8. PRODUŽENI VID
za pogled izbliza, kao videokamera na kranu. Kada je Pat pomocu gledanja na daljinu prvi put posjetio tajnovito Pentagonovo mjesto, krenuo je sa visine od petsto metara kako bi obuhvatio prizor u cjelini, a potom je pogled povecao za detaljno promatranje izbliza. Najgora stvar koju je promatrac na daljinu mogao uciniti bilo je da interpretira ili analizira videno. To bi ubrzo 'obojilo' njihove utiske dok su informacije još pristizale, i njihovo bi pogadanje u pravilu bilo pogrešno. Na temelju prve pretpostavke poceli su tada razlagati druge predmete u prizoru kao vjerojatne varijable glavne interpretirane slike. Ako je neki promatrac mislio da je vidio dvorac, odmah bi oko njega poceo tražiti jarak. Primateljski kraj kanala nadomjestilo bi njegovo ocekivanje, odnosno 25 mašta. Nema dvojbe da su informacije nadolazile prostorno i cjelovito u bljeskovima slika. Taj osjetilni kanal ocito je upotrebljavao nesvjesni i neanaliticni dio mozga, kao kod pojava koje su proucavali clanovi skupine PEAR iBraud. U skladu s onim što su otkrili Jahn i Dune kod istraživanja s REG strojevima, lijeva polovica mozga je «neprijatelj» Kada bi završili, gledatelji na daljinu osjecali su se iscrpljeno, Polja. a i svladani nekom vrstom osjetilnog preopterecenja kada su se bili su ponovno našli 'ovdje i sada'. Moglo bi se reci da su ušli u stanje nekakve nadsvijesti, a kada su se vratili, svijet je bio intenzivniji. Nebo bilo više modro, zvuk glasniji, sve je bilo slasno stvarnije. je Izgledalo je da su njihova osjetila, kada su se uskladili s jedva prepoznatljivim signalima, napela do krajnjih mogucnosti. Kada bi se ponovno vratili u stvarnost, uobicajenu jacinu osjetilnih utisaka doživljavali 26 su kao bombardiranje oblicima i zvukovima. Hal je poceo razmišljati o tome što je to što omogucava gledanje na daljinu. Nije namjeravao sastaviti teoriju buduci da je, kao i vecina znanstvenika, mrzio spekulacije na klimavim nogama. Medutim, nije bilo mjesta dvojbi da svi ljudi na nekoj razini svijesti imaju informacije o svemu na svijetu. Bilo je jasno da ljudski signal nije uvijek potreban. Do udaljenog mjesta možemo doci samo na temelju koordinata. Udaljeno mjesto možemo vidjeti takoreci trenutno, što govori u prilog pretpostavci da se radi o kvantnom, nelokalnom ucinku. Uz pomoc vježbe možemo razviti svoje moždane mehanizme za primanje i dobiti pristup do informacija pohranjenih u nulte tocke. Taj gigantski kriptogram kojeg neprestano kodiraju svi Polju atomi u svemiru sadrži sve informacije o svijetu: svaki oblik, zvuk i