Treće poglavlje Carson
Bilo je baš kao da mi je ukrala uzvik iz grla. Bio sam tu vani sam, predomišljajući se oko toga hoću li sam sebe uvjeriti da odem ili da ostanem. I onda se pojavila ta predivna cura ričući kao lav. Nagnula se preko ruba, pretražujući očima dok me nije uočila ispruženog u podnožju jednog od širokih hrastova u dvorištu. Malo sam se ispravio pod njezinim pogledom. Njezina blijeda koža sjala je kremastobijelom bojom na mjesečini, a tamnocrvena kosa uokvirivala je srcoliko lice s punim, napućenim usnama. Skupila je oči kako bi me bolje vidjela ili je možda samo zaškiljila. Nakon što me nekoliko sekundi proučavala, ponudila mi je jedno ravnodušno: “Žao mi je.” “Ne mora ti biti. To je bila najbolja stvar koju sam vidio cijelu večer.” “Onda zasigurno nisi proveo zanimljivu večer.” Ne. Ne, nisam. Došao sam s nekoliko drugih suigrača misleći da se moram potruditi kako bih ih upoznao izvan terena. I bome sam ih upoznao. I već su mi dosadili. Znao sam da neće biti lako ovako se pridružiti momčadi, nikada i nije. Ljudi su bili dovoljno pristojni, ali nitko od njih nije me shvaćao ozbiljno. Samo pridošlica 2. Većina ljudi vidi nas samo kao igrače s kojima će pravi sportaši vježbati bez ikakvih pravih šansi da dobijemo neku važniju minutažu. Samo nas nekolicina prihvaća. Ali uklapanje nije vrijedno toga da s tim šupcima provedem sat vremena. Još nisu pijani, tako da mogu samo zamisliti kako će tek loše postati. Zanemario sam tu frustraciju i rekao djevojci: “Barem su se sada stvari popravile.”
Engl. walk-on - sportaš koji u momčad nije ušao na temelju stipendije nego se sam prijavio (op. prev.) 2
18