Vares Home Page 20th anniversary

Page 1

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXII. • BROJ 262 • LISTOPAD 2016.

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6


U POVODU OBLJETNICE Devedeset šesta. Prva godina poslije rata. U Bosni i Hercegovini vlada predinternetsko doba. Doduše, i sam internet je virtualna galaksija još u nastajanju, ali u koju se već tada – kao prvi s prostora jugoistočne Europe! – vinuo "Enterprise" noseći na sebi natpis: Vareš Home Page. Jedno njegovo krilo čini, elektronski uobličen, list vareških Hrvata "Bobovac"... Dočarana kroz alegoriju, tako otprilike započinje priča – koja će postati povijesnom činjenicom – o tome kako su dva vareška medija zaplovila web prostranstvima u kojima danas, dvadeset godina poslije, vlada neopisiva gužva. Ali nije bilo dovoljno samo uzletjeti, to je s vremenom postalo moguće bilo kome, međutim trebalo se održati u orbiti. Osvrćući se na taj, tako prestižan e-kontinuitet od dva desetljeća, Vareš Home Page i list "Bobovac" održali su zajedničku svečanu akademiju, uz organizacijsku podršku vareške podružnice Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak". Bilo je to 28. rujna 2016., uoči Miholja i proslave zaštitnika vareške župe, a kao blagdana uz koji je prvi put podignuta vareška internetska stranica, preko servera u Švedskoj, dvadeset ljeta Gospodnjih ranije. Građanima Vareša, okupljenim u općinskoj dvorani, na akademiji su se obratili predsjednik Podružnice Mario Mirčić, kao domaćin, zatim pokretač stranice Goran Mijatović, urednik lista

Marijanović, Mirčić i Mijatović

VHP – spona između dva Vareša Mladenko Marijanović, te webmaster i urednik stranice Mladen Divković, koji je to učinio iz Varaždina upravo u stilu same obljetnice – putem interneta. Iako skype odavno nije senzacija, služenje njime na ovakav način u Varešu je demonstrirano prvi put i, naravno, tko bi to učinio ako ne ljudi oko VHP-a. Akademiju su ugodnim notama upotpunili vareški tamburaši s Igorom Hingerom na čelu i taj vam dio ne možemo prenijeti kroz tekst, ali možemo izdvojiti dvije pisane čestitke koje su tom prigodom stigle i svakako obraćanja dvojice na čijim plećima počiva Vareš Home Page od početka do

Emotivne veze još postoje Goran Mijatović

O

vih dana obilježavamo dvije decenije postojanja VHP-a te isto toliko i neprekinutog objavljivanja lista "Bobovac" na internetu. O tehničkim i drugim aspektima samog VHP-a više će reći webmaster i urednik Mladen Divković kojemu se posebno zahvaljujem što je pred više od deset godina preuzeo uređivanje stranica te im dao jednu profesionalnu kvalitetu. Da se Mladen nije tada uključio u rad vjerojatno ne bismo obilježavali ovu obljetnicu. Čestitam osnivaču i uredništvu lista vareških Hrvata "Bobovac" na značajnom jubileju. S dvadeset godina neprekinute prisutnosti na internetu ne mogu se pohvaliti ni mnogi mediji globalnog karaktera. Nekoliko riječi o samom VHP-u. Vjerujte mi da se ne osjećam niti malo slavljenički, te oprostite što ću u takvome tonu iznijeti nekoliko rečenica. Zaista bih bio puno sretniji da nisu postojali razlozi nastanka VHP-a, tj. da su Varešani ostali tamo gdje pripadaju, a odlazili samo svojom voljom. VHP je svojom pojavom postao mjesto gdje su se okupljali po svijetu razasuti Varešani. Velika većina je bila sretna da su dobili mjesto gdje mogu uspostavili pogubljene kontakte, bilo je tu puno emocija. Jedna manjina je ostala

razočarana, to su oni koji su VHP pokušali "zapoganiti" šovinističkom retorikom te drugim vrstama provokacija. U jednom periodu je broj redovitih posjetitelja bio zaista impozantan, pristupali su i oni koji nikada u Varešu nisu bili. Ostali su zapisani prekrasni upisi o ljudima i događajima, pisani amaterski, ali s dobrim namjerama i iskrenim emocijama. Kasnijom pojavom Facebooka i drugih socijalnih mreža otvaraju se nove mogućnosti. Mi koji smo uređivali VHP nikada se nismo odricali bogatstva koje je našemu identitetu dao susjed druge nacije i vjere. To je bilo i ostalo naše iskreno uvjerenje, to je formula uspjeha koju političari ovih prostora tako uporno zaobilaze. Na žalost, u Bosni još uvijek traju procesi u kojima se "oslobađamo" jedni od drugih – dok od toga korist imaju samo probrani. Svojski se odričemo svojih identiteta, bogomdanih resursa, bogatog kulturnog naslijeđa nastalog ovdje gdje su se susretale velike civilizacije, kulture i religije. Većina se raseljenih Varešana uspjela etablirati u društvima gdje sada žive, stekla respektabilna znanja i kompetencije, neki su pokrenuli i vlastite firme u kojima zapošljavaju druge. Korist od njih, njihovih obitelji i slijedećih generacija imaju

danas, a čime su i našem listu (kako ga je vrijedni suradnik, danas pokojni, Miroslav Markotić, znao nazvati: Vareš Tajmsu) stvorili pretpostavku da bude svrstan među svjetske elektronske prvijence. U znak zahvalnosti Podružnica im je dodijelila lijevane statue iz čuvene Ravlijine radionice, vodeći pritom računa o simbolici: Mijatoviću livca jer je salio temelje za VHP, Divkoviću kovača da nastavi kovati budućnost VHP-a. A stranice posvećene ovom velikom i dvostrukom jubileju zatvaramo naglascima izdvojenim iz obraćanja našeg urednika na akademiji.

njemačka, austrijska, kanadska, švedska i druga društva, tj. ona društva čiji političari znaju razmišljati o budućnosti. Emotivne veze prema Varešu još postoje, mnogi bi mu i više pomogli ukoliko bi za to bilo osmišljenog interesa. Na jednoj strani imamo ovaj stvarni Vareš, a na drugoj onaj virtualni okupljen oko VHP-a. Dopustite mi samo par rečenica o stvarnom Varešu. Kao predstavnik švedske gospodarske komore te kao poduzetnik krećem se počesto ovim prostorima. Nije nigdje tako dobro da čovjek bude impresioniran, ali mi se čini da nigdje nije tako loše kao u Varešu. To je moje viđenje stvarnosti, ne znam koliko je tu racionalnog, a koliko emotivnog. Vi koji živite ovdje itekako dobro znate i osjećate sve izazove pred koje ste stavljeni. Ova pitanja nisu ni nacionalna, niti vjerska, to su pitanja općih standarda življenja. Neki to zovu civilizacijskim dosegom, na koji je Vareš nekada bio s razlogom ponosan. Iskreno se nadam da će nedavno napravljeni korak ka pristupanju EU biti pomak naprijed. I sada, pod ovim okolnostima, postoje velike mogućnosti za razvoj, a koje nisu ovisne o visokoj politici i koja se često spominje kao alibi za ne činiti ništa. Divim se nekolicini poduzetnih ljudi koji i u ovako depresivnom ozračju nisu klonuli, te su i drugima stvorili priliku da zarađuju za život. Vareš Home Page je bio i ostao spona između dva Vareša, to se može puno bolje iskoristiti na opće dobro.


U POVODU OBLJETNICE

G

odine se nižu pa s njima stižu i jubileji, a svaki novi – s obzirom na okolnosti u kojima djelujemo – čini se tim veći i značajniji. Dakle, iako smo danas ovdje da se ponosno okrenemo za sobom i slavimo, trenutak je da se načini i ova mala digresija, kako bi se neke stvari nazvalo pravim imenom. Našem društvu, našim institucijama, najlakše se opravdati i reći da im teško ide i financiranje, po njima, puno važnijih segmenata života, premda se na natječajima koje raspisuju ministarstva kulture svih razina godišnje ipak dodijele sredstva koja nisu zanemariva, a unatoč našem redovitom apliciranju – teško ili nikako ne dolazimo na red. Tako to biva jer je uvijek potrebno imati više od projekta i dokazanog produkta, ključno je imati vezu ili određenu podobnost. Odupirali smo se takvim mjerilima i kad su bila gora vremena, a evo nije nam bolje ni danas. Da se vratim obljetnici. Čim se ovako evociraju uspomene na daleke dane uvijek se prisjetim obilježavanja našeg prvog, skromnog jubileja. Kad smo ga nekako uspjeli dostići, istinski smo proslavljali izlazak desetog broja "Bobovca"! Bio je listopad 1995. godine, a časopis "Svjetlo riječi" je u isti mah obilježavao izlazak 150. broja i zajedno smo to upriličili u vareškoj staroj crkvi. Mislim da je to bilo prigodom spomendana kraljice Katarine. I tadašnji odgovorni urednik "Bobovca", Čedo Jelić i ja, zgledamo se pa pogledamo onda u onu njihovu brojku, strašnih i, činilo nam se, apsolutno nedostižnih 150 brojeva. Takvo nas je malodušje napadalo s razlogom jer poslije svakog početnog zanosa entuzijazam splasne ili se suradnici precijene pa brzo potroše. Eto, tako je bilo o desetom broju, u ratno doba, a onda smo nadmašili sami sebe pa dohvatili ne samo stopedeseti nego i dvjestopedeseti broj, i nastavljamo dalje.

ČESTITKE Poštovani! U ime Središnje uprave Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak" i u svoje osobno želim Vam čestitati na obilježavanju 20. godine postojanja vareške internetske stranice i 20 godina od prvog objavljivanja lista "Bobovac" u elektronskom izdanju. List "Bobovac" je u ovih 20 godina kao dio Napretkove obitelji na cjelovit način informirao čitatelje o događanjima u vareškom kraju, obrađujući aktualne teme. Ovim putem Vas želim ohrabriti da nastavite s predanim radom na ponos vareških Hrvata i svih Napretkovaca. Mons. prof. dr. Franjo Topić *** Poštovani Mladenko, svima nama koji smo utkali dio svoje muke,

3

Izgled Vareš Home Pagea prvih godina...

Cijena egzotičnosti Mladenko Marijanović No, gurajući tako svoj kamen uzbrdo, kroz prvu godinu nakon rata već o dvadesetom broju, događa nam se sljedeće. Odnekud s vrha planete – pokušat ću biti slikovit – dohvati nas za ovratnik jedna golema ruka i saznamo kako nam je otvorena mogućnost postavljanja lista na "taj neki" internet da bi ga preko kompjutera čitali Varešani raspršeni diljem svijeta. Internet je dakle u bosanskim okvirima tada bio jedva shvatljiv pojam, država je tek dobivala svoju domenu, a tehnologija nije bila ni stigla do nas. U svakom slučaju, na internetu smo se pojavili s "Bobovcem" u toj ranoj fazi, moram reći, ni krivi na dužni, jer kazati bilo što drugo bilo bi neiskreno. Zasluga je za to isključivo na Goranu Mijatoviću koji je prepoznao trenutak i važnost povezivanja Varešana, a onda smo se mi priključili stavljajući svaki mjesec na čitanje list "Bobovac", što činimo i dandanas – neizmjerno mnogo dilema i pitanja, u onim vremenima kada su neki ljudi ugrađivali poneki svoj kamenčić u naš zajednički mozaik zvani Vareš, godišnjice i sjećanja jesu radost. Zahvalan sam i ja, i kao Varešanin, ne po rođenju nego po ratnom "krštenju", ljudima koji su još u onim vremenima prepoznali elektronske putove kojima su tolike lijepe vareške priče pronijeli u sve dijelove ovog bešćutnog svijeta i došli do svih raseljenih i pogubljenih Varešana, i u najskrovitijim mjestima. Zahvaljujem što još, čini mi se, samo u Varešu postoji kontinuitet i jezgra zvana "Bobovac" gdje se bilježe, čuvaju i prenose samo pozitivne priče o vareškim ljudima i vareškim krajevima. Nisam u mogućnosti fizički biti s vama, ali tu sam u svakom spomenu na Vareš i "Bobovac"! Zahvaljujem i sve pozdravljam. Fra Mato Topić BROJ 262

bez ikakvog limitiranja sadržaja (iako se počelo razmišljati o tome). Naime, dio naših čitatelja i sugrađana u iseljeništvu prema toj činjenici – da im je to čitanje netko omogućio a nije to dužan – odavno se odnosi na zahvalan način, pa podupiru naš rad svojim donacijama. A vezano za one koji se ljutnu čim (gratis!) "Bobovac" bude postavljen na VHP s danom zakašnjenja, vodili smo nedavno internu debatu i apeliramo da budu malo uzajamni – ako zapravo postoji opredijeljenost da sačuvamo list "Bobovac" u njegovom sadašnjem kapacitetu. Nama ostaje zalagati se da, i pored ovakva staža, postanemo napokon uočeni i gdjekad podržani od strane domaćih institucija za kulturu. A Vladi Republike Hrvatske odnosno njezinu Državnom uredu za Hrvate izvan RH izražavamo zahvalnost jer nas je sufinancirala kad je u pitanju osuvremenjivanje opreme odnosno hvatanje koraka s galopirajućim napretkom u tehnici. Na koncu, ponosni na svoj kontinuitet kako u stvarnom tako i u virtualnom svijetu, koristim ovaj trenutak da u ime uredništva izrazim zahvalnost Goranu, a jednako tako i Mladenu. Njih dvojica se svih ovih 20 godina oko svega vezanog za internetsko objavljivanje "Bobovca" skrbe pored svojih poslova i bez spomena bilo kakve naknade. Treba znati da iza ovih projekata stoji jako puno radnih sati, najčešće noćnih, i sve je to opet nekome teško objasniti budući da živimo u nemilosrdnom vremenu punom sebičnosti i trke za zaradom. Ali mislim da iza toga stoji ono nešto vareško što je ova kotlina othranila u nama i svatko je dio toga u sebi kroz život ponio. Netko da bi izgubio, a netko da bi umnogostručio pa na ovakve načine vratio. LISTOPAD 2016.


U POVODU OBLJETNICE

U

ovom razmatranju postoje najmanje tri ključna aspekta koji se međusobno, često i nerazdvojivo, prepliću i miješaju: povijesni, osobni i tehnološki. Povijesno, Vareš je tih godina proživljavao vjerojatno svoje najdramatičnije razdoblje, a činjenica da se ogroman dio stanovništva raselio po svim kontinentima, svatko sa svojom osobnom pričom, često i tragičnom, jedan je od temelja nastanka vareške web stranice. Tehnološki, radi se o vremenu kad je internet, odnosno njegova najistaknutija i za nas najzanimljivija sastavnica, World Wide Web, bio još u povojima – samo 5 godina prije postojala je jedna jedina (!) web stranica, ona koju je pokrenuo "otac weba" Tim BernersLee u CERN-u. Sljedećih godina novi medij je rastao (jedan od istinski ključnih trenutaka dogodio se 30. travnja 1993. godine kad je CERN omogućio besplatno korištenje www protokola i kôda, odnosno stavio web u javnu domenu), ali ako pogledamo web stranice iz 1996. godine, malo toga sliči današnjima. Prije svega, stranice su sadržajno bile jako male. Osim toga, veze su bile užasno spore, pa se prosječna stranica učitavala 30-ak sekundi, pod uvjetom da se uopće uspijete spojiti preko tadašnjih dial up modema. I naravno, niste se dugo zadržavali on line – pobogu, pa plaćalo se (i to skupo!) po satu. Usput bi vam i telefonska linija bila zauzeta, pa biste se isključivali poslije desetak minuta i off line pregledali ono što ste uspjeli otvoriti ili biste potražili jeftiniji oblik zabave. Recimo, u Americi je prosječan korisnik tada provodio na mreži oko 30 minuta mjesečno, danas je to gotovo 30 sati. Početkom 1996. u svijetu je bilo 100tinjak tisuća web stranica i 10-ak milijuna korisnika, do kraja godine ti brojevi su znatno porasli, ali je to bilo daleko od eksponencijalnog rasta kakvom smo svjedočili kasnije. U vrijeme pokretanja Vareš Home Pagea udio korisnika interneta u svjetskom stanovništvu kretao se oko 1%, a u našim krajevima mjerio se u promilima. "THE VAREŠ TIMES" Te 1996. godine nije bilo Googlea, Facebooka, YouTubea, Wikipedije i većine onoga što danas otvaramo kad se spojimo na internet. Prva webmail stranica, Hotmail, utemeljena je sljedeće, 1997. godine (da, 1996. ni Yahoo nije imao e-mail servis!). Iako je mp3 format razvijen nešto ranije, zanemariv broj ljudi je pomišljao na razmjenu glazbe – fajlovi su bili preveliki za tadašnje brzine prijenosa podata-

4

Pioniri se (ne) osvrću Teško je reći koliko je s ove vremenske distance lakše ili teže govoriti o Vareš Home Page fenomenu. Distanca često pomaže da se stvari sagledaju objektivnije, bez suvišnih emocija koje zamagljuju perspektivu, ali, s druge strane, Vareš Home Page je i nastao upravo na emocijama, bez toga stranice ne bi ni bilo niti bi imala puno smisla. Neupitno je, međutim, da se zaista radi o fenomenu; 20 godina na internetu je vjerojatno ekvivalent stogodišnjici izlaženja nekog tiskanog medija. Piše Mladen Divković ka. Tek nekoliko listova u svijetu nudilo je svoj sadržaj (odnosno dio sadržaja) on line: mogli ste prelistati, primjerice, New York Times, Chicago Tribune, Wall Street Journal, Time... i vareški "Bobovac". Agencija Associated Press je te godine u listopadu, znači poslije prvog pojavljivanja "Bobovca" na mreži, postavila svoj AP Online servis agencijskih vijesti. Tek kad se stvari promatraju iz tog kuta vidljiva je veličina Goranove vizije i značaj Vareš Home Pagea čijim pokretanjem se Vareš upisao u globalnu tehnološku elitu, u trenutku kad je u Europi zabilježeno oko 2,5 milijuna korisnika interneta, uglavnom u Njemačkoj, skandinavskim državama (relativno najpovezanijim), Francuskoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Švicarskoj i još nekolicini zemalja. O tehničkim aspektima, tipkanju beskrajnih linija koda i prepisivanju sadržaja "Bobovca" u Notepadu, prvom serveru koji je sada smješten u švedskom tehničkom muzeju, već se pisalo na ovim stranicama, i to je Goranova priča – jedan Varešanin na krovu svijeta, negdje blizu polarnog kruga na sjeveru Švedske, stvara najstariju (barem ako promatramo one s neprekinutim kontinuitetom rada) gradsku web stranicu u ovom dijelu Europe. A vareški, mali i još jako mladi, list "Bobovac" postaje dostupan on line iste godine kad i veliki New York Times!

stala. I odjednom su svi navalili na Vareš Home Page koji je tako postao nezamjenjiv, praktično jedini komunikacijski kanal i središnje mjesto virtualnog okupljanja Varešana u cijelom svijetu. "Zlatno doba" Vareš Home Pagea potrajalo je duže od desetljeća i do njega nije došlo nimalo slučajno. Kao novi webmaster i urednik naslijedio sam izuzetno dobro i pošteno utemeljen projekt, kao i osnovnu jezgru vjernih i dobronamjernih posjetitelja, spremnih da šire dobre vibracije, a neki od ključnih sadržaja su prisutni od samog početka. Ono što sam odmah uradio je temeljit redizajn; iako je Goranova stranica od svog nastanka izgledala iznenađujuće dobro, čak u usporedbi sa stranicama velikih igrača u to vrijeme, stalno širenje servisa i povećavanje količine materijala, potreba za sve češćim ažuriranjem sadržaja i razvoj tehnologije, tražili su nešto drugačiji pristup da bi korisničko sučelje ostalo intuitivno, a sadržaji lako dostupni. Koncepcijski, naslovnica je podijeljena na vijesti iz Vareša, virtualni Vareš (Varešani u svijetu) i interaktivni dio, uz dovoljno prostora za istaknute sadržaje, kao što su najaktualnije vijesti ili pozivi na druženja, godišnjice mature i sl. Na valu entuzijazma, na kojem počiva i cijeli projekt, angažiran je cijeli niz "dopisnika" koji su se

ZLATNO DESETLJEĆE VHP-a Potpisnik ovih redaka je stranicu preuzeo 2003. godine. Upravo u tom razdoblju, negdje na prijelazu milenija, stvari su se upravo idealno uklopile za Vareš Home Page: internetska infrastruktura se nevjerojatno proširila, a broj korisnika rapidno porastao i prešao kritičnu granicu. Iz našeg, vareškog kuta gledano, većina iseljenih Varešana, poslovično vrijednih ljudi, snašla se u novim sredinama, odrastala su im djeca i rađala se nova... imali su uglavnom viši standard, živjeli u tehnološki visokorazvijenim zemljama, a nostalgija prema rodnom gradu nije neROJ 262

Divković na akademiji u Varešu i … LISTOPAD 2016.


javljali s vijestima iz Vareša i svih dijelova svijeta, a sadržaj se nerijetko ažurirao na dnevnoj bazi, pravi mali newsportal. Sve te objave su arhivirane i danas predstavljaju vrijedno svjedočanstvo jednog vremena i grada. Okosnicu segmenta vijesti i dalje je, dakako, činio list "Bobovac", koji je objavljivan u raznim oblicima, od komprimiranih datoteka u početku, preko klasičnog html-a do on line publikacije kakav je od 200-tog broja do danas. Rubrika "Susreti" pretvorila se vremenom u ogromnu arhivu fotografija i multimedijalnih sadržaja s okupljanja naših sugrađana u svijetu (čija bi organizacija u tim danima, prije društvenih mreža, bila nezamisliva bez Vareš Home Pagea kao središnjeg mjesta za dogovore), a "Razgovori za šankom" su postali najdinamičniji i najposjećeniji dio portala, s više od 100.000 upisa do sada. Danas, kad su internetski forumi i komentari ispod članaka postali svojevrsne kloake vrijeđanja i često govora mržnje pod krinkom anonimnosti, teško je i zamisliti takvu oazu tolerancije kakvu je predstavljao vareški virtualni šank. To nipošto ne znači da su se sugovornici u svemu slagali, takav šank bi i u stvarnom svijetu bio dosadan; radilo se o argumentiranoj raspravi i, još češće, dugačkim, anegdotalnim prisjećanjima s jakom literarnom, makar i amaterskom, potkom. Dozvolit ću ovdje sebi jednu malu digresiju (kao usput, a nikad ništa nije usput – napisa negdje jedan naš mudri sugrađanin!): na okupljanjima Varešana u svijetu uvijek su prikupljane donacije za pomoć udrugama, organizacijama ili pojedincima u rodnom gradu. Često sam dobivao mailove s upitom što ja mislim, kome je pomoć najpotrebnija. Uvijek sam odgovarao da se stvarno ne osjećam kompetentnim bilo što sugerirati, ne živim u

Varešu i tko je trenutno najugroženiji najbolje znaju oni koji teret vareške stvarnosti osjećaju svakodnevno. Samo dva puta sam napravio iznimku, i oba puta se radilo o vareškom radiju; za produžavanje koncesije bila je potrebna neka oprema za koju nije bilo sredstava, pa sam zamolio da, eto, prilikom raspodjele donacija ne zaborave njih. Oni koji su mi pisali sjetit će se tih razgovora. Također, kad je radio krenuo u stalno on line emitiranje, radovali smo se skupa s njima i na sve načine širili vijest, između ostalog i stalnim linkom na naslovnici VHP-a. Sada, bit ću stvarno sretan ako se radi o prezauzetosti drugim obavezama ili jednostavno nesporazumu, ali o našoj 20. obljetnici na portalu i u programu radija nije bilo – ni riječi! A izvijestili su mnogi, od Federalne novinske agencije, do niza portala, novina i televizija u BiH i šire. Za Boga miloga, spomenuti smo čak i s oltara vareške župne crkve na Miholjdan! Da se razumijemo, ovdje se zbilja ne radi o taštini, nego o svijesti i društvenoj odgovornosti medija. Posebno u sjećanju ostaje praćenje nekih nesvakidašnjih događaja, primjerice biciklističkog pothvata "Tour 2 Vareš", kad su naši sugrađani Bojan i Damir na biciklima prešli 1700 km od svog novog mjesta življenja u Nizozemskoj do Vareša. Svrha "bicikliranja" bila je humanitarna, pomoć djeci Vareša i samom gradu, a donacije su pristizale sa svih strana, ponekad i iz krajnje neočekivanih, egzotičnih izvora kao što su M. Khinsung iz Surinama ili nizozemsko Kraljevsko spasilačko društvo. Cijelo dvotjedno putovanje praćeno je intenzivno na Vareš Home Pageu: svake večeri, kad biciklisti odrade svoju dnevnu rutu i odu na zasluženi odmor, logističar Cana bi prikupio materijale od tog dana, našao pristup internetu (što nije uvijek bilo lako, jer te 2009. godine svijet nije bio prekriven Wi-Fi hot spotovima kao danas) i poslao ih meni u Varaždin. Ja bih to dobio oko ponoći, a onda do zore uređivao foto albume i video zapise, tako da su Varešani već ujutro, uz jutarnju kavicu, mogli pregledati zbivanja od prethodnog dana. I tako 14 neprospavanih noći, ali i 14 dana zadovoljstva urađenim. "FACEBOOK PRIJE FACEBOOKA"

istodobno u svom domu u Varaždinu

Vareš Home Page je, izvan svake sumćnje, pomicao mnoge granice. U vrijeme "Tour 2 Vareš" broj pojedinačnih dnevnih posjeta dostizao je čarobnih 10 tisuća, kasnije je to i nadmašeno (najveća zabilježena posjećenost je ona iz veljače 2010. godine, oko 12.000 posjeta u jednom daBROJ 262

nu samo na "šanku", a tog dana je sigurno bilo i mnogo onih koji su pregledali druge sadržaje, ne svraćajući na forum, pa je konačna brojka sigurno puno veća). Ti brojevi zvuče nestvarno jer daleko nadmašuju broj Varešana s pristupom internetu u cijelom svijetu. U travnju 2011. godine, na 10. međunarodnoj konvenciji Instituta za globalno razumijevanje Sveučilišta Monmouth u SAD-u jedno predavanje posvećeno je našoj stranici, a Vareš Home Page je nazvan: "facebook" prije Facebooka. To predavanje prof. Darija Čerepinka ističe Vareš Home Page kao primjer ponovnog uspostavljanja ratom pokidanih komunikacijskih i multikulturalnih veza davno prije nastanka društvenih mreža, a uvršteno je i u Hrvatsku znanstvenu bibliografiju. Stranica je, kao studija slučaja, obrađena i u mom diplomskom radu (koji se bavio sasvim drugim temama) na studiju multimedijskih komunikacija u Varaždinu, a o njoj se naširoko pisalo i u mnogim drugim medijima. Nemoguće je 20 godina prisutnosti na najdinamičnijem mediju današnjice sažeti u jedan, makar i ovako opširan članak. Vjerojatno nije ni potrebno, sve je već sada relativno dobro dokumentirano i zabilježeno. Uostalom, ovdje se ne radi ni o kakvom svođenju računa; Vareš Home Page je itekako živ, iako posljednjih godina namjerno stavljen u svojevrstan slow motion, usporen način rada. U vrijeme nastanka i još godinama poslije toga bili smo jedini vareški medij dostupan svima, u svakom kutku svijeta, danas samo na najpopularnijoj društvenoj mreži postoje desetci stranica vezanih za Vareš i sigurno tisuće profila Varešana između kojih se odvija stalna razmjena informacija. Znači, uloga Vareš Home Pagea je temeljito promijenjena i treba je redefinirati za budućnost. Ova obljetnica, baš kao i neki drugi nedavno pokrenuti projekti, predstavlja zatvaranje još jednog i otvaranje novog poglavlja priče koja nastavlja trajati. THE ROAD GOES ON FOREVER Redizajn Vareš Home Pagea je u tijeku. Neću ovdje predstavljati novi izgled i sadržaj, neka to ostane iznenađenje. Međutim, treba naglasiti da se ne radi tek o kozmetičkim promjenama, nego o dubokom, strukturnom zahvatu koji će Vareš Home Page i tehnološki i koncepcijski uvesti u treće desetljeće postojanja. Kao i do sada, nastavljamo pomicati granice. Pioniri se (uglavnom) ne osvrću često, nego krče nove staze i otvaraju nove vidike.



Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.