Sjećanje na ljeto by Mikulandro

Miki BrataniÄ&#x2021;

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Predgovor U hudo nedoba svako prizivanje svjetla, mirisa, boja, tekstura i sazvučja sjećanjem, suočava s elementarnim i arhetipskim, ogoljujući nas pred životvornom vodom iz koje smo potekli i u koju nam je iznova uroniti, da bismo se iscijelili, pročistili i ponovno susreli sami sa Sobom, a potom i uskrsnuli s Drugim. To ćemo iskustvo ugraditi u svoje predodžbe o svijetu iz kojeg smo potekli i čije iskustvo smo naslijedili od prethodnika, uplićući mu vlastite misli, alikvote, boje, oblike… i prenoseći ga onima koji dolaze nakon nas. Miki Bratanić u digitalnoj zbirci naslovljenoj »Moje pjesme s lica knjige - Sjećanje na ljeto« izabrao je dvadeset na jednoj društvenoj mreži objavljenih pjesama, napisanih na hrvatskom književnom jeziku i na čakavskom dijalektu. Zahvaljujući mediteranskome kulturnom krugu iz kojeg je izniknuo i koji je nerazdvojiv dio njegova svjetonazora, svako je Bratanićevo dolazište istodobno i ishodište, omeđeno morem i morem prožeto, zbog kojeg se pjesnik svjesno ogoljuje - iza stijene, suhozida i lukobrana odbacujući obmanjujuće, jureće, iscrpljujuće, taruće, sveproždiruće znakove suvremenosti - s onu stranu umskoga i s ovu stranu umnoga, budnoga i nikad bludnoga. On je hodač i hvatač, ljubitelj i ljubavnik, plivač i pjevač, branič i baštinik, strasnik i sretnik. Angažiran je i nasuprotan i kao pjesnik i kao bloger, uporni promicatelj temeljnih ljudskih vrijednosti - prirode, obitelji, baštine, jezika, zavičaja i domovine koji su njegova dobrovoja, istoznačnica za etičnost, stav, ponos, nadahnuće i smješak. Onaj kome su vindous i fejsbuk krcati levandom i smiljem, boltama i feralima, kaićima i konobama, koltrinama i puntapetima, tiramolima i tramuntanama, dragom i dicom…, nježnim stihovima ukorijenjuje sebe i nas čitatelje svojom budnošću i plemenitošću. Pridružimo Bratanićevu pjevu još mandolinin srh, i prijatelji smo svi ponovno na okupu, hotimice i trajno zaustavljeni u ukradenome trenutku. Veselim se riči gladnoj vire pozdrava tvoga, zbog strpjive jubavi – fala. U Zagrebu, 26. siječnja 2014. Lidija Bajuk

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Dolazi ljeto Osjećam kako dolazi ljeto Provlači se kroz moja sjećanja Na rukama nosi uspomene Budi želje zimom uspavane Čujem njegove zvukove Sa grana bora, žala i mora Osjećam mirise što opijaju S procvalih lavandi i smilja Svlači me potpuno do gola Zaogrće svojim vlažnim sjajem Uranja u dubinu plavetnila Nudi mi slobodu U njegovom se krilu opuštam Zatvaram oči i zamišljam Tebe kraj mene u vlažnom sjaju Na ovom našem morskom raju

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Jubavi fala Pribiren riči za pismu napisat Tija bi njima jubavi zafalit Privrćem škafete duše i tila Koja bi od njih najlišja bila Na pripunom stolu moje voje Rastrti lancuni stihova stoje Na njima riči iz libra života Ča davno su drugi jubavi rekli A ča bi skonšumava dušu i tilo Pribira, privrća za jubavi zafalit Za sve ono lipo ča meni si dala Dvi riči miritaš: Jubavi fala

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Probuđeni snovi Cvrčci sa bora započeli pismu Sunce tira svakog u hlad Uzmišala se krv i zaprišila bila Otkrila se zimom pokrivena tila Po moru želja rasuli se snovi Probuđeni dodirom vrile stine Cakle se rumeni obrazi mokri Raste plima što strast je otkri Skupljaju snovi kapi sriće Što se cide sa izvora života Kad opet lito zaspi u zimi Snivat će želje narasle u plimi

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Strpjiva jubav Strpjiva je jubav tvoja uvik mene virno čeka Sritna kad i umoran se sa viađa vratin nase Meni puta nikad dosta uvik ništo više tražin S valižama u rukami prolazidu brzo dani Sada vidin da u priši ostavi san puno tega A uhvati opet nisan ono za čime san trča Utekle mi sve ferate prigazilo vrime lita Samo tvoja jubav čeka i za moje tilo pita Žejna da ga uza sebe još dok more malo ćuti Da i ona bude žena zadovojna zagrljena

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Puntapet Nabunbo se mlodon riđipet Vajalo je ormat puntapet Rekli bidu niki šigureca Bilo kako vidit je beleca Puntapet je doržo sise fermo A u njih se zagleda naš zermo Oči mu se sve zacakletale U dekolte dreto su propale Zermo odma poče mlodu gilit Restu punte ima ih čo vidit Kad odjedonput žbaro puntapet I zermotu probode trašket

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Od žeje vrime Da mi vrime je ukrast I da more svit nestat Da nas mola bez reć riči Očima se razgovarat Ćutit žeju u tiliman I prstima dotukavat Ovu večer tija bi Opet s tobon sritan bit Voli bi da nikog ni Da smo sami ja i ti

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Vrime bez tebe Tražim lipe uspomene Po svojim žepima Ćutim dodir tvoga tila Još te svugdi ima Bez tebe mi vrime kaplje Sve se valja lino Razvodnjeni su mi dani Nima gušta vino Kad sam s tobom vrime leti Učas dojde zora Nima vrime iste švere S tobom i bez tebe

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Naše sjene Skutima večeri lipota me njena takla Kroz kaletu tisnu kad je mimo me prošla Inkantan samo sam sjenu uspija vidit Na stini vrimena ča svitlo ferala je skroji U tilu ćutin dodir topleg tila U kasnu uru budi se lito u meni Prstima diram tragove sjene na zidu Dok hodam sa željom da možda opet je vidim Prolazi vrime grad je već odavno prazan Lipota njena pod skutima večeri spava U snovima mojim budi se tisna kala Samo mi i naše sjene na svitlu ferala

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Ulica svitla Takla me danas lipota tvoja Prošla kraj mene ulicom svitla Još korake njene čujem u vitru Ča nosi teplinu darovane riči I opet ću proći ulicom svitla Nadat se drugom susretu s tobom Na ramenu ćutit dodir lipote Veselit se riči pozdrava tvoga 21

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Sve što mi danas treba Sve što mi danas treba je komad modrog mora ili dio plavog neba s mirisom maestrala što donosi sjećanja ljeta u vedrini želja iz koje sjaji strast. Sve što mi danas treba je pogled dovoljno dug da umiri misli i nađe utjehu u daljini plavetnila ili dubini modrine što spajaju se negdje. Sve što mi danas treba je prozor s pogledom na ljeto što dolazi i donosi nove susrete na valovima sjećanja odsjaju želja s bonace i strasti morskog neba. © Miki Bratanić 2014.

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Split na mom licu Budi me miris mora i proljeće Što budi ptice u mojoj ulici Zove me da iziđem i vidim Osmjeh na licu mog Splita Čujem žamor ljudi sa pazara Ćakulu mladosti sa rive i pjace Zvona što vjerne na misu zovu U ovo toplo nedjeljno jutro. Pospan gledam njegovu ljepotu Opet se pitam tko to može platit Zahvalan gradu što i ovog jutra Nabacuje osmjeh na moje lice

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Tiramol Tira mola mola tira priko kole riđipete mudantine i kalcete ćakulo se kroz ponistru sa susidon o obidu zavirije kroz koltrinu vižitoje in veltrinu a kalcete režentone cididu se po glovami Tira mola mola tira sa šćapinon ćapa kortu pošji mlodon lipu rič ko recetu novu ima kroz ponistru dili svima kad zavonjo paštašuta „Sviđa mi se“ red je reć Mola tira tira mola windowsi su nan ponistre fejsbuk nan je tiramol © Miki Bratanić 2014.

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Život na drače Ovih san dana slabe voje Ne tiše me riči biće boje Okolo mene svak ništo plače Ka da je život dobija drače Ol puste priše svit je poludi A na kvasinu pošli su judi Više niko vrimena nima Ni kad je lito ni kad je zima Tija bi molat suzu ol sriće Izvadit čovika sa dna vriće Nek u njemu pisma zazvoni jače I skonča naš bidni život na drače

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Cviće Tuji su dvori puni cvića Vonjima svojim opili kalu U lipin pitarima ka u vitrini Svima kažiju lipotu svoju Obrazi njihovi u ijadu koluri Poglede zovu nase mame Po cile se dane rede i kite U svaken štajunu cvati mogu A meni je najdraže domaće cviće Sa žilan u stini bez kapje vode Ča me dočeka svakega lita U hladu mira mojega dvora

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Vonji dobre voje Ima li igdi dva zrna soli Za začinit život ča posta je lešan Gušta među prste dodat bi tija Da zavonja ova teća od čovika Neka dojdu gladni riči Žedni pisme oli smija Mater nan je svima ista Rodila nas Dalmacija Triba guštat ovi život Sa malo se proveselit U najmanjoj se teći more Skuhat vonje dobre voje

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Život u starpjenstvu Spominjen se riči pokojnega dida Čoviku je dono živit u starpjenstvu I kad mu se pari da je teško brime Vajo mu se tišit doće boje vrime Sad iste riči moj otac ponovja Dok za stolon sidi na katridi dida S pjaton divjeg zeja i sa žmulon vina Viruje da grožju biće boja cina Penson se kako raskjarat mojen sinu Didovo starpjenstvo i očevu voju Danas kad sve gušte izila je priša A u viru čovika uvukla se biša Kuntenat san puno ča se još spominjen Riči ča govoru doće boje vrime Jer u oven današnjen svitu bez mire Ne znan kako bi živili bez vire

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Biće boje Tila naša puna žeja Sve ih ništo vuče mami Čovik u snu mira nima Možjani mu skonsumani Niko s nikin već ne priča Svi se u se zatvorili U svom svitu zamotani Ka šimije poludili Sa tarace gledan more Poznal’ iko tu lipotu Ča čoviku više triba Nego guštat koju botu Kada vidin svoje škoje Odma buden boje voje Suncu dobar dan poželin Tišin sebe - biće boje

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Veseli početak U toplom kruhu što još se dimi i mirisom dobrote ispunjava stan nalazim razloge jutarnjeg veselja sa kojima krećem u ovaj dan Kad uzavrije kava brža od mene te se dopeče na ploču vrelu iz postelje izvuče anđele moje pa uživamo zajedno u slatkom jelu I nije važno pada li kiša ili je sunce ustalo van nama je važno da svi smo skupa da veseli krećemo u novi dan

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Anđeli bez krila U večernje sate kad umor vlada Molitve čuvarima izmoljene već Dječji su snovi zastore digli Na male usne osmjehe stavili Na sceni se snova uspomene vrte Sjećaju se danas gdje su sve bila U sobama svojim sa slikama čuvara Spavaju naši anđeli bez krila

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto

Majci Koliko si puta na prozoru Čekala korake Škripu vrata dvora Do jutra A ja sam bezbrižno Mladosti udovoljavao Negdje opijen nečim Koliko si puta Provirila u moju sobu Uzdahnuvši Nad praznim krevetom Koliko puta danas Pogledaš na zidu Sliku moju i moje djece Uzdahneš I pogledaš u daljinu A ja nikad nisam shvaćao Majčinu brigu o sinu © Miki Bratanić 2014.

Moje pjesme s lica knjige

Sjećanje na ljeto © Miki Bratanić Nakladnik: Miki Bratanić D. Šimunovića 9 21000 Split Stihovi i fotografija: Miki Bratanić Dizajn: Đurđica Katić Digitalno izdanje Split 2014. ISBN 978-953-95414-4-4