3. SVJETLOSNA BICA
Brojni biolozi i fizicari zagovornici su ideje da su za nostsinkronizirapri dijeljenju stanica te razašiljanje kromosomskih uputa po tijelu odgovorni zracenje i oscilacijski valovi. Možda najslavniji medu njima, Herbert Frohlich, istraživac sa Sveucilišta u Liverpoolu i dobitnik prestižne medalje Maxa Plancka, kojom Njemacko društvo za fiziku svake godine pocasti nekog iznimnog fizicara, medu prvima je predstavio zamisao da je za medusobnu suradnju proteina i njihovo izvršavanje uputa od DNK i stanicnih proteina zaslužna neka vrsta kolektivne vibracije. Frohlich je cak predvidio da vibracije u tim proteinima mogu generirati odredene frekvencije (koje se sada nazivaju «Frohlichove frekvencije») tik ispod stanicnih Prema njemu, valna komunikacija je sredstvo koje omogucava mamembrana. nje aktivnosti proteina, kao što je na primjer rad aminokiselina, te 18 uskladuje aktivnosti izmedu proteina i cjelokupnog Frohlich je u svojim istraživanjima pokazao da jednom kada sustava. energija dosegne odredeni prag, molekule pocinju unisono vibrirati sve dok ne dosegnu visok stupanj koherencije. Onog trenutka kada dosegnu to stanje koherencije preuzimaju neka svojstva kvantne mehanike ukljucujuci nelokalnost. Dodu do tocke u kojoj mogu 19 djelovati u tandemu. Talijanski fizicar Renato Nobili sa Sveucilišta u Padovi je eksperimentalne dokaze o pojavljivanju elektromagnetske fresakupio kvencije u životinjskim tkivima. U pokusima je otkrio da stanicna tekucina sadrži struje i valne uzorke, te da oni odgovaraju valnim uzorcima u moždanoj kori i tjemenu koje pokazuje elektroencefalo20 ruski nobelovac Albert Szent-Gyorgyi je postulirao da gram (EEC).I proteinske stanice djeluju kao poluvodici koji energiju elektrona 22 pohranjuju i prenose u obliku informacija. Medutim, vecina tih istraživanja ukljucujuci i Gurvicev pocetni rad bila je ignorirana, a razlog je uglavnom ležao u cinjenici što prije izuma Poppovog aparata nije bilo dovoljno osjetljivih pomocu kojih bi se mogle mjeriti sicušne svjetlosne cestice. Osim instrumenata toga, svaki spomen o zracenju kao medustanicnoj komunikaciji bio je potpuno odbacen sredinom dvadesetog stoljeca kada se nakon otkrica hormona rodila biokemija prema kojoj je sve moguce 22 objasniti uz pomoc hormona i kemijskih reakcija. U vrijeme kada je Popp razvio svoj svjetlosni stroj bio je manje-više osamljen u pogledu teorije o zracenju DNK. Unatoc tome, nepokolebljivom je ustrajnošcu nastavio s pokusima i otkrivao sve