Veseljak

VESELJAK Velike novine malih novinara

SADRŽAJ: NEŠTO O NAMA IZVJEŠĆA PRIČE PJESME RIJEČ UREDNIKA

TO SMO MI, MALI NOVINARI! Iako smo mali, dovoljno smo veliki da uz pomoć riječi i slike pokažemo tko smo i što sve znamo, a znamo mnogo.

EMIL ČAJIĆ Volim jesti sve i skakati po krevetu. Ne volim tučnjavu, juhu, kišu.

NIKA PILIPOVIĆ Ja sam Nika Pilipović. Učenica sam 2.b razreda. Volim plesati, pisati priče i pjesme, gledati rukomet. Ne volim kada pada kiša pa moram biti zatvorena u kući, imati loše prijateljice i prijatelje. Bavim se plesom.

BRUNO MILJEVIĆ Volim učiti. Ne volim se svađati s bratom.

Bavim se gimnastikom i nogometom.

ARBENITA ZAHARIJA Ja sam Arbenita Zaharija. Imam 8 godina. Volim se baviti pjevanjem i volim društvo. Ne volim nasilne ljude, čokoladu od jagode i borovnice!! Bavim se plesom, crtanjem, pisanjem i u slobodno vrijeme – nogometom.

NEO VIDMAR Ja sam Neo. Ja sam Mali novinar. Treniram plivanje.

Volim se smijati i čitati, a ne volim kad me brat ljuti.

CHIARA ČAKARUN Bavim se judom. Ne volim svađe. Volim se puno grliti i obožavam svoju prijateljicu Laru.

LEDA PERIĆ Jako volim recitirati, pjevati, plesati. Ja ne volim većinu povrća. Bavim se judom i crtanjem.

LORENZO GVAČIĆ Ja sam Lorenzo. Volim se smijati. Ne volim dobiti lošu ocjenu. Bavim se nogometom.

VITA MAROHNIĆ Volim pjevati i volim svog psa Beti. Ne volim kukce i Frozen. Trenutno se ničim ne bavim, ali bih htjela svirati gitaru.

Tijekom ove godine smo se mnogo trudili i sudjelovali u raznim projektima, događanjima i aktivnostima.

Poput pravih novinara, napisali smo mnoga izvjeťća o tome.

POSJET VATROGASNOJ POSTAJI U srijedu 20.1.2016. posjetili smo vatrogasnu postaju. Krenuli smo u 10 sati. Dočekao nas je vatrogasac Edi. Doveo nas je u vatrogasno spremište. Tamo smo mogli vidjeti njihova odijela, čizme, šljemove, maske i boce s kisikom. Zatim nam je pokazao kamione. U kamionima je bilo puno opreme: mlaznice, sjekire, škare za rezanje lima, motorne pile i boce s pjenom za gašenje požara.

Nakon toga, otišli smo u dvorište. Tamo smo vidjeli kamion s ljestvama. Vatrogasac nas je podignuo na visinu prvog kata. Prije nego što smo ušli u kabinu za podizanje, dao nam je zaštitne kacige.

Opet smo se vratili u vatrogasno spremiĹĄte. Tamo smo vidjeli spustnicu. Jedan vatrogasac nam je pokazao kako se spustiti sa spustnice. Nakon toga, vatrogasac Edi nam je pokazao spavaonice i uÄ?ionicu. Nakon svega, poklonio je raspored sati, ne samo nama nego i uÄ?iteljicama. Taj dan je bio zakon!

DJEČJI KARNEVAL U subotu, 30. siječnja 2016. godine, mi - učenici Osnovne škole Podmurvice sudjelovali smo na Dječjem karnevalu na Korzu. Okupili smo se pred školom u 12 sati i 30 minuta. Maskirali smo se u građevinare, inžinjere i inžinjerke.

Izgledali smo jako otkačeno. Na sebi smo imali tutu, šljem, prsluk i naljepnicu GP Podmurvice. Neka djeca su sa sobom uzela zidarske rukavice, metar, kariole, pinele, zidarske žlice... Naša karnevalska grupa se zvala Ki san ja.

Iz škole smo krenuli u 13 sati i 30 minuta.

Naša karnevalska grupa je bila 66. po redu.

Dok smo čekali da nas prozovu, neki su jeli, pričali, slikali se, zabavljali... Malo smo i pokisnuli. Prošli smo 4 pozornice. Dok je svirala pjesma Kad se male ruke slože, mi smo se vrtili u krug, a djevojčice su u sredini kruga gradile zamišljene građevine. Ušli smo u šator i pojeli krafne. Išli smo kući u 16 sati i 30 minuta.

VALENTINOVO Osjećaj ljubavi je najbolji osjećaj svijetu. On je crven, topao, mekan i predivan.

Na Valentinovo šaljemo ljubavne poruke i nježni smo jedni prema drugima. Taj je dan ispunjen ljubavlju i srećom. Mi smo Valentinovo obilježili u razredu.

U petak 12. veljače smo pisali poruke jedni drugima i slušali pjesme o ljubavi.

Pomoću izrezanih papirnatih srca smo izradili životinje. U ponedjeljak, 15. veljače otvarali smo ljubavnu kutiju punu poruka i dali ih učenicima čija su imena bila napisana na njima. Osjećali smo se sretno, uzbuđeno i lijepo.

Trebamo širiti ljubav svaki dan, a ne samo na Valentinovo.

DAN LUDIH FRIZURA Jučer, 9. veljače 2016. godine, obilježili smo Dan ludih frizura. Taj dan se obilježava jednom godišnje, u doba karnevala. Učenici su se pojavili s otkačenim, maštovitim i ludim frizurama. Napravili su ih uz pomoć gela, kopčica, boja za kosu... Okupili smo se nakon velikog odmora u holu. Birala se najluđa frizura u svakom razredu. Najluđa i najkreativnija frizura bila je nagrađena. Nagrada je bila čokolada! Nagradu je dobio cijeli razred. Veselili smo se jer smo osvojili nagradu.

Taj dan je bio zakon!!

IZVANUČIONIČKA NASTAVA U ponedjeljak 4. travnja 2016. godine oko 8 sati učenici 2.a i 2.b razreda krenuli su u šetnju gradom. Zadatak je bio posjetiti kolodvore i luku grada Rijeke. Najprije su otišli na željeznički kolodvor. Nakon toga su posjetili autobusni kolodvor. Na kraju su se prošetali do brodske luke gdje su se odmorili. Pokazali su da znaju mnogo o sadržajima koje su učili na satu Prirode i društva. U školu su se vratili u 11 sati.

KLOKAN BEZ GRANICA 17. ožujka 2016. godine održalo se Međunarodno natjecanje Klokan bez granica u kojem sudjeluju učenici iz raznih zemalja. Natjecanje se održalo i u našoj školi, u matematičkoj učionici.

Počelo je u 12 sati i 30 minuta. Neki zadaci su bili lakši, a neki teži.

Natjecanje se održalo da se učenici zabave i pokažu koliko znaju i vole matematiku.

PROJEKT “RIJEKA PLIVA” U razdoblju od 19. ožujka 2016. do 15. travnja 2016. učenici 2.b i 2.a bili su uključeni u projekt „Rijeka pliva“. Svaki petak smo se nalazili u razredu. Po nas je dolazio autobus, a na bazenu su nas dočekivali treneri.

Prvo smo se obukli, a svoje stvari smo ostavljali u svlačionici. Imali smo kupaće kostime, kape, japanke, ručnike... Prije nego smo ušli u bazen smo se razgibavali.

U bazenu smo plutali na leđima, ronili, I zvodili razne vježbe, nogama se odgurivali od zida, “spašavali“ trenera...

Plivali smo Ä?ak i u majicama.

Kad bi završili s plivanjem, odlazili smo osušiti kosu. Vraćali smo se u školu oko 11 sati. Bilo nam je baš super!

POSJET GRADSKOM KAZALIŠTU LUTAKA RIJEKA Učenici prvih i drugih razreda posjetili su 17. travnja 2016. godine Gradsko kazalište lutaka Rijeka. Pogledali su predstavu Plesna haljina žutog maslačka.

Osim što je bila zanimljiva, predstava je bila i vrlo poučna. Naučili su da onaj tko je dobar i tko vidi lijepo oko sebe, taj je i lijep.

IGRA “GRANIČAR” Svaki utorak prvi sat odlazimo u dvoranu. U dvorani se razgibavamo, vježbamo i ponekad igramo “Graničara”. Tu igru jako volimo.

Igra “Graničar” izgleda tako da nas učiteljice “izmiješaju” u dvije ekipe.

Nakon toga izaberemo kapetana svake ekipe pa igra započne.

Kapetan jedne ekipe gađa loptom igrače protivničke ekipe.

Nije vaĹžno pobijediti nego se zabaviti!

IZLET NA KRK 23. svibnja 2016. godine učenici drugih i trećih razreda bili su na izletu na Krku. Posjetili su Zračnu luku Rijeka i špilju Biserujku. Brodićem su se vozili na Košljun, a naposlijetku su posjetili grad Krk. Osim što su se dobro zabavili i mnogo toga naučili, uspjeli su kupiti i koji suvenir za uspomenu.

Osim što znamo pisati izvješća, znamo mi stvarati krasne priče...

Svima je poznato da je 1906. godine prvu mehaničku olovku napravio Eduard Slavoljub Penkala, no početci olovke sežu u daleku prošlost i to u 16. stoljeće kad je pronađen grafit, tvar koja je ostavljala crni trag koji se mogao izbrisati.

Ne zna se tko je prvi došao na ideju da grafit umetne u drveni štapić, ali se zna da su se već u 16. stoljeću prve olovke koristile u velikom broju europskih zemalja.

S vremenom je proizvodnja olovaka postala unosan posao, a sukladno tome stvarale su se nove ideje. Tako je 30. ožujka 1858. godine izumljena prva olovka s gumicom na vrhu. Na taj dan, ali 158 godina kasnije, Mali novinari su upravo takvim olovkama stvorili priče o životu jedne olovke.

Jeste li znali da se običnom drvenom olovkom može povući crta dugačka gotovo 60 kilometara i napisati 45 000 riječi? Mi ih nismo ispisali toliko mnogo, ali smo ih ispisali dovoljno da od njih nastanu neke vrlo zanimljive priče.

Izgubljena olovka Već dva tjedna stojim u izlogu. Napokon, po mene je došao jedan dječak po imenu Emil. Odmah me kupio. Kad sam došla u Emilovu sobu bila je tako neuredna. Za dva dana našla sam se ispod radnog stola. Jedno je jutro djevojčica Lana došla po Emila da zajedno krenu u školu. Kad su došli u školu oglasila se učiteljica: „Djeco, izvadite olovku i gumicu. Pišemo diktat.“ Emil izvadi gumicu, ali nije imao olovku. Učiteljica reče Emilu: „Emile, izvadi olovku.“ „...ali ja nemam olovku“, reče Emil. „Emile, Emile, sigurno si bio neuredan i nemaran. Evo ti sad moja olovka, ali drugi put neće biti posuđivanja olovki. Jasno?“, rekla je učiteljica i otišla. Emil je došao kući i pronašao olovku. „Olovko moja, hvala Bogu, tu si! Oprosti što nisam pazio na tebe.“ Oprostila sam mu, a on je stvarno postao uredniji. Od tada sam uvijek bila uz Emila, u njegovoj pernici. Kad je pisao drugi diktat, Emil nije mnogo znao. Stalno je šaputao: „Olovko moja, molim te reci mi kako se piše ova riječ.“ Najprije mu nisam htjela pomoći, ali sam se sjetila dana kad me kupio pa mu ipak odlučim pomoći. Drugo jutro učiteljica pohvali Emila: „Bravo Emile, sve si točno napisao! Za pet!“ Emil je bio jako sretan te mi se zahvali.

Nika Pilipović, 2.b

Olovka u pernici Kad se probudim u pernici, umjesto da mi Sunce proviruje kroz patent, ja vidim mrkli mrak. Moja pernica je stalno u torbi, a moj vlasnik jako loš učenik. Uvijek iz matematike dobiva jedinice ili dvojke, a iz engleskog da ni ne spominjem. Nikada nije dobio 2,3,4, a kamoli 5. On je najgori učenik u razredu. Čak i u cijeloj školi. Svaki put, ali baš svaki put kad me napokon izvadi iz pernice, umjesto da našilji moj vrh, on šilji moju gumicu. To je potrajalo sve dok nije došao dan kad je pisao kontrolni. Sve je olovke bacio u smeće jer su se smanjile. Mene nije, ali mi je već uništio gumicu šiljenjem.

Kad je pogriješio nije imao čime brisati. Bilo mi ga je žao, ali i drago. To mu je bila lekcija jer je napokon naučio da od sada treba čuvati svoje stvari.

Vita Marohnić, 2.a Stara olovka Jednog dana došla sam u školu. Počela je nastava, a meni je dosadilo biti sama. Odjednom, netko se dosjetio gumice. Bilo je to prije 158 godina.

Izmislili su olovku i gumicu u jednom komadu. „Više nikada neću biti sama, sada smo kao jedno!“, pomislila sam. Nakon samo nekoliko dana to je postalo popularno. „Hej, vidi! Koja olovka! Baš je krasna! Vau!“, govorili su mnogi. Danas takve olovke imamo i u 2016. godini.

Emil Čajić, 2.b

Sretno tužna olovka U pernici ležim sama. Čujem zvono u školi, ali me nitko ne koristi. Ma što mi nedostaje? Našiljena sam, imam oštar vrh i lijepu gumicu na sebi... Evo, opet zvoni!! Čekaj, netko me ipak uzima. To su moji prijatelji: Emil, Chiara, Nika i Nikša. Tako sam bila sretna jer sam im pomagala oko zadaće i oko diktata. Kad god učiteljica vidi Nikšin rukopis, uvijek ga hvali, a zapravo nema on lijep rukopis, nego ja! Da barem mogu reći učiteljici Mariji da zbog mene ima lijep rukopis. Kad bih progovorila i to joj rekla, ona bi se uplašila.

Nekoliko dana kasnije, Nikša me počeo šiljiti toliko često da sam se smanjila i morao me staviti u svoju kolekciju olovaka u kojoj su bile stare, male i nenašiljene olovke. Bila sam jako tužna.

Arbenita Zaharija, 2.b

Nije to sve! Tijekom cijele godine, pisali smo joĹĄ mnogo raznih priÄ?a, ali i pjesama...

Hrabra ljubav Htio sam dobiti ljubav jedne djevojčice iz našeg razreda, ali nisam bio siguran u sebe mogu li ja to. Htio sam joj nešto pokloniti, ali nisam točno znao što. Onaj crv joj se nije svidio iako je baš bio sladak. U mojoj kolekciji, meni najdraži. Možda sam trebao probati s nekom drugom životinjom. Razmišljao sam o nečem drugom, kao npr. o prstenu. Sjetio sam se da ne zarađujem, a i mogao bih ga izgubiti ili razbiti prije nego joj ga uopće i dam. Otišao sam u školu i pitao svog najboljeg prijatelja za savjet. „Kako mogu dobiti ljubav?“, upitao sam. Prijatelj mi je rekao: „Lako! Ja ti mogu pomoći jer ja imam tri cure.“ „Kako si samo našao tri cure?“, upitao sam. „Prvo, trebaju ti tri mobitela, moraš se oblačiti cool, nositi šilterice, kožne jakne, adidas tenisice...“ „Ali ja ne želim tri cure, ja želim samo jednu... I uopće nemam cool odjeću“, tužno sam rekao. „Onda ne znam kako da ti pomognem“, odgovorio je. Prolazili su dani. Nisam ju viđao jer sam imao razne obaveze, aktivnosti, natjecanje iz matematike. Bio sam tužan. Nisam vjerovao u sebe pogotovo nakon što sam bio na rođendanu svog prijatelja. Gledao sam njegove poklone. Iz vrećica su virili razni šareni omoti. Sjetio sam se svog rođendana. Ja nisam imao toliko puno poklona. Znao sam da to nije važno. Ja sam bio jako zadovoljan svojim poklonima. No, ipak, odlučio sam sve zanemariti.

Skupio sam hrabrost i odlučio je pitati sviđam li joj se. Ona je na to odgovorila da joj se sviđam. Pitao sam zašto, a ona je rekla zato jer sam mudar. Bio sam tako sretan. Hrabrost se ipak isplatila.

Leda Perić, 2.a

San Jedne predivne noći nisam mogla zaspati. Mjesec me čudno gledao.

Pomislila sam da želi da zaspem. Netko me dirnuo po obrazu. Ugledala sam gustu i bijelu bradu. Bio je to Djed Božićnjak. Otišla sam s njim u čarobnu,snježnu i daleku zemlju Laponiju. On živi u velikoj kući koja je puna lampica. Upoznala sam patuljke i Baku božićnjak. Svi zajedno smo čitali pisma koja su poslala dobra djeca. Pronašla sam pisma svojih prijatelja. Moram im ispuniti želje. Nadam se da će im se sviđati, osobito lutka iz crtića Snježno kraljevstvo. Odjednom začujem nečiji glas. Brzo otvorim oči i ugledam tatu i moju sobu i shvatim da nisam više u Laponiji.

Nika Pilipović, 2.b

Jabuka Bila jedna jabuka. Živjela je u šumi. Ona je bila jako tužna jer je bila zelena, a sve ostale crvene. Svi su joj se rugali. Ona je za sebe mislila da je bila lijepa. Nijedan čovjek nije mislio da je nezrela. Gle čuda! Sad sam crvena, a i zrela. Svi me gledaju jer sam predivna. Našla sam čak i svog para. Našla sam i prijateljice. Nije lijepo rugati se drugima jer bi se mogli i oni tebi rugati.

Arbenita Zaharija, 2.b

Valentinovo Valentinovo je poseban i najljepši dan.

Tog dana ću sretna biti i osmjeh na licu neću kriti.

Doći ćeš ti i plišano srce ćeš mi pokloniti.

Kada dođem u školu, na klupu ću ga staviti i svima ponosno pokazati.

Nika Pilipović, 2. b Jesen Lišće pada.

Grom sve jače buči.

Ulicama vjetar huči. ...I list je zauvijek odnesen na neko drugo mjesto.

Leda Perić, 2.a

Život Život je najljepši dar.

On dugo traje.

Kakav bi bio život bez prijatelja?

Bili bismo usamljeni i imali bismo težak život.

Zato svi trebaju imati prijatelje kako bi nam bio lijep život.

Neo Vidmar, 2. a

Riječ uredništva Kraj je nastavne godine. Sretni smo, ponosni, nimalo umorni. Iza nas je jedna godina prepuna lijepih uspomena i trenutaka za pamćenje. Mi smo ih pokušali riječju i slikom obuhvatiti što više. Koliko smo bili vrijedni, pažljivi i uzorni procijenite sami.

Ovo nam je prvi zajednički časopis koji dogodine može samo biti još i bolji.

Nadamo se da će tada naša novinarska grupa brojiti još članova.

Uživajte u čitanju!

Vaš 2.a i 2.b