vINo Ne smej se preveč i preveč ne toži, Sam sebe čašo puna vina proži; I kada ti bo toga v srce sela, Od vina duša tvoja bo vesela; I kada boš od radosti zavriskal, U vinu staro togo boš potiskal. Ne smej se preveč i preveč ne toži, Sam sebe čašo puno vina proži. Ivan Goran Kovačić
LoZA lozine kretnje su čvoraste, kljaste, polagano loza spram sunca raste. Iz blata i kiše i blata i pijeska, proziran grozd se na suncu ljeska. Korijenje loze krastavo, tvrdo, penje se žilavo uz jesenje brdo. loza se tiho i nijemo penje, oh, divno je to njeno slijepo htijenje! Htjeti iz blata postati čista k'o vino kada u čaši blista. Miroslav Krleža
BeLo, Žuto, čRNo I čRLeNo Belo, belo, belo, belo vino je dobro.
Belo je čistoća mom srcu slatkoća, zato, braćo, pijmo belo vino! Žuto, žuto, žuto, žuto vino je dobro. Žuto je i zlato na mom srcu zraslo. Zato, braćo, pijmo žuto vino! Črno, črno, črno, črno vino je dobro. Črna je zemlica s ke smo mi dečica, zato, braćo, pijmo črno vino! Belo, žuto, črno, črleno je najbolše! Črlena je prava junačka krv zdrava, zato, braćo, pijmo i črleno!
jer plodom vlastitih ruku on s pravom se diči. S kupicom vina on će vam prići, zdravicu reći i... preko mnogo čega prijeći. mr. Gerhard Schubert
Spomen'te se zdrav'com vaših sina u daljini, kojim nije vina. Pijte s mjerom, da budete budni, kadšto dušman ide u pohode. Pijte smjelo, da mi niste trudni, da nam loze slavu rode. Pijte smjerno dar božanski vrući, Pijte mudro, kako Mirza uči.
RANA PtICA
August Šenoa
Zaljuljala se jedna grana, Oglasila se jedna ptica.
čAšA
Smiješio sam se. Pio vino. I osjećo sam: ovaj rani Trenutak zelenog jutra Sreću je rodio na grani.
O, čašo od mutnog stakla, često su moja usta rubove tanke ti takla srknula napitka gusta.
I pjesma bješe posve jasna, Sva srdačna i sva duboka, I tekla je baš ko što teku Suze iz radosnoga oka.
Talozi crnog vina nakit su tvoj iznutra cvjetni vijenac rubina u grlu tmurnog jutra.
MeÐIMuRsKA NARoDNA
Dobriša cesarić
Mene su sveg bez daha zanosi tvoji ponesli. Ti si me riješila straha kad su se temelji tresli.
Vinograd, vince i težačka muka Gledam s vrha brijega zelenkasto plavetnilo vinogradskog stijega što oslikaše ga težačke ruke, skrb, trud i brojne muke. A loza se penje iz teške grude, jer sokovi se bude. Ona buja, napinje se i snaži. Uskoro će grozdovi zarudit', loza će plodove nudit', k'o najljepše djevojke draži. Ubrat će vinogradar svoju muku i tještit je žuljevitih ruku. Pospremit će dragocjene kapi, kušati ono skriveno blago što ispiti je svima drago. Al'... njemu je još mnogo draže, jer... pijuć' ga, muke su blaže. Ne osjeća već da dlanovi još peku i ne vidi vlastitog znoja rijeku. lagano opijen on tone u zdravi san, a sutra će novi dan. Iznova će uzeti alat svoj i poći u vlastiti boj. Za pregršt grozdova zrelih, što k'o rujno vino s vama podijelih, da nazdravimo težačku muku.
HRvAtsKo vINo Hrvatska je zemlja prebogata, lozu našu Bogo blagoslovi. Bistra kaplja vrednija od zlata na daleko po svem svijetu slovi. U svom domu nitko prorok nije, katkad mudro u nas se ne pije. Al' daljine – čudne li promjene! jer kad pustiš našu domovinu znat ćeš tekar vinu cijene: Tuj nij traga hrvatskome vinu. A pri praznoj, pustoj ječmenjači često bol mi bolno srce tlači. Mislim na te, slatka domovino. U njem život, u njem ljubav prava, u njem nebo, u njem pjesma glasna, u njem ponos, u njem stara slava, u njem smjelost, u njem smisao jasna. lijek starosti, veselje mladosti, svjedok naše gostoljubivosti. A vi, braćo u hrvatskom kraju, pjevajte mi pjesme kolom mile. Pjeni vino – bistre kapi sjaju, lete šale – cvatu misli čile.
Doba me kinjilo, trlo, mučilo nadahnuće pa te nagnah u grlo, da skratim groznice vruće. I noć me crna, duga stisnu kliještima more, o, čašo, nađoh druga s kojim ću čekati zore. Mene će đavoli na ognju žarkome žeći negdje u crnome paklu. A ti ćeš stajati slavno, Mutna u svojoj sreći, Krhka u svome staklu. Gustav Krklec