ARHIVA - Fotodokumentacija
ARHIVA - Fotodokumentacija
Bratstvo kamenara:
Trpki poljodjelci, pločari, klinčari, puškari, sepetari, bukači, baštinici, vojvode, redovnici, župani, peharnici, vinotoče knezovi, biskupi. Blista na smrtnim bregovima bratstvo kamenara.
Kad zemnik postane nebesnik Fotografije: Nusret Idrizović Uvod i tekst uz fotografije: Filip Mursel Begović Tri godine nakon smrti Nusreta Idrizovića (1930. – 2007.), kao sjećanje na ovog velikog hrvatsko-bošnjačkog književnika, iz njegove ostavštine čitateljima Behara predstavljamo dio njegove bogate fotografske građe koju je neumorni istraživač bosanskog srednjovjekovlja ostavio za sobom. Naime, dobro je poznata Idrizovićeva fascinacija stećcima koju je više nego uspješno prenio, s dojmljivom arhajskom patinom, u slikovit tekst, ali nije poznato da je bio i talentirani fotograf s istančanim osjećajem za dojmljivu i rijetku fotografsku atrakciju i kompoziciju. Istražujući stećke proveo je mnogo vremena na terenu širom bivše Jugoslavije te je svoja putovanja i zabilježio fotoobjektivom. Nije na odmet reći da je bio dobar prijatelj s poznatim hrvatskim fotografom Tošom Dabcem, stoga, uzor mu je bio više nego dobar i vidljiv u njegovim uradcima.
Bijela Rudina, Bileća
Nusretove fotografije, kada je riječ o stećcima, naravno, nikada nisu i vjerojatno neće dostići slavu i prepoznatljivost Dapčevih fotografija, ali funkcioniraju kao trajni dokument opstojnosti stećaka na našim prostorima. To je ujedno bila velika Nusretova ambicija, jer, kao što je poznato, u potpunosti se ostvario kao književnik. No, i taj je fotografski posao odrađivao maštovito i s arhivarskom ažurnošću. Nevjerojatno gdje je Nusret sve nalazio stećke – „od brega do brega, od kola do dola, od grada do jada“ (M. Dizdar) – i upravo će taj njegov nepregledni fotografski putopis (riječ je o nekoliko tisuća fotografija) plijeniti pažnju. U ovoj djelomičnoj prezentaciji foto blaga na stranicama Behara, namjerno smo zaobišli neka poznata mjesta gdje obitavaju stećci, poput Radimlje, želeći upozoriti da su stećci razasuti, i nažalost kao spomeničko blago nezaštićeni, po gotovo čitavom južnoslavenskom prostoru.
Brotnjice, Cavtat
Ne smije se zaboraviti da je kam prije svega i nadasve – vrijeme urezano u iskustvu kamenara. Imamo vrijeme stopa i vrijeme sata, a samo jednu prolaznost. Nakon rođenja naša draga prolaznost bude osuđena na ovozemaljsko trajanje. Nekom pripadne slava, nekom poraz, a potom svačije trajanje osvoji smrt. Nit je vremena smrt namatala na kolo svetoga broja.
Ase leži Nusret Idrizović, sin Junuzov, kamenar riječi iz Bijelog Polja. Čitav život sanjao sam stećke. Mislili su da sam podijeljen u jastvu, a pokopaše me ispod bijelog nišana. Bolje tako nego da sam sanjao nišane, a da me pokopaše ispod stećka.
Suho Polje, Kalinovik
78
Na jednoj vazi vidi se da su Etrušćanke 700. godina prije Krista plesale na isti način kao što su naše žene na nadgrobniku nekropole Brotnjice poviše Cavtata plesale 14. stoljeća nakon Krista. Samo što su Etrušćankama noge gole do koljena, a našim se ženama ne vidi ni peta. Zato se njihove vaze i danas dobro prodaju, a naši nadgrobni spomenici i danas propadaju.
Ako je išta sigurno u prolaznosti, to je baštinski ponosnik kamen. Kad ne bi bilo kamenog polumjeseca i križa pokojnik bi se izgubio i u prostoru i u vremenu. Tada bi šumovite i livadaste vizije Bosne, uklesane u stećak, ostale bez spasa od prolaznosti i zaboravnosti.
Suho polje, Kalinovik
Kehin gradac, Ljubuški
BEHAR 92
BEHAR 92
79