{' '} {' '}
Limited time offer
SAVE % on your upgrade.

Page 1

PROSTOR ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

Broj 56 OKTOBAR / NOVEMBAR 2019. cijena 3,50 eura CRNA GORA

BETULA DESIGN CENTRE designed by

Tema broja Javni prostori za odmor Studio Synthesis/ Betula design centre

enterijer Fokalna tačka spavaće sobe/ uzglavlje kreveta

Dizajn

Art deco, kako mu odoljeti?/ Cerovo

arhitektura Rafael Viñoly Architects Intervju: Prof. Mitesh Dixit DOMAIN Office


Naslovna strana: Studio Synthesis/www.studiosynthesis.me

IMPRESUM Izdavač: Copy Book House Direktor: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Copy Book House Fotografija: Nenad Mandić Risto Božović Redakcija: Sandra Vahtel Marta Jovićević Krstinja Zečević Ana Đurković Sanja Golubović Tamara Novaković Saradnici: Bojana Đurović Nina Malović Vladimir Kovač Prof. Aleksandar Radojević Irena Bajčeta Štampa: Merkator Bijelo Polje CIP - Каталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com Direktorica marketinga Andesilić Maja +382 69 429 375 8


Arhitektura 10 18 61

66 70 78

18

Rafael Viñoly Architects INTUITIVNA DIMENZIJA ARHITEKTURE Prof. Mitesh Dixit / osnivač DOMAIN Office Ponovno uspostavljanje i proširenje granica JAVNI PROSTORI ZA ODMOR Borden Park Natural Swimming Pool PRVI KANADSKI PRIRODNI JAVNI BAZEN Tank Shanghai | Shanghai REZERVOARI ZA SJEĆANJA Xylem at Tippet Rise Art Center SRCE DRVEĆA Pustinjski biser Ait Ben Haddou GRAD IZGRAĐEN OD BLATA I SLAME

Građevina 46 KNAUF TOPView aplikacija za akustiku prostora VIRTUELNA REALNOST VRHUNSKE AKUSTIKE 84 Nacionalni muzej Katara otvoren za javnost PUSTINJSKA RUŽA 96 Biološki bazeni za kupanje BIOLOŠKI BAZENI 74 Pljevaljski spomenici NOR-a VRIJEDNI PAŽNJE I POŠTOVANJA 90 ISPITIVANJE POŽARA: Fokus na sisteme a ne na proizvode/Promat 94 Tamo gdje se kombinuju lusksuzno i tradicionalni/ Hotel Bristol Rzeszow/Siniat

Predstavljamo 30 36 56 104

LAKOĆA, ELEGANCIJA I PROZRAčNOST BREZE (lat.betula alba) NADAHNJUJE NOVI PROJEKAT arhitektonskog STUDIJA SYNTHESIS U TIVTU BETULA DESIGNE CENTER Info centar Turističke organizacije žabljak/Europrojekt SAVREMENI TURISTIČKI INFO CENTAR U ŽABLJAKU Nakit Sinonim PARALELNI GEOMETRIJSKI UNIVERZUM Malo Cetinjsko Bijenale

Enterijer 24 Vila GEEF /damilano studio architect NA OBRONCIMA VALTELLINA PLANINA 40 WÜRTH Srbija trening i test centar 50 Art deco, kako mu odoljeti? /Cerovo 54 UZGLAVLJE KREVETA

40

9


VIJESTI BALKANSKO ARHITEKTONSKO BIJENALE – BAB 2019 - CRNA GORA KAO ZEMLJA DOMAĆIN Podržan od strane Fondacije Saša Marčeta, 4. Balkansko Arhitektonsko Bijenale biće održano u Bioskopu Balkan, u periodu od 14. do 21. novembra. Tema ovogodišnjeg bijenala je “Dekodiranje Balkana”. Cilj Bijenala je da prepozna i dekodira obrasce kritičkog regionalizma kao stvaralačkog pristupa koji teži da se odupre i suprotstavi nedostatku smisla rutinske arhitektonske prakse, s jedne strane, te nedostatku značenja bezličnog internacionalizma, s druge. Po sadržaju, 4. Balkansko Arhitektonsko Bijenale će se sastojati od izložbe i pratećeg programa. Na raspolaganju nam je 460 m2 u samom centru Beograda. (Zvanična strana BAB -a http:// www.bab.rs/ ) Ove godine Crna Gora je nominovana da bude zemlja domaćin 4.Balkanskog arhitektonskog Bijenala, BAB-a 2019 koji će institucionalno biti podržan od strane SACG i Ministrastva

kulture Crne Gore. Arhitekte, dizajneri i istraživači iz Crne Gore ove godine u Beogradu imaće posebno mjesto i značaj na smotri najkreativnijih ideja i realizacija Organizacija i podrška ispred Crne Gore kao zemlje domaćina: Ministrastvo kulture Crne Gore: Aleksandar Bogdanović, Ministar kulture u Vladi Crne Gore, SACG Savez arhitekata Crne Gore,

ORGANIZOVANA IZLOŽBA“SKOPJE, NEVIDEN GRAD” Atrio Concept House u saradnji sa Arhitektonskim fakultetom iz Skoplja, 10. oktobra organizovao je izložbu“Skopje, neviden grad”, autora Prof. dr Ognen Marine i Prof.dr Bojan Karamakova Izložbu je otvorio Nj.E. Mihajlo Trpkoski, ambasador Republike Sjeverne Makedonije u Crnoj Gori.

10

Filip Aleksic dia, Predsjednik SACG i Glavni gradski arhitekta Podgorice Komesarka BAB-a 2019 za Crnu Goru: dr Sonja Radovic Jelovac dia Kao i svake godine, na izložbi se očekuje između 120 i 150 autorskih timova i njihovih projekata. Izlagačke kategorije su: urbani dizajn, arhitektura, konkursi i nerealizovani projekti, dizajn namještaja i dizajn enterijera. Rok za ranu registraciju i dostavu radova je 15. oktobar i kotizacija iznosi 50e. Rok za kasnu registraciju i dostavu radova je 1. Novembar i kotizacija iznosi 75e. Prijavu za učešće na linku http://www.bab.rs/register/. Svečano otvaranje je planirano 14.novembra u 18h u Bioskopu Balkan, a prateći program koji obuhvata svečano otvaranje sa mnoštvom arhitektonksih događaja (prezentacije, panel diskusije, arenu investicija i dr.) planiranih za 14.,15.,i16. novembar 2019.godine, ćemo biti naknadno objavljeni.


VIJESTI BUILDUP 2019: PRVA REGIONALNA KONFERENCIJA O DIGITALIZACIJI U ARHITEKTURI I GRAĐEVINARSTVU 16. oktobra 2019. u Beogradu, portal Gradnja organizovao je svoju prvu konferenciju na temu Digitalna gradnja. Četvrta tehnološka revolucija stiže i u građevinarstvo i arhitekturu. Zato je glavna tema konferencije BuildUp 2019 bila vezana za digitalizaciju u oblastima arhitekture, projektovanja i izgradnje. Konferencija BuildUp 2019 – Digitalna gradnja bila je namijenjena arhitektama, građevinskim inženjerima, studentima i profesorima, odnosno, svim profesionalcima i entuzijastima iz oblasti arhitekture, građevinarstva i prodaje nekretnina.

POTPISAN SPORAZUM O SARADNJI NA PROJEKTU “MIKRO 020” Dokument, koji predviđa širu saradnju u realizaciji navedenog projekta, 24. septembra su potpisali gradonačelnik Glavnog grada Podgorica dr Ivan Vuković, ministar kulture Aleksandar Bogdanović predstavnica UNDP u Crnoj Gori Daniela Gašparikova, predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Crne

Gore Igor Rakčević i sekretar Saveza arhitekata Crne Gore Bojan Đonović. Projekat „Mikro 020“ podrazumijeva uređenje zapuštenih mikrolokacija na području Podgorice, a potpisanim sporazumom definisano je da će se na tim lokacijama ubuduće nalaziti i instalacije crnogorskih umjetnika, koje će biti birane putem konkursa.

NOĆI ARHITEKTURE U PODGORICI U sklopu manifestacije “Noći arhitekture, koju je organizovao SACG sa partnerima, u jednoj od nekadašnjih hala tekstilne industije Titeks u Podgorici, 07. oktobra je zvanično otvoren Klub arhitekata ‘Kolektor’, koji je u funkciji izvjesno vrijeme. Sem ovog događaja organizovane su izložbe studenata/studentkinja arhitekture u podzemnom prolazu u Bulevaru Sv. Petra Cetinjskog pod nazivom “Promislimo Podgoricu, inovativno podzemlje”, ”, kao i izložba “Katolička crkva u Podgorici” i prikazivanje dokumentarne serije “Betonski spavači”.


RAFAEL VIÑOLY ARCHITECTS

INTUITIVNA DIMENZIJA ARHITEKTURE PRIREDILA: TAMARA NOVAKOVIĆ

„Inteligentni projektantski pristup zajedno sa mogućnostima multidisciplinarne kompanije omogućava kreativne odgovore na programske zahtjeve. Projekat smatramo integrisanim poljem u kom programiranje, funkcija, primjena, inženjering, ekonomska izvodljivost i kulturni uticaj nijesu nezavisna pitanja ili discipline, već elementi koji se moraju jednako proučavati i implementirati. Ovaj pristup zahtjeva svestranost, stručnost i, prije svega, pragmatičnost koja proširuje potrebu za kreativnošću, a ne ograničava je.“

Urugvajski arhitekta Rafael Viñoly nalazi se na čelu arhitektonskog biroa Rafael Viñoly Architects - njegova djela se mogu naći na svim meridijanima i u svim većim gradovima širom svijeta. Od Tokija do Urugvaja Viñoly dramatično ostavlja svoj trag na gradskom krajoliku. Rođen u Urugvaju i obrazovan u Argentini, Rafael Viñoly je 1978. napustio Argentinu i nakon kratkog uspjeha na Harvardovoj postdiplomskoj školi dizajna, Viñoly je živio i radio u Njujorku od 1979. godine. Rafael Viñoly Architects biro osnovan je 1983. godine sa sjedištem u Njujorku i kancelarijama u Londonu, Mančesteru, Abu Dabiju, Buenos Ajresu, Čikagu i 12

Palo Altu. Tokom poslednjih trideset tri godine, ključni zaštitni znak ove prakse je njegova sposobnost da izmisli institucionalne tipologije i integriše javne prostore u stambene zgrade. Raznovrsni tipovi objekata koje je biro projektovao uključuju nagrađivane sudove, muzeje, centre umjetnosti, kongresne centre, atletske objekte, banke, hotele, bolnice, laboratorije, prostore za rekreaciju, stambene komplekse i trgovačke, industrijske i obrazovne sadržaje. Projekti se kreću u obimu, od laboratorijskih prostorija do velikih urbanističkih komercijalnih i institucionalnih master planova. Biro je, takođe, radio nekoliko projekata koji uključuju restauraciju i proširenje

zgrada od značajne istorijske i arhitektonske vrijednosti. „Inteligentni projektantski pristup zajedno sa mogućnostima multidisciplinarne kompanije omogućava kreativne odgovore na programske zahtjeve. Projekat smatramo integrisanim poljem u kom programiranje, funkcija, primjena, inženjering, ekonomska izvodljivost i kulturni uticaj nijesu nezavisna pitanja ili discipline, već elementi koji se moraju jednako proučavati i implementirati. Ovaj pristup zahtjeva svestranost, stručnost i, prije svega, pragmatičnost koja proširuje potrebu za kreativnošću, a ne ograničava je.“ Godine 1989. vlada u Tokiju organizovala je anonimni međunarodni konkurs


za projekat novog javnog kompleksa koji bi postao žarište kulturnog i komercijalnog života u glavnom gradu. Lokalitet, koji je ranije bio sjedište opštine, nalazi se u najvažnijoj poslovnoj četvrti Tokija, koja se graniči sa trgovačkim i zabavnim okrugom Ginza. Sto metara zapadnije, pored mreže gradskih blokova koji su bili planirani nakon Drugog svijetskog rata, nalaze se javne bašte carske palate, a na istoku krivina čuvenog vijadukta željezničke pruge Bullet. Ovi različiti uslovi ograničavali su nepravilno oblikovanu parcelu. Na površini od 6,7 hektara trebalo je smjestiti objekat koji je, zbog velikog programa, bilo teško uklopiti. Tokyo International Forum je objekat koji ima raznovrsne, specijalizovane funkcije – od konferencija, skupština, izložbi i sajmova do pozorišta i informativnog centra. Glavni javni prostor i primarna funkcija čitavog kruga kompleksa je staklena dvorana dimenzija 225x60 metara, čiji oblik sočiva ogledala prati linije parcele. Krov ovog impozantnog atrijuma podržan je inovativnim rešetkastim sistemom lučnih greda sa monumentalnim rešetkama koje filtriraju svjetlost u prostor, a istovremeno odražavaju prisustvo objekta na gradskom obrisu.

TOKYO INTERNATIONAL FORUM JE OBJEKAT KOJI IMA RAZNOVRSNE, SPECIJALIZOVANE FUNKCIJE – OD KONFERENCIJA, SKUPŠTINA, IZLOŽBI I SAJMOVA DO POZORIŠTA I INFORMATIVNOG CENTRA.

Preko 25 000 kvadratnih metara stakla bilo je potrebno za zastakljivanje fasade. Izuzetna transparentnost fasadnih površina postiže se eliminacijom obodnih stubova koji bi obično nosili težinu zidova i krova. To se postiglo prenošenjem težine od 25 000 tona sa krovne konstrukcije na samo dva stuba koji su na rasponu od 185 metara, prečnika nešto više od jednog metra. Stakleni zidovi atrijuma se oslanjaju na veoma laganu čeličnu konstrukciju koja je jedva veća od potkonstrukcije potrebne za postavljanje staklenih ploča od 9 kvadrata. Dodatni sistem

spregova pričvršćuje se na ovu laganu čeličnu konstrukciju kako bi se prihvatilo opterećenje vjetra na ogromnoj površini zidova. Horizontalno odstupanje tih istih sila „podržavaju“ mostovi koji djeluju kao grede u sredini čitavog volumena objekta. Sve skupa, konstruktivni sistem foruma je izuzetno lagan i fleksibilan sa obzirom na ekstremne seizmičke sile na koje je projektovan. Hale A, B, C i D, odnosno pozorište sa 5 000 sjedišta, fleksibilni prostor od 3 000 sjedišta, muzička dvorana od 1 500 sjedišta i pozorište od 600 mjesta,

13


NOVI TERMINAL NA MEĐUNARODNOM AERODROMU CARRASCO, KOJI OPSLUŽUJE GLAVNI GRAD URUGVAJA MONTEVIDEO, PROJEKTOVAN JE U FUNKCIJI PROŠIRENJA KAPACITETA I PODSTICANJA KOMERCIJALNOG RASTA I TURIZMA U OKRUŽENJU.

otvorenog prostora, prirodnog svjetla, restorana, maloprodaje i pejzaža, a sve se nalazi ispod blago zakrivljenog krova dužine oko 365 metara. Nježna krivina i nizak profil ovog monolitnog krova pomažu integraciji zgrade u konteks okruženja. Spoljaš-

tretirane su kao samostalni objekti, i u odnosu na veličinu raspoređeni sa najvećom na sjevernom dijelu lokacije, a najmanjom na južnoj. Njihovi lobiji zamišljeni su kao platoi koji se guraju ispod svake dvorane. Ovi prostori zatvoreni staklom pružaju neprekidan pogled na objekat foruma. Sama lokacija čini objekat glavnom pješačkom stazom. Tokom godine milioni ljudi prolaze kroz njega i susreću se sa prodavnicama, restoranima, bibliotekom/medijatekom, javnom umjetnošću i umjetničkim galerija14

ma. Ispod nivoa prizemlja nalazi se veliki prostor sa hranom, prodavnice i obrazovne ustanove. To je ključna cirkulaciona arterija za kompleks koji ga povezuje sa regionalnom i lokalnom željezničkom mrežom, omogućava pristup lobijima svake od sala i gleda na glavnu izložbenu salu. Novi terminal na Međunarodnom aerodromu Carrasco, koji opslužuje glavni grad Urugvaja Montevideo, projektovan je u funkciji proširenja kapaciteta i podsticanja komercijalnog rasta i turizma u okruženju. Projektom se ističu i u prvi plan stavljaju javne zone, uključujući bezbijedan hodnik sa piste kao i potpuno pristupačan glavni hol i terasu za odlazak pored puta, pružajući pogodnosti poput

nje linije kretanja i valovita geometrija podsjećaju na prirodni pejzaž Urugvaja, što ga čini ne samo ikoničnom arhitektonskom strukturom, već i simboličkom. Unutar zgrade i dolasci i odlasci sa aerodroma su odvojeni nivoima ploča – dolasci su na nivou tla, a odlasci na prvom spratu. Takođe, saobraćajni tokovi su isto tako nezavisni. Javna, uređena terasa zauzima drugi sprat iznad nivoa polazaka, pružajući pogled na pistu i glavni javni hol. Putnici cirkulišu kroz potpuno zastakljeni nivo mezarina, koji je transparentan što omogućava lakšu orjentaciju na terminalni prostor prije nego što se spuste u prostor za imigraciju, za prtljag i carinu.


U skladu sa dugom tradicijom velikih transportnih prostora, nivo odlaska je jedan veliki prostor. Sa ostakljenjem na sve četiri strane i izuzetno vitkim konstruktivnim nosačima, čini se da krov lebdi iznad zgrade. Na nivou polaska smješten je veliki hol i sigurnosni punktovi za putnike od kojih je svaki odvojen bezbjednosnom kontrolnom tačkom i imigracijskom kontrolom u središtu. Četiri fiksna, uzdignuta pješačka mosta koja sadrže ukupno osam putničkih kapija, povezuju putnički prilaz sa letilicama i pružaju pristup pregači za manje avione. Iako je arhitektonsko rješenje za međunarodni aerodrom Carrasco moderno po konceptu prostora, funkcije i strukture, krov je regionalno inspirisan i crpi snagu iz svog odnosa sa okolnom topografijom. Zgrada, najveći projekat biroa Viñoly u matičnoj zemlji utjelovljuje transformaciju Urugvaja iz važne regionalne zemlje u međunarodno odredište za trgovinu i putovanja. „U Urugvaju, prijatelji i porodica vas i dalje dočekuju i ispraćaju na aerodromu, tako da ovaj terminal pruža odlične prostore za ljude koji ne putuju, kao i one koji negdje idu. Atrijum, glavni hol, terasa i putnički prostor čine ovo mjesto dramatičnim i dobrodošlim za sve.“ Smješten u Columbia Point distriktu u

SMJEŠTEN U COLUMBIA POINT DISTRIKTU U BOSTONU, SA POGLEDOM NA LUKU BOSTON I PORED PREDSJEDNIČKE BIBLIOTEKE I MUZEJA JFK, EDWARD M. KENNEDY INSTITUTE FOR THE U.S.SENATE JE JOŠ JEDAN U NIZU PROJEKATA BIROA RAFAEL VIÑOLY ARCHITECTS. OBJEKAT, KUTIJA UNUTAR KUTIJE, PRATI MINIMALISTIČKI STIL.

Bostonu, sa pogledom na luku Boston i pored predsjedničke biblioteke i muzeja JFK, Edward M. Kennedy Institute for the U.S.Senate je još jedan u nizu projekata biroa Rafael Viñoly Architects. Objekat, kutija unutar kutije, prati minimalistički stil. Objekat će se sastojati od oko 40 000 kvadratnih metara programskog prostora, koji će se uglavnom sastojati od učionica, obrazovnih eksponata i predstavništva Senatskog doma. Prizemni nivo instituta napravljen je od bijelog betona sa probijenim otvorima prozora kako bi se transponovali elementi sa susjedne predsjedničke biblioteke John

F. Kennedy - ja, arhitekte I.M. Pei - ja. Poseban akcenat dat je vanjskom uređenju u čijem je središtu travnjak, koji dovodi posjetioce do ulaza u

15


MOSTOM PREKO LAGUNE GARZON SU POVEZANE OPŠTINE ROCHA I MALDONADO U URUGVAJU, A IZGRAĐEN JE 2015. GODINE. DO IZGRADNJE MOSTA PREKO VODE SE PRELAZILO ISKLJUČIVO SPLAVOM.

zgradu. Ovaj travnjak je omeđen sa dva trouglasta volumena koji definišu ulaz i geometrijski povezuju institut sa bibliotekom JFK. Spoljni otvoreni prostor je veza između Instituta, biblioteke JFK i univerziteta, a istovremeno djeluje i kao veza sa rivom i lukom. Pristup ulazu osmišljen je tako da uključi elemente iz svake od 50 država i poboljša 16

veze između zgrade i čitave nacije. Ulaskom u predvorje objekta geometrija arhitekture odmah postaje vidljiva. Otvori u krovu unose prirodnu svjetlost u prostor i odvajaju bijelu, kosu tavanicu po obodu od sive površine spuštenog plafona koji djeluje kao predimenzionisani vijenac za kameni memorijalni zid, koji služi i kao ulaz u

dom senata. LED rasvjeta je uvučena u kosinu plafona ispred zida tako da stvara samo najmanji odraz na kamenoj površini zida. Dok se izložbeni prostori nastavljaju sa svake strane memorijalnog zida, krovno osvjetljenje se pretvara u LED svjetlosnu uvalu. Pošto su svi eksponati digitalni i projektovani su na okolne zidove, prirodno svjetlo bi prikrilo zaslone. Da bi se osigurala vidljivost i ujednačenost, nivoi svjetlosti se drže na 20 luksa. U replici senatskog doma osvjetljenje ponovo stvara izgled i osjećaj stvarnog prostora. Na balkonu postoje zidne svjetiljke po mjeri i jedinstveni sistem osvjetljenja stakla na obodu koji svjetlost postavlja na zid balkona. Noću zgrada oživljava u suptilnoj temperaturnoj promjeni boje koja stvara vizuelnu hijerarhiju svjetlosti. Mostom preko Lagune Garzon su povezane opštine Rocha i Maldonado u Urugvaju, a izgrađen je 2015. godine. Do izgradnje mosta preko vode se prelazilo isključivo splavom. Betonska konstrukcija podiže se iznad vode na cilindričnim stubovima i formira „lagunu unutar lagune“, pa je unutar ovog zanimljivog mosta moguće plivati, pecati ili razgledati prelijepu okolinu zahvaljujući pješačkim stazama koje se nalaze sa spoljnje i unutrašnje strane kružnog puta. „Koncept Puente Laguna Garzon imao


je za cilj da se transformiše tradicionalni saobraćajni prelaz kako bi se smanjila brzina automobila na ovom prelijepom mjestu, te tako pružila prilika da ljudi uživaju u panoramskom pogledu na predivan pejzaž, a da se u isto vrijeme u centru stvori i prostor za pješake“, kaže arhitekta Viñoly. Rad na mostu preko lagune trajao je nešto više od godinu dana, a prethodila mu je šestodogišnja javna rasprava koja je na kraju dovela do izgradnje ovog neobičnog mosta. Svečano je otvoren krajem decembra 2015. godine, u njegovu izgradnju uloženo je 11 miliona dolara. Nalazi se blizu popularnih odmarališta Punta del Este i Jose Ignacio i trebalo bi dodatno da ubrza razvoj obale Rocha. U trenutku kada je dovršen, supervisoki rezidencijalni neboder u središnjem dijelu Menhetna u Njujorku, bio je druga najviša zgrada u gradu (nakon poslovnog One World Trade Center - a), ali i najviša stambena zgrada u zapadnoj hemisferi. Autor projekta po adresi nazvanog 432 Park Avenue je Rafael Viñoly, a gradnja je završena 2015. godine. Neboder je izgrađen na mjestu gdje je nekad stajao 1926. godine izgrađeni Drake Hotel sa 495 soba, koji je sada zamijenilo 427 metara visoko zdanje. Neboder pravilne forme, jednakih kasetiranih fasada od zaglađenog sloja betona i svim jednakim prozorima, elegantno je oblikovan. Neke kritike idu prema tome da je preuzak za svoju visinu. Međutim, vrlo uski i izuzetno visoki neboderi dio su aktuelnog trenda u gradu koji ima izrazitu istoriju neboderogradnje, a može se govoriti i o svojevrsnom „fenomenu 57 ulice“, u blizini južne strane Central Parka, u i oko koje su takve tipologije sada uglavnom locirane i planirane. 432 PARK AVENUE ZAVRŠEN JE 2015. GODINE. NEBODER JE IZGRAĐEN NA MJESTU GDJE JE NEKAD STAJAO 1926. GODINE IZGRAĐENI DRAKE HOTEL SA 495 SOBA, KOJI JE SADA ZAMIJENILO 427 METARA VISOKO ZDANJE. NEBODER PRAVILNE FORME, JEDNAKIH KASETIRANIH FASADA OD ZAGLAĐENOG SLOJA BETONA I SVIM JEDNAKIM PROZORIMA, ELEGANTNO JE OBLIKOVAN. NEKE KRITIKE IDU PREMA TOME DA JE PREUZAK ZA SVOJU VISINU.

Tako je 432 Park Avenue tek jedan od supervisokih nebodera koji su već izgrađeni – poput nebodera One 57 iz 2014. godine – ili se tek grade u toj zoni. Primjera radi, 57W57 (poznat i kao MOMA Tower) Jeana Nouvela ili ultra uski 111 West 57th Street. Neki od planiranih nebodera u ovom dijelu Menhetna visinom će nadmašiti sve do sada tamo izgrađene. Enterijer se sastoji od jasnih i čistih linija u kombinaciji sa modernim

kućanskim aparatima koji daju osjećaj sofisticiranog luksuza. Boje su jednostavne, uglavnom nijanse bež, sive te bijela boja koje su sparene sa materijalima poput mermera, svijetlog drveta i decentnih keramičkih pločica. Život u ovom neboderu donijeće svojim stanarima povlastice, poput zatvorenog bazena, primaće sobe opremljene poslugom, privatnog bazena, spa i fitness centra, saune, knjižare sa prostorom za čitanje, projekcijske sobe, igraonice i

17


obezbjeđenog parkirališta. Projekat The Waterline Square obuhvata tri različite stambene kule smještene u novom parku od 2,6 hektara koji povezuje blok sa susjednim parkom rijeke Hudson na krajnjoj zapadnoj strani Menhetna. Smješten između dvije četvrti, kompleks stanovnicima nudi široke pogodnosti i sadržaje. Položaj svake kule utvrđen je kao dio transformacije master plana lokaliteta. U skladu sa ugaonim i pomjerenim ravninama omotača, koji su direktno

koji su povezani sa centralizovanim sadržajima Waterline Club - a koji se nalaze ispod nivoa parka. Sadržaji kondomiuma uključuju ugostiteljske, rekreativne i prostorije za sastanke na 22. spratu, kao i terasu, iz koje se pruža pogled na rijeku i park ispod. Ovi prostori kao i apartmani za iznajmljivanje na drugom spratu zamišljeni su da služe kao prošireni životni prostori za sve stanovnike. Postoje dva prodajna prostora na sjeveru i jugu zgrade. Sjeverni malopro-

PROJEKAT THE WATERLINE SQUARE OBUHVATA TRI RAZLIČITE STAMBENE KULE SMJEŠTENE U NOVOM PARKU OD 2,6 HEKTARA KOJI POVEZUJE BLOK SA SUSJEDNIM PARKOM RIJEKE HUDSON NA KRAJNJOJ ZAPADNOJ STRANI MENHETNA. SMJEŠTEN IZMEĐU DVIJE ČETVRTI, KOMPLEKS STANOVNICIMA NUDI ŠIROKE POGODNOSTI I SADRŽAJE.

uticali na geometriju pojedinih objekata u toku razvoja projekta, kompleks The Waterline Square stvara jedinstven vertikalni objekat kristalnog oblika postavljen u pejzažu staklenih kula duž obale rijeke Hudson. Naizgled nasumično zarubljivanje kubusa objekta naglašava njegovu fasadu, ali ova prividna slučajnost je izraz specifičnih unutrašnjih funkcija (život nasuprot spavanju i objedovanju). Fasadno zastakljivanje i neproziran raspored ploča pokreću se uštedom energije i uokvirivanjem pogleda na grad i rijeku. The Waterline Square se sastoji od 35 spratova: 21 sprat stanova za iznajmljivanje, 11 spratova kondominijuma, od kojih su dva gornja dvoetažni penthouse i dvije tehničke etaže na vrhu. Zgrada ima dva odvojena lobija za kondominijum i rezidencijalne sadržaje

dajni prostor planiran je kao restoran sa vanjskim sjedenjem uz susjedni uređeni park, dok je južni maloprodajni prostor planiran kao komercijalni prostor okrenut ulici. Vrh zgrade, gdje se ugaona masa kule

proteže tako da ne postoji „krov“, služi za smještaj tehničkih prostora, uključujući opremu za obnovu energije kao i jedinicu za održavanje zgrade koja je u potpunosti sakrivena fasadnom „mrežom“ stakla.


OSVJEŽAVAJUĆE DRUGAČIJI! TECEone – WC s funkcijom bidea

Izgleda kao običan WC, ali u sebi skriva mnogo toga:

integrirana funkcija bidea čisti nježnom, toplom vodom i pruža Vam osjećaj čiste svježine. I to jednim okretajem kotačića. Jer se WC školjkom TECEone može upravljati potpuno intuitivno. Bez struje. Bez nepotrebnih dodataka. Savršena higijena uz atraktivnu cijenu.

www.tece.com/hr/teceone Dobro izgleda - i ugodan je za korištenje: temperatura i količina vode namještaju se vrlo jednostavno bočnim okretnim gumbima.

TECE d.o.o. Predstavništvo Beograd  |  Kneza Mihaila 1-3  |  11 000 Beograd  |  www.tece.rs  |  T + 381 60 583 2300 TECE d.o.o.  |  Fallerovo šetalište 16  |  10 000 Zagreb  |  www.tece.hr  |  T + 385 1 3079 000


PROF. MITESH DIXIT / OSNIVAČ DOMAIN OFFICE PROFESOR NA UNIVERZITETU SYRACUSE NY / ŠKOLA ARHITEKTURE

PONOVNO USPOSTAVLJANJE I PROŠIRENJE GRANICA

RAZGOVARALA ALEKSANDRA ZEČEVIĆ MALOVIĆ

Mitesh Dixit je docent na Univerzitetu Syracuse - Škola arhitekture, i vanredni profesor na odsjeku za geografiju Maxwell škole za državljanstvo i javne poslove. Njegov rad je baziran na preplitanju dizajna sa vladinom politikom, društvom i kulturom. Dixitovo istraživanje fokusirano je na proces stvaranja regiona i granica na Balkanu, kao i duž američko-meksičke granice - prateći efekte ideologije na transformaciju izgrađene sredine. Dixit je prethodno bio angažovan i na fakultetu TU Delft u Holandiji kao gostujući profesor na predmetima arhitektura i urbanizam, gdje je bio i urednik katedre za složene projekte i pomogao u razvijanju nastavnog plana i programa. 2012. godine osnovao je DOMAIN Office, studio za arhitekturu i urbanizam sa sjedištem u Sirakuzi, NY i Beogradu, RS. Radi na međunarodnom planu, na projektima u rasponu od grafičkog dizajna, stambenih i javnih zgrada do master planova. DOMAIN djeluje u okvirima savremene umjetnosti i sarađivao je sa umjetnicima poput Vim Vendersa, Armina Linka, Vincenta de Rijk, Ari Verslui (Ekactitudes) i Antonia Lopez Garcie, kao i kustosima, uključujući Chris Dercon i Julio Vakuero. Radovi studija predstavljeni su na Venecijanskom arhitektonskom bijenalu (2014). Prije osnivanja DOMAIN-a, Dixit je radio kao vodeći projektant kod Rem Koolhaas-a u svjetski priznatom arhitektonskom studiju OMA (Office for Metropolitan Architecture). Dok je bio u OMA-i, Dixit je vodio više međunarodnih projekata, kao što su MahaNaKhon Tower u Bangkoku, Holland Green u Londonu, East Block 30 u Kairu i Finansijski okrug Kuala Lumpur u Maleziji. 20

MOŽDA JE FUNDAMENTALNA TEŽNJA KOJU IMAM KAO PREDAVAČ, DA MORAMO ZAHTIJEVATI DA I STUDENTI I PROFESORI POKUŠAJU GOTOVO NEMOGUĆ ZADATAK - NE SAMO DA PROMIJENIMO NAČIN NA KOJI PRAKTIKUJEMO ARHITEKTURU, VEĆ DA TEŽIMO PONOVNOM USPOSTAVLJANJU I PROŠIRIVANJU GRANICA, ZA KOJE SMATRAMO DA DEFINIŠU ARHITEKTURU.


PROF. MITESH DIXIT Imajući u obzir da ste prije arhitekture studirali filozofiju i političke nauke, koliko je to uticalo na vaš rad i na način na koji predajete arhitekturu? Arhitektonsko obrazovanje je, poput arhitektonske prakse, podređeno služenju globalnom kapitalu, i kao takvo, obrazovanje je usmjereno isključivo

na proizvodnju kadra (preko zahtjeva ‘profesionalnih’ kurseva za akreditaciju, revidovanja plana i programa u cilju jurenja sumnjivih rejtinga i post diplomskih programa za razvoj stažista) radi služenja privatnom interesu. Kao neko ko se bavi i praktičnim radom i profesorskim pozivom, fokusirao sam se na razvoj teorije koja proizlazi iz hermeneutike, a koja se testira i u

praksi i u nastavi. Ne želim sarađivati s drugim disciplinama, već preklopiti , geografiju, politikologiju, arhitekturu, urbanizam i filozofiju u novu definiciju onoga što arhitektura može biti - novi pristup koji pruža alternativu dogmi “ovo je načini na koji se radi”, a koja se koristi da bi se umanjio ili delegitimizovao svaki pokušaj dovođenja u pitanje postojećeg ideološkog poretka. 21


krili fizičke, ekonomske i sociopolitičke situacije. Rad djeluje na višestrukim nivoima i medijima, vezuje fizički oblik za društvene konstrukcije i stvara sadržaj kao način ispitivanja odnosa između posmatranja, nagađanja i kritike u procesu dizajniranja. Metodologijom „raspakivanja“ - otkrivanja više slojeva - „tvrdih“ i „ mekih“, fizičkih i kritičkih, kako bi se identifikovale nove hijerarhije ili skriveni akteri, moj rad zahtijeva intenzivno ispitivanje lokalnog, zatim apsolutno prepuštanje postojećem, i odbacivanje svake pojedinačne “vizije”. Ovu metodu istraživanja opisujem kao „Arhitektura kao Teritorija“.

“Pejzaži ekstrakcije”, Bioskop Balkan, Beograd, Srbija, 2019

Zašto Balkan? Vašu metodu opisali ste “Arhitektura kao teritorija”. Možete li nam objasniti šta to zapravo znači? Pozicioniranje unutar konteksta, bilo situaciono ili ideološko, uvijek je definisalo relevantnost arhitekture. Korišćenjem vrsta kritike, analiza izvedenih iz hermeneutike, kao i tradicionalnih

arhitektonskih tehnika, npr. modelovanje, izrada nacrta i što je najznačajnije - svođenje višestrukih disciplina u jedinstvenu arhitektonsku metodu, moje istraživanje pokušava razviti kohezivno razumijevanje izgrađene okoline širenjem koncepta konteksta. Dizajn, geografija, politikologija i filozofija integrisani su kako bi identifikovali i razot-

Kroz poziciju gostujućeg profesora pri Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a, 2016. Godine uspio sam putovati po regionu - održao sam šest različitih predavanja u šest gradova tokom tri nedjelje - i bio sam izložen tesritoriji za koju sam formirao osjećaj da poslednjih nekoliko vjekova odbija veće političke ideologije, i koja traži svoj put

PLANTA - 14. Internacionalna izložba arhitekture: Venecijansko bijenale, Italija, 2014

22


“Rim nasuprot Rimu”, strukturalni okvir Rima, Italija, 2017

KARTE NE PREDSTAVLJAJU STVARNOST; VEĆ JE STVARAJU, POJAČAVAJUĆI PERCEPCIJU I IDEOLOGIJU KOJA IZ NJIH PROISTIČE. KAO TEMELJNI DIO POSTUPKA, ČIN MAPIRANJA REZULTIRA VISOKO AUTORSKIM PRIKAZIMA TERITORIJA. ODABIROM KARAKTERISTIKA, SNAGA I TOKOVA KOJE TREBA ISTAĆI - I IMPLICITNO, KOJE ISKLJUČITI KARTOGRAF NAJPRIJE STVARA REALNOST UNUTAR KOJE ĆE SE RASPRAVLJATI O NJIHOVOJ INTERVENCIJI.

naprijed. Mlade arhitekte i studenti iz svakog grada, nijesu pratili tzv. “korporacijsku karijersku kulturu”, koja se često sreće u SAD-u. Njihovo gledanje na obrazovanje, politiku i arhitekturu bili su radikalno drugačiji i daleko inspirativniji od tipičnog američkog studenta. To je takođe bio trenutak kada me je posebno zaitrigirala politička i geografska transformacija Balkana tokom vremena, a naročito nedostatak akademskog istraživanja koje bi preispitalo ovakvu transformaciju kroz vizuelno. Sljedeću godinu sam proveo istražujući svoj osjećaj, pokušavajući pronaći uporedni atlas regiona - i nijesam ga pronašao. Dakle, u jesen 2017. godine formalno sam počeo proučavati Balkan kroz objektiv kritičke kartografije, sa ambicijom da dokumentujem spoj sukobljenih režima u određenim regionalnim trenucima i razotkrijem odnos arhitektonskog oblika i politike kroz istraživanje teritorijalne transformacije. Ovo istraživanje i nastava na istu temu sumiraće se u jedinstveni rad pod nazivom: „Balkanski atlas“. Atlas će moći da detaljno prati, dokumentuje i analizira frakture ove teritorije.

razvoj mog položaja u struci, nakon što sam radio kao vodeći projektant za dva vodeća svjetska biroa za arhitekturu, SOM i OMA, i usko sarađivao sa možda najvažnijim arhitektom ikada, Rem Koolhaas-om. Međutim, bio sam nezadovoljan njihovim razumijevanjem i pristupom izgrađenom okruženju, koje je, iako percipirano kao radikalno i avangardno, još uvijek djelovalo iz kartezijanske perspektive. Kartezijska perspektiva utvrđuje specifične metodologije za rješavanje razmjera, raščlanjivanje i mjerenje zemljišta i

nameće postojeće pojedinačne vizije određenom projektu. Ovo, nezadovoljstvo bilo je istovremeno i inspiracija i prekretnica kako za moj biro, tako i za nastavni plan. Pozicija gostujućeg profesora arhitekture i urbanizma na TU Delft pomogla mi je u uspostavljanju vlastitog domena, na kojem ću svoje filozofsko i politikološko obrazovanje isprepletati sa pristupom arhitekturi. Osnovao sam DOMAIN Office, s namjerom da razumijem arhitekturu izvan onoga što sam naučio i praktikovao kroz stvarne projekte, i da proširim primjenjivost i relevantnost konteksta koji spada u domen arhitekture. Takođe ste profesor geografije kako to utiče na nastavu i praksu? Istorijski gledano, arhitektura i geografija su uvijek bili povezani. Prikupljanje

Šta je DOMAIN ? DOMAIN je bio (i biće) sredstvo za

Riordan Ranč, privatna kuća u dolini Napa, SAD,

23


“Macro Plaza”, poslovna kula u Montereju, Meksiko,

geografskih podataka pojavilo se kao obnovljena metodologija za uspostavljanje dizajnerske agencije, dijelom zahvaljujući povećanoj dostupnosti alata otvorenog koda i širenja izvora podataka. Kritička kartografija obuhvata čitav jedan spektar praksi za mapiranje i prihvata analizu koja je zasnovana na kritičkoj teoriji pod uticajem Marksa, Ničea i Frojda, tj. gospodara sumnje. Kritička kartografija se posebno temelji na tezi koja prikazuje preslikavanje i širenje odnosa moći, tipično u korist dominantne skupine u društvu. Možda možete detaljnije objasniti odnos kritičke kartografije i arhitekture? Vrijednost mapiranja oduvijek je bila od ključne važnosti za arhitekturu. Plan je, na kraju krajeva, mapa građevine presječena 1 metar iznad zemlje. Vjekovima su arhitekti, preispitivali i evoluirali metodu komunikacije kroz crtež osnove, a to je ustvari crtanje pla-

24

DIZAJN, GEOGRAFIJA, POLITIKOLOGIJA I FILOZOFIJA INTEGRISANI SU KAKO BI IDENTIFIKOVALI I RAZOTKRILI FIZIČKE, EKONOMSKE I SOCIOPOLITIČKE SITUACIJE. RAD DJELUJE NA VIŠESTRUKIM NIVOIMA I MEDIJIMA, VEZUJE FIZIČKI OBLIK ZA DRUŠTVENE KONSTRUKCIJE I STVARA SADRŽAJ KAO NAČIN ISPITIVANJA ODNOSA IZMEĐU POSMATRANJA, NAGAĐANJA I KRITIKE U PROCESU DIZAJNIRANJA.

na prikazivajući dio zemlje sa fokusom na izgrađeno i na “prirodno” okruženje. Gotovo svaka zgrada započinje s osnovom, previše pojednostavljenim, idealizovanim kartezijanskim prikazom parametara unutar kojih arhitekta može raditi. Međutim, ne smije se zaboraviti - karta je alat moći. Karte ne predstavljaju stvarnost; već je stvaraju, pojačavajući percepciju i ideologiju koja iz njih proističe. Kao temeljni dio postupka, čin mapiranja rezultira

Izložba “Terijtoralni prestupi”, objekat željezničke stanice, S. Makedonija, maj 2018

visoko autorskim prikazima teritorija. Odabirom karakteristika, snaga i tokova koje treba istaći - i implicitno, koje isključiti - kartograf najprije stvara realnost unutar koje će se raspravljati o njihovoj intervenciji. Zbog pojave digitalnih tehnologija poput Google Maps, GIS-a i ručnih uređaja, načini proizvodnje su se odvojili od elitnih institucija i kapitalističkih interesa koji su tokom posljednja dva vijeka kontrolisali izradu karata i kartografsko znanje. Sada je nužno da arhitekti razviju i intelek-


“Između mita i utopije”, izložba na Arhitektonskom fakultetu u Skoplju, jun 2019

tualne i tehničke sposobnosti izrade karata kao sredstva za preispitivanje dominantnih ideoloških mreža, kao i da razviju naše razumijevanje izgrađene okoline u smjeru holističkog, intuitivnijog i manje očiglednog. Na čemu trenutno radite - akademski i u praksi? Naše nedavno izučavanje ispituje potencijal geografskog istraživanja teritorija kako bi se ukazalo na mogućnosti za arhitektonsku intervenciju i angažovanost. S tim u vezi, bio sam pozvan da ovog oktobra učestvujem na izložbi pod nazivom “Staying here with you, moving” na kojoj smo prikazali postavku “Landscapes of extraction” ili “Pejzaži ekstrakcije”. Cilj je bio pokazati (ko)zavisnost kapitala, kulture i intelektualne proizvodnje između Republike Srbije i Švajcarske kroz niz karata i više-dimenzionalnu fizičku kartu veličine 10 m x 4 m. Ambicija “Pejzaža ekstrakcije” je da se ilustruje potreba za eliminisanjem „proizvoljnih“ geopolitičkih linija koje sprječavaju područje da djeluje kako bi trebalo, odnosno kako zaista jeste. Identifikujući zajedničke resurse, infrastrukturu i kulturološke sličnosti, novim metodama prezentacije, rad je vizualno prikazao gradijente koji postoje između naroda, kao i na koji način teritorije zapravo funkcionišu, omogućujući nam tako da prevaziđemo naše kartezijansko razumijevanje prostora i započnemo raspravu o alternativnim političkim i ekonomskim sistemima koji prijvataju inkluziju i raznolikost. Pored izložbe, ove jeseni biću gostujući profesor na Arhitektonskom fakultetu u Skoplju, u sklopu njihovog trenutnog istraživanja „Skoplje – laboratorija urbanog življenja“ koje će mi omogućiti da radim sa studentima, nastavnicima i lokalnim stručnjacima u cilju razvijanja teritorijalne strategije koje će poslužiti kao osnova razvoja nove urbane vizije grada Skoplja. I konačno, na proljeće 2020. godine, zajedno sa dekanom Arhitektonskog fakultetu u Skoplju prof. Ognenom Marinom, biću, organizator i kustos simpozijuma i izložbe pod nazivom „Projekat Skoplje“. Konferencija će se održati povodom 70-godišnjice Arhitektonskog fakulteta na Univerzitetu „Sv. Ćirila

i Metodija ”i 55-godišnjice usvajanja master plana Kenzo Tangea za obnovu centra grada Skoplja. Implementacija i nasljeđe ovog međunarodnog projekta koji su vodile Ujedinjene nacije i dalje se ne cijeni u dovoljnoj mjeri. Srž „Projekta Skoplje“ je preispitivanje moći arhitekture i urbanog dizajna kao pokretača obnove društava i gradova. . Završne napomene - u vezi s odnosom akademije i prakse? Možda je fundamentalna težnja koju imam kao predavač, da moramo zahtijevati da i studenti i profesori pokušaju gotovo nemoguć zadatak - ne samo da promijenimo način na koji praktikujemo arhitekturu, već da težimo ponovnom uspostavljanju i proširivanju granica, za koje smatramo da definišu arhitekturu. Edukacija o dizajnu je, sama po sebi, geografski prijedlog s

prihvaćenim standardima i autoritetima koji proizvode inovaciju tek onda kada se dokumenuju, analiziraju i vrše provokaciju. Suštinski - Arhitektonsko obrazovanje je Teritorija. U JESEN 2017. GODINE FORMALNO SAM POČEO PROUČAVATI BALKAN KROZ OBJEKTIV KRITIČKE KARTOGRAFIJE, SA AMBICIJOM DA DOKUMENTUJEM SPOJ SUKOBLJENIH REŽIMA U ODREĐENIM REGIONALNIM TRENUCIMA I RAZOTKRIJEM ODNOS ARHITEKTONSKOG OBLIKA I POLITIKE KROZ ISTRAŽIVANJE TERITORIJALNE TRANSFORMACIJE. OVO ISTRAŽIVANJE I NASTAVA NA ISTU TEMU SUMIRAĆE SE U JEDINSTVENI RAD POD NAZIVOM: „BALKANSKI ATLAS“. ATLAS ĆE MOĆI DA DETALJNO PRATI, DOKUMENTUJE I ANALIZIRA FRAKTURE OVE TERITORIJE. 25


VILA GEEF /DAMILANO STUDIO ARCHITECT

NA OBRONCIMA VALTELLINA PLANINA

TEKST: SANDRA VAHTEL FOTO: ANDREA MARTIRADONNA

Damilano studio Architects sagradio je vilu na predivnom prostoru okruženom planinskim masivom Valtellina. Izgradnja vile započeta je 2014. godine, a završena 2017. Projekat je razvijen na površini od 750 kvadratnih metara, podijeljenoj u dvije oblasti povezane zajedničkom natkrivenom terasom, u skladu sa pristupnim putem: s jedne strane parkiralište i pansion za goste, a sa druge strane rezidencija vlasnika.

ARHITEKTA JE DIZAJNIRAO OBJEKTE KAKO BI SA OBJE STRANE BILE POVEZANE STAZOM NA SPOLJNOJ TERASI. IZA VILE, NA JUŽNOJ STRANI, NALAZI SE I KUTAK ZA OPUŠTANJE I REKREACIJU SA POGLEDOM NA ZELENI VRT I PLANINSKI MASIV.

26


Villa GEEF sagrađena je u predgrađu Sondrija (Italija), na mjestu koje se nekad koristilo za opuštanje zaposlenih na elektronskom postrojenju. Veliki prostor je nekada bio okupiran zgradama i igralištima. Uprkos postojećoj podlozi, područje je imalo veliki potencijal zbog svoje veličine i okolnog planinskog pejzaža koji su karakteristični za tipične vinograde Valtelline. Spoljašnji izgled je glatka, elegantna, bijela arhitektura. Vila leži na zemljištu okružena planinama, gdje su zasađeni vinogradi u fizičkom obliku. U početku je prva namjera vlasnika bila da izgrade višespratnu vilu ili vertikalni rezidencijalni objekat na više nivoa. Ali na 27


kraju je ta namjera odbačena. Kada je dizajner i projektant ovog projekta Damilano studio Architects odlučio da predstavi novu sliku i fokusira se na dizajn komfornog životnog prostora, izgradili su jednospratnu vilu tako što su iskoristiili široku zemlju za maksimalnu korist. Sagradivši jednospratnu kuću stvoren je otvoreniji prostor za poglede na vinograd i privatni park.

Prostorije u vili podijeljene su na privatne i funkcionalne djelove. Zapadna strana kuće je pansion za goste smješten pored garaže. Istočna zgrada je rezidencija vlasnika. Vila se sastoji od 3 spavaće sobe, 3 kupatila i hodnika, kao i glavnog zajedničkog dnevnog 28

prostora, koji je povezan sa trpezarijom i kuhinjom. Arhitekta je dizajnirao spoljašnji dio tako da je put od garaže i ulaza povezan malim šetalištem. Ovakav način dizajniranja dao je rezultat da se lako može doći do oba objekta sa dvije strane iz dvorišta, bez potrebe


29


za otvaranjem vrata za ulazak i izlazak iz vile. Damilano studio Architects se fokusirao na povezivanje spoljnih prostora sa unutrašnjim prostorima kako bi se stvorili objedinjeni odnosi. Na rezidencijalnom dijelu na istočnoj strani, arhitekte su naglasile otvorenost vile, na način da su dizajnirali stakleni zid. Na taj način se nesmetano može posmatrati dvorište i na južnoj i sjevernoj strani. Kutak koji se najviše koristi, tkz « živi «kutak je povezan sa trpezarijom i ostavom. Arhitekta je dizajnirao objekte kako bi sa obje strane bile povezane stazom na spoljnoj terasi. Iza vile, na južnoj strani, nalazi se i kutak za opuštanje i rekreaciju sa pogledom na zeleni vrt i planinski masiv.

DAMILANO STUDIO ARCHITECTS Duilio Damilano rođen je u Cuneu 1961. godine. Njega zanima razvoj arhitektonskih i ličnih aspekata plastičnih i materijalnih predmeta inspirisanih njegovim ocem i bratom, koji su strastveni vajari. 1990. godine otvorio je svoju arhitektonsku firmu nastavljajući svoja istraživanja arhitektonskim projektima na nacio30

nalnom i međunarodnom nivou. DSA je multidisciplinarna arhitektonska firma koja posluje uglavnom u oblasti arhitekture i dizajna kroz kontinuirana istraživanja koja se sprovode sa senzibilnošću za dizajn, savremenu kulturu, urbano i prirodno okruženje. Njegov studio trenutno prati nekoliko projekata, uključujući administrativne kancelarije, stambene zgrade

i maloprodajne prostore u Italiji i inostranstvu. Firma učestvuje na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture u italijanskom paviljonu i na nizu međunarodnih izložbi. Njegov rad Oficina Vidre Negre izabran je za nagradu Mies van der Rohe 2013. godine, dok su neki projekti objavljeni u nekoliko međunarodnih časopisa.


LAKOĆA, ELEGANCIJA I PROZRAČNOST BREZE (LAT.BETULA ALBA) NADAHNJUJE NOVI PROJEKAT ARHITEKTONSKOG STUDIJA SYNTHESIS U TIVTU

BETULA DESIGN CENTER BETULA Design Center nalazi se u Lješevićima, u opštini Kotor, neposredno uz magistralni put Kotor-Budva, na parceli površine 876m2. Na datom lokalitetu je naglom izgradnjom objekata namijenjenih za poslovne djelatnosti došlo do intenzivnog pretvaranja zelenih površina u betonske i izgrađene površine. U odnosu na to na predmetnoj lokaciji je projektantski fokus bio najviše usmjeren na inteziviranje zelenog fonda kroz parterno uređenje, sa njegovim prenošenjem i u sam objekat. Objekat je slobodnostojeći, spratnosti P+2, bruto građevinske površine 870m2, orijentacije jugozapad-jugoi-

TEKST: STUDIO SYNTHESIS ARCHITECTURE&DESIGN WWW.STUDIOSYNTHESIS.ME

stok. Spratna visina prizemlja je 4.50m, dok su spratne visine prve i druge etaže 3.80m. Osnova ima oblik izduženog trapeza, koji se proteže na sve tri etaže. U dobijenu jednostavnu formu ‘umetnut’ je na prvoj etaži ozelenjeni poluatrijum, na koji je omogućena vizura iz većine unutrašnjih prostora. Na tri etaže objekta raspoređeni su sadržaji: Na prizemlju se sa natkrivenog glavnog ulaza na sjevero-istočnoj strani pristupa u prostor showroom-a za salon namještaja u okviru kojeg se nalaze i prijemni pult, sanitarije, po-

moćna prostorija i tehnička prostorija. U ovoj zoni objekta smješteno je jezgro sa jednim liftom i trokrakim stepeništem. Spratovi su formirani oko centralne zelene terase – ozelenjenog poluatrijuma. Na 1. i 2. spratu su projektovani kancelarijski prostori sa mini 32


PROJEKTANTSKI STUDIO: Studio Synthesis architecture&design, Podgorica VODEĆI PROJEKTANT: Dr Sonja Radović Jelovac, dipl.inž.arh. PROJEKTANT: Marija Lukić, dipl.inž.arh., PROJEKTANTI SARADNICI: Danijela Mijajlović, dipl.inž.arh., Marko Jovic, dipl.pejz.arh. Maja Tišma, dipl.inž.arh. GODINA PROJEKTOVANJA: 2019 BRUTO POVRŠINA OBJEKTA: 870m2 INVESTITOR: Simes inzenjering i Minicom trade

33


kuhinjom i sanitarijama smještenim uz komunikaciono jezgro. Poslovna namjena ovog objekta prilagođena je savremenom poslovanju, pa se objekat sastoji od transformabilnih kancelarijskih prostora. Na krovu objekta se nalazi otvorena terasa. Za materijalizaciju objekta korišteni su kvalitetni savremeni materijali sa odgovarajućim karakteristikama za uslove primorja, otporni na povećanu vlažnost, insolaciju i salinitet. Sjeveroistočna i sjeverozapadna fasada objekta su okrenute ka saobraćajnici i kao takve predstavljaju fasade koje daju vizuelni identitet ovom poslovnom objektu. Obzirom da su na etažama projektovani kancelarijski prostori cilj je bio stvoriti vizuelnu barijeru u odnosu na

34

okruženje (skladišni prostori, prometna saobraćajnica) a ipak dozvoliti da prirodno svjetlo prodre u prostore.

Zato je projektovana demit fasada sa fasadnim prozorima od aluminijumskih profila, a zatim ‘presvučena’


35


polutransparentnim aluminijumskim perforiranim panelima. Perforirani fasadni paneli od aluminijumskog lima projektovani su kao obostrano bojeni u RAL 9002 boju visokog kvaliteta. Na fasadi se razlikuju dva tipa panela i to

36

jedan sa paralelnim kružnim perforacijama Ø20mm i korakom perforacije 40mm i drugi tip sa naizmjeničnim kružnim perforacijama Ø50mm sa korakom perforacije 65mm. Kombinovanjem mehaničkih osobina

profilisanih limova i estetskih i funkcionalnih prednosti perforiranih površina kreirana je autentična, ventilisana fasadna površina. Ova površina se mijenja od monolitne strukture danju do transparentne, noću,


kada se uključe svjetla. Odvajanjem perforiranog omotača za 50cm od primarne fasade omogućeno je održavanje primarne fasade postavljanjem montažno-demontažnih perforiranih gazišta preko potkonstrukcije perforiranih panela. Kako se u prizemlju nalazi salon namještaja, potrebno je bilo objekat otvoriti ka prolaznicima, pa se u prizemlju kao element omotača na ovim fasadama javlja transparentno staklo. Jugoistočna/jugozapadna fasada su projektovane kao ‘demit’ fasada. Sve fasade objekta su u bijeloj boji. U izložbenom prostoru – prizemlju objekta i na stepeništu i zajedničkim hodnicima u jezgru projektovan je cementni podni sistem, monolitan, otporan na habanje i pogodan za ovakvu namjenu prostora. U kancelarijama su kao podna obloga predviđene tekstilne ploče. Parking površine su predviđene sa završnom oblogom od betonskih ‘travnih’ ploča, s ciljem da se i u ovoj zoni zadrže travnate površine. Plato na sjeverozapadnoj strani objekta projektovan je od betonskih opločnika nepravilnih konusnih oblika i služiće kao izložbeni prostor za «outdoor» namještaj. Zelene površine se nenametljivo

nadovezuju na šaru popločanja sa naizmjeničnim prodorima zelenila i popločanih površina. Time se postiže postepeni prelaz ka zelenim površinama sa žbunastim vrstama i drvećem. Zbog orijentacije objekta projektovane su vrste sjenke i polusjenke tamnijeg kolorita čime je akcenat stavljen na arhitekturu objekta. Od drveća je planirana aromatična vrsta Osmanthus fragrans koja svojom visinom neće zaklanjati pogled sa zelene terase. Na prednjem platou u otvorima u

popločanju projektovan je drvored breza kako bi se vizuelno odvojio parking prostor i obezbijedila zasjena za parkirana vozila. Izabrana je vrsta breze Betula alba zbog prozračne krošnje koja neće zaklanjati fasadu objekta. Zelena terasa je projektovana kao ekstenzivni krovni vrt sa žbunastim vrstama i drvećem. Na otvoru u fasadi projektovana je konstrukcija od sajli za vrste puzavica čime će jedan dio sjeverne fasade biti ozelenjen.

Studio Synthesis architecture&design d.o.o. je multidisciplinarna arhitektonska praksa iz Podgorice koju vodi osnivačica i direktorica dr Sonja Radović Jelovac, kustoskinja 16.Bijenala arhitekture u Veneciji. Dominantna polja kreativnog djelovanja Studio Synthesis architecture&design su arhitektonsko-urbanističko projektovanje i istraživanja u dijelu integracija disciplina: umjetnosti, urbanog dizajna, sociologije, arhitekture, urbane ekologije i pejzažne arhitekture.

PROJEKTANTSKI STUDIO: Studio Synthesis architecture&design

Hercegovačka ulica br. 31, Podgorica Direktor: Dr Sonja Radović Jelovac, arh.

FOTO: VLADIMIR POPOVIĆ

37


INFO CENTAR TURISTIČKE ORGANIZACIJE ŽABLJAK/EUROPROJEKT

SAVREMENI TURISTIČKI INFO CENTAR U ŽABLJAKU

PRIPREMILA: ALEKSANDRA ZEČEVIĆ MALOVIĆ

Novi savremeni info centar Turističke organizacije krasiće ubrzo centar Žabljaka. Uz glavni gradski trg i u neposrednoj blizini hotela Žabljak a po projektu arhitekte Dragutina Dubljevića i saradnice arhitekte Marije Šćepanović iz biroa Europrojekt. Ideja za izgled leži u odlikama tradicionalne durmitorske kuće, koja je pretočena u potpuno moderan i energetski efikasan objekat.

38


INVESTITOR: UNDP LOKACIJA: Žabljak, Crna Gora POVRŠINA: 135,74m2 GODINA: 2019. PROJEKTANT: Europrojekt GLAVNI I ODGOVORNI INŽENJER: Dragutin Dubljević d.i.a. SARADNIK: Marija Šćepanović Spec.Arch.

39


Konceptualne analize lokacije vezane za urbanističku i kompozicionu postavku objekta i njegov odnos prema okruženju rezultirale su objektom kompaktnog oblika. Osnovni gabarit je trapezastog oblika, sa strmim dvovodnim krovom i isturenim elementom nadstrešnice duž kraće osnovice trapeza. Reinterpretacija tipoloških odlika tradicionalne durmitorske kuće primijenjena je u materijalizaciji fasada. Za oblikovanje prizemnog dijela objekta primjenjen je prirodni autohtoni kamen, dok su spratni dio objekta i krov materijalizovani falcovanim limom. U vizuelnom smislu postignut je efekat jednostavne i neupadljive fasade koja predstavlja spregu savremenog i tradicionalnog. U parternom uređenju primijenjen je prirodni kamen za zidanje ograde, natur beton za izgradnju potpornog zida, gabro granit za popločanje pristupnog platoa, stepeništa i rampe. Elemente

mobilijara za sjedenje čine panjevi od debla slobodno postavljeni u prostoru. Primjenom savremenih funkcionalnih,

građevinskih, energetskih i instalacionih rješenja postignuti su visoki standardni energetske efikasnosti objekta što je bio jedan od najvažnijih zahtjeva investitora.


ARHITEKTURA, DIZAJN, UREĐENJE: ZAPUŠTENE SPAVAONICE SADA SU DOM ISPUNJEN BILJKAMA JC Architecture pretvorio je 90-godišnju zgradu u Taipeiju u savremenu porodičnu kuću kako bi poslužio kao nacrt za oživljavanje sličnih zanemarenih istorijskih posjeda u cijelom gradu. Zgradu veličine 223 m2, koja je sadanosi naziv Living Lab kupio je JC Architecture od Nacionalnog univeriteta u Tajvanu. Sagrađena je prije više od 90 godina, kada je Tajvan bio pod japanskom vlašću, ali tokom godina pretrpjela je značajna renoviranja i uveliko se koristila kao spavaonica. Na kraju je zapala u neuredno stanje, nije imala toalete, podovi su već bili nestali, a zivovi urušeni. Svrha prakse bila je pretvoriti zgradu u udoban dom koji bi zadovoljavao potrebe moderne porodice uz očuvanje dijela istorije zgrade. “Počevši od ere u kojoj su Japanci okupirali, pa sve do razvoja nakon uspostave tajvanske vlade, do desetogodišnje gladi koja se dogodila, u dizajnu smo ostavili tragove svih tih istorijskih događaja.”

LAMPE OD OSTATAKA OD PIVA I KAFE Italijanski dizajnerski studio High Society koristi otpad od lokalne industrije piva i kafe pretvarajući ga u kolekciju lampi i koristeći profit za finansiranje prevencije zavisnosti. Kolekcija Senilia prvi put je otkrivena u sklopu sajma Varšavski dom. Svaki komad ima isti oblik cijevi, savijen i uvijen u pet varijacija u dvije boje. Nijanse su izvedene iz prirodne pigmentacije različitih oblika otpada, koje High Society sakuplja isključivo iz izvora. Odbačene kore od zrna kafe, već su suve i mogu se odmah upotrijebiti, dok preostali hmelj i ječam iz pivara moraju biti dehidrirani prije nego što se mogu preraditi u prah. Iako se čini da su lampe mekane i fleksibilne, tijelo lampe zapravo očvrsne u tvrdu, nepromjenjivu strukturu postupkom sušenja.

41


WÜRTH SRBIJA TRENING I TEST CENTAR TEKST: DEJAN TODOROVIĆ FOTO: RELJA IVANIĆ

U svakodnevnoj borbi za održivo djelovanje u arhitektonskom kontekstu, jedan od načina da se doprinese smanjenju zagađenja prouzrokovanog građevinskom industrijom svakako je ponovna upotreba objekata čija je prvobitna namjena završena. Pronalaženje mogućnosti da se napuštene strukture, građene u odnosu na potrebe koje više ne postoje, ožive na novi način, jedan je od oblika reciklaže i ponovne upotrebe „materijala“ (u ovom slučaju arhitektonskog prostora) cirkularno – kroz različite životne cikluse.

PROJEKAT JE U LJUBLJANI DOBIO BIG SEE INTERIOR DESIGN NAGRADU ZA 2019. GODINU, KAO I NOMINACIJU ZA GRAN PRIX U KATEGORIJI WORKPLACE.

Preseljenjem odsjeka logistike iz Surčina u novi centar u Inđiji, u objektu centrale kompanije WÜRTH Srbija oslobođen je prostor površine 864 m². Ovaj prostor predviđen je za otvaranje novog Pick & Go prodajnog mjesta, kao i novog trening i test centra kompanije, sa pokaznim centrom za prezentaciju i 42

demonstriranje karakteristika najsavremenijih mašina iz WÜRTH ponude. Oslobođeni prostor bio je jedinstven skladišni prostor bez mnogo autentičnog karaktera, nalik na industrijski. Monolitni industrijski pod od glačanog betona probijen je kolonadama stubova na koje je oslonjena prefabrikovana

betonska rebrasta tavanica. Visoko podignuti prozori raspoređeni u kontinualne trake omogućavaju gotovo ravnomjerno prirodno osvjetljavanje tokom čitavog dana. Pregrađivanjem prostora površine 324 m² za Pick & Go kome je pristup omogućen direktno iz hola upravnog dijela objekta, za ulaz


ARHITEKTA: Dejan Todorović INVESTITOR: WÜRTH Srbija, d.o.o LOKACIJA: Surčin, Beograd, Srbija POVRŠINA: 540 m² GODINA: 2019.

43


INTERVENCIJA U PROSTORU MORALA JE BITI NENAMETLJIVA I SVEDENA U ŠTO JE VEĆOJ MJERI MOGUĆE, KAKO BI SE KVALITETI UOČENI U NASLEĐENOM SKLADIŠTU SAČUVALI, A NJIHOVA DEJSTVA NA KORISNIKA POJAČALA.

u trening i test centar preostala su postojeća industrijska rolo vrata, koja su do tada uglavnom korišćena za omogućavanje prolaza transportnim vozilima. Karakteristike konstrukcije i postojećih elemenata, kao i potencijal uočen u kvalitetu prirodnog osvetljenja postali su inicijalni ulazni parametri za konceptualizaciju rješenja novog trening i test centra. Intervencija u prostoru morala je biti nenametljiva i svedena u što je većoj mjeri moguće, kako bi se kvaliteti uočeni u nasleđenom skladištu sačuvali, a njihova dejstva na korisnika pojačala. S obzirom na to da je jedan od osnovnih zahtjeva bilo pregrađivanje prostora na autonomne cjeline, sa ciljem očuvanja ambijenta čijem kvalitetu najviše do-

prinosi postojeće prirodno osvjetljenje, kao osnovni materijal za pregrađivanje izabran je svjetlopropusni polikarbonat. Prostor od 540 m2 podijeljen je podužno zidom od polikarbonata na dva površinski jednaka, ali programski različita dijela. Prvi prostor obuhvata kavez koji služi kao pokazni centar za CNC i mašine za sječenje laserom i plazmom, kao i prostoriju za testiranje proizvoda iz širokog asortimana kompanije, dok se iza velikog pregradnog

zida nalazi višenamjenski prostor koji se lako može transformisati i prilagoditi bilo kojoj programskoj potrebi korisnika. Pregradni zid od polikarbonata, dugačak je 30 m i obuhvata centralnu kolonadu stubova čije dimenzije diktiraju njegovu debljinu od 40 cm. Potkonstrukcija zida izrađena je u potpunosti od čeličnih kutijastih profila kvadratnog presjeka i sastoji se od dva velika paralelno postavljena, među-


sobno ukrućena roštilja. Cjelokupna konstrukcija presvučena je panelima od polikarbonata smještenih u ramove širine jedan metar. Ritmičnom distribucijom mliječnobijelih i prozirnih panela na obje konstruktivne ravni ostvaruje se utisak lakoće zida uprkos njegovim velikim dimenzijama. Zid je na tri pozicije prošupljen otvorima koji dubinom dovratnika stvaraju intenzivan vizuelni kontrast u odnosu na postavljene polikarbonatne ploče. Na prednjoj strani zida nalazi se kontinualna čelična greda kao dodatno ojačanje šinama kliznih vrata velikih dimenzija. Visina vrata predimenzionisana je sa namjerom da ne poremeti konstruktivni ritam ploča, a OSB kao materijal njihove završne obrade odabran je kao kontrast u teksturi i boji. Paneli OSB-a, ugrađeni u vrata, ofarbani su u crno, osim u središnjoj zoni koja je ostala neobrađena kako bi ispratila pravac kontinualne police od istog materijala, dugačke 30 m, ugrađene u zid sa druge strane. Iza zida od polikarbonata, montirana su dva sistema pregradnih panela za brzu i jednostavnu transformaciju prostora.

IZA ZIDA OD POLIKARBONATA, MONTIRANA SU DVA SISTEMA PREGRADNIH PANELA ZA BRZU I JEDNOSTAVNU TRANSFORMACIJU PROSTORA. OVO SISTEMSKO RJEŠENJE OMOGUĆAVA DA JEDNOSTAVNIM POMJERANJEM PREGRADNIH PANELA CJELOVIT PROSTOR MOŽE POSTATI NIZ INDIVIDUALNIH UČIONICA ILI KANCELARIJA, SALA ZA KONFERENCIJE, IZLOŽBENA GALERIJA, ČAK I PROSTOR ZA KORPORATIVNE PROSLAVE.

Ovo sistemsko rješenje omogućava da jednostavnim pomjeranjem pregradnih panela cjelovit prostor može postati niz individualnih učionica ili kancelarija, sala za konferencije, izložbena galerija, čak i prostor za korporativne proslave. Svaki od pregradnih panela pojedinačno je okačen u jednoj tački na konstruktivnu rešetku, koja, takođe obložena polikarbonatom, ima ulogu svjetlarnika između pregrađenih prostora. Viseće crne linijske svetiljke dužine dva i tri metra postavljene su naizmjenično u visini šine koja

nosi pregradne panele sa čijim crnim ivicama od dihtung guma prostoru daju kontrast i karakter crteža. Pozicija na koju su svetiljke postavljene, formi-


rajući jednu ravan, vizuelno snižava prostor, doprinoseći na taj način utisku čovjekomjernosti. Crni kavez, presvučen ekspandiranom čeličnom mrežom, takođe je natkriven ravni sačinjenom od linijskih svjetiljki. Na njegovim ivicama ravnomjerno su postavljeni podesivi reflektori kojima se osvjetljava okolni prostor. Kavez je opremljen savremenim mašinama za sječenje i opremom kojom smiju rukovati samo obučena lica, te je i njegova pojavnost projektovana tako da pruži upozorenje o ograničenju pristupa. U produžetku kaveza nalazi se prostorija za testiranje proizvoda iz asortimana 46

PREGRADNI ZID OD POLIKARBONATA, DUGAČAK JE 30 M I OBUHVATA CENTRALNU KOLONADU STUBOVA ČIJE DIMENZIJE DIKTIRAJU NJEGOVU DEBLJINU OD 40 CM.

kompanije, snabdjevena opremom za snimanje kratkih video uputstava o testiranim proizvodima i njihovoj upotrebi. Prostor je opremljen stolovima koji se mogu jednostavno sklopiti i pomjerati, radi lakšeg skladištenja, kao i udobnim stolicama u korporativnim bojama kompanije, koje se posebno ističu u čistoj paleti materijala i nenametljivih boja primjenjenih u prostoru. Svođe-

njem na osnovne karakteristike materijala, isticanjem njihovih strukturalnih karakteristika i tekstura ostvaruju se uslovi za emergenciju efemernih ambijenata koji se smjenjuju tokom cijelog dana zahvaljujući prodiranju, refleksiji i refrakciji svjetlosnih zraka u interakciji sa primjenjenim materijalima. Kompanija WÜRTH uspješno posluje u Srbiji od 1996. godine, kao dio WÜRTH Grupe iz Njemačke. Moderno opremljena centrala kompanije u Surčinu, savremeni logistički centar u Inđiji i prodajni Pick & Go objekti širom Srbije obezbjeđuju uslove za kvalitetno dugogodišnje djelovanje na tržištu.


KNAUF TOPView aplikacija za akustiku prostora

VIRTUELNA REALNOST VRHUNSKE AKUSTIKE Modena arhitektura teži postizanju ravnoteže između oblika i funkcionalnosti prostora. Knauf razumije taj izazov i neprestano ulaže u razvoj inovacija građevinskih materijala. Osmislili smo novu aplikaciju uz koju ćete na jednostavan i zabavan način osjetiti sve prednosti i značaj primjene akustičnih ploča u prostoru.

48


ŠTO VAM JE POTREBNO? •Pametni telefon s iOS (Apple) ili Android (Samsung, HTC, itd) operativnim sistemom •VR - Virtual reality naočare (po izboru) •Knauf TOPview aplikacija koju možete preuzeti na: 1.App-Store (iOS) 2.Play-Store (Android)

UŠETAJTE U VIRTUELNU REALNOST VRHUNSKE AKUSTIKE Uz Knauf TOPVvew aplikaciju virtuelno prošetajte različitim prostorijama: od kancelarija, dječjeg vrtića, shopping centra ili pak učionice na zabavan i interaktivan način možete doživjeti prostor sa i bez primjene Knauf akustičnih ploča. OSJETITE RAZLIKU! Uz Knauf aplikaciju ušetaćete u virtuelnu realnost kroz različite prostorije kako biste doživjeli vizuelni efekat koji omogućuje Knauf akustični plafon. Na jednostavan i zabavan način možete osjetiti nevjerojatno poboljšanje samog doživljaja prostora koji se postiže ugradnjom Knauf perforiranih ploča. Za mnoge apstraktni pojmovi kao što je vrijeme odjeka, vrijeme zvuka i razumljivost govora postaju toliko jasni i razumljivi jer se uz Knauf TOPview oni mogu jednostavno doživjeti.

49


TOLIKO JEDNOSTAVNO I ZABAVNO! Doživite akustiku na potpuno novi način. Odaberite prostor i poigrajte se s njegovim akustičnim svojstvima: bilo da je riječ o restoranu, učionici, kancelariji ili nekoj drugoj prostoriji gdje kvalitetna akustika igra značajnu ulogu: doživite

prostor kroz 360 ° i jednim treptajem zamijenite klasični plafon sa perforiranim pločama kako biste doživjeli razliku između zvuka razočaranja „Aah” i zvuka oduševljenja “Ahaaa!”. Ukoliko Vam VR naočare nisu dostupne, aplikaciju je moguće koristiti i bez njih. Ipak, najbitniji faktor je kvalitetan zvuk.

NA JEDNOSTAVAN I ZABAVAN NAČIN MOŽETE OSJETITI NEVJEROVATNO POBOLJŠANJE SAMOG DOŽIVLJAJA PROSTORA KOJI SE POSTIŽE UGRADNJOM KNAUF PERFORIRANIH PLOČA.

ZA MNOGE APSTRAKTNI POJMOVI KAO ŠTO JE VRIJEME ODJEKA, VRIJEME ZVUKA I RAZUMLJIVOST GOVORA POSTAJU TOLIKO JASNI I RAZUMLJIVI JER SE UZ KNAUF TOPVIEW ONI MOGU JEDNOSTAVNO DOŽIVJETI.

50


51


52


53


54


56


UZGLAVLJE KREVETA

FOKALNA TAČKA SPAVAĆE SOBE SPAVAĆA SOBA JE SOBA U KOJOJ UGLAVNOM PROVODIMO NAJMANJE VREMENA, ALI TO NE ZNAČI DA NE TREBAMO DA JE ZANEMARIMO ŠTO SE TIČE DEKORACIJE. JESTE DA JE ONA ČESTO MINIMALISTIČKI SREĐENA, ŠTO NARAVNO ZAVISI OD PROSTORA KOJIM RASPOLAŽEMO, UZGLAVLJE KREVETA MOŽE DA POSLUŽI KAO KLJUČNA TAČKA I GLAVNI DEKORATIVNI ELEMENT. ZATO, AKO ŽELITE DA PROMIJENITE IZGLED VAŠE SPAVAĆE SOBE, BUDITE ODVAŽNI I PROBAJTE SA JEDINSTVENIM I KREATIVNIM UZGLAVLJEM KAO ŠTO SU NEKA OD OVIH…

KOJA JE SVRHA UZGLAVLJA? Danas, u bolje ugrijanim i izolovanim domovima, uzglavlja uglavnom imaju estetsku funkciju, kao i manje praktične funkcije, poput sprječavanja padanja jastuka sa kreveta. Oni mogu da sadrže i prostor za odlaganje knjiga i ličnih stvari, i pogodnosti poput svijetla i telefona.

PRIREDILA: MARTA JOVIĆEVIĆ

UZGLAVLJA I FENG SHUI Prema feng shui metodi, metalno i rešetkasto uzglavlje loše je za spavanje jer predstavlja energetske rupe. Iz tog razloga, uzglavlja bi trebala da budu drvena, tapacirana i puna.Naime, prirodni materijali i čvrsta uzglavlja najbolja su kombinacija za dobru energiju i bolji san.

ZAŠTO VAM TREBA UZGLAVLJE?

Kroz istoriju uzglavlje je imalo različite namjene - da bi glava imala dobru podršku i zaštitu te da bi se štitili od hladnih zidova.

Uzglavlje daje podršku vašem krevetu, ali najvažnije je i da štiti zid od oštećenja. Pored praktične upotrebe, uzglavlje takođe može dati vašoj spavaćoj sobi personalni pečat.

Međutim, u davnim vremenima je bilo normalno da su uzglavlja simbol prestiža i luksuza koji su mogli priuštiti samo kraljevi i carevi, odnosno članovi imućnih porodica.

TABLA ZA PISANJE kao uzglavlje – ovakvo uzglavlje je stvarno kreativno i vrlo zabavno, zato što vam omogućava da ostavljate poruke ili crtate. Zamislite da se probudite i da vas dočeka neka lijepa poruka za dobro jutro od vaše druge polovine… 57


DEKORATIVNE POLICE kao uzglavlje – ovakvo uzglavlje ne samo da izgleda dobro, već je i vrlo korisno jer police možete da dekorišete na koji god način želite.

“PATCHWORK” uzglavlje – ovakvo uzglavlje može da bude vrlo kreativno, jer je sastavljeno od tkanina različitog dezena. Ono može da bude vrlo šik i elegantno sa jedne strane ili zabavno i koloritno sa druge!

TAPISERIJA – može da posluži kao dekoracija za zid, a evo još jednog načina kako možete da je iskoristite. Samo je potrebno pronaći onu pravu… 58


STARA VRATA (I PROZORI) – da, dobro ste pročitali! Stara drvena, balkonska, klizna… svaka vrata uz malo truda i rada mogu da postanu vaše novo i jedinstveno uzglavlje.

PALETE – Palete zaista mogu da se koriste na raznovrsne načine, od pravljenja stolova, baštenskih garnitura, pa sve do kreveta i uzglavlja. One će dati rustični efekat vašoj spavaćoj sobi.

OGLEDALO – bilo da je ono starinsko ili moderno, ogledalo kao uzglavlje će unijeti dah glamura i učiniti da vam soba izgleda veća, 2 u 1, zar ne? 59


NAKIT SINONIM

PARALELNI GEOMETRIJSKI UNIVERZUM TEXT I FOTO: IRENA BAJČETA

Gramatika kaže da sinonimi mogu biti imenice, prilozi, glagoli, predlozi i pridjevi. Ipak, još jedno značenje ovom konceptu udahnula je tročlana ekipa dizajnersko-arhitektonske potkovanosti: Anđela i Miloš Radulović i Milena Raspopović. Nakit Sinonim pronašao je svoj put i ugnijezdio se kod odabrane publike – mnogo brže nego što su očekivali. Ukoliko su vas već zaintrigirali, njihov username na instagramu jeste @sinonim__, a ja sam imala to posebno zadovoljstvo da me ugoste u svom kreativnom kutku.

NAJTOPLIJA DOBRODOŠLICA Dok prolazim kroz uredno dvorište broja 11 u podgoričkom naselju Tološi, dočekuje me razdragani lavež škotskog ovčara, a dalje, uz stepenice, ambijent doma Radulovića svjedoči o tome kako ga niko nije nasložio tek onako. Prozračno potkrovlje velikih prozora, sa bijelim krovnim gredama i ukupnim skandinavskim ‘šmekom’ rezultat je brižljivog slaganja, biranja i proračuna Anđele, arhitekte po struci, uz asistenciju njenog supruga, Miloša, grafičkog dizajnera. Sa malim kašnjenjem, pojavljuje se i najveći osmijeh tročlanog tima – Milena, takođe arhitekta. Sinonim ekipa se spremno upušta u svoju priču. RIJEČ KAO POČETAK Kada se energije poklope, nastaje nešto upotrebljivo, korisno i na kraju jednostavno formulisano – magično. Prvo su tu bile Anđela i Milena, zarobljene u

62


svijetu standarnih ženskih problema: kako pronaći idealan komad nakita ili kako uklopiti onaj već postojeći - a ipak sasvim sumorno svakodnevan u neku savršenu odjevnu kombinaciju. Još od fakultetskih dana, razmjenjivale su komade, kombinovale i korigovale, a zatim je njihov oblak mašte prizemljio i konkretizovao Miloš sa najjednostavnijim pljeskanjem dlanovima i postavljanjem roka: ‘osmislite proizvod do tog i tog datuma’. Prva iskra poletjela je od Milene: dani razmišljanja i stari dobri faktor pritiska stvorili su ime, skicu logotipa, prve nacrtane potencijalne kreacije i otvoreno polje novih ideja. ‘Sinonim’ je rođen u svom punom sjaju, a takođe prihvaćen od ostatka tima bez korekcija i do danas postoji kakav jeste. Publika ga nije samo prihvatila – publika se momentalno zaljubila u pravilnonepravilne geometrijske forme.

OBLIK + BOJA = NOVI UNIVERZUM Ljudi su bića od stvaranja slika i očekivanja, pa su tako i oni pretpostavili kretanje svoje prve kolekcije razmišljajući u smjeru ‘umjetničkije’ populacije specifičnog stila odjevanja, no ciljna publika je uzvratila u mnogo širem obimu: koncept nošenja dvije različite minđuše (na čemu se temelji i cijela filozofija Sinonima) – radi! Bojažljivo objašnjavanje na svaki upit rezultiralo je sa tek nekoliko klijenata koji su zahtijevali identičan par. Dvije minđuše rastu i postaju ‘triptih’, fenomenalni obrt u kom klijenti dobijaju tri različite minđuše i više mogućnosti za FAKTOR SREĆE U CIJELOM ‘SINONIM’ KONCEPTU JE I TO ŠTO IMAJU I NJEGUJU SLIČNE SENZIBILITETE, PA IH SVAKI NOVI PROJEKAT NA KRAJU POVEDE U ISTOM SMJERU, SA MINIMALNIM RASPRAVAMA. 63


Anđela i Miloš Radulović i Milena Raspopović. Nakit Sinonim pronašao je svoj put i ugnijezdio se kod odabrane publike

kombinovanje. Onog momenta kada je plasirana, nova kolekcija rađa ideju za onu sljedeću, a i fotografisanje svake nove je avantura za sebe jer dobar finalni proizvod zahtijeva zalaganje, vrijeme i planiranje. Anegdota ne nedostaje: recimo, poslednju kolekciju ‘Maroko’ pamtiće po nemilosrdnih avgustovskih 40 stepeni, i to u sred kamenoloma – užareno kamenje i model koji stoički podnosi perfekcionizam dvije najtvrdoglavije profesije (uz treću, fotografsku) odnose sve pohvale. KVALITET U ULOZI PREZIMENA Kažu mi kako svako od njih radi sve – neprekidni su krug ideja koji se nadopunjuje. Gdje stane jedno, nastavlja drugo, završava treće. Faktor sreće u cijelom ‘Sinonim’ konceptu je i to što imaju i njeguju slične senzibilitete, pa ih svaki novi projekat na kraju povede u istom smjeru, sa minimalnim raspravama. Na kamenoj radnoj površini uredno su posložene gomilice oblika: što drvenih, što onih od posebne vrste plastike i svi strpljivo čekaju da postanu 64

KREATIVNI UM POMNOŽEN NA TRI OD NAKITA VRLO LAKO PRESKAČE NA NOVE DIMENZIJE I OBLIKE, PA TAKO I ONI PLANIRAJU DA U ODREĐENOM TRENUTKU IZAĐU IZ NIZA MINĐUŠA I BACE SE NA NOVE KOMADE KOJE PUBLIKA SVAKODNEVNO TRAŽI – PRSTENJE, OGRLICE, BROŠEVE.


‘nešto’. Problema sa nabavkom materijala – nemaju, no problem nastaje onda kada kreativnost zatraži uvođenje nekog novog materijala, jer naše tržište sirovina standardno oskudjeva. Koriste akrilne boje, one koje nemaju neželjene efekte na kožu. Kvalitet i izdržljivost stavljaju u istu vrstu sa dizajnom: svaki komad se testira, usavršava i ispravlja sve dok nije savršen, po svim njihovim standardima. Loš ‘review’ se još uvijek nije desio, a to je na kraju motivacija za novo, više i bolje. Sijanje od ponosa izaziva i stidljivo pomenuti, a najvažniji podatak – njihov rad se prepoznaje, odvaja i cijeni kao unikatan, što je zlatna medalja svakom stvaraocu. Kao u svakom poslu, mala bora ljutica jeste očekivano pojavljivanje kopija, no – nijedan od tih lijevih ‘projekata’ ne opstaje jer ‘lažni Sinonimi’ odustaju onda kada vide koliko je zalaganja, ulaganja i vremena potrebno za svega jedan par minđuša. KAKO RASTE SINONIM Druženje završavamo kolačima sa šljivama i onom klasičnom pričom – kuda će dalje. Kreativni um pomnožen na tri od nakita vrlo lako preskače na nove dimenzije i oblike, pa tako i oni planiraju da u određenom trenutku izađu iz niza minđuša i bace se na nove komade koje publika svakodnevno traži – prstenje, ogrlice, broševe. Sve to će jednom preći u dekor, komade namještaja... I, ko zna. Pustimo ih da nas opet iznenade svojom različitošću.

65


NOVA ARHITEKTONSKA DOSTIGNUĆA:

JAVNI PROSTORI ZA ODMOR PRIREDILA: SANDRA VAHTEL

Borden Park Natural Swimming Pool | Prvi kanadski prirodni javni bazen

Tank Shanghai | Shanghai Rezervoari za sjećanja

Xylem at Tippet Rise Art Center Srce drveća


BORDEN PARK NATURAL SWIMMING POOL | EDMONTON, ALBERTA | GH3 ARCHITECTURE

PRVI KANADSKI PRIRODNI JAVNI BAZEN Miran, ali moćan dizajn pojačava ekološki zdrave ambicije prvog u Kanadi javnog bazena bez hemikalija


Prvi nagovještaj da postoji nešto neobično u novom javnom bazenu u parku Borden u Edmontonu je što nema nesnosnog mirisa hlora. Razlog tome je što ovaj rekreacioni kompleks veličine 64.000 kvadratnih metara, koji sadrži pješčanu plažu, svlačionice i puno prostora za sunčanje, prvi je u Kanadi prirodni javni bazen. Umjesto da za dezinfekciju koristi hlor ili druge hemikalije, oslanja se na samostalnu sposobnost čišćenja pijeska, šljunka i pažljivo odabranih vodenih biljaka i organizama. A arhitektura pruža svoje suptilne tragove da je ovdje nešto drugačije. Prirodni materijali kombinovani su sa minimalističkim izrazom i inventivnim detaljima kako bi se dobio

FILTRIRANJE Svaki od dva otvorena bazena koristi život biljaka za filtriranje, koje vrše različitu funkciju. Hidrobotanički bazen koristi biljke koje daju hladovinu poput vodenih ljiljana kako bi osigurao zaštićeno podvodno okruženje u kojem zooplankton koji kada jede bakterije može procvjetati, dok susjedni potopni filterski bazen koristi biljke trske da bi pomogao oksidaciji vode.


Borden Park Natural. Par ribnjaka za regeneraciju na sjevernom kraju palube koji sadrži biljke koje vole močvare i mikroskopske morske životinje dio su prirodnog sistema za tretman i bazena i male djece. Biljke i organizmi konzumiraju kontaminante koje ljudi unose. Dizajniran od strane studija gh3, iz Toronta čija praksa obuhvata i pejzaž i zgrade u raznim razmjerama i tipovima, projekat vrijedan 11 miliona dolara sadrži dva betonska bazena koja na prvi pogled izgledaju uglavnom konvencionalno: mali, plitki za malu djecu i veći i dublji za stariju djecu i odrasle, PRIRODNI MATERIJALI Umjesto da za dezinfekciju koristi hlor ili druge hemikalije, oslanja se na samostalnoj sposobnosti čišćenja pijeska, šljunka i pažljivo odabranih vodenih biljaka i organizama. A arhitektura pruža svoje suptilne tragove da je ovdje nešto drugačije. Prirodni materijali se kombinuju sa minimalističkim izrazom i inventivnim detaljima kako bi dobili Borden Park Natural

pravougaoni, sa bijelim dnom i bočnim stranama. Ali oni su dio planetarnog pejzaža. Bez obzira na dubinu, vodena površina poravnava se s palubom duž čitavog betonskog oboda bazena, što je zauzvrat ravan s prostranstvima pijeska i drugim površinama završenim drvenom daskom. Zona slična podnožju je definisana gabionskim zidovima od lokalnog krečnjaka koji zatvaraju dugu nisku zgradu uz prihvatni smještaj na istočnoj ivici lokacije, prostorije za osoblje i snack bar, kao i svlačionice. Poroznost kamenih zidova - bez maltera, držana metalnim kavezima - referenca je na postupak filtracije koji pročišćava vodu, kaže Pat Hanson, partner gh3. Iako se metoda konstrukcije koristila u vinariji Herzog & de Meuron kasnih devedesetih, Vinarija Dominus, u kalifornijskoj dolini Napa, najčešće se koristi za potpore zidova i drugih primjena niskogradnje, a ne za zgrade. Ovdje u Edmontonu, propusni gabionski zidovi izgledaju posebno pogodni za sezonski paviljon, onaj bez mehaničkog sistema grijanja ili hlađenja, ukazuje Hanson. 70

Ne samo što olakšavaju prirodnu ventilaciju, već toplotna masa koju pruža njihova dubina od 3 metra pomaže umjerenim temperaturama u zgradi

i izvan nje, na palubi bazena. Kako bi naglasili visinu zidova i materijalnost, gh3 tim je rasporedio brojne vizuelne efekte. Unutar nagomilanog krečnjaka,


ARHITEKTE: gh3 architecture — Pat Hanson, Raymond Chow, Bernard Jin, Joel DiGiacomo, Nicholas Callies, John McKenna, DaeHee Kim, KONSULTANTI: Morrison Hershfield UGOVARAČ: Ellis Don KLIJENT: Grad Edmonton VELIČINA: 64,000 m2 TROŠKOVI GRADNJE: 11 miliona dolara ZAVRŠETAK RADOVA: Jul 2018. KAMENI ZIDOVI Gabion Wall Systems PROZORSKI OKVIRI: Imar STAKLO: Vitro Architectural Glass METALNA VRATA: Deronde KROVNI PROZORI: Velux SPOLJAŠNJI TUŠEVI: Bossini

arhitekte su sakrile pravi vertikalni sistem potpore čeličnih stubova šupljeg presjeka, omogućujući tako da se kućište čita kao težina. Proširili su vrata i prozore po cijeloj visini kamenih napunjenih kaveza visokih 12 metara (skoro tri metra iznad stropa unutrašnjosti), uokvirili ih u čeličnu ploču i gurnuli “čašu” daleko u otvore. Sastav je prekriven parapetom u obliku kapice, visokim samo 10 cm, što se poklapa sa stvarnom debljinom krova. Ovaj skup odluka proizvodi tihu, oštru ivicu, strukturu naglašenu dubokim sjenama. “Detalji ističu elementarnu, pravougaonu formu”, kaže Hanson. Ideja o bazenu bez hemikalija u Edmontonu potekla je od stanovnika kvartova koji okružuju Borden park, koji se nalazi 2,5 km sjeveroistočno od centra grada i poznat je po krivudavim stazama i zrelim stablima sjene. Svjesni pokreta prirodnih bazena - koji je prvo stekao privlačnost u Austriji 1980-ih, a kasnije se proširio i u Njemačku i bilo gdje drugo u Evropi - željeli su zamijeniti park, pedesetih godina prošlog vijeka. gh3, koji je završio nekoliko projekata u Edmontonu u okviru gradskog programa odličnog dizajna, obratio se kompaniji Poliplan, specijalistima za prirodne bazene sa sjedištem u Njemačkoj, za pomoć u osmišljavanju procesa liječenja i filtracije. Sistem uključuje komplet bazena za regeneraciju na jednom kraju bazena, vidljivih pokroviteljima, ali zaštićenih staklom, i susjednog ležišta od

drobljenog granita, skrivenog iza zidova građevine. Preliv iz bazena cirkuliše kroz ove filtrirajuće elemente, koji sadrže močvarne biljke poput vodenih ljiljana i žuči, u slučaju jednog od bazena, mikroskopske morske životinje. Biljke i organizmi koriste zagađivače koje ljudi unose, poput ugljen-dioksida, azota i fosfata kao hranljive materije i uklanjaju ih iz vode. Voda se zagrijeva, ali samo na oko 23 stepena, i tada je dozvoljeno suncu da preuzme svoju ulogu. Ali ako temperatura vode poraste iznad 28 stepeni bazen bi se privremeno zatvorio, jer se to smatra temperaturom koja pogoduje rastu bakterija. Da bi se izbjeglo preopterećenje sistema, broj kupača je ograničen na 980 dnevno, a maksimalno 400 istovremeno. Plivači se takođe mole da se pridržavaju pravila koja uključuju tuš za natapanje - ljubaznost hromiranih cijevi nalik na cjevaste obloge duž spoljne strane kamenih zidova - prije nego što uđu u vodu, i uzdrže se od DA BI SE IZBJEGLO PREOPTEREĆENJE SISTEMA, BROJ KUPAČA JE OGRANIČEN NA 980 DNEVNO, A MAKSIMALNO 400 ISTOVREMENO.

upotrebe određenih krema za sunčanje koje sadrže sastojke koji mogu da daju previše hranljivih materija za filtere “vodenog života”. “Bazen je uravnotežen ekosistem, a ljudi su dio njega”, kaže menadžer objekta Cindi Schlosser. Schlosser i njeno osoblje slijedi protokol posebno osmišljen za bazen u Borden Parku kako bi udovoljili zabrinutostima zdravstvene službe pokrajinske vlade. Režim uključuje testiranje potencijalno opasnih patogena nekoliko puta nedeljno, kako na licu mjesta, tako i od strane vanjske laboratorije.

Kakav je bazen dok plivate? U oblačnom i hladnom danu voda je bistra, osvježavajuća i hladna. Nema briljantni ukus, poput vode na okeanu ili ponekad ribastog mirisa vode na jezeru, zbog čega je doživljaj pomalo čudan. I posle toga nema nijednog uobičajenog sporednog dejstva hlora - nema iritacije očiju, svrbeža ili dlake nalik slami. Bez ovih smetnji, moguće je opustiti se na palubi i gledati vrhove stabala parka koji zaviruju iza snažnih, ali elegantnih gabionskih zidova gh3-a, stvarajući pravi spoj arhitekture i prirode.

71


TANK SHANGHAI | SHANGHAI | OPEN ARCHITECTURE

REZERVOARI ZA SJEĆANJA Nekada industrijski prostor pretvoren je u javni park s kulturnim objektima.

72


SPOJ OD PET REZERVOARA KOJI SU NEKAD ČUVALI GORIVO ZA AVIONE PRETVOREN JE U PARK I KULTURNO SREDIŠTE NA PERIFERIJI ŠANGAJA, GDJE VELIKI OTVORENI PLATO UJEDINJUJE GRUPU. UNUTRA, SVAKI OD SPREMNIKA NUDI RAZLIČITE FUNKCIJE, UKLJUČUJUĆI LIKOVNI PRIKAZ I IPRIMJENJENE UMJETNOSTI.

U poslednjih šest godina 120 000 m2 zemlje na obali šangajske rijeke Huangpu, gdje je pet cilindričnih metalnih rezervoara nekad čuvalo vazduhoplovno gorivo, pretvoreno je u park i kulturni kompleks. Ambiciozno postrojenje, koje je otvoreno u martu sada se zove Rezervoar Shanghai I udaljeno je oko pola sata vožnje od centra grada. Godine 2013., lokalna razvojna grupa Shanghai West Bund, vladina jedinica, angažovala je Li Hu i Huang Venjing iz pekinškog studija OPEN Architecture za dizajn i izgradnju projekta. Rezultat

sadrži bašte, paviljone, plaže i podzemne dvorane, za višenamjenske funkcije i mehaničke prostorije koje spajaju pet struktura. Unutar gigantskih industrijskih brodova, OPEN Architecture

je inkorporirala galerije, trpezarijske prostore, muzički klub i prostore za događaje i ostale objekte. „Jedinstvena grupacija pružila je toliko mogućnosti“ kaže Kiao Zhibing, jedan


od najistaknutijih kolekcionara savremene umjetnosti u Kini. S obzirom da je lokacija zonirana za urbani park, novogradnja je bila ograničena. Ono što je sada glavni ulaz Rezervoara na ave-

niji Longteng, bila je ivica aerodroma Longhua, jednog od glavnih aerodroma u Šangaju od 1922. do 1966. Nekada ograničena zona koju je kontrolisala kineska vojska trebalo je da

POKRENI ŠANGAJ Spoj od pet tenkova koji su nekad skladištili vazduhoplovno gorivo pretvoren je u park i kulturni centar na periferiji Šangaja, gdje ih velika otvorena površina objedinjuje u grupu. Iznutra, svaki od spremnika nudi različite funkcije, uključujući umjetničke izložbe i performanse. Kvalitetni pejzaži, koje OPEN Arhitektura naziva „super površinom“, objedinjuju kompleks i povezuju posjetioce na različite staze s pogledom.

postane atraktivna i dostupna. Da bi postigli ovaj cilj, arhitekte su stvorile sistem valjanih pejzaža (koje nazivaju „super površine“) oko nekadašnjih rezervoara za gorivo, kako bi ponudili više uslova za šetnju i razgledanje parka onima koji uđu u teren, bez naknade. Na primjer, falanga uredno posađenih 74


U UNUTRAŠNJOSTI Umjetnička galerija u Tanku 3 zauzima središnji prostor koji je u toku dana osvijetljen okulusom. Preostali prostori prikazuju takođe umjetnost, koje se mogu posmatrati i kretanjem spiralnim rampama. U nekim su spremnicima arhitekte omogućili pogled na park kroz staklene površine u vidu traka.

stabala Vingleaf drveta privlači posjetioce popločenom trakom koja se završava na rijeci Huangpu. Betonske staze presječene su kroz valovite travnjake i cvijeće i biljke koje vode do osmatračnice na krovu ili do paviljona. Umjetnost predstavlja veliki dio identiteta Rezervoara. Vrtovi su isprekidani velikim skulpturama poput onih Danh Vo-a, koji zauzvrat upućuju na potopljeni prostor na kojem niz cijelih staklenih vrata pozdravlja publiku koja izlazi iz zatvorenih prostorija. Rezervoari 1 i 2, koji imaju ulaze sa ulice, ponovo su osvježeni da postanu restoran i mjesto izvođenja umjetnosti. Rezervoari 3 i 5 su pretvoreni u galerije za slikanje i skulpture i zadržavaju originalnu okruglu konfiguraciju; arhitekti su dizajnirali spiralne rampe i stepeništa ugrađene u obojene metalne zidove kako bi pružili dramatične ulaze u te djelove. U tenku 4, OPEN je izgradio višespratnu kocku od čelika u kojoj je smješten Kiaoov ofis plus, zabavni prostori, kao i dvorane koje imaju trajno ravne zidove pogodne za više konvencionalni umjetnički prikaz. U pravougaonim podzemnim dvoranama koje povezuju rezervoare, armirano-betonski stubovi, međusobno udaljeni oko 30 m, podupiru betonski krov i prostranstvo zelenila gore. Po povratku u Kinu 2008. godine, Li je vodio Holl-ovu kancelariju u Pekingu dvije godine, do 2010. godine. Tada su se on i Huang (Princeton-školovani) suosnivač OPEN-a, fokusirali isključivo na OPEN Architecture, radeći na velikom broju zgrada koje se odnose na umjetnost i kulturu obrazovne namjene. Kiao kaže da ga raduju porodice koje vikendom posjećuju rezervoar. Prilikom otvaranja organizovane su interaktivne aktivnosti, koje su privukle 220.000 posetilaca za prva tri mjeseca, što se smatra velikim uspjehom, s

ARHITEKTE: Open Architecture — Li Hu, Huang Wenjing,Ye Qing, Luo Ren, Victor Quiros, Zhou, Tingting, Chen Xiuyuan, Li Zhentao, Zhao Yao, Lui Ki, Jia, Han, Zhang Yiwen, Steven Shi, Zhou Xiaochen, Huang, Zhonghan, Laurence Chan, Cynthia Yurou Cui, Yang Qi, Ge, Can, Gao Qi, Stephanie Lee, Jin Boan, Zhang Hao, Wang, Mangyuan, Yan Dihua, Zhang Chang, Tomas Kowalsky,, Jiang Simin DIZAJN: Tongji Architectural Design Group KONSULTANTI: Beijing Edsa Orient Planning & Landscape Architecture (Landscape Design); Shanghai Ming Chi Architecture And Engineering (Lighting) KLIJENT: Shanghai West Bund Development Group VELIČINA: 117,000m2 (Rezervoari) OSVJETLJENJE: Hongri Lighting; Flos STEPENICE I LIFTOVI: Mitsubishi Elevators EKTERIOR ZINC PANELI: Vm Building Solutions TOALETI: Kohler

obzirom na udaljenost od centra grada. „Rezervoar je kao grad, koji se uvijek

transformiše. Vrtovi rastu i mijenjaju se”, kaže Li. Glavni plan za rezervoar omogućava dovođenje gostiju trajektom iz centra grada uz rijeku do kulturnog pristaništa za jedinjenje da se ne bi morali zamajavati ozloglašenim saobraćajem u Šangaju. Suočena sa rijekom, opsežna konstrukcija graniči se sa kompleksom s jedne strane, dok je sa druge strane aerodrom za helikoptere. Poput gradskih parkova Olmsteda, rezervoar Šangaj bi mogao da postane prostor za lokalno stanovništvo i služi kao odredište za veći grad. Još važnije, šema uspješno nastavlja trend viđen kod drugih urbanih područja u kojima se nalaze gigantski kontejneri ove vrste koji su zastarjeli.

75


XYLEM AT TIPPET RISE ART CENTER | KÉRÉ ARCHITECTURE | FISHTAIL, MONTANA

U SRCU DRVEĆA Koristeći geometriju i prirodne materijale, novi paviljon pruža intimnu perspektivu na širokim otvorenim prostorima.

76


ARHITEKTA: Kéré Architecture, Diébédo Francis Kéré DIZAJNERSKI TIM: Vincenzo Salierno, Nina Tescari MENADŽER PROJEKTA: Pete Hinmon, Tippet Rise Art Center, Fishtail, Montana INŽINJER: DOWL Engineering, Billings, Montana UGOVARAČ: On Site Management, Bozeman, Montana OBRADA DRVETA: Chris Gunn, Gunnstock Timber Frames, Powell, Wyoming OBRADA ČELIKA: TrueNorth Steel, Billings, Montana BETON: Davis and Sons Construction, Absarokee Montana KLIJENT: Tippet Rise Art Center VELIČINA: 2,100 m2 DATUM ZAVRŠETKA : Jul 2019

Xylem, paviljon za okupljanje umjetničkog centra Tippet Rise dizajnirao je Francis Kéré kao tiho, zaštitno sklonište za posjetioce ranča. Nazvan kako bi evocirao vitalne unutrašnje slojeve životne građevine stabla, Xylem je mjesto na kojemu se posjetioci mogu okupljati kako bi razgovarali, posmatrali stabla aspena i pamučnog drveta u blizini obale Grove Creeka ili sjedjeti i meditirali u samoći. Smješten u blago potopljenom kopnenom obliku između glavnih objekata Art Centra i početka pješačkih staza, paviljon se uzdiže na čistini okruženom drvećem aspena, okrenut prema malom potoku. Potpuno isklesan u drvenim trupcima, paviljon simbolično poziva posjetioca, koji se u Tippet Rise Art Centru suočava s prirodom u najširem opsegu, da pristupi najtajnijem dijelu prirode, srcu drveća. Održiva borova šuma koja se koristi za cijeli paviljon, lokalno nastala prirodnim postupkom obrezivanja koji spašava šume od parazitskih buba, upotrijebljena je u svom sirovom obliku.

ČETRDESET HILJADA LINEARNIH METARA TRUPACA. TO JE KOLIČINA POSJEČENOG DRVEĆA KOJE JE FRANCIS KÉRÉ UPOTRIJEBIO ZA SVOJE POSTAVLJANJE U CENTRU ZA UMJETNOSTI TIPPET RISE ART, JUŽNA MONTANA. INSTALACIJA, NA KOJOJ SE NALAZI KROV PREČNIKA 60 METARA, TREBALO JE SEDAM MJESECI ZA IZGRADNJU - UZ POMOĆ 30 ARHITEKATA, DIZAJNERA, INŽENJERA I PROIZVOĐAČA KOJE JE VODIO KÉRÉ. “XYLEM SE STAPA S OBLIŽNJIM BRDIMA, ALI OSTAJE JEDINSTVEN PO OVOM OGROMNOM KRAJOLIKU”, KAŽE KÉRÉ O PROJEKTU.

Trupci nadstrešnice sastavljeni su u kružnim snopovima, nošenim modularnom šestougaonom strukturom od čelika za poravnavanje zraka, koji leži na vrhu sedam čeličnih stubova. Gornja površina nadstrešnice rezbarena je kako bi se stvorila zaobljena topografija koja se stapa s okolnim brdima. Istovremeno masivan i lagan, krov je inspirisan “togunom”, tradicionalnim i najsvetijim prostorom u svakom selu Dogon, drvenim i slamnastim skloništem, dizajniranim u cilju zaštite od sunca, ali u isto vrijeme omogućuje prozračivanje zasjenjenog prostora ispod. U paviljonu sunčevi zraci prodiru 77


DRVO Svaki heksagon nadstrešnice saća sadrži oko 280 trupaca, koji su održivi i porijeklom iz zapadne Amerike.

između vertikalnih trupaca, stvarajući igru svjetla i sjene koja meko udara u podnožje organski oblikovanog sjedišta i poliranu betonsku kružnu platformu. Prostorna složenost isklesanih drvenih elemenata za sjedenje naglašava zadivljujući pogled na okolni krajolik kroz strateške položaje. Kroz istraživanje,

78

korisnik može, otkriti različite prostorne konfiguracije paviljona, okupljati se u malim grupama ili razgovarati među prijateljima, uživati u pogledima sa svojim partnerom, ili sjediti i meditirati u samoći prilikom posjete Umjetničkom centru.


U ŠUMARKU Xylem je smješten na postolju od aspenskih stabala i pamučnog drveta, u blizini TUP-ove akustične školjke od strane ARUP-a.

Razgranata sjedišta posjetiocima omogućuju lako širenje ili klizanje prema dolje na drugi nivo dok se druže ili meditiraju. Osnivači Tippet Rise-a, Cathy i Peter Halstead, nastoje da Xylem bude mjesto za posjetioce koji će se u pauzama između koncerata (Centar organizuje veliku sezonu klasične kamerne muzike svako ljeto), spajati sa prirodom. Sem koncerata, vlasnici planiraju organizaciju drugih umjetničko kulturnih aktivnosti. Odgovarajući je to dodatak Tippet Riseu, mjestu u pejzažu koji nastoji spojiti emocionalne sklopove koji se osjećaju u muzici, umjetnosti i arhitekturi. Priroda često može biti izvor inspiracije za muziku, a strukture poput Xylem sadrže i filtriraju okruženje web mjesta poput instrumenata. To što je Kéré zamislio Xylem kao mjesto okupljanja u takvom interdisciplinarnom okruženju, možda govori o istaknutosti obrazovanja u njegovoj arhitekturi. Paviljon Tippet Rise samo je dio šire saradnje: Kéré je takođe sarađivao s Halsteadsima na finansiranju i izgradnji Srednje škole Naaba Belem Goumma u Gandi. Nazvana po

Kéréevom ocu, škola će početkom sljedeće godine upisati 1.000 učenika. Kroz Xylem, strukturu koja apstrahira ideju učenja razgovorom, i Naaba Belem Goumma, Kéré pokazuje svoje kontinuirano opredjeljenje za uzornu arhitekturu koja citira zapadnoafričku kulturu i treba učinkovito odgovoriti stvarajući rad koji je, kao što je Kéré rekao u jednom intervjuu, „održiv - ali sofisticiran“.


PLJEVALJSKI SPOMENICI NOR-A

VRIJEDNI PAŽNJE I POŠTOVANJA SPOMENICI NOR-A U PLJEVLJIMA – kulturno-istorijske vrijednosti iz naše istorije, vrsna arhitektonska zdanja i potencijali za razvoj kulturno-istorijskog turizma

80

TEKST I FOTO: VASO KNEŽEVIĆ


Spomenici iz Narodno-oslobodilačkog rata i revolucije na prostoru bivše Jugoslavije predstavljaju svojevrsno svjedočanstvo jednog vremena. Ta znamenja slobode zastupljena su i na prostoru Crne Gore, naročito na sjeveru ove države. Iz današnjeg ugla posmatranja, ti spomenici ne zavređuju pažnju samo za podsjećanje na značajne događaje i ličnosti iz naše revolucionarne prošlosti, već predstavljaju značajnu kulturno-istorijsku vrijednost, reperne tačke svakog mjesta u Crnoj Gori, arhitektonska i umjetnička zdanja, originalna i karakteristična ponaosob za svaki događaj i predio, sa izraženom umjetničkom crtom i doživljajem, a kao potencijal i za razvoj kulturno-istorijsk-

og turizma koji je kod nas još uvijek u povoju. Baš ovo kulturno nasleđe je danas ponovo u fokusu, ili preciznije, u fokusu je u kakvom nikada nije bilo do sada. U njujorškom MOMA muzeju je prošle

SPOMENIK NA BRDU STRAŽICABrdo Stražica je predodređeno da bude Memorijalni centar, sa uređenom park šumom i stazama za pješake, koju Pljevljaci posjećuju često. Sam spomenik, pored njegovog istorijskog značaja, ima i veliku umjetničku vrijednost, i u arhitektonskom i likovnom smislu.

MOST JE GRAĐEN OD 1937. DO 1940. GODINE, SA ŽELJOM DA SE POVEŽU PASIVNI KRAJEVI DURMITORSKOG REGIONA SA OSTATKOM U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI. TEŽAK ZADATAK JE BIO DA SE „PRESKOČI“ 365 METARA SA OBALE NA OBALU.

godine održana izložba Prema betonskoj (konkretnoj) Utopiji: Arhitektura Jugoslavije 1948-1980. (https://www. moma.org/calendar/exhibitions/3931 ), koja je naišla na odlične reakcije i veliko interesovanje, čime se stvara prostor


SPOMENIK NA BRDU STRAŽICA-U podnožju spomenika, u unutrašnjem dijelu objekta, je spomen-kosturnica, čiji zidovi su sastavljeni od mozaika koji predstavljaju određene detalje iz NOR-a, autora Aleksandra Prijića i Branka Filipovića Fila

za nove dijaloge o jugoslovenskom nasleđu. Pljevaljski kraj je bio buran kroz narodnooslobodilačke ratove, te s toga ima značajan broj spomenika i obilježja u čast sjećanja na te događaje. Spomenik na brdu Stražica u Pljev-

ljima je najmonumentalniji ovoga tipa na sjeveru Crne Gore. Podignut je 1. decembra 1961. godine, u čast i sjećanje na pale borce u pljevaljskoj bici i žrtvama fašističkog terora koji su dali svoje živote za oslobođenje Pljevalja. Spomenik je visok 32 metra,

a sam obelisk je 27 metara. U spomen kosturnici je sahranjeno 412 boraca i žrtava, među kojima je 214 boraca koji su poginuli u napadu na Pljevlja 1. decembra 1941. godine. Spomenik je djelo arhitekte Mirka Đukića, koji je autor i spomenika u Mojkovcu, posvećenog

SPOMENIK U SELU MRZOVIĆI-Autor spomenika je Vasilije Knežević, arhitekta iz tadašnjeg Titograda. Spomenik je asocijacija na nišan „talijanske“ puške, i predstavlja i jednu vrstu umjetničke instalacije u prostoru, jer svojom bjelinom, vizurom i prostornim rasporedom preovladava u ambijentu seoskog pejzaža.

82


Mojkovačkoj bici. Brdo Stražica je predodređeno da bude Memorijalni centar, sa uređenom park šumom i stazama za pješake, koju Pljevljaci posjećuju često. Sam spomenik, pored njegovog istorijskog značaja, ima i veliku umjetničku vrijednost, i u arhitektonskom i likovnom smislu. U podnožju spomenika, u unutrašnjem dijelu objekta, je spomen-kosturnica, čiji zidovi su sastavljeni od mozaika koji predstavljaju određene detalje iz NOR-a, autora Aleksandra Prijića i Branka Filipovića Fila, što dovoljno govori o značajnosti ovoga objekta u umjetničkom smislu. Iznad objekta spomen-kosturnice se uzdiže visoki obelisk, u čijoj osnovi se nalaze karijatide – vajarske statue koje daju umjetničku crtu samom stubu. Na samom ulasku u spomen-kosturnicu, na zidu se nalazi jedan prelijepi bareljef – skulpturalni prikaz radničke klase, u naponu snage, naporu mišića i neprestanoj borbi, koji na simboličan način prikazuje požrtvovanost naroda, želju i volju da brane svoje, da čuvaju za nova pokoljenja i da izgrađuju svoju zemlju. Autor vajarskih radova na spomeniku je bio Drago Đurović, crnogorski vajar i slikar. Na spomeniku je napisano:

SPOMENIK U SELU BOBOVIU selu Bobovu, u dvorištu OŠ „Živko Džuver“, još jedan likovno zanimljiv spomenik, izgrađen u slavu i čast 82 nepoznata borca-partizana koji su poginuli 1943. godine, tokom i poslije bitke na Sutjesci.

„Pred veličinom vaše žrtve, Pred zamahom vašeg pregnuća, Mi savijamo naše borbene zastave I kažemo: vječna vam hvala, drugovi!“ Drugi značajniji spomenik u pljevaljskoj opštini se nalazi u selu Mrzovići, na 5 km od grada. Podignut je 1983. godine, u čast formirane italijanske partizanske divizije „Garibaldi“ koja se borila u sastavu narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Ova jedinica je formirana 2. decembra 1943. godine. Partizani Garibaldinci dali su značajan doprinos u borbi za slobodu i prijateljstvo naroda Jugoslavije i Italije. Ova divizija je posle kapitulacije prešla na stranu NOR-a, i vodila je borbu protiv njemačkog

OVI SPOMENICI ZASLUŽUJU NAŠU PAŽNJU, DA KROZ NJIHOVO ODRŽAVANJE I RESTAURACIJU, PREZENTUJEMO ŠIROJ JAVNOSTI, KAKO U KULTURNO-ISTORIJSKOM SMISLU TAKO I U TURISTIČKE SVRHE, KULT NAŠIH PREDAKA, SA PUNIM OSJEĆAJEM UZVIŠENOSTI I OZBILJNOSTI.

okupatora. Autor spomenika je Vasilije Knežević, arhitekta iz tadašnjeg Titograda. Spomenik je asocijacija na nišan „talijanske“ puške, i predstavlja i jednu vrstu umjetničke instalacije u prostoru, jer svojom bjelinom, vizurom i prostornim rasporedom preovladava u

ambijentu seoskog pejzaža. Ovaj spomenik svake godine posjećuju potomci Garibaldinaca, gdje evociraju uspomene na svoje očeve i djedove, održavajući na taj način prijateljstvo naroda Italije sa našim narodom. Malo se zna da je čuveni mlađani bombaš Boško Buha sahranjen u Pljevljima, na gradskom groblju na Varoši, gdje mu je i podignut zanimljiv spomenik. Boško Buha je poginuo na Jabuci, gdje se sada nalazi granični prelaz između Crne Gore i Srbije, 27. septembra 1943. godine, sa svojih nepunih 17 godina. Istakao se kao bombaš i hrabar partizan, a porijeklom je iz Virovitice. Proglašen je za narodnog heroja, a jedna gradska osnovna škola u Pljevljima

83


SPOMENIK BOŠKU BUHI-Spomenik na Varoši, u obliku školske klupe, prerano napuštene, posjećuju pljevaljski đaci svake godine, na dan njegove pogibije.

nosi ime po ovom prerano stradalom junaku. O njemu je snimljen i domaći igrani film, koji je sniman na prostoru Pljevalja. Spomenik na Varoši, u obliku školske klupe, prerano napuštene, posjećuju pljevaljski đaci svake godine, na dan pogibije Boška Buhe. U selu Bobovu, u dvorištu OŠ „Živko Džuver“, još jedan likovno zanimljiv spomenik, izgrađen u slavu i čast 82 nepoznata borca-partizana koji su poginuli 1943. godine, tokom i poslije bitke na Sutjesci. Betonski spomenik je visok četiri metra, grana se u dvije plamene buktinje: jedna buktinja se gasi, a druga razgorijeva. Autor spomenika je poznati pljevaljski arhitekta Bajo Mirković, koji je i uži centar Pljevalja projektovao i dao mu autentičan izgled, sa najprepoznatljivijim izgledom hotela „Pljevlja“ 84

SVI OVI I DRUGI SPOMENICI IZ NOR-A, KAKO U PLJEVLJIMA TAKO I ŠIROM CRNE GORE, ODRAŽAVAJU JEDAN DIO NAŠE ISTORIJE, ALI I UMJETNIČKI IZRAZ TOGA VREMENA, GDJE SE UMJETNOST I ARHITEKTURA PRIMJENJIVALA U SLUŽBI DUHA NARODA I NOR-A, BORBE ZA SVOJU OTADŽBINU, PATRIOTIZAM, ZAHVALNOST PREMA NAŠIM PRECIMA ŠTO SU NAM NA TEŽAČKI I KRVAV NAČIN OBEZBJEDILI SLOBODU I MIR.

za čije djelo je dobio trinaestojulsku nagradu. Svi ovi i drugi spomenici iz NOR-a, kako u Pljevljima tako i širom Crne Gore, odražavaju jedan dio naše istorije, ali i

umjetnički izraz toga vremena, gdje se umjetnost i arhitektura primjenjivala u službi duha naroda i NOR-a, borbe za svoju otadžbinu, patriotizam, zahvalnost prema našim precima što su nam na težački i krvav način obezbjedili slobodu i mir. Ovi spomenici zaslužuju našu pažnju, da kroz njihovo održavanje i restauraciju, prezentujemo široj javnosti, kako u kulturno-istorijskom smislu tako i u turističke svrhe, kult naših predaka, sa punim osjećajem uzvišenosti i ozbiljnosti. Neki od ovakvih spomenika na prostoru bivše Jugoslavije predstavljaju stjecište turista, i u žiži su javnosti i posle toliko godina. Treba samo napraviti granicu pristojnosti u svemu tome, i ne dozvoliti da se ti spomenici posmatraju samo kao ekonomski resurs, gdje će neko dolaziti i ostavljati novac da bi obišao i spoznao nešto o tim spomenicima. Osnovno je da ova kulturno-istorijska zdanja budu prezentovana na pravi način, kroz spomen na određene događaje i ljude koji su se žrtvovali za našu budućnost, kroz umjetnički izraz i simboliku koji svaki spomenik nosi ponaosob, pa tek onda kao turistički potencijal jednog mjesta. Tek iz ugla savremenog čovjeka se sagledavaju i neki drugi segmenti i značaji ovih kulturno-istorijskih zdanja, koji nisu nasledstvo totalitarizma, kao što se smatralo jedno vrijeme. Ipak, vrijeme sadašnjice kada se vrši eksploatacija svega i svačega radi ekonomskog ostvarivanja, bacilo je pažnju i na spomenike NOR-a. Postoji mnogo primjera eksploatacije, i svima je zajednička dekontekstualizacija - neki od tih primjera su krajnje vulgarni i potpuno slijepi na istoriju, kao onaj slučaj korišćenja jasenovačkog memorijala za reklame za naočare za sunce. Eksploatacija ovih kulturno-istorijskih spomenika da, ali ne na ovaj način. Ovi spomenici služe i kao vječna opomena i poruka za one koji su pretrpljeli golgote rata i za generacije koje dolaze. Oni su izraz herojstva naših naroda, koje ne treba zaboraviti.


85


PUSTINJSKI BISER AIT BEN HADDOU

GRAD IZGRAĐEN OD BLATA I SLAME TEKST I FOTO: LEKA DEDIVANOVIĆ

Budući da je napravljena od blata, svaka kišna oluja neumitno odnosi dio tvrđave. Ksar je od 1987. godine pod zaštitom UNESCO-a kao dio svjetske kulturne baštine, jer predstavlja tradicionalno pred-saharsko naselje i izvanredan primjer arhitekture južnog Maroka. Iako je prvo naselje ovdje niklo u osmom vijeku, danas najstarije građevine u Ait Ben Haddou potiču iz 17. vijeka.

Tokom dvonedjeljnog boravka u Maroku mnogo stvari me oduševilo. Iako sam na ovom putu tek „načeo“ gradove, sela i puste predjele Maroka imam neutaživu želju da se vratim i još podrobnije ih upoznam. Mjesto koji je na mene ostavilo poseban dojam je drevno naselje Ait Ben Hadu ili „kapija Sahare“ kako ga popularno nazivaju. Grad se nalazi na putu od Marakeša ka Uarzazatu (Ouarzazate). Iz Marakeša svakog dana desetine kombija sa turistima iz cijelog svijeta kreće ka jugoistoku države vijugavim putevima preko planine Atlas. Nekada su tuda prolazili karavani, a sada njihovim rutama prolaze turisti i avanturisti. Ait Ben Haddou je sjajan primjer 86

“kazbe” – starog berberskog naselja sa tvrđavom, a sam termin za tvrđavu na sjeverno-afričkom meghrebi-arapskom narječju je ksar. Ovaj ksar je najbolji i najočuvaniji primjer arhitekture južnog Maroka, čija je zemljana gradnja starija od islamizacije doline Džebel 757. godine. Ait Ben Haddou je nastao oko tvrđave koja je služila za odbranu karavanskog puta koji je iz Sahare vodio ka Marakešu. Vremenom je oko utvrđenja niklo naselje koje se vjekovima širilo. Ime ovog naselja potiče od imena plemenske grupe stanovnika (Ait) i njihovog porodičnog imena (Ben Haddou) – na arapskom ‘ben’ znači sin ili sinovi, što znači da su ovaj Ksar podigli sinovi Haddou-ovi.


AIT BEN HADDOU JE SJAJAN PRIMJER “KAZBE” – STAROG BERBERSKOG NASELJA SA TVRĐAVOM, A SAM TERMIN ZA TVRĐAVU NA SJEVERNO-AFRIČKOM MEGHREBI-ARAPSKOM NARJEČJU JE KSAR. OVAJ KSAR JE NAJBOLJI I NAJOČUVANIJI PRIMJER ARHITEKTURE JUŽNOG MAROKA, ČIJA JE ZEMLJANA GRADNJA STARIJA OD ISLAMIZACIJE DOLINE DŽEBEL 757. GODINE. POD ZAŠTITOM UNESCO-A Budući da je napravljena od blata, svaka kišna oluja neumitno odnosi dio tvrđave. Ksar je od 1987. godine pod zaštitom UNESCO-a kao dio svjetske kulturne baštine, jer predstavlja tradicionalno pred-saharsko naselje i

87


svih koji su bez dozvole žitelja htjeli da uđu u ksar. Građevine su raznolike. Većinom su to velike kuće. Berberi ih nazivaju tighremt, a Arapi dar. Kuće su okupljene oko kvadratnog dvorišta, dok četiri visoka krila s tornjevima na ćoškovima čine citadelu (kazba). Kasabe su pravi dvorci ukrašeni uvijek tradicionalnim marokanskim ornamentima. Radi se o građevinama visokih zidova koje ili nemaju prozore ili ih imaju smještene bliže vrhu. Ovakve su građevine u prošlosti bile ključne za odbranu grada.

izvanredan primjer arhitekture južnog Maroka. Iako je prvo naselje ovdje niklo u osmom vijeku, danas najstarije građevine u Ait Ben Haddou potiču iz 17. vijeka. Ait Ben Haddou je primjer arhitekture od naboja i ćerpiča. Ovaj tip gradnje široko je rasprostranjen širom Južnog Maroka, posebno u dolinama Dra, Todgha, Dades i Sous. Nekad se ovaj tip naselja rasprostirao širom Magreba, Mauritanije i Libije. Ait Ben Haddou ima zbijene kuće, odbrambene zidine s ukrašenim tornjevima na uglovima i cik-cak postavljena gradska vrata za sigurniju odbranu od

88

SPECIFIČAN STIL GRADNJE Kuće su najčešće na dva ili tri nivoa. Donji je uvijek služio kao prostor za odlaganje alata i poljoprivrednih proizvoda. Gornji su, u zavisnosti koliko ih ima, služili za život ljudi. Ako je bilo dva sprata, zbog klimatskih uslova, donji se koristio za boravak ljeti, a gornji zimi. Krovovi kuća su bili ravni, pokriveni šljunkom koji je služio kao izolacija od sunca i jesenjih kiša. Posebna pažnja bila je posvećena odvodima za vodu jer je svaka kiša i bujica bila velika opasnost za građevine od blata. Danas u naselju živi tek nekoliko porodica čiji je jedini izvor prihoda prodaja suvenira i naplata usluga turistima. Domišljati mještani su počeli naplaćivati ulazak u kuće i dvorišta

HOLLYWOOD NA MAROKANSKI NAČIN Uarzazat je centar regije i mjesto odakle kreću ture u pustinju. Udaljen je 32 km od Ait Ben Haddoua. To je prilično tih i miran grad, čije ime na berberskom znači – “bešumni grad”. Grad ima svoju tržnicu, souk, na kojoj se oko svih proizvoda cjenka. Oko glavne ulice koja prolazi kroz cijeli grad nalaze se hoteli i restorani. Grad je, uglavnom, naseljen Berberima koji su izgradili neke od lijepih kazbi i zgrada po kojima je područje poznato. Uarzazat je marokanski Los Anđeles, grad koji živi zahvaljujući filmskoj industriji. U blizini se nalazi filmski grad, sa studijima koji obilaze filmofili iz cijelog svijeta. Tu se nalaze i filmska studija Atlas i CLA. Ljepote ovog kraja bile su inspiracija brojnim filmskim umjetnicima, pa su ovdje, između ostalih, snimani i “Lorens od Arabije”, “Gladijator”, “Princ Persije”, “Ali baba i 40 hajduka”, “Ben Hur”, “Zatočenici sunca”, “Babel”, “Planine imaju oči”, “Aleksandar”, “Posljednje Hristovo iskušenje”, “Igre prijestola” i mnogi drugi filmovi i serije.


NAJSTARIJI GRAĐEVINSKI MATERIJAL Nepečena cigla je najstariji građevinski materijal, raširen duž cijele planete. Objekti sagrađeni od ovog materijala mogu se naći od Azije, Afrike, Evrope do Amerike. Kod nas je naziv za nepečenu opeku ćerpič. Berberi su pravili opeke od blata i sušili ih na suncu. Blato se obično miješalo sa pijeskom i slamom da bi se dobila bolja konstruktivna svojstva i da bi se lakše povezivalo. Vodič nam je rekao da se u ovu specifičnu mješavinu dodavao i životinjski izmet kako bi se poboljšala njena vezivna svojstva. Ova smješa bi se izlivala na većoj ravnoj površini i od nje su pravljene pravougaone cjeline nalik na cigle. One bi bile ostavljane na suncu dok se ne bi dobro stvrdnule kada bi ih majstori odnosili na gradilište. Na licu mjesta ćerpič je bio slagan i uvezivan istom blatnjavom smjesom koja je služila umjesto maltera. Građevine od ćerpiča su vrlo izdržljive, i neki od drevnih objekata zidanih njime i danas traju. Zgrade od nepečene opeke akumuliraju energiju pa su preko zime tople, a ljeti hladne. Elastičnost ćerpiča čini objekte otpornim na potrese, i one se ne ruše lako, kao građevine od čvrstih materijala. To objašnjava postojanost ovih objekata koji vjekovima odolijevaju suncu, vjetrovima i kišama.

znatiželjnim turistima koji žele da se upoznaju sa načinom života lokalaca. Svaki dirham, dolar ili euro koji date mještanima se isplati jer ono što vidite ovdje zasigurno nije nešto što je svakodnevica. Ono što je još jedna od jedinstvenosti ovog naselja je povezanost potkrovlja kuća duž cijele kazbe koja su služila kao posljednja linija odbrane u slučaju napada spolja. Zajedničke građevine bile su velike štale za ovce i goveda, silosi za žito, tržnica, džamija, medresa i skupština plemenskih starješina. Na vrhu se nalazi velika kvadratna građevina za koju nam je vodič rekao da je nekad bila skladište žita, u kojem se, zlata vrijedna namirnica čuvala za slučaj napada i opsade kazbe. Sa vrha tvrđave puca pogled na okolinu i doseže do vrhova Atlasa na jednoj

i pustinjskih dina na drugoj strain. Ukoliko želite da doživite nevjerovatan zalazak sunca nad pustinjom obavezno ostanite da prenoćite u ovom naselju. Smještaj je jeftin, a noć u gradu koji je pod zaštitom UNESCO-a svakako je nešto što ćete pamtiti cijelog života.

Obilazak ovog čarobnog mjesta je nešto što svakako preporučujemo. Budući da je saobraćaj neredovan, predlažemo da se držite vodiča i sigurnog kombi prevoza iz Marakeša ili Uzarzadea. 89


NACIONALNI MUZEJ KATARA OTVOREN ZA JAVNOST

PUSTINJSKA RUŽA PRIPREMILA: SANDRA VAHTEL

Nacionalni muzej Katara konačno je otvoren za javnost u Dohi. Francuski arhitekt Jean Nouvel još je 2010. predstavio plan novog muzeja Katara, sastavljenog od niza isprepletenih diskova, a za koji je inspiraciju pronašao u pustinjskoj ruži i beduinskoj kulturi.Za ostvarivanje vizije poput ove potrebno je mnogo faktora: hrabrost, inovativnost, timski duh i upornost kao i sposobnost razumijevanja složenih rešetkastih struktura.

90


Ovaj kolosalni muzej od preko 52.000 kvadratnih metara sačinjen je od niza diskova koji se međusobno povezuju pod najrazličitijim uglovima, zbog čega je objekat dobio nadimak pustinjska ruža. Zapravo, arhitekte su inspiraciju za izgled muzeja našle baš u toj neobičnoj formaciji koja nastaje kada se minerali kristalizuju ispod slane površine. Djelovi grandioznog ovalnog krova preklapaju se tačno iznad središnjeg dvorišta u centralnom dijelu muzeja, dok pješčana betonska školjka zgrade svojim izgledom odaje počast okolnom pustinjskom ambijentu. „Niko zapravo ne zna kako izgleda unutrašnjost pustinjske ruže, tako da smo mi ovim projektom stvorili neku novu tipologiju koja vas navodi da se zapitate šta je unutra, izjavio je Žan Novel na inauguraciji muzeja. Neki su diskovi horizontalni, a neki vertikalni. Vertikalni diskovi predstavljaju podršku zgrade i prenose opterećenja horizontalnih ravnina na bazu. Poput eksterijera, i unutrašnjost je pejzaž diskova koji se međusobno isprepliću. Krajevi su neutralni i jednobojni. Podovi su od polirananog betona peskane boje sa sitnim mineralnim agregatima. Vertikalni zidovi obloženi su tradicionalnim gipsom i krečom koji pruža kameni izgled. Plafoni su pokriveni mikroporoznim akustičnim malterom nanesenim na mineralnu vunu. Čelični okvir koji obuhvata izolovanu vodootpornu nadgradnju podržava međusobno spojene diskove, obložene betonom ojačanim staklenim vlaknima sa pjeskovitim nijansama koji evocira pustinjski pejzaž. Na razmacima između diskova nalaze se stakleni otvori bez okvira koji pružaju pogled prema dvorištu, baštama muzeja i obližnjem zalivu Dohe. Nouvel je objasnio da radikalna forma nastoji izraziti progresivni kulturni izgled i tehnološke mogućnosti Katara, koji su doprinijeli njegovom brzom širenju posljednjih godina. U samom muzeju nalaze se galerije MUZEJ IMA 8000M2 STALNOG GALERIJSKOG PROSTORA, 2000M2 PRIVREMENOG GALERIJSKOG PROSTORA, DVORANU SA 220 MJESTA, DVA KAFIĆA, RESTORAN I MUZEJSKU PRODAVNICU. OKRUŽEN JE PARKOM OD 115.000M2 SA VJEŠTAČKOM LAGUNOM I PARKINGOM ZA 400 VOZILA.

šeika Abdulah bin Jasim Al Tanija s početka 20. vijeka, koja je opsežno renovirana i integrisana za potrebe turističkih posjeta. Plan zgrade formira eliptičan krug koji vodi posjetioce kroz niz galerija koje zauzimaju nepravilne prostore između međusobno povezanih geometrijskih ravni. Dvorište se može koristiti za događaje, a takođe je dio rute koja povezuje otvorene prostore kraljevske palate s vrtom koji vodi prema zalivu. Put posjetioca proteže se oko jedne milje i bilježi istoriju Katara, počevši od perioda prije nego što su ljudi nastanjivali poluostrvo i nastavlja se sve do današnjih dana. u obliku prstenova koji su ukupno dugački čak 1,5 kilometar. U galerijama su predstavljene eksponati koji posjetioce vode kroz uzbudljivu istoriju Katara, njegovu arheologiju, umjetnost, muziku i poeziju. Područje muzeja površine 52.000 kvadratnih metara obuhvata palatu

UREĐENJE

Muzej je okružen uređenim parkom površine 112.000 kvadratnih metara koji je dizajnirao pejzažni arhitekta Majkl Desvinjes. Lagano valoviti vrtovi imaju autohtone biljke i stabla namijenjena predstavljanju zemlje i istorije


istoka ili zapada, diskovi bacaju duge zaštitne sijenke. Zgrada nema puno otvora, a nekoliko prozora koji postoje postavljeni su tako da su uvijek van domašaja sunca. Unutrašnji prostori mogu biti ekonomičnije klimatizovani. Muzej ima 8000m2 stalnog galerijskog prostora, 2000m2 privremenog galerijskog prostora, dvoranu sa 220 mjesta, dva kafića, restoran i muzejsku prodavnicu. Okružen je parkom od 115.000m2 sa vještačkom lagunom i parkingom za 400 vozila. DA BI SE POSTIGLA VIZIJA, KORIŠĆENA JE OGROMNA KOLIČINA ČELIKA, KOJU JE EVERSENDAI PROIZVEO I PODIGAO, TAČNO 28.000 TONA, ŠTO JE OKO ČETIRI PUTA VIŠE OD KOLIČINE KOJA JE KORIŠĆENA ZA IZGRADNJU PARIŠKOG AJFELOVOG TORNJA

INFORMACIONO MODELIRANJE

Katara. Građevina je izuzetno energetski efikasna. Diskovi koji čine njegovu strukturu

92

su teški i formiraju neku vrstu zaštitne pregrade koja djeluje kao krema za sunčanje. Kad sunce pogodi zgradu sa

Izgradnja informacionog modeliranja (BIM) igrala je veliku ulogu u oblikovanju metodologije upravljanja projektima, pružajući najsavremenija rješenja kako bi se osigurala nesmetana tranzicija projekta kroz njegov životni ciklus. Nije ni čudo što je Verner Sobek odabran za detaljan dizajn fasade. Međunarodna inženjerska kompanija sa sjedištem u Štutgartu poznata je po sposobnosti da transformiše čak i veoma nekonvencionalne dizajne u


SAMA GRAĐEVINA JE IZGRAĐENA OD 539 RAZLIČITIH ELEMENATA U OBLIKU DISKA, SVAKI PREČNIKA DO 87 METARA. DISKOVI SU RASPOREĐENI POSTEPENO, DJELIMIČNO SE PREKLAPAJUĆI. KOMPLEKSNA GEOMETRIJA EKSTERIJERA ZGRADA NASTAVLJA SE UNUTAR MUZEJA, STVARAJUĆI JEDINSTVEN PROSTORNI DOŽIVLJAJ.


održive projekte zahvaljujući stručnom planiranju, zbog čega je kompanija posebno izabrana za ovaj projekat na Bliskom istoku od strane korejskog građevinskog izvođača. Ono što je posebno važno, BIM je omogućio veću koherenciju za sve zainteresovane strane, i na kraju smanjio trajanje razvojnog procesa. Zbog složenog dizajna muzeja, glavni izazov je bio precizno vizuelizovati dizajn iz svih uglova. BIM je uspio to da uradi. ASTAD je takođe koristio svoju vodeću tehnologiju SINAN da poveže klijenta, projektne timove, izvođače, dobavljače, arhitekte, konsultante i sve ostale relevantne zainteresovane strane, optimizujući iskustvo saradnje u čitavom periodu. Na projektu je sarađivao multinacionalni tim stotina arhitekata, inženjera i drugih konsultanata, od početka koncepta, preko onoga što će postati, kažu inženjeri, najveći BIM projekat u svijetu 94

“NACIONALNI MUZEJ POSVEĆEN JE ISTORIJI KATARA. SIMBOLIČNO, NJEGOVA ARHITEKTURA EVOCIRA PUSTINJU, NJENU TIHU I VJEČNU DIMENZIJU, ALI I DUH MODERNOSTI I ODVAŽNOSTI KOJI SU SE SPOJILI I UZDRMALI ONO ŠTO SE ČINILO NEPOKOLEBLJIVIM.

u smislu obima projekta i stepena detaljnosti. Koristeći Digital Project, CAD softver koji je razvio Gehri Technologies, tim je unaprijedio dizajn u kombinaciji sa programom i muzeologijom. Koristeći razne softverske programe za analizu i modeliranje, arhitektonski modeli su transformisani u modele strukturalne analize, prilagođavani, a zatim ponovo vraćeni u arhitektonski model i naprijed-nazad kako je zgrada bila optimizovana, radili enterijeri i ukupni oblik. Tada je, naravno, model trebalo dodatno prilagoditi kako bi, između ostalog, unutrašnji prostori bili

u skladu sa međunarodnim galerijskim standardima i radili sa stanovišta održivosti (zgrada je LEED Gold). Da bi se postigla vizija, korišćena je ogromna količina čelika, koju je Eversendai proizveo i podigao, tačno 28.000 tona, što je oko četiri puta više od količine koja je korišćena za izgradnju pariškog Ajfelovog tornja.


BIOLOŠKI BAZENI ZA KUPANJE

BIOLOŠKI BAZENI Biološki bazeni za kupanje nastali su osamdesetih godina dvadesetog vijeka, kao ideja austrijskih istraživača. Oni su, inspirisani planinskim jezerima, prvi pokušali da konstruišu bazen koji će funkcionisati bez upotrebe hemijskih tretmana za prečišćavanje vode. Njihova ideja se pokazala uspješnom, i ubrzo se proširila na Njemačku, a kasnije i na veći dio zapadnoevropskih zemalja. Danas su ovi bazeni izuzetno popularni i u Sjevernoj Americi, Australiji i Novom Zelandu. www.architonic.com photo credit: Scott Frances

96


NAPISALA: Danica Mihaljević Davidović, diplomirani inženjer pejzažne arhitekture Pejzažni arhitekta u Studiju Synthesis i CAU, centar za arhitekturu i urbanizam, Podgorica

rod Iris- lokvanji I vodeni irisi)

filtera, šljunka i žive komponenteakvatičnih biljaka. Sistem regeneracije podrazumijeva da se bazen sastoji iz dva dijela- zone regeneracije i zone za kupanje. Njihov idealan međusobni odnos je 50:50, ali zona regeneracije, u zavisnosti od sistema i dodatnog filtriranja može biti i manja. Suština cijelog procesa je u onemogućavanju širenja algi, kao posljedice eutrofikacije vode, kao i u eliminaciji fosfora, uz istovremeni proces obogaćivanja vode kiseonikom. Filtracija vode vrši se tako što se čvrste plutajuće čestice i prljavština na površini vode uklanjaju površinskim oticanjem u posebni spremnik, a voda konstantno cirkuliše između zone regeneracije i zone za kupanje, što se postiže specijalnim pumpama. Zonu za regeneraciju čini posebno izgrađeni bazen, koji je podvodnim zidom djelimično odvojen od zone za kupanje, i napunjen šljunkom različite granulacije. Miješanje vode može se postići i podzemno, tako da ove dvije zone na površini djeluju

-Vrste koje vrše oksidaciju vodemogu biti potpuno pod vodom ili plutajuće. Onemogućavaju bujanje algi oslobađanjem kiseonika u vodu,

www.architonic.com photo credit: Scott Frances

Šematski prikaz biološkog bazena za kupanje

SISTEM

Osim što su ekološki podobniji, voda iz ovih bazena ne izaziva iritacije očiju i kože, kao što može biti slučaj sa vodom tretiranom velikim količinama hlora. Biološki bazeni za kupanje se samoprečišćavaju, koristeći za to sistem regeneracije, odnosno kombinaciju

potpuno odvojeno. Tu se nalaze i specijalno odabrane akvatične vrste biljaka:

razlažući nitrate i fosfate. (vrste Ceratophyllum sp., Elodea sp. , Zoster sp., …)

-Plutajuće vrste- njihovi se listovi i cvjetovi nalaze na površini vode, a korijen je pričvršćen za podlogu. Pružaju sjenku i UV zaštitu vodenim organizmima. (rod Nymphaea,

-Biljke kao biološki filter- u simbiozi sa mikroorganizmima na korijenu biljke, vrši se uklanjanje kontaminitrajućih materija, kao i neutralizacija viška hranljivih materija,

97


www.clear-water-revival.com

koje bi pogodovale širenju algi. (rod Phragmites- trske, rod Lythrum…) PREDNOSTI I MANE

Sa ekološkog stanovišta, ovi su bazeni višestruko kvalitetniji od klasičnih. Pune se vodom samo jednom, voda se više ne mijenja, a ona se u zimskim mjesecima normalno zamrzava, kao u prirodnim jezerima. Zona regeneracije predstavlja stanište ne samo za biljke, već i za insekte , i druge male životinje. Larve komaraca jedu insekti koji se tu zadržavaju, a konstantno cirkulisanje vode onemogućava zabarivanje i zadržavanje larvi. Ne

www.reflectionswatergardens.com

98

SA EKOLOŠKOG STANOVIŠTA, OVI SU BAZENI VIŠESTRUKO KVALITETNIJI OD KLASIČNIH. PUNE SE VODOM SAMO JEDNOM, VODA SE VIŠE NE MIJENJA, A ONA SE U ZIMSKIM MJESECIMA NORMALNO ZAMRZAVA, KAO U PRIRODNIM JEZERIMA.

koriste se hemikalije uopšte, a filteri se mijenjaju na nekoliko godina. Početno ulaganje u ovakav sistem je veće nego kod klasičnih bazena, ali se dugoročno cijena održavanja drastično smanjuje. Održavanje se uglavnom svodi na redovno čišćenje zone regeneracije i eventualnu zamjenu biljaka. Međutim, najčešći problemi sa ovim


bazenima odnose se ustvari na nespremnost korisnika da prihvate zelenu i braon boju vode – svima je daleko dopadljivija tirkizna boja klasičnih bazena, svoje okruženje u bazenu teško dijele sa posjetiocima, najčešće žabama, a i čišćenje i godišnje održavanje zone sa biljkama iziskuje veće angažovanje. Ovi nedostaci pomjerili su granice u konstrukciji i dizajnu bioloških bazena, te su konstruisani bazeni u kojima je zona

Prvi javni biološki bazen, Kanada, www.thestar.com

BIOFILTERI SADRŽE BAKTERIJE, KOJE RAZLAŽU ORGANSKU MATERIJU DO MINERALNE, POTPUNO ELIMINIŠUĆI NEČISTOĆE. OSLOBOĐENI FOSFOR, KAO GLAVNA HRANA ZA ALGE, APSORBUJE SE KROZ SPECIJALNI FILTER, A VODA POTPUNO PREČIŠĆENA I SIROMAŠNA MATERIJAMA KOJE POGODUJU RAZVOJU ALGI UPUMPAVA SE NAZAD U SISTEM. Prvi javni biološki bazen, Kanada, www.thestar.com

99


regeneracije fizički odvojena od zone za kupanje, a protok vode se odvija podzemno, specijalnim pumpama. „ŽIVI“ BAZENI

Najnovija rješenja su nazvana „živim“ bazenima, koji spolja izgledaju potpuno isto kao klasični bazeni. Cio sistem biološkog prečišćavanja odvija se bez biljaka, u podzemnim rezervoarima, sistemom odvajanja mehaničkih nečistoća specijalnim robotom koji se kreće po dnu i zidovima bazena, i dalje filtriranjem kroz slojeve šljunka, peska, biofiltera i specijalnih filtera za fosfor. Biofilteri sadrže bakterije, koje razlažu organsku materiju do mineralne, potpuno eliminišući nečistoće. Oslobođeni fosfor, kao glavna hrana za alge, apsorbuje se kroz specijalni filter, a voda potpuno prečišćena i siromašna

materijama koje pogoduju razvoju algi upumpava se nazad u sistem. Cio sistem je sakriven ispod bazena i prostora za odmor oko bazena. Biološki bazeni nisu ograničeni samo na male, privatne bazene.

Danas se oni formiraju kao javna kupališta, gradski bazeni, ili bazeni u okviru stambenih kondominijuma. Kao i kod svih netradicionalnih, nestandardnih konstruktivnih i dizajnerskih rješenja, realizacija ovakvih

www.clear-water-revival.com www.gb.bio.top

www.gb.bio.top

KAO I KOD SVIH NETRADICIONALNIH, NESTANDARDNIH KONSTRUKTIVNIH I DIZAJNERSKIH RJEŠENJA, REALIZACIJA OVAKVIH BAZENA ZAVISI OD SPREMNOSTI POJEDINCA DA IH PREPOZNA I IMPLEMENTIRA. ONI IZAZIVAJU INTERESOVANJE, POGOTOVO AKO JE VIDLJIV DIO SA BILJKAMA, LJUDE PRIVLAČI SVE ŠTO JE EKOLOŠKI, PRIRODNO, NA TAJ NAČIN DOPRINOSE ZDRAVIJOJ SOPSTVENOJ ŽIVOTNOJ SREDINI, I TO JE ONO ŠTO MOŽE BITI ATRAKTIVNO.

bazena zavisi od spremnosti pojedinca da ih prepozna i implementira. Oni izazivaju interesovanje, pogotovo ako je vidljiv djo sa biljkama, ljude privlači sve što je ekološki, prirodno, na taj način doprinose zdravijoj sopstvenoj životnoj sredini, i to je ono što može biti atraktivno. U tom smislu vidim biološke bazene kao način da se gravitira baš u sektoru javnih ili polujavnih objekata (kupališta, spa centri, rehabilitacioni centri, i sl)-na taj način se javnost privlači a eliminiše se lični momenat održavanja, koji uglavnom odbija ljude. Biološki bazeni sigurno su izbor za one koji o sebi i svojoj okolini razmišljaju, a spremni su na kompromis, vizuelni, i suštinski.


ARHITEKTURA, DIZAJN, UREĐENJE: VAZE OD DROBLJENOG KAMENA Londonski dizajner Phil Cuttance stvorio je seriju vaza od mješavine Jesmonita i drobljenog kamena kako bi postigao ombre efekt. Svaka vaza u kolekciji Herringbone Stone Blend izrađena je ručno pomoću Jesmonita - finog kompozitnog materijala na vodenoj osnovi koji ima slične kvalitete kao cement i kamen. Vaze dolaze u tri boje, stvorene od tri različite mješavine kamena - ružičasti granit i kamen, crni granit i pješčani i terakota. Jesmonit se kombinuje s mješavinama dvije vrste drobljenog kamena kako bi se stvorio ombre efekt, s jačom i koncentranijom bojom na dnu koja blijedi do bijele boje. Dizajner pozdravlja sve male nesavršenosti koje se često događaju kao dio procesa i mogu se vidjeti pomnijim pregledom, smatrajući ih naznakom ručno izrađene prirode svakog komada. Prema Cuttanceu, često se pretpostavlja da su vaze izrađene pomoću procesa kao što su 3D otisak ili CNC, ali svaka se u stvari izrađuje ručno u njegovom londonskom studiju.

KVAKA KOJA SE SAMA STERILIZUJE Apsolventi Univerziteta u Hong Kongu Sum Ming Vong i Kin Pong Li dizajnirali su kvaku na vratima koja koristi svjetlost da se stalno sama sterilizuje. Motivisani izbijanjem teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS) tokom 2000-ih, Sum i Kin su opisali svoju „samo-degenirajuću kvaku“ kao efikasniju alternativu trenutnim procesima čišćenja na bazi hemijskih proizvoda. Sastoji se od staklene cijevi sa aluminijumskim kapama na svakom kraju, prekrivena je fotokatalitičkim premazom napravljenim od minerala koji se naziva titanijum dioksid, koji je samljeven u fini prah. Ovaj tanki premaz na staklenoj cijevi omogućava razgradnju bakterija hemijskom reakcijom koju aktivira UV svijetlost. Ručka se pokreće unutrašnjim generatorom, koji pretvara kinetičku energiju iz učestalog otvaranja i zatvaranja vrata u svjetlosnu energiju, kako bi UV svjetlost neprestano sijala.


ISPITIVANJE POŽARA: FOKUS NA SISTEME, A NE NA PROIZVODE(H1)

Požari u zgradama su složeni, naučni događaji, pa bi i procedure ispitivanja požara trebalo da budu takve kako bi nam pružile duševni mir. Dva požara nikada nisjeu ista: razvoj zavisi od uzroka požara, požarnog opterećenja, objekta koji je u pitanju, kao i od njegove konstrukcije. Iz perspektive izgradnje i građevinskog projektovanja, to čini posao određivanja sistema zaštite od požara posebno izazovnim.

Svaka zemlja ima sopstveni regulatorni okvir kako bi pomogla projektantima da utvrde koja su rješenja prikladna za određene projektne zahtjeve i klase upotrebe. Međutim, realno ponašanje zgrade ili konstrukcije u požaru, kao i složeni način na koji požar stupa u interakciju sa građevinskim materijalima, znači da zvanični propisi treba da se koriste samo kao minimalna osnova za izbor sistema protivpožarne zaštite. Mora se uzeti u obzir i svaki specifičan

102

zahtjev projekta kojim se često može zahtjevati izrada odgovarajućih pasivnih sistema protivpožarne zaštite. U ovim slučajevima standardni protokoli ispitivanja neće biti primjenljivi. Ono što je tada potrebno jesu procesi ispitivanja koji bolje preslikavaju realne uslove. Time će se osigurati da projektanti budu mirni znajući da sistem koji odaberu zadovoljava specifične potrebe pojedinih zgrada i njihovih stanara.

ISPITIVANJE PERFORMANSI SISTEMA, A NE PROIZVODA (H2)

Ključno pitanje je u kakvoj su interakciji materijali. Kako na požarne performanse drvene konstrukcije utiče to što se ona naslanja na konstrukciju betonskog okvira? Propisi i građevinske norme imaju tendenciju da se bave pojedinačnim proizvodima, ali na požar utiču performanse i interakcija više konstruktivnih elemenata koji


djeluju kao sistem/cjelina. Dobavljači materijala ovdje moraju da odigraju ključnu ulogu. Potrebno je da naprave ispitne uređaje koji ispituju performanse proizvoda čije je funkcionisanje međusobno povezano. Radi se o sistemima ispitivanja i metodima ispitivanja koji u najvećoj mogućoj mjeri odgovaraju stvarnim uslovima. Ovo je posebno važno za neuobičajene ili pionirske projekte u kojima se materijali koriste na specifične načine. Ispitivanje pojedinačnog elementa konstrukcije, kao što je standardna čelična greda, nije isto što i shvatanje kako će impresivni čelični zasvođeni plafon na londonskoj stanici King’s Cross reagovati i konstruktivno se oduprijeti kada je izložen požaru. Sistem pregrađivanja u modernom stanu ili kancelariji rijetko će odslikavati standardne ispitne modele i njihovu reakciju na požar. Kroz takav sistem će prodirati utičnice, telefonski provodnici ili kablovi za satelitsku televiziju, mijenjajući način na koji se cio sistem

ponaša tokom izlaganja požaru. Pored toga, uvijek treba uzeti u obzir različite uglove i odnos između zidova i plafona, kao i raspored nosećih elemenata, koji će se razlikovati od slučaja do slučaja. Važna komponenta upravljanja bezbijednošću od požara jeste da se ovi elementi uzmu u obzir prilikom razvoja i ispitivanja materijala kako bi se osiguralo da oni funkcionišu kao što se očekuje, kako sada tako i u budućnosti kada korisnici dodaju ili promjene instalacije. U Promatu ispitujemo sve

zidne i plafonske sisteme u kompletu sa svim potencijalnim prodorima instalacija koji se mogu pojaviti na licu mjesta. ZA OTPORNOST NA POŽAR VEOMA JE KORISNA SARADNJA U LANCU SNABDIJEVANJA (H2)

Uvođenje složenijih procesa ispitivanja požara je tek jedna stvar. Znanje takođe treba da se kaskadno spušta niz lanac snabdijevanja, tako da projektanti mogu da razumiju zašto bi jedan sistem zaštite od požara mogao biti poželjniji od drugog i kako bi uzajamno dejstvo materijala moglo da utiče na performanse njihove zgrade. Dobavljači materijala su dužni da podijele svoju stručnost sa partnerima u lancu snabdijevanja. Isto tako, projektanti bi trebalo da sarađuju sa proizvođačima već na samom početku projekta kada se na proces projektovanja još uvijek može uticati. Građevinarstvo se i dalje razvija uz

DOBAVLJAČI MATERIJALA SU DUŽNI DA PODIJELE SVOJU STRUČNOST SA PARTNERIMA U LANCU SNABDIJEVANJA. ISTO TAKO, PROJEKTANTI BI TREBALO DA SARAĐUJU SA PROIZVOĐAČIMA VEĆ NA SAMOM POČETKU PROJEKTA KADA SE NA PROCES PROJEKTOVANJA JOŠ UVIJEK MOŽE UTICATI.

KLJUČNO PITANJE JE U KAKVOJ SU INTERAKCIJI MATERIJALI. KAKO NA POŽARNE PERFORMANSE DRVENE KONSTRUKCIJE UTIČE TO ŠTO SE ONA NASLANJA NA KONSTRUKCIJU BETONSKOG OKVIRA? PROPISI I GRAĐEVINSKE NORME IMAJU TENDENCIJU DA SE BAVE POJEDINAČNIM PROIZVODIMA, ALI NA POŽAR UTIČU PERFORMANSE I INTERAKCIJA VIŠE KONSTRUKTIVNIH ELEMENATA KOJI DJELUJU KAO SISTEM/CJELINA.

uvođenje novih načina zidanja, modernih metoda gradnje i inovativnih materijala koji dolaze u prvi plan. Ovo je od vitalnog značaja da bi se omogućila brža gradnja, veća isplatljivost i, konačno, bolje zgrade koje zadovoljavaju zahtjeve života u 21. vijeku. Međutim, ako želimo da nastavimo sa pomjeranjem granica dobre prakse projektovanja i izgradnje, onda moramo biti sigurni da naš pristup ispitivanju i razvoju materijala ide u korak sa

takvim promjenama. Postizanje boljeg razumijevanja zajedničkog funkcionisanja različitih materijala je od vitalnog značaja. I za nove ili za tradicionalne proizvode, ključno je bolje proračunavanje naprezanja kojima će oni biti izloženi u realnim uslovima. To će pomoći da se osigura da zgrade koje gradimo u budućnosti budu bezbjedne i da nam pomogne da ispunimo kreativnu viziju arhitekata i projektanata, istovremeno pružajući duševni mir korisnicima zgrada. 103


Formatted: Font:(Defau Black

Formatted: Font:(Defau Formatted: Font:(Default) Arial, 16 pt, Bold, Font color: Black

Formatted: English (US

Formatted: Font:(Default) Arial Formatted: English (US)

TAMO GDE SE KOMBINUJU LUKSUZNO I TRADICIONALNO

TAMO GDJE SE KOMBINUJU LUKSUZNO I TRADICIONALNO HOTEL BRISTOL Rzeszow

TAMO GDE SE KOMBINUJU LUKSUZNO I TRADICIONALNO HOTEL BRISTOL Rzeszow

Deleted: Plafoni - važan element pasivne zaštite od požara u zgradi

Formatted: Font:16 pt, Bold Formatted: Font:16 pt, Bold

HOTEL BRISTOL RZESZOW

Hotel Bristol s pet zvjezdica, s obzirom na svoju arhitekturu, jedan je od najljepših i najluksuznijih smještajnih objekata na jugu Poljske i očarava svojom originalnom estetikom i udobnošću. Ovaj je hotel stvoren za najzahtjevnije klijente koji traže mjesto za romantičnu zabavu, za vjenčanja, bankete ili velike

Hotel Bristol s pet zvjezdica, s obzirom na svoju arhitekturu, jedan je od najljepših i najluksuznijih smještajnih objekata na jugu Poljske i očarava svojom originalnom estetikom i udobnošću. Ovaj je Bristolmjesto s pet zvjezdica, obzirom na svoju arhitekturu, jedan za je odvjenčanja, najljepših i najluksuznijih hotel stvoren za najzahtjevnije klijente kojiHotel traže zasromantičnu zabavu, bankete smještajnih objekata na jugu Poljske i očarava svojom originalnom estetikom i udobnošću. Ovaj je hotel stvoren za najzahtjevnije klijente koji traže mjesto za romantičnu zabavu, za vjenčanja, bankete ili velike ili velike poslovne sastanke.

104

Deleted: Plafoni - važ požara u zgradi

Formatted: Font:16 pt,

Formatted: Font:16 pt,


potpunom opuštanju. U celom hotelu možemo pronaći i elemente po uzoru na prve kerozinske svjetiljke ili rudarsku opremu. Posebnu pažnju privlače drveni stolovi na metalnim nogama, kao i originalne stolice i stolići za kavu. Dizajneri interijera u Bristolu puštali su maštu i spajili luksuzni namještaj sa narodnim tradicionalnim zavesama, tapetima sa folklornim motivima, vezenih šarenih jastuka i skulptura. Boje dekora na zanimljiv način kombinuju sve kontrastne elemente. Osnovne boje - karakteristične i za modernizam i za narodnu kulturu - ovdje se neočekivano sastaju, stvarajući lepu i originalnu celinu.

Konferencijski centar Bristol na raspolaganju ima šest sala koje svojim imenima - Wisłok, San, Łemkowska, Huculska, Bojkoska i Poljska - ističu povezanost sa istorijom. Dvorane su opremljene najkvalitetnijom audiovizualnom opremom i omogućavaju

odvijanjeigravanje i najzahtjevnijih događaja poput koncerata, pozorišnih predstava i modnih revija do 500 ljudi. Oprema hotela Bristol sa prekrasnim sofama i udobnim foteljama (arhitekte Arnea Jacobsen i Mareka Gawlik) pokazuju da su prostori namenjeni

Svaka soba u ovom hotelu je zasebna priča koju mogu da ispričaju savršeni materijali - kako tradicionalni, metal, staklo i drvo, tako i savremeni uključujući visokokvalitetnu Siniat gipsanu ploču. Gipsane ploče tipa SINIAT Cicha i Nida Sonic pružajući hotelskim gostima najvišu zvučnu udobnosti. Ulazeći u svaku od soba, odmah osetimo kako

105


ARHITEKTURA NIJE SAMO U IZGLEDU, VEĆ I SVE ONO ŠTO OPAŽAMO RAZLIČITIM ČULIMA - ZVUKOVI, MIRISI I TO DA SE NA ODREĐENOM MJESTU OSJEĆAMO DOBRO I SIGURNO.

nas obuzima ugodna, baršunasta tišina - ne čuju se zvukovi iz susjednih soba, pa čak ni iz mjesta u kojima se odvijaju događaji ili konferencije. Arhitektura nije samo u izgledu, već i sve ono što opažamo različitim čulima - zvukovi, 106

mirisi i to da se na određenom mestu osjećamo dobro i sigurno. PROMAT, koji je pružio sisteme visokokvalitetne pasivne zaštite od požara, poput zaštite instalacijskih prodora Promaduct®-500, također je dao značajan doprinos u

realizaciji ove ideje u hotelu Bristol. Zahvaljujući tim neprimetnim rešenjima i profesionalnoj podršci savjetnika u svakoj fazi realizacije projekta, stvoren je siguran okvir za ovo gostoljubivo i lepo mjesto.


ARHITEKTURA, DIZAJN, UREĐENJE: “SOCIAL HUB” UMOTAN U PLATNENE EKRANE Sklopivi ekrani od tkanog čelika okružuju gornji nivo najnovije zgrade zgrade Gerrit Rietveld Academie, koja ima tri sprata za izložbene, radionice i nastavne prostore. Zgradu, koju će koristiti Gerrit Rietveld Academie i Sandberg Institute, dizajnirao je multidisciplinarni dizajnerski tim federacije Levitation (FedLev) koji je vodio arhitekt Paulien Bremmer, radeći u saradnji s lokalnom praksom Hootsmans Architects. Najnoviji blok smješten je nasuprot glavnoj zgradi privatnog univerziteta koji je sam dizajnirao Gerrit Rietveld, a most je povezan tornjem koji su početkom 2000-ih dizajnirali Benthem & Crouwel. Dizajn je fokusiran na ideje zajednice i interdisciplinarnost, za koje je Bremmer smatrao da su nedovoljno podupirale postojeću zgradu u kampusu. Prizemlje zgrade nalazi se oko zajedničkog prostora nalik atrijumu koji se širi između učionica. Jednostavnom konstrukcijom betonskog okvira, hodnici i izolovano stepenište potpuno su skrajnuti, s razmacima raspoređenim oko betonskih stubova i odvojeni zastakljenim pregradama.

Elektroprivreda Crne Gore domaćinstvima nudi OTPLATU DUGA PO NAJPOVOLJNIJIM USLOVIMA: Fiksna mjesečna rata 20 eura Izuzeće od prinudnih mjera naplate Obustava obračuna zatezne kamate JEDINI USLOV JE DA SU PLAĆENA TRI POSLEDNJA RAČUNA

Od 1. oktobra do 31. decembra 2019. godine, za: domaćinstva domaćinstva domaćinstva domaćinstva

kojima ističe Sporazum u akciji ''Podijelimo teret 5'' koja imaju dug po osnovu utrošene električne energije koja su isključena sa mreže koja žele reprogramirati postojeći klasični Sporazum


MALO CETINJSKO BIJENALE AUTOR RADOVA I TEKSTA: MILENA ŽIVKOVIĆ

VLADARI diptih 2009-2019

U savremenom svijetu ,,vladari “ i savremeni poslovni čovjek, bez obzira na rasu i vjeru, imaju obaveznu uniformu: odijelo i kravatu.

108

Ovo je jedna od stvari koja je drugačija u odnosu na davnu prošlost, kao jedna od posljedica globalizacije. Odijelo i kravata u svijetu su prisutni do te

mjere da se mogu smjestiti uz dužno poštovanje prema Vorholu, pored Koka Kole i Kembel supe. Kad ugledate čovjeka u odijelu i kravati


- to je poziv na povjerenje, a taj poziv u većini slučajeva je lažan. Portret čovjeka biva zamagljen. Prije 10 godina uradila sam rad na osnovu tog doživljaja. Izmjestila sam portret u dijelu torzoa. Na tom portretu ne postoje oči, osim ako kravata može biti ogledalo duše. Moj ulazak u galeriju sa radom Vladari (digitalna fotografija, diptih) je samonicijativan. Sama uloga posjetioca se transformise u angažovano iskustvo gdje dalje reagujem kao umjetnica. Intervencija na postojeću izložbu etnografskih eksponata je dopunila rad ,,Vladari”. U kontekstu preispitivanja tradicije, portreti vladara postaju dio nove tradicije. Šta je ostalo i zadržalo se

od iskonske tradicije? Dje je nestala savremenost koja pripada tradiciji? Umjetnička intervencija na dio izložbene postavke u Crnogorskoj galeriji umjetnosti ,,Miodrag Dado Djuric” traje 15 minuta preispitujući kontinuitet trajanja vladavine vladara od nekoliko decenija u odnosu na trajanje Cetinjskog bijenala od nekoliko godina. Rad pod nazivom MALO CETINJSKO BIIJENALE se sastoji od niza intervencija u javnom prostoru Cetinja. Predstavlja omaž za Cetinjski bijenale i evociranje uspomena na jednu od naj-

važnijih manifestacija umjetnosti kod nas. „Preko Cetinjskog bijenala Crna Gora je i u godinama najveće izolacije imala kontakt sa svijetom” Princ Nikola Petrović Njegoš

109


VAŠ VAŠPOTPIS POTPISUUDVORIŠTU DVORIŠTU

TEKST:

ASTER ZVIJEZDE KOJE

KRSTINJA ZEČEVIĆ

RASTU NA ZEMLJI Okruženi cvjetnim poljima I livadama dobijamo inspiraciju da I sami stvorimo u svom okruženju neki kutak koji će biti lično naš. Ponekad za to imamo široku mogućnost a nekad samo malo parče zemlje. No ako gajimo pravu ljubav prema prirodi, snaći ćemo se jer imamo balkone, prozore, saksije, male bašte i slično. Svima nama se dešava da u prolazu pored neke kuće ili zgrade zaustavimo pogled i prosto ne umijemo krenuti dalje. Zaustavio nas je prekrasni prozor, bašta ili neki drugi kutak sa cvjetnim zavjesama i vodopadima da se pitamo kako se to postiže? Odgovor je velika ljubav prema biljkama inaš rad i trud koji nas ispunjava srećom.

110


Od avgusta do oktobra pa i dalje cvjetovi Astera izgledaju kao cvjetno more pogotovo ako ih ima više u cvjetnoj leji. Za njih baš važi pravilo što ih je više to je harmonija zvjezdastih cvjetova ljepša. Još ako im društvo prave još poneki jesenji cvijet, doživljaj je još jači. Zvjezdani su predivne trajnice, koje dugo cvjetaju a koje su pogodne za gajenje skoro na svakom mjestu. Poznati su i pod imenom Lepa Kata iako im je botaničko ime Aster novae angliae, koji potiče iz Sjeverne Amerike. No zbog svoje ljepote, skro-

mnih zahtjeva, otpornosti na razne spoljašnje uticaje gaji se po čitavoj planeti. Oko 500 vrsta višegodišnjih biljaka svoje krasne cvjetove uglavnom otvaraju od avgusta, jedan dio počinje cvjetanje čak od juna mada većina koja se gaji kod nas cvjeta krajem ljeta i tokom jeseni. Pošto je vrlo otporan u zemlji ostaje godinama. Potrebno mu je zemljište sa nešto pijeska kako bi zemlja bila mekša iako nije probirač zemlje. Voli redovno ali ne preobilno zalivanje. Zimi je osjetljiv na vlagu pa je bolje ako je na nekom ocjeditom mjestu ili saksiji koju prenosimo đe god želimo. Uglavnom prebrodi

i tešku i vlažnu zimu i hladnoću. Veliki je ljubitelj toplog i sunčanog vremena i tada možemo vidjeti bezbroj cvjetova različitih boja. Može biti svjetlo rozi, skoro bijeli sa malim nijansama roze, bijeli, crveni, plavi, zagasito plavi, svjetlo plavi, žuti, ljubičasti. U sredini cvjetova nalazi se žuti dio posebno karakterističan koji ističe ljepotu cvjetova. Cvjetovi mogu biti obični, dupli, dvobojni. Aster je cvjetnica koja može biti različite visine. Imamo jastučaste sorte koje su pravi prekrivači tla. Zatim dolaze nešto veće do 80 cm a najviši zvjezdani su visoki i do 1,50cm. Svi su lijepi na svoj način, zavisno od mjesta đe ih gajimo. Ipak posebno su interesantni jastučasti koje možemo gajiti i pored staza, ispod drveća, na prozoru, saksiji, balkonu.

ASTER JE CVJETNICA KOJA MOŽE BITI RAZLIČITE VISINE. IMAMO JASTUČASTE SORTE KOJE SU PRAVI PREKRIVAČI TLA. ZATIM DOLAZE NEŠTO VEĆE DO 80 CM A NAJVIŠI ZVJEZDANI SU VISOKI I DO 1,50M.

111


Zvjezdan ponekad umije da izraste nešto više nego treba a da bude ređi, što je znak da ga trebamo skratiti tokom ljeta kako bi puštio nove izdanke do cvjetanja. Inače preporuka je da se poslije cvjetanja skrate sem ako već nije počeo zimski period. Na proljeće ga možemo razdijeliti i tako ćemo dobiti nove biljke. Nove biljke obično žele da što više porastu pa ih opet treba skratiti da se dobije pravi žbunić – jastučić, okruglastog oblika. Aster je vrlo otporna biljka koju ipak ponekad napadaju grinje, pepelnica, puževi golaći. Puževi ih posebno obožavaju. Zato se preporučuje posipanje pepela oko biljke. Za grinje i pepelnicu postoje hemijski preparati pred kojim se neprijatelj brzo preda. Zvjezdan se uglavnom kupuje u malim saksijama. Odmah ga treba presaditi u veću posebno ako ćemo ga gajiti u saksiji. Za veće saksije ili žardinjere sadimo obično po nekoliko biljki zajedno. Na terasi obično ostavimo prostor i za druge biljke između da bi ambijent bio ljepši,

112

odnosno kombinacija listova i cvjetova. Između se obično sadi ruzmarin, žalfija, lavanda, santolina, bršljan, kale. U posudama ga često sadimo i ispod drvenastih biljaka, opet u raznim kombinacijama. Saksije se mogu ukrasiti raznim rečnim kamenčićima, korom drveta, suvim interesantnim grančicama. Svakako se može zaključiti da je ovo jedna skromna, interesantna biljka koja nas neće namučiti svojim

ZVJEZDAN SE UGLAVNOM KUPUJE U MALIM SAKSIJAMA. ODMAH GA TREBA PRESADITI U VEĆU POSEBNO AKO ĆEMO GA GAJITI U SAKSIJI. ZA VEĆE SAKSIJE ILI ŽARDINJERE SADIMO OBIČNO PO NEKOLIKO BILJKI ZAJEDNO. gajenjem, a ipak su joj potrebni osnovni uslovi da bi nam vratila vrlo raskošno i efektno onda kad je smanjen broj cvjetnica u našem okruženju. Kupite zvjezdan i bićete vrlo zadovoljni i iznenađeni ljepotom magičnih cvjetova.


POŠTO JE VRLO OTPORAN U ZEMLJI OSTAJE GODINAMA. POTREBNO MU JE ZEMLJIŠTE SA NEŠTO PIJESKA KAKO BI ZEMLJA BILA MEKŠA IAKO NIJE PROBIRAČ ZEMLJE.


*

* Stara škola meksiko tel/fax: +382 (0) 30 34 61 36 mob: +382 (0) 69 33 22 69 mail: angliancentar@t-com.me www.angliancentar.com

*** PO MJERI IZRAĐUJEMO

ZA VAS


čka br. 65 Ulica Slova arapg.com info@cilim

VELIKI IZB ALI IPAK J

OR

EDNOSTA VAN

Do kraja o ktobra u Ć ilimari: popust na kompletan asortiman Tara i Tark ett parketa čak 15% ! -besplatan prevoz + ug radnja.

6 067 051 33 7 0 0 9 1 020 2

Profile for Casopisi Caffe Montenegro i Prostor

Casopis Prostor broj 56  

Casopis Prostor broj 56  

Advertisement