Francuska, nasuprot, ne sramoti se svojom dualističkom prošlošću. Konferencija koju sam posjetio u Mazametu – treću u nizu takvih kolokvija - bila je organizovana od dr. Anne Brenon. Dr. Anna Brenon je već 20 godina anđelom čuvarom katarskih studija u Francuskoj. Došli su na kolokvij istraživači iz: SAD, Italije, Niderlandije (Holandije), Bugarske, Belgije, Italije, Švedske, Španije, a najvećim brojem iz Francuske. Napravili i složili smo blisku grupu od 30 učenjaka, a u auditorij je činilo oko 200 navijača (poštovaoca) katara. Intelektualni nivo diskusija je bio vrlo visok. Slušaoci su dali i svoj lični doprinos. Očigledno, katarske studije u Francuskoj su davno prešle granice špekulacije. Dr. D. Zbiral iz Brna, Češka je pročitao raspravu o Povelji Nikite iz 1167. godine., koja je uredila reorganizaciju 16 bogomilskih crkvi u Evropi i srednjem istoku u 12-om vijeku. Nikita ne pominje bosansku krstjansku crkvu, ali pominje se "crkva dalmacije", koju za 20 godina nalazimo rasprostranjenu u Bosni. Travis Stevens sa Harvarda, doktorski kandidat religije, govorio je o "Retorici Pape Innocentija III", a Prof. Dr. Francisco Zambon iz Trenta je tretirao "Katarsku interpretaciju biblijskih parabola", koja je mene jako zanimala, kao tema meta-intuicije. Prof. Dr. Ylva Hagman iz Švedske je diskutirala "La brevis summula contra herrores hereticorum" (Malo sumiranje zabluda eretika) a Carlos Chopo iz Madrida je podsetio na katarski period u sjeveroistočnoj Španiji u Val d'Aranu (Dolini Arana). Moja rasprava o "bosanskim krstjanima" je iznenadila slušaoce, jer nisu ni čuli za postojanje dualizma u srednjovjekovnoj Bosni. A naročito su se divili značajnoj ulozi "ecclesia bosniensis" kao državnoj crkvi srednjovjekovne Bosne, koja je bila zaštićena od vladara Bosne protiv napada ugarskih krstaša. Istaknuo sam pokušaje, prošle i sadašnje, da se izbriše memorija genocida napravljenog nad bosanskim bogomilima od strane krstaša, blagoslovljenim Papama. Dobio sam jedno zanimljivo pitanje na ovom naučnom skupu. Jedan visok čovjek je navedenim pitanjem pokazao da vrlo dobro razumije kulturnu pozadinu bosanskog krstjanstva oko čega smo se oba složili. Poslije sesije, on mi je objasnio da je Bošnjak. Dao mi je knjigu koju je napisao o svom rodnom selu, Koraju, blizu Tuzle. On radi neki skroman posao u Mazametu, a uštedio je od njegovih skromnih primanja sredstva da bi mogao publikovati svoju veliku knjigu: "Koraj: Sjećanje na jednu čaršiju." U njenih 500 stranica, odani sin Bosne, prognanik iz Koraja, opisuje bogatu i dugu istoriju njegovog Koraja i raspravlja njegov etnicki identitet, obicaje, sociološku strukturu i drugo. Neke dijelove knjige koji govore o zločinima za vrijeme ratova je teško čitati. Hamzić, donosi u knjizi dokumente i lične doživljaje u katastrofama ovoga stradalog mjesta za vrijeme prvog i drugog svjetskog rata, i kriminalnog napada 1992-1995. godine. U tom smislu, njegova knjiga je blisko vezana sa mojom temom na konferenciji u Mazametu o krstjanima i o genocidu uperenom protiv njih.
[252]