat će vas u stranu i na uho, samo za vas, otpjevati neku nepoznatu ili rijetku sevdalinku, koju je nedavno otkrila. Neizostavni je dio zbora, a često je u prvom planu na putovanjima i u druženjima, te će se nerijetko, iz velike želje za pjevanjem, otimati za mikrofon. Uz Nadu Domazet, Mithetu i Enisu na CD-u se kao solistica (uz Mithetu je otpjevala najviše solo dionica) ističe se i Sabina Softić. Članica “Bulbula” je 10 godina. Ljubav prema sevdalinki rodila se u rodnom Kozarcu, a od pete godine živi u Zagrebu. Njeni roditelji su oduvijek slušali i pjevali sevdalinke. “Otac nije znao pjevati, ali nas je volio slušati, a majka je pjevala i svirala usnu harmoniku. Nikada mi ne dosadi sevdah koji mi se od djetinjstva neizbrisivo usadio u srce. Trnci me prolaze kada pjevam za 'Bulbule', potpuno se uživim. Nije bilo zahtjevno snimati CD, makar smo kao zbor prvi put susreli sa