Broj 64 by medical cg

1.00

www.medicalcg.me

Intervju: Dušica Vugdelić

5. AVGUST 2014. GODINA VI BROJ 64

Posebni programi zdravstvene zaštite Alergija na penicilinske antibiotike Bolest zavisnosti i porodica Bakterijska rezistentnost

III sajam

edicine

Podgorica 23–25. oktobar 2014.g. - hotel „M Nikić“

Predstavljamo: Klinika za infektivne bolesti, KCCG JU za korisnike psihoaktivnih supstanci Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore

Impresum Izdavač: doo Flaer i NVO MedicalCG, Podgorica Izvršni direktor: Slavica Pantelić Glavni i odgovorni urednik: Dragan Nikolić UREDNIŠTVO Dr Ana Mrdak, spec.ped. Prof. dr sc med. Aneta Bošković Prim. dr sc med. Asim Dizdarević Dr med. sc Božo Vuković Dr Ilija Ašanin, spec.hir. Dr Jelica Stanišić, spec.ped. Dr Majda Šahman Zaimović, spec. pulm. Prof. dr sc med. Marina Mugoša Ratković Dr Milorad Drljević, spec. urolog Doc. dr sc med. Miroslav-Braco Radunović Prim. dr. Veselin Stanišić, mr sc Doc. dr sc med. Zoran Srzentić STALNI SARADNICI Prof. dr sci med. Božidar M. Bojović Dr Branko Rašović Spec. pedag. Dragana Marković Doc. dr. sc Dragan Čabarkapa Draženka Laketić Mr ph Ivana Gojković Dr Milica Šofranac, pedijatar Milorad Aranitović, struč. rad. terapeut Dr Miloš Radulović, stomatolog Prim. dr Miroslav Femić, spec. pedijatar Prof. dr Mirko Peković, spec. neuropsihij. Dr Olivera Kovačević spec. dermatoven. Dr stom. Rade Mrdak Prof. dr Rajko Šofranac Sandra Kavarić Dr Sanja Čizmović, spec pedijatar Prim. mr sci dr Slobodan V. Radonjić Dr Snežana Tomić Prim. dr Vladimir Čarapić Prof. dr sci med. Zdravko N. Kadijević Mr ph spec. Zorica Potpara, dr sci dizajn i tehnički urednik: Petar Nikolić Štampa: AP Print Adresa: Momišići S1-3 81000 Podgorica Tel. redakcije: 067 803 697 E-mail: redakcija@medicalcg.me E-mail: marketing@medicalcg.me Marketing: 067 395 032 www.medicalcg.me ISSN 1800-7708 COBISS.CG-ID 13921296

Redakcija ne odgovara za sadržaj oglasa.

IZ SADRŽAJA

foto: shutterstock

Maligna oboljenja (II) Prim. dr Nada Cicmil-Sarić 10 – 11 Skrining raka grlića materice Prim. dr Mensud Grbović 12 – 13 Posebni programi zdravstvene zaštite Prim. dr Vesna Kopitović 14 – 15 PSOC i infertilitet Dr Vesna Kavarić 16 Uloga medicinske sestre kod teških bolesnika u kućnim uslovima Nada Vemić, med. sestra 24 – 25 Intervju: Dušica Vugdelić 26 – 27 Proces emotivnog preobražaja Svetlana Tanya Friche, psiholog terapeut 28 – 30 Liječenje hipertenzije Dr Kiril Gorokov-Mekh 31 Sunce i zdravlje Dr Snežana Barjaktarović-Labović 32 – 33 Predstavljamo: Klinika za infektivne bolesti, KCCG 38 – 39 Bakterijska rezistentnost Prof. dr Vineta Vuksanović 42 – 43 Gnojno zapaljenje krajnika Dr Sanja Čizmović 44 – 45 Alergija na pencilinske antibiotike Prim. dr sci med Slobodan Vranješ 46 – 47 Antioksidativna svojstva timijana Dr pharm. Tijana Mićović 48 – 49 Predstavljamo: JU za korisnike psihoaktivnih supstanci 53 – 55 Bolest zavisnosti i porodica Dr Ljubinko Kaluđerović 56 – 57 Agresija kod nas Prof. dr Mirko Peković 58 – 59 Parodontalni džep Dr Rade Mrdak 60 – 61 HIV, SIDA/AIDS Prof. dr Bogdan Pajović Prof. dr Bogdanka Andrić 62 – 63 Predstavljamo: Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore 70 - 71

Web: www.hotelmnikic.com e-mail: info@hotelmnikic.com

Kralja Nikole bb 81 000 Podgorica, Crna Gora Tel: +382 78 115 550 , 020 220 292 Fax: +382 78 115 554

ŽƚĞů D EŝŬŝđ ŝƐ ůŽĐĂƚĞĚ ŝŶ ƚŚĞ ŚĞĂƌƚ ŽĨ H ƚŚĞ ĐŝƚǇ ĐĞŶƚĞƌ͕ ĂŶĚ ,ŽƚĞů D EŝŬŝđ ŝƐ Ă ĐŽŶǀĞŶŝĞŶƚ ƉůĂĐĞ ĨŽƌ ŐƵĞƐƚƐ ĐŽŵŝŶŐ ĨŽƌ ďƵƐŝŶĞƐƐ

KƵƌ ϳϭ ƌŽŽŵ ŚŽƚĞů ŽīĞƌƐ ƌĂŶŐĞ ŽĨ ĂŵĞŶŝƟĞƐ Ă ĐŽŶƚĞŵƉŽƌĂƌǇ ďƵƐŝŶĞƐƐƉĞƌƐŽŶ ƌĞƋƵŝƌĞƐ͕ ƐĞƌǀŝĐĞƐ ĐƌĞĂƚĞĚ ƚŽ ĞǆĐĞĞĚ ƚŚĞ ĞǆƉĞĐƚĂƟŽŶƐ ŽĨ ƚŚĞ ŵŽƐƚ ĚĞŵĂŶĚŝŶŐ ŐƵĞƐƚƐ͕ ĂŶĚ ƉĞƌƐŽŶŶĞů ǁŚŝĐŚ ǁŝůů ŵĂŬĞ ǇŽƵƌ ƐƚĂǇ ƚƌƵůǇ ĞŶũŽǇĂďůĞ͘ DŽĚĞƌŶůǇ ĚĞƐŝŐŶĞĚ ŐƵĞƐƚƌŽŽŵƐ ĂƌĞ Ăůů ĞƋƵŝƉƉĞĚ ǁŝƚŚ ͞ƐŵĂƌƚ ƌŽŽŵ͟ ƚĞĐŚŶŽůŽŐǇ͘ /Ŷ ĂĚĚŝƟŽŶ͕ ŽƵƌ ŚŽƚĞů ŽīĞƌƐ ϮϮϬ ŵϮ ŽĨ ŵŽĚĞƌŶ ŵĞĞƟŶŐ ƐƉĂĐĞ͕ ϴϬͲƐĞĂƚ ƌĞƐƚĂƵƌĂŶƚ ĂŶĚ ĮƚŶĞƐƐ ĐĞŶƚĞƌ͘ KƵƌ ĐŽŶĨĞƌĞŶĐĞ ƌŽŽŵ ŝƐ ĞƋƵŝƉƉĞĚ ǁŝƚŚ ƉƌŽũĞĐƚŽƌ͕ ƐĐƌĞĞŶ͕ dsƐ ĂŶĚ ŚŽƚĞů͛Ɛ ŽǁŶ ĞƋƵŝƉŵĞŶƚ ĨŽƌ ƐŝŵƵůƚĂŶĞŽƵƐ ƚƌĂŶƐůĂƟŽŶ͘ &Žƌ ƚŚĞ ǀĞƌǇ ƐŚŽƌƚ ƟŵĞ ǁĞ ƌĞĐĞŝǀĞĚ Ă ŵĂŶǇ ĂǁĂƌĚƐ ŝŶĐůƵĚŝŶŐ ƚŚĞ ĂǁĂƌĚ ĨƌŽŵ ŝŶƚĞƌŶĂƟŽŶĂů ĂŐĞŶĐǇ ĨŽƌ ŽŶůŝŶĞ ďŽŽŬŝŶŐ ͞WƌŝĐĞ ůŝŶĞ͕͟ ǁŚŝĐŚ ŝƐ ĂůƐŽ ƚŚĞ ŽǁŶĞƌ ŽĨ ƉŽƉƵůĂƌ ďŽŽŬŝŶŐ͘ĐŽŵ ǁŚŽƐĞ ƐŝĚĞ ǁĞ ĂƌĞ ƚŚĞ ďĞƐƚ ƌĂŶŬĞĚ ŚŽƚĞů͘ ,ŽƚĞů ͞D EŝŬŝĐ͟ ŽīĞƌƐ Ă ĨƌĞĞ ƚƌĂŶƐĨĞƌ ĨƌŽŵ ĂŝƌƉŽƌƚ ƚŽ ŚŽƚĞů ĂŶĚ ďĂĐŬ͘ ŽƚĞů D EŝŬŝđ ũĞ ƐŵũĞƓƚĞŶ Ƶ ƐĂŵŽŵ H ĐĞŶƚƌƵ ŐƌĂĚĂ͕ / ƉƌĞĚƐƚĂǀůũĂ ƉŽŐŽĚŶŽ ŵũĞƐƚŽ ǌĂ ƉŽƐůŽǀŶĞ ůũƵĚĞ͘ EĂƓ ŚŽƚĞů ŝŵĂ ϳϭ ƐŽďƵ͕ƐǀĂŬĂ ũĞŽƉƌĞŵůũĞŶĂ ƐĂĚƌǌĂũŝŵĂ ŬŽũŝ ƐƵ ƐĂǀƌĞŵĞŶŽŵ ƉŽƐůŽǀŶŽŵ ĐŽǀũĞŬƵ ƉŽƚƌĞďŶŝ͕ ƐĂĚƌǌĂũŝŵĂ Ž ŬŽũŝŵĂ ŶĂƓ ƉŽƐǀĞđĞŶŝ ƉĞƌƐŽŶĂů ďƌŝŶĞ ŝ ŬŽũŝ đĞ ƐǀĞ ŶĂƓĞ ŐŽƐƚĞ ƌĂƐƚĞƌĞƟƟ ŶĞƉŽƚƌĞďŶŝŚ ďƌŝŐĂ͘ DŽĚĞƌŶŽ ĚŝǌĂũŶŝƌĂŶĞ ƐŽďĞ ŚŽƚĞůĂ D EŝŬŝđ ƐƵ ŽƉƌĞŵůũĞŶĞ ͞ƐŵĂƌƚ ƌŽŽŵ͟ ƚĞŚŶŽůŽŐŝũŽŵ͘ EĂƓ ŚŽƚĞů ŶƵĚŝ ϮϮϬ ŵϮ ŵŽĚĞƌŶŽŐ ŬŽŶĨĞƌĞŶĐŝũƐŬŽŐ ƉƌŽƐƚŽƌĂ͕ ƌĞƐƚŽƌĂŶ ƐĂ ϴϬ ŵũĞƐƚĂ ŝ ĮƚŶĞƐ ĐĞŶƚĂƌ͘ EĂƓĞ ƐĂůĞ ǌĂ ƐĂƐƚĂŶŬĞ ƐƵ ŽƉƌĞŵůũĞŶĞ ƉƌŽũĞŬƚŽƌŽŵ͕ ƉůĂƚŶŽŵ͕ ƚĞůĞǀŝǌŽƌŝŵĂ ŝ ŽƉƌĞŵŽŵ ǌĂ ƐŝŵƵůƚĂŶŽ ƉƌĞǀŽĜĞŶũĞ͘ K ŶĂƐĞŵ ŬǀĂůŝƚĞƚƵ ŐŽǀŽƌŝ / ƚŽ ƐƚŽ ƐŵŽ ǌĂ ǀƌůŽ ŬƌĂƚŬŽ ǀƌŝũĞŵĞ ĚŽďŝůŝ Ŷŝǌ ǀĞůŝŬŝŚ ƉƌŝǌŶĂŶũĂ ŵĞĚũƵ ŬŽũŝŵ ũĞ / ƉƌŝǌŶĂŶũĞ ƐǀĞƚƐŬĞ ĂŐĞŶĐŝũĞ ǌĂ ŽŶůŝŶĞ ƌĞǌĞƌǀĂĐŝũĞ ͞WƌŝĐĞ ůŝŶĞ ͞ ŬŽũŝ ũĞ ƵũĞĚŶŽ / ǀůĂƐŶŝŬ ƉŽƉƵůĂƌŶŽŐ ďŽŽŬŝŶŐ ͘ĐŽŵ ŶĂ ĐŝũŽũ ƐŵŽ ůŝƐƟ ƌĂŶŐŝƌĂŶŝ ŬĂŽ ŶĂũďŽůũŝ ŚŽƚĞů ƐĂ ŶĂũďŽůũŽŵ ƵƐůƵŐŽŵ / ŶĂũǀŝƐĞ ŽƐƚǀĂƌĞŶŝŚ ŶŽĐĞŶũĞ ,ŽƚĞů ͞D EŝŬŝĐ͟ ŶƵĚŝ ďĞƐƉůĂƚĂŶ ƚƌĂŶƐĨĞƌ ŐŽƐƟũƵ ŽĚ ĂĞƌŽĚƌŽŵĞ ĚŽ ŚŽƚĞůĂ / ŶĂǌĂĚ͘

III sajam

edicine

Podgorica 23–25. oktobar 2014.g. - hotel „M Nikić“

Pokrovitelj: Ministarstvo zdravlja Crne Gore Organizator: Medical CG Informacije na: tel.:00382 20 238 841, 067 395 032 redakcija@medicalcg.me

www.medicalcg.me

#SJOJUF P [ESBWMKV OB inteligentan OBÇ?JO

Âˇ jedinstven sastav probiotika Âˇ znanstveno podrĹžani sojevi Âˇ neĹĄkodljivi i sigurni GR-1ÂŽ i RC-14ÂŽ

oralne kapsule, vaginalnF kapsule intimni sapun J gel oralne kapsule, vaginalnF kapsule intimni sapun J gel

ZaĹĄtita i obnova vaginalne mikroflore t kod bakterijskF vaginozF J vaginalnF mikozF t prevencijB genitalnih infekcijB

kapsule J vreÄ&#x2021;ice

ZaĹĄtita i obnova crijevne mikroflore t kod atopijskoH dermatitisB t kod H pylorJ infekcije t kod IBS J IBD

suspenzija, kapsule, ENZIMI kapsule, pastile

Regulacija crijevne mikroflore t kod proljevB t kod nadutosti J slabe probave Ekskluzivni uvoznik i distributer za Crnu Goru: FARMONT M.P. doo Podgorica, tel: 020-663-067 Prije upotrebe paĹžljivo proÄ?itati uputstvo, a za viĹĄe informacija obratite se VaĹĄem ljekaru ili farmaceutu

ZANIMLJIVOSTI

Sunčanje dobro protiv visokog krvnog pritiska Naučnici su dokazali da manjak “sunčevog vitamina”, vitamina D, predstavlja veliki rizik za visok pritisak. Niska koncentracija vitamina D u krvi je povezana s većim rizikom za povišeni krvni pritisak, tvrde stručnjaci. Vitamin D se proizvodi u organizmu poslije izlaganja sunčevoj svjetlosti, a putem hrane ga je moguće unijeti iz jaja, mlijeka, jogurta, sardine, lososa, žitarica ili narandžinog soka, piše naučni časopis “The Lancet Diabetes & Endocrinology”. Novi rezultati naučnika Univerziteta Južna Australjia prikupljeni su od 146.500 ljudi iz Evrope i Sjeverne Amerike. Pritom se pokazalo da svako povećanje koncentracije vitamina D u krvi za 10 odsto, smanjuje rizik od visokog krvnog pritiska za osam odsto.

Sladoled bez sećera Pasulj snižava loš holesterol

Britanska kompanija "Holland & Barrett" nedavno je proizvela sladoled bez šećera pod imenom Vehej (Wheyhey), koji sadrži istu količinu proteina kao jedna pileća prsa i jako je brzo postao hit u Velikoj Britaniji. Svaka porcija ima 123 kalorije, a za ukus je zaslužan prirodni zaslađivač ksilitol. Visok sadržaj proteina pomaže izgradnju čiste mišićne mase i ubrzava metabolizam, te je kao takav ovaj sladoled odličan za one koji žele izgubiti kilograme i oblikovati tijelo vježbanjem.

Svakodnevna konzumacija kuvanog pasulja povezana je sa nižom koncentracijom takozvanog lošeg (LDL) holesterola u krvi. Kanadski naučnici iz Sent Majkls bolnice u Torontu su na osnovu praćenja 1.037 ispitanika izračunali da je svakodnevnu konzumaciju kuvanog pasulja ili drugih mahunarki moguće povezati s pet odsto manjom koncentracijom LDL holesterola u krvi. Učesnici istraživanja su se te ishrane pridržavali u prosječnom trajanju od šest sedmica. Stručni časopis "Canadian Medical Ašociation Journal" dodaje da je većina ispitanika bila srednje životne starosti, a mahunarke su u pogledu kontrole lošeg holesterola bile nešto efikasnije kod muškaraca. Istraživači objašnjavaju da veći udio pasulja i drugih mahunarki u ishrani rezultira smanjenjem konzumacije namirnica s većom količinom masti ili većim glikemijskim indeksom. Uz to, mahunarke su dobar izvor vlakana, proteina biljnog porekla, vitamina i minerala.

IZ MEDICINE Zašto je dobro jesti bijeli luk

Zdravlje bez interneta

Brojne su prednosti bijelog luka, uprkos zadahu koji ostavlja nakon jela, jer je riječ o jednoj od najkorisnijih namirnica. Bijeli luk djeluje antivirusno i antibakterijski. Već decenijama se koristi zbog svojih antibakterijskih svojstava. Pokazalo se da hemijski sastojak bijelog luka, alicin, sprečava rast Candida albicans gljivica. Bijeli luk može da smanji nivo holesterola, a posjeduje i snažna antioksidativna svojstva. Konzumiranje bijelog luka snižava krvni pritisak. Bijeli luk ima sposobnost da smanji ukočenost trombocita, što pomaže da krv bude rjeđa. Bijeli luk može da pomogne u regulisanju nivoa šećera u krvi, što je dobro za osobe sa dijabetesom tipa 2. Glavni autor istraživanja o informisanju o bolestima na Vikipediji, Robert Hasti, rekao je kako su mnoge utvrđene greške relativno male, ali mogu da imaju "ozbiljne kliničke implikacije". Vikipedija može biti vrlo koristan izvor informacija, ali te informacije ipak treba uzimati sa oprezom, a pogotovo kad je riječ o vrlo važnim temama kao što su bolesti i njihovo liječenje. Naime, istraživanje naučnika sa američkog Univerziteta Kempbel pokazalo je da devet od 10 medicinskih članaka na Vikipediji sadrži pogrešne informacije. Stoga, upozoravaju, Vikipediju ne bi trebalo koristiti kao zamjenu za doktora. - Istraživači ne bi trebalo da se koriste Vikipedijom kao glavnim izvorom, jer ti članci ne prolaze kroz proces provjere kao medicinski časopisi – kaže glavni autor istraživanja Robert Hasti.

Zašto se kilaža povećava sa godinama? Kako starimo, povećava nam se težina i to prvenstveno zbog toga što gubimo mišićnu masu. Do pedesete godine, prosječna žena ima svega 65% mišićne mase koju je imala u 25. godini života. To znači da sagorijevamo manje kalorija. Takođe, mijenja se i hormonski status – udio estrogena pada. Pad nivoa progesterona još je izraženiji, zbog čega estrogen postaje dominantan. To nije dobra vijest, jer estrogen stvara uslove za oblikovanje masnog tkiva. Konačno, tokom godina, fizička aktivnost se smanjuje, a unos hrane povećava, što dovodi do taloženja viška kalorija.

MALIGNA OBOLJENJA (II) Prim. dr Nada Cicmil Sarić Medikalni onkolog sa Klinike za onkologiju u Kliničkom Centru Crne Gore Predavanje, American Corner, Podgorica PREVENCIJA Postoje primarna i sekundarna prevencija malignih oboljenja. Primarna podrazumjeva način života, izbjegavanje stvari koje utiču na faktore rizika, zdraviju ishrana, što više rekreacije i cjelokupno podizanje svijesti u vezi sa ovim problemom. Samopregled dojki već od 20. godine života se ubraja u ovaj oblik prevencije. Sekundarna prevencija je vezana za preventabilne karcinome i mi i kao profesionalci i kao ljudi ako već ne poradimo dovoljno na sprečavanju stvaranja maligne bolesti možemo uticati na rano otkivanje i pravilnu dijagnostiku. Potrebno je redovno posjećivati ljekara, obavljati sistematske preglede i što više izbjegavati iracionalni strah jer je on nejnekorisniji. Na međunarodnom nivu postoje protokoli o prevenciji i liječenju kojih se pridržavamo temeljno, ali za svakog pacijenta multidisciplinarni konzilijarni tip individualno dizajnira strategiju liječenja. Kreiranje terapije je nešto što se ne može uokviriti sa sve pacijente zajedno već podliježe mnogim improvizacijama na nivou koje su dozvoljenje usvojenim protokolima, smjernicama i zakonskim regulativama. Prethodne dvije godine smo dosta uradili na ustanovljavanju baze podataka za onkološki intrahospitalni registar i na razvoju internih protokola i vodiča za tretman vodećih oblika malignih bolesti. Postoje razne NVO sa kojima sarađujemo i šteta što nisu integrisane u jedan koherentniji sistem kako bi funkcionisale na što bolji način i bolje doprinosile prevenciji primjenom radionica, tribina, zajedničkih druženja i implantacije edukativnoinformativnih programa iz oblasti onkologije. Papa test koji se koristi više od 70 godina je jeftin i lako dostupan svima, a opet imamo žena koje se ne kontrolišu redovno. Postoje i neke najave da će i kod nas početi korišćenje vakcina protivu selektovanih sojeva humanog Papilloma virusa koje bi

uticale na spriječavanje nastanka karcinoma grlića materice kod žena, a davale bi se djevojčicama u ranom pubertetu prije prvog seksualnog odnosa. Edukovati mladu populaciju o značaju izbjegavanja promiskuiteta,izbjegavanja preranog stupanja u intimne odnose,o značaju upotrebe kondoma i održavanja intimne higijene kao i o prirodi seksualno prenosivih oboljenja. Svi ti oblici sekundarne prevencije predstavljaju jednostavne preglede koji bi svi trebalo da obave. Svaka žena bi trebalo da redovno radi papa test. Potrebno je uključiti što veći broj žena u „screening“ programe za mamografiju, koja se bazira na pacijentkinje koje nemaju nikakvih tegoba. U 40. godini se radi bazična mamografija, a filmovani zapis se pravi svake dvije godine i prate se određene promjene ukoliko ih ima. U Americi je prije više od 10 godina predstavljen lijek za žene sa visokim rizikom obolijevanja od karcinoma dojke. Studija oko učinkovitosti je rađena sa 13 175 žena, a ubrzo je prekinuta jer su rezultati brzo bili očigledni pa je lijek kao hemioprevencija pušten u promet. Mastektomija kao vid sekundarne prevencije je nešto što se radi već 20 godina, a posebno je popularna u Engleskoj. Zbog određenih faktora rizika se i potencira planiranje porodice i rađanje djece u nekom prikladnijem dobu. Karcinom debelog crijeva se može rano dijagnostifikovati jednostavnim testom. Pacijenti se mogu obratiti doktoru nadležnom za skrining u DZ Danilovgrad. Prevencija obuhvata i borbu protiv pušenja koja bi trebalo da bude bespoštedna kako bi se što više uticalo na smanjenje pušenja. Ohrabrujuće rezultate na ovom polju pruža primjena niskodozažnog CT ali još nije ustanovljeno koliko često raditi preglede kao i koliko je metoda skupa u odnosu na metodu prestanka pušenja. Problem je što danas posvećujemo malo pažnje nekim

stvarima, doktori sve češće tumače papire, a ne pacijentovo opšte stanje. Takođe, pacijenti se često edukuju preko interneta na raznim forumima i uvijek usvoje ono što bi im u tom trenutku najviše odgovaralo. Internet medicinai alternativna medicina su po mom mišljenju dvije najveće zablude i stranputice savremene onkologije. Potrebno je razbiti predrasude o tumor markerima koje postoje godinama, a neadekvatno korišćenje nam otežava rad. Tumorski markeri koliko god bili senzitivni i specifični nemaju vrijednost u otkrivanju bolesti, već samo služe za praćenje evolucije stanja i u već otkrivenoj bolesti. Nemamo PET CT, koji je dobar, ali svakako nije svemoćan. Sve pacijente koji imaju pravu indikaciju za ovu pretragu već godinama šaljemo na pregled u Istanbul i Beograd., Imamo posebne magnete dojke i više nije neophodno da šaljemo pacijente u Kamenicu kako smo to do skoro radili. POČETAK BOLESTI Maligna oboljenja nastaju tako što dolazi do genetskih poremećaja ili poremećaja funkcija pojedinih gena. Ponekad postoji i pojačana funkcija gena koji unapređuju rast ćelije ili pak gube sposobnost da suprimiraju patološki rast. Jednostavno, nastaje gubitak osjećaja za prirodnu smrt ćelije. Tako dolazi do gubljenja oblika ćelije. Nastaje poremećaj njenog metabolizma, ponašanja i reprodukcije. Oslabe ili se poremete svi nivoi imuniteta i tako nastaje bolest. Danas su maligna oboljenja u velikoj mjeri svedena na nivo hroničnih oboljenja, poput dijabetesa ili srčanih oboljenja. Gledano sa te strane sve više je ljudi koji dugo žive i nakon otkrivanja bolesti ili se uspješno liječe uz adekvatnu terapiju tako da ne postoje neizlečive bolesti, nego neizlečivi pojedinci. Današnje stanje u borbi protiv malignih oboljenja počinje od prevencije, a napreduje što preciznije dijagnostike i kvalitetene terapije pa sve do palijativne njege ukoliko se dođe do nekih terminalnih faza obolijevanja. LIJEČENJE Osim već dobro poznatih metoda liječenja hemio, hormonoterapijom i bisfosfonatima sve više se posvećuje pažnja razvoju histopatloških i molekularnih tehnologija koje daju ogroman doprinos uspješnoj kliničkoj praksi. Današnja medikamentozna terapija je na nivou mikrofarmakologije. Rade se analize pojedinih egzona, određenih mjesta na genima i tačno se može otkirti da li postoje određene mutacije na genu i da li će lijek na to da djeluje. Ciljane, target terapije su pojačale optimizam u liječenju jer daju odlične rezultate. Ali ...Uvijek postoji „ali“. One su propraćenje najčešće značajnim promjenama na koži, noktima, opštem stanju pacijenta. U liječenju uvijek moramo uzeti u obzir što bolju ravnotežu između kvaliteta i dužine života odnosno približiti uglove gledanja pacijenta i njegovog ljekara na (ne) prihvatljivost neželjenih efekata ciljanih terapija. Obavezni smo imati na umu da ove ciljane terapije najčešće traju mjesecima pa i godinama a da bolesnik koji ih prima za to vrijeme treba što normalnije da živi. Postoje i specijalni testovi koji mogu napraviti veoma

tačnu procjenu u kom procentu je vjerovatnoća da se karcinom dojke vrati. Ove analize nam govore o tome da li oboljeli treba da prima hemioterapiju ,čak određuju i vrstu hemioterapijskog protokola koji treba primijeniti.. Hirurgija je nešto što je najčešće nezaobilazno u onkološkoj terapiji. Činjenica je da je hirurgija u nekim oblastima dostigla svoj maksimalan domet. Tim prije i tim veći značaj u liječenju oboljelih ima korišćenja specijalnih radioterapijskih 3D tehnika, direktna primjena otvorenih izvora zračenja u oblasti ginekološke, plućne, digestivne i urološke onkologije kao i primjena radioterapije kod tumora mozga u svrhu „isjecanja tumora“ bez oštećivanja zdravog tkiva regije u kojoj se nalazi. Kod karcinoma štitaste žlijezde i karcinoida ogroman značaj u liječenju ima primjena radioaktivnih nukleida. Terapija boli je kod koštanih metastaza gotovo sinonim za palijativnu zračnu terapiju. Ono što u Crnoj Gori otežava borbu protiv ovih oboljenja je nepostojanje nacionalnog registra. Takođe, kliničke studije su ono čemu kao mala zemlja nismo dorasli. S obzirom na broj stanovnika i broj oboljelih ne možemo da se uključimo u tu vrstu istraživanja putem kojih bismo imali priliku da dobijemo ultraskupe ljekove. I one terapije koje se koriste kod nas su prilično skupe, iako se pacijentima tako ne čini jer ljekove koje dobiju na knjižicu smatraju besplatnim. Te „besplatne“ terapije koje FZ CG obezbjeđuje osiguranicima koštaju nakada hiljadama eura samo na mjesečnom nivou. Svakako da se ljudsko zdravlje ne mjeri novcem, ali u materijalnom smislu put do izliječenja je veoma skup. KVALITETNA NJEGA PACIJENATA Ono što nedostaje Crnoj Gori, a i regionu su hospisi. To su ustanove u kojima pacijent dobija sveobuhvatan tretman u krajnjim fazama bolesti. Pacijentima i rodbini je jednako važno da se kvalitet života i dostojanstvo očuva i u poslednjim trenucima. Posebno se naglašava značaj fizikalne,socijalne, profesionalne, antidolorozne i psihološke podrške i rehabilitacije. Osim kvalitetne njege neophodno je pacijentima omogućiti što efikasniju eliminaciju bola koji je naš najveći neprijatelj. Mi još uvijek nemamo kliničkog psihologa koji bi radio na psihološkoj podršci oboljelim. Mora se obezbjediti podrška Ministarstva zdravlja CG kao i klubova i NVO,odnosno najšire drušvene zajednice što je veoma bitno za osnivanje i održanje jednog hospisa. Osim kvalitetne njege neophodno je pacijentima omogućiti što efikasniju eliminaciju bola koji je naš najveći neprijatelj. Nije zdravlje nešto najdragocjenije i najvrijednije što imamo, zdravlje je jedino što nam je dragocjeno i vrijedno!

Skrining raka grlića materice Prim. dr Mensud Grbović Ministarstvo zdravlja Crne Gore

Skrining raka grlića materice je preventiva multidisciplinarna javno-zdravstvena aktivnost koju inicira država među zdravom asimptomatskom populacijom sa prosječnim rizikom obolijevanja. Od svih malignih tumora, karcinom grlića materice može najefikasnije da se kontroliše skiningom. Cilj skrininga karcinoma grlića materice je očuvanje reproduktivnog zdravlja žene smanjenjem incidence i mortaliteta od raka grlića materice u Crnoj Gori, podizanje svijesti žena o značaju redovnih pregleda i ranog otkrivanja promjena na grliću materice, kao i informisanje o značaju skrininga.

Opšti ciljevi skrininga karcinoma glića materice su: 1. Obuhvat preko 75% ciljne populacije programom ranog otkrivanja raka grlića materice tokom 3 godine od početka programa. 2. Smanjiti učestalost raka grlića materice za 50 – 60% u periodu od 8 godina od početka sprovođenja programa.

3. Smanjiti mortalitet od raka grlića materice za 50% u periodu od 10 godina od početka programa. Ciljnu populaciju čine zdrave ženeu Crnoj Gori starosti od 25 – 64. godine života. Sa redovnim pregledima treba započeti od 20. godine, odnosno 3 godine po otpočinjanju seksualne aktivnosti. Skrining raka grlića materice sprovodi se cistološkim pregledom vaginalnog brisa (Papanikolau test). Pregledom se otkrivaju i promjene na grliću koje predhode nastanku karcinoma. Ukanjanjem ovih promjena sprečava se nastanak invazivnog karcinoma. Ćelijski skrining (Papanikolau test) određene populacije svakih tri do pet godina može da redukuje incidencu karcinoma grlića materice preko 80%. Skrining se može obustaviti kod žena preko 60 godina koje su imale tri uzastopna negativna citološka nalaza. Ciljna grupa identifikuje se preko jedinstvenog matičnog broja i liste osiguranika Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore. Svim ženama iz ciljne grupe dostavlja se poziv za testiranje. Testiranje podrazumijeva uzorkovanje cervikalnog brisa za cistološki pregled (PAPA bris) kod izabranog doktora za žene – ginekolozi u domovima zdravlja, a cistološke preglede cerikvalnog brisa obavljaju ljekari specijalisti patološke anatomije u skladu sa stručno metodološkim uputstvima. Saopštavanje rezultata, određivanje dinamike i sadržaj daljeg praćenja, uključujući i upućivanje na dalje dijagnostikovanje i terapijske postupke u slučaju pozitivnog ili sumljivog nalaza, sprovode izabrani doktori za žene – ginekolozi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Svi podaci o poslatim pozivima, odazivu, rezultatima testa, daljim dijagnostičkim i terapijskim procedurama upućiju se u Institut za javno zdravlje. Najrašireniji pristup u prevenciji raka grlića materice je konvencionalna citologija po Papanikolaou, koja je kod žena sa pozitivnim nalazom dopunjena kolposkopskim pregledom, HPV (humani papiloma virus) tipizacijom i ciljnom biopsijom. Senzitivnost PAPA testa se procjenjuje na 80 – 90% uz učešće lažno negativnih rezultata 5 – 30%. Broj novooboljelih na nivou Crne Gore za period od 01.01.2011. do 31.12.2012.godine: u 2011. godini bilo je 104

pacijentkinje sa karcinomom grlića materice, dok je u 2012. godini bilo 84 oboljelih pacijentkinja. Od ukupnog broja žena koje su umrle od tumora u 2011. godini u Crnoj Gori 3,25% su činile žene koje su umrle od malignog tumora grlića materice. Rak dojke je najčešće maligno oboljenje žena, a jedno je od najčešćih malignih oboljenja uopšte. Na našoj planeti svaka tri minuta se kod jedne žene dijagnostikuje rak dojke. Skrining raka dojke obuhvata mamografsko snimanje dojki cjelokupne populacije zdravih žena 45-69 godine života, svake dvije ili tri godine. Mjerilo uspješnosti skrininga je smanjenje smrtnosti od raka dojke kod redovno mamografski kontrolisanih žena; teži se obuhvatu od najmanje 70%. Skrining raka dojke je multidisciplinarni program koji zahtijeva rad stručnjaka različitih specijalnosti a kvalitet cjelokupnog procesa (obuka osoblja, način pozivanja žena, dijagnostički pregledi, postupak sa sumljivim lezijama, liječenje) i način njegovog kontrolisanja moraju biti definisani prije otpočinjanja programa. Skrining program karcinoma dojke može smanjiti mortalitet karcinoma dojke u starosnoj dobi od 40-74 godine. Skrining raka dojke sprovodi se mamografijom. Sprovođenje kliničkog pregleda prije mamografije povećava senzitivnost pregleda. Pored toga, svim ženama se savjetuje da, počevši od 30. godine života, redovno sprovode samopregled dojki (jednom mjesečno). Skrining treba sprovoditi samo kroz dobro organizovane programe. Ne postoje dokazi o efikasnosti kliničkog pregleda, samopregleda, termografije, magnetne resonance ili bilo koje druge metode, izuzev mamografije kao skrining testa za masovne programe. Broj novooboljelih na nivou Crne Gore za period od 01.01.2011. do 31.12.2012. godine: u 2011. godini je bilo 516 malignih tumora dojke, dok je u 2012. godini bilo 454 malignih tumora dojke. Od ukupnog broja žena koje su umrle od tumora u 2011. godini u Crnoj Gori 21.75% su činile žene koje su umrle od malignog tumora dojke. U 2011. godini je od malignog tumora dojke umrlo 3 muškarca.

POSEBNI PROGRAMI IZ OBLASTI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Vlada AP Vojvodine je donijela sedam posebnih programa zdravstvene zaštite, od kojih je jedan program unapređenja liječenja steriliteta biomedicinski potpomognutim oplođenjem i preimplantacionom genetskom dijagnostikom

Prof. dr Vesna Kopitović Sekretarijat za zdravstvo AP Vojvodine

Problem nedovoljnog rađanja djece i nivo rađanja djece koji je ispod potreba proste reprodukcije stanovništva ima dalekosežne posljedice na depopulaciju i promjene u starosnoj strukturi. Prosječna starost stanovništva u Autonomnoj pokrajini Vojvodini je 41,8 godina, a udio lica starih 65 i više godina je 16,39%, što govori o tome da se nalazimo u odmakloj fazi demografskog starenja. S obzirom na ozbiljnost posljedica problema nedovoljnog rađanja djece, poseban značaj ima borba protiv neplodnosti. Potreba za potomstvom predstavlja jednu od osnovnih ljudskih potreba i prava, a teškoće pri njegovom ostvarivanju problem su sa kojim se u svijetu suočava 10-15% parova, a u našoj sredini 15-17% parova. Stopa nataliteta u AP Vojvodini, prema podacima Instituta za javno zdravlje Vojvodine iz analize „Zdravstveno stanje stanovništva AP Vojvodine 2011. godine“, iznosi 8,9‰ i predstavlja nepovoljnu stopu nataliteta, budući da se povoljnom smatra od 13 do 20‰. Opšta stopa fertiliteta, prema navedenim podacima, u Vojvodini je iznosila 38,8‰ i budući da je granična vrijednost 50‰, fertilitet je jako nizak. Stopa ukupnog fertiliteta, koja predstavlja broj živorođene djece na jednu ženu fertilnog doba, u Vojvodini je u 2011. godini iznosila 1,3 i niža je u odnosu na stopu ukupnog fertiliteta u Evropskom regionu, u kom je iznosila

1,6 (2009. godina). Broj neplodnih bračnih zajednica (15-17%) u vremenu koje je pred nama će biti u stalnom porastu. Problem predstavlja i to što se rađanje prenosi u kasnije reproduktivne godine kada je ionako niska fekundabilnost (samo 20-25% oko 25. godine žene) još niža. Prikupljeni podaci, po kojima je prirodni priraštaj u Srbiji -3,3 i -4,7 u Vojvodini, pokazuju da je termin “bijela kuga” u našoj populaciji potpuno opravdan. Na jednu ženu reproduktivne dobi dolazi svega 1,3 živorođene djece, a broj porođaja se za posljednih 50 godina smanjio za 44%. Procedura razvitka vantjelesne oplodnje omogućava da 70-80% svih infertilnih parova dođu do potomstva, što je do sada rezultiralo rađanjem preko 5 miliona beba širom svijeta. Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu 4. oktobra 2010. godine (22 godine nakon rođenja prve bebe iz epruvete) je dodijeljena britanskom naučniku Robertu Edvardsu, pioniru in vitro, tj. vantelesne oplodnje (engl. in vitro fertilisation - IVF) čija su dostignuća u reproduktivnoj medicini omogućila liječenje neplodnosti. U Srbiji je 2009. godine donijet Zakon o liječenju neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognutog oplođenja. Tim zakonom je regulisano unutartjelesno oplođenje (unošenje sjemenih ćelija u polne organe žene i unošenje jajnih ćelija zajedno sa sjemenim ćelijama u polne organe žene) i vantjelesno oplođenje (spajanje jajnih i sjemenih ćelija izvan tijela žene i prenošenje

ranog embriona u tijelo žene). Postupak surogat materinstva po ovom zakonu nije dozvoljen. Klinika za ginekologiju i akušerstvo u okviru Kliničkog centra Vojvodine je jedina zdravstvena ustanova u državnoj svojini koja sprovodi postupke BMPO na teritoriji Autonomne pokrajine Vojvodine. Postupci BMPO zahtjevaju multidisplinaran pristup uz angažovanje kadrova različiih profila i visokog nivoa prostorne i tehničke opremljenosti, a Klinički centar Vojvodine je referentna ustanova za edukaciju. Trenutni kapaciteti ove zdravstvene ustanove sve teže zadovoljavaju standarde propisane od strane referentih stručnih tijela iz ove oblasti, prije svega laboratorijskog, ali i drugih aspekata stručnog rada. Ekspanzivan rast obima i vrsta procedura, kao i naučnog i tehnološkog razvoja zahtjeva i prateće legislativne mjere, koje uglavnom kasne za naukom i strukom. Potrebno je ozbiljno se posvetiti problemima rješavanja i definisanja prava pacijenata, pri čemu treba uključiti stručni kadar, državne institucije, napraviti procjene sa ekonomskog aspekta, regulisati starosna ograničenja i vrste BMPO. Naš cilj je da dobijemo zdravo dijete u pravo vrijeme, i zato je uvedena starosna granica da žene do svoje 40. godine mogu učestvovati u programu. Naša struka kaže da nije dobro insistirati na multiplim trudnoćama. Da bi se utvrdilo da li će dijete nastalo vantjelesnom oplodnjom biti zdravo vrši se analiza na embrionalnom nivou uz pomoć prenatalne genetske dijagnostike.

PRENATALNA GENETSKA DIJAGNOSTIKA - PGD Prenatalna genetska dijagnostika predstavlja ogroman napredak u oblasti reproduktivne medicine. PGD omogućava da se pregledom jedne ćelije izdvojene iz osmoćelijskog embriona otkriju genetski poremećaji koji mogu imati dalekosežne posljedice na normalan i zdrav život jedinke. Prof. dr Alan Hendisajd predviđa da će ovom metodom biti moguće otkriti bilo koji genetski defekt. Parovi sa visokim rizikom za potomstvo sa nasljednim bolestima imaju mogućnost dijagnoze genetske bolesti prije transfera embriona. Sa mogućnošću otkrivanja nasljednih genskih defekata koji bi mogli biti nosioci naslednih bolesti, ova metoda će u budućnosti biti masovno prihvaćena metoda selekcije zdravih embriona i od strane bračnih parova koji nemaju problema sa neplodnošću. PGD je omogućila i ranu identifikaciju pola budućeg djeteta, ali je zbog čuvanja polne ravnoteže to opravdano samo u slučajevima kada želimo da izbjegnemo određena genetska oboljenja. Potreba za PGD već postoji, ali ne i mogućnost da se to ostvari. Kada ovakav projekat bude realizovan sve privatne i državne ustanove će moći da šalju uzorke na analizu.

CILJ UVOĐENJA PROGRAMA Ciljevi programa unapređenja liječenja steriliteta biomedicinski potpomognutim oplođenjem i preimplantacionom genetskom dijagnostikom su višestruki, a svi u skladu sa unapređenjem liječenja steriliteta postupcima BMPO i preimplantacione genetske dijagnostike. Specifični ciljevi ovog programa su: 1. Unapređenje tehničko - prostorne opremljenosti labora-

torije za BMPO Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Vojvodine Novi Sad; 2. Edukacija kadrova koji učestvuju u postupku BMPO (specijalista ginekologije i akušerstva svih nivoa zdravstvene zaštite, subspecijaliste fertiliteta i steriliteta, kliničkih genetičara, kliničkih biohemičara, molekularnih biologa, biologa-embriologa, biologa, medicinskih i laboratorijskih tehničara); 3. Uvođenje novih procedura iz oblacti BMPO - preimplataciona genetska dijagnostika. Prvi put će biti uvedena prenatalna i postnatalna dijagnostika monogenskih bolesti u Vojvodini. PGD predstavlja najosjetljivije genetske analize budući da je dostupan genetski materijal iz svega jedne ćelije. Prenatalna i postnatalna molekularno genetska dijagnostika podrazumjeva iste vrste analiza kao i kod PGD, ali iz većeg broja ćelija; koristi se ista aparatura, a razlikuju se laboratorijski pristup i reagensi. Uzorci koji se analiziraju prenatalno su plodova voda, čupice i krv ploda, a nakon rođenja sluznica obraza, krv ili bilo koje tkivo čije ćelije imaju jedro. Vojvodina ima dobro razvijenu prenatalnu i postnatalnu citogenetsku dijagnostiku, ali molekularna dijagnostika monogenskih bolesti ne postoji osim uvedene dijagnostike za cističnu fibrozu na Institutu za zdravstvenu zaštitu djece i omladine Vojvodine. Pacijenti su do sada upućivani u dijagnostičke centre van naše zemlje, budući da u našoj zemlji ovaj vid dijagnostike nije dovoljno razvijen, a postoje i teškoće za uspostavljanje precizne dijagnoze. Razlike između citogenetske i molekularno-genetske dijagnostike su u broju bolesti koje se mogu dijagnostikovati, preciznosti dijagnostike, brzini izdavanja nalaza i cijeni pojedinačne analize. Citogenetskom dijagnostikom se utvrđuje prisustvo hromozomskih nepravilnosti, a molekularno-genetska dijagnostika utvrđuje monogenske promjene, odnosno promjene do nivoa pojedinačnog gena. Molekularno-genetska dijagnostika predstavlja mnogo precizniji vid dijagnostike. Molekularno-genetska dijagnostika ne zahtjeva kultivaciju ćelije i radi se odmah nakon uzimanja uzorka. Kod molekularno-genetskih analiza vrijeme izdavanja nalaza je u prosjeku jedan do dva dana bez obzira koji se uzorak analizira. Brzina izdavanja nalaza je ključna kod PGD, ali je takođe izuzetno bitna i za prenatalnu dijagnostiku. Skraćivanje perioda do izdavanja nalaza od skoro dvije nedjelje pri prenatalnoj dijagnostici plodovih voda, kao i raniji rezultati analiza čupica, ostavljaju mogućnost za pravovremene intervencije u slučaju patološkog nalaza. Prednosti molekularno-genetske dijagnostike u odnosu na dosadašnji citogenetski pristup su mogućnost otkrivanja većeg broja nasljednih bolesti (monogenske i većina hromozomskih nepravilnosti), preciznija dijagnostika, brže izdavanje rezultata i vrlo često jeftinija analiza. Ostvarivanjem tehnoloških uslova za PGD su stvoreni uslovi za prenatalnu i postnatalnu dijagnostiku monogenskih bolesti. Koristi se ista tehnologija, a veliki je procenat nasljednih bolesti koje se dijagnostikuju na ovaj način. Ekonomska opravdanost, kao i to što su rezultati poptuno pouzdani i brzi, su razlozi proširenja programa PGD i na prenatalnu i postnatalnu dijagnostiku monogenskih bolesti. Uvođenje programa PGD, kao i njegovo proširenje na program prenatalne i postnatalne dijagnostike monogenskih bolesti, predstavlja potreban i pomalo zakašnjeli korak u pružanju zdravstvene zaštite stanovništvu Vojvodine, ali korak ispred zemalja u regionu!

PCOS i infertilitet Dr Vesna Kavarić Bolnica Codra, Podgorica

Infertilitet predstavlja nemogućnost zatrudnjivanja u periodu od godinu dana redovnih i nezaštićenih odnosa za žene ispod 35 godina, ili u periodu od pola godine za žene koje su starije od 35 godina. Infertilitet može biti primarni i sekundarni. Primarni infertilitet podrazumjeva da kod žene nije nikada dolazilo do trudnoće, a o sekundarnom infertilitetu govorimo ukoliko je žena rađala, ili je imala prekid trudnoće (spontani ili namjerni), ili je pak imala vanmateričnu trudnoću. Procenat ostvarenih željenih trudnoća u prvih šest mjeseci je 60%, a u toku 12 mjeseci čak 90% parova postiže trudnoću. Faktori infertiliteta mogu biti medicinski i nemedicinski. Jedan od veoma značajnih nemedicinskih faktora je odlaganje rađanja, pa se žene nakon 30. odnosno, nakon 35. godine, mnogo češće sreću sa problemom infertiliteta. Različiti su medicinski uzroci koji dovode do infertiliteta, mogu biti muški, ženski, kombinovani pa čak i neobjašnjivi. Jedan od najčešćih endokrinih poremećaja, koji može dovesti do infertiliteta kod žena reproduktivne dobi, je sindrom policističnih ovarijuma (PCOS). Krajem XIX i početkom XX vijeka prvi put je opisana veza između hirzutizma žena i nemogućnosti tih žena da ostvare potomstvo. Po autorima koji su ga opisali, nazvan je Stein- Leventhalov sindrom. PCOS predstavlja heterogeni klinički sindrom sa velikim brojem simptoma koji su posljedica isprepletanih promjena više sistema. Centralni poremećaj je u jajnicima, u kojima je povećana sinteza androgena, a prisutna je i abnormalna neurosekrecija sa visokim nivoom LH hormona. Vrlo često je prisutna i hiperinsulinemija, a nije rijetka i gojaznost. U spontanom menstrualnom ciklusu dolazi do razvoja dominantnog folikula, koji u odgovarajućem slijedu hormonskih događaja predstavlja folikul iz kojeg se oslobađa jajna ćelija i stvara se mogućnost da dođe do trudnoće. PCOS karakteriše povećana produkcija androgena i poremećaj ovulacije, koja je veoma rijetka ili potpuno izostaje, pa govorimo o oligo ili anovulacijama. Prilikom pregleda ultrazvukom jajnici imaju karakte-

rističan izgled; povećanog su volumena i imaju 12 ili više folikula, koji su manji od 9mm. Po Roterdamskoj definiciji, policističnim sindromom se smatra stanje u kojem postoje makar dva od tri kriterijuma, a to su: (1) oligoanovulacija i/ili anovulacija, (2) klinički i/ili biohemijski znaci hiperandrogenizma i (3) policistični izgled makar jednog jajnika. Ranije se govorilo i o hipoehogenoj stromi jajnika i karakterističnoj distribuciji folikula, ali to danas nije neophodno za postavljanje dijagnoze. Diferencijalno-dijagnostički moramo misliti i na druge sindrome koji idu sa poremećenim nivoom androgena. Kod trudnica sa dijagnostikovanim PCOS rizik od pobačaja je tri puta veći nego kod ostalih žena. Takođe, postoji mogućnost razvoja nekih značajnih problema koji su učestaliji kod trudnica sa PCOS, kao što je gestacijski dijabetes. Češći su prijevremeni porođaji, povišena je stopa morbiditeta i mortaliteta ploda, carski rez i ostale akušerske intervencije su mnogo češće. Liječenje zavisi od dobi pacijentkinje, simptoma i reproduktivnih potreba. Preporučuje se zdrava ishrana, regulacija tjelesne težine i fizička aktivnost. Za postizanje ovulacije koriste se ljekovi: u prvom redu CC-klomifencitrat; u drugom nivou mogu se koristiti gonadotropini, a treća linija u liječenju infertiliteta je vantjelesna oplodnja. U VTO se primjenjuju blagi protokoli da bi se izbjegle komplikacije kao što je OHSS (ovarijalni hiperstimulacioni sindrom). Ukoliko dođe do razvoja hiperstimulacionog sindroma u težem obliku, preporučuje se zamrzavanje embriona, koji se mo gu vratiti nakon liječenja OHSS, u nekom od spontanih ciklusa.

Specijalizirajući se od samog početka u njezi osjetljive, suve i atopiji sklone kože, Dermatološka laboratorija Uriage nastoji zadovoljiti očekivanja zdravstva, ljekara, dermatologa i farmaceuta na području higijene i njege kože. Danas Uriage pokriva osnovne potrebe kože u svim životnim razdobljima i osigurava kompletnu liniju hipoalergenih proizvoda temeljenih na termalnoj vodi Uriage.

Termalna voda URIAGE

Cicactive krema

Pruriced krem Za suva područja kože

Pruriced gel Za dlakava područja Dermatitis povezan sa svrabežom (atopijski dermatitis,keratoza i vodene boginje). Kod alergijskih reakcija na sunce

MEDITAS d.o.o.

--------------------------------

Podstiču obnavljanje kože - za sva površinska oštećenja kože - opekotine - ogrebotine - manji hirurški zahvati - dermoabrazija - tretman tečnim azotom - radioterapija

--------------------------------

Cicactive gel

Cu Zn gel Čisti, dezinfekuje i smanjuje iritacije kože

Oktobarske Revolucije 44, Podgorica EKSKLUZIVNI UVOZNIK I DISTRIBUTER ZA CRNU GORU

tel: 020 625 016

Kada pričamo sami sa sobom jačamo nervne ćelije i to čini da smo bolje koncentrisani i fokusiraniji.

Stručnjaci su stvorili vještačko drveće koje 100 puta brže uklanja ugljen-dioksid iz vazduha od prirodnog drveća.

Ukoliko slušamo muziku dok jedemo, varenje će biti uspješnije za čak 25%.

Horofobija je psihički poremećaj koji uzrokuje da se ljudi plaše da budu srećni, jer smatraju da će im se zbog toga dogoditi velika tragedija.

Tokom života pojedemo toliko hrane koliko teži šest slonova.

Depresivne osobe mnogo češće imaju grip, dok su optimisti jačeg imuniteta i rjeđe pate i od virusnih i bakterijskih infekcija.

Izvjesni Amerikanac Čarls Osborn, je upamćen kao čovjek koji je najduže štucao bez prestanka - čak 69 godina.

Ljudska očna jabučica je teška 28 grama

Svi oni koji pišu lijevom rukom, najverovatnije su prilikom začeća bili blizanci, ali se drugi fetus nije razvio kao posebna jedinka.

Kapljica pljuvačke raspršena u trenutku kijanja dostiže brzinu od 103 km/h.

Jedna šargarepa sadrži preko 200% preporučljive dnevne doze vitamina A.

Kečap se 1830-tih godina prodavao kao lijek.

Inteligentni ljudi imaju više cinka i bakra u svojoj dlaci.

Žena koja drži rekord u rađanju rodila je 69 dece: 16 puta blizance, sedam puta trojke i četiri puta četvorke.

Okrugli sto

INICIJATIVA ZA OTVARANJE DJEČIJE HEMATO-ONKOLOGIJE 4. jula u hotelu ,,Aurel’’ u Podgorici, udruženje roditelja djece oboljele od dječijeg kancera, „Fenix Crna Gora,“ održalo je okrugli sto u sklopu projekta ,,Inicijativa za otvaranje djecije hemato-onkologije u Crnoj Gori po standardima EU’’. Projekat je podržan od strane Fonda za aktivno građanstvo FAKT, a finansiran od strane Evropske Unije, posredstvom delegacije Evropske Unije u Crnoj Gori. Okruglom stolu su prisustvovali: prim. dr Mensud Grbović, predstavnik Ministarstva zdravlja u Vladi Crne Gore, dr Veselinka Beatović, iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore, prof. dr Slavica Vujisić, predstavnik menadžmenta Kliničkog centra Crne Gore, iz Instituta za bolesti djece, dr Danojla Dakić, direktorica, dr Maja Kavarić, spec. ped.hematolog i dr Lidija Poček, Milena Cvijanović i Vukosava Pejović, iz Fonda za zdravstveno osiguranje CG, ambasador Aleksandar Andrija Pejović, glavni pregovarač za pristupanje EU, državni sekretar za evropske integracije, i Melita Rastoder, iz Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija, potom prim. dr Dragomir Đokić, spec. ped. hematolog, iz Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije ,,Dr.Vukan Čupić’’, Beograd, gđa Irina Čepinac Ban, predstavnik udruženja roditelja djece oboljele od kancera, iz regiona, i član UO ICCCPO – Međunarodna konfederacija udruženja roditelja, koja tjesno sarađuje sa SIOP–Svjetsko udruženje pedijatara onkologa, gđa Nađa Dragović, predstavnik Aktivnog fonda za građanstvo – FAKT, članovi udruženja roditelja FENIX CRNA GORA – Dijana Stojanović, Angela Murišić, Milorad Murišić Irena Ljumović, Gorica Ćurčić i Slobodan Boričić. Cilj ovog okruglog stola je bio da se okupe svi predstavnici relevantnih institucija i sačini multidisciplinarni tim, gdje će se iznijeti svi gorući problemi koji se tiču otvaranja dječije hematoonkologije u Crnoj Gori.

Dr Maja Kavarić je istakla da je ovo izvrsna inicijativa, potekla od NVO FENIX CG. Dječje odjeljenje u okviru IBD postoji od 2001. godine, a od 150.000 djece u Crnoj Gori prosječno od hematoonkoloških bolesti oboli oko 20 djece na godišnjem nivou. Da bi se ovako odjeljenje otvorilo, trebalo bi da imamo minimum 30 oboljele djece. Takvi bolesnici nijesu izolovani već imamo određeni broj kreveta. Međutim, nije nama problem osposobiti i prostorno odvojiti jedno odjeljenje, čak ni protokoli nijesu problem, liječenje djece se sprovodi po jedinstvenim protokolima. Problem je inicijalna dijagnostika. Inicijalna dijagnostika je kompleksna stvar. Treba se prostorno odvojiti pa da počnemo s radom. Najviše djece se liječi u Beogradu i imamo odličnu saradnju sa Institutom za majku i dijete (Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije „Dr Vukan Čupić“). Nakon obavljanja dijagnostike, na primjer u Beogradu, dijete bi moglo krenuti sa liječenjem u Podgorici.“ Dr Danojla Dakić, saopštila je da postoji prostorni kapacitet. Osim neonatologije, ostali kapaciteti su popunjeni do 70%. ,,Mi imamo prostora i pružićemo punu podršku. Plan je da se hematologija odvoji a IBD može da pruži svu podršku za posebno odjeljenje hematologije. Spremni smo i da zajednički, uz saradnju sa Fenixom, obezbjedimo opremu’’, istakla je. Prim. dr Mensud Grbović, rekao je da smo poodmakli sa tim potrebama. ,,Ja mislim da danas nema nikoga u Crnoj Gori koji neće ovo podržati. Od same ideje do implementacije, svi smo složni. Ministarstvo zdravlja u zadnje vrijeme nudi neke nove reorganizacije u Kliničkom centru. Problematika je u drugom segmentu: sestre, doktori, laboranti. Ministarstvo zdravlja podržava ovu inicijativu, samo treba naći modalitet. Danas, na nesreću, djeca obolijevaju sve više. I ona imaju pravo na svaki vid zdravstvene zaštite i to najbolje i sveobuhvatne. Mi ćemo

podržati ovo svakako. Trendovi su danas takvi da se dnevne bolnice iskoriste kao oblik liječenja. Pomoći ćemo Kliničkom centru u realizacji ove ideje.“, saopštio je dr Grbović. Prima. dr sci Dragomir Đokić, rekao je da mu je velika čast i zadovoljstvo što je pozvan, i da mu je drago da su se odazvali iz svih institucija, posebno iz Ministarstva zdravlja, s obzirom da se radi o djeci koja su među najtežim pacintima. Istakao je da imamo punu podršku Instituta “Dr Vukan Čupić”, koja bi se ogledala u tome da jednu ili dvije medicinske sestre prime na obuku, kao i laboratorijske tehničare.- “Posebno kod ugradnje centralnog venskog katetera mogu bez problema da prime jednog hirurga na obuku. Svaki vid obuke nam je na raspolaganju i svaki vid saradnje, kao I dijagnostike dijagnostike, mi ćemo vas podržati. Uvijek možemo da dijagnostikujemo a da pacijent se vrati i otpočne sa liječenjem. Djeca koja se liječe od malignih bolesti iziskuju posebne uslove. Prvo, tu se dešavaju neutropenije od posledica terapija, teške infekcije. Mora se odvojiti prostor, da djeca budu izolovana od drugih bolesnika. Takodje, treba insistirati na preventivi i bolest dijagnostifikovati na vrijeme. Na žalost nama djeca dolaze kada bolest dođe do IV stadijuma. Neuroblastom, ako se dijagnostikuje u prvoj godini života, veća je mogućnost izliječenja. Ultrazvuk abdomena-dva puta godišnje. U prvoj godini jednom i u drugoj godini jednom. Manje sredstava treba izdvojiti za dijagnostiku nego što samo jedno liječenje tog deteta košta“ - istakao je dr Đokić. Irina Ban, iz udruženja ,,Zvončica’’ rekla je: „I doktori i sestre na obuci imaće smještaj u našoj roditeljskoj kući, što je još jedna olakšavajuća okolnost. Postoje i apartmani koje ustupamo zdravstvenim radnicima koji dođju na usavršavanje. Roditeljska kuća je u sklopu Instituta i možete biti prisutni ako

želite i 24 sata na Institutu. Dobra je stvar što se roditelji čuju međusobno i lako sporazumiju. Doktori sarađuju ali treba veća podrška države da bi ljekari svoje inicijative i ideje doveli do kraja. Djeci treba omogućiti da imaju pristup novim metodama. Prof. dr Slavica Vujisić je, u ime menadžmenta KC u Podgorici istakla: - Treba sa doktorima napraviti dogovor step by step. Osmisliti strategiju. Ljekari nijesu problem, već kako obučiti niži kadar. Mi dajemo podršku za specijalizacije a podjelili smo 150 specIjalizacija. Imate podršku i što se tiče I te oblasti. Mi ćemo kao ustanova u kojoj se sve to dogadja učestvovati. Broj jedan je edukacija – na to može da se računa. Mnogo je lakše biti kod kuće a u bolnici primiti terapiju, jer tako je liječenje najkraće. Nađa Bošković-Dragović iz FAK–a, istakla je da je oduševljena što se na jednom mjestu našlo toliko stručnog kadra i da postoji volja da se pomogne. - Uloga ovakvih udruženja je da više rade na edukaciji i na podizanju svijesti građana o ovim problemima. U ime FAKT mogu reći da su ovakve inicijative unaprijed osuđene na uspjeh. Iskreno vjerujemo da će ova rasprava uroditi plodom, animirati nadležne i doprinijeti ostvarivanju naše ideje a to je otvaranje dječje hematoonkologije u Crnoj Gori. Povezali smo srodne institucije i kroz raspravu došli do zajedničkog zaključka. Ponovni sastanak na ovu temu planiramo za kraj septembra, da vidimo dokle se došlo u realizaciji ove naše ideje. Djeca zaslužuju najbolje!!! R.T.

Na Klinici za onkologiju KCCG

Otvoren kutak za dnevni boravak pacijenata Zahvaljujući inicijativi NVO Zdrava-Dona Montenegrina, na konferenciji za novinare održanoj 2. jula u Klinici za onkologiju i radioterapiju predstavljena je novoopremljena trpezarija u sklopu koje je osavremenjen kutak za sve hospitalizovane pacijente te klinike. Na svečanom otvaranju govorila je predsjednica udruženja NVO Zdrava-Dona Montenegrina Danica Vukotić. - Mi iz udruženja imamo bolničko iskustvo pa znamo kako vrijeme može proticati sporo. Zato smo odlučili da pacijentima koji su na hemioterapiji pokušamo da skratimo vrijeme te da boravak ovdje učinimo podnošljivim i ugodnijim. U dogovoru sa dr Nebojšom Crnogorcem, postigli smo dogovor da formiramo neku vrstu pokretne priručne biblioteke. Knjige smo sakupili između sebe, a to što su neke korice izraubovane ili neke stranice izgužvane daje im posebnu vrijednost. Takođe smo dobili nešto knjiga od Matice crnogorske i Pobjede. Police pružaju mogućnost da se dopune i ova biblioteka ostaje otvorena pa svako ko želi može da pomogne – kazala je Danica Vukotić. Po njenim riječima ovakve inicijative sa sobom nose poruke podrške i nadaju se da će ih čitaoci u dnevnom boravku pronaći i shvatiti. To su poruke podrške i nade da će sve biti dobro, a da prolazeći kroz teške trenutke pacijenti nisu sami. Iz NVO Zdrava–Dona Montenegrina obratili su se prijateljima za pomoć kako bi lakše realizovali ovu akciju. - Prva nam je svoja vrata otvorila gospođa Ana Pejović vlasnica firme "Dodik". Ona je premjerila prostor, a nakon toga donirala police za knjige kao i policu za televizor koji je donacija firme "Gorenje", tačnije direktora Darka Vukčevića. Nakon toga, u akciju se uključila i vlasnica cvjećare "Aria" Vjera Jovanović koja je donirala cvijeće u spomen na prijateljicu Kseniju Minić, jedna porodica iz Podgorice je sakupila nešto novca i kupili su garnituru za sjedjenje - kazala je direktorica NVO Zdrava-Dona Montenegrina. Nakon uručivanja zahvalnica, Danica Vukotić je savre-

meno opremljeni kutak prepustila na korišćenje pacijentima hemioterapije, a osoblju Klinike za onkologiju i radiologiju na čuvanje. Direktor Klinike dr Nebojša Crnogorac rekao je da ovakav prostor pozitivno utiče na ponašanje osoblja i pacijenata. - Primjetio sam da se svi u jednom ugodnom, humanom prostoru, na neki način još plemenitije i bolje ponašaju. Pacijenti su strpljiviji i mi se trudimo da budemo bolji. Značaj ovog prostora time je još veći - objasnio je dr Crnogorac. - Ovo je prostor gdje najčešće dolaze pacijenti i rodbina kada se pacijenti primaju na onkologiju. Tu je bilo samo nekoliko stolica i došli smo na ideju da to malo oplemenimo - kazao je dr Crnogorac. - Knjige su žive dok se čitaju i dobro je da ljudi nose cveće i knjige sa Klinike za onkologiju i radiologiju - dodao je dr Crnogorac Prisutni su izrazili želju da se sličan prostor, koji postoji na prvom spratu klinike, takođe oplemeni ovakvim dnevnim boravkom. Svi koji žele da na bilo koji način pomognu mogu se obratiti NVO "Zdrava-Dona Montenegrina", a njihov kontakt može se naći na sajtu organizacije.

ULOGA MEDICINCKE SESTRE KOD PALIJATIVNIH BOLESNIKA I OBOLJELIH OD MALIGNIH BOLESTI U KUĆNIM USLOVIMA

Nada Vemić, med. sestra Dom zdavlja Nikšić Liječenje i zdravstvena njega u kući je vid primarne zdravstvene zaštite u okviru koje se pružaju određene zdravstvene usluge u kući cjelokupnoj populaciji prema definisanim indikacijama. Veliku ulogu u mjeri i poboljšanju zdravstvene zaštite i zdravlja osoba u zreloj dobi, kao i osoba oboljelih od malignih bolesti, ima patronažna sestra. Sestra sa posebnom pažnjom pristupa njezi i terapiji, imajući u vidu prirodu bolesti, starost pacijenta i neadekvatne uslove. S' obzirom na to da nailazi na osjetljive situacije kod teško oboljelih, sestra ovog profila, držeći se etike, mnogo polaže na razgovor sa svjesnim pacijentima i članovima njihove porodice. MALIGNE BOLESTI, TERAPIJA I NJEGA BOLESNIKA U KUĆNIM USLOVIMA Maligno oboljenje može poremetiti ravnotežu unutar cjelokupnog sistema, dovodeći do napetosti i stresa, kako oboljelog, tako i ostalih članova uže i šire porodice. Kako prihvatanje i odgovor članova porodice na bolest značajno utiče na oboljelog, medicinska sestra podstiče i usmjerava ka procjeni i raspletu problema i potreba sa kojim se susreću. Osnovni cilj u njezi oboljelih je indetifikovanje mogućnosti za pomoć pacijentu i porodici da sačuvaju svoju snagu i

nezavisnost, što je duže moguće. Poslije bolesti srca i krvnih sudova, maligni tumori predstavljaju najčešći uzrok obolijevanja i umiranja, kako u svijetu, tako i u našoj zemlji. Prema stastistici u Crnoj Gori od karcinoma oboli između 1000 i 1500 osoba. Obolijevanju su podložnije žene, nego muškarci, pa je kod nas najzastupljenijiji karcinom dojke, zatim karcinom pluća, debelog crijeva, grlića materice i jajnika, a najmanje karcinom pankreasa. Muskarci najviše obolijevaju od karcinoma pluća. Poslije glavnog grada, Podgorice, najveći broj oboljelih i umrlih je u Niksiću. Procenat izlječenja je uvijek veći ukoliko se bolest otkrije na vrijeme, što ranije, mada mnogo toga zavisi od od vrste-tipa karcinoma. Karcinom pluća „odnese“ svake godine u prosjeku oko 300 osoba na nivou Crne Gore. U sprječavanju nastanka ove teške bolesti, najbolji savjet su redovne kontrole, pravilna i zdrava ishrana, redovna fizička aktivnost, nekonzumiranje alkohola, cigareta i opojnih droga. TERAPIJA I NJEGA Medicinska sestra, dolazeći kod bolesnika, svjesna je činjenice da su česte promjene raspoloženja, kako bolesnika,

tako i njegovih članova porodice. Stoga je dužna da najprije zbrine, ohrabri i umiri pacijenta, i pristupi davanju terapije, a nakon toga posavjetuje i upozori porodicu kako da reaguju u određenim situacijama u nastupu bola i nesvjesnih reakcija pacijenta. Po nalogu izabranog ljekara, sestra dolazi u posjetu pacijentu. Zajedničko u terapiji svih karcinoma je tretiranje bola. Intervencije koje sestra obavlja u kućnim uslovima su: - intramuskularna injekcija - supkutana injekcija - intravenska infuzija - kateterizacija mokraćne bešike - transdermalni flasteri Kod intramuskularne injekcije, sestra mora obratiti pažnju na tjelesnu masu i konstituciju bolesnika, da bi pravilno odredila mjesto za aplikaciju lijeka ( spoljni, gornji kvadrant). Pacijenta postaviti da leži na stomaku. Lijek se unosi lagano, sterilno i bezbjedno, da bi se spriječila pojava apcesa. Najpogodnija mjesta za davanje supkutane injekcije su: prednji dio nadlaktice, ramena, bočni dio toraksa, trbušni zid ili bočni dio natkoljenice. Koža se nabora i probija se pod uglom od 45 stepeni prema podlozi i ubrizga se lijek. Obično se daje lijek u manjoj količini, do dva mililitra. Ovom metodom lijek brzo djeluje, pa se često koristi u saniranju jakog bola. Intravenska infuzija u kućnim uslovima se daje kod parenreralne ishrane, poremećaja vode i elektrolita u organizmu, terapije analgeticima, antibioticima i radi unosa vitamina. S obzirom na prirodu, dužinu liječenja bolesti, starost pacijenta, i na često davanje terapije venskim putem, krvni sudovi slabe, lošije se vide i palpiraju, pa sestra pažljivo odabira najbolju venu da bi postupak bio bezbrižan i efektivan. Pošto se radi o neadekvatnim uslovima za davanje terapije, uz pomoć porodice, sestra obezbjeđuje improvizovano sredstvo koje zamjenjuje stalak za infuziju. Kako se bolest širi i dovodi zdravlje u lošiju fazu, tako se javljaju i druge teškoće-komatozno stanje, nepokretnost, retencija, inkotinencija, pa se kod takvih stanja indikuje i kateterizacija mokraćne bešike. Kateterizacija je sama po sebi neprijatna, nelagodna, zato sestra obezbjeđuje miran i prijatan prostor, razgovara sa pacijentom ( ukoliko je u svjesnom stanju ), i psihički ga priprema za intervenciju. Nakon postavljanja katetera, sestra edukuje članove porodice o pražnjenju i promjeni urinarne kese. Osim injekcija, jedan od načina za smanjenje bola jeste i postavljanje transdermalnog flastera. Dostupan je u više različitih veličina. Indikuje se kod dugotrajnog liječenja teškog, hroničnog bola kod karcinoma i kod bolova koji zahtijevaju analgeziju opioidima za duže vremenski period. Stavlja se na neiritiranu i neozračenu, ravnu površinu kože u predjelu trupa ili nadlakticama. Nakon sto je odabrala mjesto na kojem najmanje ima dlaka, sestra provjerava da li je koža suva, zatim zateže kožu i lijepi flaster, nedozvolivši da se napravi vazdušni prostor, već da flaster bude pripijen uz tijelo. Nakon lijepljenja, 30 sekundi čvrsto pritisne to mjesto. Flaster djeluje 72 sata.

Još jedna od obaveza medicinske sestre, dok je u posjeti pacijentu, je zbrinjavanje medicinskog otpada. Da bi spriječila kontakt pacijenta i njegove porodice sa kontaminiranim materijalom, nakon primljene terapije i odrađene intervencije, sestra stavlja zaštitu na igle, i odlaže upotrijebljeni materijal (staklene flaše od infuzije. infuzione sisteme, upotrijebljene katetere i flastere) u vreću za smeće. Pri izvođenju svih intervencija, shodno pravilima, zakonu i zaštiti na radu, sestra mora voditi računa da pravilnim radom zaštiti i osigura svoju bezbjednost. NJEGA PALIJATIVNIH BOLESNIKA Umirući bolesnik može biti pri različitom stanju svijesti, stepenu orijentacije prema socijalnom okruženju, pri različitim potrebama za kontaktima i uvidu u svoje stanje. Pri posjeti, sestra kontaktira sa bolesnikom, prati ga i prepoznaje promjene u njegovom stanju i ponašanju. Povećava sposobnost adaptacije na novonastalu situaciju bolesnika i njegove porodice. Na vrlo poseban način ga priprema za određenu intervenciju, pridržavajući se medicinske etike u svakom datom momentu. Bolesnik ulazi u san različite dubine (solmolencija, sopor, koma), kada površnom posmatraču izgleda da je u besvjesnom stanju. Ponekad to zna prevariti i zdravstvene radnike, pa je najbolji princip za ispravno ponašanje u razgovoru pored umirućeg bolesnika, da se kaže samo ono što bi se i kako bi se moglo reći i pri njihovoj punoj svijesti. Dugo zadržava neku vrstu senzorne osjetljivosti, najviše preko čula sluha i dodira, tako da i u naizgled komatoznom stanju može asistirati prilikom davanja terapije. Sestra zna da se izvori njene profesionalne uspješnosti za humani odnos prema čovjeku u njegovoj nemoći i zavisnosti, često više nalaze u njenoj ličnosti, nego u njenom stručnom znanju, mada je sve bolje kada su ta dva činioca visiko usaglašena. Za human odnos prema teško oboljelim i umirućim bolesnicima i njihovim porodicama, potrebno je humano vaspitanje, a ne samo naučeni i sprovedeni redosljed postupaka u proceduri zbrinjavanja. Medicinske sestre više nego drugi zdravstveni radnici ispoljavaju razumijevanje, slobodu, smisao i spremnost za humane razgovore sa oboljelim i umirućim bolesnicima, ne stoga što imaju stručniju obrazovnu pripremu, već što su prirodom svoga posla više od drugih u neposrednom kontaktu sa njima, što ih njeguju i poznaju, razvijaju empatski odnos prema njima i što se zbog svega toga bolesnici za njih vezuju. Zato sestre treba da se više stručno pripremaju da sa kompetencijama svoje struke odgovore na ovaj težak i složen aspekt njege kao na osnovnu ljudsku potrebu. LITERATURA: 1. Bojković Nadežda, Zdravstvena nega u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, Beograd,2002. 2. Šarenac Dušanka, Zdravstvena nega u patronaži, Beograd, 2011. 3. Tijanić Milena, Rudić Ratomirka, Đuranović Desanka, milović Ljiljana, Zdravstvena nega i savremeno sestrinstvo, Naučna Beograd, 2002.

Intervju: Dušica Vugdelić, TV voditeljka i urednica

ŽIVOT JE LIJEP! Svojim šarmom i osmijehom TV voditeljka i urednica Dušica Vugdelić uljepšava nam popodneva i skreće misli sa svakodnevnih briga. Ljepota njenog veselog duha ogleda se na njenom licu. Ova dama besprijekornog stila i držanja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Kao mala nije poput većine djevojčica maštala o sjaju reflektora i popularnosti, već se to kod nje desilo spontano. Kao članica ženske vokalne grupe „Harmonia“ i crkvenog hora „Sv. Jevstatije Prevlački“ nastupala je u zemlji i regionu, što joj je pomoglo da izgradi samopouzdanje ključno za posao kojim se sada bavi. Splet okolnosti, bolje reći sudbina umiješala je prste. Početak mog bavljenja ovim poslom vezan je za srednjoškolske dane kada sam vodila modne revije. Kasnije je uslijedio poziv iz radio Budve da budem dio ekipe koja je vikendom realizovala noćni program. Godinama sam imala mnogobrojne javne nastupe i TV gostovanja sa klapom, što mi je bilo od velike pomoći jer mi ni mikrofon ni kamere nijesu bili strani. Međutim, nikada mi nije palo na pamet da ću jednog dana raditi na televiziji, niti sam gajila takve ambicije. Očigledno je da se neke stvari u životu jednostavno dese i pokažu nam put kojim treba da idemo. Kroz brojne emisije koje je radila ugostila je mnoge poznate i interesantne goste koje je svojom spontanošću uvijek inspirisala na interesantne razgovore. Sa istim entuzijazmom pristupa svakom gostu čineći da se on osjeća opušteno i prijatno pred kamerama. Svaki gost je priča za sebe, te samim tim inspirativan i potencijalno interesantan auditorijumu. Poenta je u razgovoru, a ne u suvoparnim i unaprijed koncipiranim pitanjima. Kakav ste vi domaćin, takav će vam biti i gost. Iskrenost i otvorenost uvijek daju najbolji rezultat, a u našem poslu to je zanimljiv i konstruktivan razgovor. Svaki sagovornik zaslužuje isto poštovanje i gostoprimstvo. Njen voditeljski angažman počeo je na televiziji Elmag, nastavio se na RTCG, a potom na MBC-u. Sve televizijske forme koje je vodila na pomenutim televizijskim stanicama oblikovale su njeno profesionalno biće i učinile njen rad prepoznatljivim.

Za ovaj posao najvažnija je praksa, tj. što više „živog“ programa. Ja zaista ne volim da snimam i veoma rijetko to radim, jer se tako gubi ono najvažnije – spontanost iz koje sve proizilazi. Svaka emisija koju sam radila koncepcijski je bila drugačija, i samim tim zahtijevala je manje-više drugačiji metod rada. Način vođenja je u suštini isti, ali se manifestuje drugačije, usklađuje sa ciljnom grupom gledalaca i to počev od načina odijevanja do gestikulacije i tona kojim govorim. Tokom programa uživo nema opuštanja jer su iznenađenja uvijek moguća, te je maksimalna koncentracija neophodna. Jednom kada savladate scenu/studio i dobijete onaj osjećaj kao da ste kod kuće, a ne ispred kamera, onda shvatite da ste svoj na svome. Trenutno je jedno od zaštitnih lica Atlas televizije i popularne zabavne emisije „5 do 5“. Ne samo da svojom pojavom daje lični pečat ovoj interesantnoj emisiji, već i kao urednica utiče na tok i „sudbinu“ emisije što joj izuzetno prija. Moja prva emisija „Nedeljno popodne“ na Elmag televiziji bila je slične koncepcije, mada zahtjevnija. Nakon dugo, dugo godina zadovoljstvo mi je da mogu opet da radim televizijsku formu koja mi je najdraža.U ovom poslu najvažnije je imati slobodu odlučivanja prilikom odabira gostiju ili pak događaja koje želite da ispratite. Meni su srećom date odriješene ruke i to je sve što mi je potrebno. Jedino bih voljela da emisija malo duže traje jer ima puno divnih ljudi koji zaslužuju medijski prostor, kao i dešavanja koje vrijedi zabilježiti kamerom. Moja jedina neostvarena profesionalna želja je rad na velikom šou programu u trajanju od dva sata sa gostima, publikom i bendom u studiju. To je isuviše veliki i skup projekat za naše tržište tako da emisije ovog tipa neće uskoro biti realizovane. Strast prema poslu kojim se bavi je očigledna i pokreće je da inspiraciju za emisije pronalazi u svemu što je okružuje. Ako zaista volite rad na televiziji, kreativnosti i inspiracije nikada ne fali. To se ne smišlja, to jednostavno „izlazi“ iz vas. Sve što vidim i doživim, ljude koje upoznajem, mjesta koja posjećujem, sve posmatram dvostruko, lično i profesionalno. Moj režiser Filip Đurišić mi kaže da bi bilo najbolje kada bi mogao da mi obezbijedi kameru i kolegu snimatelja koji bi u

svakom trenutku bili sa mnom jer uvijek imam neke ideje koga ili šta snimiti.

To je želja i potreba lične prirode, što svakako ide u prilog poslu kojim se bavim.

Svoje slobodno vrijeme, kojeg nema baš puno, voli da provodi na različite načine. Opuštaju je šetnje pored mora ali i „lude“ žurke.

Sreća kojom zrači proizvod je njenog konstantnog rada na sebi i samosvjesnog stava.

Muzika, more, familija, prijatelji i treninzi. Sve mi to prija na svoj način. Nema ništa ljepše od ležanja na omiljenoj plaži Jaz II, uživanja u odabranoj muzici i gledanja u more i horizont. U tim trenucima za mene ne postoji ni vrijeme ni stvarnost, jednostavno plivam u tom beskrajnom plavetnilu. Sa druge strane, takođe me opušta i igranje do zore u omiljenom klubu uz dobru muziku, kao i koncerti, predstave, ćakulanje i smijanje sa prijateljicama i nezaobilazan šoping sa majkom. Porodica igra ključnu ulogu u njenom životu. Iz nje crpi ljubav, pažnju i pozitivnu energiju koja joj život čini ljepšim. Otac, bivši novinar, njen je najveći savjetnik i kritičar. Sve možete kada imate podršku porodice, koju sam ja uvijek imala. Naravno, konstruktivne kritike su neohodne, i u tome me ukućani ne štede. Tata se bavio novinarstvom, te nas je od malih nogu na šarmantan način ispravljao ako bi se desila neka greška u govoru. Uvijek sam od njega dobijala sugestije u vezi sa riječima i izrazima koje treba izbaciti iz upotrebe, kao i o načinu poboljšanja rečenične konstrukcije. Majka je moj uzor u svakom smsilu. Njeni modni savjeti kao i savjeti u vezi sa ponašanjem pred kamerama su mi najvažniji. Ona mi je bezbroj puta u životu bila desna ruka kada sam u trci i haosu. Nijednu moju emisiju nije propustila i uvijek ima tremu kada me gleda. Brat me ne doživljava kao nekoga ko se bavi javnim poslom, pa često zbija šale na taj račun.

Svaka osoba mora da nauči da prihvati sebe bez samoobmana, sa svim svojim manama. Autosugestija i pozitivne afirmacije, borba sa sopstvenim „demonima“ i strahovima, upornost i pozitivan stav su neophodni. Kada se izborite sa sobom, moći ćete da se izborite i sa svakim problemom u životu. Tek tada ćete se osjećati divno u svojoj koži i početi iskreno da uživate u malim, svakodnevnim stvarima. Naročito mi žene moramo da vodimo računa jer se sa godinama mijenjamo ili na bolje ili na gore, shodno osjećaju koji nosimo iznutra. Razdraganost Dušicinog duha i optimizam kojim zrači ogledaju se i u njenoj poruci čitaocima. Pozitivan stav i osmijeh na lice, jedan je život! Sandra Kavarić

Voditeljski posao kojim se bavi zahtjevniji je nego što izgleda i iziskuje zavidnu formu i scensku šminku koja nijednom licu ne može da prija. Njegujem se isključivo preparatima na prirodnoj bazi, smatram da su sve „brendirane“ kreme čista hemija. Osoblju kozmetičkog salona „Fontis“ beskrajno vjerujem, te ću nakon ljeta početi sa nekim ozbiljnijim tretmanima za lice u tom salonu. Sve radim u dogovoru sa doktoricom Slavicom i smatram da svaka djevojka ili žena mora da ima stručnu osobu sa kojom će se konsultovati i povjeriti joj brigu oko kože lica. Treninzi i zdrav način ishrane su moj stil življenja već duži niz godina. Foto: Danilo Pendo

Proces emotivnog preobražaja i prevažilazenje emotivnog bola

Piše: Svetlana Tanya Friche Metnoia Institut za psihologiju, London UK i privatna praksa Ljudi su skloni da vjeruju da ljubav dolazi niotkuda, da se javlja iznenada i da postoji samo jedna prava ljubav u životu. Žao mi je što ću vas razočarati, ali život i iskustva kroz koja prolazimo govore nam da stvari, kad je u pitanju romantična ljubav, stoje drugačije. S obzirom da sa tačnošću ne možemo predvidjeti budućnost, ne možemo očekivati da izbori koje smo u mladosti napravili odgovaraju željama naših srednjih godina.Većina sadržaja ovog članka, ne odnosi se na objašnjavanje činjeničnog stanja stvari niti koraka koje treba preduzeti, već na pružanje informacija koje će vas podstaći da razmišljate drugačije. Dugotrajan proces shvatanja zašto smo često privučeni osobama koje se ispostave loše za nas, dovodi do zaključka da se nešto mnogo dublje krije iza toga. Veoma često miješamo zadovoljstvo sa srećom. Vrlo često i u kasnijim godinama imamo nezreo odnos prema osjećanjima prave, zrele, romantične i opsesivne ljubavi. Iz statistika o tinejdžerskim trudnoćama, zloupotrebi droga i procentu razvoda jasno se vidi da nešto nedostaje u procesu pripreme adolescenata za formiranje dugih emotivnih veza i življenja srećnog života. Kvaliteti koji nam se čine jako bitnim u jednom periodu našeg života, kao što su, na primjer, fizička privlačnost, uzbuđenje i socijalni status, uglavnom ne traju zauvjek. Insisitiranje na ovim kvalitetima na duže staze, često nas vodi u konfuziju.

Bombardovani smo slikama mladosti i ljepote, što nas dovodi do zanemarivanja kvaliteta koji traju duži vremenski period od pomenutih. Statistički podaci pokazuju da u mladosti vrlo često donosimo pogrešne odluke. To dovodi do pitanja da li naš proces učenja treba da se bazira na iskušenjima i greškama, odnosno, da li od malena možemo da se edukujemo u dobrom pravcu? Mislim da je veoma bitno početi sa edukovanjem djece jednostavno definišući bitne pojmove. Treba postavljati pitanja kao što su: 1. Koja je definicija ljubavi, jedne od najzloupotrebljavanijih riječi u jeziku? 2. Da li je monogamija prirodan i zadovoljavajući način ispoljavanja ljudskog stanja? 3. Kako se nosimo sa gubitkom? 4. Koja je uloga seksa u našoj potrazi za dugotrajnom srećom? Zapanjujuća je činjenica koliko malo instrukcija i smjernica roditelji i nastavnici mogu da pruže djeci i mladima da bi oni odrasli u zdravu i emotivno funkcionalnu osobu. Moj način razmišljanja o ljubavi i vezama proizilazi iz kontinuiranog napora da izvučem zaključke iz sopstvenog života i rada, da dođem do važnih istina o ljudima i vezama. Vjerujem da je veoma bitno započeti emotivnu vezu onda kada smo za to

spremni. Ne mislim da romantčna ljubav ne postoji i da nije bitna, ali vjerujem da se tajna srećne veze krije u odabiru prave osobe i stepenu zrelosti našeg odnosa prema ljubavi. Izbori koje pravimo bazirani su na procjeni ljudi koje srećemo na našem životnom putu. Svako od nas u mislima nosi sliku idealnog životnog partnera. Tokom kontakta sa ljudima, zaljubljujemo se u osobe kod kojih prepoznajemo najvažnije aspekte sopstvenog bića. Međutim, ljudi se vremenom mijenjaju. Svi mi podložni smo impulsivnim greškama, naglim promjenama raspoloženja, slaboj kontroli bijesa i sebičnom ponašanju. Tokom vremena postane nam dosadno u vezi, ljubav iz naše mladosti postaje propast u našim srednjim godinama i mi se odljubljujemo od osobe kojoj smo se zakleli na vjernost. Teško je godinama sa nekim živjeti i ne primjetiti njegove mane. Teško je naučiti lekciju da romantična ljubav ne traje vječno. Strast, vođena privremenom opsesijom, koju povezujemo sa privlačnošću u ranoj fazi zaljubljenosti kod većine ljudi je prolazna. Neki ljudi zbog osjećaja privrženosti pokušavaju da pronađu načine ponovnog zaljubljivanja u partnera, koji se uglavnom neuspješno završavaju. Veći dio svog profesionalnog rada pokušavala sam da razumijem i promovišem promjene. Mijenjamo se i razvijamo u različitim pravcima, vrlo često shvatajući da nijesmo ista osoba koja smo bili juče ili prije dvadeset godina. To dovodi do promjena naših stavova i uvjerenja, odnosno naše kompletne ličnosti. Većina ljudi na vrijeme shvati da će „njegova životna ljubav“ imati potrebe i želje koje će biti ili neće biti u mogućnosti da zadovolje. Kada dođe do razdvajanja partnera, naš najveći kvalitet može biti naša sposobnost opraštanja, kao i umjeće sagledavanja realnosti. Osnovni princip svake uspješne veze je mogućnost posmatranja svijeta očima kojima ga i drugi vide. Dio neuspjeha u procesu „suđenja“ drugima je nepoznavanje istine da je veza između nas i druge osobe ustvari osjećaj koji imamo u prisustvu te osobe. Kada izgubimo nekoga ili budemo odbijeni prolazimo kroz sljedeće faze: 1) šok, 2) poricanje,

3) panična izolacija, 4) ljutnja i 5) krivica. Prolazak kroz ove faze veoma je težak i bolan. Često me moji pacijenti pitaju: „Kako da prihvatim činjenicu da me on/ ona ne voli?“, „Kako da se ponovo upustim u ljubavnu vezu?“, ili čujem konstantacije tipa „ja ne razumijem zašto se sve ovo dešava“. Strah od napuštanja je prva vrsta straha koju u djetinjstvu osjetimo. Kada majka izađe iz sobe, dijete počne da plače zbog straha da se ona više neće vratiti. Taj strah ostaje usađen u našem mozgu i prati naš proces odrsatanja. Kasnije u životu, kada dođemo u situaciju da budemo ostavljeni od strane voljene osobe otvaraju se stare rane, uzburkaju se naše nesigurnosti i sumnje koje predstavljaju naš emotivni prtljag još od djetinjstva. Ljudi koji su „osjetljivi na odbijanje“ osjećaju se odbačenim, bezvrijednim, pa su često društveno uzdržani. Kao rezultat toga, oni razvijaju hroničan otpor prema vezama. Jedini način izlaska takvih osoba iz njihove zaštitne ljušture je osjećaj bezuslovne ljubavi, što je ponekad preveliko očekivanje od drugih.

Biti u vezi sa osobom koja nas prihvata onakve kakvi smo i cijeni naše mišljenje je neprocjenjivo iskustvo. Pošto niko od nas ne može birati porodicu, prava je sreća ukoliko provedemo djetinjstvo i tinejdžersko doba okruženi ljudima koji su izvori dobrote, ljubavi i samokontrole. Nažalost, nijesu svi te sreće, tako da pojedine osobe odrastaju opterećene određenim navikama i poremećajima samopouzdanja, koje tokom života pokušavaju da prevaziđu a da toga vrlo često nijesu ni svjesni. U tom procesu nesvjesnog prevazilaženja ličnih strahova skloni su da ih nenamjerno prenesu na svoju djecu. Strah od ponovnog povređivanja je zatvor. Ljudi koji pokazuju znake straha od emotivnog vezivanja žive sa dubokom unutrašnjom patnjom. Strahovi i nesigurnosti ograničavaju nam život čineći nas opsesivnim i okupiranima sobom. Često nam je potrebna pomoć. Skoro svi mi imamo želju da predstavljamo centar nečijeg života. Ali ono što nas odvaja od onih koji su zavisnici od te želje je stepen te zavisnosti. Većina ljudi ima prirodnu sposobnost da bude sama i da nesmetano funkcioniše. Ljudi sa niskim stepenom samopouzdanjem toliko su zavisni od drugih da mogu da se zamisle samo vezu u kojoj partner ima kontrolu nad svim. Ova pokornost privući će one koji žele da kontrolišu druge. Tipičan primjer ovakve veze veoma je izražen na našim prostotima. Veoma često je u pitanju zavisna žena udata za dominantnog muškarca koji pokušava da je kontroliše. Paradoksalno je to da nekim ljudima laska da pored sebe imaju osobu koja je toliko zaljubljena u njih da ih ne pušta iz vida, pokorava se volji partnera i konstantno joj je potrebna pomoć. Ali nažalost, nema puno ljudi koji mogu, u isto vrijeme, da žive sopstveni i tuđi život. Nije moguće bitu dugo emotivno utočište druge osobe, stoga takve veze ne mogu da opstanu dugo. Moram da izrazim svoje uvjerenje da su romantična ljubav i psihoterapija u osnovi nekompatibilne. Ne volim naročito da radim terapije sa zaljubljenim ljudima jer se preispitujem da li sam u mogućnosti da ispratim pacijenta kroz njegov proces opsesesije. „Dobar“ terapeut se bori sa tamnim stranama ličnosti i traži svjetlo u svemu. Romantična ljubav je misteriozna i nakon detaljnog ispitivanja se ruši. Sjećam se ljubavnih sastanaka sa mojim prvim momkom. Mislila sam da je on tako divna osoba da ne mogu da prestanem da ga volim. Jednog dana rekao mi je da više nije zaljubljen u mene. Bila sam tako sigurna da je on muškarac sa kojim ću dugo biti u vezi. Mislila sam da je nasa veza Božji dar. Te njegove riječi dovele su me do očaja koji je kod mene razvio osjećaj nepravednosti i okrutnosti. Još dok smo djeca uče nas da se svako dobro djelo nagrađuje. Naravno, u većini slučajeva, dobrota, mudrost i uporan rad uglavnom se i nagrade. Stoga, misleći da kada sam dala ljubav i uložila trud u emotivnu vezu, i kada se sve to završilo kako ja nijesam željela i očekivala, osjetila sam da se ruše sva moja pravila i pretpostavke o vezama. To je bilo prvi put da se suočim sa činjenicom da život često nije fer i da ne postoje garancije nizašta u životu.

Postoji čitav niz faktora koji utiču na način na koji se osjećamo i reagujemo na gubitak, a to su: 1. okolnosti raskida, 2. intezitet osjećanja, 3. dužina veze, a najviše od svega, 4. naša istorija gubitaka. U jednom trenutku našeg perioda tugovanja za gubitkom, osjećamo sličnost između gubitka drage osobe usljed smrti i usljed raskida veze. U oba slučaja prolazimo kroz veoma kompleksne, izmiješane emocije koje proističu iz osjećanja odbijenost. Prolazimo kroz duboka osjećanja šoka, poricanja, panike, izolacije, ljutnje, krivice i depresije. Često nas društvo i kultura uče da je sve bolje nego biti sam, ili da si manje vrijedna osoba ako si sama. Radeći sa pacijentima, primijetila sam da su većinom žene iznosile stav da je biti sam najgora stver na svijetu. Nažalost mislim da žene često pretpostavljaju da imaju manje izbora, što naravno nije tačno. Ne moraš da budeš klon svog partnera da bi se dobro slagali. Međutim, ukoliko par dijeli manje od 70% zajedničkih stvari, njihova veza je generalno neodrživa.

DOBRA, SREĆNA I KOMPATIBILNA VEZA Ovakva vrsta veze zasniva se na: međusobnom poštovanju, slobodnom razgovoru o osjećanjima, dijeljenju sličnih političkih stanovišta, slobodnom razgovoru o finansijama, zajedničkom smislu za humor, zajedničkim seksualnim porivima, međusobnom poštovanju moralnih uvjerenja, partneri su približno istih godina (razlika u godinama je manja od deset godina), međusobnom poštovanju slobodnog vremena, slaganju sa porodicom i prijateljima partnera, vjerovanju u jednakost u vezi, sličnim gledištima o globalnim pitanjima, istim gledištima po pitanju održavanja kuće i uživaju u istim vrstama odmora. Često se dešava da neke veze imaju dobar početak, ali poslije nekog vremena partneri krenu da se razvijaju u različitim pravcima, pa tako veza postaje neodrživa. Ukoliko se to desi, najbolja moguća solucija je da prihvatimo tu činjenicu i da je posmatramo kao prednost ili novi početak. Moja poruka svim ženama je da sebe smatraju nezavisnim osobama bez obzira da li su u vezi ili ne, i da preduzmu odgovornost za svoj razvoj i dobrobit. Takođe bih voljela da sve žene koje su bez partnera podstaknem da razmisljaju na drugačiji način. Ovo se odnosi pogotovu na one koje su na početku adolescetskog života. Treba da pokušavaju da ostvare vezu sa različitim ljudima i u tome će uspjeti nekoliko puta u životu, ukoliko budu imale sreće da doživite starost. Ja sam to isto radila. Najbitna stvar je da cijenite sebe zbog svega onoga što jeste. Nakon svega, sklona sam da vjerujem da sve nesigurnosti, zabune i očekivanja često unište naše nade i drage ljubavi. Treba nastaviti dalje, nema ničega što bi nam na tom putu pomoglo ili nas vodilo, osim onoga što jedni sa drugima možemo da podijelimo.

Liječenje hipertenzije Piše: dr Kiril Gorokov-Mekh PZU „Dr Kovacević”, Budva Hipertenzija je jedan od glavnih nezavisnih faktora rizika za razvoj koronarnih bolesti, šloga i renalne insuficijencije. Hipertenzija je vodeći činilac preranog invaliditeta i smrti u civilizovanom svijetu. Rizik od razvoja kardiovaskularnih komplikacija je srazmjeran povećanju krvnog pritisaka u svim starosnim grupama kod oba pola, bez obzira da li je povišen sistolni, dijastolni ili oba pritiska. Defenicija i klasifikacija krvnog pritiska bili su predmet velikih rasprava. Postojeće preporuke koje važe u Americi, Evropi i ostalim krajevima svijeta stalno se modifikuju. Klasifikacija: Optimalni Normalni Visoki normalni Hipertenzija1. stepena (blaga) Podgrupa: granična Hipertenzija 2. stepena (umjerena) Hipertenzija 3. Stepena (teška) Izolovana sistolna hipertenzija Podgrupa granična hipertenzija

mm Hg < 120/80 < 130/85 130-139/85-89 140-159/90-99 140-149/90-94 160-179/100-109 >180/>110 >140/>90 140-149/ >90

Kriterijum ukupnog individualnog kardiovaskularnog rizika pokazao se kao siguran odlučujući faktor i kod bolesnika sa visoko normalnim vrijednostima krvnog pritisaka, jer ako ovi bolesnici imaju tri ili više faktora rizika treba odmah početi farmakoterapiju. Isto važi i za bolesnike sa normalnim vrijednostima krvnog pritisaka kod kojih je dokazana kardiovaskularna bolest ili bolest bubrega. I kod ove vrste bolesnika treba odmah započeti medikamentnu terapiju. Svim bolesnicima koji imaju drugi ili treći stepen hipirtenzije, ili imaju visok rizik od obolijevanja, treba odmah ordinirati farmakoterapiju i započeti program promjene načina života. Do uvođenja tiazidnih diuretika, krajem 50-ih godina prošlog vijeka, nije bilo efikasnog oralnog lijeka za terapiju hipertenzije. Tokom godina u upotrebu je uvedeno nekoliko velikih grupa ljekova: diuretici, beta i alfa blokatori, ACE inhibitori, antagonisti AT1 receptora, antagonisti kalcijuma ili kombinacije. Diuretici Tiazidni diuretici pogodni su za sve populacione grupe. Oni potenciraju dejstvo svih ostalih antihipertenzivnih ljekova. Tiazidni diuretici su naročito primjenljivi kod starijih osoba sa esencijalnom hipertenzijom i kod bolesnika sa gipertrofijom lijeve komore ili izolovanom sistolnom hipertenzijom. Diuretici Henleve petlje su najjači. Treba ih koristiti u slučajevima kad je retencija

tečnosti glavni patogenezni mehanizam povišenja krvnog pritiska. Oni su takođe pogodni za terapiju edema pluća i hronične insuficijencije srca. Beta blokatori Beta blokatori su pogodni za trapiju hipertenzije kod bolesnika koji za dijagnozu imaju anginu pektoris, a koji su ranije preboljeli infarkt miokarda, ili imaju disfunkciju lijeve komore sa ili bez simptoma insuficijencije srca, žene u generativnom dobu, osobe sa povišenim tonusom simpatikusa, bolesnici koji ne podnose ACE inhibitore i antagoniste AT1 receptora. Antagonisti kalcijuma Njihova antihipertenzivna aktivnost postala je zlatni standard u terapiji hipertenzije zbog njihove efikasnosti i bezbjednosti. Dihidropiridini selektivno blokiraju kalcijumske kanale 1-tipa u arteriolama i snižavaju ukupni periferni otpor – sistolni i dijastolni pritisak. ACE inhibitori Pored antihipertenzivnog dejstva, ACE inhibitori su koristi kod koronarne bolesti, insuficijencije srca, nefropatije i retinopatije indukovanih dijabetesom. Većinu ACE inhibitora treba davati dva puta dnevno da bi se održao stabilan antihipertenzivni efekat. Tiazidni diuretici značajno pojačavaju i produžuju dejstvo ACE inhibitora. Oni su homogena grupa i razlike među njima su neznatne, osim trajanja dejstva. Antagonisi AT1 receptora – sartani Antihipertenzivno dejstvo je, kao i kod ACE inhibitora, posljedica vazodelatacije arteriola i snižavanja ukupnog perifernog otpora, a povoljno djeluje i na inhibiciju hipertrofije i hiperplazije arterijskog stabla i snižavanje povišenog tonusa simpatikusa. Ljekovi ove grupe imaju dvije male prednosti. Prva je ta što dejstvo traje dugo, pa se stabilno snižavanje pritiska održava 24 časa izmedu doza, a incindenca suvog kašlja je znatno manja. Druga prednost je ta što antagonisti AT1 receptora imaju najmanje neželjenih dejstava u odnosu na ostale antihipertenzive. Alfa blokatori Danas se smatra da alfa blokatore treba primijeniti kao dopunske ljekove za hipertenziju, ili kod bolesnika sa hipertrofijom prostate, zbog povećavanog rizika od insuficijencije srca. Fiksne kombinacije Tri su prednosti kombinovane terapije: - primjena dva lijeka različitih mehanizama dejstva povećava vjerovatnoću za uspjeh kontrole pritiska i komplikacija; - oba lijeka se mogu dati u malim dozama koje vjerovatno neće imati neželjena dejstva; - fiksne kombinacije malih doza antihipertenziva su optimalne za poboljšanje redovnosti terapije. U osnovi te kombinacije izgledaju ovako: diuretik + diuretik koji štedi kalijum, ACE inhibitor + diuretik, ACE inhibitor + antagonist kalcijuma, antagonist AT1 receptora + antagonist kalcijuma i beta blokator + diuretik.

Sunce i zdravlje Piše: dr Snežana Barjaktarović-Labović, specijalista higijene, uži specijalista dijetoterapije Dom zdravlja, Bar Sunce je najjači priridni izvor ultravioletnog (UV) zračenja iako samo 5% njegove energije koja dospije do površine Zemlje pripada UV spektru. UV zračenje obuhvata dio nejonizujućeg zračenja sa talasnim dužinama (λ) od 100 do 400 nm (nano metara). To je nevidljivi deo spektra koji se graniči sa mekim X-zračenjem i sa vidljivom svetlošću. To što je UV zračenje nevidljivo čini ga posebno opasnim za zdravlje. UV zračenje u malim dozama ima pozitivno dejstvo na ljudski organizam i neophodno je u proizvodnji vitamina D. UV zračenja se koriste i u prevenciji i terapiji nekih patoloških stanja, kao što su rahitis, psorijaza, ekcem itd. Naravno da se ovi načini liječenja primjenjuju pod nadzorom ljekara koji vrši kliničku procjenu. Produženo izlaganje sunčevom UV zračenju može da dovede do akutnih i hroničnih zdravstvenih efekata na koži, oku i imunom sistemu. Opekotine su najpoznatiji akutni efekat prekomjernog izlaganja UV zračenju. Dugotrajno UV zračenje izaziva degenerativne promjene u ćelijama kože, fibroznog tkiva i krvnih sudova, što dovodi do prijevremenog starenja kože, fotodermatoza i keratoza. Drugi dugoročni efekat je inflamatorna reakcija oka. U najtežim slučajevima može da dođe do raka kože i katarakte. Zašto su važni ovi podaci? Svake godine se dijagnostikuje između 2 i 3 miliona nemelanomskih karcinoma kože. Oni rijetko fatalno završavaju i mogu se hirurški ukloniti. Godišnje se dijagnostikuje oko 130.000 malignih melanoma na globalnom nivou, tako da oni značajno doprinose stopi mortaliteta. Procjenjuje se da je melanom i druge vrste karcinoma kože uzrok 66 000 smrtnih

slučajeva godišnje. Prema procjenama SZO, od 12 do 15 miliona ljudi širom svijeta godišnje oslijepi od katarakte, od čega i do 20 % može biti prouzrokovano UV zračenjem. Osim toga, sve više dokaza sugeriše da nivoi UV zračenja u životnoj sredini potiskuju ćelijski-posredovan imunitet i time povećaju rizik od infektivnih bolesti i ograničavaju efikasnost vakcinacije. U odnosu na biološke efekte, spektar UV radijacije je podijeljen na tri područja: -UV A 400 – 315 nm – bliska, dugotalasna zračenja područje „crne svijetlosti“ - UV B 315 – 280 nm – srednjetalasna zračenja - područje eritema kože - UV C < 280 nm – daleka, kratkotalasna zračenja germicidno područje Sunčevo UV zračenje UV-A zračenje čini oko 98% od ukupnog solarnog UV zračenja koje stiže do Zemljine površine. Prema svom dejstvu ono je najmanje štetno za biološke sisteme, ali ne i potpuno bezopasno, naročito pri dužim izlaganjima većim intenzitetima. UV-A zračenje je našlo široku primjenu u medicini, kako u dijagnostičke tako i u terapijske svrhe. Zbog svoje sposobnosti da stimuliše sintezu vitamina D iz njegovog provitamina, ovo zračenje se uspješno koristi u prevenciji i terapiji rahitisa. UV-A zračenje se prostire kroz vazduh i staklo.

Tabela br. 1 Tipovi kože i njihive karakteristike

Tip kože

Naziv tipa kože

Opis kože

Reakcija na solarno UV zračenje Opekotine

MED Vreme trajanja sopstvene (J/m²) zaštite (min) Tamnjenje

Keltski tip

Veoma svetla

Uvek i bolne

Nema ga

200

15-20

Germanski tip

Svetla

Skoro uvek i bolne

Slabo do umereno

250

20-25

III

SrednjeSvetla do evropski tip svetlo-smeđa

Retko do umereno

Primetno

350

28-35

Mediteranski Svetlosmeđa Skoro nikada tip

Brzo i duboko

450

36-45

UV-B zračenje zbog visoke energije svojih fotona ima destruktivno dejstvo na biološki svijet. Energije fotona UV-B zračenja su dovoljne da aktiviraju niz fotohemijskih reakcija u organizmu, koje mogu dovesti do pojave raznih oštećenja tkiva kože i očiju (pojava opekotina na koži, katarakta...). Preko 90% solarnog UV-B zračenja se apsorbuje u atmosferi od strane ozona, kiseonika, vodene pare i ugljen-dioksida. Međutim, i onaj mali procenat ovog zračenja koji stiže do Zemljine površine, može da izazove niz neželjenih efekata zbog istanjenog ozonskog sloja. UV-B zračenje se prostire kroz vazduh i kvarc, dok se u običnom staklu apsorbuje. UV-C zračenje je zračenje najveće energije iz spektra UV oblasti, koje se kao prirodno zračenje ne sreće na Zemlji, jer se potpuno apsorbuje u ozonskom sloju atmosfere - stratosferi. UV-C zračenje je izuzetno štetno za žive organizme, jer djeluje destruktivno na DNK (dezoksiribonukleinska kisjelina), koja je sastavni dio svake žive ćelije i nosilac cjelokupnog genetskog materijala jedinke. Sa druge strane, ovo zračenje je korisno za opstanak živog svijeta, jer učestvuje u fotohemijskim reakcijama sinteze ozona. UV-C zračenje talasnih dužina od 260-290nm ima baktericidno dejsvto, te se koristi za sterilizaciju vazduha u zdravstvenim ustanovama i za dezinfekciju vode. Koliko će UV zračenja sa Sunca pasti na Zemlju zavisi od ozonskog omotača koji apsorbuje UV zračenje. Što ozona ima više u atmosferi, to manje količine UV zračenja stižu do Zemljine površine. Oštećenja ozonskog omotača izazivaju veće i jače UV zračenje od normalnog, i to smanjenje ozonskog sloja za 10% povećava izloženost UV zračenju za 15-20%. Prodorna moć UV zraka je vrlo mala. U kožu prodiru samo do 0,5mm. Zračenju su najviše izloženi nos, ušne školjke

i čelo. Mora se naglasiti da ljudi koji po prirodi posla veći dio godine provode na otvorenom prostoru su značajno više izloženi. To su: - Zemljoradnici - Građevinski radnici - Mornari i ribari - Radnici u solanama - Geometri - Radnici na dalekovodima - Radnici na održavanju pruga - Putari - Planinari i skijaši i sl. Doza zračenja koja izaziva pojavu crvenila (eritema) na koži, koja prethodno nije bila izlagana dejstvu UV zračenja, naziva se Minimalna Eritemska Doza (MED). To je subjektivna mjera zasnovana na pojavi crvenila kože koje može da se uoči, a zavisi od: - Pigmentacije kože (tip I-IV) - Anatomske lokalizacije ozračenog dela - Individualne osetljivosti - Karakteristika izvora - Vremena proteklog od ozračivanja do posmatranja crvenila. U smislu varijabilnosti definicije MED-a, predložena je nova mjera, tzv. Standardna Eritemska Doza (SED). To je količina energije primljene UV zračenjem i iznosi 100 J/m2. NASTAVIĆE SE

Hronika 2. jul - OPREMLJENA PROSTORIJA ZA BORAVAK HOSPITALNIH PACIJENATA NA KLINICI ZA ONKOLOGIJU I RADIOTERAPIJU Na konferenciji za novinare održanoj 2. jula u Klinici za onkologiju i radioterapiju predstavljena je novoopremljena trpezarija u sklopu koje je osavremenjen kutak za sve hospitalizovane pacijente ove klinike. Zahvaljujući inicijativi NVO Zdrava - Dona Montenegrina i donatorima, prostorije su prilagođene i dodatno opremljene kako bi se omogućio što prijatniji dnevni boravak svim pacijentima na klinici. Predsjednica NVO Zdrava Dona Montenegrina Danica Vukotić je uručila zahvalnice namijenjene onima koji su donirali knjige, police i neophodni namještaj za dnevni boravak. Po njenim riječima, biblioteka je otvorena i svak ko želi da doprinese može se obratiti NVO Zdrava Dona Montenegrina. Na konferenciji je govorio i direktor Klinike za onkologiju i radioterapiju dr Nebojša Crnogorac koji se zahvalio svima koji su na bilo koji način učestvovali u opremanju kutka za boravak oboljelih koji, po njegovim riječima, doprinosi boljem funkcionisanju kako pacijenata tako i doktora.

U razgovoru predstavnika Evropske Komisije, Ministarstva zdravlja Crne Gore i domaćih eksperata za navedene oblasti, ekspertski tim Evropske Komisije je izrazio svoje zadovoljstvo u pogledu visokog nivoa usaglašenosti zahtjeva u ovim oblastima, posebno u oblasti zakonodavstva i dao preporuke za dalji razvoj i unaprijeđenje SoHO Sektora Crne Gore, a na osnovu ocjene planirane organizacione reforme nadležnih organa, inspekcije i drugih relevantnih nacionalnih tijela, održivosti SoHO sistema uključujući finansijske i ljudske resurse, kao i unaprijeđenja standarda kvaliteta i bezbjednosti koji se trenutno primjenjuju u SoHO sektoru u Crnoj Gori. 4. Jul - NA KONFERENCIJI U SAN MARINU UČESTVOVALA DELEGACIJA MINISTARSTVA ZDRAVLJA CRNE GORE

4. jul - DELEGACIJA EVROPSKE KOMISIJE BORAVILA U RADNOJ POSJETI CRNOJ GORI Delegacija Evropske komisije koju su činili eksperti Evropske Unije i predstavnici Evropske komisije, boravila je od 1. do 4. jula u radnoj posjeti Crnoj Gori, sa ciljem procjene napretka na polju usaglašavanja sa zahtjevima EU na putu pridruživanja Crne Gore Evropskoj uniji, a u składu sa izvještajem Ministarstva zdravlja o sprovedenim aktivnostima. Interesovanje Delegacije je bilo usmjereno na Sektor SoHO (Substances of Human Origin), čiji je zadatak da rukovodi i vrši nadzor nad djelatnostima propisanim u okviru Poglavlja 28 - zaštita potrošača i zdravlja, a koje se odnose na rukovanje supstancama humanog porijekla i obuhvataju djelatnosti na polju transfuzije krvi i djelatnosti na polju ćelija, tkiva i transplantacije organa. Cilj SoHO misije je, prije svega, bilo utvrđivanje uspostavljenog stepena napretka u usklađivanju zakonodavstva sa zakonodavstvom EU u ovoj oblasti, administrativnih kapaciteta za njegovu implementaciju i sprovođenje, kao i stepena njihove osposobljenosti. Osim toga, misija je organizovana i sa ciljem uvida u postojeće stanje ispunjenosti uslova u pogledu prostora, kadrovskih kapaciteta, potrebne opreme i vođenja evidencije. Tom prilikom eksperti su pored ostalog, obišli i budući prostor Zavoda za transfuziju krvi Crne Gore koji je u izgradnji i izrazili svoje zadovoljstvo u pogledu poštovanja propisanih standarda za sigurnost u obezbijeđenju krvnih produkata.

Delegacija Ministarstva zdravlja, predvođena ministrom, prof. dr Miodragom Radunovićem, učestvovala je na dvodnevnoj konferenciji, pod nazivom “Prvi sastanak visokog nivoa malih zemalja – Implementacija politike zdravlje 2020” koja je održana 3. i 4. jula u San Marinu. Cilj sastanka bio je definisanje platforme za razmjenu iskustava malih zemalja, što će doprinijeti jačanju kapaciteta za punu implementaciju politike “Zdravlje do 2020” i njenih inovativnih pristupa za unapređivanje zdravlja i smanjivanje nejednakosti u zdravlju. Ministar Radunović je prvog dana sastanka, uzeo aktivno učešće u okviru tematske sesije “Zdravlje 2020, kao okvir za sinergiju između zdravlja i drugih sektora, s ciljem promovisanja održivog razvoja – Iskustvo Crne Gore”. Ministar Radunović je istakao da resursi za zdravlje predstavljaju ulaganje u rast i razvoj. - Zdravlje nije trošak za ekonomiju. Ulažuci u zdravlje,

ulažemo u humani kapital, a dividenda se isplaćuje u formi zaposlenosti i povećane produktivnosti. Zdravlje doprinosi ekonomskom rastu i nacionalnom razvoju kroz produktivnu zaposlenost, smanjivanje troškova liječenja i bolovanja, doprinosi većoj socijalnoj koheziji. Intencija je da nacionalni okvir za održivi razvoj, koji ce zacrtati put pametnog, održivog i inkluzivnog razvoja u Crnoj Gori, doprinese ostvarivanju maksimalnog zdravlja u svim životnim dobima kroz univerzalnu zdravstvenu zaštitu i sektorske politike koje su podrška zdravlju - podsjetio je ministar Radunović. On je objasnio da promocija zdravlja i prevencija ne podrazumijeva samo “nagovaranje/ubjeđivanje građana” da praktikuju zdrave stilove živote ili sprovođenje kampaanja radi podizanja svijesti o njihovom značaju. Ona podrazumijeva stvaranje uslova da građani mogu jednostavno i lako napraviti zdrav izbor – a ovo podrazumijeva da je čitav niz sektorskih politika u funkciji zdravlja. Ministar Radunović susreo se drugog dana sastanka sa Regionalnom direktorkom SZO Žužanom Jakab. Tom prilikom razgovarano je o prioritetnim oblastima saradnje između Ministarstva zdravlja i SZO usmjerenim na daljem jačanju primarne zdravstvene zaštite, jačanju kapaciteta za pružanje preventivnih usluga i realizaciju preventivnih programa, obezbjeđivanju kvaliteta. U delegaciji Ministarstva zdravlja, na konferenciji malih zemalja u San Marinu, su pored ministra Radunovića učestvovali i šefica Kancelarije SZO za Crnu Goru gospođica Mina Brajović i Šef kabineta ministra zdravlja gospodin Dražen Ljumović. 7. jul - DELEGACIJE CRNE GORE UČESTVOVALA NA SASTANKU REGINALNE MREŽE ZEMALJA JUGOISTOČNE EVROPE U BUKUREŠTU

Delegacija Crne Gore učestvovala je na sastanku Regionalne mreže zemalja Jugoistočne Evrope, pod nazivom “Povećanje raspoloživosti krvi i obezbijeđenje najvećeg stepena bezbijednosti za davoce i pacijente u transfuziološkoj terapiji u specijalnim, hitnim okolnostima”, koja je od 07. do 09. jula 2014. godine održana u Bukureštu. Tema sastanka bila je usaglašavanje stavova i postizanje jedinstvenog pristupa u obezbijeđenju sigurne krvi u hitnim, specijalnim vanrednim okolnostima, a u cilju unaprijeđenja međunarodne saradnje i brzog i efikasnog djelovanja u takvim situacijama. Sastanak je organizovan od strane Evropske komisije,

uz podršku TAIX-a, u saradnji sa Ministarstvom Zdravlja Rumunije, Ministarstvom zdravljaSrbije, SEE RHDC za Akreditaciju i kontinuirano unaprijeđenje kvaliteta zdravstvene zaštite Republike Srbije i SEE RHDC za bezbijednost krvnih produkata, Oradea, Rumunija. Aktivno učešće na sastanku uzeli su predstavnici osam zemalja Jugoistočne Evrope, predstavnici Turske i Kosova. U ime transfuziološke službe Crne Gore, sadašnju situaciju je prezentovala direktorka Zavoda za transfuziju krvi i Fokal point u oblasti transfuzije krvi za Crnu Goru, prim.dr Gordana Rašović. Crnogosrku delegaciju sačinjavali su predstavnici Ministarstva zdravlja, direktor Direktorata za bioteku i međunarodnu saradnju dr Mira Jovanovski - Dašić, direktor Direktorata za unaprijeđenje i kontrolu kvaliteta, dr Sanja Simović, PR Ministarstva zdravlja Tanja Boljević, zatim direktorka Zavoda za transfuziju krvi, prim. dr Gordana Rašović i predstavnik Instituta za javno zdravlje, dr Milica Stanišić, spec.epidemiolog. 9. jul - MINISTAR RADUNOVIĆ RAZGOVARAO SA PREDSTAVNICIMA KOMITETA ZA ZDRAVLJE AMERIČKE PRIVREDNE KOMORE U CRNOJ GORI Ministar zdravlja prof.dr Miodrag Radunović sa saradnicima i predstavnikom Agencije za ljekove i medicinska sredstva, razgovarao je sa izvršnim direktorom AmCham Montenegro Edinom Seferovićem i predstavnicima Komiteta za zdravlje Američke privredne komore u Crnoj Gori (AmCham Montenegro). Na sastanku je bilo riječi o reformi zdravstvenog sistema, sa akcentom na reformi farmaceutske politike. Obostrano je iskazana spremnost za partnerski odnos u cilju unapređenja kvaliteta i dostupnosti usluga ovog segmenta zdravstvene zaštite. Ministar Radunović upoznao je predstavnike Komiteta za zdravlje Američke privredne komore u Crnoj Gori sa aktivnostima koje se preduzimaju u unapređenju farmaceutske politike, i da su već u završnoj fazi izrade: Pravilnik o referentnim cijenama, Pravilnik o koriterijumima za stavljanje lijeka na listu, Pravilnik o propisivanju lijeka na recept, kao i izrada Etičkog kodeksa o odnosima farmaceutskih kompanija i zdravstvenih radnika, što je jedna od obaveza Ministarstva zdravlja i Crne Gore prema Savjetu Evrope. 9. jul - TURSKA VLADA DONIRALA NEDOSTAJUĆE PETOVALENTNE VAKCINE UZ POMOĆ FONDA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE Povodom donacije Vlade Turske koja se odnosi na 22 hiljade petovalentnih vakcina doniranih crnogorskom zdravstvu, u Fondu za zdravstveno osiguranje održana je konferencija za novinare na kojoj su govorili dr Kenan Hrapović, direktor Fonda i Ferhan Yurulmaz, prvi sekretar ambasade Turske u Crnoj Gori. - Danas je značajan dan za crnogorsko zdravstvo i zdravlje naše djece. Još u decembru prošle godine Montefarm je raspisao tender za nabavku kombinovanih petovalentnih vakcina, koje omogućavaju istovremenu imunizaciju djece protiv pet dječijih bolesit. Na raspisani tender nije stigla ni jedna ponuda,

a kako su nas obavijestili predstavnici proizvođača ovih vakcina zbog problema u proizvodnji došlo je do nestašice koja se posebno pojavila na evropskom tržištu ovih vakcina, istakao je između ostalog dr Hrapović, napominjući da ni Crna Gora, ni ostale zemlje u regionu i pored obezbijeđenih novčanih sredstava nijesu mogle nabaviti ovu neophodnu vakcinu za djecu. Po riječima dr Hrapovića, Montefarm je uz dodatna finanasijska sredstva koja je obezbijedila Vlada Crne Gore raspisao trogodišnji tender, ali se nije smjelo dozvoliti da djeca u Crnoj Gori ne dobiju neophodne vakcin iz razloga što su zalihe vakcina, prema dobijenim informacijama bile do kraja juna ove godine. 13. jul – POTPISAN MEMORANDUM O SARADNJI Protokol ima za cilj uspostavljanje i razvijanje međusobne saradnje u svrhu ostvarenja zajedničkog interesa u pogledu pitanja vezanih za ostvarivanja prava na privremenu spriječenost za rad. Protokol o saradnji su u ime Vlade Crne Gore potpisali ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković i ministar zdravlja prof dr Miodrag Radunović, u ime Unije poslodavaca Crne Gore predsjednik Predrag Mitrović, u ime Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje direktor Dušan Perović, u ime Fonda za zdravstveno osiguranje predstavnik Aleksandar Jovićević, u ime Saveza sindikata predstavnik Vidak Đuranović, u ime Unije slobodnih sindikata generalni sekretar Srđa Keković. 30.jul – SASTANAK U MINISTARSTVU ZDRAVLJA CRNE GORE SA PREDSTAVNICIMA UDRUŽENJA FIZIOTERAPEUTA CRNE GORE U nedjelju, 13. jula 2014.g. na Ivanovim koritima je potpisan Ugovor o saradnji između Udruženja fizioterapeuta Crne Gore i firme Mediadria d.o.o. iz Samobora, Hrvatska, koja je ekskluzivni distributer firme Foot Science International (FSI) iz Novog Zelanda, proizvođača Formthotics Custom Medical proizvoda tj. terapije za područje Jugoistočne Evrope, države bivše Jugoslavije i Mađarske. FSI se takođe bavi izradom skijaških cipela Strolz Custom Made Ski Boots. Ovom događaju prisustvovao je Tim Hiscock, FSI EU menadžer, Crewe, Velika Britanija. 28. jul - POTPISAN PROTOKOL O SARADNJI VLADE, FZOCG, FONDA PIO, UP, SSCG I USS Protokol o saradnji između Ministarstva rada i socijalnog staranja, Ministarstva zdravlja, Unije poslodavaca Crne Gore, Fonda za zdravstveno osiguranje, Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Saveza sindikata Crne Gore i Unije slobodnih sindikata Crne Gore, potpisan je 28. jula 2014. godine, u Press centru Vlade Crne Gore.

U srijedu, 30.07.2014.g. u Ministarstvu zdravlja Vlade Crne Gore održan je sastanak predstavnika Udruženja fizioterapeuta Crne Gore sa Generalnim direktorom Direktorata za primarnu zdravstvenu zaštitu prim. dr Mensudom Grbovićem, pomoćnikom ministra. Sastanak je održan na inicijativu Udruženja fizioterapeuta Crne Gore povodom formiranja Komisija za obilazak radnih mjesta fizioterapeuta na svim nivoima zdravstvene zaštite u Crnoj Gori. U ime Udruženja fizioterapeuta Crne Gore sastanku su prisustvovali Lola Ivanović, predsjednik Regionalnog odbora Podgorica Udruženja fizioterapeuta Crne Gore, Dragan Guberinić, član Etičkog odbora Udruženja fizioterapeuta Crne Gore i Krsto Kovačević, predsjednik Udruženja fizioterapeuta Crne Gore. Na konstruktivnom sastanku su predstavnici Udruženja fizioterapeuta Crne Gore upoznali dr Grbovića o formiranju Komisija za obilazak radnih mjesta fizioterapeuta na svim nivoima zdravstvene zaštite u Crnoj Gori kao i cilj djelovanja istih. Na sastanku je bilo riječi i o uopštenim stvarima vezanim za fizioterapeutsku djelatnosti i položaj fizioterapeuta u Crnoj Gori.

Visoko kvalitetna linija dijetetskih suplemenata Ulaznica u svijet obnovljene harmonije

P.C. 28 COMPLEX 30 tableta po 550 mg

P.C. 28 PLUS 20 ili 50 tableta po 410 mg 3RPDĂŚH X ERUEL protiv glavobolje. 3RPDĂŚH X EROMRM funkciji zglobova i doprinosi pobolj{anju fiziolo{kog otpora u stanjima stresa.

P.C. 28 GEL 125 ml

3RPDĂŚH X RĂŞXYDQMX pokretljivosti i HODVWLĂŞQRVWL ]JORERYD NRG UD]OLĂŞLWLK zapaljenskih i reumatskih stanja DUWULWLVL EXU]LWLV ILEUR]LWLV VSRQGLOR]D RVWHRSRUR]D UHXPDWRLGQL DUWULWLV giht).

NOVI PR OIZVO

Pogodan kod svih bolnih stanja kostiju L ]JORERYD D IRUPD gela stimuli{e protok NUYL QD QLYRX NRĂŚH

NOVI PR OIZVO

ACEROLA VitC WDEOHWD ]D ĂŚYDNDQMH po 1000 mg

ALERGIX PLUS 20 tableta po 650 mg

BALSAMO DI SAN ROCCO 50 ml

BILIUM 30 gel kapsula po 625 mg

Daje podr{ku imunom VLVWHPX SRPDĂŚXĂ¨L X borbi protiv sezonskih i virusnih infekcija. Zadovaljava dnevne potrebe vitamina C.

3RPDĂŚH X RGEUDQL organizma kod alergijskih stanja SROHQVND NLMDYLFD DOHUJLMVNL ULQLWLV bronhijalna astma; kao i kod alergijskih VWDQMD NRĂŚH HNFHP i osip.

Specijalni kompleks QD ELOMQRM ED]L koji trenutno daje SREROM^DQMH VXYRM dehidriranoj i veoma RVMHWOMLYRM NRĂŚL protiv dermatitisa i psorijaze.

Povoljno djeluje na RĂŞXYDQMH IL]LROR^NRJ IXQNFLRQLVDQMD ĂŚXĂŞQLK SXWHYD ^WLWHĂ¨L SULWRP i jetru. 3RPDĂŚH NRG intoksikacije jetre i KURQLĂŞQLK SRUHPHĂ¨DMD ĂŚXĂŞQLK SXWHYD

CISTYMIN 24 kapsule po 550 mg

FLORAMAX CANDID 30 kapsula po 540 mg

DIGESTINA PLUS 20 tableta po 1500 mg

Efikasno djeluje u borbi protiv cistitisa i urinarnih infekcija L]D]YDQLK H^HULKLMRP SURWHXVRP HQWHUREDNWHULMDPD stafilokokom.

6OXĂŚL ]D SRVWL]DQMH balansa u bakterijskoj PLNURIORUL NDNR GLJHVWLYQRM WDNR L YDJLQDOQRM VSUHĂŞDYDMXĂ¨L UD]YRM kandide.

3RMDĂŞDYD RVODEOMHQX funkciju digestivnog VL VWHPD WDNR ^WR stimuli{e peristaltiku i RODN^DYD SUDĂŚQMHQMH crijeva.

RELAXINA PLUS 20 ili 50 tableta po 510 mg

REGULA â&#x20AC;&#x201C;kockice za regulisanje probave 10 kockica

Uspostavlja normalan biolo{ki ritam EXGQRVW VDQ SRPDĂŚH NRG QHVDQLFH GHSUHVLMH i anksioznosti.

3RYHĂ¨DYD LQWHVWLQDOQX SHULVWDOWLNX L PRWLOLWHW olak{ava varenje i SUDĂŚQMHQMH FULMHYD NRG konstipacija i lijenih crijeva.

GINKOMIX 3REROM^DYD PRĂŚGDQX FLUNXODFLMX L QD WDM QDĂŞLQ odstranjuje simptome VWUHVD SVLKR IL]LĂŞNRJ QDSRUD NDR L SUYH znake starenja PDQMDN NRQFHQWDFLMH VODERVW QHGRVWDWDN entuzijazma).

KOLESTINA 24 kapsule po 430 mg

METEORIN 30 gel kapsula po 667 mg

PROSTABEN 30 gel kapsula po 833 mg

Povoljno djeluje na RGUĂŚDYDQMH UHIHUHQWQLK vrijednosti holesterola u krvi.

3RPDĂŚH X HOLPLQDFLML intestinalnih gasova kod QDGLPDQMD HILNDVDQ NRG OR^HJ YDUHQMD opstipacije i kolika.

Koristi se kod problema sa prostatom i problema VD PRNUHQMHP L X prevenciji benignog XYHĂ¨DQMD SURVWDWH

REGULA â&#x20AC;&#x201C; sjeme lana 250 g

TONIXIN 36 tableta po 1200 mg

PIXPAN 42 tablete po 400 mg

VARITON complex 20 tableta po 650 mg

VARITON dermo-gel 100 ml

Ovaj proizvod olak{ava varenje kod lijenih crijeva i kod dijeta koje VX VLURPD^QH YODNQLPD L RODN^DYD SUDĂŚQMHQMH FULMHYD 'RGDWDN POLMHĂŞQLK HQ]LPD REQDYOMD FULMHYQX PLNURIORUX QDNRQ antibiotske terapije.

Efikasno uklanja VLPSWRPH SVLKR IL]LĂŞNRJ VWUHVD SREROM^DYD PHPRULMX GRN &R 4 LPD RGOLĂŞQD antioksidantna svojstva.

3RPDĂŚH X HOLPLQDFLML vi{ka vode iz organizma kod HGHPD UHXPDWL]PD JLKWD GHWRNVLNDFLMD organizma.

3RPDĂŚH NRG SUREOHPD VD FLUNXODFLMRP SUR^LUHQLK YHQD edema i slabih kapilara.

Ova forma gela SURGLUH X WNLYR NRĂŚH stimuli{e povr{insku PLNURFLUNXODFLMX SRYHĂ¨DYD WRQXV perifernih kapilara L SUXĂŚD WUHQXWQR olak{anje umornih i RWHĂŞHQLK QRJX

Uvoznik i distributer za Crnu Goru: MEDITAS d.o.o., Oktobarske revolucije 44, Podgorica tel: +382 20 625 016, mob: +382 69 024 084, e-mail: kcmeditas@t-com.me

Predstavljamo:

Klinički centar Crne Gore

KLINIKA ZA

INFEKTIVNE BOLESTI Istorijat ustanove datira od 50-tih godina prošlog vijeka, kad je osnovano Odjeljenje za infektivne bolesti. Od 2000. godine odjeljenje dobija status Klinike za infektivne bolesti. Danas, nakon šezdeset godina uspješnog rada ove ustanove, u okviru Kliničkog Centra Crne Gore, možemo biti zadovoljni postignutim rezultatima rada. Razvojni put klinike obilježili su značajni uspjesi u radu i istaknuti infektolozi, čija su imena prepoznata ne samo u našoj zemlji, već i šire, u Evropi i svijetu. Na Klinici za infektivne bolesti za sada fukcionišu 4 odjeljenja: Odjeljenje za zoonoze (bolesti koje se sa životinja prenose na ljude), osipne i respiratorne infrekcije, Odjeljenje za infekcije centralnog nervnog sistema sa intezivnom jedinicom, Odjeljenje za AIDS i Odjeljenje za hepatitis i crijevne infekcije. Na klinici trenutno radi sedam specijalista za infektivne bolesti, od kojih su dva i subspecijalisti kliničke farmakologije i gastroenterohepatologije, i jedan sertifikovani ekspert za transmisivne zoonoze. Svi specijalisti su članovi evropskih i svjetskih udruženja koja se bave infektivnim bolestima, a dodatno i subspecijalističkih udruženja. S obzirom na prirodu infektivne patologije, obim posla i realnu opterećenost klinike, značajni su i za sada nepremostivi problemi smještajnih kapaciteta i nedovoljnog broja zaposlenih stručnjaka, da bi se odgovorilo realnim potrebama pacijanata. Kadrovski problemi trajaće sve do završetka specijalističkih studija mladih kolega. Zahvaljujući menadžmentu Kliničkog Centra Crne Gore koji je prepoznao kadrovske probleme od skoro imamo četiri specijalizanta iz infektivnih bolesti za našu kliniku, a još dvoje mladih kolega od jeseni počinje specijalizaciju. Nezaobilazan i značajan dio tima Klinike za infektivne bolesti su i medicinske sestre i tehničari. Za sada njih 20 pomažu radu ljekara i boravku pacijenta na klinici, ali je potrebno da se njihov broj u narednom periodu poveća. Na Klinci insistiramo i na njihovom usavršavanju. Glavna sestra Klinike za infektivne bolesti

ima završenu visoku medicinsku školu i posjeduje niz sertifikata iz oblasti infektivnih bolesti i hirurgije. U sastavu klinike imamo i jednu višu medicinsku sestru, a četiri medicinska tehničara privode kraju studije u Beogradu i Beranama. Sve veći broj pacijenata, ne samo iz Crne Gore već i iz regiona i svijeta, traži medicinsku pomoć na Klinici za infektivne bolesti u Podgorici. U Evropi Crna Gora predstavlja značajnu luku kopnenog, vodenog i avio-saobraćaja, kao i poznatu turističku destinaciju. Porast broja turista doprinosi porastu broja opserviranih pacijenata i potencira problem smještaja svih pacijenata na klinici. Najveći broj pacijenata kojima se pruža dijagnostička, terapijska i druga medicinska pomoć i njega na klinici oboljeli su od respiratornih infekcija, crijevnih infekcija, hepatitisa, infektivnih bolesti koje se sa životinja i glodara prenose na ljude, infekcija centralnog nervnog sistema i AIDS-a. Nerijetko smo u prilici da dijagnostikujemo i liječimo importovane slučajeve malarije, u posljednje dvije godine i denge, West Nile virusnog encefalitisa. Iako Klinika za infektivne bolesti zbrinjava veliki broj pacijenata, potrošnog materijala i ljekova neophodnih za tretman oboljelih ima uvijek u dovoljnim količinama. S obzirom na različitu etiologiju infektivnih bolesti koje se liječe na klinici, u korak smo sa centrima u regionu i u dijagnostičkim i u terapijskim smislu. Svi terapijski protokoli odobreni od strane nadležnih institucija u Crnoj Gori na raspolaganju su pacijentima. U slučaju infektivnih bolesti rijetkih za naš region, zahvaljujući relevantnim državnim institucijama, lijek brzo bude dostupan pacijentu. Problemi sa kojima se susreću zaposleni na klinici u najvećoj mjeri odnose se na nedostatak adekvatnih prostornih kapaciteta. Kao potvrda toga javljaju se problemi globalizacije infektivnih bolesti, među kojima su i „opasne infektivne bolesti“. S tim u vezi, stvaranje uslova za izolaciju pacijenata neminovnost

je kod određenih infektivnih bolesti. Ovaj problem prepoznat je od strane menadžmenta Kliničkog Centra Crne Gore i Ministarstva zdravlja, te se radi na njegovom brzom rješavanju. Kao što je već rečeno, edukacija kadra vežan je cilj kome se stremi i koji će znatno podići kvalitet i napredak rada u oblasti infektivne patologije. Školovanje i usavršavanje specijalista obavlja se u institucijama i klinikama u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Italiji, tako da sa centrima u pomenutim zemljama imamo izvanrednu saradnju. Naša profesionalna komunikacija sa svim centrima koji se bave infektivnim bolestima u regionu je kontinuirana i visokokvalitetna. Upravo je u toku edukacija medicinskih sestara u Institutu za infektivne bolesti u Srbiji. Ljekari Klinike za infektivne bolesti aktivno učestvuju na evropskim, balkanskim i svjetskim kongresima i simpozijumima iz različitih oblasti širokog spektra infektivnih bolesti. U više navrata radovi ljekara sa Klinike za infektivne bolesti nagrađivani su na različitim stručnim skupovima. Nažalost, zbog nedostatka finansijskih sredstava ljekari Klinike nijesu uvijek u mogućnosti da ušestvuju na brojnim i važnim svjetskim kongresima na kojima imaju mogućnost da prezentuju svoje naučne radove. Pojava novih zaraznih bolesti i njihova ekspanzija zahtijeva dodatnu edukaciju specijalista u evropskim centrima za potrebe dijagnostickih i terapijskih procedura, koja opet u mno-

gome zavisi od finansijskih mogućnosti. Patologija infektivnih bolesti je kompleksna i zahtijeva saradnju sa specijalistima drugih grana medicine, koju smo ostvarili na zavidnom nivou. Posebno je značajna saradnja sa veterinarskim laboratorijama u Podgorici i Novom Sadu, kao i zajednički naučno-istraživački projekti, podržani od strane Svjetske zdravstvene organizacije. Klinika je takođe naučno-nastavna baza Medicinskog fakulteta u Podgorici, i Visoke medicinske škole u Beranama. Katedru za infektivne bolesti čine: jedan redovni profesor, jedan docent i dva magistra medicinskih nauka. Rad na klinici organizovan ja tako da svi funkcionišu složno i na visokom profesionalnom nivou, bez obzira o kojoj se etiološki infektivnoj bolesti radi, a sve u interesu pacijenata koji to veoma često prepoznaju. Značaj i obim patologije kojom se bavimo zahtjeva medijsku aktivnost načelnika i odjeljenskih ljekara klinike radi mogućnosti dijagnostike i liječenja infektivnih bolesti koje nijesu klinički jasno manifestne, a imaju teške posljedice. Svi planovi Klinike za naredni period usmjereni su ka rješavanju dva ključna pitanja; prostornih kapaciteta i edukacije kadra, a primarni cilj svih zaposlenih je unapređenje zdravlja građana Crne Gore. Direktor Klinike za infektivne bolesti Doc. dr Dragica Terzić, infektolog gastroenterohepatolog

REGION 10. jul â&#x20AC;&#x201C; PROJEKAT VESNA - DA Ĺ˝IVE Ĺ˝IVOT BEZ NASILJA LjUBLjANA - Ministarstvo rada, porodice, socijalnih pitanja i jednakih moguÄ&#x2021;nosti, zajedno sa policijom, ministarstvima zdravlja i pravde i Vrhovnim drĹžavnim tuĹžiocem sprovode projekat â&#x20AC;&#x153;VESNA- za Ĺživot bez nasiljaâ&#x20AC;?. Projekat se fokusira na aktivnosti i obuku za razliÄ?ite ciljne grupe iz oblasti nasilja nad Ĺženama i podizanju cjelokupne svijesti. U Sloveniji, svaka druga Ĺžena trpi psihiÄ?ko nasilje, a svaka peta je doĹživjela i fiziÄ?ko maltretiranje. Neke kompanije su u odreÄ&#x2018;enoj mjeri veÄ&#x2021; uspjele da suzbiju problem osiguravajuÄ&#x2021;i jednakost izmeÄ&#x2018;u Ĺžena i muĹĄkaraca. Projekat â&#x20AC;&#x153;Vesnaâ&#x20AC;? osmiĹĄljen je kao dvogodiĹĄnja nacionalna kampanja, koja Ä&#x2021;e u ĹĄirem smislu istaÄ&#x2021;i problem nasilja nad Ĺženama, a u uĹžem Ä&#x2021;e se fokusirati na podizanje svijesti kako Ĺženama Ĺžrtvama nasilja, tako i ĹĄiroj javnosti. U isto vrijeme vaĹžan cilj projekta biÄ&#x2021;e ĹĄirenje informacija o vrstama pomoÄ&#x2021;i i njihovoj dostupnosti. Projekat je finansiran iz fondova EU. 14. jul - â&#x20AC;&#x17E;POKRENI SRCE - SPASI Ĺ˝IVOTâ&#x20AC;&#x153;: 27 AVD UREÄ?AJA NA 27 NAJPROMETNIJIH BRODOVA JADROLINIJE ZAGREB - U cilju veÄ&#x2021;e sigurnosti putnika u nacionalnoj i meÄ&#x2018;unarodnoj plovidbi, kroz Nacionalni program javno dostupne rane defibrilacije â&#x20AC;&#x17E;Pokreni srce - spasi Ĺživotâ&#x20AC;&#x153; koji sprovodi Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za hitnu medicinu i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, opremljeni su trajekti i putniÄ?ki brodove Jadrolinije sa ukupno 27 automatskih spoljnih defibrilatora (AVD). Odredbom Nacionalnog programa javno dostupne rane defibrilacije namjera je poveÄ&#x2021;ati broj preĹživljavanja u sluÄ?ajevima iznenadnog srÄ?anog zastoja sa sadaĹĄnjih 10% na postotak preĹživljavanja veÄ&#x2021;i od 50%. AVD ureÄ&#x2018;aj omoguÄ&#x2021;ava da se u sluÄ?aju iznenadnog zastoja srca pomogne i prije dolaska hitne medicinske sluĹžbe. PomoÄ&#x2021; mogu pruĹžiti i laici bez medicinskog znanja te tako spasiti Ĺživot u sudbonosnim minutima do dolaska hitne sluĹžbe. Jednostavan za rukovanje, AVD ureÄ&#x2018;aj sam prepoznaje srÄ?ani ritam koji zahtjeva defibrilaciju te daje govorna i tekstualna uputstva o postupcima koje treba sprovesti. 14. jul - AKREDITOVANO PRVIH DESET ZDRAVSTVENIH USTANOVA U FBIH SARAJEVO - Na sveÄ?anosti odrĹžanoj 14. jula uruÄ?eni su sertifikati predstavnicima prvih deset zdravstvenih ustanova sa podruÄ?ja Federacije BiH koje su od strane Agencije za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu (AKAZ) FBiH akreditovane za kvalitet pruĹžanja zdravstvenih usluga.

Sertifikate predstavnicima akreditovanih ustanova uruÄ?ili su federalni ministar zdravstva prof. dr Rusmir MesihoviÄ&#x2021; i direktor AKAZ-a FBiH dr Ahmed Novo. Odlukom AKAZ-a FBiH akreditovane su sljedeÄ&#x2021;e zdravstvene ustanove koje su aplicirale za akreditaciju i koje su u prethodnom periodu bile intenzivno ukljuÄ?ene u proces uspostavljanja sistema sigurnosti i kvaliteta: t %PN [ESBWMKB (SBĘ&#x160;BOJDB VLMKVĘ&#x160;VKVĘ&#x2030;J UJNPWB QP rodiÄ?ne medicine i centar za mentalno zdravlje) koji je ujedno i prvi dom zdravlja u BiH koji je u potpunosti akreditovan; t $FOUSJ [B NFOUBMOP [ESBWMKF EPNPWB [ESBWMKB #JIBĘ&#x2030; Tuzla, Srebrenik, VogoĹĄÄ&#x2021;a, Novi Grad-Sarajavo, Vitez i Zenica; t 1PSPEJMJĂ?UB 6,$ 5V[MB J 0QĂ?UFF CPMOJDF v1SJN ES "CEVlah NakaĹĄâ&#x20AC;&#x153; u Sarajevu kao â&#x20AC;&#x17E;bolnice prijatelji bebaâ&#x20AC;&#x153;. Akreditacija kao krajnji rezultat dugotrajnog i sistemskog procesa uspostavljanja kvaliteta je potvrda da ove zdravstvene ustanove, odnosno njena odjeljenja i sluĹžbe ispunjavaju optimalne standarde i kriterijume sigurnosti i kvaliteta pruĹžanja zdravstvenih usluga. Proces akreditacije je zasnovan na standardima koji jasno uspostavljaju mjerenje kvaliteta za svaki aspekt pruĹžanja zdravstvenih usluga, obuhvatajuÄ&#x2021;i sve dijelove i sluĹžbe zdravstvene ustanove. Za one koji to postignu, akreditacija je zasluĹžena nagrada koja demonstrira osoblju i pacijentima da organizacija pruĹža usluge visokog kvaliteta. Ä&#x152;estitajuÄ&#x2021;i predstavnicima akreditovanih ustanova, dr Rusmir MesihoviÄ&#x2021; je istakao da je unapreÄ&#x2018;enje kvaliteta, kroz uspostavljanje sistema razvoja organizacionih, tehnoloĹĄkih i kliniÄ?kih standarda koji Ä&#x2021;e biti mjerljivi i na temelju kojih Ä&#x2021;e se objektivno ocjenjivati stepen kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih ustanova jedan od prioriteta reformskih procesa u oblasti zdravstva. Dr MesihoviÄ&#x2021; je ovom prilikom najavio da Ä&#x2021;e u okviru â&#x20AC;&#x153;Projekta jaÄ?anja zdravstvenog sektoraâ&#x20AC;? koji implementira Federalno ministarstvo zdravstva u periodu august 2014 â&#x20AC;&#x201C; maj 2015. AKAZ realizovati projekat uspostavljanja sistema sigurnosti u timovima porodiÄ?ne medicine na podruÄ?ju Kantona Sarajevo. Ovaj projekat podrazumijeva uspostavljanje standarda sigurnosti, edukaciju 200 timova porodiÄ?ne medicine u KS, te u zavrĹĄnici i sertifikaciju timova. Treba naglasiti da je proces akreditacije centara za mentalno zdravlje podrĹžao â&#x20AC;&#x153;Projekat mentalnog zdravlja u BiHâ&#x20AC;?, koji se realizuje u saradnji sa Ĺ vajcarskom agencijom za razvoj i saradnju, dok proces akreditacije porodiliĹĄta kao â&#x20AC;&#x153;bolnica prijatelja bebaâ&#x20AC;? podrĹžava UNICEF. 15. jul - ZA DOM ZDRAVLJA OBRENOVAC OPREMA VRIJEDNA 250.000 EVRA OBRENOVAC - Ministar zdravlja, dr Zlatibor LonÄ?ar kazao je da donacija farmaceutske kompanije "Novartis" Domu

zdravlja Obrenovac treba da bude primjer drugim kompanijama kako mogu da pomognu zdravstvu u Srbiji. Ministar Lončar je prilikom uručenja ove donacije, koja obuhvata digitalni rendgen aparat, ultrazvučni aparat, dva ambulantna vozila, kombi za prevoz putnika na dijalizu, kao i kompresor za stomatologiju, precizirao da njena ukupna vrijednost iznosi približno 250.000 eura. Ministar Lončar je pohvalio zaposlene u Domu zdravlja Obrenovac, jer su bili na visini zadatka tokom poplava, i podsetio na to da je čitav zdravstveni sistem dobio pohvalu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za efikasnu reakciju i sprečavanje pojave epidemije zaraznih bolesti. Direktor DZ Obrenovac, dr Maja Todorović ukazala je na to da zahvaljujući navedenoj donaciji ova zdravstvena ustanova funkcioniše sa 98 odsto kapaciteta, i da je veći dio službi vraćen u funkciju. Dr Todorović je navela da je šteta koju je ovaj dom zdravlja pretrpio u poplavama procjenjena na približno milion eura, uz napomenu da trenutno nisu aktivirane samo službe fizikalne medicine i hemodijalize, zbog čega 57 pacijenta iz Obrenovca i dalje ide na hemodijalizu u Beograd. Direktor farmaceutske kompanije "Novartis" u Srbiji, Gabriel Dina naglasio je da je za opštinu Obrenovac, koja ima 75 000 stanovnika, dom zdravlja veoma važna zdravstvena ustanova, i istakao da ta kompanije nije imala dilemu o tome kojoj ustanovi da uputi pomoć nakon poplava.

koji prati medijske poruke u vezi sa zdravljem sa 31,3% na 47,4%, istakao je ministar. Pored gojaznosti, zabilježen je i trend povećanja povremenog ili stalnog konzumiranja alkohola sa 40 na 54 odsto. Procenat odraslog stanovništva koje puši svakodnevno ili povremeno povećan je sa 33 odsto na 34,7 odsto, što je prema riječima glavnog istraživača, dr Jasmine Grozdanov blagi porast, ali nije statistički značajno povećanje. Na listi bolesti koje najčešće muče stanovništvo Srbije na prvom mjestu je povišen krvni pritisak, zatim masnoće u krvi, dijabetes i depresija. Ljekove koje im je propisao ljekar na recept, u periodu dvije nedelje prije ispitivanja, koristilo je 43,4 odsto stanovništva, dok je 27 odsto stanovnika koristilo ljekove i biljna stredstva koja im nisu propisana. Dr Grozdanov je navela ohrabrujući podatak da je povećana svest kod stanovništva o uticaju različitih faktora rizika koji utiču nepovoljno na zdravlje, kao i da je u odnosu na prethodno istraživanje zabilježeno da djeca više konzumiraju mlijeko, voće, povrće, a da je fizička aktivnost ostala na istom nivou kao 2006. godine. Djeca se bave fizičkom aktivnošću, ali očigledno i dalje mnogo više sjede, ne troše dovoljno energije i ne troše ono što unesu, objasnila je dr Grozdanov. Ministarstvo zdravlja je sprovelo istraživanje zdravlja na reprezentativnom uzorku stanovništva Srbije, a podaci su dobijeni anketiranjem 6 500 domaćinstava i 15 999 članova domaćinstava.

17. jul - PREDSTAVLJENI REZULTATI ISTRAŽIVANJA ZDRAVLJA STANOVNIŠTVA SRBIJE

24. jul - U MAKEDONIJI ČETVORO UMRLIH OD LISTERIJE

OBRENOVAC- Na konferenciji za novinare održanoj 17. jula predstavljeni su preliminarni rezultati istraživanja zdravlja stanovništva Srbije, koje je sprovedeno 2013. godine. Tom prilikom govorili su ministar zdravlja dr Zlatibor Lončar i dr Jasmina Grozdanov, glavni istraživač. Ministar Lončar je naveo da je ovo treće po redu istraživanje tog tipa, koje je usklađeno sa evropskim standardima, što će omogućiti Srbiji da se poredi sa ostalim evropskim zemljama i istakao korist ovakve vrste istraživanja i podataka do kojih se na ovaj način dolazi, koji predstvaljaju dragoceni alat u kreiranju zdravstvene politike. U odnosu na 2006. godinu, kada je posljednji put sprovedeno istraživanje, broj gojaznog odraslog stanovništva povećan je sa 17,3 na 22,1 odsto dok je broj gojazne djece povećan sa 8,5 na 13,7 odsto. Ovi podaci nam govore da u narednom periodu veliku pažnju treba da posvetimo rešavanju ovog javno zdravstvenog problema, uključivanjem svih činilaca u društvu, od porodice, državne vlasti, lokalnih samouprava do zdravstvenih radnika, istakao je ministar Lončar i dodao da će Ministarstvo zdravlja kroz povećane mjere prevencije i promociju zdravih stilova života u saradnji sa institutima i zavodima za javno zdravlje i zdravstvenim radnicima raditi na zajedničkom cilju, a to je bolje zdravlje građana Srbije, njegovo očuvanje i unapređenje. Ministar Lončar je rekao da medijske poruke u vezi sa zdravljem prati 47,4% odraslog stanovništva. Ovo češće čine žene, osobe visokog obrazovnog profila i stanovnici urbanih naselja. Poređenje podataka iz 2006. i 2013. godine otkriva da se povećao udio osoba u populaciji odraslih stanovnika Srbije

SKOPLjE - Novorođenče, dvojica odraslih muškaraca i jedna žena su prve žrtve bakterije listerije koja zahvata centralni nervni sistem, a krajnja komplikacija je zapaljenje mozga. Novorođenče je bakterijom zaraženo prilikom rađanja. Još jedno novorođenče sa sepsom nalazi se na intenzivnoj njezi na dečjoj klinici. Nadležni za sada ne znaju od čega je zaraženo sedmoro pacijenata, jer su iz različitih gradova i nemaju nikakve međusobne veze. Prema uzrastu, osim novorođenčadi, zaraženo je i jedno šestogodišnje dijete, ali i ljudi od 72 i 78 godina. Komesar za zarazne bolesti Makedonije Jovanka Kostevska kaže da je Ministarstvo zdravlja, znajući da se radi o bolesti koja se u 98 posto slučajeva prenosi putem hrane, dalo zadatak predstavnicima Uprave za veterinu da prekontrolišu sve objekte za proizvodnju hrane, posebno one u kojima se proizvode meso i mlječni proizvodi. Isto tako, državni sanitarni inspektorat će prekontrolisati sva porodilišta i hranu koja se tamo služi, dodala je Kostevska. Osim starijih ljudi sa slabijim imunitetom, bakterija napada i trudnice i novorođenčad. Ova bakterija je u Makedoniji prošle godine izolovana u tri uzorka hrane. Bakterija se uglavnom prenosi zagađenom hranom, termički neobrađenim mesom, loše opranim voćem i povrćem. Listerija može da se dobije i preko mlijeka i mlječnih proizvoda ukoliko je životinja bila zaražena. Ne može da se prenese vazduhom ili u direktnom kontaktu sa oboljelim, osim sa majke na dijete prilikom porođaja.

Bakterijska Predavanje: prof. dr Vineta Vuksanović, Institut za javno zdravlje Crne Gore, Medicinski fakultet Podgorica Ulcinj, 57 Susreti zdravstvenih radnika Otkriće penicilina 1929. godine od strane Ser Alexander Fleminga i početak njegove primjene 1943. godine otvara antibiotsku eru u humanoj medicini. Ubrzo slijede otkrića i drugih antibiotika (1935. prvi sulfonamid Gerhard Domagk, 1943. streptomicin i 1948. neomicin, a 1945. godine penicilini sa proširenim spektrom djelovanja i cefalosporini) koji su posebno značajni jer se radi o periodu Drugog svijetskog rata, koji uzima mnogo ljudskih života i usljed komplikacija rana. Shodno efektnom djelovanju novootkrivenih antibiotika, njihova upotreba dovodi do revolucionarnog načina tretiranja pacijenata sa bakterijskim infekcijama, što se manifestovalo smanjenjem obolijevanja i smrtnosti od bakterijskih bolesti. Ohrabreni dobrim rezultatima antibiotske terapije, krajem 70-ih godina medicinski naučni svijet je vjerovao da možemo zatvoriti poglavlje infektivnih bolesti i posvetiti se problemu malignih, srčanih i drugih nezaraznih bolesti. Međutim, dvadeset godina kasnije, javlja se prvi smrtni slučaj pacijenta koji je nastao zbog infekcije izazvane od rezistentne bakterije. Pokrenuto istraživanje je utvrdilo da se prva registrovana rezistencija na penicilin javila 1940. godine, tri godine prije nego što je lijek zvanično odobren za upotrebu od strane Američke agencije za hranu i ljekove. Ispostavilo se da takav trend pojave bakterijske rezistencije prije ili neposredno poslije primjene, postoji i prema drugim antibioticima (streptomicin, methicillin, cefotaxime…). Da bi ukazao koliko je alarmantna bakterijska rezistentnost na antibiotike, američki časopis Journal of the American Medical Association (JAMA), oktobar 2007. godine, objavljuje da je u

SAD 2005. godine bilo 100 000 pacijenata inficiranih invazivnim MRSA sojevima stafilokoka, od čega su 18 600 završili smrtnim ishodom. U istoj godini od HIV/AIDS u SAD je bilo 17 000 smrtnih ishoda. Postavlja se pitanje: zašto su bakterije stvorile rezistentnost na antibiotsku terapiju tako brzo? Odgovor leži u samoj prirodi bakterija, a to je da su geni rezistentnosti od uvijek prisutni u genomu bakterija! Bakterije u prirodnoj sredini nalaze se u vidu divljih sojeva koji su uglavnom osjetljivi na antibiotike. Međutim, u skladu sa Darvinovom teorijom, ukoliko vršimo pritisak na bakterije, osjetljivi sojevi umiru dok rezistentni opstaju. Kao rezultat toga dobijemo dominaciju rezistentnih sojeva. Osim toga, bakterije mogu da steknu rezistentnost na antibiotike na dva načina: hromozomski, kroz proces mutacija i vanhromozomski, prenosom plazmida, transpozona putem različitih dobroorganizovanih mehanizama genetskog transfera (putem konjugacije tj. stvaranja mostova između bakterija i sl.). Velika je razlika u medicinskom značenju između sojeva koji su nastali mutacijom i sojeva koji su nastali genetskim transferom. Ako dođe kod bakterija do spontane mutacije, posmatrajući antibiogram vidimo da ta bakterija ima rezistenstnost na jedan antibiotik, pa je nivo rezistencije nizak. Povećanjem doze antibiotika pacijenti se mogu izliječiti u velikom broju slučajeva pa takva rezistencija može da se spriječi kombinacijom dva ili više antibiotika, što ukazuje da se radi o bakterijama koje imaju nizak nivo virulentnosti.

Međutim, ako se desi transfer genetskog materijala između bakterija onda nastaju multirezistentne bakterije koje imaju visok nivo rezistencije. Ove bakterije ne reaguju na povećanu dozu antibiotika pa terapija ostaje bez efekta. Pojavu ove bakterijske rezistencije ne možemo spriječiti davanjem kombinacije dva ili više antibiotika. Ove bakterije definišemo kao visoko virulentne bakterije, zbog čega izazivaju teške, pa i smrtonosne infekcije. Za dalje širenje rezisitencije u bakterijskoj populaciji značajno mjesto ima stvaranje biofilmova. Bakterije biofilmove razvijaju kako u živom organizmu, tako i u bolničkim uslovima, na raznim instrumentima, površinama radnog intrahospitalnog prostora. U takvim zajednicama (biofilmovima) vrlo lako može doći do transfera rezistentnog gena za dati antibiotik od rezistentne na osjetljivu bakteriju. Na primjer, Escherichia coli je čest član u biofilmovima, gdje mnoge vrste bakterija egzistiraju u bliskom susjedstvu. Ova mješavina vrsta u istoj zajednici (biofilm) omogućava da ćelije Escherichia coli sa pilama primaju i transportuju plazmide od i na druge vrste. Tako, šireći rezistensnost direktnim kontaktom između bakterija na kraju dobijamo rezistentnost koja je veoma moćna. Zbog opšteg značaja sprječavanja širenja bakterijske rezistencije na antibiotike, 2001. godine Komora Evropske unije (Counsil of Europian Union) izdaje preporuke o opreznoj upotrebi antibiotika u humanoj medicini (2002/77/EC) obavezujući članice da osmisle strategiju i mjere implementacije za bezbjednu upotrebu antibiotika i sprječavanje širenja multirezistentnih bakterija. U tom smislu posebno je potrebno voditi monitoring za bakterijske vrste koje su najviše sklone razvoju rezistentcije ka antibioticima: Staphylococcus aureus, Enterococcus faecalis,

Enterococcus faecium, Streptococcus pneumoniae, Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa, Klebsiella pneumoniae i Acinetobacter baumanii. Evropski centar za praćenje i prevenciju bolesti (ECDC, The European Centre for Disease Prevention and Control) posebno prati mehanizme rezistencije koji su komplikovani mehanizmi zaštite koje bakterija stvara kako bi smanjila efikasnost antibiotika i postala nedostupna za antibiotike. Da bi se zaštitili od problema širenja bakterijske rezistentnosti na atibiotike treba da smanjimo upotrebu antibiotika. Svako davanje antibiotika treba da posmatramo kao balansirajući čin gdje treba izvagati, s jedne strane koji je odgovarajući antibiotik i koji pozitivni efekat daje, a sa druge strane da li su u terapiji nepotrebni antibiotici jer su nepoželjni po ishod liječenja. Treba znati da postoji začarani krug kada se daju antibiotici: povećanje upotrebe antibiotika dovodi do stvaranja rezistentnijih i virulentnijih bakterija koje onemogućavaju efektivnu empirijsku terapiju, zbog čega se povećava morbiditet. Zbog nastale situacije povećava se hospitalizacija, kao i davanje antibiotika, što dovodi do limitiranja spektra antibiotika koji će efikasno djelovati. Međutim, kada imamo činjenicu da postoji inovativna praznina od nekoliko decenija u plasiranju novih grupa antibiotika, onda se nameće zaključak da postojeće antibiotike treba racionalno koristiti. U tom smislu i članovi Sekcije ljekara mikrobiologa Crne Gore 2010. godine su prvi put u Crnoj Gori pokrenuli Dan antibiotske svijesti i ukazali na potrebe mjera restriktivnog davanja antibiotika na recept. Posljednja aktivnost Sekcije je i izdavanje knjige “Sedam najznačajnijih bakterija u Evropi” gdje su razrađeni mikrobiološki aspekti rezistencije upravo pomenutih bakterija za monitoring, naznačenih od strane ECDC-a.

GNOJNO ZAPALJENJE

KRAJNIKA Dr Sanja Čizmović, spec. pedijatar Dom zdravlja Nikšić Angina je gnojno zapaljenje krajnika. Može biti izazvana bakterijama i virusima. Beta hemolitički streptokok je baktrerija koja najvičešće napada grlo i krajnike, a odmah poslije nje streptokokus pneumonie. Od virusa najčešći „krivci“ za upale grla su enterovirusi i herpetični virusi. Pomenuti uzročnici bolesti mogu se naći kod oboljele djece, roditelja koji nemaju simptome ali su prenosioci, i u našoj neposrednoj okolini i to najčešće u hrani. Angina se prenosi kapljičnim putem i prljavim rukama. Inkubacija je kratka i traje 2-5 dana. U formi manjih epidemija najčešće se javlja u vrtićima i školama jer djeca često koriste iste čaše i pribor za jelo, pa se bolest lako prenosi sa jednog na drugo dijete. Bol u grlu i temperatura od 38,5 stepeni, i viša, prvi su znaci angine. Djeca starijeg uzrasta se prvo požale na grebanje u grlu, a potom na bol u grlu, gubljenje apetita, a vrlo brzo i na povišenu tjelesnu temperaturu. Kod djece mlađeg uzrasta temperatura je često prvi znak bolesti. Od simptoma se još javljaju: nervoza, gubitak živahnosti, izrazito blijedilo sa podočnjacima, a često i povraćanje. Pojedina djeca se žale i na bol u stomaku. Svi pomenuti simptomi vidljivi su dan ili dva nakon obolijevanja, a uzrok ovako lošeg izgleda djeteta je toksin koji bakterija stvara, a koji se iz grla, putem krvi, raznosi po organizmu. Ljekari prilikom pregleda vide zažareno ždrijelo i velike

krajnike sa gnojnim čepićima. Na nepcima su često vidljiva sitna tačkasta krvarenja – petehije. One, isto kao i gnojni čepovi, ukazuju da se javila streptokokna infekcija. Kod čestih angina krajnici su toliko uvećani da se stiče utisak da vazduh jedva može da dopre do pluća. Limfni čvorovi na vratu su uvećani, mada nisu ogromni kao, na primjer kod infektivne mononukleoze, koja se nekada može pomiješati sa gnojnom anginom. Bris ždrjela (grla) je jednostavan i dobar način da se potvrdi dijagnoza angine, ali na njegove rezultate treba čekati 48 sati. Međutim, postoje novije metode pomoću kojih se za 15 minuta može identifikovati streptokoka. Kada ljekar pregledom jasno vidi znake angine, uključujući i gnojne čepiće, nije potrebno čekati rezultaet brisa da bi se započela terapija. Pošto je očigledno da se radi o angini, nema potrebe da se djete ostavi bez terapije do rezultata brisa, jer odlaganje terapije samo pomaže širenju bakterija i nastanku komplikacija. Antibiotici iz grupe penicilina su najbolji za liječenje angine. Mogu se dati u vidu sirupa ili kapsula. Međutim, postoje situacije kada su injekcije neizbježne, kao što su na primjer, teške forme angine, kada dijete nije u stanju da uzima lijek na usta, ili kada se radi o maloj djeci kod kojih se streptokoka veoma brzo širi. kovi.

Kod djece alergične na penicilin, daju se zamjenski lje-

Liječenje, u zavisnosti od težine infekcije, traje od sedam do deset dana. Posljednjih par godina javljaju se protokoli liječenja

angina koji podrazumevaju kraće vrijeme terapije, ali sa većim dozama antibiotika. Svaka infekcija koja započne na jednom dijelu tijela, može i da se proširi. U današnje vrijeme se to rijetko dešava, jer postoji veliki broj antibiotika koji uspješno eliminišu streptokoke i druge bakterije, uzročnike zapaljenja grla. Komplikacije koje i danas bude pažnju ljekara i roditelja su reumatska groznica i poststreptokokni glomerulonefritis. Nastaju par nedjelja nakon akutne infekcije, kada se čini da je već sve gotovo. Njihova pojava je veoma rijetka i karakteristična je za djecu koja imaju sklonost (predispoziciju) za autoimune bolesti. Reumatska groznica je opasna bolest koja može teško da ošteti srce, mada napada i zglobove, kožu i potkožno tkivo, ali i mozak. Posljednjih godina se veoma rijetko javlja, a kada se otkrije na samom početku, može uspješno da se izliječi. Poststreptokokni glomerulonefritis je bolest bubrega kod koje dolazi do naglog slabljenja bubrežne funkcije, pojave otoka, slabijeg izlučivanja mokraće i drugih manifestacija koje prate slabljenje rada bubrega. I kod jedne i kod druge komplikacije neophodno je bolničko liječenje. DRAGI RODITELJI, IMAJTE NA UMU DA JE NAJGORA VARIJANTA SAMOINICIJATIVNO UZIMANJE ANTIBIOTIKA JER JE TO NAJKRAĆI PUT KA RAZVOJU REZISTENCIJE BAKTERIJA.

ALERGIJA NA PENICILINSKE ANTIBIOTIKE

Piše: prim. mr sci dr med. Slobodan Vranješ PZU „Milmedika“, Podgorica Dvadesti vijek je u medicini obilježen jednim od najznačajnijih otkrića u službi čovječanstva - otkrićem i razvojem antibiotika. Svaka velika produkcija dovodi do neželjenih posljedica, pa smo stoga danas u prilici da izučavamo posljedice te ekspanzije i sagledamo neželjene efekte intezivne proizvodnje i potrošnje antibiotika. Prvi naučni pristup koji je ukazao na potencijal mikroorganizama kao terapijskog agensa učinili su Pasteur i Joubert još 1877. godine. Prvu ideju o antibakterijskom djelovanju produkata gljivica dao je Ernest Duchense. Istu ovu pojavu uočio je i naučno obradio Alexandar Fleming 1928. godine, a produkt nazvao penicilin. On je zapazio da slučajno zagađenje Petrijeve šolje sa plijesni Penicillium notatum sprečava rast stafilokoka. Iako su dalja istraživanja potrvrdila da je penilicin djelotvorno i bezopasno sredstvo, tek 1942. godine prvi put je primjenjen u humanoj terapiji. Godine 1959. Izolovana je 6-aminopenicilinska kisjelina, koja je postala polazna supstanca za sintezu brojnih penicilinskih polusintetičkih antibiotika. Penilcin je pokazao svoja neželjena dejstva nepunu godinu dana poslije uvođenja u terapiju, čime su ujedno i nastale prve smetnje u primjeni ovog lijeka. Penilcin može da izazove sve forme alergijskih reakcija, koje se dijele na četiri tipa. Polimorfnost kliničkog ispoljavanja alergije na peniclin otežava dijagnozu i zahtjeva dobro poznavanje mehanizama nastanka ove alergije, kao i poznavanje kliničke slike. Zbog mnogobrojnih dobrih osobina, penicilinski antibiotici su bili i ostali najbolji antibiotici koje imamo na raspolaganju. Široka i često nekritična primjena ovih ljekova dovela je do toga da preosjetljivost na penicilin zauzima prvo mjesto među medikamentnim alergijama. Alergijske reakcije su istovremeno i razlog rezervisanosti ljekara prema njegovoj primjeni. Strah od reakcija preosjetljivosti nesrazmeran je njihoj stvarnoj učestalosti i više je iracionalan nego zasnovan na realnoj opasnosti od ovih, u

većini slučajeva bezopasnih pojava. Epidemiološke studije o incidenciji i prevalenciji alergijskih reakcija na ljekove pokazuju velike razlike, najvjerovatnije zbog nejedinstvenih kriterijuma, protokola i metodološkog pristupa. Peniclini zajedno sa cefalosporinima, monobaktamima i karbapenemima, spadaju u grupu beta-laktamskih antibiotika. Sve ove supstance sadrže beta-laktamski presten koji je bitan za antibakterijsku aktivnost. Danas se penicilin dobija uglavnom iz plijesni Penicillium chrysogenu. Zajedničko jezgro svih peniclina je 6-amino- penicilanksa kisjelina, koja nastaje spajanjem beta-laktamskog i tijazolidinskog prstena. Pojedini peniclini se razlikuju po vrsti supstituenta u amino grupi 6-aminopenicilanske kiseline. Peniclini Gi V, koji jedino nastaju fermentacijom, nazivaju se prirodnim peniclinima, a drugi, kao što su ampicilini, amoksicilini, koji nastaju dodavanjem bočnog lanca 6-aminopenicilanskoj kisjelini, nazivaju se polusintetičkim penicilinima. Penicilini i cefalosporini svojim mehanizmom dejstva se približavaju idealnom antibiotiku, što znači da imaju dosta izraženu selektivnu toksičnost tj. osobinu da djeluju na ćelije mikroorganizma a da pri tome ne oštećuju sam organizam. Peniclinski antibiotici su baktericidni i djeluju na bakterijsku ćeliju ometanjem sinteze peptidoglikana, stukturnog polimera bakterijske ćelijske membrane. Mala toksičnost ovih antibiotika se objašnjava nepostojanjem peptidoglikanskog tipa ćelijskog zida u organizmu čovjeka. Od količine peniclina koja se daje u terapijske svrhe, oko 5% kovalentno se vezuje sa pojedinim aminokisjelinama u serumu. U fiziološkim uslovima dolazi do otvaranja betalaktamskog prstena, pri čemu nastaje amidna veza između karboski grupe peniclinskog molekula i amino grupe proteina. Na ovaj način nastaje peniciloil-konjugat, koji se naziva i major alergijskom determinantom penicilina. Od ukupno vezanog

penicilina za proteine u organizmu 80-95% biva metabolisano na ovaj naÄ?in. VaĹžno je da je ova reakcija ista za sve peniciline (prirodne i polusintetiÄ?ke). Stoga je peniciloil grupa major determinanta svih penicilina bez obzira na strukturu boÄ?nog lanca. Ovde je vaĹžno napomenuti da se penicilin metaboliĹĄe i na druge naÄ?ine. Ovi metaboliti se stvaraju u malim koliÄ?inama, te se stoga i nazivaju minor alergijskim determinantama. Iako se stvaraju u malim koliÄ?inima, Ä?esto su odgovorni za razvoj vrlo ozbiljnih alergijskih reakcija u organizmu. Penicilini mogu da izazovu sve forme alergijskih reakcija koje su po Coombsu i Gellu podijeljene u tipove I-IV, a tip IV se dijeli na 4 podskupine IVa- IVd. NajÄ?eĹĄÄ&#x2021;e su alergijske reakcije na ljekove tipa I (reakcije ranog tipa ili IgE posredovane) i tipa IV (kasne reakcije najÄ?eĹĄÄ&#x2021;e posredovane T limfocitima), dok se reakcije tipa II i III znatno rjeÄ&#x2018;e sreÄ&#x2021;u u praksi. Evropska akademija za alergologiju i kliniÄ?ku imunologiju i Svjetska alergoloĹĄka organizacija revidirale su klasifikaciju alergijskih reakcija. Klasifikacija obuhvata alergijske i nealergijske reakcije preosjetljivosti na ljekove. Alergijske reakcije su razvrstane na one koje su posredovane IgE antitijelima i one koje nijesu posredovane IgE antitijelima. Klasifikacija alergijskih reakcija od primjene lijeka do ispoljavanja simptoma reakcije, proizilazi iz imunoloĹĄkih mehanizama. Iako je davno postavljena, ona je i danas prihvaÄ&#x2021;ena od veÄ&#x2021;ine alergologa zbog svog praktiÄ?nog znaÄ?aja. Naime, na osnovu nje moĹžemo procijeniti ozbiljnost reakcije i planirati terapiju. Klasifikacija alergijskih reakcija ima podjelu na rane anafilaktoidne, urtikarijalne ubrzane i kasne reakcije. Posebnu grupu Ä?ine dubiozne, nesigurne reakcije u koje spadaju:

t VSUJLBSJKB V BOBNOF[J CF[ QPWF[BOPTUJ TB MJKFLPN t PTJQJ V UPLV JOGFLUJWOJI CPMFTUJ OBKĘ&#x160;FĂ?Ę&#x2030;F WJSP[B t PTJQ LBP TJNQUPN CPMFTUJ t QSFPTKFUMKJWPTU OB ESVHF MKFLPWF V[FUF JTUPWSFNFOP t LPMBQTJ t IJTUSPJEOF SFBLDJKF

Rane reakcije nastaju odmah ili najkasnije jedan sat poslije primjene lijeka. ObiÄ?no su izazvane IgE antitijelima protiv minor determinanti, mada mogu biti izazvane i IgE antitijelima protiv peniciloil determinante. Ove reakcije su najteĹže i odgovorne su za rijetke fatalne ishode. Osobe koje nemaju IgE antitijela protiv penicilinskih determinanti nikada neÄ&#x2021;e imati anafilaksu, veÄ&#x2021; druge kliniÄ?ke manifestacije penicilinske alergije. Ubrzane reakcije nastaju 1-48 sati poslije primjene lijeka. Izazvane su IgE antitijelima protiv penciloil determinante. Razlika izmeÄ&#x2018;u rane i ubrzane reakcije je u tome ĹĄto kod rane IgE antitijela postoje od ranije, a kod ubrzane se sintetizuju po primjeni lijeka. TakoÄ&#x2018;e, kod ubrzane reakcije se stvaraju i antitijela IgG klase, koja antagonizuju efekte IgE. Kada IgG dostignu visoke vrijednosti, urtikarija nestaje. Kasne reakcije nastaju poslije viĹĄe od 48 sati, a posredovane su T limfocitima, ali pored njih mogu biti ukljuÄ?ene i druge Ä&#x2021;elije kao ĹĄto su eozinofili, makrofazi, neutrofili. Ove reakcije se kliniÄ?ki ispoljavaju dominantno promjenama na koĹži u vidu kontaktnog dermatitisa (tip IVa), morbiliformnim ili makulopapuloznim egsantemom, ekfolijativnim dermatitisom i DRESSom. Rizik za pojavu ovih reakcija je veÄ&#x2021;i tokom generalizovanih virusnih infekcija ili tokom pogorĹĄanja autoimunih bolesti.

Dijagnostika alergije na penicline PaĹžljivo uzeta anamneza i detaljan kliniÄ?ki pregled su joĹĄ uvijek temelj dijagnoze penicilinske alergije. Prilikom uzimanja anamneze potrebno je dobiti odgovore na sva pitanja koja su u vezi sa faktorima rizika za senzibilizaciju na penicilin. Neophodno je da doktor, koji lijeÄ?i pacijenta u trenutku alergije, unese sve podatke u medicinsku dokumentaciju. Takva dokumentacija je korisnija, od ozloglaĹĄenog â&#x20AC;&#x17E;Cave Penicillinumâ&#x20AC;&#x153; koji se olako upisuje u zdravstvenu legitimaciju. KliniÄ?ki pregled u vrijeme javljanja alergijske reakcije treba izvrĹĄiti sistematiÄ?no, odnosno izvrĹĄiti pregled svih organa sa posebnim osvrtom na zahvaÄ&#x2021;ene organe. Vrlo vaĹžno je utvrditi i psihiÄ?ko stanje pacijenta i sve podatke detaljno zabiljeĹžiti. U daljoj obradi pacijenta slijedi in vivo i in vitro dijagnostika, a ako istom nije dokazana alergija obrada pacijenta se zavrĹĄava provokacijskim testom. Kod sumnje na alergijske reakcije tipa I preporuÄ?uje se koĹžni test. Iako se teĹĄke nepoĹželjne reakcije kod peniclinskog koĹžnog testiranja deĹĄavaju rijetko, neophodno je informisati pacijenta ili roditelje o moguÄ&#x2021;oj reakciji. Danas se uglavnom za ovu vrstu testova koriste dva peniclinska reagensa sa histamin (pozitivnom kontrolom) i fizioloĹĄkim rastvorom (negativnom kontrolom). Glavna determinanta Peniciloil-polilizin dostupna je komercijalno. U svijetu je poznata pod imenom prePen, a kod nas je PPL dostupan u koncentracijama 20, 50 i 100 nM. PoĹĄto ne postoji komercijalni preparat minor determinanti, drugi penicilinski reagens je cijela molekula peniclina. Prvo se radi prik, a zatim intradermalni test. Kod prve pozitivne koncentracije, test se prekida. Uz koĹžne testove obrada pcijenta sa sumnjom na ovu alergiju sprovodi se in vitro dijagnostiÄ?kim testovima kao ĹĄto su: radioimunoesej RIA, Immuno-CAP, FEIA... Dijagnostikovanje peniclinske alergije se zavrĹĄava izvoÄ&#x2018;enjem provokacijskog testa, a on je indikovan za: 1. iskljuÄ?ivanje reakcija preosjetljivosti na lijek kod pacijenata sa neuvjerljivom anamnezom i nespecifiÄ?nim simptomima, 2. bolesnike koji odbijaju uzimanje lijeka od bojazni od pojave alergijske reakcije, 3. iskljuÄ?ivanje ukrĹĄetene reaktivnosti (npr. reaktivnosti na cefalosporine bolesnicima kojima je dokazana alergija na penciline), 4. bolesnike sa uvjerljivom anamnezom, ali negativnom predhodnom in vivo i in vitro obradom. Ukoliko je pacijentu dokazana alergija na penicline, preporuÄ?uje se sljedeÄ&#x2021;e: - primjena alternativnog, zamjenskog antibiotika, - primjena sliÄ?nog ali ne istog lijeka. Uprkos ĹĄirokoj, Ä?esto i neopravdanoj primjeni antibiotika, alergijske reakcije nijesu Ä?esta pojava. Nerijetko se razliÄ?ite rakcije, kao ĹĄto su osipi i kolapsi, neopradvano povezuju sa alergijom na antibiotik, te se isti bolesniku neopravdano uskraÄ&#x2021;uje. U svakom sluÄ?aju, pacijente sa sumnjom na alergiju na peniciline potrebno je testirati, te dijagnozu potvrditi ili iskljuÄ?iti.

Antioksidativna

svojstva timijana Thymus vulgaris L., Lamiaceae

Dr pharm. Tijana Mićović I u nauci i u industriji je povećano interesovanje za aromatičnim i začinskim biljkama zbog njihovog snažnog antioksidativnog i antimikrobnog djelovanja. Ovakvo djelovanje potiče od brojnih jedinjenja, kao što su vitamini, flavonoidi, terpenoidi, katotenoidi, fitoestrogeni, minerali itd. Mada začinsko i aromatično bilje zauzima veoma mali dio tanjira, ipak se može smatrati važnim putem unosa antioksidanasa, posebno u onim kulturama u kojima se začini redovno koriste. Timijan je omiljena začinska i aromatična biljka. Ime mu potiče od grčke riječi thymus, što znači hrabar. Grci su timijanom začinjavali i neke vrste sireva, dodavali ga pićima i dimljenom mesu. Kao začin se dodaje jelima od mesa, krompira, ribe i sl., a koristi se još i za izradu likera, aromatizaciju vina, rakije, ulja i sirćeta. Odlično ide uz bijeli luk, paradajz, masline, vino, pa čini podlogu za mediteransku kuhinju. Timijan je polužbunasta višegodišnja zeljasta biljka, visoka 20-30 cm. Prošlogodišnje grane, u donjem dijelu biljke su odrvenjele, a cvjetne grane su prekrivene maljama. Listovi su sitni i naspramno raspoređeni. Donji listovi na cvjetnim granama su unazad povijeni, dok su gornji i srednji sa kratkom drškom na licu goli, a na naličju maljavi. Cvjetovi su bijeli do bijeloružičasti, sitni i razvijaju se u pazuhu listova, čineći rastresitu cvast. Cvasti su izdužene, a čašicu i krunicu gusto pokrivaju svjetlucave žlijezde koje luče etarsko ulje. Porijeklom je iz Mediterana,

a u mnogim zemljama svijeta se gaji kao dekorativna biljka i za dobijanje droge. Kao droga se koriste: list (Thymi folium), zeljasti nadzemni dio biljke u cvijetu (Thymi herba) i etarsko ulje (Thymi aetheroleum). List timijana sadrži do 3% etarskog ulja. Glavni sastojci ulja su monoterpenski fenoli, timol i karvakrol. U ulju ima do 50% ukupnih fenola računato kao timol. Pored njih, u ulju su zastupljeni i drugi monoterpeni, metiletar timola, cineol i linalol. Pored etarskog ulja, ova droga sadrži značajnu količinu heterozida flavonoida, fenolkarbonske kiseline i njihove derivate, kao i tanine. Sastojci droge (etarsko ulje i flavonoidni heterozidi) djeluju kao spazmolitici, opuštaju spazam glatke muskulature bronhija. Takođe djeluju kao ekspektoransi. Ekspektorantni i efekat na cilije je posljedica prisustva terpenskih sastojaka. Kao i većina etarskih ulja, zbog sadržaja fenola, etarsko ulje timijana djeluje antimikrobno. List i etarsko ulje timijana, kao i brojni fitopreparati, koriste se kod različitih vrsta produktivnog kašlja i infekcija gornjih disajnih puteva. List timijana se koristi i kao antiseptik kod infekcija urinarnog trakta; djelovanje fenolnih sastojaka etarskog ulja je upotpunjeno diuretičnim djelovanjem flavonoida. Evropska agencija za ljekove (EMA) klasifikuje herbu i etarsko ulje timijana kao tradicionalni biljni lijek koji se koristi kao ekspektorans kod kašlja udruženog sa prehladom. U prometu se nalazi u obliku suve droge (listovi i cvjetovi), tečnih preparata (glicerolni, etanolni i vodeni ekstrakti i tinkture) i mekih i suvih ekstrakata. Farmaceutski oblici podrazumijevaju tečne i čvrste dozirane oblike za oralnu upotrebu. Kontraindikovana je primjena kod hipersenzitivnosti na aktivne sastojke timijana i drugih članova iz porodice Lamiaceae. Ne preporučuje se primjena kod djece mlađe od 4 godine, takođe, nije dokazana bezbijednost primjene timijana u periodu trudnoće i laktacije. Brojna istraživanja su pokazala da timijan i njegovo etarsko ulje imaju snažno antioksidativno dejstvo. Zheng i Wang su određivali antioksidativni kapacitet i ukupni sadržaj fenola u ekstraktima 27 kulinarskih i 12 ljekovitih biljaka. Utvrdili su da timijan spada u ljekovite biljke sa visokim antioksidativnim kapacitetom to jest visokim ORAC vrijednostima (eng. Oxygen Radical Absorbance Capacity), kao i da u biljke sa visokom koncentracijom antioksidanasa (>75 mmol/100g) spadaju: origano, žalfija, nana, timijan, karanfilčić, piment i cimet. Snažnu antioksidativnu aktivnost timijan duguje visokoj koncentraciji polifenolnih kiselina (kafena i rozmarinska kiselina) i flavonoidima (eriodiktiol, luteolin, apigenin). Etarsko ulje timijana sadrži kao glavne komponente timol i karvakrol, koji su priznati kao jedinjenja sa snažnom antioksidativnom i antimikrobnom aktivnošću. Takođe potvrđena je jaka antioksidativna aktivnost jednog bifenilnog jedinjenja timijana-3,4,3’,4’-tetrahidroksi-5,5’-diizopropil-2,2’-dimetilbifeni, kao i flavonoida – eridiktiola. Pokazano je da su ova dva jedinjenja potencijalni inhibitori superoksidnog anjona, produkovanog u ksantin/ksantin oksidaza sistemu i mitohondrijalnoj i mikrozomalnoj lipidnoj peroksidaciji. Bifenili, dimeri timola i flavonoidi

izolovani iz timijana pokazuju antioksidativnu aktivnost snažnu poput aktivnosti sintetskog antioksidansa butilhidroksitoluena (BHT). Utvrđeno je da etarsko ulje timijana ima bolje antioksidativno djelovanje od timola samog, što govori da i druge komponente etarskog ulja takođe doprinose antioksidativnoj aktivnosti. U jednoj studiji pratile su se dvije grupe pacova od kojih je jedna grupa konzumirala hranu obogaćenu etarskim uljem timijana. Uočeno je da je ta grupa tokom svog životnog perioda održala značajno veću antioksidativnu aktivnost, kao i ukupni antioksidativni status, u odnosu na drugu grupu koja nije tretirana, kod koje je došlo do značajnog smanjenja aktivnosti antioksidativnih enzima, kao što su superoksid dizmutaza (SOD) i glutation peroksidaza (GP), kao i ukupnog antioksidativnog statusa. Etarska ulja i infuzi timijana i origana su pokazali doznozavisni zaštitni efekat na bakrom izazvanu oksidaciju lipoproteina male gustine (LDL). Pretpostavlja se da zaštitni efekat ulja potiče od karvakrola i timola, dok kada je u pitanju vodeni ekstrakt efikasnost je rezultat velike količine polifenolnih jedinjenja. U jednom istraživanju dvije nedjelje je jedna grupa eksperimentalnih miševa tretirana alkoholom, a druga je pored alkohola uzimala vodene ekstrakte timijana i đumbira. U grupi u kojoj je primjenjivan samo alkohol, u jetri i mozgu je došlo do značajnog porasta nivoa azot monoksida i malondialdehida, kao i značajnog pada ukupnog antioksidativnog kapaciteta. Značajno bolji rezultati su uočeni u drugoj grupi, kako u moždanom, tako i u hepatičkom tkivu. Pokazani detoksikacijski efekti ekstrakata timijana i đumbira mogu biti iskorišćeni da umanje toksično djelovanje alkohola.

ISTINE I ZABLUDE

O MRŠAVLJENJU VITKA LINIJA JE SAN SVAKE ŽENE Ljeto je konačno stiglo! Slojevita odjeća i debele jakne više ne mogu da sakriju posljedice prejedanja tokom dugih, dosadnih i hladnih dana. Mnoge žene susreću se sa istim problemom zvanim „kako se skinuti u kupaci kostim.“ Da bi riješile ovaj problem uglavnom se odlučuju za brze, „djelotvorne“ i rigorozne dijete. One malo upornije uplate mjesečnu članarinu u obližnjem fitnes centru. Prije nego što izaberete način skidanja viška kilograma koji vam najbolje odgovara pročitajte neke najčešće istine i zablude o mršavljenju koje uporno kruže među ženama. TREBA PITI VIŠE OD TRI LITRA VODE NA DAN ZABLUDA: Ne postoji precizan odgovor na pitanje koliko tačno vode treba piti svaki dan, jer to zavisi od pojedinca i njegovog načina života. Iako se najčešće čuje da je preporučena doza osam čaša vode na dan, vašem organizmu možda treba više ili pak manje tečnosti dnevno. To zavisi od toga da li vježbate ili konzumirate namirnice bogate vodom poput voća i povrća ili napitke kao što su obrano mlijeko i sok. Opšte pravilo je da je unos tečnosti u redu ukoliko pijete toliko da tokom dana ne osjećate žeđ, a urin vam je svijetložute boje ili bezbojan. GLADOVANJEM SE NAJBOLJE SKIDAJU KILOGRAMI ZABLUDA: Dijete sa niskim kalorijskim unosom koje često idu znatno ispod vašeg bazalnog metabolizma su neodržive na duži rok. U stvarnosti, dešava se suprotno od onoga šta želite, dolazi do gomilanja kilograma. Kako, pitaćete sada. Jednostavno, osnovni problem je u tome što ovo nijesu zdrave dijete i veoma su teške za držanje. Vaš organizam će stalno biti u stanju nedostatka energije i trošiće dragocjene rezerve i to prvo ugljene hidrate, a kada oni presuše, okrenuće se vašoj mišićnoj masi (bjelančevinama) i mastima (u manjoj mjeri).

Istovremeno, u cilju održavanja života vaš mozak će tražiti način da što prije vrati ono što je potrošeno. Apetit će vam se pojačati, naročito za slatkom i masnom hranom, pa kada najzad krenete ponovo da jedete, vjerujte, poješćete više nego što želite i što vam je potrebno. Tijelo će planski nagomilati nešto masnih naslaga da bi se zaštitilo od nove pojave gladi. TABLETE I PREPARATI ZA MRŠAVLJENJE NIJESU EFIKASNI NA DUŽI ROK ISTINA: Preparati za mršavljenje utiču na centre za glad u mozgu mijenjajući osećaj gladi, pa jednostavno nemate apetit da jedete. Bez obzira na to, vi imate tačno utvrđene dnevne potrebe za kalorijama i izgladnjujete se, a da ta informacija ne stiže do mozga. Vaš ljekar je jedina osoba koju treba da konsultujete u vezi uzimanja ili neuzimanja preparata ili pilula. Postoji, doduše, još jedan popularan ali nimalo zdrav način smanjivanja apetetita, a taj preparat se zove cigareta i nikako ga ne preporučujemo. EKSTREMNO VJEŽBANJE JE JEDINI NAČIN MRŠAVLJENJA ZABLUDA: Razumni gubitak kilograma se postiže kada napravite manje, zdravije promjene u svom životu i to je održivo na duži period. Ovo znači da je najbolje da uvedete redovnu fizičku aktivnost, ali ne u ekstremnoj mjeri. Za početak, dovoljno je da svaki dan imate 25-30 minuta neke aktivnosti primjerene vama, na primjer da šetate, trčite ili vozite bicikl. Što ste „krupniji“ minutaža bi trebala da bude veća, ali u skladu sa vašim fizičkim stanjem. Znači, jedite manje, ali dovoljno da ne budete gladni, a fizičkom aktivnošću potrošite još više i kalorijskim deficitom doći ćete do mršavljenja. AKO IZBACIM „GRICKALICE“ SMRŠAĆU ISTINA: Ovo je tačno, mada ne treba izbaciti sve grickalice, već samo one koje su loše. Mnoge osobe kada ogladne između obroka uzmu ono što im nimalo ne odgovara, slatke/slane, masne i veoma kalorične grickalice koje su bogate zasićenim masnoćama. Da bi „grickali“ zdrave užine, izbacite čokolade, smoki, čips, pržene zanimacije i ostale slane ili slatke industrijske proizvode. Odaberite voće i grickajte do mile volje. PRESKAKANJE OBROKA JE SUPER NAČIN DA SMRŠAM ZABLUDA: Preskakanje obroka je loš način kontrole apetita, jer kada trpimo glad lakše ćemo pretjerati kada opet sjednemo za sto. Svi oni koji preskaču doručak znaju o čemu je riječ. Prejedanje nije mala, nego velika prepreka procesu mršavljenja. Da bi smršali, potrebno je donekle da redukujete kalorije koje obično unosite hranom. Preskakanje obroka vas čini razdražljivim, nemotivisanim, umornim i vaša radna sposobnost opada. Najbolji savjet je da imate tri glavna obroka i dvije užine, raspoređene tako da vam nivo šećera u krvi bude što više ujednačen. Tada nema gladi, pa nema ni prejedanja. OD HLJEBA I UGLJENIH HIDRATA SE GOJI ZABLUDA: Kada se jedu u pravim količinama, ugljeni hidrati ne uzrokuju gojaznost. Primer je, recimo, proteinska Atkinsonova dijeta koja je najpoznatija od dijeta koje ne sadrže ugljene hidrate. U ovoj dijeti osobe mršave ne zato što izbegavaju ugljene hidrate, već zato što imaju ukupni kalorijski deficit, dakle, manje jedu nego što troše. Ni ova dijeta nije preporučljiva jer ukida jednu cijelu grupu namirnica koja inače stoji u osnovi svake zdrave ishrane – žitarice. Jedite žitarice, po mogućnosti integralne, kao i pirinač i hljeb u potrebnim količinama i nećete se ugojiti. Jedino izbegavajte da pržite krompire, jer je to recept za gojaznost.

PZU “Dr Kovačević”

Specijalistička ordinacija za kožne i polne bolesti

NA NOVOJ ADRESI U BUDVI: Ul. Žrtava fašizma broj 56, Podkošljun - (Zaobilaznica) Tel/fax: 033 560 189, Mob tel: 069 603 798, 068 357 269

◆ Kabinet za dermatovenerologiju:

pregled ljekara spec. za kožne i polne bolesti

◆ Kabinet ljekara opšte prakse: pregled ljekara opšte prakse obrada rane male hirurške intervencije davanje injekcija davanje infuzija previjanje

◆ Kućne posjete ljekara spec dermatovenerologa i ljekara opšte prakse ◆ Kućne posjete med.sestre-njega, previjanje, davanje injekcija i infuzija

◆ Kabinet za dermatohirurgiju i dermatološku estetiku:

radiotalasno ukljanjanje bradavica, polnih bradavica, moluski, fibroma, seboroičnih veruka, uz HP analizu anti-aging intervencije hijaluronskom kiselinom ( Revanesse) IPL/laser (trajno smanjivanje broja dlačica, uklanjanje proširenih kapilara na licu i tijelu,uklanjanje hiperpigmentacija-fleka, akni, rejuvenacija) hemijski piling (Neostrata) mikrodermoabrazija ( uklanjanje hiperpigmentacija-fleka, ožiljaka od akni,površinskih bora) radiotalasni lifting lica, vrata i dekoltea mezoterapija lica i tijela bez igle ("no needle") sa laserom vakuum terapija lica i tijela (ubrzavanje metabolizma, limfna aparatna drenaža, preoblikovanje lica i tijela, vakuum terapija podočnjaka i podbratka) ultrazvučna lipoliza kavitacija PRP-autologna platelet rich plasma rejuvenacija

◆ Kabinet za kozmetologiju (licencirani kozmetolozi) (kozmetički tretmani "Murad", "Ella Bache", "Thalgo", "Klapp") (anticelulit programi!)

◆ Kabinet za masažu- reiki terapeut

(reiki-energetske, relaksacione i terapeutske masaže, anticelulit masaže, masaža biljnim pindama, vrućim kamenjem...)

◆ Stručni saradnici:

1. Spec. plastične i rekonstruktivne hirurgije (botox, hijaluron augmentacije,blepharoplastica, mesobotox, zlatne niti, riblja kost, dermoskopija), 2. nutricionista, 3. endokrinolog, 4. alergolog, 5. internista, 6. infektolog, 7. vaskularni hirurg

Pomozimo Vašoj koži, tijelu i duhu da otkriju zdravlje, ljepotu i harmoniju!

Predstavljamo:

JAVNA USTANOVA ZA SMJEŠTAJ, REHABILITACIJU I RESOCIJALIZACIJU KORISNIKA PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI - PODGORICA Javna ustanova za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci Podgorica je ustanova stacionarnog tipa, koja obezbjeđuje psihosocijalnu podršku korisnika, u cilju smanjenja psiho-ﬁzičkih posljedica usljed dugotrajne upotrebe psihoaktivnih supstanci. Javna ustanova za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci osnovana je 2008. godine od strane Skupštine glavnog grada Podgorica, a prve klijente primila je u septembru te iste godine. Do sada je na tretmanu u ustanovi bilo oko 220 klijenata, zavisnika od narkotika, alkohola i kocke. Tretiranje bolesti zavisnosti spada u veoma zahtjevne zdravsteno-psiho-socijalne poduhvate iz više razloga. Prvenstveno, veliki broj zavisnika, naročito u početnim fazama razvoja bolesti, ne želi da riješi problem bolesti zavisnosti, ili je ta želja deklarativna. Takođe, i kad započnu tretman rehabilitacije i resocijalizacije zavisnici imaju različite otpore prema stručnoj pomoći ili se žele riješiti samo posljedica aktivne faze, a ne svog zavisničkog životnog stila. Međutim, tretman u Javnoj ustanovi počiva na principu da oporavak od bolesti zavisnosti ne predstavlja samo uspostavljanje apstinencije, već podrazumijeva promjenu životnog stila, ponašanja, razmišljanja i stavova, što je dugoročan proces. Klijenti se samostalno, ili uz podršku porodice, dobrovoljno prijavljuju za boravak i liječenje u ustanovi. Osnovne programske aktivnosti sprovode se kroz savremene metode rada: psihoterapijsku podršku, grupni i individualni rad sa klijentima, socioterapiju, porodičnu terapiju i radno-okupacionu terapiju. Pomenute aktivnosti sa klijentima obavlja naš stručni tim kojeg sačinjavaju: psihijatar, psiholog, specijalni pedagog, socijalni radnici, radno-okupacioni terapeuti i profesor fizičke kuture. Da bi korisnik uspostavio kvalitetnu apstinenciju neophodno je praćenje njegovog opšteg zdravstvenog i fizičkog stanja. Ovu vrstu pomoći klijentima obezbjeđujemo zahvaljujući saradnji sa Domom zdravlja Podgorica koji je obezbijedio izabranog ljekara za naše klijente, Hitnom medicinskom pomoći, Infektivnom klinikom KCCG i ostalim klinikama i odjeljenjima u okviru KCCG. Aktivnosti klijenata sprovode se u prostorijama oprem-

Aleksandar Radinović ljenim prema visokim standardima. Klijenti su smješteni u dvokrevetnim ili trokrevetnim sobama i obezbjeđena su im sva tri obroka dnevno. Osim prostorija u kojima se rade grupne i individualne terapije, ustanova posjeduje i teren za fudbal, košarku, teretanu, biblioteku i kompjutersku salu. Ustanova može da primi do 60 klijenata. Promjena ranijeg životnog stila, odnosno destruktivnog i autodestruktivnog obrasca ponašanja klijenta odvija se sistemski, organizovano i kontinuirano. Iz tog razloga, rezidencijalni boravak u Javnoj ustanovi traje najmanje 12 mjeseci i sastoji se iz tri faze: adaptacija, rehabilitacija i resocijalizacija. Period adaptacije traje mjesec dana, i u toku tog perioda klijent je u „izolaciji“, tj.

njegov kontakt sa roditeljima i porodicom odvija se preko zaposlenih u ustanovi. U periodu rehabilitacije klijentu su omogućene posjete subotom i nedjeljom i to samo od strane osoba koje klijent navede kao „osobe od povjerenja“, kao i pozivi jednom sedmično. Pola godine nakon početka tretmana testiraju se postignuti rezultati, što znači da su klijentu omogućeni vikend izlasci svake druge sedmice. Nakon toga, slijedi 12 mjeseci nerezidencijalnog tretmana koji podrazumijeva volontiranje i podržavanje novih klijenata. Rehabilitacioni proces podrazumijeva rad na razvijanju klijentovih sposobnosti za zrelo, racionalno ponašanje, kao i za preuzimanje odgovornosti za svoje postupke, odnosno razvijanje klijentovih potencijala za lični rast, kroz mijenjanje navika i eliminaciju neprihvatljivog ponašanja. Pored već pomenutih načina tretiranja klijenata, u ustanovi se radi i po programu „12 koraka“ koji je se u Crnoj Gori primjenjuje od 2006. godine. Taj program obrađuje suštinsko bitnu stvar a to je činjenica da problem nije u drogi već u samom čovjeku. Osoba koja uzima psihoaktivne supstance ima još neki psihički problem koji pokušava da riješi na ovaj način, tako da naš cilj nije samo odvikavanje od droge već i tretiranje problema koji je uzrokovao zavisnost. S obzirom da je narkomanija, od koje pati najveći broj klijenata, hronična recidivirajuća bolest, samo liječenje traje dugo i mora se nastaviti i nakon izlaska iz ustanove. To znači da klijent treba da dolazi na terapije i testiranja u ustanovu i da posjećuje grupe samopomoći kojih trenutno u Podgorici ima dvije. Ukoliko klijent

ispoštuje proceduru i ima autentičnu motivaciju za promjenom moći će da se uklopi u socijalne tokove društva i da nastavi svoj životni put. Proces resocijalizacije u ustanovi odvija se sa ciljem da klijent uskladi svoje ponašanje sa zahtjevima društva, kao i da razvije osjećanja društvene svijesti i samodiscipline. Stručni program koji se sprovodi u ustanovi kreiran je tako da podrazumijeva kompletnu promjenu disfunkcionalnog obrazaca ponašanja klijenata. Shodno tome, sa novim obrascem ponašanja koji više nije destruktivan, klijentu je lakše da se prilagodi i uključi u adekvatno društveno funkcionisanje. Gore navedeno je utemeljeno na pravilnoj organizacionoj strukturi vremena koja je zastupljena u Javnoj ustanovi, a koja klijentima omogućava da dan prilagode utemeljenim zdravim i kvalitetnim obrascima funkcionisanja. Pored programskih aktivnosti, klijentima je omogućeno da prisustvuju što većem broju kulturno-umjetničkih manifestacija. Značajnu saradnju na tom polju ostavrili smo sa Gradskim pozorištem, CNP-om i KIC-om Budo Tomović. Klijenti se, takođe, usmjeravaju na zdrave aktivnosti, kao što su izleti i planinarenja. Sadržaj akcija uglavnom je usmjeren na podizanje svijesti javnosti da problem bolesti zavisnosti ne treba skrivati i da se radi o bolesti koja se uspješno tretira. U cilju omogućavanja klijentima da poboljšaju socijalnu interakciju i uđu u društvene tokove često organizujemo sposrtske turnire, muzičke događaje i svečana okupljanja. Nakon završenog cjelokupnog tretmana ustanova ne

Na početku rada ustanove definisana je cijena tretmana koja iznosi 1000 eura mjesečno za državljane Crne Gore, a 1500 eura za strane državljane. Tokom prve godine rada ustanove u njeno finansiranje učestvovalo je tadašnje Ministarstvo zdravlja, rada i socijalnog staranja i Glavni grad podgorica. Nakon godinu dana podrška pomenutog ministarstva prestaje, tako da ostaje samo Glavni grad Podgorica koji sada finansira dvije trećine pomenute cijene boravka u ustanovi, a klijenti jednu trećinu u iznosu od 333 eura. Trenutno smo u procesu pronalaženja modela finansiranja sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja, odnosno mogućnost njihovog učestvovanja u pružanju pomoći ustanovi da bi se cijena koju plaćaju klijenti još više snizila.

CENTAR ZA ŽENE ZAVISNICE OD PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI Javna ustanova za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih suspatanci Podgorica je u saradnji sa nadležnim Sekretarijatom za socijalno staranje i Kancelarijom za prevenciju narkomanije Glavnog grada, a u partnerstvu sa Zajednicom opština Crne Gore, Opštinom Nikšić, Opštinom Tivat i NVO “4 Life“, izradila projekat za izgradnju Centra za žene zavisnice od psihoaktivnih supstanci. Evropska komisija je odobrila ovaj projekat i u njegovom ﬁnansiranju učestvuje sa 62%. Ostatak ﬁnansijskih sredstava obezbijedila je Vlada Crne Gore i Glavni grad Podgorica. Saradnici na ovom projektu su kancelarije za prevenciju narkomanije iz Tivta, Danilovgrada, Nikšića, Cetinja i Kotora, kao i NVO „Preporod“ iz Nikšića. Ovaj projekat, pored izgradnje objekta, podrazumijeva i niz drugih aktivnosti, kao što su izrada situacione analize, osnivanje SOS linije za zavisnike i zavisnice (koja je već u funkciji i dostupna je sa svih mobilnih mreža u Crnoj Gori na broj 0800 82 000), izradu stručnog programa namijenjenog zavisnicama, uspostavljanje saradnje sa terapijskim zajednicama iz okruženja, organizaciju četiri okrugla stola, periodičnu prezentaciju projektnih rezultata, organizovanje dvije konferencije za novinare. Predviđeni period implemetacije projekta je 18 mjeseci. Centar za žene biće izgrađen po najsavremenijim standardima u okviru Javne ustanove, kao poseban objekat i posebna cjelina, uz korišćenje postojećih administrativnih kapaciteta, a uz upošljavanje novih stručnih lica za rad sa zavisnicama.

prekida kontakt sa klijentima, već i dalje ostaje sigurno okruženje u kojem oni uvijek mogu pronaći razumijevanje i koristan savjet za održavanje kvalitetne apstinencije. Veoma smo ponosni na činjenicu da pojedini naši klijenti nastave sa školovanjem i profesionalnim usavršavanjem nakon uspješno obavljenog tretmana u našoj ustanovi, a većina njih se uspješno zaposli. Klijentim koji svojim primjerom pokažu uspješnost i kvalitet u oporavku omogućen je volonterski rad u ustanovi. Kako je izrađivanje radnih navika jedan od pozitivnih obrazaca koji se želi formirati u Javnoj ustanovi Podgorica, u okviru radno-okupacione terapije klijenti se bave: ambijentalnim uređenjem kruga ustanove, radovima u plasteniku i vinogradu, obradom drveta i pčelarstvom. Takođe, dio okupacione terapije čini i art-terapija (slikaraska radionica) koji vodi akademski slikar Vojislav Rabrenović. Ovaj vid ekspresije trenutnih osjećanja i dešavanja pomaže klijentima da kroz slikanje i kreativnost izraze svoja stanja, i rade na prikazivanju emocija.

Projekti koje relealizuje Javna ustanova Podgorica Javna ustanova za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci- Podgorica je potpisivanjem partnerstva sa UNDP-em unaprijedila sadržaje radno-okupacione terapije, kao jednog od segmenata tretmana u Javnoj ustanovi. Ova aktivnost omogućena je kroz projekat „Unapređenje usluga rehabilitacije (radno-okupaciona terapija) i resocijalizacije“ koji je dio šireg projekta „Reforma sistema socijalne i dječje zaštite unapređenje socijalne inkluzije IPA 2010“, koji sprovodi kancelarija UNDP-ja u Crnoj Gori u partnerstvu sa UNICEF i Ministarstvom rada i socijalnog staranja. Ovaj projekat finansira Evropska unija posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. Sadržaji radno okupacione terapije unapijeđeni su novim radionicama za uzgoj pčela i vrcanje meda, stolarskom radionicom

i radionicom za umjetničku obradu drveta. Ovi sadržaji su prepoznati kao višestruko korisni za naše klijente, jer im omogućavaju sticanje novih vještina, discipline u radu, i obnavljaju ili nadograđuju radne spsobnosti. Cilj je osbosobljavanje klijenata, kako bi im i tržište rada bilo dostupnije, a njihova konkurentnost veća. Naša ustanova je nedavno okončala realizaciju projekta „OTVORI OČI – TI BIRAŠ“ koji je namijenjen srednjoškolcima u cilju prevencije bolesti zavisnosti. Sredstva za realizaciju ovog projekta obezbijeđena su putem Konkursa Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću 2013. godine. Osnovna aktivnost projekta bila je edukacija učenika prvih razreda srednjih škola od strane stručnih lica iz JU Podgorica o problemima koji mogu dovesti do razvoja bolesti zavisnosti kao i mehanizmima zaštite i načinima za razvijanje kapaciteta za odupiranje iskušenjima u vrlo specifičnoj fazi razvoja kao što je adolescencija. Opšti cilj plana i programa „OTVORI OČI - TI BIRAŠ“ je uticaj na srednjoškolce koji pokreće životna priča bivših zavisnika, i izlaganja stručnih lica zaposlenih u JU Podgorica kako bi se doprinijelo odabiru životnog puta sa zdravim i konstruktivnim životnim obrascima. Pored navedenih, aktivnost predviđena planom i programom bila je i pružanje informacija predstavnicima Kancelarija i nastavnom kadru o mogućnosti tretmana za sve oblike bolesti zavisnosti na području Crne Gore i okruženju, uključujući i informacije o tretmanu u JU Podgorica. Zbog obimnosti projekta, tj. velikog broja učenika koji pohađaju prve razrede srednjih škola, a koji su direktna ciljna grupa, previđena je realizacija projekta i u narednoj školskoj godini. Realizacija I faze izvršena je u drugom polugodištu školske 2014. godine, i obuhvatila je 22 škole u svim regijama Crne Gore. Projekat je u prvoj fazi obuhvatio određeni broj škola sa područja Podgorice, Cetinja, Nikšića, Bara, Budve, Ulcinja, Berana i Bijelog Polja. Aleksandar Radinović, direktor

BOLEST ZAVISNOSTI

I PORODICA Dr Ljubinko Kaluđerović, psihijatar-narkolog JU za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci, Podgorica

Bolest zavisnosti nije samo povezana sa pojedincem kojeg pogađa, već i sa cijelom njegovom porodicom, zbog čega veoma često kažemo da je zavisnost porodična bolest. U tekstu koji slijedi razmotrićemo uzročno-posljedične veze između bolesti zavisnosti i porodice, koje su mnogoslojne i čiji se pravac djelovanja stalno mijenja. Kada govorimo o riziku od pojave neke bolesti, treba uzeti u obzir i nasljedni faktor. Kod svakog čovjeka postoje predispozicije za razvoj neke bolesti. Istraživanja su pokazala da djeca alkoholičara imaju veći rizik za razvoj alkoholizma od ostalih. Često se sjetim jednog mog zapadnog kolege koji je u jednoj prigodnoj situaciji odbio da popije simboličnu dozu alkohola. Kada sam ga diskretno upitao za razlog, on je naveo „spornu genetiku“. Ispričao mi je da su mu djed i otac bili alkoholičari i da zbog predispozicije za formiranje zavisnosti, nikada nije konzumirao alkohol. Prateći epidemiju narkomanije u zemljama u tranziciji, posljednjih 20-ak godina primjećivala se paralela između djece heroinskih zavisnika i njihovih očeva koji su često bili alkoholičari. Veoma je vjerovatno da je ova povezanost patologija prouzrokovana ne samo genetikom, već i kopiranjem modela ponašanja. Ponašanje roditelja je djeci uzor koji treba slijediti. Ukoliko je otac alkoholičar, dijete često prihvata takav model ponašanja i vidi alkohol ili neku drugu supstancu kao način da se „opusti“, pobjegne od problema ili možda od samog sebe. Roditelji takođe često šalju dvostruke poruke, tj. istovremeno poručuju dvije kontradiktorne stvari. Na primjer, otac dok

kritikuje svoje dijete zbog konzumiranja narkotika, pije ili je već u alkoholisanom stanju, ili roditelj koji je strastveni pušač, u trenutku kada sa zadovoljstvom uvlači dim, govori adolescentu da je „pušenje najveće zlo“. U porodicama se stiče bazična fizička i emocionalna sigurnost. Postoje određeni tipovi porodica u kojima je mnogo veći rizik od formiranja zavisnosti kod djece. U praksi ponekad srijećemo 3-4 pa i više članova jedne porodice koji su zavisnici. Iz razorenih ili disfukcionalnih porodica (nedostatak jednog člana, bolest) djeca bježe i pokušavaju da na ulici kompenzuju osjećaj nesigurnosti, kao i da ostvare pripadnost. Liberalne porodice imaju slab nadzor nad djecom. Djeca iz takvih porodica ranije počinju da izlaze i da ostaju duže napolju. U porodicama koje imaju prezaštitnički odnos prema djeci, djeca dobijaju što god požele, često nezavisno od finansijskih mogućnosti roditelja. U takvim porodicama djeca se ne uče radu i odgovornosti, a dolazi i do razvoja hedonizma kod djece. Roditelji pokušavaju da umjesto djece završavaju sve obaveze, uključujući i one u školi. U Crnoj Gori je ovakav tip vaspitanja često prenaglašen, pa imamo vaspitanje po tipu „jedinca“. Znajući istorijsku i kulturološku osjetljivost prema muškoj djeci u Crnoj Gori, ovo često zna da stvori probleme. Tako dolazi do slučajeva da u porodicama imamo kćerke koje su samostalne, profesionalno ostvarene i uspješna i „jedince“ koji su dosta neodgovorni, lijeni, slabo ili srednje obrazovani i imaju hedonistički pogled na svijet ne želeći da rade i zarađuju za sebe.

Kombinacija više navedenih faktora povećava rizik od formiranja bolesti zavisnosti kod djece. Potrebno je naglasiti da ovo ne znači da će obavezno doći do razvoja bolesti zavisnosti. Često u praksi vidimo da neko od djece koje se podizalo u nepovoljnim uslovima u jednoj porodici postane zavisnik, dok druga djeca to izbjegnu. Ponekad djeca heroinskih zavisnika krenu drugim putem i postanu uspješni sportisti ili akademski građani. U porodici se formira i gradi ličnost, zato svaki roditelj treba da razgovara sa svojim djetetom i da ga sasluša. Veoma je bitno da roditelj zna s kim se dijete druži, kao i gdje provodi slobodno vrijeme. Porodica je ta koja je dužna da nauči dijete da kaže „ne“ u određenim situacijama. Govoreći o faktorima koji utiču na formiranje bolesti zavisnosti, ne smijemo zaboravljati i na ličnu odgovornost svakog pojedinca. Svi mi snosimo odgovornost i plaćamo za loše procjene, nepravilne odluke i postupke. Naš život zavisi od odluka koje donosimo, počev od toga kako prelazimo ulicu, vozimo automobil, biramo profesiju ili bračnog druga. Tako pojedinac koji donese odluku da ne želi da proba narkotike, ne može postati zavistan od njih. Veliki broj ljudi zbog svojih čvrstih stavova nijesu postali zavisnici. Takođe, treba se podsjetiti i farmakoloških karakteristika narkotika. U svojoj praksi imao sam pacijenta koji je postao heroinski zavisnik u šestoj deceniji života. Smatrao je da „sve u životu treba probati“. I nažalost skupo je platio „tu probu“. Tolstoj je napisao: „Sve srećne porodice liče jedna na drugu, a svaka nesrećna, nesrećna je na svoj način“. Ipak, sve porodice koje imaju zavisnike u aktivnoj fazi slične su u svojoj tuzi i patnji. Zamislite na trenutak osjećaj roditelja koji su sa strepnjom pratili trudnoću, sa radošću dočekli rođenje djeteta, bili srećni zbog prvih koraka i riječi, uzbuđeno pratili djetetov odlazak u školu, a na kraju morali da priznaju da je dijete u autodestruktivnom haosu sa neizvjesnom perspektivom. Roditelj koji to doživi u stalnom je strahu za život svog djeteta. Možete samo zamisliti patnje roditelja koji se umoran vraća sa posla i razmišlja koga će i šta će zateći u stanu. Upravo zbog toga neophodno

je razmotriti uticaj bolesti zavisnosti na funkcionisanje porodice. Roditelji obično prvo negiraju problem. Poslije priznanja da problem postoji postavljaju sebi uobičajena pitanja: zašto se to njima desilo, ili, da li su oni krivi? Veoma često javi se panika kod roditelja. Roditelji imaju različite stavove zbog čega se to desilo i međusobno se optužuju. Ovo samo dodatno komplikuje situaciju jer u takvom konfkiktu, manipulacijama i psihološkim igrama zavisnik se osjeća ko riba u vodi, tj. pronalazi opravdanje za svoje postupke. Majke uglavnom zauzimaju zaštitničku poziciju, dok se očevi izoluju. U pojedinim situacijama očevi se i fizički odvajaju provodeći manje vremena kod kuće ili odlazeći na selo. Ostala djeca u porodici vide da se oko brata ili sestre koji su zavisni „sve vrti“, tako da narkomaniju i stvaranje problema doživljavaju kao način skretanja pažnje na sebe. Nalazeći se pod stalnim stresom, roditelje pogađaju psihološki, psihijatrijski, kao i psihosomatski problemi. Nekada zavisnici produžavaju agoniju zavisnosti zbog saosjećajnog roditelja ili žene, koji mu daju novac za drogu da ne bi gledali patnje zavisnika, ili to rade „zbog mira u kući“. U praksi sam imao slučaj da je majka unijela drogu u stacionar, jer joj je sin prijetio da će napustiti liječenje ukoliko to ne uradi. Porodice zavisnika često gube kompas i ne mogu racionalno da rasuđuju. One postaju zavisne od zavisnika, odnosno kozavisne. Kozavisnost je patološko stanje koje se razvija kod zavisnicima bliskih osoba. To je situacija u kojoj emotivni život, ponašanje i odluke zavise od bolesti bliske osobe. Radeći u rehabilitacionom centru nailazio sam na slučajeve da roditelji klijenata zovu svakodnevno mjesecima, svjesni da se kod njima drage osobe ništa ne može promijeniti u tako kratkom vremenskom periodu, ali ne mogu da se izbore sa svojom anksioznošću. Zbog toga je osobama koje su bliske zavisniku potrebno postaviti granice tj. ograničiti njihov uticaj. Porodici je, kao i zavisniku, potrebna profesionalna pomoć i podrška. Nekada promjene u cjelokupnom porodičnom sistemu počinju od promjena stavova i ponašanja roditelja i supružnika zavisnika. U rehabilitacionom centru na Kakarickoj gori uporedo sa radom sa zavisnicima sprovodimo i porodičnu terapiju. Takođe, u Podgorici se jednom nedjeljno održavaju sastanci Nar-Anon grupe samopomoći za članove porodica zavisnika.

AG R E S I JA KOD NAS Piše: prof. dr Mirko Peković, neuropsihijatar

Posljednjih godina razne forme agresije u Crnoj Gori poprimaju alarmantne dimenzije. From je govorio da postoje dvije osnovne forme ekspresije agresije - jedna je maligna forma, urođena, korisna i konstruktivna, jer omogućava čovjekovo funkcionisanje i življenje. Ona podrazumijeva bezbroj djelatnosti, kakvo je čak i stvaralaštvo, i razne druge oblike duhovnog tvoraštva, koje idu sa invencijom i talentom. Druga forma agresije naziva se naučena ili stečena agresija, koja se tokom života nauči u porodici, školi i drugim socijalnim institucijama. Ta forma agresije je najopasnija pošto je direktno usmjerena protiv drugih ljudi, objekata i slično, a dovodi do pogibija, rušilaštva... Svi ratovi, a njih je do sada bilo bezbroj, izraz su, odnosno posljedica maligne (naučene) agresije. Dvije najbolnije i najtragičnije forme ekspresije agresije u Crnoj Gori posljednjih godina, odnosno decenija su u porastu. Radi se o samoubistvima (suicid) i ubistvima (homicid). Tako se, primjera radi, u posljednjoj deceniji kod nas dogodilo prosječno 120-130 samoubistava godišnje. Preračunato u takozvani indeks samoubistava, to iznosi preko 20 osoba na stotinu hiljada što, prema evropskim standardima, pripada visokoj stopi samoubistava i veoma velikom riziku tog vida sociomedicinske patologije. Ta forma agresije može imati u pozadini brojne okolnosti od kojih najmanje polovina predstavlja znakove

psihopatološkog i tjelesnog poremećaja. Motivi ostale polovine samoubistava su nepsihotičkog karaktera, ali često puta granični, ili se radi o nekim situacionim i stresnim okolnostima, odnosno neprijatnom životnom iskustvu. Socijalne turbulencije i emocionalne traume koje ih prate, naročito tranzicioni proces, nose veoma veliki naboj i suicidalnu žaržu na našim prostorima, a i šire. Ratna dešavanja i njihove sekvele, neminovni su provokatori i vidni faktori suicidnog rizika. Nije uzalud Somogi rekao: „Samoubistvo je seizmograf, koji nas upozorava na teluričke potrese u temeljima društva“. Kulminacija agresije, njena brutalnost i tragika, ispoljavaju se kod ubistava. Ubistva su u Crnoj Gori posljednjih godina u porastu. Statistika govori da se od 12 do 15 ubistava dogodi svake godine kod nas. Ginu, mahom, mladi ljudi koji su život tek započeli. Prošlogodišnje dvostruko ubistvo u Baru i skorašnja u Podgorici više su nego alarmantna opomena i apel da je nešto „trulo u državi Danskoj“.

Više je razloga, odnosno uzroka za porast ubistava kod nas, to jest za ispoljavanje takve forme agresije. U osnovi, dva su standardna razloga - čovjek (njegova ličnost - svojstva i crte) i oružje (njegova enormna i laka dostupnost u Crnoj Gori). Uz to, zna se da još dobrim dijelom naš mentalitet ima neka epska obilježja. Podrazumijeva se da su ona tražila hrabrost od muškaraca, koja se naravno oružjem, a i srcem dokazivala. Ranije se vjerovalo da je muškarac ovdje oduvijek živio od oružja i za oružje. Vjekovni ratni ambijent i nepovoljne istorijske okolnosti stvorile su mitsku predstavu i kult o oružju, njegovoj vrijednosti i upotrebi (zloupotrebi) kod Crnogoraca. Dostupnost vatrenog oružja i njegova zloupotreba naročito je porasla u Crnoj Gori nakon ratnih dešavanja na prostorima bivše Jugoslavije. Takođe, stresne okolnosti, traumatska i negativna iskustva, stvorili su nesigurnost pojedinca, pa i dio opšte populacije, dovodeći do brojnih psihopatoloških i sociopatoloških fenomena i poremećaja koji su pogodovali lakšem posezanju za oružjem i „stavljanjem prsta na oroz“. Tranzicioni proces urušio je prethodni vrednosni sistem, a novi nije formiran, što se može shvatiti kao forma opšte frustracije i konflikata, koje posebno „situira“ ekonomska kriza, koja može da generiše i psihičke krize i aktivira razne konflikte i komplekse koji su postojali još od ranije i nijesu na adekvatan način razriješeni. Uz to, eksterni konflikti generisani nezaposlenošću mladih i nenuđene izvjesnosti rješavanja nagomilanih socijalnih problema i konflikata, podloga su za stvaranje kolektivnih neuroza sa visokim nabojem povišene emotivnosti i psihičke napetosti, agresiviteta i potrebe za njegovim pražnjenjem.

Živimo u vremenu kada se malo vrednuju tradicionalne (dokazane) i etičke vrijednosti, rad (kod Japanaca postoji kult rada), solidarnost i empatija. Čile autoriteti pojedinca i porodice, čak se i autoritet države mnogo ne poštuje. Čini se da je nastao svojevrsni interegnum, međuprostor za razne forme socijalne i mentalne patologije. Aktuelni društveni kontekst kao da je utrnuo za naznačene forme društvene stvarnosti i njene ozbiljne konsekvence po našu zajednicu. Zapravo, naše društvo slabo i kasno reaguje na ovakve vidove sociomedicinske patologije, što je nenadoknadiva greška kada se zna da smo mi mala populacija kod koje i jedan život (čovjek) zlata vrijedi. Činjenica je, takođe, da se u Crnoj Gori nedovoljno poklanja pažnja mentalnom zdravlju, pogotovo njegovoj profilaksi, rehabilitaciji i resocijalizaciji oboljelih. Moderne zemlje, njihovo društveno ustrojstvo, svoju etičnost i demokratičnost mjere aktivnostima unapređenja i zaštite mentalnog zdravlja svoje populacije.

PARODONTALNI

DŽ E P Piše: dr Rade Mrdak, ordinacija Apolonia, Podgorica Paradontalni džep nastaje usljed razaranja potpornog aparata zuba i kosti, a posljedica je uznapredovale paradontopatije. Paradontalni džepovi se javljaju isključivo u toku parodontopatije i njen su najvažniji znak. Paradontalni džepovi su patološke promjene u obliku džepa nastale produbljivanjem gingivalnog sulkusa usljed razaranja parodontalnih tkiva. Epidemiološke studije u svijetu pokazuju da paradontopatije spadaju u najčešća oboljenja kod ljudi. Gotovo da nema osobe iznad 30 godina koja nema neki vid paradontopatičnih promjena na jednom ili više zuba. Kod osoba starijih od 45 godina, razlog vađenja preko 60% zuba je paradontopatija, a ne karijes kako se obično misli. Opšteprihvaćena je definicija da je parodontopatija kompleksna multifaktorijalna infekcija komplikovana inflamantornim odgovorom domaćina. Glavni etiološki faktor praktično svih oblika parodontopatije je dentalni plak. Potporni aparat zuba sadrži nekoliko vrsta vlakana: kolagena vlakna, elastična i retikulinska vezivna vlakna i Šarpejeva vlakna koja su veoma važna za funkciju zuba i očuvanje zuba u vilici. Sva ta vlakna sadrže u sebi hijaluron kao gradivni sastojak, pa je za obnavljanje potpornog aprata i vlakana neophodna hijaluronska kiselina. Parodontalni džep nastaje kao rezultat dejstva bakterijskih toksina i javlja se između kosti i korjena zuba.

Na razvoj bolesti utiču sistemski faktori (imuni sistem organizma, stres, pušenje, droga, starost, ishrana, šećerna bolest) i lokalni faktori (položaj i oblik zuba, kamenac, prisustvo velikih plombi). Pušenje dovodi do egzercerbacije (ponovnog javljanja) parodontopatije i nepovoljno utiče na efekte liječenja. Glavni simptomi paradontopatije su: zapaljenje gingive, ogoljenje korjena zuba, parodontalni džepovi, gnoj u džepovima, subgingivalni konkrementi, labavljenje zuba i migracija zuba.

Parodontalni džep prepoznajemo po tome što su desni crvene, otečene i sa izraženim krvarenjem na provokaciju izazvanu, na primjer, pranjem zuba. U pojedinim slučajevima javlja se bol koji se manifestuje u svim pravcima. Kod bolesnika se javlja osećaj stranog tijela kao i osećaj da je zub, u čijem nivou je prisutan džep, viši od ostalih. Ukoliko se uperi mlaz vazduha na mjesto paradontalnog džepa dolazi do odvajanja ivice desni od zuba jer

je pripoj gingive na zub uniĹĄten. Ako se na gingivu u predjelu parodontalnog dĹžepa izvrĹĄi pritisak prstom, javiÄ&#x2021;e se gnoj. U daljem toku bolesti, na mjestu parodontalnog dĹžepa dolazi do klaÄ&#x2021;enja zuba ili njihovog kretanja (migracije). Tek poĹĄto se formira parodontalni dĹžep mogu nastati i subgingivalni konkrementi. To su tvrde, crne naslage koje vire ispod upaljene gingive i Ä?vrsto su priljubljene uz zub koji leĹži u parodontalnom dĹžepu. Nastaju mineralizacijom dentalnog plaka. Tamnije su boje od zubnog kamenca jer sadrĹže jedinjenja gvoĹžÄ&#x2018;a koja su osloboÄ&#x2018;ena iz eritrocita. Izuzetno su tvrdi i vrlo teĹĄko se odvajaju od povrĹĄine zuba, jer oÄ?vrsnuli dentalni plak (konkrement) ulazi u neravnine zuba na povrĹĄini cementa. Paradontalni dĹžep moĹžemo otkriti sondiranjem i rendgenografijom. Sondiranje je najsigurniji naÄ?in otkrivanja paradontalnog dĹžepa koje se obavlja pomoÄ&#x2021;u posebne parodontalne sonde na Ä?ijem vrhu se nalazi graduisana kuglica koja sluĹži za lakĹĄe oÄ?itavanja dubine dĹžepa. Rendgenografija predstavlja samo pomoÄ&#x2021;no sredstvo u otkrivanju parodontalnih dĹžepova. LijeÄ?enje parodontopatije obuhvata konzervativne i hirurske metode. Konzervativni pristup ima nekoliko faza. Prva faza podrazumjeva uklanjanje zubnog plaka i zubnog kamenenca, te obuÄ?avanje pacijenata za pravilno pranje zuba, koriĹĄÄ&#x2021;enje pomoÄ&#x2021;nih sredstava kao i upotrebu raznih medikamenata. Druga faza lijeÄ?enja oboljelih od parodontopatije sastoji

se u djelovanju na parodontalne dĹžepove sa ciljem da se oni smanje ili uklone. SuĹĄtina djelovanja na parodontalne dĹžepove sastoji se u uklanjanju patoloĹĄki izmjenjenog tkiva parodoncijuma. Uklanjanje ovog tkiva vrĹĄi se za to specijalizovanim instrumentima, a sam postupak naziva se kiretaĹža ili obrada parodontalnih dĹžepova. Ukoliko je potrebno vrĹĄe se i hirurĹĄke intervencije, tj. hirurĹĄko uklanjanje nekih anomalija gingive koje dovode do nastanka i napredovanja parodontopatije. TreÄ&#x2021;a faza lijeÄ?enja oboljelih od parodontopatije odnosi se na uspostavljanje povoljnih meÄ&#x2018;uzubnih odnosa i ne obavlja se kod svih pacijenata. Ova faza lijeÄ?enja podrazumjeva primjenu raznih metoda kao ĹĄto su bruĹĄenje zuba, ortodonske, hirurĹĄke i protetske mjere. Po zavrĹĄetku lijeÄ?enja oboljelih od parodontopatije neophodne su redovne kontrole, pogotovo u prvoj godini. Kontrolni pregledi se u poÄ?etku obavljaju svakog mjeseca, a kasnije se ponavljaju na dva do tri mjeseca. Tokom baziÄ?ne terapije bolesnici se uÄ?e odrĹžavanju oralne higijene. U toku Ä?itavog procesa lijeÄ?enja neophodno je stalno motivisati pacijente i napominjati ih da Ä&#x2021;e, ukoliko ne odrĹžavaju oralnu higijenu na zadovoljavajuÄ&#x2021;i nivo, doÄ&#x2021;i do ponovne pojave bolesti. U sklopu terapije mogu se primjeniti i hirurĹĄki zahvati na gingivi. Cilj ovih zahvata je uspostavljanje dobrog pripoja gingive za cement zuba Ä?ime se spreÄ?ava dalje ĹĄirenje parodontalnih dĹžepova.

/2$).!#)*! :! /0Ă&#x2020;45 34/-!4/,/')*5 ) /2!,.5 ()252')*5

APOLONIA

APOLONIA P O D G O R I C A

TridesetogodiĹĄnje iskustvo i profesionalan pristup pacijentima omoguÄ&#x2021;ava primjenu savremenih procedura iz svih oblasti stomatologije, uz primjenu dijagnostike i materijala koji prate svjetske standarde. t 03"-/" )*363(*+" * *.1-"/50-0(*+" t &45&54," 450."50-0(*+" t .0#*-/" * '*,4/" 1305&5*," t 0350%0/$*+" t ,0/;&37"5*7/" 450."50-0(*+" t 1"30%0/50-0(*+" t %+&Ć&#x17D;*+" 450."50-0(*+" t %*(*5"-/" 3"%*0(3"'*+" Kao potpuno NOVU proceduru nudimo Vam i primjenu CGF-a (Concentrate Grow Factor) kojom na licu mjesta izdvajamo derivate iz Vase krvi i aplikujemo ih direktno na mjesto intervencije Ä?ime se: t Ubrzava zarastanje tkiva t Smanjuje moguÄ&#x2021;nost infekcije i bola t OnemoguÄ&#x2021;ava pojava alergijskih reakcija

Ugradnja najpoznatijih svjetskih implantata

Mini implantati za stabilizaciju proteze

0ODGORICA s .JEGOĂ?EVA s 4EL % MAIL ORD APOLONIA T COM ME

Digitalni rentgen aparat

HIV, SIDA/AIDS - PITANJA I ODGOVORI II Prof. dr Bogdan Pajović Prof. dr Bogdanka Andrić KOJI VIDOVI INTIMNOG KONTAKTA MEĐU OSOBAMA NOSE OPASNOST OD ZARAZE A KOJI NE? NAJSIGURNIJE JE AKO SEKSUALNI PARTNER NIJE NOSILAC VIRUSA, NITI JE OBOLIO OD SIDE! POLJUBAC USTA U USTA: Uglavnom su praćeni razmjenom pljuvačke. Pljuvačka je tjelesna tečnost, ali prenošenje virusa na taj način, ima samo teoretski značaj (prema nekim istraživanjima, potrebna je razmjena oko 12 litara pljuvačke, da bi se prenijela značajna količina virusa). Ali, ovi poljupci mogu biti praćeni malim krvarenjima, što može predstavljati dodatan rizik za prijenos infekcije.

PRIRODNI TOK HIV INFEKCIJE

PGL Akutni HIV sindrom

Asimptomatska HIV infekcija

Konstitucionalna bolest

Dermatološke manifestacije

Neurološke manifestacije

Gastroenterološke manifestacije

Plućne manifestacije

ostalo

Nakon uspostavljene primarne infekcije, replikacije virusa i viremije. viremije. Diseminacija virusa u organizmu i afekcija limfatič limfatičnih organa.

HETEROSEKSUALNI ODNOS: Virus se može prenijeti, posebno u slučaju čestog mijenjanja partnera. Svi vidovi seksualnog kontakta su opasni (vaginalni, analni, oralni), zbog miješanja sjemene tečnosti muškarca sa tjelesnim tečnostima žene (vaginalni sekret, krv iz zida rektuma, pljuvačka), kao i zbog ulaska potencijalno zaražene sjemene tečnosti muškarca u organizam žene. HOMOSEKSUALNI ODNOS: Rizičan je (što je jedan od prvih zaključaka o ovoj zarazi). Rizik postoji kako za odnos između dva muškarca, tako i za odnos između dvije žene, ukoliko je jedan od partnera zaražen HIV-om. Zaražena partnerka ne smije dozvoliti da njena menstrualna krv, vaginalni sekret ili stolica, prodru u tijelo druge žene preko usta, vagine ili ranice na koži. ORALNO-GENITALNI I ORALNO-ANALNI KONTAKT: Nose rizik od infekcije sa HIV-om. UPOTREBA MEHANIČKIH SREDSTAVA ZA SEKSUALE POTREBE : Ukoliko ih koristi samo jedna osoba, nema opasnosti od zaraze. Ukoliko sredstvo koristi više osoba, rizik raste sa porastom broja osoba koje ga koriste. SEKSUALNI ODNOS SA HEMOFILIČAREM: Danas se smatra nerizičnim, iz razloga što se svi preparati krvi kontrolišu na prisustvo HIV-a, tako da se ova kategorija mogućih seksualnih partnera posmatra u okviru navedenih oblika polnih odnosa i kao seksualni partneri bez specifičnih stanja i oboljenja.

Simptomatska HIV infekcija

KADA TREBA POSUMNJATI NA ZARAŽENOST HIV-om? Praktično, najveći broj zaraženih i nakon više godina od infekcije je u dobrom opštem stanju i bez simptoma bolesti. Za to vrijeme, virusi uništavaju T-limfocite, odnosno imunitet zaraženog, ali ne u tolikoj mjeri da bi se pojavili simptomi i znaci infekcije. Ponekad se može javiti stanje slično gripu ili infektivnoj mononukleozi, koje traje kratko i spontano se povlači. AKUTNI HIV SINDROM Ako je prisutan, počinje 3 – 6 nedjelja nakon primarne infekcije. Može se manifestovati kao akutni sindrom sličan infektivnoj mononukleozi, gripu, seroznom meningitisu kod 50 – 75% inficiranih. Bolest traje 2 – 3 nedjelje i spontano prolazi. Sindrom se često naziva i “bolest serokonverzije”. U ovoj fazi, nivo virusa u krvi je nizak, jedino antitijela otkrivaju njegovo prisustvo. KOJI SU SIMPTOMI I ZNACI AKUTNOG HIV SINDROMA?

Nespecifični su, nastaju naglo i traju 2 nedjelje, obuhvataju:

MEHANIZMI NASTANKA OPORTUNISTIČ OPORTUNISTIČKIH INFEKCIJA

OPŠTE SIMPTOME: - povišenu temperaturu (38 – 40 st.C) - uvećane limfne žlijezde, moguće i slezine - bolovi u mišićima i zglobovima, zamor PROMJENE NA KOŽI I SLUZNICAMA: - ulceracije u usnoj duplji, jednjaku, anusu, penisu - egzantemi (različite lokalizacije i kvaliteta) GASTROINTESTINALNE POREMEĆAJE: - mučnina, povraćanje, proliv, gubitak apetita, mršavljenje - rijetko: hepatitis, pankreatitis RESPIRATORNE POREMEĆAJE: - gušobolja - suvi, nadražajni kašalj, sasvim rijetko pneumonija NEUROLOŠKE POREMEĆAJE: - glavobolja ( retrobulbarna) - rijetko: meningitis, encefalitis, oštećenja perifernih nerava, Guillan-Barre syndrom. LABORATORIJSKE POREMEĆAJE: - početni pad ukupnih Le, - smanjuje se nivo određenih limfocita (CD4+) - smanjenje trombocita, eritrocita (anemija) - povećanje aktivnosti serumskih transaminaza OPORTUNISTIČKE INFEKCIJE: - zbog pada CD4+T limfocita, značajnih za odbranu organizma, mogu se razviti oboljenja,sa uzročnicima koji ne izazivaju oboljenja u osoba zdravog imunološkog statusa. - Kandidijaza (usne šupljine i jednjaka), bolno gutanje i žvakanje. KOJE SU KARAKTERISTIKE ASIMPTOMATSKE HIV INFEKCIJE? SIDA je bolest sporog toka, može proći nekoliko mjeseci ili godina (pa i preko dvije decenije) od trenutka infekcije, dok se bolest ne javi. Tokom 6 godina nakon infekcije, bolest se razvije u 5 – 30% inficiranih. Asimptomatska faza odgovara inkubacionom periodu (prosječno traje 10 godina). U ovoj fazi nema kliničkih simptoma bolesti. Eventualno, generalizovana perzistentna adenopatija (PGL). Uvećane limfne žlijezde u dvije ili više neingvinalnih regija, koje traju duže od tri mjeseca, treba da ukaže na eventualnu infekciju sa HIV. Još uvijek je nepoznanica, zašto neka opsoba oboli ranije, a druga kasnije, kao i zašto jedna osoba ima izraženije, a druga blaže simptome bolesti. Smatra se da to zavisi od predhodnog opšteg stanja organizma, imunog sistema I broja I infektivnosti virusa kojima je organizam zaražen. KOJE SU KLINIČKE KARAKTERISTIKE SIDE / AIDSA?

Razvijena slika bolesti (SIDA), nastaje kad imuni sistem više nije u stanju da se bori protiv uzročnika različitih infekcija, koje u stanju oslabljene otpornosti, napadaju organizam, tako da nastaju znaci tzv. Oportunističkih infekcija i karakterističnih tumora za ovo stanje. SIDA ili AIDS je terminalni stadijum bolesti izazvane HIV-om. Bolesnik se u ovom stadijumu može oporaviti od oportunističkih infekcija, i može nastupiti remisija tumora, ali oni se uskoro ponovo javljaju, sa težim i učestalijim simptomima. AIDS se karakteriše sa posljedicama direktnog oštećenja sa HIV-om: -Direktno dejstvo virusa pogađa:CNS, GIT,organe hematopoeze, bubrege, zglobove, kožu. -Prisutni su i opšti simptomi kao u ARC-u: temperatura, proliv, mrševljenje. -Indirektna oštećenja nastaju zbog imunosupresije -Oportunističke infekcije zavise od zahvaćenog organa i mikroorganizama koji su endogeno reaktivirani ili unijeti egzogeno. -To isto važi za tumore, u zavisnosti o kom tipu tumora i njihove lokalizacije u organizmu. ŠTA SU OPORTUNISTIČKE INFEKCIJE I TUMORI I KAKO SE MANIFESTUJU? Oportunističke infekcije su izazvane različitim mikroorganizmima: bakterijskog, virusnog, gljivičnog ili parazitarnog porijekla, u uslovima oslabljenog imuniteta. Uzročnike ovih infekcija čovjek može predhodno nositi u sebi, bez razvoja oboljenja, ako je imunitet očuvan. Ove infekcije najčešće pogađaju pluća, gastrointestinalni sistem i centralni nervni sistem. Nekoliko infekcija povezanih sa HIV-om (tuberkuloza, malarija, pneumonije izazvane sa pneumocystis carinii) su frekventne, a mogu se spriječiti preventivnim uzimanjem ljekova (hemoprofilaksom).

NASTAVAK U SLJEDEĆEM BROJU

Hronika 3. jul – ELIMINACIJA TUBERKULOZE U PREKO 30 ZEMALJA Svjetska zdravstvena organizacija je zajedno sa Evropskim respiratornim društvom predstavila novi okvir za eliminisanje tuberkuloze (TB) u zemljama sa niskim nivoom bolesti. Danas u svijetu postoje 33 zemlje i teritorije u kojima ima manje od 100 TB slučajeva na milion stanovnika. Okvir definiše inicijalnu „eliminacionu“ fazu koja ima za cilj da se broj novih slučajeva tuberkuloze do 2035. godine smanji na deset slučajeva na milion stanovnika. Glavni cilj je potpuna eliminacija ove bolesti do 2050. godine, što znači da je pojava bolesti manja od jedanog slučaja na milion stanovnika godišnje. Iako je tuberkuloza izlečiva i njena pojava se može spriječiti, u 33 zemlje svake godine oboli 155 000 ljudi od čega 10 000 umre. Milioni ljudi su zaraženi i pod rizikom su od obolijevanja. Predloženi okvir se zasniva na pristupu koji je već dokazano uspješan. Razvijen je zajedno sa stručnjacima iz zemalja sa niskom stopom oboljelih od tuberkuloze i adaptiran u skladu sa novom globalnom TB strategijom Svjetske zadravstvene organizacije, koja je odobrena od strane Svjetske zdravstvene skupštine u maju 2014. godine. Predstavnici velikog broja država okupili su se na pomenutoj skupštini u Rimu da razgovaraju o okvir i njegovoj implementaciju. Skupština, na kojoj su osim predstavnika Svjetske zdravstvene organizacije bili prisutni i predstavnici Evropskog respiratornog društva, podržana je od strane Ministarstva zdravlja Italije. Italija je jedna od evropskih zemalja koja je obuhvaćena okvirom. U 33 zemlje, teritorije i oblasti u kojima se teži eliminaciji tuberkuloze takođe spadaju sedam zemalja iz Amerike, tri iz Istočnog Mediterana, i dvije iz Zapadnog pacifičkog regiona. 4. jul – EPIDEMIJA EBOLE HARA AFRIKOM Ministri zdravlja zemalja Zapadne Afrike učestvuju na hitno sazvanoj konferenciji na kojoj razmatraju izbijanje zaraze ebole koja se do sada proširila u Liberiji, Sijera Leoneu i Gvineji. Svjetska zdravstvena organizacija saopštila je da je od te, veoma zarazne bolesti, umrlo više od 400 osoba. Medicinski radnici zarazili su se virusom ebole od svojih pacijenata. Imaju obilno krvarenje. Kolege rade sve što je u njihovoj moći da im pomognu, ali njihove šanse da prežive su oko 10 odsto. „Izbijanje epidemije u zapadnoj Africi je bez presedana u istoriji pojava ebole zato što uključuje najmanje tri zemlje, glavne gradove, višestruke izvore i to je čini mnogo težom za

kontrolisanje“- rekao je direktor londonske škole za higijenu i tropsku medicinu Piter Piot. Lokalni zdravstveni zvaničnici uzimaju uzorke krvi od preminulih kako bi ih testirali na virus ebole. „Pozivamo međunarodnu zajednicu da dođe i podrže ministarstvo. Trenutno mi to ne možemo da uradimo. Potrebna nam je međunarodna podrška“- istakao je lokalni zdravstveni zvaničnik Filip Azuma. 10. jul – PRONAĐENI UZORCI VIRUSA VELIKIH BOGINJA Američki zdravstveni zvaničnici saopštili su da su radnici, koji su čistili jednu staru laboratoriju, pronašli bočice sa uzorcima virusa velikih boginja. Uzorci datiraju iz pedesetih godina prošlog vijeka. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti saopštili su da nema naznaka da je bilo ko bio izložen velikim boginjama i da nije ustanovljen rizik za radnike ili javnost. Bočice sa virusom poslate su u laboratoriju vlade u Atlanti gdje su testovi potvrdili da se u bočicama nalazio virus velikih boginja. Dodatni testovi biće urađeni kako bi se ustanovilo da li je virus živ, nakon čega će uzorci biti uništeni. Velike boginje iskorjenjene su 1977. godine ali se uzorci patogena čuvaju u dvije laboratorije radi istraživanja; u Atlanti u Sjedinjenim Državama i u Istraživačkom centru u Novosibirsku u Rusiji. Obe ustanove nadgleda Svjetska zdravstvena organizacija. 11. jul – UGROŽENI OD HIV-a NE DOBIJAJU POTREBNE ZDRAVSTVENE USLUGE Propust da se obezbjede adekvatne usluge za grupe koje su najviše pod rizikom od obolijevanja od HIV-a, homoseksualce, zatvorenike, narkomanske zavisnike, seksualne radnice i transrodne osobe, može dovesti do napredovanja bolesti i širenja infekcije, upozorava Svjetska zdravstvena organizacija. Ove društvene grupe su u pod najvećem rizikom od HIV infekcije, a u velikom broju zemljama nemaju pristup preventivnoj edukaciji, testiranju i liječenju. U većini zemalja pomenute društvene grupe su izostavljene iz nacionalnih planova prevencije HIV-a, a diskriminacija je glavna prepreka pružanju adekvarnih informacija i liječenju. Da bi se ovaj problem riješio Svjetska zdravstvena organizacija je objavila „Konsolidovane smijernice o prevenciji, dijagnozi, lečenji i njezi HIV-a za ključne društvene grupe“ kao uvod za Međunarodnu konferenciju o AIDS-u koja će se održati 20. jula u Melburnu, Australija. Smjernice daju korake koje zemlje moraju preduzeti da

bi se broj novih zaraženih HIV infekcijom smanjio, a pristup testiranju, liječenju i njezi učinio dostupnijim „ključnim društvenim grupama“. Pomenute smjernice obuhvataju širok spektar kliničkih preporuka, ali da bi one bile efikasne SZO predlaže zemljama da uklone pravne i društvene barijere. Po prvi put Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje muškarcima koji imaju seks sa muškarcima da, uz upotrebu kondoma, razmisle o uzimanju antiretroviralnih ljekove kao dodatnog metoda prevencije HIV infekcije. Stopa HIV infekcije među muškarcima koji imaju seks sa muškarcima i dalje je visoka, pa su stoga nove opcije za sprečavanje širenja infekcije hitno potrebne. 18. jul – U MALEZIJSKOM AVIONU BILI I STRUČNJACI ZA AIDS Cijeli svijet je šokiran tragedijom malezijskog aviona koji je oboren iznad granice između Ukrajine i Rusije, a novi podaci o tome koje je sve bio u letjelici pristižu iz minuta u minut. Posljednja informacija je da je u avionu bilo i više od 100 svjetskih stručnjaka za Aids (sida) koji su išli na konferenciju u Melburn, u Australiji. Među njima bili su predstavnici Svjetske zdravstvene organizacije, naučnici-istraživači i aktivisti koji su išli na godišnju konferenciju o sidi. U avionu je bio i Holanđanin Jep Lange, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka iz ove oblasti, koji se 30 godina bavio izučavanjem ove opake bolesti. Kolege i prijatelji preminulog Langa rekli su da je on bio pionir u oblasti AIDS-a, i da je neumorno radio na poboljšanju pristupa ljekovima u siromašnim krajevima svijeta. Profesor medicine Danjel Kurickes napisao je za Langa da je izvanredan lider, naučnik i humanista koji se kao bivši predsjednik Međunarodnog društva za AIDS i kao vodeći holandski istraživač borio za dostojanstvo svih HIV zaraženih širom svijeta. 19. jul- NOVA NADA ZA OBOLJELE OD DENGA GROZNICE Pojavila se nova nada za one koji pate od denga groznice, virusa koji se odlikuje jakom glavoboljom, povišenom temperaturom i bolovima. Denga virus uzrokuje toliko visoku temperaturu da se

osobe koje ga imaju osećaju kao da im se kosti lome. Oporavak ponekad traje mjesecima, a može da iziskuje i boravak u bolnici. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije godišnje od denga groznice umre 22 hiljade ljudi, uglavnom djece. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je ovaj virus koga prenose komarci, sada 30 puta rasprostranjeniji nego što je bio prije 50 godina. On je veoma čest u brojnim regionima Azije, na Pacifiku, Sjevernoj i Južnoj Americi i Africi. Ne postoji poseban lijek protiv denga virusa, ali sada postoji nada. Obećavajuća vakcina mogla bi da bude prekretnica posle dvogodišnjeg testiranja u pet azijskih zemalja. Doktorka Marija Rosario Kapeding je jedna od istraživača. Ona kaže da je vakcina prepolovila broj slučajeva denga groznice i značajno umanjila broj ozbiljnih slučajeva koji uzrokuju krvarenje. 20. jul - SVJETSKA ZDRAVSTVENA ORGANIZACIJA POVODOM SVJETSKOG DANA HEPATITISA Na Svjetski dan hepatitisa, 28. Jul, Svjetska zdravstvena organizacija će podržati novi napredak u rešavanju jedne od svjetski najtežih bolesti. Virusni hepatitis - grupa zaraznih bolesti poznate kao hepatitisa A, B, C, D i E - utiče na milione ljudi širom svijeta, izazivajući akutne i hronične bolesti jetre od kojih svake godine umre 1,4 miliona ljudi. „Već godinama virusni hepatitis se uveliko zapostavlja“, kazala je dr Margaret Čen, generalna direktorka Svjetske zdravstvene organizacije. „Ali, sada počinjemo da vidimo veću svjesnost i globalni zamah hvatanja u koštac sa pomenutom bolešću“-dodaje dr Čen. Ovo povećanje interesovanje za hepatitis pokrenulo je debatu o ovoj infekciji na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini na kojoj su 194 zemalje usvojile rezoluciju o intenziviranju napora za sprečavanje, dijagnozu i tretirajnje virusnog hepatitis. Rezolucija naglašava važnos nacionalnih planova za borbu protiv hepatitisa koji se razvijaju u skladu sa potrebama i resursima konkretne zemlje. Na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini, sastavljenoj od ministara zdravstva i drugih predstavnika država članica SZO-a, istaknuto je da je ključ prevencije smrtnosti od ove bolesti testiranje. Danas većina ljudi ne zna da su zaraženi, jer se simptomi često pojavljuju tek decenijama kasnije. Investiranje u efikasan način

International Health d.o.o. Tel.: 020/ 272-672 Mob.: 067/ 612-611 www.internationalhealth.biz

GE132 dva puta jači antioksodant MEHANIZMI DEJSTVA GE132: SASTAV:

- Stimulacija imunog sistema - Visoko povećanje nivoa kiseonika u ćelijama

Organski germanium 100mg Matični mliječ 130mg Dupli ajkulin protein 30mg Zeleni čaj 80mg Ekstrakt koščice crvenog groždja 80mg Ekstrakt latice ruže 80mg

Prije upotrebe detaljno pročitajte uputstvo, ako vam je potrebna još neka dodatna informacija ili savjet obratite se ljekaru ili farmaceutu

prevencije je od velikog značaja. On obuhvata kreiranje pojedinačnih programa za narkomanske zavisnike, programa sigurne transfuzije, kao i programa imunizacije ljudi od hepatitisa A i B. Rezolucija usvojena na skupštini prepoznaje veliki potencijal novih ljekova i pristupa liječenju hroničnog hepatitisa C i B. Rezolucija naglašava i važnost povećanja pristupa povoljnim i efikasnim lijekovima za liječenje hepatitisa. Ona takođe poziva Svjetsku zdravstvenu organizaciju na ispitivanje izvodljivosti eliminisanja hepatitisa B i C. 21. jul – UDOVICI PUŠAČA 23,6 MILIJARDE DOLARA Porota suda na Floridi dodijelila je Sintiji Robinson, udovici strastvenog pušača Majkla Džonsona, rekordan iznos odštete u iznosu od 23 milijarde dolara na osnovu njene tužbe protiv drugog po veličini američkog proizvođača duvana „Ar Džej Rejnoldsa“. Robinsonova, koja je iz grada Penhendla, tužila je duvansku kompaniju 2008. godine zbog smrti svog supruga, tvrdeći da su u svojim proizvodima skrivali opasnosti po ljudsko zdravlje i mogućnost stvaranja zavisnosti. Džonson koji je 1996. godine preminuo od raka pluća, duže od 20 godina je konzumirao od jedne do tri paklice cigareta dnevno. „On jednostavno nije mogao da prestane. Pušio je i na dan svoje smrti“, rekao je advokat Kris Čestnat, koji je zastupao Robinsonovu udovicu. Poslije sudskog procesa, koji je trajao 4 sedmice, i 11 sati raspravljanja, porota se vratila sa presudom kojom je odobrena odšteta od 7,3 miliona dolara udovici i njihovom dijetetu, te 9,6 miliona dolara Džonsonovom sinu iz prethodnog braka. Porota je potom još sedam sati raspravljala nakon čega je Robinsonovoj odobrena suma od 23,6 milijarde dolara odšteta. Zvaničnik kompanije Džefri Reborn naveo je u saopštenju objavljenom u „Njujork tajmsu“ da planiraju da ospore „tu suludu presudu“. Analitičari navode da su slične industrijske žalbe često i uspješne. Čestnat je istakao da presuda nije bila „suluda“ već „veoma hrabra“ jer sve ukazuje na to da su porotnici uvidjeli agresivni marketing kompanije, posebno reklama usmjerenih na mlade ljudi i tvrdnjama da je „pušenje bilo Džonsonov izbor“. „Lagali su Kongresu, javnosti, pušačima i za to pokušavaju da okrive zavisnika o njihovim proizvodima“, zaključuje Čestnat. 22. jul - POZIV ZA 17. EVROPSKI ZDRAVSTVENI FORUM U susret 17. godišnjem kongresu koji će se održati od 1. do 3. oktobra 2014. godine , Evropski zdravstveni forum Gaštajn (EHFG) je objavio detalje programa na sajtu www. ehfg.org. Prema riječima predsjednika EHFG-a prof. Helmuta Marka ovogodišnja tema „Izbor Zdravlje – Evropa kakvu želimo“ je više nego aktuelna. On takođe navodi da je najbitnije širenje resursa, znanja i iskustva koji će biti od pomoći svim građanima širom Evropske unije. Profesor Helmut dodaje da je prioritetno oblikovanje evropske zdravstvene politike kao i definisanje EU i njene uloge u sektoru zdravstva. Forum U Gaštajnu, dodaje prof. Mark, u ovom trenutku od velikog je značaja za razgovor

o svim zdravstvenim sektorima. Profesor Mark naglašava značaj razmjene saradnje između država članica od koje građani mogu da imaju benefite u vidu formiranja prekograničnih centara za rijetke bolesti. Kao i prethodnih godina, i ove godine će Evropski zdravstveni forum Gaštajn okupiti oko 600 učesnika iz više od 45 zemalja Evrope, kao i goste iz Tajvana, zemalja jugoistočne Evrope i Rusije. Na ovogodišnjem forumu očekuje se prisustvo zvaničnika iz vrha vlasti zemlje domaćina, kao i zvaničnika Evropske komisije. Uvodničari će biti: t Alojz Štoger, ministar zdravlja Austrije, t Dr Tonio Borg, Evropski komesar za zdravlje i potrošačku politiku t Žužana Jakab, regionalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije za Evropu t Paola Testori Cogi, generalna direktorka GD zdravlja i potrošača (DG SANCO), t Martin Šulc, predsjednik Evropskog parlamenta (TBC) t ɇMBOPWJ &WSPQTLPH QBSMBNFOUB J t 7JTPLJ QSFETUBWOJDJ &6 24. jul- KAMERA ZA RANU DIJAGNOZU RAKA KOŽE Naučnici u Finskoj razvili su kameru koja može da pomogne pri ustanovljavanju rane faze raka kože, nevidljive golim okom. Oni kažu da, rana klinička ispitivanja veoma lagane hiperspektralne kamere, obećavaju. Ljekari iz Centralne bolnice univerziteta u Helsinkiju testiraju novu ručnu kameru zbog mogućnosti utvrđivanja rane faze raka kože, nečega što ne može da se dostigne uobičajenom tehnologijom. Istraživači kažu da kamera, male težine, može da pravi uvećane spektralne snimke testiranih djelova za samo nekoliko sekundi, naglašavajući razliku između zdravog i potencijalno kanceroznog tkiva. Doktorka Nora Neitanmaki Pertu kaže da su kancerozne naslage često okružene problematičnim oblastima koje nije lako uočiti. „U okolini tih naslaga može da bude još više naslaga kao što su podkliničke naslage i to je ono što želimo da uradimo sa spektralnim snimcima. Želimo da uočimo sve podkliničke naslage i da ih vidimo prije tretmana. A, posle tretmana ponovo napravimo snimke cijele oblasti kako bi provjerili da li je nešto ostalo“- dodaje dr Nora. Kamera pravi snimke u 3D tehnologiji, pokazujući sve slojeve kože i različite vrste tkiva. Snimci se zatim obrađuju u kompjuteru koji ustanovljava tačnu poziciju i veličinu tumora. Kamera je napravljena u tehničkom istraživačkom centru u Finskoj, a klinička istraživanja sprovedena su u nekoliko bolnica u zemlji. Ilka Polonen, student medicine na univerzitetu Jivaskila kaže da je taj aparat veoma precizna digitalna kamera. Njeni snimci se bilježe na do 70 uskih talasnih dužina, u poređenju sa tri koje koristi obična kamera. „Hiperspektralna kamera je veoma slična običnoj digitalnoj kameri, osim što normalna digitalna kamera hvata tri velika snopa talasnih dužina - R, G i B, odnosno crveni, zeleni i plavi dio spektra. Ova kamera hvata talasne dužine od 500 milimetara do 850 nanometara“- rekla je Ilka.

SL AVNI U BORBI SA

DEPRESIJOM Depresija je mentalno stanje koje se karakteriše dugotrajnim osjećanjima potištenosti, tuge, beznađa, pesimizma, obeshrabrenja i stanja duboke praznine. Iako o depresiji malo ko priča, pojedine poznate ličnosti javno su progovorile o ovoj temi i podijelile svoje iskustvo sa širokim auditorijumom. „Psihički sam bolesnik, toga se ne stidim“, javno je i hrabro rekla Ketrin Zita-Džouns prije nekoliko mjeseci. Dijagnostikovan joj je bipolarni poremećaj, a njena bolest koju neki pojednostavljeno nazivaju teškom depresijom, manifestuje se stalnim smjenjivanjem ljutnje, plača, smijeha i tuge. „Najgore je posjećivanje internata i raznih blogova. Ja sam, recimo, čitala samo loše vijesti i plakala. Bila sam nepodno-

šljiva dok sebi nijesam rekla: Dosta je!“- izjavila je glumica za jedan inostrani tabloid. Poznati američki pjevač Brus Springstin je nedavno u razgovoru sa novinarom magazina „Nju Jorker“ otkrio kako se već 30 godina bori sa teškom depresijom, a psihijatra je počeo da posjećuje 1982. godine kada je pomišljao na samoubistvo jer se nije mogao nositi sa činjenicom da je postao slavan. Njegov pokojni otac, Daglas Frederik Springstin se takođe borio sa depresijom, te Brus kaže kako je bilo teško odrastati pored takvog oca. Glumica Gvinet Paltrou, nakon što je preboljela tešku postporođajnu depresiju rekla je kako je iz tog iskustva izvukla

Ketrin Zita-Džouns

ono najbolje. „Zapravo nijesam znala što mi se događa i što sa mnom nije u redu. Sve u životu mi se promijenilo. Neke stvari su se iskristalisale i postale važnije nego prije. U tom razdoblju karijera mi uopštee nije bila bitna“, rekla je glumica. I slavni komičari, Rouan Etkinson, Džim Keri, Ben Stiler i Robin Wilijams takođe boluju od depresije. Keri se protiv depresije bori od ranih 90-ih, i to duhovnim metodama. „Mister Bin“ je pao u depresiju prije 10 godina, a okidač su bile loše kritike filma „Džoni Ingliš.“ Supruzi Sunetri objasnio je da mora da pronađe sebe i uputio se u poznatu kliniku u Arizoni na psihoterapiju koja traje pet nedjelja. Glavna uloga u seriji „Doktor Haus“, glumcu Hjuu Loriju donijela je i depresiju o kojoj je i javno progovorio i potražio pomoć stručnjaka.

Džim Keri

Gvinet Paltrou Hale Beri

Glumica Hale Beri nakon razvoda od Dejvisa Džastisa pokušala je da se ubije ugljenmonoksidom, ali je odustala kada je pomislila na svoju majku Džudit. „Sjedjela sam u autu i znala da me plin ubija, kada mi se u glavi pojavila slika majke. Toliko se žrtvovala za svoju djecu da joj to nijesam mogla napraviti. Moje samopouzdanje je tada bilo poljuljano. Sebi sam obećala da nikad više neću biti takva kukavica“, ispričala je Hale svojevremeno u intervjuu za Parade Magazine. Slavna glumica Ema Tompson otvoreno je kazala kako je u depresiju pala nakon što joj se raspao brak s glumcem Kenetom Branom. Tokom razgovora rekla je da je bila depresivna i kada se borila s neplodnošću. Glumac Oven Vilson pokušao je da se ubije 2007. godine prerezavši vene u svojoj kući u Santa Monici. Iako nikada nije želio da prizna problem, patio je od depresije koja je na vidjelo izašla nakon raskida sa glumicom Kejt Hadson.

Robin Wilijams

Predstavljamo:

UDRUŽENJE MLADIH SA HENDIKEPOM CRNE GORE Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore je nevladina, neprofitna organizacija osnovana 22. oktobra 2001. godine. Udruženje je posvećeno pružanju podrške, mogućnosti i programa u cilju jačanja ličnog, obrazovnog i profesionalnog razvoja mladih s invaliditetom. Udruženje okuplja mlade i studente sa svim vrstama invaliditeta (cross-disability pristup), kao i ostale mlade ljude bez invaliditeta koji su voljni da učestvuju, i zajedno sa nama, bore se za stvaranje inkluzivnog društva. Udruženje mladih sa hendikepom bavi se pružanjem psiho-socijalne podrške, stvaranjem uslova za inkluzivno obrazovanje, podsticanjem mladih s invaliditetom za sticanje visokog obrazovanja, inicijativama za odgovarajuća legislativna rješenja i podizanjem svijesti društva. U svom radu rukovodimo se modelom zasnovanim na ljudskim pravima. Moto i vizija UMHCG je: Za mlade s invaliditetom, bez barijera! Misija UMHCG UMHCG promoviše i doprinosi ravnopravnom položaju mladih sa svim vrstama invaliditeta u društvu kroz inicijative i aktivnosti za uspostavljanje zakonskog, obrazovnog, kulturnog i socijalnog okvira koji to omogućava. Ciljevi UMHCG su:

Marina Vujačić t 1PETUJDBOKF J VLMKVʊJWBOKF PTPCB T JOWBMJEJUFUPN V TWF segmente društvenog i ekonomskog života, a naročito u oblasti obrazovanja i zapošljavanja; t "OHBäPWBOKF OB PCF[CKFÿJWBOKV PTOPWOJI VTMPWB V svim institucijama obrazovnog sistema za sve mlade s invaliditetom;

t 1SJQSFNB J SB[WPK TQPTPCOPTUJ J JOUFSFTPWBOKB NMBEJI T JOWBMJEJUFUPN V PTOPWOJN J TSFEOKJN ÝLPMB NB V DJMKV TUJDBOKB WJTPLPH PCSB[PWBOKB LBP J ÝLPMPWBOKF QSFLP JOUFSOFUB t 0LVQMKBOKF J JOGPSNJTBOKF NMBEJI T JOWBMJEJUFUPN P OKJIPWJN QSB WJNB NPHVʉOPTUJNB J QPUSFCBNB t "OHBäPWBOKF OB PTUWB SJWBOKV PTOPWOJI MKVETLJI QSBWB J TMPCPEB PTPCB T JOWBMJEJUFUPN t 1PETUJDBOKF J TQSPWPÿFOKF BLUJWOPTUJ LPKF JTUJʊV TQPTPCOPTUJ NMBEJI T JOWBMJEJUFUPN J EPQSJOPTF SB[WJKBOKV QPUFODJKBMB J KBʊBOKV OKJ IPWF MJʊOPTUJ t "OHBäPWBOKF OB TUWBSBOKV VTMPWB [B PSHBOJ[PWBOKF TFSWJTB QP ESÝLF [B NMBEF T JOWBMJEJUFUPN t 6UJDBK OB TUWBSBOKF QSB WJMOJI TUBWPWB V ESVÝUWV V PEOPTV OB QPUSFCF QSBWB J QPUFODJKBM NMBEJI T JOWBMJEJUFUPN 6 DJMKV JTQVOKBWBOKB OBWFEFOJI DJMKFWB VESVäFOKF TWPKF BLUJWOPTUJ TQSPWPEJ LSP[ SB[MJʊJUF QSPHSBNF Program za obrazovanje 0WBK QSPHSBN KF PTOPWBO V DJMKV PCF[CKFÿJWBOKB QPCPMKÝBOKB VTMPWB J QPETUJDBOKB NMBEJI T JOWBMJEJUFUPN OB PCSB[PWBOKF .PäF TF SFʉJ EB KF QSPHSBN [B PCSB[PWBOKF [BQPʊFP JTUPWSFNFOP TB PTOJWBOKFN VESVäFOKB ,MKVʊOB BLUJWOPTU J TLPSP [BTFCBO QSPHSBN V PLWJSV QSPHSBNB [B PCSB[PWBOKF KF OBLBEBÝOKJ 4UVEFOUTLJ TFSWJT B TBEBÝOKB 4UVEFOUTLB TBWKFUPEBWOB LBODFMBSJKB ,SP[ 4UVEFOUTLJ TFSWJT TUVEFOUJNB QPNBäFNP PLP VQJTB OB GBLVMUFU EPCJKBOKB TUVEFOUTLPH TNKFÝUBKB QSVäBOKB SB[OJI JOGPSNBDJKB V WF[J TUVEJSBOKB PCF[CKFÿJWBOKB EPTUVQOF MJUFSBUVSF PTMPCBÿBOKB PE QMBʉBOKB ÝLPMBSJOF TSFÿJWBOKB TUVEFOUTLPH LSFEJUB J PTMPCBÿBOKB PE WSBʉBOKB LSFEJUB 0WV BLUJWOPTU LBSBLUFSJÝF TUBMBO SB[WPK J JOPWBUJWOPTU 0E HPEJOF PWB BLUJWOPTU KF VOBQSJKFÿFOB EPTUVQOJN QSFWP[PN LPKJ KF PCF[CJKFÿFO LVQPWJOPN TQFDJKBMJ[PWBOPH LPNCJ WP[JMB .FÿVUJN V QPTMKFEOKF WSJKFNF TF VTMVHF EPTUVQOPH QSFWP[B QSVäBKV J ESVHJN PTPCBNB T JOWBMJEJUFUPN VTMKFE OFQSJTUVQBʊOPTUJ KBWOPH QSFWP[B 5SFOVUOP V PLWJSV PWF BLUJWOPTUJ JNBNP LPSJTOJLB VTMVHB 0E HPEJOF TF V PLWJSV 4UVEFOUTLPH TFSWJTB QSVäBKV QFSJPEJʊOP J VTMVHF QFSTPOBMOF BTJTUFODJKF [B PESFÿFOJ CSPK LPSJTOJLB Program za zapošljavanje 6 PLWJSV PWPH QSPHSBNB QSPNPWJÝFNP [BQPÝMKBWBOKF PTPCB T JOWBMJEJUFUPN LBP J QPEJ[BOKF TWJKFTUJ P SBEOJN QSBWJNB PTPCB TB JOWBMJEJUFUPN 04* 5BLPÿF TWBLF HPEJOF [BQPTMJNP KFEOV JMJ WJÝF PTPCB T JOWBMJEJUFUPN V VESVäFOKF LPKF ʊFTUP PTUBOV LPE OBT EB SBEF J OB EVäJ QFSJPE Program servisa podrške OSI QPESB[VNJKFWB VTQPTUBWMKBOKF J QSVäBOKF QPESÝLF PTPCBNB TB JOWBMJEJUFUPN Program za školovanje i dodjelu pasa vodiča/pomagača je potprogram ovog programa, i u okviru njega se PCF[CKFÿVKV

TSFETUBWB [B ÝLPMPWBOKF J EPMB[BL QBTB BTJTUFOBUB V $SOV (PSV J QSVäB TF TUSVʊOB QPESÝLB CVEVʉJN J TBEBÝOKJN LPSJTOJDJNB QBTB 6 PLWJSV PWPH QSPHSBNB TNP HPEJOF EPCJMJ OBHSBEV &345& GPOEBDJKF [B TPDJKBMOV JOUFHSBDJKV J UBLP QPTUBMJ QSWB PSHBOJ[BDJKB J[ $SOF (PSF LPKB KF OBHSBÿFOB [B OFLJ QSPKFLBU V PLWJSV TPDJKBMOJI JOUFHSBDJKB Pravni program i antidiskriminacija QPESB[VNJKFWB BLUJWOPTUJ VTNKFSFOF LB QSPNPDJKJ J NPOJUPSJOHV QSBWB PTPCB TB JOWBMJEJUFUPN LBP J QPETUJDBOKF NKFSB BOUJEJTLSJNJOBDJKF Program ličnog osnaživanja QSFWBTIPEOP TF PEOPTJ OB QSVäBOKF VTMVHB QTJIPMPÝLPH TBWKFUPWBMJÝUB NMBEJNB T JOWBMJEJUFUPN ,BP OFÝUP OB ÝUB TNP QPTFCOP QPOPTOJ J[EWBKBNP J[EBWBOKF ʊBTPQJTB DISABILITYinfo i uređivanje portala Disabilityinfo XXX EJTBCJMJUZJOGP NF

ɇBTPQJT J QPSUBM TV OBNJKFOKFOJ QSPNPDJKJ TBWSFNFOJI TIWBUBOKB äJWPUB J SBEB PTPCB TB JOWBMJEJUFUPN J OKJIPWJI QSBWB ,PODFQDJKB PWPH ʊBTPQJTB KF SB[WJKFOB UBLP EB QPLSJWB OBKWBäOJKF PCMBTUJ äJWPUB J SBEB PTPCB T JOWBMJEJUFUPN "LSFEJUPWBOJ TNP [B QSJNBOKF J TMBOKF WPMPOUFSB V PLWJSV &WSPQTLPH WPMPOUFSTLPH TFSWJTB J QSPHSBNB .MBEJ V BLDJKJ EBOBÝOKFH &SBTNVT QSPHSBNB 4WF EPTBEBÝOKF BLUJWOPTUJ 6.)$( B PEMJLPWBMF TV TF JOPWBUJWOPÝʉV J TOBäOJN FOUV[JKB[NPN LBLP NMBEJI TB JOWBMJEJUBUPN UBLP J POJI CF[ JOWBMJEJUFUB 0 OBÝJN QSPKFLUJNB J BLUJWOPTUJNB TF NMBEJ J TWJ [BJOUFSFTPWBOJ NPHV JOGPSNJTBUJ QVUFN TBKUB J GFKTCVL TUSBOJDF OB LPKPK TNP WFPNB BLUJWOJ J OB LPKPK SFEPWOP QSPNPWJÝFNP TWF OBÝF BLUJWOPTUJ 4WPKF BLUJWOPTUJ TQSPWPEJNP [BIWBMKVKVʉJ QPESÝDJ NFÿVOBSPEOJI J EPNBʉJI EPOBUPSTLJI PSHBOJ[BDJKB BNCBTBEB ESäBWOJI PSHBOB QSJWBUOJI QSFEV[FʉB LBP J EPOBDJKBNB HSBÿBOB Izvršna direktorica UMHCG-a Marina Vujačić

Medicinski rjecnik A

Anastomoza (grčki: αναστομωσις - otvarati, lat: anastomosis, eng. anastomose) je prirodno ili vještački stvorena veza između šupljih struktura u organizmu čovjeka, kao što su krvni i limfni sudovi, organi za varenje ili organi urinarnog trakta, a u anatomiji prirodno spajanje žila ili živaca. Vještački stvorene (hirurške) anastomoze mogu biti patološke (zbog bolesti) najčešće nastale nakon povrede ili infekcije i obično se nazivaju fistule, i hirurškom intervencijom stvorene anastomoze (npr. arterio-venska fistula nastala hirurškim spajanjem arterije i vene za potrebe hemodijalize).

Cistektomija mokraćnog mjehura je odstranjenje mokraćnog mjehura i njegovih limfnih čvorova zbog invazivne karcinomske bolesti. Kod muškaraca uz mokraćni mjehur može se odstraniti i prostata, sjemenski mjehurići i dio uretre. Kod žena može biti odstranjena materica, prednja strana vagine i uretra.

„Da Vinči“ robotski sistem za hirurgiju je najzastupljeniji robot u hirurgiji današnjice. Njegove četiri glavne komponente su: radna stanica hirurga, robot koji radi na tijelu pacijenta, vrhunski 3D sistem za prikaz slika i specijalni dodatak Endowrist. U sistemu „Da Vinči“ hirurg kontroliše robota rukama, a sistem za snimanje nogama. Ruke robota su te koje direktno dodiruju pacijenta. Robot sadrži dvije ili tri ruke za instrumente i jednu za endoskop. Godine 2003. dodata je i četvrta ruka koja obezbjeđuje manipulisanje dodatnim instrumentima pri kompleksnim procedurama i otklanja potrebu za medicinskom sestrom.

Histeroskopija je metoda direktne vizualizacije unutrašnjosti kanala grlića materice i same materice. Pored mogućnosti unutrašnje inspekcije/pregleda organa, ova metoda pruža mogućnost uzimanja biopsije, uklanjanja endometrijalnih i cervikalnih polipa, resekcije septuma i priraslica, uklanjanja submukoznih i nascentnih mioma itd. Histeroskopija je uglavnom bezbolna i izvodi se u lokalnoj anesteziji. Svi pregledi i intervencije se snimaju na kompakt disku u DVD formatu, tako da je rezultat histeroskopije dostupan za naknadne konsultativne preglede od strane drugih ljekara uključujući ginekologe i patologe.

Porfirija je grupa genetički uslovljenih bolesti koje se karakterišu poremećajima metabolizma porfirina i njihovog krajnjeg proizvoda hema. Radi se o nedostatku raznih enzima koji učestvuju u procesu sinteze hema.

Usljed tih enzimskih poremećaja dolazi do akumulacije pojedinih supstanci (raznih tipova porfirinogena, porfirina) koji direktno mogu izazvati oštećenja okolnih ćelija ili pojačati dejstvo nekih drugih štetnih faktora kao npr. UV zračenje. Nagomilavanje porfirina može dovesti do oštećenja i izumiranja ćelija jetre. Pored toga, porfirini zajedno sa drugim faktorima (svjetlost, alkohol, ljekovi...) izazivaju dodatna oštećenja raznih organa (koža, jetra...).

Stent je cjevasti žičani uređaj koji se u medicini koristi za održavanje fizioloških vrijednosti veličine poprečnog presjeka ili uvećanje, proširenje ili otvaranje lumena šupljih cjevastih struktura kao što su krvni sudovi i neki cjevasti kanali (mokraćni, žučni itd). Stent se koristi u interventnoj kardiologiji, ili vaskularnoj hirurgiji za liječenje anurizme aorte, i drugih bolesti krvnih sudova. Stentovi mogu biti od metala (nerđajućeg čelika, nitinol legure) ili biorazgradivih materijala, raznih geometrijskim konfiguracija koje su prilagođene njihovoj primjeni.

Uterus ili materica je reproduktivni organ kod žena. Njegova uloga je prihvatanje i održavanje razvoja ploda u toku trudnoće. Uterus ima oblik naopako okrenute kruške. Na jednom kraju se nalazi vrat ili grlić materice. U sredini grlića je kanal, obložen sluznicom koja je tanja od sluznice tijela materice i sadrži brojne žlijezde, koje izlučuju sluz koja se mijenja tokom ciklusa. Na druga dva kraja materice su vezani jajovodi.

www.healthcare.siemens.com/laboratory-diagnostics

Aptio™ Automation ™



 � ™

�

Biohemijski sistemi

Imunohemijski sistemi

™ ™

Hematološki sistemi Sistem za hemostazu

Birčaninova 19, 11000 Beograd, Srbija Tel: +381 11 3611 766 Fax: +381 11 3065 304 www.interlabexim.rs office@interlabexim.rs

Pera Šoća 6, 81000 Podgorica, Crna Gora Tel: +382 20 290 521 Fax: +382 20 290 520 www.urion.me office@urion.me

Answers for life.

SMIJEH JE LIJEK Anketa između pravnika, ekonomista i doktora. Pitanje - šta je bolje imati: ženu ili ljubavnicu? Pravnik kaže ženu - sve po zakonu, nema zavrzlama, brakorazvodnih parnica radi prevare. Ekonomista kaže, ljubavnicu - povremeni darovi, manji troškovi. Doktor kaže, oboje - ženi kažeš da si kod ljubavnice, ljubavnici da si kod žene, pa pobjegneš da učiš... - Doktore, ne mogu dobiti dijete - požali se pacijentkinja novom ginekologu. U redu. Skinite se i lezite - odgovara doktor. Na to će zabrinuta pacijentkinja - Ali...želim da mi muž bude otac prvog djeteta... - Doktore, treba mi potvrda da ne mogu da radim. - Pa šta vam fali? – upita doktor - Ta potvrda. Dva prijatelja piju u kafani: - Zašto žmuriš dok piješ? - Rekao mi doktor da piće ne smijem ni pogledati! Dolazi žena kod doktora. - Doktore, patim od impotencije! - Kako patiš? Pa vi ste žensko. - Ma muž boluje, a ja patim. Dođe čovjek kod doktora i kaže: - Doktore, imam kamenac u žuči, pijesak u bubrezima i vodu u koljenu. Šta da radim? - Izvadite građevinsku dozvolu. - Tata! - zapitkuje Ivica oca - Zašto hirurzi nose maske preko lica? - Pa da ih kasnije pacijenti ne bi prepoznali. Nakon operacije grudi pita doktor pacijentkinju: - I, jeste li zadovoljni sa veličinom? - Da doktore, ali ja imam još jednu želju, želim da imam malo krupnije oči. - Nema problema. Sestro, pokažite gospođici račun.

Žali se mlada pacijentkinja doktoru: - Doktore, imam problem zbog svojih velikih grudi! - Ne brinite ništa, odmah ću problem uzeti u svoje ruke. Pregleda doktor pacijenta i kaže mu da mu se njegova bolest ne sviđa , a pacijent – Žalim, nemam bolju! Doktor kaže pripitom pacijentu: - Dobili ste trovanje alkoholom! - Ma ima da ubijem onog ko mi je stavio otrov u alkohol! Dolazi zgodna plavuša kod doktora i kaže: -Doktore, kada neko zapali cigaretu, ja odmah želim seks, i ne mogu da odolim. -Hmm, težak slučaj, težak slučaj… – reče doktor i zapali jednu. Otišao čovjek kod doktora i kaže njemu doktor: - Ispružite ruke. Ispruži ovaj i kaže doktor: - Mnogo ti se tresu ruke, piješ li nešto? - Štaaa imaaaš? - Bilo je blizu- kaže pacijent medicinskoj sestri nakon operacije. –Kako to mislite?- pita sestra. Centimetar dalje i izašao bi iz svog područja objašnjava doktor.

VENDOKSIN KAPI cirkulacija, vene, hemoroidi Kapi ispoljavaju blagotvorno dejstvo kod gotovo svih poznatih poreme}aja u krvnim sudovima. Vendoksin otklanja ose}aj zamora i trnjenja nogu i ruku. Snabdeva tkivo kiseonikom, pobolj{avaju}i protok krvi kroz periferne krvne sudove, smanjuju mogu}nost stvaranja tromba i za{titno deluju kod dubokih venskih tromboza u periodima posebnog rizika (mirovanja u postelji, traume, stanja posle infarkta, mo`danog udara). Povoljno uti~u na otklanjanje simptoma izazvanih infarktom: dezorijentisanost, povi{ena temperatura, ose}aj zamora, glavobolja ... Povoljan uticaj imaju na funkciju jetre, detoksikaciju i metabolizam masti, smanjuju}i koncentraciju triglicerida i holesterola u krvi. Kapi deluju na hemoroide gde uti~u na njihovo zarastanje, epitelizaciju i su{enje. Povoljno uti~u kod povreda u sportu, tupih povreda i nagnje~enja posle preloma. Zbog svog blagotvornog dejstva na prokrvljenost svih organa Vendoksin kapi mogu koristiti i potpuno zdrave osobe.

ZODEKS ÂJ infekcije i kamenci u bubrezima i be{ici âj je namenjen ublaàvanju problema nastalih kao posledica infekcije urinarnog trakta i prostate ili prisustva kamena i peska u bubrezima, mokra}noj be{ici ili ù~i. Potpomaè otapanje kamenca i deluje za{titno kod ponovne pojave kamena i peska. Deluje kroz poja~ano lu~enje mokra}ne kiseline gde dolazi do postupnog ~i{}enja bubrega i uretera od spiranog taloga mulja i peska, ubrzavaju}i proces epitelizacije o{te}enog tkiva. Ublaàva gr~eve i bolove i uti~e na smanjenje telesne temperature izazvane upalnim procesima tako da ceo proces prolazi prili~no bezbolno. Tako|e treba napomenuti da ~aj ima blagotvoran efekat i na upalne procese mokra}nih kanala i infekcije prostate izazvane kako gram pozitivnim tako i gram negativnim bakterijama. Povoljno uti~e na smanjenje nivoa ureje i kreatinina u krvi i ima povojan efekat kod pojedina~nih cisti bubrega. Zbog svog dejstva na kompletan rad urinarnog trakta, Zodeks ~aj mogu koristiti i potpuno zdrave osobe. Proizvodi preduze}a ALTERNATIVA MEDICA izra|eni su prema principima dobre proizvo|a~ke prakse

Uvoznik za Crnu Goru: “ALTERNATIVA MEDICA MONTENEGRO d.o.o. Herceg Novi Herceg Novi, Zemunska 36

Proizvodi:

d.o.o. Loznica

Tel/fax: 031/345-773; Mob. 069/929-003, 068/666-791 Prije upotrebe pažljivo pročitati uputstvo, a za više informacija obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu