4. Primjena kisika

4.

Primjena kisika

SADRŽAJ

Indikacija za liječenje kisikom .................................................. 28 Indikacija za oksigenoterapiju .................................................. 28 Pokretni sustav za primjenu kisika .............................................. 28 Centralna opskrba kisikom .................................................... 30 način davanja kisika (aplikatori) ................................................ 32

Ishodi učenja:

1. protumačiti koji su uzroci i indikacije za primjenu oksigenoterapije 2. nabrojiti dijelove i funkciju uređaja za primjenu kisika putem pokretnog sustava 3. navesti potreban pribor, materijal i tijek izvođenja postupka primjene terapije kisikom pokretnim sustavom 4. obrazložiti što je centralna opskrba kisikom i načine opskrbe u bolnici 5. navesti i opisati aplikatore za primjenu kisika

Indikacija za liječenje kisikom

Liječenje kisikom primjenjuje se u terapijske svrhe koncentracijom kisika većom od koncentracije u zraku (21 %). Terapija kisikom provodi se prije svega kod hipoksije i hipoksemije. Hipoksija znači smanjenje opskrbe tkiva kisikom. To je stanje u kojemu opskrba tkiva kisikom nije dostatna za pokriće metaboličkih potreba. Hipoksemija je pak stanje smanjenoga parcijalnog tlaka kisika u krvi. S obzirom na to da je primjena kisika drukčiji oblik lijeka, zahtijeva poštovanje osnovnih načela terapije kisikom: • kontrolirano (terapija se mora primjenjivati u kontroliranim uvjetima) • kontinuirano (potrebno se pridržavati se propisanog vremena terapije) • točno doziranje kisika (primjena propisane – niske doze kisika).

Indikacija za oksigenoterapiju

Oksigenoterapija se provodi tijekom bolničkog liječenja putem centralnog skladišta i pokretnim sustavom, dok se u bolesnikovoj kući primjenjuju boca s komprimiranim kisikom, boca s tekućim kisikom i koncentrator kisika. Indikacije za terapiju kisikom: • kronična hipoksija (plućni emfizem, kronična opstrukcije pluća) • akutna stanja u kojima se hipoksija ne očekuje • akutno koronarno stanje (zatajivanje srca, arterijska hipoksija) • teške ozljede ili opekline • drugi uzroci (otrovanja cijanidima, ugljikovim monoksidom).

Pokretni sustav za primjenu kisika

Na bolničkim se odjelima pokretni sustav primjenjuje kada izostaje centralni izvor kisika. Pokretni sustav kisika sastoji se od: • čeličnog spremnika (boca) koji sadržava kisik pod tlakom od 120 do 200 atmosfera (1 atm 0 = 101, 325 kPa) • manometra pokazivača tlaka kisika u spremniku, a na osnovi visine tlaka može se izračunati količina kisika formulom (volumen kisika u litrama x tlak u atm. = količina kisika u litri) • redukcijskog ventila koji služi za puštanje kisika iz spremnika pod takom od 1 atmosfere • plinomjera s regulacijskim mehanizmom za ispuštanje kisika u ovlaživač ili odvodnu cijev sustava, željenom brzinom protoka i koncentracijom kisika.

Pri protoku 5 L kisika/min koncentracija kisika iznosi 30 %, pri protoku 10 L kisika/min oko 50 %, a pri protoku 20 L/min oko 80 %. • ovlaživača zraka (uređaja za vlaženje zraka) pri protoku iz spremnika u dovodnu cijev aplikatora • dovodne cijevi s aplikatorom koja čini spojnicu spremnika s ovlaživačem kisika s uređajem i njega s aplikatorom • aplikatora kisika, pomagala kojim se kisik dovodi do pacijenta.

Pri rukovanju pokretnim sustavom za davanje kisika potrebno je prilagoditi prostor (kontrolirani uvjeti) prema sljedećim mjerama: • pri provođenju zdravstvene njege ne rabiti masti, alkohol, ulja, vazelin • ne koristiti se zapaljivim sredstvima (razrjeđivač, boje) • održavati razmak od najmanje 2 metra od izvora kisika • ne spajati u istu utičnicu spremnik kisika i druge uređaje • izbjegavati produžne kabele • spremnik ne smije biti izložen velikoj hladnoći ili toplini • masnim se rukama ne smije rukovati sustavom za davanje kisika • izbjegavati prevrtanje spremnika (stalak na kotačima čvrsto pričvrstiti) • ne pušiti u blizini primjene kisika • nakon terapije na praznom spremniku potrebno je zatvoriti glavni ventil, namjestiti praznu kapu i vratiti ga u skladište. Procjena prije terapije kisikom odnosi se na: • provjeru bolesnikova psihofizičkog stanja • prohodnost dišnog sustava (nosne i usne šupljine) • ispravnost aparature i izvora kisika • ispravnost odabranog aplikatora za primjenu kisika.

Slika 4-1. Kocentrator kisika Slika 4-2. Prenosivi koncetrator kisika

Potrebni pribor i materijal za postupak: • osobna zaštita (rukavice, maska) • izvor kisika (centralni ili pokretni) • redestilirana voda • aplikator za primjenu kisika.

Tijek izvođenja postupka: • objasniti bolesniku postupak • bolesniku dopustiti pitanja i ublažiti njegov strah • osigurati privatnost • u slučaju kućne oksigenoterapije educirati obitelj o pravilnoj primjeni kisika • osigurati kontrolirane uvjete primjene terapije • u ovlaživač uliti redestiliranu vodu • primijeniti pravilnu tehniku postavljenja aplikatora • primijeniti propisanu terapiju kisikom • kontrolirati propisanu terapiju i vitalne funkcije • dokumentirati postupak, naznačiti poteškoće, probleme, komplikacije • o svakoj promjeni obavijestiti liječnika.

Slika 4-3. Pokretni sustav za primjenu kisika

Centralna opskrba kisikom

Bolnice u svojoj strukturi trebaju biti opremljene centralnom opskrbom medicinskim plinovima, koja se nalazi se uz uzglavlje kreveta.

• uputiti bolesnika u mjerenja za sprječavanje nastanka komplikacija i rizika od oksigenoterapije.

Način davanja kisika (aplikatori)

Terapija kisikom može se provoditi s pomoću ovih aplikatora: • nazalna kanila • nazofarigealni kateter • obična maska za usta i nos • Venturijeva maska • šator za davanje kisika. Nazalna je kanila mekana plastična ili silikonska cijev s dvama kratkim nastavcima za nosnice veličine 1,5 cm. Učinkovita je primjena kisika 1 – 6 L/min (bez ovlaživanja do 4 L/min), a rabi se u bolesnika s minimalnom potrebom za kisikom. Nazofarigealni je kateter cjevčica izrađena od plastike ili gume, dužine 30 cm, koja na donjem dijelu u dužini 3 – 5 cm ima nekoliko rupica. Navlaženi kateter uvodimo kroz nosnicu sve do ždrijela do visine vrška uvule, a njegov gornji dio spojimo s izvorom kisika. Tijekom terapije potrebno je izmjenjivati nosnice svakih 8 – 10 sati. Omogućuje davanje visokih koncentracija kisika i aspiracije bez ozljede nosne sluznice. Obična maska (plastična prozirna) pokriva usta i nos i cjevčicama je spojena za izvor kisika. Prednost joj je što se lako postavlja, a nedostatak to što je bolesnik teže podnosi. Bolesnik s maskom ne može se hraniti peroralno, otežava mu iskašljavanje i ometa komunikaciju. Maska omogućuje protok kisika 5 – 8 L/min s koncentracijom kisika od 40 %.

Slika 4-5. Nazalni kateter i obična maska

Venturijeva maska, plastična maska koja pokriva usta i nos, dobro prianja uz lice i ima nekoliko manjih otvora za izlazak izdahnutog i suvišnog zraka. Omogućuje protok i kisika od 2, 4, 6, 8 ili 10 L/min i osigurava koncentraciju kisika od 24 %, 28 %, 31 %, 35 % i 40 % te s pomoću plastične cijevi spojena je s izvorom kisika.

Slika 4-6. Venturijeva maska

Pitanja za provjeru znanja:

1. Koje su indikacije za oksigenoterapiju? 2. Koji su dijelovi pokretnog sustava za davanje kisika? 3. Opišite postupak pripreme prostora, pribora i materijala za primjenu kisika. 4. Objasnite tijek izvođenja postupka primjene kisika preko pokretnog sustava. 5. Koji se plinovi upotrebljavaju u medicini? 6. Kojim sustavima se provodi centralna opskrba kisika u bolnicama? 7. Nabrojite i objasnite vrste aplikatora za davanje kisika.

5.

Primjena lijekova

SADRŽAJ

Oblici lijekova ............................................................... 36 Pohranjivanje lijekova u ordinaciji dentalne medicine .............................. 37 Pravilna primjena lijekova ..................................................... 37 Način primjene lijekova u organizam ............................................ 38 Priprema pacijenta i oralna primjena lijeka ....................................... 38 Postupak primjene oralne terapije .............................................. 38 Priprema pacijenta i lijeka za parenteralnu primjenu ............................... 39 tehnike davanja supkutane i intramuskularne injekcije ..............................41 tehnika davanja intramuskularne injekcije ........................................ 42 Komplikacije parenteralne terapije .............................................. 43 Lokalna primjena lijekova ...................................................... 44 tehnika postavljanja intravenske kanile .......................................... 46

Ishodi učenja:

1. razlikovati oblike lijekova 2. nabrojiti pet pravila primjene lijeka 3. objasniti postupak i demonstrirati oralni način primjene lijeka 4. opisati i demonstrirati postupak parenteralne primjene lijeka 5. razlikovati i provesti tehnike supkutane i inramuskularne primjene terapije 6. protumačiti komplikacije parenteralne primjene lijeka 7. razlikovati i primijeniti lokalnu uporabu lijeka (oko, uho, nos, koža) 8. objasniti i demonstrirati tehniku uvođenja kanile

Oblici lijekova

Lijekovi se primjenjuju u svrhu sprječavanja bolesti te ublaživanju i otklanjanja simptoma bolesti. Njihovo djelovanje može imati djelotvoran (pozitivan), nedjelotvoran ili štetan (otrovni) učinak. Prema podrijetlu mogu biti prirodni (biljke, životinje) i umjetni dobiveni iz polusintetičkih i sintetičkih materijala. Oblici lijekova prema stanju u kojemu se nalaze: • čvrsti • polučvrsti • tekući • plinoviti. Čvrsti oblici lijekova • prašci (usitnjeni lijekovi, određeni u točnoj dozi, u posebnom ovitku, namijenjeni za vanjsku i unutarnju primjenu) • kapsule (škrobne, želatinaste čahurice sa zrnatim ili praškastim sadržajem za cjelovitu oralnu primjenu) • tablete (sadržavaju lijek u obliku dražeja, lingvalete, oriblete, vaginalete, čepići). Polučvrsti oblici lijekova Namijenjeni su za vanjsku i unutarnju primjenu na koži i sluznicama, a dijele se na: • gel (prozirni koloidni pripravci, primjenjuju se na koži i sluznicama) • paste (slične mastima, sastoje se od veće količine masti ne topljivog prašaka, primjenjuju se na koži i sluznicama) • kreme (pripravci meke konzistencije, sadržavaju vodu, mast ili ulja, dobro prodiru u kožu, mogu biti u staklenoj formi, tubi ili u drugom obliku) • ljekovite masti (sterilni pripravci za primjenu lijeka u oči i masne podloge namijenjene samo za vanjsku primjenu). Tekući oblici lijekova Služe za vanjsku, unutarnju i parenteralnu primjenu, a primjenjuju se kao: • preoralne otopine (sirupi), parenteralne otopine (infuzije) • mješavine (više različitih lijekova za peroralnu i parenteralnu primjenu) • kapljice (primjenjuju se ukapavanjem u nos, oči i uši) • injekcije (parenteralna, supkutana, intramuskularna primjena) • otopine (gotove bistre tekućine u staklenom i plastičnom obliku /destilirana voda/) pomiješane s krutim ili plinovitim tvarima. Plinski oblici lijekova To su plinoviti i hlapljivi lijekovi koji se raspršuju na sitne čestice i ulaze u organizam kroz pluća i nos udisanjem (inhalacijom).