KAŽI

KAŽI By Nada Matovic

Kaži - thank you!, iako to možda neće biti hvala, jer riječi izgrađuju čovjeka, a ne čovjek riječi. Kaži - volim te! I love you, iako to možda puno ne znači. Kaži nešto lijepo što u ljubavi istinu traži. Kaži mnogo toga, a prećuti samo ono što može da boli, Jer čovjek može da živi samo ako nesebično voli. Kaži samo, molim te, kaži... Ne tražim uslove niti ih dajem, samo hoću da izgovorim ljubav onu koja nikog povrijediti neće. Neću da radim ništa što kratko je, jer život je najbolji roman čiji kraj nećeš naći ni ispod mrtvog mora. Niko nas nije upozorio. Kraj svijeta je na kraju knjige. Ti znaš da sve tako počinje. Jedem izgubljenu pomorandžu koja na kafu miriše. Dok sve je van domašaja i mimo nas prolazi, a mi gubimo ravnotežu. Svjesno želim dlanom dotaći zvijezde. Živi umiremo, a još nas niko ne upozori na postojanje smrti.

A ona je još jedno novo rođenje. Oprezna sam u predviđanju svijeta, a i pjesme. Ipak, nijesu sve knjige spalili, i one mirišu na te iste pomorandže. U prošlosti sve se desilo slučajno. Ipak ponekad izgubimo kontrolu i nad sobom i nad životom našim. Ali bar ne dozvolimo da nam život bude trula pomorandžina kora.