Zdravko Hebel odlazi iz HVS u HOO
Reprezentacija odlazi u Fukoku na SP Zdravko Hebel odlazi iz HVS-a u HOO
2001. Jug na tronu, ali Hrvatska na koljenima Nakon izbora Zdravka Hebela za predsjednika Hrvatskoga olimpijskog odbora, godinu će dana kao v.d. ulogu predsjednika HVS-a preuzeti Dubrovčanin Branko Bazdan. U krajnje nezahvalnom trenutku. Novčana dubioza bila je sve veća, povjerenje navijača i javnosti u domete vaterpolske vrste sve manje. Prva liga smanjena je na 10 momčadi, iščezli su Aurum osiguranje i Zadar. Oni koji su preostali, ušli su u deseto jubilarno prvenstveno izdanje bremeniti problemima. Rubrika otišlih igrača nikad nije bila veća. Najviše, čak deset vaterpolista, napustilo je POŠK zajedno s trenerom Matutinovićem. Od momčadi koja je prije nepune dvije godine bila prvak Europe nije više ostalo ništa. Momčadi sa Zente sada je još mogla preostati samo borba za naslov prvaka grada Splita. Jadran je u još težem položaju, “na aparatima”. Upravo od godine 2001. pa sve do danas grad podno Marjana, rasadnik vrsnih igrača, talenata, bisera hrvatskog vaterpola, ne može više okupiti barem jednu u nacionalnim razmjerima snažnu momčad. Što tek reći za Dubrovnik ili Šibenik, koji nema ni ono osnovno za bavljenjem ovim sportom – bazen? Uoči početka nadmetanja za bodove veće je pitanje bilo koliko će klubova uopće financijski izdržati sezonu do kraja. U takvim uvjetima Jug samo dokazuje ono što je sezonu prije dao naslutiti. U miru i tišini, oslanjajući se na vlastite snage, s puno upornog rada i cijelim gradom iza sebe iskazuje prevlast u domaćim bazenima. Prvi put u povijesti u sezoni 2000/01. dvostruka hrvatska kruna stiže u Gruž. U europskoj konkurenciji stanje je bilo nešto malo bolje. Iz dva razloga. Mladost se natječe u Kupu LEN, u kojem nije tako jaka konkurencija, a Zagrepčani imaju velik motiv: osvojiti jedini preostali europski trofej koji dotad nisu imali
200
u svojoj riznici. To im je uspjelo pobjedom u finalu, u dvije utakmice, nad Bresciom, što je ujedno bio i posljednji trofej trenera Brune Silića. Gospari se, pak, u Euroligi pokušavaju dokazati na način identičan onome u domaćoj ligi. Na završni turnir nisu se samo plasirali, nego su ga i organizirali. U ambijentu dotad u Euroligi neviđenom, na “starom” Gružu i pred 5.000 gledatelja bili su jednostavno prejaki za konkurenciju. Prvo je 18. svibnja 2001. u polufinalu svladan dotadašnji prvak Europe Bečej 10:9. Bečejcima je to bio prvi poraz uopće nakon dvije godine, iako su još početkom posljednje četvrtine vodili 8:7. Karač, Fatović i Kržić s po tri pogotka te Ivaniš s jednim odveli su jugaše na prag ponavljanja uspjeha iz 1981. i njihove prve europske zvjezdice. Sutradan, Jug i 5.000 navijača suočili su se s Olympiacosom koji je s klupe vodio Matutinović, a u bazenu igrao drugi Splićanin Teo Đogaš. Minutu i pol prije kraja četvrte dionice Ivaniš je domaćina doveo do prednosti 5:4, minutu kasnije Đogaš je poravnao, a u posljednjim sekundama grčki vratar Voltyrakis obranom s igračem manje ishodio dodatnu dramu produžetka. U nastavku bilježimo pogotke Smodlake i Fatovića, ali i dva pogotka kapetana Olympiacosa Chatzitheodoroua. Tada se, sedam sekundi prije kraja, ukazao centar Gospara Mile Smodlaka koji pogotkom za 8:7 Jugu donosi drugi naslov najboljeg kluba u Europi! Najljepši hrvatski vaterpolski trenutak cijele te godine. Na reprezentativnom planu godina je bila iznimno bogata, dapače iscrpljujuća. U razmaku od nepuna dva mjeseca valjalo je odigrati EP u Budimpešti, pa onda SP u Fukuoki. Konac ljeta bio je rezerviran za Mediteranske igre u Tunisu.