HIPOKRATOVA Korupcija i zdravstvo Velika većina zdravstvenih radnika, na čelu sa ljekarima, časni su ljudi koji savjesno, stručno i odgovorno obavljaju svoj humani poziv Piše: prim. mr sci dr Slobodan V. Radonjić Živimo u doba u kojem su mnogi civilizacijski standardi, pa i standardi morala, ozbiljno dovedeni u pitanje, od zabrinjavajućih do, katkad, zastrašujućih razmjera, zahvatajući sve oblasti u kojima ljudi žive i rade. Ta i takva erozija morala zahvatila je, nažalost, ponegdje i zdravstvene radnike. Uprkos činjenici da se u zdravstvo ulažu znatna materijalna sredstva, da je sve kvalitetnije, dostupnije i bolje, uprkos dostizanju nivoa zdravstvene zaštite koji zaslužuje respekt i uvažavanje, zdravstvo je opterećeno i brojnim, veoma ozbiljnim problemima. Jedan od najozbiljnijih je, bez sumnje, korupcija (podmićivanje, potkupljivanje, pokvarenost). Tako se u medijima može pročitati, čuti i vidjeti, a i priča se o famoznim „plavim kovertama”, za liječenje „preko reda”, slobodan bolnički krevet, sumnjiva ljekarska uvjerenja, za bolovanja ili invalidske penzije, tarife za određene intervencije i ko zna šta još. Da sve te pojave nijesu bez osnova potvrđuju činjenice da neki ljekari dolaze u situaciju da se protiv njih podnose krivične prijave, da ih privode u nadležne institucije da im se sudi i da ih hapse. Šta je to što se stvarno događa sa ljudima u bijelim mantilima? Da li je baš tako kako se piše, govori, priča? Da li neki ljekari stvarno dovode u pitanje časni i dostojanstveni poziv svoje profesije? Šta se uistinu događa sa Hipokratovom zakletvom, tim svetim moralnim kodeksom svih doktora, koju je još u petom vijeku prije nove ere postavio ovaj nenadmašni grčki ljekar, prirodnjak, mudrac i filozof, koga su još za života s pravom nazvali Božanskim? Možda je dobro baš u ovom tekstu citirati tu Hipokratovu zakletvu, da široka čitalačka publika MEDIKAL-a vidi šta je to sadržano u tom vječnom dokumentu starom više od 2.500 godina, koji se tako često pominje u javnosti. Nekim
12
zdravstvenim radnicima, ovo podsjećanje ne bi trebalo da bude na odmet.
Hipokratova zakletva glasi: Kunem se Apolonom, ljekarom Asklepijem, Higijom i Penekejom i svim bogovima i božicama, zvaću ih za svjedoke, da ću se po svojim silama i svojom savješću držati ove zakletve i ove obaveze. Stoga ću učitelja svoga umjenja poštovati kao svoje roditelje, davaću mu što mu u životu bude potrebno. Njegovu ću djecu smatrati svojom braćom, A ako budu željeli učiti ovu umjetnost, učiću ih bez ugovora i bez plate. Učiću i đake koji se budu ugovorom obavezali i ovom zakletvom, ali nikoga drugoga. Svoje propise odrediću po svojim silama i znanju na koristi bolesnika i štitiću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za njega dati savjet. Isto tako, neću dati ženi sredstvo za pometnuće poroda. Čisto ću i pobožno živjeti i izvršavati ovu umjetnost. U koju god kuću stupim, radiću na korist bolesnika, kloneći se nehotičnog oštećenja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što u svom poslu budem saznao i vidio, ukoliko se ne bude smjelo javno znati, prećutaću i zadržati kao tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, nek mi bude srećan život i uspješna umjetnost, nek steknem slavu i ugled ljudi do u daleka vremena: Prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, nek me zadesi protivno.