Strela vremena i horizont slobode

Page 1

STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 1


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 2

BIBLIOTEKA HORIZONTI

Kwiga deseta

Urednik Sr|an Stani{i}


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 3

Драгољуб Којчић

СТРЕЛА ВРЕМЕНА И ХОРИЗОНТ СЛОБОДЕ Политички списи, предавања и говори 1988–2008.

КОНРАС

Београд, 2оо9.


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 4


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 5

Uvod


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 6


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 7

УВОД

vaka kultura posve}uje barem jednu svoju temeqnu misao odnosu izme|u pro{losti i budu}nosti. Re~ je zapravo o borbi za identitet koja podse}a na jednostavnu igru nadvla~ewa konopca. Dva pola na vremenskoj skali vuku svaki na svoju stranu, a celokupna kompozicija uvek se pomalo pomera prema onome {to tek dolazi. U jednom filmskom trileru glavni junak izgovara re~enicu: „Budu}nost }e pokazati kakva nam je bila pro{lost“. Ne se}am se kako se zavr{ila wegova filmska sudbina, ali mi se sve vi{e ~ini da je izgovorio jedno od najop{tijih iskustava qudske egzistencije. Jedno pleme kanadskih Indijanaca, sasvim udaqeno od kulturnog kruga koji gleda trilere, opet ka`e da je „~ovek ono {to jeste tek na svome kraju“. I naravno, filozofija egzistencije i sve oblasti `ivota koje je ona podstakla, uzdrmali su sliku sveta koja je gra|ena milenijumima i u kojoj je kamen mudrosti zami{qan kao ve~na i nepokretna supstanca bez prostora za slobodu. U istome razdobqu i nauka je po~ela da daje prednost procesnoj prirodi materijalnih i socijalnih ~iwenica.

S

7


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 8

Tuma~ewe sveta i zna~ewe wegovih ~estica sve vi{e se izme{taju u budu}nost jer ni{ta nije dato niti uobli~eno jednom zauvek. To je smisao slobode. U`ivawe u wenoj energiji sli~no je surfingu na vodi i svakako je to ono gorivo koje nas podi`e iznad gravitacije svakodnevice kada gledamo prizore iz Milijusovog filma „Dan velikih talasa“. U takvome ritmu igre vremenskih dimenzija nalazi se i {ansa naroda kome pripadam. Kada bi kojim slu~ajem istorijska sudbina Srba bila zakqu~ana u onome {to je u~iweno u proteklih devedeset godina to bi bilo obesmi{qavawe blistavih stole}a na{ih predaka i ukidawe ni{ta mawe sjajnih mogu}nosti na{e dece u budu}nosti koja se otvara. Mi imamo moralnu obavezu da do kraja samo/kriti~ki rasvetlimo razloge sudbine koja nam se doga|a i da smesta pokrenemo to~ak `ivota u skladu sa zakonitostima sveta koji nas okru`uje. Ni{ta nije izgubqeno dok postoji vreme pred nama i na{a odlu~nost da ga iskoristimo. Ako zagospodarimo budu}no{}u pre`ive}e i ~asno nasle|e pro{losti. Tradicija nije sudski testament kojim se prenosi vlasni{tvo bankovnog ra~una nego stalno `ivi odnos izme|u nasle|a i naslednika, izme|u primawa i bri`nosti da se sa~uva i uvek iznova umiva smisao svakoga truda i svake `rtve koji su ugra|eni u zave{tawe. U tome se iskazuju najdubqa qudska odgovornost i su{tinsko jedinstvo ~oveka i vremena. Razumqivo je {to narod koji ima visoke ideale mora katkada surovo da se suo~i sa shematizmima realnosti. I to je deo pomenute igre sa konopcem. To ne zna~i da zarad lako}e postojawa treba odustati od ideala i od svoga identiteta. Ne! Ali potrebno je upravo u ime svoje nadistorijske su{tine pre`iveti istoriju. Politi~ko mi{qewe obuhvata nepromenqive vrednosti, zatim ideje koje ih opredme}uju u konkretumu vreme/prostor i f/akte koji su materija i ciq politike. Evolucija ideja posreduje ostvarivawe vrednosti u sferi mogu}eg i oblikuje `ivot dru{tva. Primera radi, neosporno pravo srpskog naroda da `ivi u jedinstvenoj politi~koj za8


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 9

jednici za ovih dvadesetak godina opredme}ivalo se od ideje Jugoslavije do ideje evropskih integracija. U ovoj kwizi predstavqen je izbor spisa, predavawa i govora koji su tokom dvadeset godina bili nastojawe da prona|em odgovore, da iska`em stavove ili da podstaknem qude u te{kim ili izazovnim situacijama u kojima smo se svi zajedno nalazili. U nekima je te`i{te na na~elnim pitawima, a neki su reakcija na doga|aje u vrtlogu dramati~nih promena. Ponovno i{~itavawe ukazalo je na potrebu da se u nekoliko slu~ajeva ~itaocu olak{a razumevawe osnovne zamisli teksta koji je nastao u vremenski udaqenim i specifi~nim okolnostima. Obim kwige nalo`io je da se izdvoje ona mesta u kojima su se ra|ale i proku{avale politi~ke ideje, nagove{tavali istorijski epilozi i koja predstavqaju biografiju mojih dana{wih vidokruga.

9


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 10


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 11

Promene u savremenom dru{tvu i nova politi~ka stvarnost Uozbiqewe Stalo`eni um Pax Americana Tre}i uzlet Srbi u~e suverenitet Zavera Re~ o crkvi Mo} i nemo} metafizike Tito-isti Smisao nacije Teorija prirodnih prava i dru{tvo isto~nog hri{}anstva Demokratija izme|u terora i slobode Autenti~no oblikovawe novog srpskog dru{tva Ovde su lavovi Formula oslobo|ewa Optimizam stisnutih zuba Nacija i elita Haos ili poredak Etos slobode u srpskom nacionalnom identitetu Diktatura crvene bur`oazije Srpsko okru`ewe u geopoliti~kom kqu~u Srbi i Amerika Srbija – uzroci krize i pretpostavke wenog prevazila`ewa Srbi – kriti~na masa za demokratske promene Srbi su demokratski narod Duhovni prostor i nova nacionalna strategija Amerikanizam/antiamerikanizam Povratak identitetu Strela vremena i horizont slobode


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 12


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 13

ПРОМЕНЕ У САВРЕМЕНОМ ДРУШТВУ И НОВА ПОЛИТИЧКА СТВАРНОСТ

Представљено у оквиру иницијативе за формирање српског демократског покрета, Београд 1988. и Чикаго 1989.

~igledno je da se stvarnost dru{tvenih odnosa u razli~itim politi~kim sistemima lomi i problematizuje u odnosu na teorijska predvi|awa, ali i da dovodi u pitawe osnove politi~kih programa i odr`ivost onoga {to se popularno naziva „pogled na svet“. Najve}i izazov i pokreta~ku snagu „dijalekti~ke negacije“ u dvadestom stole}u svakako predstavqa pokret za oslobo|ewe radni~ke klase i izgradwu novog dru{tvenog poretka. Zbog toga svako promi{qawe bi}a radni~ke klase mora prethodno da se odredi prema metodolo{koj dilemi: filozofsko-normativni ili sociolo{ko-pozitivisti~ki pristup, sa naj{irim rasponom sinteza i posredovawa u kojima preovla|uju vrednosni ili saznajni momenat. U prvom izboru re~ je o poku{aju anticipacije toka istorije koji je zasnovan na uvidu u univerzalne zakonitosti dru{tvenog razvoja, ali i uticawu da radni~ka klasa preuzme ulogu koju joj je istorija navodno dodelila. U drugom, deskripcija i otkrivawe na~ina za funkcionisawe politi~kog sistema i odr`avawe dru{tvene ravnote`e zadovoqavaju

O

13


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 14

interes teorije. U oba slu~aja zajedni~ki je rizik da se teorija odnosi prema `ivim qudima kao prema materijalu i da teorija bude sredstvo za uspostavqawe i odbranu vertikale politi~ke vlasti. Marksisti i gra|anski teoreti~ari izvodili su svoje zakqu~ke iz analize dru{tvenog i ekonomskog sklopa zate~enog na jednom odre|enom stupwu istorijskog razvoja i prema sopstvenom klasnom politi~kom interesu. Dilema prerasta epistemolo{ki horizont i pokazuje se odlu~uju}om za budu}nost stvarnih radnika, svih inferiorizovanih qudi, pa i qudskog dru{tva uop{te. Ako vrednosni karakter klasnih i politi~kih interesa predstavqa konstantu svake teorije dru{tva, mawe ili vi{e otkrivenu ali uvek istu, to se ne mo`e re}i za dru{tvene ~iwenice. Dru{tvo, kao slo`ena celina elementarnih i izvedenih ~iwenica svih kategorija (produkcijske, politi~ke, kulturne, nau~ne, moralne, tehni~ko-tehnolo{ke i td.) podle`e neprestanim promenama. ^esto se doga|a da promena samo jedne ~iwenice uslovqava i podsti~e ~itav niz promena u celini sistema. Iz apsolutizacije wihovog zna~aja nastaju takozvani izmi, kao na primer ekonomizam, scijentizam, racionalizam, merkantilizam... i sli~no. Analiti~ko uva`avawe wihovog zna~aja susre}e se u teoriji indikatora koja nastoji da ove promene sagleda u sveobuhvatnosti uticaja u realnom prostoru. Upravo pitawe izmene zna~ewa dru{tvenih ~iwenica i va`nosti ovih izmena za prosu|ivawe vrednosti dru{tvenih teorija i programa dru{tvene emancipacije predstavqa ugaoni kamen u modernim diskusijama o bi}u radni~ke klase i wenom zna~aju u politi~koj strukturi modernog sveta. Na probi su same osnove politi~ke ideologije koja je radni~ku klasu smatrala najmo}nijim politi~kim subjektom i nosiocem izgradwe novog dru{tva. Zbog uplitawa ideologije neophodno je postaviti pitawe: da li je pozivawe na humanisti~ke ideale, na plemenite namere ili na vernost prema „kwizi“ dovoqan osnov za va`ewe neke dru{tvene teorije?! Ili inte14


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 15

res teorije, podjednako kao interes `ivih qudi koji se izdr`avaju od svoga rada, ne dopu{ta uko~enost pojmova i kaprise doktrine jer bi to bila smrt teorije i prepu{tawe stvarnog `ivota diktatu „~uvara istine“? Samo principijelna otvorenost teorije, korespondirawe pojmova sa izmewenim dru{tvenim ~iwenicama, razumevawe zna~aja procesnosti i spremnost na redefinisawe polaznih stavova vode u „carstvo slobode“. Sa druge strane vreba zamka pozitivizma, vrednosno neutralnog opisivawa dru{tvenih procesa, bez vrednosnog tuma~ewa i bez projektovawa dru{tvenih odnosa koji bi bili primereniji qudskom bi}u u puno}i wegovih svojstava i mogu}nosti. Iza pozitivizma uvek stoji prikriveni interes da se stvarnost o~uva u zate~enom stawu ili da se funkcionalizuje prema potrebama nosilaca dru{tvene mo}i. Ova zamke mo`e se izbe}i zadr`avawem filozofskih ili duhovnih pretpostavki same teorije, upravo onim mo}ima koje zaokru`uju pojam ~oveka. Prvi poku{aj preispitivawa epistemolo{kih i metodolo{kih pretpostavki teorija koje radni~ku klasu vide kao najva`niji subjekt dru{tvenih procesa i pokreta~a budu}nosti, ali i problematizacija odnosa stvarnih interesa radnika prema ideologiji i prema izmewenim socijalno-ekonomskim okolnostima, vezuje se za takozvanu Frankfurtsku {kolu ili kriti~ku teoriju dru{tva. Te{ko je, dodu{e, govoriti o jedinstvenom idejnom konceptu wenih autora. Jirgen Habermas (Jürgen Habermas) stavqa u pitawe sam identitet {kole. [tavi{e, iz nepostojawa doktrinarnog jedinstva i iz otvorenosti {kole prema razli~itim istra`iva~kim orijentacijama on izvodi wen relativno veliki uticaj. Na{a tema zahteva da se podsetimo kako je kriti~ka teorija inspirisala istovremeno Herberta Markuzea (Herbert Marcuse), Teodora Adorna (Theodor Adorno), Valtera Bewamina (Walter Benjamin), Eriha Froma (Erich From) Lea Leventala (Leo Löwenthal) i drugih koji su se ogledali u najrazli~itijim obla15


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 16

stima istra`ivawa, ~esto sa divergentnim zakqu~cima i vrednosnim ishodi{tem: od filozofije, sociologije, psihologije, teorije kulture, estetike, pa do teorije kwi`evnosti i kwi`evnosti same. Jezgro {kole, me|utim, nesumwivo je bio Maks Horkhajmer (Max Horkheimer) kao sto`er Instituta za socijalno istra`ivawe u Frankfurtu i ^asopisa za dru{tveno istra`ivawe koji je izlazio u Wujorku. Horkhajmer uo~ava da te{ko}e koje prepre~uju korespondirawe dru{tvene teorije i stvarnosti proizlaze iz izolovanih ideja naraslih na partikularnim interesima socijalnih grupa. One mogu biti prevladane filozofskim stavom. Prevashodni zadatak otuda jeste da stvorimo garancije da se u budu}nosti ne izgubi sposobnost za delovawe na osnovu teorije. Ali, upravo zbog toga treba odbaciti istoricizam kao nasledni greh hegelijanske dijalekti~ke filozofije koja bez ostatka poistove}uje umno sa stvarnim, kao i uspostaviti opreznost prema Marksovom (Karl Marx) uverewu da je ono {to je prevladano u dijalektici samim tim prevladano i u fakticitetu. Na temequ ovako shva}ene dijalekti~ke logike \er| Luka~ (Lukács György) u Istoriji i klasnoj svesti dolazi do identitetnog filozofskog zakqu~ka kojim zavr{ava istorijska dijalektika subjekt-objekt odnosa. Svaka teorija koja polazi od kategorije totaliteta zavr{ava u nekom obliku utopizma i eshatologije i svaku demantuje realnost kao nesvodivi organski entitet, beskona~an u egzistenciji, u formama, u razvoju i u trajawu. „Utopija kao kruna filozofskih sistema je stoga zamijewena znanstvenom deskripcijom konkretnih odnosa i tendencija koje bi mogle voditi do poboq{awa qudskog `ivota.“1 Na primer, ^asopis za dru{tveno istra`ivawe poku{ao je da konkretno analizira razloge ne-revolucionarnog, rekli bismo ne-marksisti~kog pona{awa radni~ke klase Nema~ke 1914, 1932. i 1933. godine, stavqao te`i{te na socijalno-psiholo{ki aspekt pitawa i tako pre1 Макс Хоркхајмер, Критичка теорија, књига II, чланак „Друштвена функција филозофије“, стр. 268, Загреб.

16


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 17

vazi{ao ograni~enost nekih marksisti~kih interpretacija ekonomisti~kim pristupom i klasno-dijalekti~kom shemom. Markuzeova metodolo{ka shema pak nagla{ava bitnost dva momenta koji „povezuju materijalizam s pravom teorijom dru{tva: briga za sre}u qudi i ube|ewe da se ova sre}a mo`e ostvariti samo izmenom materijalnih uslova egzistencije.“2 Ovde se o~igledno pokazuje da se Markuzeove temeqne postavke, uprkos nepristajawu na dogmatizam, uprkos kritici jednodimenzionalnog ~oveka, ipak uklapaju u op{te dimenzije Marksovog pogleda na svet i banalizaciju qudske su{tine. Svo|ewe smisla qudske egzistencije na sre}u koja je uslovqena iskqu~ivo materijalnim okolnostima upravo predstavqa najplodnije tlo za uspostavqawe totalitarnog dru{tva i kontrole nad qudima. Ako neko vlada okolnostima, onda vlada i qudima. Istorija ne pamti da je neko posedovao mogu}nost kontrole dru{tva a da je nije iskoristio. Ako filozofija {aqe poruku da je materijalni red stvari uslov za postizawe sre}e, onda isporu~uje qudsko dru{tvo gospodarima tog reda i priprema ga da prihvati zatvarawe horizonta slobode kao neumitnost. Ali, za kriti~ku teoriju name}e se i jedna imanentna te{ko}a: kakve su onda mogu}nosti teorije da pokrene, vodi i dovr{i izmenu sveta? Da li su teorija i proletarijat jedno drugome uop{te potrebni? Ako se veruje da teorija mo`e biti neposredno dru{tveno delatna, onda je to u smislu kritike postoje}eg. Naime, kako ka`e Horkhajmer, „glavni ciq takve kritike jest da se sprije~i da se qudi izgube u onim idejama i pona{awima koja im dru{tvo neme}e u svojoj sada{woj organizaciji... Filozofija razotkriva protivure~nosti u koje se qudi zapli}u ako su u svakodnevici prisiqeni da se dr`e izoliranih ideja i pojmova.“3 Me|utim, ovakvo shvatawe delatne teorije ni pribli`no ne odgovara Marksovoj filozofiji prakse, koja je zapravo i na prvom mestu mi{qewe revolucije. Zbog toga su 2 Херберт Маркузе, Култура и друштво, стр. 73, БИГЗ, Београд, 1977. 3 Макс Хоркхајмер, Критичка теорија, стр. 264.

17


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 18

kriti~koj teoriji stizali ogor~eni prigovori upravo od strane ortodoksnih Marksovih sledbenika. Jedan od jugoslovenskih autoriteta za tu oblast, Gajo Petrovi}, oduzima predstavnicima kriti~ke teorije legitimaciju istinskih marksista: „Jednako kao i drugi „marksisti“ frankfurtovci su ostali daleko mi{qewu Karla Marksa. Od samog po~etka promatrali su Marksa o~ima Druge i Tre}e internacionale. Nikada nisu na{li dovoqno vremena i `eqe da se ne{to vi{e i bez ~vrstih predmnijewa upuste u Marksa. To {to nisu mogli boqe shvatiti Marksa ~ini se da je povezano i s time {to nisu htjeli u~iti ni od predmarksovske filozofije. Prisvojeni su dodu{e istrgnuti dijelovi ili aspekti Kanta i Hegela (i nekih drugih filozofa), ali je to u pravilu ~iweno izvawski, tj. neprimjereno.“4 Uprkos svim prigovorima kriti~ka teorija predstavqa jednu od magistralnih struja u promi{qawu dru{tvenih fenomena, svakako je i veoma popularna, pa stoga treba prou~iti koje su wene stvarnosne pretpostavke. Op{te stanovi{te „frankfurtovaca“ bitno se zasniva na uo~enim promenama u istorijskoj situaciji i u samom bi}u radni~ke klase ~iji je interes Marks poistove}ivao sa interesom budu}nosti qudskog roda u celini. Prvi simptom izmene „frankfurtovci“ vide u fakti~koj depresiji revolucionarne svesti proletarijata i on ih vodi analizi materijalnih uslova egzistencije, odnosno savremenih ekonomskih i politi~kih odnosa. Koje su presudne transformacije dru{tvene proizvodwe koje uti~u na izmenu karaktera celokupnih dru{tvenih odnosa? Iz korena se mewa tehni~ka osnova proizvodwe, i to kao nu`na posledica racionalnosti kapitalisti~kog dru{tva. U Manifestu Komunisti~ke partije Marks i Engels isti~u 4 Гајо Петровић, „Значење Франкфуртске школе данас“, THEORIA, 1-2, Београд, 1985, стр.19.

18


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 19

da, za razliku od prethodnih klasa na vlasti, „bur`oazija ne mo`e da postoji a da neprekidno ne revolucionira oru|a za proizvodwu, dakle odnose proizvodwe, pa dakle i celokupne dru{tvene odnose... Uni{tene su prastare nacionalne industrije i uni{tavaju se svakodnevno jo{ uvek. Potiskuju ih nove industrije ~ije uvo|ewe postaje `ivotno pitawe za sve civilizovane nacije...“5 Me|usobno se uslovqava i podsti~e eksplozivni rast nauke, tehnologije i tehnike. Stvaraju se nove profesije, novi specijalisti nastupaju umesto „robova ma{ine“, tehni~ka podela rada izbacuje novi tip organizatora-menaxera materijalne proizvodwe, a sve ovo opet uti~e na formirawe novih dru{tvenih slojeva sa druga~ijim grupnim interesima. U su{tini slo`enih pojava po pravilu otkrivamo brojne protivure~nosti. Industrijsku revoluciju prate istovremeno humanizam i dehumanizacija. Herbert Markuze u ^oveku jedne dimenzije izra`ava rezignaciju {to potenciju oslobo|ewa rada prati svo|ewe svestranog qudskog bi}a na dimenziju nezaja`qivog potro{a~a. Nagomilavawe materijalnih bogatstava umesto op{tequdske emancipacije podr`ava svakovrsno manipulisawe kulturno-psiholo{kim obrascem `ivqewa. Ali, ono {to je za nas najbitnije, jeste ~iwenica da kapitalisti~ko dru{tvo, slede}i inherentnu logiku profita, zahteva permanentnu demokratizaciju tr`i{ta. Tek prevazila`ewe privilegovanog, elitnog korpusa potro{a~a i zna~ajno uve}awe kupovne mo}i {irokih slojeva gra|anstva omogu}ava sticawe novog profita i razvoj industrije najvi{ih dometa. Izrabqivawe kao osnovni oblik klasnog dru{tvenog odnosa u proizvodwi, „minimalni `ivot“ neposrednih proizvo|a~a, egzistencijalna strepwa u dru{tvu bez socijalne pravde i institucionalne artikulacije socijalnog pona{awa, stalna napetost izme|u razli~itih dru{tvenih entiteta 5 K. Маркс и Ф. Енгелс, Манифест Комунистичке партије, Комунист, Београд, 1976, стр. 12-13.

19


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 20

(sukob klasa, sukob dr`ave i dru{tva, sukob zaposlenih i nezaposlenih i sl.), re~ju, sve ono {to podrazumeva rizik i pretwu stabilnosti politi~kog sistema – sve je to balast koji bi optere}ivao i osuje}ivao opstanak i razvoj kapitalizma. Treba, dakle, savladati dru{tveno-ekonomsku stihiju. ^iwenica je da je odgovor modernog kapitalizma, bez obzira na sve unutra{we protivure~nosti i `estoke politi~ke antagonizme, uglavnom pravovremen i efikasan. Veliki broj autora, ukqu~uju}i i neke koji pripadaju marksisti~koj orijentaciji, na osnovu ove transformacione mo}i kapitalizma zakqu~uju da dolazi do poistove}ivawa interesa radnika sa interesima bur`oazije, ili da u okviru konkretnih dru{tvenih, produkcionih i tehnolo{kih uslova radni~ka klasa nema {ansu da temeqno izmeni svoj polo`aj. Odgovaraju}i teorijski model savremenog dru{tva vi{e se ne bazira na klasnoj dihotomiji kakvu poznajemo kod Marksa. Rejmon Aron (Raymond Aron) je u delu Progress and Disillusion ispitivao promenu u klasnoj strukturi do koje dolazi ekonomskim rastom i politi~kom akcijom. On ukazuje na sve slo`eniji sistem socijalne stratifikacije koji u industrijskim dr`avama stupa na mesto dve klasi~ne suprotstavqene klase. Broj industrijskih i manuelnih radnika ne samo da se ne pove}ava ve} srazmerno opada. Radno vreme je sve kra}e, dohodak raste a pove}ava se i stepen dru{tvene pokretqivosti, {to svakome pojedincu otvara nove dru{tvene perspektive. Klasa je sve mawe identitet i upori{te individuuma. Klasna samosvest je gotovo uni{tena. Mo`e se govoriti o bur`oazijaciji (embourgeoisementu) radni~ke klase. U istom smislu Xon Kenet Galbrajt (John Kenneth Galbraith) dokazuje u svome ve} klasi~nom delu Dru{tvo izobiqa (The Affluent Society) da se smawuje interesovawe za dru{tvenu nejednakost kao ekonomski problem. Problem nejednake raspodele dru{tvenog bogatstva prevazilazi se porastom celokupne proizvodwe. Ono {to, me|utim, jo{ ~eka na re{avawe jeste suprotnost privatnog obiqa i oskudice u javnom sektoru. 20


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 21

Smawewe klasne napetosti i odumirawe kapitalisti~ke klasne strukture objavquje i Lipset (S. M. Lipset) u svojoj studiji Politi~ki ~ovek (The Political Man). Paradigmati~ni model novog, relativno besklasnog dru{tva, ve} postoji u Sjediwenim Ameri~kim Dr`avama kao industrijski visoko razvijenoj zemqi. Naravno da je u takvim okolnostima izli{na svaka te`wa ka dubqoj dru{tvenoj promeni. Klasnu borbu zamewuje ograni~eno poga|awe interesnih grupa sa stalnom tendencijom ka izjedna~avawu dohotka. O~igledno da neki stvarnosni procesi demantuju Marksovo o~ekivawe skorog ultimativnog zao{travawa klasnih razlika sa revolucionarnim raspletom. Ono {to je mo`da najbitnije sa stanovi{ta metode takozvanog istorijskog materijalizma i revolucionarne strategije jeste nepovratna ~iwenica da se radni~ka klasa ne {iri i ne raste. Tomas Botomor (T. B. Bottomore) iznosi statisti~ke podatke: „Jedna od najva`nijih promjena u ekonomskom sistemu industrijskih dru{tava jest kretawe rada iz sektora poqoprivrede i ekstraktivne industrije u sektor prerade; a unutar same prera|iva~ke industrije prelaz iz manuelnog rada u slu`beni~ka i stru~na zanimawa. Taj je proces oti{ao najdaqe u SAD, gdje slu`benici i stru~ni radnici ve} ~ine ve}i omjer radne snage nego manuelni radnici, ali to se vrlo brzo odvija i u zapadnoevropskim zemqama. Postan biqe`i da je u Britaniji broj zaposlenih u prera|iva~koj industriji porastao od 1948. do 1962. za 1,1 milijun, ali od toga su 745.000 bili salaried workers, uglavnom slu`beni~ki i tehni~ki personal. Sli~ne se promjene zbivaju i u drugim industrijskim zemqama, a vjerojatno }e ih ubrzati napredak automatizacije.“6 Treba imati u vidu da je Botomor ove redove objavio jo{ 1975. godine i da je u me|uvremenu zaista do{lo do geometrijske progresije upotrebe automatizacije, robotike i informatike u proizvodnom procesu, {to je svakako odredilo 6 Т. Б. Ботомор, Социологија као друштвена критика, Напријед, Загреб, стр. 98.

21


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 22

strukturu zaposlenih. Podatke o zna~ajnom smawivawu u~e{}a manuelnog rada u modernim industrijama iznosi tako|e jedan od „proroka“ informati~ke civilizacije @an-@ak Servan-[reber (Jean-Jacques Servan-Schreiber) u delu Svjetski izazov.7 Za one koji i daqe ostaju iskqu~ivi prodavci sopstvene radne snage, kao i za nezaposlene, nove industrijske sile predvi|aju opse`ne programe socijalne pomo}i i defini{u „egzistencijalni minimum“ na nivoima koji bi u prvoj polovini ovoga veka izgledali neverovatno. Kriti~na revolucionarna masa proletarijata izgleda da ne}e biti dostignuta u modernom industrijskom dru{tvu. Kakav je onda politi~ki presek jednog takvog dru{tva bez klasnog sukoba? Koji su promeweni interesi proletarijata ili onih socijalnih grupa koje su ga nasledile? Kako identifikovati nove dru{tvene elite ako tradicionalna diferencijacija na osnovu posedovawa sredstava za proizvodwu ne mo`e u potpunosti da objasni dru{tvena zbivawa? Ili, da parafraziramo samog Marksa: da li se iz ovog mlina mo`e roditi besklasno dru{tvo? Neki sociolozi smatraju da je do{lo do rastvarawa takozvane gorwe klase. ^itavo industrijsko dru{tvo postaje jedna jedinstvena sredwa klasa sa {irokom saglasno{}u o svim ekonomskim i politi~kim pitawima zajednice. Svaka od dru{tvenih grupa mo`e imati odlu~uju}i uticaj na dono{ewe odluka, makar to bilo na negativan na~in – kori{}ewem prava veta. Drugi, opet, prihvataju postojawe elita ali im oduzimaju klasnu osnovu. Birokratija i administracija potvr|uju se kao novi oblik dominacije. Pogled u istoriju govori nam da birokratija koincidira sa napredovawem racionalnosti dru{tva a, u izvesnom smislu, i sa demokratizacijom. Uslovno se mo`e govoriti o revolucionarnoj ulozi birokratije. Karakteristi~no je stanovi{te Maksa Vebera (Max Weber): 7 Жан-Жак Серван-Шребер, Свјетски изазов, Загреб

22


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 23

„Birokratija ima „racionalan“ karakter: weno pona{awe odre|uju pravila, ciqevi, sredstva, „objektivna“ bezli~nost. Stoga su wen nastanak i {irewe svuda delovali u „revolucionarnom“ smislu. ... kao {to je to obi~no bilo i sa napretkom racionalizma uop{te, na svim podru~jima. Pri tome, birokratija je uni{tavala strukturne oblike vlasti koji nisu imali racionalni karakter u ovom posebnom smislu.“8 Rejmon Aron razlikuje pet elitnih grupa koje sa~iwavaju politi~ku klasu, odnosno otelovquju dru{tvenu mo}: politi~ki vo|e, dr`avni ~inovnici, privredni direktori, vo|e masa i vojni glave{ine.9 Rajt Mils (C. Wright Mills) u Eliti vlasti odbacuje Marksovo shvatawe o ekonomskom ishodi{tu vlasti vladaju}e klase.10 Najzad, eminentni i harizmati~ni predstavnik kriti~ke teorije dru{tva Herbert Markuze smatra da mase stanovni{tva industrijskih dr`ava stoje nasuprot politi~kih i ekonomskih elita, ~ijoj se vlasti pokoravaju zarad komfornog `ivqewa. I Markuze i Alen Turen (Alain Touraine), razo~arani takvom korumpiranom klasom, novu revolucionarnu snagu tra`e u studentskoj omladini. Za razliku od wihove rezignacije, Ser` Male (Serge Mallet) zastupa stanovi{te da je nova sredwa klasa u stvari poseban oblik radni~ke klase kakva danas postoji u najrazvijenijim zemqama. Tradicionalnu borbu proletarijata za preuzimawe vlasni{tva i upravqawe preduze}ima sada predvode tehni~ki i stru~no kvalifikovani radnici koji ni izdaleka nisu materijalno i socijalno ugro`eni poput svojih prethodnika. Male svoj optimizam zasniva i na savezu kvalifikovane radni~ke klase sa studentskom omladinom, koja samu sebe sve vi{e gleda kao potencijalne radnike a ne stru~ne profesionalce iz sredwe klase.11 8 Макс Вебер, Привреда и друштво, књига II, Београд, стр. 95. 9 Raymond Aron, Social Structure and the Rulling Class, British Journal of Sociology, 1950. 10 Рајт Милс, Елита власти, Београд, Култура, 1964. 11 Серж Мале, Нова радничка класа, Београд, 1972.

23


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 24

Profesor Botomor zasniva svoju „radikalnu sociologiju“ na sasvim suprotnoj pretpostavci. Po wemu, relativni polo`aj klasa izmenio se od predratnog razdobqa vrlo malo ili nimalo. Vlasni{tvo, kao ekonomska osnova klasne diferencijacije, ostalo je nepromeweno iako se klase vi{e ne sukobqavaju „naprosto s obzirom na wihovo siroma{tvo ili bogatstvo.“ Botomor podr`ava svoju tvrdwu rezultatima egzaktnih istra`ivawa koja su obavili Polard (Pollard) i Krosli (Crossley): „Nekoliko novijih studija o Britaniji nagove{tava da, iako je tu tokom ~itavog perioda od po~etka veka do danas mo`da izvr{ena neka preraspodela u korist najsiroma{nijih slojeva radni~ke klase, izme|u 1930. i pedesetih godina nije bilo nikakve bitne promene, a izgleda da od 1959. nejednakost ponovo raste. Sli~no, iako se koncentracija bogatstva u rukama 1% stanovni{tva na vrhu smawila od 1911. do 1960. godine, ipak nije bilo va`nije preraspodele. Naime, 75% ukupnog privatnog bogatstva ostalo je u rukama 5% stanovni{tva na vrhu (za razliku od 87% u godinama od 1911-1913), a ovi su vlasnici primali 92% ukupnog dohotka od svoje imovine. Koliko se mo`e videti, ni u ostalim zapadnoevropskim zemqama nije bilo ve}e preraspodele.“12 Prema Botomoru, nije druga~ije ni u oblasti klasne samosvesti. On se i ovde poziva na sociolo{ka ispitivawa imu}nh radnika, koja su sproveli Lokvud (Lockwood) i Goldtorp (Goldthorpe), prema kojima se politi~ka privr`enost ovih radnika nije izmenila i da „razumevawe savremene politike radni~ke klase treba tra`iti, prvenstveno i najvi{e, u strukturi politi~ke odanosti radni~kih grupa, a ne kao {to se mo`da sugeri{e u veli~ini wihovog dohotka ili imovine.“13 12 S. Pollard and D. W. Crossley, The Wealth of Britain i Efficiency, Equality and the Ownership in England, London. 13 J.Goldthorpe, D.Lockwood и други, The Affluent Worker, Cambridge, 1968, str.82.

24


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 25

Botomorovo usvajawe ovog zakqu~ka, kao i sam zakqu~ak, nisu na tragu Marksove kriti~ke metodologije ispitivawa dru{tvenih pojava i vrednovawa sli~nih deklaracija o „klasnoj odanosti“. Za~u|uje da Botomor daje istra`iva~ku prednost politi~koj odanosti, pojmu koji sadr`i ~isto ideolo{ka zna~ewa, za razliku od Arona koji smatra da „~ak ako se relativna nejednakost nije znatnije promenila, op{ti porast blagostawa smawio je provaliju izme|u razli~itih na~ina `ivota. Ako se osnovne potrebe ... zadovoqavaju na pribli`no jednak na~in, kakav je stvarni zna~aj velikog bogatstva ili ogromnih primawa ...?“14 Aronov pristup daleko je bli`i materijalisti~koj metodi koja oblike svesti izvodi iz na~ina `ivota, iako je politi~ki aspekt wegovog zakqu~ka sasvim suprotan teoriji revolucije koju ova metoda vidi kao razre{ewe klasne podele. Politi~ka privr`enost i ideolo{ki sentiment ne mogu biti dovoqna osnova da se zakqu~i opstajawe klasnog sukoba na onom stupwu zao{trenosti i radikalnosti kakav je postojao krajem devetnaestog i po~etkom ovog veka. Ono mo`e biti izraz politi~kih, kulturnih i socijalnih vrednosti i wihove inercije, mo`e da povla~i odgovaraju}u politi~ku, kulturnu i socijalnu strategiju, a da ni najmawe ne dovodi u pitawe temeqni ekonomski establi{ment – ni subjektivno ni objektivno. Programi radni~kih partija ve} odavno nisu radikalni u smislu sociologije sukoba, ve} se uklapaju u postoje}e politi~ke mehanizme osvajawa vlasti demokratskim putem i u ravnopravnoj konkurenciji sa ostalim politi~kim partijama. I pored sve „privr`enosti“ i ideololo{ke retorike politi~ka praksa otkriva nam jednu neborbenu, nerevolucionarnu, u postoje}e dru{tveno-ekonomske odnose dobro integrisanu klasu. Zatvara se front borbe za vlasni{tvo nad sredstvima za proizvodwu a nastupa borba za ostvarewe kvaliteta `ivota, `ivotnog standarda, obrazovawa, dostupnosti 14 Raymond Aron, Social Structure and the Rulling Class, str. 11.

25


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 26

kulture i druga~iju svakodnevnu egzistenciju, koja ne}e biti izlo`ena permanentnoj neizvesnosti i napetosti. Ako se ve} ne mo`e govoriti o radikalnim programima, ciqevima i na~inu borbe radni~kih partija, o~igledni su radikalni zaokreti nekih teoreti~ara iz panteona proleterske avangarde. Andre Gorc (Andre Gorz), marksista sa senzibilitetom za sva goru}a pitawa epohe (glavni radovi su mu: Neokapitalizam i radni~ka strategija, Tegobni socijalizam, Ekologija i sloboda), u najnovijem delu sa karakteristi~nim naslovom Zbogom proletarijatu, raspravqa bi}e radni~ke klase danas i wene istorijske mogu}nosti. Mogu se povu}i dve paralele Gorcovog u~ewa sa kriti~kom teorijom dru{tva. Prva iskazuje zajedni~ko metodolo{ko ishodi{te: oslobodila~ka praksa mora se zasnovati na preispitivawu op{te teorije. Druga je sadr`inske prirode: kao {to je za kriti~ku teoriju ~itav period posle prosvetiteqstva „gra|anska epoha“ u kojoj je mogu}a samo gra|anska misao, tako je za Gorca od prvorazrednog zna~aja da se uvidi da: „proizvodne snage koje je kapitalizam razvio toliko nose wegova obele`ja da se wima ne mo`e upravqati, niti se one mogu upotrebiti u skladu sa socijalisti~kom racionalno{}u.“15 To zna~i da proizvodne snage kapitalizma ne mogu da budu prisvojene od strane proletarijata a da nastave da efektivno funkcioni{u. Kriza marksizma proisti~e upravo iz pogre{nog stanovi{ta o bi}u proletarijata kome je poverena uloga emancipatora ~itavog ~ove~anstva. Sudbonosna slabost inherentna je samoj Marksovoj teoriji koja „nije zasnovana na empirijskom istra`ivawu klasnih antagonizama, niti na borbenom iskustvu proleterske radikalnosti. Nijedno empirijsko zapa`awe i nijedno borbeno iskustvo ne mogu da vode otkri}u istorijske misije proletarijata, misije koja, po Marksu, konstitui{e wegovo klasno bi}e.“16 15 Андре Горц, Збогом пролетаријату, Радничка штампа, Београд, 1982, стр. 20. 16 Исто, стр. 23.

26


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 27

Re~ju, trebawe ima prevagu nad ~iwenicama, {to za sobom povla~i elitizam i avangardizam a umawuje zna~aj klase kao takve. Na taj na~in ona postaje samo instrument za ostvarivawe misije a ne subjekt ~iji je misija su{tinski element. Da ne otvaramo ovde pitawe o posledicama koje takav avangardizam donosi u praksi, o opravdavawu vladavine terora i milionskim `rtvama od kojih je najve}i broj upravo iz redova radnika, o komunisti~kim logorima koji svakako nisu emancipovali nego satirali svako qudsko bi}e koje su tu dopremili komiteti proleterske avangarde, nadahnuti doktrinom trebawa. Ovakvo shvatawe klase ne kritikuje samo Andre Gorc. Botomor osporava slu`benim marksistima, ali isto tako i jednom \er|u Luka~u, bilo kakav zna~ajniji doprinos razumevawu dru{tvenih klasa u dvadesetom veku. Karl Kor{ (Karl Korsch) je jo{ 1931. godine pripisivao onda{wem marksizmu razdvajawe teorije i prakse „koje mu je od po~etka uro|eno“, jer teorija nije od po~etka „op{ti izraz postoje}ih klasnih borbi.“17 On je uo~io da se ve} 1850. godine promenila geografska, tehni~ka i organizaciona baza kapitalizma koji ulazi u novi istorijski ciklus svoga razvitka. U tim okolnostima proletarijatu je bilo „nemogu}e neposredno vezivawe za revolucionarni vid prvobitne Marksove teorije, nastao u uslovima protekle epohe.“18 Kor{ ni u jednome od savremenih marksisti~kih pravaca nije video dovoqan teorijski izraz revolucionarne klasne borbe, iako potreba za izmenom polo`aja radni~ke klase postoji. Svakako da opstanak kapitalizma ne zavisi iskqu~ivo od ne/spremnosti proletarijata da se suo~i sa svojim istorijskim pozivom. Gorc ne zanemaruje mo} samog kapitalizma da zagospodari ne-re{ewem problema kroz stalnu funkcionalnu adaptaciju. Politehni~ki radnik, od koga Marks o~ekuje 17 Карл Корш, Материјалистичко схватање историје и други списи, БИГЗ, Београд, 1975, стр. 136. 18 Исто, стр. 137.

27


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 28

kqu~nu ulogu u ostvarivawu „istorijske misije proletarijata“, u stvari odgovara modelu i zahtevima kapitalizma. Suprotno Marksovom o~ekivawu, automatizacija i informatizacija smawuju mo} radnika nad proizvodwom. Radnik je sve mawe subjekt u samom proizvodnom procesu, a to se srazmerno odra`ava na umawewe wegove ukupne dru{tvene mo}i. Gorcova „kriti~ka fenomenologija proleterskog otu|ewa“ otkriva apsurdnost polo`aja proletera bez obzira na dru{tveno-ekonomski sistem, dakle, i tamo gde je pobedila proleterska revolucija i gde je, barem nominalno, radni~ka klasa na vlasti. Ugwetavawe je, veli on, svojstveno samoj prirodi fabri~kog rada. Radnici mogu da preuzmu sredstva za proizvodwu a da u osnovi ne promene ni prirodu tog proizvoda, niti prirodu onoga {to im se prikazuje kao wihov rad. Za Gorca je „klasa kao jedinstvo“ imaginarni subjekt transcendentan svakom stvarnom, pojedina~nom proleteru: „Vlast proletarijata je simetri~na suprotnost vlasti kapitala. Tome se ne treba ~uditi. Marks je sasvim dobro pokazao kako je bur`uj otu|en „svojim“ kapitalom, da je bur`uj funkcioner, name{tenik kapitala. E, pa dobro: proleter }e tako isto biti otu|en proletarijatom koji }e „kolektivno prisvojiti“ isti onaj kapital o kojem govorimo.“19 Tako ideologija tradicionalnog radni~kog pokreta dovr{ava ono {to je zapo~eo kapital: „uni{tavawe sposobnosti proletera da se bude samostalan.“ 20 Ovakav zakqu~ak Andre Gorca otvara veoma va`an ali, na`alost, teorijski nedovoqno obra|en problem dru{tvene mo}i u zemqama takozvanog realnog socijalizma. Relevantna istra`ivawa morala bi da budu sprovedena iskqu~ivo u ovim dru{tvima, ali upravo u wima ne postoji kriti~ka nauka i ne postoji mogu}nost empirijske provere ideolo{kih postula19 Андре Горц, Збогом пролетаријату, Радничка штампа, Београд, 1982, стр. 42. 20 Исто, стр. 42.

28


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 29

ta. Dogma se uspe{no odr`ava samo ako se ne podvrgava iskustvenoj verifikaciji. Ne treba izgubiti iz vida jo{ jedan proces koji demantuje Marksove anticipacije. Nasuprot sloganu sa proleterskih zastava koji poziva na internacionalno ujediwewe, moderna radni~ka klasa u industrijski razvijenim zemqama sve vi{e postaje ne samo nacionalna ve} i nacionalisti~ka. Velike, ~esto transkontinentalne migracije „prezrenih na svetu“ uznemiravaju socijalni spokoj onih koji jo{ samo iz „privr`enosti“ glasaju za radni~ke partije Francuske, SR Nema~ke, Engleske... Indikativan je najsve`iji podatak da je u predizbornoj kampawi za predsednika republike u Francuskoj 1988. godine desni~arski, ultrakonzervativni i ~ak ksenofobi~ni kandidat @an-Mari Le Pen (Jean-Marrie Le Penn) pridobio poverewe velikog broja glasa~a iz redova radnika koji su se tradicionalno opredeqivali za Komunisti~ku partiju Francuske. Od ~etrnaest procenata ukupnih glasova francuskih bira~a koje je osvojio ovaj kandidat, tri procenta otpada na pomenute renegate. No, bez obzira i uprkos nekim o~ekivawima, ne mo`e biti govora o nekakvoj konvergenciji interesa nacionalne radni~ke klase i nacionalne bur`oazije. Nasuprot uposebqenosti prve, mo`e se govoriti o potpunoj anacionalizaciji i globalizaciji druge. Kapital fermentira internacionalizaciju tamo gde je ustuknula ideologija. Planetarno jedinstvo ~ove~anstva sad se realno izgra|uje na istovetnim obrascima `ivota, univerzalnim civilizacijskim vrednostima i simbolima prosperiteta. Sa stanovi{ta ostvarivawa qudske su{tine i kreirawa socijalnog i politi~kog ambijenta koji joj je upodobqen, podjednako su jalovi i opasni utopizam, koga se dr`e marksisti, i pozitivizam koji je ne samo konformizam nego i saveznik totalitarnih doktrina i re`ima u nastojawu da se odr`e na vlasti. Sablasni lik utopijskog pojavquje se iz groba devetnaestog veka, kada onda{we ideje atrofirani intelektualci sa 29


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 30

dana{we levice poku{avaju da primene na dvadeseti vek i na su{tinski promewene ukupne okolnosti. Na drugoj strani, pozitivizam se i ne bavi transcendentalnim zahtevima uma, ponajmawe slobodom i nadprakti~nim vrednostima. Za wega je postoje}i poredak stvari po~etak i kraj svakog intelektualnog interesa. Normativizam, kao no` kritike shematizovanog dru{tva i kao eti~ka pretpostavka wegove izmene, predstavqa se kao reakcionarno zanesewa{tvo. Paradoksalno je da su u dru{tvima takozvanog realnog socijalizma upravo pozitivisti~ki pristup i hvalisawe postignutim rezultatima komunisti~ke birokratije zauzeli mesto koje je, prema slovu doktrine, trebalo da pripada normativizmu i permanentnoj kritici dru{tvene stvarnosti. Da podsetimo: Marksova metoda utemeqena je na materijalisti~koj ontologiji i dijalektici. Kriza marksizma po~iwe onda kada se prevideo novum u sferi ~iwenica, a trebawe po~elo da izvodi iz dru{tvene teorije zasnovane na okolnostima iz prethodnog stole}a. Tu vi{e nema ni materijalizma ni dijalektike. Ako, dakle, vi{e ne mo`emo da u proletarijatu i politi~kim formama wegovog organizovawa prepoznamo ni trag od subjekta istorijskih promena, posebno ne onako kako su to o~ekivali „klasici marksizma“ i wihovi bezbrojni epigoni u na{em vremenu, iz koga pravca treba o~ekivati energiju nove epohe? Pre svega, treba izvr{iti ponovnu identifikaciju onih dru{tvenih grupa ili snaga koje su najvi{e zainteresovane i istovremeno sposobne da preduzmu formulisawe i ostvarivawe definicija novog sveta. Maks Horkhajmer je, na primer, predlo`io da se, umesto klase, ~ove~anstvo konstitui{e kao subjekt, na umnim principima. U socijalisti~kim zemqama, u kojima je ogromno razo~arewe upravo radni~ke klase koja niti je uspostavila o~ekivanu/obe}avanu vlast nad sredstvima za proizvodwu niti je do`ivela ukidawe razli~itih oblika otu|ewa, ve} se javqaju sna`ni i organizovani otpori 30


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 31

koji inspiraciju i podr{ku nalaze u tradicionalnim dru{tvenim snagama. Takav je slu~aj sa poqskim sindikalnim pokretom kome je glavno upori{te rimokatoli~ka crkva. Umesto centralizovane mo}i odlu~ivawa i vr{ewa vlasti u bloku socijalisti~kih zemaqa sve su o~iglednije centrifugalne sile koje nije lako obuzdati. Decenijama delegitimizovana nacionalna ose}awa, vrednosti i autoidentifikacija tra`e pravo gra|anstva. Nije bezna~ajan ni autoritet i rastu}i broj hrabrih i slobodoumnih intelektualaca, takozvanih disidenata, u koje dru{tvene mase upiru pogled nade. Na Zapadu i na Istoku kriti~ka kultura vi{e nije uokvirena ideolo{kim obrascima i br`e od ideologije ponire u novu civilizacijsku realnost. Karakteristi~ni su sub/kulturni pokreti me|u mladim qudima, koji se pro`imaju sa studentima i akademskom elitom i podsti~u pomerawa u socijalnoj `abokre~ini. Nije mali broj svetskih intelektualnih zvezda koje su ovakvim pokretima prilo`ile svoj autoritet i svoju energiju. Sve ove razli~itosti, koje izviru iz vrlo posebnih iskustava dru{tvenih zajednica {irom sveta, tra`e prostor za svoje samoostvarewe. Jedini na~in da novi istorijski i „dijalekti~ki“ rasplet ne proizvede eksploziju protivre~nosti jeste demokratija. U woj je kqu~ koji mo`e da uravnote`i interese kapitala i radni~ke klase, tradicionalne i moderne vrednosti, versko i sekularno, nacionalno i kosmopolitsko, posebno i univerzalno. U budu}nosti koja je neposredno pred nama ne}e biti pobednika na samo jednoj strani. Tiranoidna utopija jednoobraznog sveta odbrojava svoje posledwe dane.

31


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 32

УОЗБИЉЕЊЕ

Држава, бр. 1, децембар 1990.

a bezbedne udaqenosti danas je lako posmatrati komunizam kao Moloha ili apokalipti~kog monstrouma dvadesetog veka. Kako god bilo, komunizam krkqa svoj posledwi dah. Iako je kao ma{inerija zla tehnolo{ki bio neuporediv, kao teorijski sistem arogantan u umi{qenoj racionalnosti i sasvim uveren da }e potrajati u ve~nost, on danas umire iz jednostavnog razloga koji bi wemu samom bio neo~ekivan: ne uklapa se ni u jednu qudsku ili prirodnu svrhu. Sa olak{awem bismo rekli „bilo, ne povratilo se“ da ga put u pakao ne vodi preko Srbije i da ga wegovi ovda{wi sledbenici najbolnije ne oplakuju. Istoriji je gotovo u{lo u naviku da nas stavqa pred velike izazove i suprotstavqa nesrazmerno ve}im silama. Spoqnome neprijatequ umeli smo da se dostojno odupremo. Ovaj put, me|utim, obra~unavamo se sami sa sobom. Verujemo da je to najve}e i posledwe isku{ewe. Sigurni u pobedu, spremni smo da ve} sada gledamo preko horizonta, u novo vreme koje }e biti nagrada na{oj istrajnosti.

S

32


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 33

Sa kakvom namerom pozivamo duhovno slobodne i odgovorne qude da se okupe oko lista Dr`ava? Natezawe dru{tvenih ~iwenica, pre svega u oblasti prava, ekonomije, duhovnosti i morala, prema nebuloznoj matrici marksizma nagomilalo se do besmisla. To se podjednako dogodilo u `ivotnoj stvarnosti socijalisti~kih zemaqa kao i u dru{tvenoj teoriji koja pretenduje da tuma~i smisao svega postoje}eg. Granica izdr`qivosti je prekora~ena i model je po~eo da puca. Iznenadnu politi~ku emancipaciju koja je otpo~ela, dakle, nisu pokrenuli nekakvi najzad dobronamerni komunisti~ki lideri tre}e generacije, kako se to privi|a partijskim zanesewacima, nego je ona u svakome milimetru iznu|ena narodnim gnevom. U takvim okolnostima vitalni refleks dugo potiskivanog gra|anina jeste okupqawe radi zadobijawa i osiguravawa osnovnih politi~kih i gra|anskih sloboda. Srpsku politi~ku scenu dodatno optrere}uje kosovsko-metohijski problem i ugro`enost suvereniteta, teritorijalne celokupnosti i golog opstanka u nacionalnoj postojbini. Zato se mo`e re}i da su zahtevi postoje}e opozicije minimalni. Svakom wenom stavu ili akciji u osnovi le`i iskqu~ivo `eqa da se sru{i komunizam. Na primer, borba za slobodu {tampe u ovome trenutku vi{e je usmerena na ru{ewe re`imskog monopola nad informacijama nego {to je izraz potrebe da se nove ideje i sadr`aji predstave javnosti. Zalagawe za strana~ki pluralizam nema toliko u vidu i kao primarni ciq sistemske prednosti demokratskog dru{tva, kao {to su na primer efikasnost, ravnote`a razli~itih interesa, stabilnost dru{tva i td., koliko da zbaci totalitarnu vlast, wene begove i udvorice, uhode i xelate. Antikomunizam je reakcija odbacivawa stranog tela. Psiholo{ki, on se konstitui{e kao gnev prema postoje}em sistemu. Objektivno, konstitui{e se kao metoda zapo~iwawa novog sistema. Sve opozicione politi~ke stranke ugradile su antikomunizam u svoj program i strategiju delovawa kao prvi i kao vo33


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 34

de}i princip. Strana~ki programi su konvergentni, ako ne i sasvim isti, jer stranke nisu bitno odmakle od antikomunizma i golog osporavawa postoje}eg. Ve}ina zahteva opozicije formulisana je negativno, kao poni{tavawe datih ~iwenica i odnosa: de-nacionalizacija, de-politizacija, re-privatizacija, de-regulacija... Kako je u samome bi}u politike da ne mo`e opstati na golom osporavawau, ideje srpske opozicije uskoro }e morati da se zasnuju na graditeqski na~in. Koliko je va`no {ta se ne}e, barem isto toliko je va`no {ta se ho}e. Sa jedne strane, nove dru{tvene okolnosti, kao {to su pritisak za liberalizaciju politike, tr`i{ta i kulture, dovode do stvarawa grupnih interesa i potreba za wihovim politi~kim iskazivawem. S druge strane stoji ~iwenica da je srpska dru{tvena svest osaka}ena, da nam tek predstoji sricawe demokratskog bukvara i da nemamo izgra|enu sto`ernu nacionalnu misao koja bi razli~ite interese harmoni~no objedinila. Da li se ona mo`e stvoriti napre~ac? U trenutku kada se ispetqavamo iz zagrqaja totalitarne hobotnice, kada smo nacionalno i teritorijalno razdrobqeni, okru`eni op{tom pretwom, kada je ponovo osnovno pitawe kako ne umreti, ne mo`e se sastavqati celoviti nacionalni program. Temeqne dru{tvene kategorije ili premise jednog nacionalnog programa na kojima treba zasnovati novu epohu nacionalnog `ivota ne dremaju u idealitetu ~ekaju}i da ih neko pronicqiv otkrije. Wihovo bi}e je istori~no – one se stvaraju u toku. One nisu tek jedna podvu~ena linija ve} mukotrpni hod kolektivnog samoosve{}ivawa. Upravo je poraz marksizma u tome {to postulira idealne dru{tvene odnose, u ime ~ega se onda terori{e i unaka`ava dru{tvena stvarnost. Da li }emo da se jednome apriorizmu suprotstavimo drugim apriorizmom? Da li su nam potrebne literarne fikcije da se poigravamo i da laskamo svome rodoqubqu i svojoj pameti, kada je nasu{ni zahtev restauracija ozbiqnosti?

34


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 35

Uozbiqewe je prva pretpostavka svakog nacionalnog poduhvata. Druga pretpostavka je unapre|ewe svesti u svim oblastima dru{tvenog `ivota. U politici se povodimo za harizmom strana~kih vo|a umesto za racionalnim argumentima. Nemamo kulturu politi~kog dijaloga (predsednik dr`ave naziva rivale ludacima). Delimo se do bratoubila{tva. Ekonomski diletantizam odnosi najve}i danak. Kriza kulture ne ogleda se samo u estradnome ki~u, novim obi~ajima i ceremonijama, izrugivawu sa jezikom, ve} pre svega u neshvatawu duhovnosti kao izvora smisla ~ovekovog postojawa i u nerazumevawu strategijskog zna~aja kulturne identifikacije nacije i wenog autenti~nog predstavqawa u svetu. List Dr`ava nastoja}e da se obznane i otvore one dru{tvene teme koje mogu doprineti unapre|ewu politi~ke, kulturne i ekonomske svesti na{eg naroda. Jedna velika tema otvara se ve} na samome po~etku. Treba dopreti do ~vrstih temeqa nekada ugledne ku}e jer nismo narod bez istorije niti smo nastali u politi~koj retorti HH veka. Ni dva kamena nove ku}e ne}emo vaqano slo`iti ako ponovo ne spoznamo potisnute, zanemarene, zaboravqene i zabrawivane vrednosti srpske gra|anske kulture koja je, koliko za na{ih dedova i o~eva, bila zrela i ravnopravna sa razvijenim evropskim dru{tvima. Novi smer srpske budu}nosti ne smemo da zakqu~avamo nikakvom nametnutom {ifrom. Naprotiv, ho}emo da saznavawem i uva`avawem wegovog imanentnog koda u~inimo taj put prohodnim i lakim za qude. ^ove~anstvo je taj k贸d shvatilo i dalo mu ime sloboda.

35


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 36

СТАЛОЖЕНИ УМ

Држава, бр. 2, јануар 1991.

ije svakodnevna prilika da na{i poduhvati budu neposredno provereni, podr`ani ili opovrgnuti. Kada je u pitawu politi~ka svrhovitost, kao najkompleksniji i najneizvesniji poduhvat jednog dru{tva, mogu da pro|u decenije da bi se pokazao wegov smisao, wegova ispravnost ili zabluda. ^itava pokolewa `rtvovana su u eksperimentima abortivnih politi~kih doktrina. Po{to je i na{ narod do`iveo takvu sudbinu, danas vi{e nemamo pravo da duvamo u jedra nekog novog politi~kog idealizma i da se izla`emo novim eksperimentima. Protekli izbori pokazali su koliko Srbiji nije dovoqan samo „rat za glasa~e“, bez politi~kih principa i bez odgovornosti koji bi uobli~ili politi~ko javno mnewe da kvalifikovano usmerava na{ dr`avni brod prema boqoj budu}nosti. O izborima, koji podjednako manifestuju kakvo je stawe dru{tva u pogledu politi~ke racionalnosti kao i koji su to flagrantni masovni interesi, mo`e se govoriti na dva na~ina. Prvi na~in je nadprakti~an i otkriva da je na{ narod zbog svoje sudbine, koju odre|uju

N

36


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 37

istorijske okolnosti i `ivot na ovim prostorima, jo{ uvek utopqen u lepqivo tkivo postoje}eg i da se ne mo`e iskobeqati sa onom lako}om sa kojom su to u~inili neki drugi narodi sa komunisti~kog globusa. To su, dodu{e, narodi ~ije ime nije zabele`eno u hronikama epskog heroizma i velikih podviga. Da li je to jo{ jedan paradoks Srbije, da u osvajawu slobode kasni za onima koji za slobodu nikada nisu bili spremni da podnesu `rtvu, ili u tome postoji neki dubqi razlog? ^ini se da je ovo drugo bli`e istini jer ne mogu Srbi, kojima je Golgota jedina sigurna zemqi{na tapija, odjedanput da postanu probita~ni i pragmati~ni upravqa~i dru{tvenim okolnostima. Kako tek tako da poveruju da jo{-ne-bi}e, jedna maglovita vizija druga~ijeg dru{tva, donosi razre{ewe kad posle {ezdeset ili {est stotina godina masakrirawa i daqe drhte strepwu opstanka? Srbi jo{ ne znaju pouzdano da li su podanici realnog ali okrutnog carstva koje im je pod nogama, ili onog ~asnog ali nestvarnog koje im je nad glavama i koje je naj~e{}e bilo jedino mesto na kome su mogli da ostanu dosledni sebi, pa su ga zato naj~e{}e i birali. Ko ima pravo da im se ruga?! Sigurno ne oni koji su u trule`i odricawa od sebe i poniznosti proveli svoju istoriju. Drugi na~in posmatrawa izbora pripada na{em dnevnom kalendaru. Na`alost, neotkloqiva je ~iwenica da zna~ajan deo stanovni{tva Srbije sve svoje duhovne i materijalne potrebe zaista vidi zadovoqenim u socijalizmu i neposrednom post-socijalizmu. Ti qudi ne uvi|aju prednosti demokratije ili im one nisu potrebne. Oni zato ne mogu da budu nosioci politi~kih promena. Demokratija po~iva na rastere}enoj i prosve}enoj gra|anskoj svesti na koju se u ovome momentu nije moglo ra~unati ni u jednoj od dve ravni o kojima smo govorili. Niti je na{ narod rastere}en od brige za opstanak pod najnovijim i brojnim pretwama, niti je wegov ve}i deo uspeo da pod komunisti~kom tiranijom o~uva mo} svestranog prosu|ivawa. Sledstveno, bez unapre|ewa politi~ke svesti Srbi ne mogu isplivati ni na jednu obalu. 37


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 38

Kako smirivawem izborne groznice posustaje govor izbornih cifara i svakojakih komentara (od rezervisanog slavqa nesamouverenog pobednika do prebacivawa krivice malodu{nih gubitnika na nedu`ne glasa~e), za politi~ku sociologiju pomaqaju se nova i su{tinska pitawa. Prvo pitawe je da li je postoje}a opozicija, oli~ena u registrovanim politi~kim strankama, zaista jedina srpska opoziciona snaga. Odnosno, da li postoji segment srpskog dru{tva koji principijelno protivre~i marksizmu u svim wegovim varijantama (izvornim ili modifikovanim, klasi~nim ili noveliranim), a koji se jo{ nije konstituisao i formalno organizovao i ne}e ni posredno biti predstavqen u novoj Skup{tini? Od uva`avawa ovog pitawa zavisi ne samo celovitost analize politi~kih snaga u Srbiji ve} isto tako ta~nost tuma~ewa izbornog ishoda. ^iwenica je, bar {to se opozicije ti~e, da je bilo malo ubedqivih razloga da se donesu kategori~ke odluke za koga }e se glasati. Glasalo se za ono {to je bilo pri ruci. Jer, kad bi neki iskusni istra`iva~ i poznavalac psiholo{kih tipova prou~avao lidere opozicije koja je u{la u srpski parlament, kod ve}ine bi na{ao jednovrsnu karakternu strukturu, kao {to im je jednovrsna komunisti~ka biografija. Imali bismo i mi sa ~ime da dopunimo Zarobqeni um ^eslava Milo{a. Ostaje nada da nisu svi Srbi takvi. Kada stalo`eni um istinskih demokrata oceni da je sazrelo vreme ozbiqnih argumenata, onda }e na velika vrata i jenom za svagda novo doba sti}i u Srbiju. Uvereni smo da }e dotle najve}i deo ovog naroda sa po{tovawa dostojnom istorijom, bez obzira kome je u decembru poklonio poverewe, otkriti da u wegovom politi~kom bi}u obitava duh te iste ozbiqnosti i da je sve drugo privid. U ovome ~asu, povodom srpskih izbora, primerena je i relaksiraju}a maksima: ko zna za{to je to dobro? Dobro je mo`da zato {to smo na vreme otkrili pogre{ne qude i naopake metode, kako nam se ne bi ponovo dogodile dugoro~ne stran38


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 39

putice. Tako|e, svakako je dobro da se barem razlabavio autoritarni re`im, ma ko da sedi u opozicionim klupama u Skup{tini. Kako izgleda daqi tok de{avawa? Demokratija, kao ni pravda, kao ni istina, ne poznaje sredwe re{ewe. Ili je ima ili je nema. To se osvedo~ilo i u zadwih godinu i po dana kada je vlast morala da ustukne korak za korakom, sve daqe od apsolutnog politi~kog monopola. Demokratski gra|ani }e i izvan parlamenta znati da iskoriste od{krinutu kapiju demokratije i protivnika tuku u ambijentu koji je wima prirodan a protivniku iznu|en, sve do zasnivawa potpuno slobodnog dru{tva. Oni koji su sa~uvali nerve i hladnu glavu, koji nisu naru`ili svoj narod, oni ~ije je strpqewe ekvivalent wihove politi~ke zrelosti i koji su, da tako ka`emo, gospodski izdr`ali izborni tajfun, oni plove prema sigurnim morima. Neka im list Dr`ava bude jedna prijateqska luka.

39


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 40

PAX AMERICANA

Држава, бр. 4, март 1991.

edanaest vekova navr{ilo se od kako je patrijarh Fotije, vizantijski duhovnik i dr`avnik podjednako zna~ajnog formata, sastavio zbornik zakona poznat pod nazivom Epanagoga. Prema ovome zborniku, funkcija cara nije samo u tome da „svojim vrlinama odr`i i sa~uva postoje}a dobra, da povrati, svojom delotvornom budno{}u, izgubqena dobra“, ve} i da „stekne svojom revno{}u, svojom marqivo{}u i svojim pravednim pobedama, nedostaju}a dobra.“ Dakle, na nekom stupwu rodoqubivog nadahnu}a susre}u se, kao u Voltinom luku, nedostaju}a dobra i pravedni rat. Da li u {arenolikim iskustvima ~ove~anstva postoji moralni codex u kome ova dva pojma stoje jedan pored drugog? Naravno da ne postoji. Ali zato postoji jasna politi~ka ra~unica koja ih objediwuje pod pretpostavkom jednog vi{eg ciqa ili vrednosti. Za patrijarha Fotija i wegove savremenike ta vi{a vrednost bila je Pax Byzantina. Budu}i da pripadamo narodu koji je na svojoj ko`i osetio „pravdu“ poretka sa planetarnim pretenzijama i crvenim zastavama, posebno smo

J

40


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 41

osetqivi za sve sli~ne projekte. Nedavno smo o novom me|unarodnom poretku slu{ali iz perspektive Xorxa Bu{a, pobednika u „Zalivskom ratu“. Struktura wegove zamisli mo`da nije do kraja jasno predstavqena, ali zato je sasvim izvesno ko }e da izgra|uje taj poredak. To je uvek onaj koji ga prvi pomene. Koliko smo uspeli da proniknemo kroz {ture re~enice, re~ je o sistemu svetske bezbednosti kojim se, za sada, neutralizuje opasnost od malih agresora. Zalivski rat je potvrdio delotvornost ovakvog sistema, ali je otvorio neka nova pitawa i nagovestio razlike me|u saveznicima. Sr` problema sastoji se u dilemi: da li se zaista radi o sistemu bezbednosti koja je ravnopravno raspodeqena, kojom se {titi svako od svakog, ili je re~ o sistemu apologetskih stavova i posebnih procedura kojima se daju ovla{}ewa za vojnu intervenciju onoj sili koja je fakti~ki najve}a. Prvi simptomi novog me|unarodnog poretka, ali i prvi nesporazumi, pojavquju se tamo gde se stvar i za~ela – na Bliskom istoku. Kqu~nu ulogu u stvarawu regionalnog sistema bezbednosti, po mi{qewu Britanaca, treba da imaju Sjediwene Ameri~ke Dr`ave kao jedina efektivna super-sila. Francusku, me|utim, prema pisawu Monda zabriwava upravo Pax Americana, u okviru koga }e vojne snage koje su sada anga`ovane u Zalivu dobrim delom tamo i ostati. Doma}ini }e im najverovatnije biti Turska i Saudijska Arabija. Filip Segen iz RPR upozorava da zalivski problem „klizi od me|unarodnog poretka koji garantuju Ujediwene nacije ka poretku koji garantuju Sjediwene Ameri~ke Dr`ave“. Svakako da mir regulisan novim me|unarodnim poretkom, koji garantuje jedina preostala i stvarna super-sila, postaje mir u jednoj interpretaciji! Najve}a sila je arbitar. Ona uspostavqa kriterijume politi~kog pona{awa svih naroda sveta. Taj kriterijum po prirodi stvari mora biti subjektivan. Najzad, u konfuziji na{eg doba, ta{ko da i sam Gospod mo`e da uspostavi pouzdano i pravi~no merilo pa je prostor za nametawe voqe ja~ega potpuno otvoren. 41


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 42

Interesantno je da politi~ka istorija Sjediwenih Ameri~kih Dr`ava ne poznaje ideje i programe usmerene na celovito i finalno re{ewe dru{tvenih problema, a pogotovu ne poznaje izvo|ewe dru{tvene prakse iz teorijskog a priori. Dru{tveni spontanitet, bulo da je re~ o kulturi, nauci, ekonomiji ili `ivotnoj svakodnevici, svetiwa je i mo}ni generator napretka Novog sveta. Amerika danas prvi put pose`e za idejom poretka. Nacija koja, sre}om, nema iskustvo apsolutizma u sopstvenoj istoriji, htela bi da ga izvodi na planetarnoj ravni. Da li je to dobra vest za Srbe? Za demokratsko gra|anstvo Srbije koje je pre`ivelo uspostavqawe diktature proletarijata Amerika je uvek zna~ila uto~i{te izgnanika i utehu da je Bog negde sa~uvao komad zemqe za slobodne qude. Srbi su po svome nacionalnom bi}u saveznici slobodoumnih i demokratskih naroda. U sva svoja savezni{tva kroz burnu povest ulazili su bez sebi~nosti, u odbranu ~oveka, a po pravilu na svoju {tetu i stradawe. Mi se novog poretka ne pla{imo, ali ostaje praznina u srcu kada stari prijateq paktira sa snagama koje su nam oboma uvek bile suprotstavqene. Simpatije tih snaga prema dana{woj Americi zasnivaju se na pukom interesu i impresioniranosti wenom ekonomskom i vojnom snagom. Pravo pitawe za ameri~ke stratege je: kome su potrebni takvi saveznici? Politi~ka mo} Sjediwenih Ameri~kih Dr`ava oduvek je izvirala iz wihove politi~ke uzornosti. Nije mali broj tomova napisan upravo u slavu ameri~kog dru{tvenog i politi~kog modela, a me|u autorima su i najzna~ajniji politi~ki pisci. Da pomenemo samo eseje poput De Tokvilovog O demokratiji u Americi i pomalo upozoravaju}i ali pravi bestseler sa primerenim naslovom Ameri~ki izazov, na{eg savremenika Servan-[rebera. Na~elo suverenosti naroda Amerika je ostvarila pre gotovo dva veka. Ameri~ki federalizam predstavqa primer ure|ivawa unutra{wih odnosa u slo`enoj dr`avi. Deklaracija o qudskim pravima temeqni je dokument moderne civilizaci42


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 43

je. Uskra}ivawem ovih vrednosti me|unarodnoj zajednici, nametawem jednostranog novog poretka koji se zasniva na vojnoj nadmo}i, upropa{}uje se jedno ~asno nasle|e i jedan istinski autoritet. Nije li to preskupa cena za par miliona buri}a nafte? Najzad, sve ima svoj vek, a najkra}i je vek arogantne sile. Nekim Amerikancima to je potpuno jasno. U govoru pred Komitetom za spoqne odnose u ameri~kom Senatu, Xejms Bejker je upozorio: „Te{ka vremena su pred nama. Zbog toga treba da posleratnim problemima pri|emo sa du`nim ose}awem skromnosti.“ Osim Fotijevih Epanagoga u politi~koj filozofiji Vizantije postoji jo{ jedan zna~ajni spis. To je Ekloga, zbornik zakona koji je objavio car Lav Tre}i. „Od svih blaga“, ka`e pisac, „ja sam izabrao pravdu“. Pravda je u slu`bi onih koji su najslabiji u ekonomskom i u dru{tvenom smislu. Pravda je program koji nikada ne mo`e biti istro{en i zato ga se la}aju ne samo dobri ve} i mudri vladaoci. Pravednu Ameriku `elimo, a mir i poredak neka budu Bo`iji.

43


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 44

ТРЕЋИ УЗЛЕТ

Држава, бр. 6, јун 1991.

ao je poredak sveta koji je po~ivao na ravnote`i sile. Nema vi{e o{trih i jednostavnih razgrani~ewa na Istok i Zapad, na demokratiju i despotiju, na utopiju i pragmatizam. Za razumevawe takvog sveta bila je dovoqna generalska dvovalentna pamet: ili jesi saveznik, ili nisi saveznik. Me|unarodna zajednica je, mawe ili vi{e, bila upro{}ena: jedan svet pod dva nuklearna ki{obrana. Politika je bila gotovo jednoli~ni zanat: propaganda politi~kih prava suprotstavqala se propagandi socijalnih prava. Istok je ~ekao da se Zapad raspadne zato {to nema socijalne pravde, a Zapad je (do)~ekao da se Istok uru{i sam od sebe jer nije bilo osnovnih politi~kih sloboda i jo{ pone~eg drugog. Vreme je danas „smutno“. Logika sveta postala je polivalentna, a istorija je ponovo „prodisala“. Ni prosve}enost ni istorijski materijalizam nisu stigli da se definitivno obra~unaju sa „predistorijskim“ motivima iz kojih su nastale i odr`avaju se nacije i religije. Politi~ki delatnik ponovo mora da ra~una sa tamnim podsve-

P

44


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 45

snim kolektiviteta u kome deluje i kolektiviteta naspram koga deluje, jer iz tih dubina obnavqaju se stari planovi i stara savezni{tva, ali isto tako oblikuju novi interesi i stvaraju nove politi~ke realnosti. Umesto krutih obrisa sile pomaqa se iznena|uju}a i nepredvidqiva energija `ivota, kao podzemna voda. Me|utim, jedina preostala supersila htela bi da, ne obaziru}i se na o~iglednu transformaciju sveta, iz svojih dugogodi{wih investicija izvu~e trajnu prednost i ravnote`u sile pretvori u dominaciju sile. Zbog toga je pro{log meseca me|unarodno arbitrirawe bilo upereno protiv Srbije. Jugoslavija je prese~ena na miqenike i one koji to nisu. Ispalo je najedanput da je problem u srpskim centralisti~kim (~itaj: komunisti~kim) vlastima! Kada su te iste vlasti pre pet meseci na neregularnim izborima izradile sebi mandat da jo{ ~etiri godine unaza|uju Srbiju, nije bilo primedbe sa ameri~ke strane. Princip je u oba slu~aja isti: dobro je ono {to je za Srbiju lo{e. Od 1941. do 1945. godine anglo-amerikanci su manipulisali Jugoslovenskom vojskom u otaxbini, da bi je besramno napustili kada je rat zavr{en. Preko ~etrdeset godina podr`avali su i pomagali komuniste u Srbiji, Srbe danas cini~no progla{avaju nesposobnim za demokratiju, ka`wavaju ih (za sada) ekonomskim sankcijama i podsti~u na{e neprincipijelne suparnike onako kako je [ekspirov Samson podsticao Gregorija: „Go ma~ mi je u desnici; zametni kavgu, a ja }u ti za{tititi le|a.“ Srbi, na`alost, danas nisu jedinstveni u odbijawu ultimatuma. Izvesni opozicioni prvaci marksisti~kog genealo{kog stabla nikada ne}e usvojiti na~elo da je interes na{eg naroda iznad posebnih politi~kih interesa i li~nih karijera. Egoizam je wihov politi~ki sistem. Srbi moraju da se izbore za sopstvenu ~ast i dobrobit tako {to }e da najure komunizam jednom za svagda i u svim wegovim agregatnim stawima. Srbi ne smeju da da pristanu na 45


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 46

politi~ku transvestiju Titovih omladinaca, bankara i novinara. Ali ne zato {to ih na to prisiqavaju velike vojne i ekonomske sile ili trenutne okolnosti! Izgradi}emo demokratsko dru{tvo zato {to je to element u kome se jedino ostvaruju na{e nacionalno bi}e i sloboda, i samo u tome elementu mo`emo da nastavimo put uzdizawa koji je u ovome veku dva puta surovo prese~en. Tehnologija tre}eg uzleta Srbije zahteva da se prvo utvrde uzroci posrtawa, a zatim jasno postave nacionalni ciqevi i odaberu instrumenti za wihovo ostvarivawe. Ono {to je sasvim izvesno jeste da su sve na{e nevoqe dolazile onda kada nismo imali dr`avu. Poput Jermena, Jevreja i drugih naroda koji su iskusili stradawe jer nisu imali svoju dr`avu, i Srbi su u dvadesetom veku bili izlo`eni genocidu. Posle Drugog svetskog rata nisu stvorili uspe{nu nacionalnu ekonomiju jer nisu imali sopstvenu dr`avu. Nisu obezbedili suverenitet, nisu politi~ki integrisali teritorije, nisu vodili sopstvenu spoqnu politiku i negovali saradwu sa sopstvenim prijateqima u svetu, nisu sa~uvali duhovnost i autenti~nu kulturu – iskqu~ivo zato {to nisu imali dr`avu. Ponovo prolaze Golgotu – zato {to nemaju dr`avu! Sa dr`avom se organizuje `ivot naroda, {tite se se wegove najvi{e vrednosti i pru`a sigurnost ne samo gra|anima koji `ive u wenim granicama, nego i najudaqenijem sunarodniku na Zemqi. Narod bez dr`ave niti je stvarni politi~ki subjekt niti }e tako biti tretiran u forumima me|unarodnog odlu~ivawa. Naravno da nacionalna dr`ava mora da bude demokratska a ne partijska, jer samo tako mogu da se ostvaruju sveukupni interesi gra|ana. Partijska dr`ava bavi se iskqu~ivo ideolo{kim interesima i partikularna je po svojoj prirodi. Wene funkcije ne ostvaruju se saglasno{}u nego nasiqem. Komunisti~ka dr`ava nije ni{ta drugo nego samovoqa organizovana kroz represiju. Takva dr`ava zaista treba da odumre. Slovenska re~ dr`ava ve} u svome korenu sugeri{e dr`awe celine na okupu, odnosno gospodarstvo nad uslovima sopstvenog `ivo46


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 47

ta. Takva dr`ava istovremeno zahteva i razvija najve}u mogu}u odgovornost svakog pojedinca prema zajednici. Ona vaspitava gra|anina. Wena kruna je li~nost. U Srbiji je, me|utim, uvek bilo i druga~ijeg mi{qewa o dr`avi. Postoji u sokacima na{e umi{qene intelektualne ~ar{ije jedno ube|ewe da je dr`ava primitivni oblik politi~kog organizovawa, gotovo nekakav balkanski politi~ki atavizam. Takozvani levi intelektualci, opsednuti internacionalizmom, s prezirom se odnose prema svakom diskursu koji se bavi srpskom dr`avom. Ali, zato su solidarni sa nacionalnim pokretima u tre}em svetu koji se bore za dr`avno osamostaqewe. Pre tri godine podr`avali su borbu slovena~kih kolega za civilno dru{tvo, iako je obi~nim Srbima bilo jasno da je to izgovor da se sru{i Jugoslavija i uspostavi samostalna slovena~ka dr`ava. Gra|ansko dru{tvo ne pada s neba. To je slo`eni sistem isprepletanih odnosa izme|u qudi koji ne bi bio mogu} bez regulatorne uloge dr`ave. Gra|anska dr`ava garantuje i {titi slobode i prava ~oveka kao supstancu gra|anskog dru{tva. Zauzvrat, gra|ansko dru{tvo politi~ki legitimizuje dr`avu kao primerenu dostojanstvu qudskog bi}a. Nacionalna dr`ava po definiciji stara se o celini i usmerena je na ostvarivawe dobrobiti za sve svoje gra|ane. Ona je demokratska upravo zato {to nije partikularna, {to kroz propisane procedure svaki pojedinac u~estvuje u dono{ewu odluka. ^udnovato je da na{i levi intelektualci previ|aju da je to bila su{tina velikog preokreta pre dve stotine godina kada je Francuska kroz gra|ansko osloba|awe postala prva velika nacionalna dr`ava. Najzad, sve dr`ave sa atributom ozbiqnosti i veli~ine ipak su definisane kao nacionalne i svoje interese {irom sveta tako ozna~avaju i tako ostvaruju. Pouka za sve srpske politi~ke stranke i wihove poslenike: bez dr`ave ne}emo napredovati kao dru{tvo, osta}emo ve~no u procepu izme|u trebawa i stvarnosti.

47


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 48

СРБИ УЧЕ СУВЕРЕНИТЕТ

Држава, бр. 10, новембар 1991.

arodi, upravo kao i pojedinci, po~iwu da promi{qaju kategorijalnu ravan postojawa onda kada im je ve} nagri`ena i obi~na svakodnevica. Tek tada, skoro neminovno sa nenadoknadivim posledicama ka{wewa, stvarnost po~iwe da se susre}e sa sopstvenim pretpostavkama – licem u lice. Narodima koji imaju sre}e ili pameti takva dramatika ne doga|a se nikada. Jedinstvo temeqa i krova kod wih se podrazumeva, a cement kojim je ta gra|evina povezana zove se mo} gospodarewa uslovima postojawa. Nauka o dr`avi, koja predstavqa najstariju prakti~ku disciplinu, re}i }e da je tajna u ravnote`i snage i mudrosti i posebnom ose}aju za presudne trenutke koji moraju da poseduju weni predvodnici. Tamo gde nema takvih mo}i i takvih predvodnika susret krova sa temeqima, u kr{u cigala i oblaku pra{ine, doga|a se sa istorijskom redovno{}u, a nama i tre}i put u dvadesetom stole}u. Suverenitet je re~ koja se na ovim prostorima u zadwe vreme pomiwe sa najve}om u~estalo{}u. Kao {to Lilit, zavodqivi demon no}i,

N

48


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 49

proizvodi nemir u qudima, tako suverenitet opseda republike, krajine, pokrajine i sanxake. A kakvo joj je zna~ewe? Generacije koje danas treba da ostvaruju novo razdobqe u `ivotu Srba susretale su se uglavnom sa klasnim odre|ewem suvereniteta. Predava~i u omladinskim politi~kim {kolama postavqali bi pitawe: „Ko je na vlasti u SFR Jugoslaviji?“ Ne, nije to bio narod, kako je zami{qao Ruso. Nije bio ~ak ni drug Tito, kako je izgledalo polaznicima koji najvi{e veruju svojim o~ima. Doktrina socijalisti~kog samoupravqawa najvi{u vlast dodelila je radni~koj klasi. Ali, sasvim dosledno izvornoj revolucionarnoj teoriji oslobo|ewa, tvrdi se da radni~ka klasa ne mo`e da vlada direktno jer je nedovoqno umna, tj. malo-umna je, pa stoga tu vlast privremeno (na hiqadu godina) vr{e posebno obdareni qudi – politbiro partije koji kontroli{e socijalisti~ku dr`avu. I tako, {to iz teorijskih, {to iz prakti~nih razloga klasna teorija suvereniteta poistove}uje se sa teorijom dr`avnog suvereniteta ~ije su premise, jo{ od Bodena, da je vlast apsolutna, nedeqiva i neotu|iva. U na{em slu~aju ona piramidalno pripada: komunisti~koj partiji, jo{ ta~nije wenoj vrhu{ki i najta~nije – wenom {efu! Ipak! Tako se u duhu filozofije identiteta teorija na koncu poklopila sa onom stvarno{}u koju su videli bukvalisti iz politi~kih {kola. Ali, stvarnost je reakcionarna. Podme}e klipove u to~kove. Ne mogav{i da se na ovom stupwu razvoja ~ove~anstva odupre zakonima prirode {ef je umro! Kompaknost vlasti po~ela je ubrzano da slabi usled bespo{tedne utakmice podjednako jakih/slabih pretendenata na nasle|e. Tada na scenu stupa narod. Kona~no narod i wegov suverenitet. Bila je to slavna i beskrvna jogurt-revolucija. Tako smo pedeset godina putovali do legitimizma, do voqe naroda, do prikqu~ewa civilizovanim narodima koji ovaj princip prihvataju od vremena Altuzijusa. Da li ba{ sasvim civilizovanih? Sti~e se utisak da smo svoje uzore shvatali 49


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 50

previ{e bukvalno. Suverenitet je na savremenom Zapadu isto {to i flogiston u alhemiji – univerzalno priru~no sredstvo za tuma~ewe i proizvo|ewe pojava koje tra`e nekakvo obrazlo`ewe, a uistinu su samo ne~ija subjektivna voqa. U vizuri mo}nika Evropske unije i Sjediwenih Ameri~kih Dr`ava suverenitet treba da pripadne onome koga stvarna suverenost veoma malo zanima i nikada na taj oltar nije prinosio `rtve, ko bi se prodao svakome ko ponudi {est hiqada dolara po glavi stanovnika i ko jedva ~eka da se iz jednog zatvorenog sistema preseli u drugi. U takvim slu~ajevima ne postoji interes slobode, a bez we svakako nema suvereniteta. Suverenitet je pravno-politi~ko odre|ewe slobode. U finalnoj strofi propasti Jugoslavije Zapad se pojavquje sa arogancijom sile i jednostranosti. Mirovno posredovawe u Hagu svodi se na ispostavqawe gotovih re{ewa i ultimatuma Srbiji da ih prihvati. Lord Karington optu`uje Veqka Kadijevi}a, glavokomanduju}eg vojske dr`ave koja je usred nasilnog komadawa, da se stavio na jednu stranu, na stranu te dr`ave, kao da je to zlo~in! Takvim arbitrima i takvoj vrsti qudi u Hagu treba postavqati samo jedno pitawe: ko je suveren – narodi ili teritorije? Da li se qudi mogu nasilno istrgnuti iz svoje dr`ave, kao {to se to doga|a Srbima? Kraj pravde, onako kako smo do sada razumevali taj pojam, ali i kraj me|unarodnog prava kakvo je odr`avalo svet u ravnote`i, objavio je harvardski profesor Frensis Fukujama. Iz crvene metafizike upali smo u plavu, a metafizika je u politici omamquju}i za~in od koga se sawaju zablude. Istine radi, trijumfovalo je sve drugo samo ne izvorne politi~ke vrednosti Zapada. Srpski slu~aj pokazuje da su zna~ewa pojmova suverenitet i me|unarodno pravo, dakle pojmova koji le`e u osnovi na~ela legitimizma i legalizma i koji su zami{qeni identitet zapadne civilizacije, pretvorena u sredstva za manipulaciju i alibi za politi~ku proizvoqnost. Ni legitimizam ni legalizam nisu se istorijski ostvarili. Fal50


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 51

sifikovali su ih i obesmislili interesi i sila. Nasuprot tvr|ewu harvardskog profesora, borba za wihovo univerzalno va`ewe nije iza nas. Ona je pred nama. Povratak wihovom izvornom smislu doga|a se, kao i u nekim ranijim razdobqima, preko le|a srpskog naroda. To nije lako, ali za utehu ostaje nam da, dr`e}i se pravde, mo`emo da postanemo Zapad pre Zapada, da se izborimo za op{tequdska politi~ka na~ela upravo zato {to su nam tako surovo uskra}ena. Ako u tome ne uspemo, ako i nas oduva neka dobro organizovana multinacionalna „oluja“, onda }e nas Zapad zavoleti, a National Geographic pisa}e o nama sa blagonaklono{}u kolonijalnih istra`iva~a, kao {to danas pi{e o indijanskim rezervatima.

51


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 52

ЗАВЕРА КО ЉУЉА СРПСКО КЛАТНО?

Излагање на скупу посвећеном теорији завере, одржаном фебруара 1993. у организацији Лиге за национално јединство. Делимично објављено у Држави, март 1993, и Либералу, новембар 2007.

dugoj istoriji Balkana prethodna Jugoslavija predstavqala je jedinstven slu~aj po tome {to je uspela da sastavi pedeset godina u relativnoj stabilnosti i miru. Dobrim delom to je posledica zamorenosti Evrope koja je iza sebe ostavila dva velika rata, a isto tako je bilo zna~ajno {to je odnos snaga izme|u ideolo{ki suprotstavqenih svetskih blokova omogu}io da se na ovim prostorima uspostavi jedna relativno neutralna dr`ava, kao katalizator geopoliti~ke ravnote`e. Uz jo{ neke okolnosti, kao {to je stvarawe pokreta nesvrstanih zemaqa i li~ni pe~at koji je tome davao Josip Broz, Jugosloveni su, kao konglomerat naroda i narodnosti, u svetu bili srazmerno povoqno tretirani. Srbi su svakako predstavqali najve}e lojaliste u toj dr`avi pa su, sasvim razumqivo ali beskrajno naivno, smatrali da ih ceo svet voli, utoliko vi{e ukoliko su mawe bili Srbi a vi{e Jugosloveni. Stoga su se rado odricali svojih korena, svoje slavne pro{losti i svoje po{tovawa dostojne kulture. Po{to pravo stawe stvari ne mo`e dugo da bude skriveno ispod po-

U

52


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 53

vr{ine, kada je zapo~elo ru{ewe komunizma u Evropi, energija potiskivane nacionalne i verske mr`we sru~ila se na zate~ene Srbe. Geopoliti~ki planovi koji su jo{ od 1914. godine, ako ne i ranije, bili spremni u carskim fiokama, iza{li su ponovo na videlo, zastra{uju}i sa svojom retrogradno{}u i morbidni u svojoj ne~ove~nosti. Srpska javnost duboko se zaprepastila kada je otkrila da Jugoslaviju niko ne voli, a Srbe i Srbiju jo{ mawe. Mitovi o prijateqskim zemqama i narodima raspr{ili su se za tili ~as. U na{u stvarnost na velika vrata u{la je teorija zavere. Ukoliko je teorija zavere povezana sa tajnom i tajnovito{}u, sa prikrivenim silama i wihovim nevidqivim radwama, neophodno je napomenuti da ovde nije re~ o tajnama koje pripadaju oblasti dr`avnog razloga ili vlasti. To nisu arcana imperii koje slu`e da sa~uvaju dr`avu ili su celishodne za delotvorno sprovo|ewe va`nih politi~kih odluka. Na pretpostavci da smo okru`eni sveop{tom zaverom i da ni{ta nije onako kako nam saop{tavaju zvani~ni izvori, izgra|en je ~itav jedan pogled na svet i jedan stil `ivota. I svakako, teorija zavere nije srpski patent. Ona postoji u svim vremenima, {irom sveta i u glavama velikog broja pojedinaca, ~esto veoma obrazovanih. To je gotovo jedno mentalno stawe. Opsesija qubiteqa zavere je tragawe za prikrivenim sponama izme|u stvari ili doga|aja, upravo onako kako to ka`e junak iz romaneskne rasprave koju je na ovu temu napisao Umberto Eko: „Problem je kako prona}i vezu izme|u Kabale i automobilske sve}ice“. Veza, naravno, mora izgledati kao nu`na, a ova vrsta nu`nosti izvire iz paralelne logike, paralelnih zna~ewa i paralelne istorije sveta kojima operi{u zato~enici teorije zavere. Konstrukcija se, kako bi to rekao Karl Poper, ne mo`e ni dokazati niti opovrgnuti iskustvenim ispitivawem, ali uvek mora da bude sugestivna, kao da je pripoveda~ koji je izla`e li~no svedok wenog nastanka. Za jedno ve~e provedeno sa ovakvom vrstom sagovornika mogu se ~uti vi{e razli~itih, naj~e{}e suprotstavqenih teorija, a 53


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 54

bi}e prihva}ena, privremeno ili trajno, ona koja odgovara trenutnom raspolo`ewu slu{aoca. Zavera nije stvarnost nego izgovor za weno izvrdavawe. To je nezrela i neurasteni~na recepcija ~vrstih, jasnih i surovo realnih ~iwenica kojima se svet svakoga ~asa obru{ava na ~oveka. Qubiteq zavere svoj strah od takvog sveta prikriva cini~nom umi{qeno{}u da uo~ava ono {to drugi ne uspevaju jer su obuzeti banalnim stranama `ivota i nekriti~ki prepu{teni serviranim predstavama o svetu. On ne ulazi u direktnu borbu sa problemima jer je uveren da je skriveni Rediteq unapred namestio rezultat. On zapravo ne veruje u slobodu, ili odricawem od we obezbe|uje udobnu fotequ posmatra~a i komentatora. Kada je re~ o na{im sunarodnicima koji su opsednuti verovawem u svetsku zaveru protiv Srbije, niko ne postavqa razumno pitawe: da li smo ba{ toliko zna~ajni da se najve}e sile u dubokoj tajnosti bave nama, i da li smo ba{ toliko sna`ni da opstajemo uprkos sinhronim mre`ama koje se pletu oko nas. Uzavreli um ne mo`e da uspostavi realnu srazmeru izme|u pojava. Preuveli~ani do`ivqaj sopstvene veli~ine preuveli~ava pretwe, a sve zajedno daje apsolutno nerealni ose}aj grandiozne patriotske odgovornosti onoga ko je razumeo zaveru. Tu se nalazi i dobar deo odgovora na pitawe o strukturi takvih li~nosti. Vatrenim zastupawem ube|ewa o postojawu svetske zavere protiv Srba mahom se bave qudi koji tako prikrivaju sopstveno zanemarivawe nacionalnog identiteta tokom komunisti~ke vlasti u Jugoslaviji. [to je dubqi bio pad to je sada ve}a vatra. Jedno sasvim konkretno, neskriveno, urbi et orbi proklamovano neprijateqstvo Vatikana, militantnog islama i Kominterne, o ~emu za vreme Broza niko nije hteo ni da razmi{qa, pretvorili smo u zaveru koja nam je tobo`e radila iza le|a. Vaqda smo mislili da su nam to prijateqi?! Vaqda je zato dva miliona Srba obigravalo partijske sastanke umesto da ~ita kwige iz istorije svoga naroda ili se barem bavi malom privredom?! Izgleda 54


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 55

da nas je za proteklih pola stole}a mawe zaboravio svet nego {to smo zaboravili sami sebe. Ekov junak na jednom drugom mestu veli: „Svako pravi neki pogre{an potez, a svi pogre{ni potezi zajedno stvaraju paniku. Potom se, ko nema ~vrste nerve, pita: ali ko je skovao zaveru, kome ide u ra~un? I ako ne na|e{ nekog neprijateqa koji ju je skovao, osetio bi se krivim. Ili, budu}i da se ose}a{ krivim, izmisli neku zaveru, ~ak mnoge.“ Kad {kripi tro{na ku}a ne~istoj savesti privi|aju se sablasti. Dakle, u svetu koji nas okru`uje mi imamo brojne neprijateqe. Stepen neprijateqstva nije kod svih isti i nije konstantan. U meri u kojoj je tokom istorije uve}avana snaga na{e dr`ave stvarani su otpori u susedstvu i u {irem geopoliti~kom prostoru. Tokom dvadesetog veka imali smo velike sukobe, podneli smo velike `rtve, ali smo postigli i velike pobede. Me|utim, umesto da te pobede iskoristimo za u~vr{}ivawe polo`aja sopstvenog naroda i uve}awe wegovog autoriteta i snage, mi smo izabrali stranputice i ideolo{ke obmane i postali sami sebi najve}i problem. Politi~ki realizam jedini je na~in da zaustavimo daqe propadawe i da pripremimo strategiju obnove. Na{ prevashodni zadatak nije da se borimo sa fantomima i umno`avamo neprijateqe ve} da ponovo postanemo narod-subjekt, ozbiqni qudi u ozbiqnoj dr`avi. Umesto da se divimo onome ko je umislio najbizarniji scenario antisrpske zavere, vreme je da prepoznamo one koji najjednostavnije i najbr`e mogu da ostvaruju nacionalne interese. Umesto pripovedawa Srbiji treba akcija. Nacija mora ve} jedanput da izgovori: JA HO]U! Ako iza JA ne bude i{lo HO]U, ako ostanemo bez pokreta~a, zauvek }emo biti narod-objekt, sa uzaludnim `rtvama i besmislenim tuma~ewem wihove veli~ine. Carstvo nebesko, kao ~asni izbor u jednom konkretnom istorijskom trenutku, ne sme da bude pretvoreno u pateti~nu frazu koju zloupotrebqavaju ne~asni politi~ari. 55


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 56

Jedan od preduslova da Srbija ostvari princip akcije u svome budu}em trajawu jeste da se teorija zavere stavi na svoje mesto jer prikriva i opravdava na{u nemo}. Do sada smo tu|om akcijom izviwavali svoju inertnost, a tu|om organizovano{}u sopstvenu dezorganizaciju. Promewene okolnosti i promeweni rezon sveta u kome `ivimo nazivamo zaverom zato {to se u wemu nismo sna{li, zato {to mislimo kako znamo da se „boqe bijemo od drugih“ i da je to dovoqno ume}e za stvarawe istorije. Nismo organski srasli sa svojom epohom jer nam je dru{tvo projektovao Kardeq. Mi smo utrnuli narod ~iji krvotok je za~epio tromb komunizma. Dok se tromb ne razbije pluta}emo po talasima doga|aja, bez snage da se promenimo, da se prilagodimo vremenu, da napredujemo i zaplovimo prema obalama koje su na{ izbor. Jedina zavera vredna pomena ali i na{eg sau~esni{tva jeste zavera protiv tro{ne ku}e i komunisti~kih utvara koje, presvu~ene u razli~ite kostime, nikako da okon~aju svoj pir nad Srbijom. Ho}emo novu ku}u da odgajimo zdravi nara{taj i nudimo novu energiju da ostvarimo sve talente koje nam je Bog dao a koji nam se zasad prikazuju iskqu~ivo u kafanskom delirijumu.

56


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 57

РЕЧ О ЦРКВИ

Држава, бр. 25, фебруар 1993.

ije li jo{ Platon govorio da nema jake dr`ave bez jakog dru{tva? Jedna od retkih ta~aka saglasnosti u brojnim analizama uzroka srpske katastrofe ukazuje na razgradwu gra|anskog dru{tva tokom pedeset godina totalitarne vlasti KPJ i wenih poznih izdanaka koji se jo{ ne smiruju. Posao je obavqen tako temeqito da u politi~koj svesti naroda nisu pre`iveli ni fragmenti gra|anskih vrednosti iz kojih bi danas, kao iz nekog `ara, krenulo obnavqawe ozbiqne Srbije. Ako neko taj `ar slu~ajno prepoznaje u krupnim opozicionim grupacijama (neslavno propalim na proteklim izborima) i me|u akademicima sumwivih zasluga i nesumwivih ambicija, onda ili ne razume zna~ewe re~i gra|ansko, ili je do wega do{ao kroz filozofske krivotvorine praksisovaca koji su jo{ za Brozovog vremena zapravo bili savr{eni malogra|ani. Srbija nema produktivnu alternativu jer nema pripremqenu gra|ansku bazu koja bi iz organizovane privatnosti stupila u politi~ku arenu i osvojila stvarnost.

N

57


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 58

Ako je poredak, u obliku kolektivnih vrednosti, moralnih normi, standarda pona{awa i protokola upravqawa, uslov da dru{tvo postoji, onda Srbija nije samo bez gra|anskog dru{tva ve} bez dru{tva uop{te, tek jedna flotantna masa stanovni{tva u neodre|enim fizi~kim granicama, bez identiteta, bez me|unarodnog subjektiviteta, bez simbola, bez para i bez budu}nosti. Kao {to nacionalnu dr`avu ne mogu da obnavqaju doju~era{wi komesari proleterskog internacionalizma, tako gra|ansku dr`avu i gra|ansko dru{tvo ne mogu da obnavqaju kritizeri gra|anskog sveta, bilo da su tvrdi boq{evici ili u~esnici Kor~ulanske letwe {kole. I jedni i drugi su neautenti~ni da bi shvatili zahteve nove Srbije i u~estvovali u wenom ponovnom ra|awu. Jedino je Srpska pravoslavna crkva u ovom podnebqu ostala autenti~na, utoliko autenti~nija i ~vr{}a ukoliko je pritisak komunisti~ke tiranide bio sna`niji. Wenu misiju nisu mogli da poremete ni prodori UDB-e, ni zastra{ivawa, ni podmetnuti raskoli, ni nemogu}i uslovi delovawa, niti siroma{tvo. U trpqewu ona nije sedela skr{tenih ruku i i{~ekivala povoqne okolnosti. Naprotiv, otimala je od unutra{weg okupatora Srbije sve {to se moglo spasti od duhovnog i nacionalnog identiteta. Ako je igde pre`ivela matrica izvornog srpskog dru{tva, onda je to u krilu Srpske pravoslavne crkve. Taj autoritet bio je poznat i srpskim komunistima u periodu posle Tita. Kada je raspad SFR Jugoslavije postao neminovnost, a oni zaigrali na nacionalnu kartu da bi sa~uvali vlast, trebalo je iskoristiti Crkvu. Ako Crkva mo`e da integri{e naciju, onda neka to bude pod kontrolom re`ima. Kao {to je bilo naivno o~ekivati da }e komunisti pristati na po{tenu privatizaciju ekonomije koja bi im potom do{la glave, tako je isto bilo naivno poverovati da }e osloboditi medije za Crkvu koja }e razotkriti wihovo su{tinsko bezbo`ni{tvo i pedesetogodi{wu antisrpsku politiku i pohode 58


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 59

protiv Hrista i Svetog Save. Mediji su otvoreni za Crkvu dozirano u miligram i skrojeno do tan~ina. Stvorena je iluzija da su dana{wi gospodari Srbije uvek bili prvi na jutrewu i posledwi odlazili sa ve~erwe za sve vreme progona religije. Wihovi ministri i generali danas se krste i slikaju u udarnim kadrovima informativnih emisija, a wihovi direktori, prstima kojima su pisali dostave o veruju}ima, danas u preduze}ima vrte slavske kola~e. Niko od wih nije se pokajao, ni u sebi a jo{ mawe pred javno{}u. Niko nije rekao da nije dostojan i da ga je sramota, a bez stida se ne mo`e spasiti svet. Na`alost, Crkva nije uspela da istim tempom uspostavi sopstveni kriterijum i izbegne zamke koje su joj postavqene. Ne govorimo o pravu svakog pojedinca na preumqewe i privatni odlazak na bogoslu`ewe, ali postavqa se pitawe da li je prisustvo sve{tenika na svim mogu}im ceremonijama takozvanog javnog sektora koristilo {irewu vere ili je i{lo na ruku re`imskoj obmani da je vlast komunista po voqi Bo`ijoj. Da li novi hermafroditi – pola komunisti, pola vernici – nagove{tavaju falsifikovawe smisla hri{}anstva u svesti naroda? Kako }e obi~an ~ovek, skromni pravoslavac koji u Crkvi ne tra`i samo utehu nego i moralni putokaz i istorijsku nit srpskog identiteta, znati da razdvoji ma{karu od ~oveka ako to danas nije u stawu da u~ini duhovna elita nacije? Ne mogu nekada{wi progoniteqi da budu ni mawe ni vi{e nego predvodnici i putovo|e. Religija i nacionalni identitet Srba izlo`eni su novom riziku i ugro`eniji nego u vreme otvorene ateisti~ke represije i zato je odgovornost Crkve za o~uvawe wihove ~istote ogromna. Nesvesno sau~esni{tvo u pometwi treba zameniti odlu~nim stavom da Crkva ne mo`e da bude instrument bilo ~ije politike, da nije pla{t pod kojim se prestrojavaju vlastohlepci, ali da jeste otvorena za svakoga ko se iskreno pokajao i posvedo~io pred licem naroda svoj udeo u istrebqivawu Srpstva u vreme kada je zlo bilo najvi{a dru{tvena norma. 59


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 60

Dru{tvo mora da se obrati Crkvi kad god je re~ o identitetu i sudbinskim raskr{}ima, ali Crkva ne sme da se upli}e u dnevnu politiku i da legitimizuje bilo koju stranu nepromi{qenim blagoslovima. Oblast za koju je ona zadu`ena i element u kome deluje jesu na~ela a ne putevi i sredstva za wihovo ostvarivawe. Crkvi ne pripada i ne dolikuje bavqewe dr`avnom politikom, ali wena svetovna uloga je nezamenqiva. Ona treba da podsti~e uspostavqawe vrednosnog poretka, definisawe nacionalne samosvesti, ali i da ostvaruje duhovno jedinstvo razbacanih srpskih regija, da zapoveda nacionalnu solidarnost u nevoqama i isku{ewima kao {to je ovaj najnoviji rat. Ona je okosnica dru{tvene akcije srpskog naroda i zbog toga je s pravom zovemo svetosavska. Samo iz tog zametka mo`e da se konstitui{e jedinstveno, ozbiqno i odgovorno srpsko dru{tvo. To je dobro i za srpsku dr`avu.

60


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 61

МОЋ И НЕМОЋ МЕТАФИЗИКЕ КРИЗА СМИСЛА ДРУШТВЕНОГ ЖИВОТА И ПРЕТПОСТАВКЕ ДЕМОКРАТСКЕ ЗАЈЕДНИЦЕ СЛОБОДНИХ ЉУДИ

Предавање одржано 11. маја 1993. на Филозофском факултету у Београду. Делимично објављено у часопису Хришћанска мисао, бр. 5-8, 2000.

zvori{te ve}ine civilizacijskih razlika u razdobqu u kome `ivimo, pre svega onih koje pripadaju oblasti dru{tvenog ustrojstva, kulturnih i polti~kih vrednosti, nalazi se u dubinama duhovne podeqenosti Evrope. Isto~na i zapadna hemisfera nisu danas toliko geografska odre|ewa koliko predstavqaju dva razli~ita okvira za razumevawe i upotrebu najvi{ih i najop{tijih pojmova kao {to su istina, pravda, moral, vera, prijateqstvo, saznawe, harmonija, posve}enost, `rtvovawe. Merilo dobrote, ~asti, humanizma, tolerantnosti ili patriotizma nije svuda isto. Sve je u dana{woj Evropi mogu}e najmawe na dva na~ina, ~ak i samo hri{}anstvo iz koga je nastala i koje je, barem nominalno, wena op{ta oznaka. Danas govorimo o smislu dru{tvenog `ivota u kome su ove podele najkompleksnije i najo~iglednije, svakako i najzna~ajnije. Svet isto~nog hri{}anstva nikada nije pokazivao organizovanu i istrajnu voqu, a mo`da zbog stalnih pretwi koje su dolazile sa paganskim ili muslimanskim najezdama iz Azije i brige za fizi~ki opstanak nije ni bio u objek-

I

61


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 62

tivnoj mogu}nosti da se posveti izgradwi strategije {irewa uticaja svojih duhovnih vrednosti. ^ak je i u najblistavijem periodu Vizantije preovla|ivalo ose}awe samodovoqnosti i vrlo oskudna zainteresovanost da se sopstveno shvatawe sveta u~ini univerzalnim. Ni zapadnohri{}anska strategija {irewa, koja je oduvek pripremana sa velikom posve}eno{}u, u posebnim institucijama i na duge staze, preduzimawe skupih i rizi~nih misija u vrlo udaqenim krajevima, uporne prozelitske i podriva~ke aktivnosti, nisu delovali upozoravaju}e ili podsticajno na hri{}anskom istoku. Ono {to danas ose}amo kao krizu sveta u kome `ivimo jo{ uvek je samo odbqesak podvojenosti koja je za~eta u hiqadugodi{woj dubini na{e povesti. Ako postoji mogu}nost wenog prevazila`ewa, ona }e zavisiti od na{eg razumevawa u kakvom me|usobnom odnosu stoje metafizika i smisao. Ve} samo postavqawe ovog pitawa i poku{aj pronala`ewa odgovora uspostavqaju dodir sa `ivim qudskim dru{tvom. Procvat pozitivisti~kih istra`ivawa dru{tva, koji je zapo~eo krajem devetnaestog veka, svakako je unapredio na{e razumevawe wegovih povr{inskih struktura i odnosa, ali ni malo nije osvetlio vrewe i dramu iz kojih se uop{te ra|a i opstaje qudska zajednica. To su{tinski ostaje izvan dohvata racionalne analize i nau~nog pozitivizma. Govor o metafizici najlak{e je otpo~eti vremenskim redosledom u kome se filozofi javqaju, onako kako to ~ine istorijski prikazi. S druge strane, uobi~ajeno je da se jedna disciplina odre|uje prema svome predmetu. [to se prvog pristupa ti~e, on ovde nije od koristi jer upravo nastojimo da sa jedne neophodne udaqenosti zahvatimo celinu – ne da ispitujemo prostor u kome ona ve} gvozdeno vlada, u kome je postavila pravila razumevawa, granice va`ewa i reqefnu mapu svoga poseda u kome je svaki istra`iva~ zato~en ve} samim putovawem – ve} da se spustimo do osnove koja metafiziku uop{te ~ini mogu}om. Okvir na{eg interesa {iri je od same metafizike. Ako bismo se pak odlu~ili da krenemo od 62


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 63

samog predmeta metafizike i wegovih definicija, bili bismo smesta uhva}eni u wenu mre`u, jer ona ne zati~e svoj predmet kao prostu ~iwenicu, kao {to je to slu~aj sa geologijom koja prou~ava minerale ili biologijom koja prou~ava `ive organizme. Metafizika je ustremqivawe na samu zagonetnost sveta koja nema unapred nikakvu strukturu, koja je bez ikakvog obrisa i postoji samo kao ~isto pitawe: {ta je to iznad ili iza prirode? Kao {to se nepouzdana ali ambiciozna misao gr~i u domi{qawu prapo~etka, ne znaju}i da strukturu ve} zapo~etog besmisleno i, naravno, uzalud primewuje na samo zapo~iwawe, da logikom nastoji da zahvati ono {to je pred-logi~ko, {to je starije od logike, tako metafizi~ar svoj nemir ra{ava nasiqem nad zagonetkom. On vr{i prinudu uma nad stvarno{}u i nad iskustvom kao procesom koji ima svoj imanentni i nezaobilazni redosled. Metafizika svoj predmet konstitui{e na silu i u aktu te sile laska samoj sebi da je disciplina sa najve}im dostojanstvom jer je savladala najve}u zagonetku. Ne konstitui{e metafizi~ki predmet metafizi~ku svest, ve} ona konstitui{e svoj sopstveni predmet. Takav metafizi~ki fantom ra|a se iz desakralizovane Tajne, iz umi{qawa da je Tajna ukinuta i iz nadmenog optimizma da je u perspektivi qudskog znawa dan kada }e obuhvatiti Sve i ukinuti i samu upitnost, kada }e nam servirati svet bez pitawa. Lajbnic je za takvu progresiju znawa preporu~io geometrijsku metodu ~ije je polazi{te jedna metafizi~ka premisa, takozvana prva istina, iz koje doslednim logi~kim izvo|ewem sti`emo do najskrivenijih osnova i xepova bi}a i do wegovih apsolutnih dimenzija. Metafizi~ka premisa je, dakle, temeq i po~etak univerzalnog znawa, a weno ontolo{ko svojstvo i zna~aj u gra|evini sveta je da je likvidirala Tajnu. Ako nije ni{ta zagonetno pre we, nema ni~eg nesaznatqivog ni ispred we. Ono jo{ nesaznato, {to se prostire ispred postoje}eg znawa, metafizi~kom optimisti, kakav je bio Lajbnic, ne predstavqa se u aspektu misterije nego u aspektu teh63


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 64

nike. Ono }e pasti u posed znawa onda kada ga obradi characteristica universalis ili, svojstvenije jeziku na{eg vremena – matemati~ka logika. A kakav je primereni govor o Tajni? Tajna je beskona~ni osnov svake zagonetke, pa i same upitnosti. Ona je razlog {to se sa svakim pitawem putuje sve daqe i daqe, a da se nikada ne zastane, kao u trci koja traje koliko i samo vreme i ~iji kraj, ako ga uop{te ima, svakako ne zavisi od nas. Kao da je i anonimni alhemi~ar koji je tvorio na{ jezik hteo da iska`e ovu trku i beskarajno napredovawe svesti prema svetu kada je oblikovao re~ za-gon da ozna~i taj odnos. Zbog toga je besmisleno o~ekivawe da Tajna koja le`i ispod svih slojeva bi}a mo`e da bude razre{ena kona~nim sredstvima, logikom matemati~kog univerzuma. Ona je posredovawe vidqivog sveta i sveta su{tastava neprovidnih ~ulima i neuhvatqivih razumu. U woj se odigrava trewe vremena sa neprolaznim i podsti~e wihovo susretawe. Ona pokre}e ~oveka prema svetu, prema svetu u puno}i wegovih zna~ewa i wegove izazovnosti. Ona je vi{e poziv i pokreta~ nego pitawe, onako kako svakodnevno upotrebqavamo tu re~. Ne izmi~u regije tajanstva qudskom saznawu samo dotle dok ono ne ostvari napredak. Saznawe se na wih i ne odnosi. Ono postoji samo u krugu ~iwenica koje stoje pred naukom – izmerqive i kauzalno povezane u svojoj kona~nosti, kao mrtve nu`nosti ve} sada definisane i oblikovane zauvek. Tajna o kojoj govorimo ne verifikuje se nau~nim metodama i ne obja{wava saznajnim mo}ima izme|u kojih postoje pregrade, jer re~ je o celini. A kako celinu zahvatiti delimi~nim mo}ima? Ne mogu uvidi u mahani~ke nu`nosti i nepremostivo ome|ene kategorije nau~nih saznawa koje pripadaju razumskom vidokrugu i u wemu pokazuju efikasnost da omogu}e iskustvo celine, ma {ta ono bilo. Ako se svet u svojoj celovitosti ispoqava kao tajna, onda je ekvivalentno svojstvo qudskog bi}a sloboda. Ne samo da ~ovek nije determinisan mehan~kim nu`nostima kada su u pita64


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 65

wu najvi{e osobine koja ga izdvajaju u odnosu na sva druga bi}a, ne samo da wegov fundamentalni odnos prema svetu ne obavezuje nijedna ~iwenica iz `ivotnog prostora, pa se u tome smislu naj~e{}e govori o wegovoj slobodi, nego on, kao bi}e bez ograni~ewa, po svojoj sopstvenoj voqi uspostavqa odnos prema misteriji celine, prema tajni. Zapravo je i sama sloboda, kao ontolo{ka izuzetnost qudskog bi}a, sazdana na tajni i wen supstancijalni smisao je da ne postoji ni{ta {to bi je prethodno uslovqavalo ili odre|ivalo. U bi}u odluka slobode je tajanstvo. Sloboda je tajna po onome {to je pre we, i po onome {to je pred wom. Sloboda, dakle, nije samo indeterminacija, kako bi se to iskazivalo u pojmovnim mogu}nostima i terminima scijentizma, nego je prva manifestacija Duha i otkriva se duhovnim iskustvom. Samo kroz duhovno iskustvo dopiremo do smisla slobode. Vera je karakteristi~ni do`ivqaj i obrazac putovawa stazom slobode. Isku{ewa koja duh zati~e na toj stazi i savladava ih tvore moral i povezuju saputnike u zajednicu, uzdi`u ih iznad prirodnog stawa i animalnog egoizma. Najzad, prepoznavawe ne-mehani~kog i vanlogi~kog sklada u kome se staza opredme}uje otvara jedan od najuzbudqivijih egzistencijalnih do`ivqaja i vrednosni vrhunac kome nije potrebno nikakvo obrazlo`ewe i u kome blista smisao sam po sebi. To je do`ivqaj lepote. Ako je jasno da metafizika, kao sistem znawa zasnovan na poricawu primordijalne tajne i slobode u kojoj se dodiruju ~ovek i svet, ne nastaje na duhovnome izvori{tu, onda je neophodno da iznova budu ispitani metafizi~ka svest, weni pokreta~i i wen sklop. Metafiziku, dakle, ne}emo da ispitujemo imanentno, iz wenih sopstvenih pojmovnih (samo)odre|ewa, ve} kao zbir izvesnih du{evnih i saznajnih mo}i koje se ne mogu druga~ije organizovati prema svetu a da ne proizvedu metafiziku. Pred nama je jedna posebna arhitektonika svesti, poseban do`ivqaj nespremnog putnika na stazi slobode. Kao takva, metafizika je dominanta civilizacije Zapada, osnova i nadahnu}e svih wenih podviga i sunovrata, ona je od65


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 66

re|ivala wene obrise i wene domete ~ak i onda kada se `elelo da u centru tog sveta bude hri{}ansko u~ewe. Konkretna namera metafizi~kog sklopa svesti, koja je prozirna u svakom pojedina~nom slu~aju, jeste da dopre do nepokretne osnove svih pokretnih stvari. Pokret je u`as koji trese metafizi~ku svest jer joj pokazuje da je svet samostalno bi}e izvan wene vlasti. Ona nastoji da savlada taj u`as i ute{i se tvrdwom da napetost izme|u subjekta i objekta, ~oveka i sveta, teorije i prakse, ideje i wene senke ima samo istorijski ili privremeni karakter. Prevazila`ewe osuje}enosti i i egzistencijalne naprsline koju ta napetost proizvodi ona vidi u ovladavawu. Ovladavawe svetom pre svega zna~i da on treba da bude rekonstruisan prema wenim sopstvenim kategorijama. Rekonstrukcija kao epistemolo{ko na~elo svakako je upotrebqiva kada je re~ o saznavawu ograni~enih sektora stvarnosti koji pripadaju redu fizikalnih ~kiwenica, ali metafizi~ka svest je te`wa ka celini sveta, jer prava mo}, pa i mo} rekonstrukcije uvek je totalna. Istovremeno, ona je i nostalgija za celinom koju je nekada imala neposredna svest kao pred-racionalni do`ivqaj sveta, koji jo{ nije isposredovan epistemolo{kim kategorijama. Metafizi~ka svest se tako sebi kona~no privi|a kao totalna svest. To je ta~ka u kojoj se za~iwu misao o pokoravawu sveta i nepodno{qivost da se prihvati postojawe drugoga i druga~ijega. To je zametak netolerancije kao stawa svesti. Sve ono {to nije moglo da bude podvrgnuto metafizi~koj rekonstrukciji i na taj na~in ovladano, gubi pravo na postojawe. U po~etku se taj gubitak prava odigrava u statusnoj ravni i svodi se na omalova`avawe drugo-bi}a, ali, kako stvari odmi~u i arogancija mo}i narasta, ono {to se ne uklapa i bukvalno biva predmet uni{tewa. U svakom slu~aju, po{to metafiziku ne proizvodi wen predmet nego poseban odnos svesti prema svetu, odnos koji se opredme}uje kao gospodarewe, podru~je metafizi~kog interesa nije striktno ograni~eno, ma koliko se ona kroz svoje 66


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 67

istorijsko trajawe i teorijske definicije predstavqala kao samo jedna disciplina. Metafizika se preru{ava u nauku o elementima `ivota, o atomskom jezgru ili psiholo{kim arhetipovima, sve da bi kroz sveobuhvatno povezivawe i sveprisutnost dovr{ila nameravanu rekonstrukciju celine. No, najupornije i najuspe{nije prodrla je u bogoslovqe zapadnog hri{}anstva Filioque, sporni dodatak Simvolu vere kojim je u jedanaestom veku formalno raspolu}eno hri{}anstvo, najboqe pokazuje ovaj prodor ali i duboko use~enu razliku izme|u dve civilizacijske hemisfere. Velika shizma u Crkvi i bogoslovskom u~ewu nije uzrok wihovog razdvajawa nego posledica daleko starijeg nesaglasja u pitawu {ta je smisao. Neistinito je i, u dalekose`nom zna~aju za hri{}anstvo, pogubno tuma~ewe kako je filioque samo slu~ajna pogre{ka neukih {panskih kalu|era koji su je napravili prilikom hodo~asni~ke molitve na Hristovom grobu u Jerusalimu. Svo|ewe jedne tako bitne razlike na jezi~ku zabunu samo prikriva su{tinu problema i odr`ava u `ivotu wegove lo{e posledice. Takav pristup obesmi{qava ekumenski dijalog i umesto otvarawa su{tinskih pitawa pretvara ga u teolo{ki formalizam. Filioque, sadr`i sve {to je bitno za razumevawe sila koje razapiwu hri{}anski svet i istoriju Evrope a uporno se opiru spasewu ~oveka i wegovom povratku u puno}u vitlejemske radosti. Umesto istinitih re~i u Simvolu vere da Otac ra|a Sina i ishodi Duha Svetog, a da su Sveta Trojica jednaka po su{tini, zapadno hri{}anstvo degradira Sveti Duh na tercijernu instancu najmawe samostalnosti, izvedenu iz prethodne dve: qui ex patre filioque procedit. U izvornom hri{}anstvu sve je u Bogu (panta en Teo, pa otuda izraz panenteizam), sve u~estvuje u Bogu kroz Duh Sveti koji je me|u nama i u nama. Rimokatoli~ka intervencija sa filioque, umawivawe zna~aja Duha Svetog, prakti~no je izvla~ewe Boga iz sveta da bi se bo`anske prerogative prepustile poglavaru Crkve. Izme|u ~oveka i Boga raskinuta je ontolo67


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 68

{ka veza u wenoj neposrednosti i postavqen je posrednik. Ako se tome doda shvatawe ovozemaqskog `ivota kao doline greha i suza, da utehe nema ni u svome bli`wemu niti „u pticama“ (setimo se kako se kod Dostojevskog, u ispovesti starca Zosime koji saop{tava ose}ajnost sveta svojstvenu pravoslavnom hri{}anstvu, Bog otkriva i u cvrkutu ptica), onda je sledstveno da je stolica Svetog Petra, kao {alter za pokajawe i opro{taj, jedini prolaz u Milost. Tako je papskoj voqi dato da, opra{taju}i ili ne opra{taju}i, ali uvek dr`e}i sudbine du{a u svojim rukama, prema svome naho|ewu rekonstrui{e celinu sveta kao izneverenog dela Bo`ijeg. Zato samo papa poseduje stvarnu mo} na Zemqi. To je dosledno izvedeni klimaks metafizi~kog polazi{ta i nezaja`qive potrebe za gospodarewem. A da spekulativna nezaja`qivost kad-tad prelazi u prakti~nu pokazuje bula nazvana „Unam Sanctam“, koju je jo{ davne 1302. izdao papa Bonifacije VIII. Poruka je da se dva ma~a bore za Crkvu – duhovni i svetovni – jedan nosi Crkva, a drugi se za wu nosi. Na kraju ove bule ka`e se „da je apsolutno potrebno da se radi spasa svoje du{e sva qudska bi}a podrede rimskom pontifeksu.“ Ni vi{e od pet vekova docnije voqa za apsolutnim primatom ne posustaje, samo {to mewa svoje oblike. Bula „Unam Sanctam“ na direktni na~in rukovodila je teologe i prelate do 1870. godine kada je odlukom Prvog vatikanskog koncila progla{ena Dogmatska konstitucija i usvojena dogma o nepogre{ivosti pape. Obavezni smo da naglasimo da je ova ideja imala i svoje o{tre protivnike me|u samim rimokatolicima, kao {to je Johan Ignac Dolinger, uva`eni teolog iz Nema~ke, ali i ~itava petina u~esnika ovog zna~ajnog sabora. Smisao ove dogme ne mewa ni tuma~ewe da je papa nepogre{iv iskqu~ivo sa svoga trona a ne i kao privatna osoba. Odluka Prvog vatikanskog koncila niti je iznena|uju}i preokret u krilu kurije, niti je po svojoj su{tini novost. Ona je samo jedna u nizu pragmati~nih metamorfoza kroz koje je, primereno politi~kim i dru{tvenim okolnostima sva68


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 69

kog povesnog trenutka, rimokatoli~ka crkva nastojala da se obra~una sa drugo-bi}em i obezbedi suprematiju u prostoru do koga su, geografski ili institucionalno, dosezale wene mo}i. U jednome pravcu wenoga ma~a obra~unavalo se sa neistomi{qenicima u sopstvenim redovima i za to je formirana Sveta inkvizicija. Ona je imala neobi~no dug vek, zapravo od same shizme u jedanaestom veku pa do ukidawa {panske inkvizicije 1834. godine. U drugome pravcu nemilosrdnog se~iva, nebrojeno je veliki broj misija koje su organizovane u novoosvojenim zemqama i u kojima je vrlo brutalnim i nehri{}anskim sredstvima nametano rimokatoli~ko crkveno u~ewe. Istorija bele`i i verske ratove koji su vo|eni ad maiorem Dei gloriam, kao i mnoge no}i spektakularnih pokoqa u kojima su istrebqivane desetine hiqada jeretika. Poznati su i ratni pohodi u kojima je crkveni imperijalizam bio prikriven svetovnim izgovorima. Kongregacija za propagandu vere formirana je za aktivnosti koje ~esto osciliraju na ivici moralne dopu{tenosti. Sve do sedme decenije ne{eg stole}a i Drugog vatikanskog koncila postojalo je i sna`no antijevrejsko raspolo`ewe, povremeno iskazivano dobro organizovanim progonima ili prisilnim pokr{tavawem.^ak je i kultura stavqana u funkciju nipoda{tavawa dru{tava koja su razli~ita i samostalna. Sama re~ egzotika podre|ena je toj svrsi, pa onda i ne ~udi {to je, recimo, u Hegelovoj istoriji filozofije indijskom i kineskom odeqku pripada samo par desetina stranica. Ipak, dogma o papskoj nepogre{ivosti postala je potrebna tek kada je proces sekularizacije evropskog dru{tva ugrozio mo} i uticaj Crkve. Ako vi{e nije bilo mogu}e gospodariti dr`avama, institucijama i suverenima, mo`e se u~vrstiti i osigurati vlast nad qudskim du{ama. Onaj ko ne zna {ta je istina i kako da se opredeli u krupnim dru{tvenim i `ivotnim dilemama neka poslu{a papsko mi{qewe. Umesto slobodne voqe i savesti svakog qudskog bi}a, umesto uverewa da je u svakome od nas blagodat Duha Svetog i da je sloboda temeq qudskog postojawa i odnosa prema 69


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 70

Bogu, postavqen je neosporivi autoritet pape. Ako bi se taj koncept ostvario metafizi~ki san o apsolutnoj vlasti postao bi stvarnost. Gde je onda ostao prostor da se uop{te razmi{qa o moralu kao jednoj od najva`nijih posebnosti ~oveka i wegovog na~ina postojawa kada nasiqe nad svetom, koje se vr{i bi~em metafizi~kog mi{qewa, po prirodi stvari ukida eti~ki horizont. Moralni do`ivqaj sveta ili odgovornost u susretu sa svetom ne mo`e da bude izveden iz nekog tehni~kog pravila ili metafizi~ke konstrukcije. Kantov kategori~ki imperativ samo je jedan slu~aj primene characteristicae universalis i efektna zabluda da se sve, pa i moral kao supstrat ~ove~nosti, mo`e logizirati. Takvome shvatawu inherentno je o~ekivawe da se moralnim pona{awem posti`e neka, u krajwoj instanci li~na svrha. Kant za ilustraciju naj~e{}e koristi postizawe poslovne sigurnosti. Moral je postavqen u sferu kauzalnih veza i tehnike: ako `eli{ da postigne{ odre|eni ciq onda mora{ da se pona{a{ na odre|eni na~in. Pisac Kritike prakti~kog uma bio je svestan da je u osnovi tako zami{qenog sistema odnosa izme|u qudi egoizam, a to je negacija samog pojma morala. Ma koliko kantovsko dru{tvo bilo funkcionalno unapre|eno moral je svojstvo a ne tehnika, moral je stawe a ne ure|ivawe. Moralni prestup nije tehni~ka pogre{ka nego napu{tawe smisaone celine sveta. Najzad, nebrojeno je vrlo izazovnih primera iz `ivota koji pokazuju da se moralni izbor ne poklapa i ne svodi na logi~ki zakqu~ak. Moral ne mo`e da bude sveden na socijalnu efikasnost, a ona je veoma ~esto upravo wegova surova negacija. Zbog toga je Kant bio prinu|en da, iako bez ikakve nu`ne logi~ke veze, dopi{e i takozvanu drugu formulaciju kategori~kog imperativa prema kojoj ~ovek nikada ne sme da bude sredstvo nego ciq. Upravo najvi{i obrazac moralnosti je u samoj Kantovoj odluci da dopuni sopstvene teze o logi~koj prirodi kategori~kog imperativa. Izvorno moralni filozof iz Kenigsberga nije mogao sasvim da prepusti qudsko pona{awe var70


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 71

qivim i naj~e{}e neadekvatnim logi~kim procenama u oblasti koja pripada sasvim druga~ijoj ontolo{koj sferi. Tako je jedan veliki filozofski sistem sklopqen od nepomirqivog dualizma metafizike i ~ove~nosti. U svakom slu~aju, daleko pre nego {to ga je metafizika redukovala na pona{awe i wegove efekte, pre nego {to je postao trgovina opro{tajnicama, moral je bio do`ivqaj sveta u elementu beskona~ne slobode i, samim tim, apsolutne i unutra{we odgovornosti, jedan va`an aspekt qudskosti utemeqen u samom sebi, zasnovan na ukupnom odnosu prema svetu a ne na propisima. Moralnost jednog ~ina na{eg pona{awa ne ogleda se iskqu~ivo u wegovim neposrednim posledicama ili saobra`enosti sa nekom normom, nego je jedan ton, jedan valer u na{em ukupnom odnosu prema svetu, a duh je mo} koja tu celinu dr`i na okupu. Mi je neposredno do`ivqavamo kao smisao, a do wega dolazimo kroz duhovno iskustvo. Sve i kada poput svetogorskog isihaste ili koptskog isposnika u Sahari `ivi u nepokretu, ne proizvode}i u svojoj usamqenosti i izdvojenosti bilo kakve efekte, ~ovek koji kroz duh ima iskustvo sveta, apsolutno je moralno bi}e. Wegova molitva je wegova odgovornost prema svetu. U svetu qudskog mno{tva iskqu~ivo duhovno iskustvo mo`e da rukovodi ~ove~ne odnose me|u pojedincima i da tvori zajednicu, uvek prepoznaju}i jedinstvenost svakoga slu~aja i svakoga trenutka od kojih se sastoji `ivot i uvek jedinstveno i stvarala~ki odgovaraju}i na wih. Duhovno iskustvo spu{ta se u najdubqu osnovu sveta, ispod povr{ine kojom se bave na{a ~ula i na{ ratio. Ono anga`uje i istovremeno prevazilazi celinu saznajnih mo}i kao meta-logi~ki akt. Kada se govori o tim dubinama biblijskih poruka zapadni prevod Svetog pisma ka`e „razumeti“, a ruski „pojmiti srcem“. Ve} u Prvoj kwizi Mojsijevoj mi{qewe i dono{ewe odluka povezano je sa srcem kao metaforom nad-racionalnog odnosa prema svetu, kada se slu{a Bog i kada se protivi wegovoj voqi. Ali, kao sredi{te svih duhovnih i du{evnih mo}i i ishodi{te svih odluka, dobrih i lo{ih, ono je 71


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 72

`i`a slobode i zato tvori li~nost. Analiti~ki ratio insistira na standardizaciji i depersonalizaciji saznajnih procedura. On operi{e iskazima o formi i te iskaze konsekventno sistematizuje prema pravilima formalne logike. Takvo znawe je kru`no, odnosno enciklopedijsko i mo`e biti samo jedna kwiga i jedna metafizika, jer mu izmi~e raznovrsnost su{tastava koja su jedina stvarnost. Ono nema obavezu prema wima jer ih i ne poznaje. Su{tastvo nije element znawa, nije uko~eni i mrtvi unutra{wi refleks spoqnog sveta koji je uhva}en u saznajne mre`e. Ono je element sveta koji se konstitui{e u dodiru duha i tvari. Taj element se ne saznaje nego je predmet duhovnog iskustva i zbog toga je uvek li~no iskrsavawe smisla. ^ovek ne mo`e da uzme enciklopediju, uxbenik ili definiciju da bi do{ao do nekog su{tastva, ve} mora li~no da putuje kroz slo`eni krajolik uvek posebnih okolnosti. U evropskoj kulturi takva putovawa, sa svim prate}im i neizbe`nim pitawima, stranputicama, ponekad tragi~nim raspletima, ali uvek u svojoj neponovqivosti, predstavqaju sr` visoke umetnosti koja je, zahvaquju}i hrabrosti stvaralaca i nepristajawu na diktat transcendentnih normi, potpuno ili delimi~no uspela da ostane izvan doma{aja metafizike. ^ini se da {to je bio ve}i pritisak slu`bene metafizike to je ve}i bio stvarala~ki otpor umetnosti. Qubav, strah, posve}enost ili greh, kao op{ti pojmovi jesu predmet definicija, ali kada se u samome do`ivqaju preseku sva okru`uju}a zna~ewa i svetlosti, kada ih obavije aura celine – onda govorimo o duhovnim su{tastvima. Saznawe koje je indiferentno prema duhovnom iskustvu ili od wega odvojeno rezom metafizi~ke zabrane, istovremeno je indiferentno i prema moralu. Nauka i tehnika koje su „emancipovane“ od duhovnog sadr`aja, od Srca, onako kako ga izvorno hri{}anstvo vidi u samome sredi{tu sveta, ne~ove~ni su i u svome pojmu i u dejstvima. Metafizika se isto tako preru{ava u teoriju dru{tva. Kao entuzijazam za totalitet ona postaje totalitarni projekat 72


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 73

dru{tva, san o idealnoj dr`avi ~ija }e struktura do pojedinosti da bude dedukovana iz pretpostavqenih na~ela i da ukine svaki samorodni pokret dru{tva. Kada se sloboda u svome spoqa{wem odre|ewu, kao dru{tveni fenomen kojim se bave pravo i politika, postulira kao centralna vrednost idealne dr`ave, onda na kraju ostvarivawa takve zamisli prvo nastrada sama sloboda. To je kontradikcija koja se nalazi u svakome projektu koji ho}e da stvara slobodu, jer ona je spontanitet po svome bi}u. Institucije organizovanog dru{tva samo mogu da tu ~iwenicu potvrde i da elimini{u pretwe koje je ugro`avaju, ukqu~uju}i i zloupotrebe same slobode. Tako|e, ako je u slobodi najve}a puno}a qudske egzistencije i wen pulsiraju}i totalitet, ona jedva da mo`e da bude predmet, a kamoli proizvod ograni~enih znawa koja po~ivaju na razumskim mo}ima. Nauka mo`e da prou~ava samo wene delimi~ne aspekte. Svaka druga ambicija je neprirodna i mora da proizvede nasiqe. Kriti~ari totalitarizma, u potrazi za wegovim korenima, usmeravali su pa`wu na istorijsku i teorijsku lepezu ome|enu najmarkantnijim misliocima dr`ave i dru{tva – Platonom i Marksom. Ne mali broj savremenih istra`iva~a ove oblasti a priori je iz svojih razmatrawa izuzeo demokratiju, onakvu kakva danas postoji u razvijenim zemqama Zapada, veruju}i da je ona ne{to drugo i da je suprotnost totalitarizmu. Najpoznatiji i najugledniji primer je Poperova podela na zatvorena i otvorena dru{tva, koja nije samo teorijska skica nego se dobrim delom oslawa na empirijske zakqu~ke autora. Poper direktno ili posredno principe otvorenog dru{tva vidi u politi~kom konkretumu evroameri~kog parlamentarizma, primewuju}i Milovu teoriju o predstavni~koj vladi kao samorazumqivi kriterijum za ocenu o stepenu razvijenosti demokratije. Neobi~no je to {to kao anga`ovani pisac ~ije su poruke ne retko bile i izraz savesti svoga doba, kao mislilac ~ija je nau~na metoda uva`avala ~iwenice iskustva, nije pridao va`nost neposrednim evidencijama 73


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 74

ili socio-politikolo{kim studijama verodostojnih savremenika i priznao bitnu zatvorenost u mnogim oblastima tamo{weg dru{tvenog `ivota. Treba li posebno podse}ati ili dokazivati nesamostalnost, neobjektivnost i monopolsku zatvorenost medija u zapadnom svetu? Ako informacija presudno uti~e na formirawe politi~kog stava i politi~ke voqe pojedinaca i zajednice, kako je mogu}e da otvoreno dru{tvo po~iva na sistemu zatvorenih informacija? Koliko puta je sve po strogim demokratskim procedurama ali sa manipulisanim informacijama pribavqana saglasnost javnosti da se izvode nelegitimne vojne i subverzivne intervencije {irom sveta!? Poperova podela je podsticajna za svaku raspravu o slobodnom dru{tvu i kritiku totalitarnih re`ima. Ali, wenu recepciju ometa i kompromituje pristrasnost koja je ugra|ena u metodu. Nije korektno da se iskustvena saznawa i deskripcija primewuju samo na zatvorena dru{tva, a da se prednosti stvarnih dru{tava koje autor smatra otvorenim dokazuju wihovom normativnom posve}eno{}u ili retu{iranom slikom. Mo`e se re}i da podela na zatvorena i otvorena dru{tva ima humanisti~ko utemeqewe i veliku istra`iva~ku upotrebqivost ali je neprimereno izlo`ena. To je te{ko}a koju je proizvela implicitna metafizika sa svojim pre}utnim nalogom da nije stvar u tome da se svet saznaje a `ivot `ivi, nego da se wima vlada. Samo tako mo`e se objasniti da se ideja otvorenog dru{tva koristi za apologiju modela koji je u svojim osnovnim odnosima su{tinski zatvoren. U svemu tome korisno je i ohrabruju}e da, uprkos svim spoqa{wim i unutra{wim stegama, uprkos polovi~noj smelosti da se pronikne u stvarni smisao sveta i `ivot prepusti ritmu slobode, duh ~oveka nikada definitivno ne pristaje na ponu|ene surogate. Otkrivawe su{tina mukotrpno vodi preko kaskada istorijske privremenosti u kojima jedan za drugim tonu metafizi~ki prividi, ali se uvek iznova ra|aju autenti~na pitawa. Iz te te{ko}e metafizika ne mo`e nikada da iza|e. Kriti~nost je pouzdani ~uvar slobode. Poper je ipak 74


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 75

otvorio jednu polovinu vrata, a kriti~kome umu i slobodnim qudima ponudio kqu~ da otvore i drugu. Arhitekte realne mo}i prona{li su re{ewe koje ih osloba|a potrebe da raspetqavaju teorijske protivre~nosti. To re{ewe naziva se demokratska procedura. Procedura u dono{ewu odluka u jednome dru{tvu sama po sebi je legitiman na~in zbog toga {to je definisana i predstavqa opozit samovoqi i proizvoqnosti. Demokratska procedura pri tom obezbe|uje pravo iskazivawa politi~ke voqe svakome pojedincu. Te{ko}a je u tome {to demokratska procedura mo`e da bude i formalno opravdawe za odluke koje nemaju legitimnost. Koliko je samo puta u razli~itim demokratskim zemqama dono{ena odluka o uvo|ewu vanrednog stawa da bi se ostvarili ne-demokratski i nelegitimni interesi?! Da li je legitimno ba{ sve {to pro|e utvr|enu demokratsku proceduru i dobije ve}inu glasova? Da li je krajwi ciq demokratskog dru{tva da obezbedi legalnost odluka koje se donose kroz utvr|enu proceduru, ma kakva bila wihova eti~ka ili humanisti~ka zasnovanost? Da li svaka subjektivna voqa koja je u tehni~koj mogu}nosti da zadobije glasove ve}ine i pobedni~ki pro|e kroz proceduru samim tim sadr`i dru{tvenu legitimnost? Ukratko, nije li procedura odve} ~esto pokri}e za tiraniju samovoqe koja ho}e da ostvaruje vlast a ne slobodu? Ako je pravilo takve demokratije takmi~ewe glasa~kih kvantuma a wihova osnovna jedinica izmanipulisani ~ovek, na ~ije koruptivno nali~je ili naivnost ra~unaju svi demagozi, onda ostaje otvoreno pitawe da li je evolucija politi~ke svesti i dru{tvenih institucija tekla u dobrom pravcu. Ako se krajwi rezon koji le`i u osnovi politi~kih odluka svede na ~isti sebi~ni interes, na ono {to Konrad Makferson naziva „posesivnim individualizmom“, onda je to okeanski udaqeno od horizontalne i vertikalne svestranosti slobode i visokog statusa li~nosti, u kojoj se ostvaruje duhovna puno}a qudskog bi}a, pre svega saose}awe i tolerancija prema drugim ~lanovima zajednice, a onda svakako i qubav. Umesto da dru{tvene 75


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 76

odnose i dru{tvene procedure, celinu ambijenta i wegove vrhovne vrednosti i civilizacijske putokaze saobra`ava etalonu li~nosti, umesto da krajwu svrhu zajednice vidi u preobra`avawu iz mehani~kog skupa individua u sabor li~nosti i omogu}i im `ivot u smislu, metafizika prikrivena iza na~elno primamqive i prihvatqive sintagme „otvoreno dru{tvo“ priprema sistem neometanog vladawa nad qudima. Da bi se to postiglo prvi uslov je da slo`enost, vi{estrukost i puno}a qudskog bi}a budu redukovani na ono svojstvo koje }e omogu}iti da se sloboda pretvori u procedure kojima se mo`e manipulisati i da tako postane sopstvena negacija. To svojstvo sre}no je otkriveno i teorijski uzdignuto jo{ pre tri stotine godina, a zove se vlasni{tvo! ^ovek nije li~nost, ili je to wegova privatna stvar, nego je vlasnik sebe samog! Vlasni{tvo je jedino dru{tveno relevantno odre|ewe ~oveka, pisao je Xon Lok, utemeqiva~ filozofije i politi~ke teorije liberalizma. Demokratija u tome kqu~u predstavqa procedure ili strogo definisane odnose vlasni~kih interesa, iako je vlasni{tvo samo forma ~ovekovog odnosa prema svetu. Svet qudi pretopqen je u prazne forme. Onoga ~asa kada po~ne da se odvaja od smisla kao najvi{eg oblika postojawa, demokratsko dru{tvo pada u naru~je metafizike. U dolini obezli~enih i bez-smislenih qudi gazduje gospodar formi. Legitimnost je, kao najvi{i dru{tveni kriterijum, preseqena iz sfere morala u sferu opsene, a metafizika je kona~no postala politi~ka vlast koja se ostvaruje uz saglasnost podanika. Iz ugla hri{}anske etike uo~avaju se i druge te{ko}e u poperovskoj koncepciji. Kako je mogu}e da otvoreno dru{tvo po~iva na jedinkama potpuno odvojenim od svojih bo`anskih uzora, ako je neosporno da je civilizacijski napredak svakog dru{tva kroz istoriju najve}im delom bio upravo posledica delovawa religijskih projekcija onoga {to je najvrednije u qudskom bi}u i {to je najudaqenije od wegove sirove prirode, pa i od prirodnog egoizma. Isto to pitawe, iskazano u 76


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 77

terminima sociologije, glasi: da li se ozbiqno mo`e tvrditi da otvoreno dru{tvo ~ine jedinke beznade`no sapete u qu{ture vlasni{tva i, u pogledu ostvarivawa smisla `ivota zajednice, upu}ene iskqu~ivo na statusne hijerarhije i koridore vlasni~ke mo}i? Kako mo`e otvoreno dru{tvo da iznese qudsko bi}e bez li~nosti, koje mo`da manifestaciono i mehani~ki po{tuje ono {to mu se servira kao duhovna adresa, ali nema ~ak ni `equ da kroz autenti~no duhovno iskustvo upozna zna~ewe slobode? ^ovek koji je ukotvqen u logici vlasni{tva be`i od stvarne slobode psiholo{ki i ontolo{ki. [ta }e sloboda posedniku? Ona mu samo smeta jer wegov poslovni horizont ~ini nepredvidqivim. Vlasni{tvo jeste bitan odnos ~oveka prema materijalnom svetu u kome `ivi, ali nikako ne mo`e biti su{tina odnosa prema drugim qudima i prema sebi samom. Svojinsko pravo jeste va`an oblik ure|ivawa dru{tva ali ne mo`e biti wegova najvi{a mera. Ova primedba ne dovodi u pitawe seklularnost savremnog dru{tvenog poretka, ali ukazuje na nasilno i neprirodno raskidawe organskog kontinuiteta u procesu nastajawa vrednosti koje ~oveka ~ine ~ovekom. Sekularnost dru{tva ne zna~i desakralizaciju najvi{ih qudskih vrednosti i banalizaciju ~oveka. Procedure su neophodnost u uobli~avawu dru{tvenih odnosa i samim tim predstavqaju samu osnovu civilizacije. Problem je kada se forma name}e umesto sadr`aja. To je slu~aj u zameni ~oveka kao slo`enog, nesvodivog i indeterminisanog duhovnog bi}a formom vlasni{tva. U pravnoj nauci ta forma je jedino i kona~no odre|ewe individuuma. ^ak se i du{evne patwe konvertuju u novac. Drugim aspektima qudskog bi}a bave se razli~ite nauke, ali iz ugla koji je sa stanovi{ta najvi{eg smisla zajednice isto tako malo zna~ajan ili sasvim sporedan. [ta je briga jednu dr`avu, makar ona pripadala otvorenom modelu, {to genijalni kompozitor ne mo`e da plati kiriju gazdarici i dugove bakalinu?! Pravo i poredak bez ostatka su na wihovoj strani, a procena dru{tvene 77


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 78

svrsishodnosti staje na muzi~arevu stranu tek onda kada on napusti ovaj svet i pravno ustrojeni prostor dr`ave. Ako je sloboda uslov otvorenog dru{tva, onda ovaj oblik qudske zajednice ne mo`emo da na|emo na onim mestima gde su je tra`ili Karl Poper i wegovi brojni sledbenici, nego tamo gde su qudi odlu~ni i pripremqeni u svojim duhovnim i kulturnim temeqima da prevazi|u vulgarni redukcionizam posedni~kog dru{tva i apsolutizaciju vlasni~kih interesa i vlasni~kih odnosa. Demokratija, onakva kakva danas postoji u zemqama Zapada, neuporedivo je legitimniji oblik ure|ewa dru{tva od svih drugih koje poznajemo. Me|utim, nasuprot ne~ove~nosti klasne diktature i komunisti~kog terora u ime druga~ije raspodele dru{tvenog bogatstva i promene vlasni~kih odnosa, ne stoji posedni~ko dru{tvo, niti upro{}ena svest matemati~ke ve}ine mo`e da bude najvi{i oblik legitimnosti, uzlet ~ove~anstva i kraj istorije. Interes qudskog bi}a je da ne bude izvrnut ontolo{ki poredak, da ga ne tumbaju metafizi~ke intervencije. Svaka stvar treba da zadr`i svoje stvarno zna~ewe i su{tinu: procedure neka budu procedure, a u~esnici procedura neka budu slobodni qudi sa celinom svojih svojstava. Kroz „uska vrata“ mora da pro|e demokratska zajednica slobodnih qudi na svome putovawu do puno}e smisla. Me|utim, metafizi~ka svest zazire od svakog spontaniteta, a posebno od onoga koji bi dru{tvo zaista ~inio otvorenim. Zazire i od autenti~nog i celovitog ~oveka i od celovitih dru{tvenih odnosa jer to nije celovitost koju ona aran`ira i ne da se kontrolisati. Wena opsesija je poredak. Posle svega {to je re~eno o neizbrojivim putevima metafizike na kraju se taj poredak opredme}uje i shvata kao prinuda dr`avne vlasti! Mo`da je samo trebalo pa`qivije i{~itavati onu slavnu re~enicu o sre}i koja }e nas zadesiti kada vladaoci po~nu da se bave filozofijom ili kada filozofi postanu vladari. Nema zavere, sve je re~eno otvoreno i na vreme. Nepotrebno je nabrajati ko je sve bio opsednut dr`avom kao naj78


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 79

ja~im instrumentom mo}i i upodobqavawa dru{tva, ko je sve `eleo da wenom snagom stane na put spontanitetu, a posebno onim energijama koje izviru iz samosvojnih li~nosti. Ako je i~emu slu`io ve}inski princip u demokratiji, ogoqen i bez moralnih, kulturolo{kih ili civilizacijskih ograda, kontrolisan voqom oligarha, onda je to da se inercijom obezli~ene qudske mase sa~uva poredak od „subverzivne“ snage duha. Koliko je samo puta ruqa potpaqivala loma~e na kojima su goreli proroci slobode, i nije li ruqa najgrlatije slavila svoje tirane? Umesto da bude instrument slobode stvarnih qudi i institucija `ivota, ideja dr`ave je, od Platona do Hegela i Marksa koji su je odre|ivali kao vladavinu uma, ili kao Avgustinova Civitas Dei, uvek bila gvozdena pesnica metafizike vlasti. Najzanimqivije je do kakvih ~udnovatih ishodi{ta je stiglo u~ewe o prirodnim pravima ~oveka, za koje }e veliki broj teoreti~ara re}i da predstavqa prekretnicu iz tradicionalnog, patrijarhalnog i patrimonijalnog dru{tva u modernu zajednicu. Ono polazi od uverewa da su svi qudi ro|eni slobodni i jednaki, da nikome po samome ro|ewu ne pripadaju posebna prava. Ali, iz prakti~nih razloga, radi obezbe|ivawa sigurnosti, qudi sklapaju takozvani dru{tveni ugovor kojim se ovla{}uje izabrani pojedinac da upravqa zajednicom i uspostavi poredak. Poredak se, naravno, zavodi silom pa je prvobitni dru{tveni ugovor, a u na{e doba demokratski izbori, delegirawe prava na upotrebu sile. Vlast je drugi izraz za ozakowenu upotrebu sile. Tomas Hobs je to smelo i dosledno proglasio apsolutizmom dr`ave, dok su pozniji sledbenici teorije o prirodnim pravima ~oveka nastojali da takav zakqu~ak prikriju. Jednom uspostavqena i legitimizovana vlast ~oveka nad ~ovekom, pa makar to bilo zbog `ivotne sigurnosti podanika, kada u ~oveku ne prepoznaje ili ne po{tuje duhovnu su{tinu nego vidi samo spoqnu formu, materijalnu ~iwenicu ili tek statisti~ku veli~inu, ima otvoren prostor i prirodnu tendenciju ka apsolutnosti. Apso79


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 80

lutnost vlasti danas se naziva totalitarizam. Takva vlast svodi ~oveka na objekat. Ona nastupa neograni~eno i kada se poziva na op{tu voqu, vladavinu zakona, qudska prava ili demokratiju, koji to treba da prikriju. Na~in na koji se vidi objekat vlasti odre|uje kakva }e biti wena priroda. Tako kako je postavqena, na premisama teorije prirodnih prava i ograni~enog razumevawa prirode qudskog bi}a, vlast je sirovi odnos mo}i koji se radi lak{eg uspostavqawa poziva na op{te interese. Na{ jezik izvanredno izra`ava nequdsku prirodu takve vlasti: re~ vlasni{tvo je od istog korena! Prema svemu {to joj je pot~iweno vlast se pona{a kao prema svome vlasni{tvu. Kao {to je vlasni{tvo gola forma odnosa ~oveka prema svetu, ovakva vlast je gola forma odnosa ~oveka prema drugom ~oveku. Ona je odnos i zato ne mo`e biti mawa ili ve}a, mo`e samo da obuhvata mawe ili vi{e podanika, ili da nailazi na mawe ili vi{e otpora. Makar bila opunomo}ena prvobitnim dru{tvenim ugovorom ili procedurama moderne demokratije, vlast koju nad qudima-formama vr{i ~ovek-forma, bi}e bez duhovnog smisla, bez etike, bez unutra{we odgovornosti i saose}awa, na koncu je uvek tiranija. Liberalizam i socijalizam, ultimativni proizvodi zapadnog politi~kog mi{qewa, podjednako po~ivaju na teoriji prirodnih prava. Liberalizam je izdanak onih uverewa koja nagla{avaju slobodu kao uro|eni atribut ~oveka, a socijalizam vi{e zna~aja pridaje stavu da su svi qudi ro|eni jednaki. I jedno i drugo u~ewe svoju supstancu vide u nekom obliku vlasni{tva, a ~oveka posmatraju kao interesno bi}e. Liberalizam vodi ra~una o individualnim interesima i za{titi privatnog vlasni{tva, a slobodu shvata kao pravo pojedinca da sam tra`i najboqe puteve za ostvarivawe svoje sre}e. Socijalizam insistira na klasnom interesu, na kolektivnom vlasni{tvu nad sredstvima za proizvodwu i kolektivnim re{ewima za sre}an `ivot. Po{to materijalne interese u bilo kojoj vlasni~koj formi mo`e da osigura samo poredak koji se zasniva na ozakowenoj sili, i liberalizam i socijalizam za80


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 81

vr{avaju u etatizmu: prvi u dr`avi koja je „minimalna“ po svojim nadle`nostima ali efikasna i beskompromisna po ovla{}ewima, a drugi u perfidiji takozvanih narodnih demokratija ili samoupravqawa. Izopa~enost liberalizma mo`e da se uo~i u dr`avnom teroru i vojnim intervencijama koje se danas „u ime slobode i qudskih prava“ sprovode {irom sveta, a neki istra`iva~i politi~ke istorije povezuju je i sa stravom holokausta. Na drugoj strani, ideologija socijalizma u svome primewenom politi~kom izrazu dovr{ila se na strati{tima GULAG-a. To su dosledno izvedene posledice u~ewa koja po~ivaju na pretpostavci da ~oveka dominantno odre|uju koordinate materijalne egzistencije. Etatizam, kao politi~ki model u kome je dr`ava minimalni ili maksimalni ali uvek kona~ni kontrolor svih ideja, ako nije posve}ena dobrobiti gra|ana nego wihovom nadzirawu, nesumwivo ispuwava kriterijume zatvorenog dru{tva. Prema wemu vodi uverewe da se svi konflikti i sve dru{tvene napetosti mogu razre{iti instrumentima poretka. I tu se zavr{ava odnos izme|u pojedinca i zajednice! Izme|u wih je postavqen osamostaqeni svet institucija u kome je izbrisana organska veza sa izvornim delegatorima ovla{}ewa, sa `ivim qudima. To je prosto zakonomerni razvoj doga|aja kada se pravna i politi~ka forma grade iskqu~ivo na spoqa{wem odnosu izme|u qudi – na vlasni{tvu i interesima. Ako je tradicionalno dru{tvo imalo moral i obi~ajnost kao katalizatore za samoregulaciju, moderno dru{tvo pred veli~anstvom vlasti izgleda samo kao maloletna masa bez unutra{we strukture i organskog poretka u sebi samoj. Tako se stvara prirodno tlo da vlast padne u ruke qudi sa oskudnim kvalitetima i sa jednom jedinom inspiracijom: da steknu mo} nad drugima. Ne dovodim u pitawe ideale slobodnog dru{tva i socijalne pravde koji, stvarno ili deklarativno, predstavqaju sredi{te ovih politi~kih doktrina, nego pokazujem gde zavr{ava svo|ewe ~oveka na interesno bi}e, a poretka na mo} vlasti 81


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 82

nad qudima. Potiskivawe duha u sferu privatnosti, kako to ~ini liberalizam, odnosno u vrlo su`enu fakultativnost slobodnog vremena, kakva je formula upotrebqavana u socijalisti~kim sistemima, iz kojih nije ostvariv uticaj na civilizacijsko preobra`avawe zajednice prema slobodi, otkriva ulogu socijalnog in`eweringa u projektima metafizike. Slede}a nezaustavqiva faza metafizi~ke progresije je da i sama privatnost i{~ezne pod kontrolom ili pod uticajem instrumenata koje organizovana mo} ima na raspolagawu. Sna`na i efikasna dr`ava pri kraju dvadesetog veka potpuno je ovladala dru{tvom. Zatvorene su kapije slobode. Ako neka politi~ka, socijalna ili kulturna pojava deluje autenti~no, ili }e se pokazati da je pod ~vrstom kontrolom ili ne}e biti dugog veka. Nauke o dru{tvu vi{e nema u klasi~nom smislu te re~i, kao sistematizovanog znawa. Ona je postala nauka o upravqawu dru{tvom. Upravqa se celinom ili delovima, ekonomijom, socijalnom politikom, municipalnom organizacijom i td. Na drugoj strani, spontane dru{tvene energije vrlo brzo i vrlo uspe{no apsorbuju i neutralizuju medijski i komercijalni sistemi. Podkultura dobija pravo gra|anstva, svrgava elitnu kulturu i kao pobednik zauzima presti`no mesto u sistemu nosilaca dru{tvene mo}i. Opredme}ena u na~inu govora, odevawa ili u muzici i popularnoj umetnosti uop{te, podkultura vi{e nije izraz protesta i jezgro pobune uskra}enih socijalnih grupa nego wihova iluzija da su isposlovale dru{tveno priznawe. Potpuno u skladu sa metafizi~kom `udwom da se rekonstrui{e svet relativizovane su i naopako postavqene magistrala i margina, supstancija i wena povr{ina. Izvrtawem duhovnog poretka ostvaruje se naopaki poredak vlasti. [ta se dogodilo sa elitnom kulturom? Ona je prihvatila prevrat i odustala od svoje misije da svet qudi u~ini primerenim dostojanstvu wihovih najvi{ih mogu}nosti zato {to je postala korumpirana. Kultura se stavila u slu`bu poretka i postala wegov pla}eni svedok. Novi poredak koji se nadvi82


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 83

ja nad svetom koristi kulturu i wene poslenike da dovr{i metafizi~ki projekat. Nova generacija stvaralaca, sa ~asnim izuzecima, prikop~ana je na bogate fondacije, izda{ne stipendije i festivale sa visokim nov~anim nagradama. Wihovo stvarala{tvo promovi{u mediji u vlasni{tvu politi~kih i finansijskih imperija koje u slobodnim qudima vide prirodnu prepreku za svoje interese. Mnoge zvezde iz oblasti kulture zato su danas poznatije po naru~enim politi~kim izjavama nego po svome stvarala{tvu. Manipulacija javno{}u za pridobijawe saglasnosti jedan je od zajedni~kih imeniteqa u procesu uspostavqawa svetske dominacije. Drugi zajedni~ki imeniteq je ideologija qudskih prava koja je stavqena u propagandni pogon pre gotovo tri decenije u Helsinkiju, na zasedawu posve}enom evropskoj bezbednosti i saradwi. Ciq je da se pribavi op{ta podr{ka aktivnostima koje izlaze izvan okvira ma|unarodnog prava i zdravorazumske logike koja je jo{ preostala u me|unarodnim odnosima. Istina smeta. Metafizika koristi e{alone intelektualaca, disidenata, filmskih i pozori{nih delatnika, romanopisaca, popularnih muzi~ara i sportista ili bezli~nih i beskarakternih portparola koji defiluju pred televizijskim kamerama, da bi prekomponovala strukturu sveta koji po~iva na klasi~nim na~elima i vrednosnim obrascima iz epohe uspona moderne civilizacije. Propozicije prava prestaju da va`e, prestaje wihova obaveza prema zakonima uma kada ih unisono obesmisli izmanipulisana glasa~ka ve}ina. Pravda se iz sfere principa seli u psihologiju. Pravedno postaje ono za {ta su masovni mediji proizveli simpatije, a nepravedno je ono {to je snimqeno u tamnim tonovima. Kao {to je dalekovidi Ejzen{tajn govorio: stvarnost }e biti ono {to `eli filmska kamera. Umesto da ~ove~anstvo napreduje ka vladavini principa, apsolutna subjektivnost i proizvoqnost, uz jaku finansijsku i logisti~ku podr{ku, postaju apsolutna zakonitost. Mo`da je svetski poredak koji izrasta pred na{im o~ima najvi{i stupaw metafizi~kog sindroma. 83


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 84

U svojim velikim ambicijama metafizi~ka svest suo~ava se i sa znatnim preprekama. Svakako da nije lako podvrgnuti organsku celinu sveta neorganskom shematizmu ili loviti wene fragmente u mre`e sopstvenih noeza. Pri tom, novostvorenu konstrukciju na razli~itim stupwevima dovr{enosti treba predstaviti kao nadmo}nu u odnosu na svet onakav kakvim ga je Bog stvorio. Kako da prera|ena imitacija izgleda boqe od `ivota? Jedan na~in na koji metafizika nastoji da iza|e iz ove te{ko}e je elasti~nost da ono {to joj protivre~i ili joj se suprotstavqa prika`e kao nu`ni deo totaliteta, ali dijalekti~ki privremen i istorijski neodr`iv. Tako i procesnost postaje pragmati~ni kompromis metafizike koja nastoji na nepokretnoj supstanci sveta. Ona dopu{ta, ~ak podsti~e kretawe i promene bez kojih ne bi mogao da se odvija normalan `ivot i uve}avawe dru{tvenog bogatstva. Privreda, tr`i{te, nauka ili tehnologija ne trpe spoqa{wu regulaciju i mogu da budu uspe{ni samo kao autonomni, dinami~ni i razvojni procesi. Metafizika sa tim ra~una, uzima ih kao sopstvene funkcije i integri{e u poredak jer je va`an samo totalitet koji se nalazi na kraju puta. U savremenom svetu, koji je, naravno, najrazvijeniji oblik metafizi~kog gospodarstva i izvrnute ontologije, funkcije su stubovi koji jo{ nekako odr`avaju stvarnost i vezu sa logikom, a metafizika je savr{ena kibernetika. U svetu koji ona organizuje po kiberneti~kim principima, biznismen i farmaceutski stru~wak na svome poslu podse}aju na Spinozin kamen koji pri padu uobra`ava da je to po wegovoj slobodnoj voqi i, dodajmo iz dana{weg ugla, po nekakvom demokratskom pravu. Tako se zarad vlasti nad svetom u~ewe o nepokretnoj supstanci sveta na{lo u istom argumentu sa u~ewem da se u istu reku dva puta ne mo`e zagaziti. U istoriji zapadne misli bilo je osporavawa metafizike i metafizi~ke svesti koja se implicitno, gotovo nesvesno provla~i kroz razli~ite oblasti znawa. Filozofija i epistemologija pozitivizma, u svim svojim varijantama, nala`u 84


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 85

kriti~ku proveru nau~nih iskaza kako bi se odstranile otvorene ili prikrivene metafizi~ke primese. Kriti~ka provera podrazumeva iskustveno potvr|ivawe, odnosno zna~ewsko utemeqewe svakog nau~nog iskaza u ~iwenicama fizikalnog reda. Pokazalo se, me|utim, u trenucima kada je sistem pozitivnog znawa va`io za krunu zapadne civilizacije i provereni putokaz budu}nosti i progresa, da bez postavqawa pitawa smisla antimetafizi~ke regule i same postaju organon nezaustavqive metafizike. Prema pozitivizmu, status znawa imaju empirijske evidencije koje su rekonstruisane u racionalne celine uz pomo} matematskih analiti~kih modela. Figuracije tog znawa primerene su prirodnoj nauci i wenom predmetu. U naletu ubedqivosti pozitivizma one postaju nau~ni ideal i u disciplinama koje se bave ~ovekom i dru{tvom. Ali, ni pozitivizam se ne upu{ta u problem smisla qudske egzistencije, pa tako ostavqa prostor onoj strani koja u slobodnim dubinama ~ovekovog bi}a vidi svoju supstancijalnu prepreku. Sem toga, odvajaju}i znawe od smisla, pozitivizam pristupa istra`ivawu prirode mesarskim no`em nauke i tehnike, razbija weno organsko jedinstvo sa ~ovekom, ponekad sa tragi~nim ishodom, a ne retko proizvode}i strahove od izgledne apokalipse. Znawe, u punom zna~ewu te re~i, kompleksna je interpretacija sveta koja dolazi iz celine iskustva. Samo duh je u stawu da ku{a, da iskusi svet i dopre do `ive celine u kojoj su ptice, Bog, pesak, zvezde i on sam. Metafizika ne ku{a svet nego ga sapiwe u dogmu o nepokretnom i zato nije organsko znawe nego wegov bolesni simulakrum. Duhovno iskustvo podjednako je udaqeno od metafizike i od pozitivizma. Sistem pozitivnih znawa je dobrodo{ao, ali samo kao jedan deo na{eg ukupnog poznavawa sveta a ne kao wegova posledwa re~. Mnogo je jo{ ~iwenica koje su bitne za ~oveka a ne mogu se „izmeriti metrom“. One se pojavquju po {irini i po dubini na{eg vidokruga. Duh je ta~ka susreta svih ~iwenica od kojih se sastoji svet, onih izmerqivih i onih neizmerqivih. 85


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 86

Poku{ali smo da u najva`nijim procesima `ivota dru{tva prika`emo uporno transpovesno delovawe metafizi~ke svesti koje je postalo vode}i na~in mi{qewa i uspostavqawa odnosa prema svetu i po svome pojmu ne mo`e se zaustaviti dok ne opi{e ekvatorijalni krug. Wegov u~inak je vidqiv na mnogim prostorima, pa i na ovom na{em. On ne dopu{ta da izvan projektovanog modela ostane makar i jedan narod, makar jedna tradicionalisti~ka zajednica ili jedno uro|eni~ko pleme, jer bi svojim izuzetkom sru{ili grandioznu zamisao sistema metafizike da je to nova celina sveta. Niko, nijedan pojedinac ne sme da tra`i i ostvaruje svoj `ivot izvan sistema, druga~ije od propisanog obrasca, a ako mu se to ipak dogodi, upozorava britanski istra`iva~ morala u savremenom dru{tvu Her, vlast }e ga proglasiti ludim. Nemoralno je da qudska prava, stavqena u funkciju ostvarivawa metafizi~kog sistema, umesto da budu kruna humanisti~ke ose}ajnosti, postaju politi~ka apologija i slogan nasiqa koje se vr{i {irom sveta. Umesto da garantuju qudima mogu}nost da `ive u skladu sa sobom, sa tradicijom i vrednostima svojih zajednica i da proslavqaju svet u bogatstvu wegovih razlika, pod wihovom zastavom uni{tava se pravo na razli~itost i ~ove~anstvo uniformi{e temeqnije nego u Maovom socijalizmu. [ta }e to ostati od qudske su{tine u svetu koji gazi svoje mnogostruke korene i saobra`ava se kalupima koje proizvode poslovo|e industrijske metafizike?! Borba za qudska prava i wihov uzvi{eni smisao mora}e da se vodi protiv onih koji se danas predstavqaju kao wihovi zastupnici. Re~ kriza, koju smo stavili u podnaslov ovoga razmatrawa, ne zna~i preokret u odnosu na prethodno stawe nekog bi}a nego ukazuje na wegovo udaqavawe od sopstvenog smisla, na ispadawe iz duhovne svrhovitosti. Redukcionizam je najjasniji pokazateq krize u saznajnoj sferi. Kriza je kad se odustaje od celine zna~ewa, kada se odustane od duhovnog iskustva koje je jedino kadro da tu celinu obuhvati. Simptom krize u sferi 86


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 87

doga|awa je nasiqe. Kriza smisla dru{tvenog `ivota ogleda se, re~ju, u strahovitoj nesaglasnosti zajednice koja se ostvaruje podvrgavawem nekom spoqa{wem principu i prinudom, i zajednice koja jednostavno `ivi kao organska celina i svoju svrhu ostvaruje sabirawem duhovnih iskustava mno{tva li~nosti koje su je tvorile kroz dubinu istorijskog vremena i tvore je sada. Mo} metafizike kao vlasti nad `ivotom dru{tva velika je, mo} da ~oveka kao pojedinca i kao zajednicu uvede u puno}u smisla – ni{tavna je. Demokratski odnosi u svetu mogu da postoje samo na temeqima slobode. Na{a obaveza prema slobodi je da joj uklonimo sve prepreke, a pre svega zablude o wenome smislu. Tako }e se prevazilaziti raspolu}enost izme|u Istoka i Zapada, a civilizacija i budu}nost dobijaju priliku da postanu zajedni~ka voqa ~ove~anstva.

87


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 88

ТИТО-ИСТИ

Држава, бр. 28, мај 1993.

osna je pala na na{u savest kao sneg. Na tome snegu ~itamo tragove. [to pre razlu~imo otiske mnogobrojnih u~esnika bosanskog ~vora, a posebno na{e sopstvene koji prikazuju srpsku odgovornost, glupost, sujetu i izdaju, i {to pre sklopimo jednu funkcionalnu mapu, utoliko smo bli`e re{ewu problema. Jer, kako upozorava vispreni Marfi: ako neki proces izmakne kontroli, on nu`no kre}e smerom nepovoqnim za nas. Mo`emo da po~nemo od besmislica koje bez stida izbacuju ugledni svetski politi~ari. Voren Kristofer i lord Oven, na primer, ne priznaju legitimitet referenduma o prihvatawu ili neprihvatawu Vens-Ovenovog plana u Republici Srpskoj, a glatko priznaju protivustavnu secesiju Bosne i Hercegovine od SFR Jugoslavije, mimo voqe jednog od tri konstitutivna naroda i mimo Ustava ove republike. Ako su AVNOJ-ske granice, koje nikada nije priznao nijedan me|unarodni forum (do raspada Jugoslavije), bile progla{ene za legitimnu osnovu secesije jugoslovenskih republika, da li

B

88


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 89

}e sutra na osnovu badenterovske pravni~ke logike to isto da va`i za slu~aj secesije provincija koje su nacrtali Vens i Oven. A one bi, ako se sve tri bosanske strane saglase i potpi{u, imale neuporedivo legitimnije utemeqewe nego {to je to moglo da obezbedi operetsko zasedawe u Jajcu pre pedeset godina. Slaba garancija za bosanske Srbe. Pod pretpostavkom da je liderima novog svetskog poretka iskreno stalo do univerzalne primene prava i demokratije, {to bi predstavqalo dovr{avawe gra|anske ideologije, u jugoslovenskom slu~aju po~inili su gre{ke koje pod znak pitawa stavqaju wihovu politi~ku promi{qenost. Jugoslaviju, onakvu kakva je bila – korumpirana do dna, malogra|anska i lewstvuju{~a u morfijumu socijalisti~kog samoupravqawa – moglo se kupiti i zauvek dr`ati pod kontrolom za mawe dolara nego {to je mese~na kvota humanitarne pomo}i danas, ili {to }e biti tro{kovi izdr`avawa sto hiqada vojnika za odr`avawe Vens-Ovenove nakaze sutra. Mawi je problem da li je iskqu~ivo re~ o naivnom uverewu da }e se dezintegracijom Jugoslavije uspe{nije kontrolisati ~itav region, ili je strategija koju ovde primewuje me|unarodna zajednica paklena ma{ina koju su pod trbuh novog poretka podmetnuli wegovi quti i pritajeni neprijateqi ~iji motivi dolaze iz dubine istorije, tek mi se kao narod nismo umeli da odupremo i sna|emo u ovome isku{ewu. Neko nije imao morala, neko hrabrosti, neko nije bio zainteresovan, a dobar deo na{ih sunarodnika jo{ ne shvata {ta se doga|a i kakav muq nose dani koji su pred nama. Ali, ono {to prosto proizvodi u`as jeste ~iwenica da su se na istom stanovi{tu na{le prividno najudaqenije strana~ke grupacije i wihovi lideri koji u najve}em delu zaposedaju politi~ki kosmos Srbije – Socijalisti~ka partija Srbije i Srpski pokret obnove, Slobodan Milo{evi} i Vuk Dra{kovi}. Antisrpsko kolo pre{lo je iz ulice u avliju: ako se stavovi nisu ujedinili oko nacionalnog programa, ujedinili su se oko anti-nacionalnog, i jo{ su, kako stvari stoje, 89


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 90

spremni da taj komplot krste kao vladu nacionalnog jedinstva! Kako god bilo, prihvatawem Vens-Ovenovog plana i zatvarawem o~iju pred wegovim o~iglednim zamkama, oni su precizno redukovali poqe svog politi~kog interesa na onu kvadraturu sa kojom su saglasni SAD i EU, Nema~ka i Turska – na minimalnu Srbiju. Da li je to nekakav genijalni manevar? Pre bi se reklo da je to jo{ jedna velika pobeda, mo`da apsolutna pobeda neumrlog srbomrsca iz Ku}e cve}a, fantasti~ni coup de grace jedne majstorske strategije. Nije Broz morao da na ceduqama zave{tava uputstva kako treba dokraj~iti Srbiju. Bilo je dovoqno da me|u nama odabere odgovaraju}e karaktere i obavi wihovu dru{tvenu promociju – da napravi profesore univerziteta, novinare i bankare. Onda }e takvi karakteri, kad god se steknu podesne okolnosti, sami od sebe da sprovedu voqu onoga ko ih je proizveo. ^isti geneti~ki in`ewering. Svima wima, i kada se zakliwu u Srpstvo, kada se pozivaju na dva oka u glavi, na Milo{a i Lazara, kada muslimanima seku ruke do lakata, duboko u mo`dini tiwa titoisti~ka Jugoslavija jer su samo u woj oni bili mogu}i, samo u woj mogli su da budu profesori, novinari i bankari... elita. A takva elita nije smela ni da sawa ~etiri ocila, pravednu reviziju avnojskih me|urepubli~kih granica ili da se bori za upotrebu }irilice. Uslovni refleks odre|uje wihove politi~ke stavove: ili mala Srbija, ili tre}a Jugoslavija, samo ne Srbija u pravednim granicama etnosa i istorije. Milo{evi} je pre tri godine ko~io raspad onda{we Jugoslavije da bi se nevoqno skrasio u ovoj dvocifrenoj. Dra{kovi} veli da su nam sa bosanskim muslimanima i Hrvatima isprepletane i plinske cevi i bra~ne posteqe, da smo jedno te isto i da }emo ubrzo to otkriti. Ako je Milo{evi}u i Dra{kovi}u neki svetski me{etar ovih dana stavio u izgled novi ju`no-slovenski (plus {iptarski, plus ma|arski) aran`man, jasno je kakvo im je veseqe priredio. A Srbija je od devedesete godine listom glasala za takve karaktere i takve politi~ke biografije. 90


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 91

Titoisti se, nalik svome za{titniku, odlikuju velikom stra{}u za vlast i malom brigom za dobar ukus. Ovih dana oni se nadme}u u dodvoravawu Americi. Za Bila Klintona, koji je prema politi~kom sta`u pravi poletarac a prema prvih stotinu dana vladavine, turista u politi~koj pra{umi, Slobodan Milo{evi} u jednoj izjavi govori kao o „mudrom politi~aru“! Opozicioni lider pak ne mo`e da pre`ali {to je {ef srpske dr`ave, pono}nom promenom kursa, postao miqenik i asistent ameri~ke administracije, pa tu nesre}u obja{wava otkri}em da velika sila, izgleda, vodi ra~una samo o interesima. Vaqda je do sada verovao u qubav. Titoisti u novome ruhu nekoliko godina su opsewivali ovaj narod poricawem legitimiteta avnojskim granicama. Kada su im Vens i Oven podmetnuli svoj bezobrazni plan oni su ga zdu{no potpisali iako on predstavqa nasiqe nad logikom i nad pravdom. Pri tom, nije ga donela ~ak ni jedna fingirana skup{tina kao {to je to bio slu~aj u Jajcu, nego je ba~en na sto arogantnim fel{om cini~nog lorda. Slobodan Milo{evi} ga jo{ hvali kao trijumf srpske borbe za nacionalnu ravnopravnost u Bosni i Hercegovini. Kao da tamo{wi rat nije izbio zbog toga {to su takvi isti lordovi priznavawem secesije ove republike pogazili ustavno na~elo konsenzusa sva tri konstitutivna naroda. Najzad, ovih dana Beograd organizuje interparlamentarne sesije na kojima se sramno izra~unava i nabija na nos pomo} koja je poslata preko Drine. Jo{ uvek duboko utopqeni u materijalizam, nehri{}ani koji predstavqaju Srbiju, Crnu Goru i Jugoslaviju ne shvataju da bosanski junaci poma`u nama da do|emo sebi i da tu pomo} dvestotine godina ne bismo mogli parama isplatiti. Umesto da od takve bra}e nau~i kako bezli~na i bezbo`na masa u Titovoj Bosni duhovnim pro~i{}ewem postaje Bo`iji narod i kako se prevazilaze ideolo{ke podele, umesto da se takvom bra}om ponosi, komunisti~ka Srbija im je zavela najsramniji embargo koji svet poznaje. Mo`da je za Broza ipak neophodan glogov kolac!? 91


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 92

СМИСАО НАЦИЈЕ

Држава, бр. 31, август. 1993.

udbinu ~oveka izvan wenih filozofskih i metafizi~kih zna~ewa mo`emo da posmatramo u razli~itim krugovima dru{tvenog bivstvovawa ili na razli~itim stupwevima op{tosti, ponekad i u presecima ovih krugova. ^ovek je stanovnik grada, podanik dr`ave, privre|iva~ u sistemu tr`i{ne ili centralisti~ke ekonomije, gra|anin u demokratskom dru{tvu ili zato~enik totalitarnog re`ima, pripadnik kulturne elite ili jedinka u potro{a~koj masi... Va`nost ovih krugova za neposredni `ivot pojedinca mewa se u zavisnosti od okolnosti koje formiraju duh jednog vremena, odnosno od celine uslova koji odre|uju smisao egzistencijalne situacije. Jedan od krugova koji je naglo izbio u prvi plan globalnog interesovawa ali i `ivotnog zna~aja za milione qudi jeste nacija. U weno ime u zadwe tri godine razorene su dr`ave, raspali se me|unarodni savezi i vojne alijanse, sru{eni su gradovi, uni{tene porodice, izginule desetine hiqada mladi}a, pokvarena prijateqstva i prekinute komunikacije. O~igledno da ova kategorija nije skon~ala

S

92


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 93

u dvadesetom veku. [tavi{e, oni koji su sa autoritetom teorijskog ube|ewa ili sa arogancijom politi~ke mo}i decenijama osporavali zna~aj ovog kruga qudskog postojawa i potiskivali wegovu energiju, snose najve}u odgovornost za eksploziju izopa~enog bu|ewa kojoj prisustvujemo. Ova eksplozija i na~in na koji se odvija pokazuju koliko su neodgovaraju}e i nedovoqne postoje}e definicije. O~igledno je da nacija kipi preko svih dosada{wih pojmovnih odre|ewa, bilo da su formulisana istoricisti~ki, sociolo{ki, kulturolo{ki, lingvisti~ki, geneti~ki ili normativno ideolo{ki. Poku{aji da se nacija teorijski zahvati iz ovih okvira pogre{no su postavqeni ve} u samoj pretpostavci da je re~ o izvedenom fenomenu u ~ijoj osnovi le`e na~elo ekonomije, jezika, obi~aja ili ~ak biolo{ki kodovi. Nacija nije poimana iz ontolo{ke dubine, kao bi}e, barem u onoj meri u kojoj se na taj na~in govorilo o gradu, o crkvi ili ~ak o ~ove~anstvu. Postoje}e teorije nacije zapravo samo otkrivaju fragmente wenog bi}a i zbog toga nemaju su{tinsku i potpunu eksplanatornu snagu. Zbog toga je nacija jo{ uvek corpus mysticum koji vri ispod kamena racionalizma pritisnutog na izvore stvarnosti, ili se u trzajima otima razli~itim ideolo{kim konstruktima koji premre`avaju svet. To je razlog {to je `ivot nacije buknuo kao otpor komunizmu Sovjeta i zapadnom projektu novog me|unarodnog poretka. Isto tako, ~iwenica je da se to dogodilo na okrutan na~in, u neproduktivnom i kompromituju}em obliku, kao epilepsija neorganske civilizacije u gr~u da suzbije autenti~nost. Nezadr`iva samosvojnost nacije iskazuje se u koli~ini energije koja se danas anga`uje u weno ime, bilo da je re~ o dr`avnoj politici, kulturi i razli~itim oblicima rivalstva koje ona nosi, sportu i socijalnim pojavama koje ga prate u masovnim razmerama, najzad vojnim sudarima i `rtvama koje se u weno ime prinose. Tako|e, izme|u svih mogu}ih tipova autoidentifikacije, najve}i broj qudi bira nacionalnu kao najpre~u. Ovu ~iwenicu ne mogu da obore ni pseudo-teorijske 93


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 94

fatamorgane malogra|anskog porekla (koje i u na{oj zemqi imaju svoje zagovornike) ~ija je ta~ka posmatrawa postavqena nadmeno visoko i `ivot nacije vidi kao podkulturni i prolazni stadijum, kao primitivizam i ko~nicu napretka. Ovaj kompleks argumenata poznat je i u marksizmu, iz ~ijeg okriqa upravo dolaze na{i „gra|anski teoreti~ari“. Wihova ideologija i socijalizam predstavqaju rotiraju}e grimase jednog istog, kastriranog do`ivqaja sveta. Umesto `ive duhovnosti koja pro`ima i vezuje ~lanove zajednice, wih interesuje samo vlasni{tvo nad materijalnim svetom i vlast nad qudima. Be`e}i od organskih razre{ewa i uobli~avawa `ivota koji spontano ide ka svojoj zaokru`enosti, i jedna i druga ideologija zavr{avaju ne~ove~no: kao teror finansijske mo}i ili kao teror politi~ke policije. Tamo gde vlada teror, makar i u suptilnome obliku, ne postoji jedinstvo ~oveka i sveta. Nacija se na{la na prvoj liniji osporavawa upravo zbog toga {to to jedinstvo organski uspostavqa. Nacija zapravo predstavqa jedini i nezaobilazni prolaz izme|u pojedina~nog i op{teg, izme|u individue i zajednice, ali i posredovawe prema kosmopolisu kao totalitetu svih totaliteta. Zato {to je organska, zato je bi}e. Wena priroda nije ni mehani~ka ni relaciona jer se weni elementi, pojedinci koji sami po sebi nisu potpuni i dovoqni, dovr{avaju kao qudska bi}a u~estvuju}i u zajednici. A nacija nije apstraktna identifikacija sa pojmom ~ove~anstva nego uvek slo`ena interakcija oblika koje neposredno prepoznajemo kao sopstveno iskustvo i oblika o kojima imamo znawe samo na osnovu analogija jer su udaqeni vremenski i prostorno. Ne postoji ni pre~ica do celine koju po prirodi stvari pojedinac sa svojim ograni~enim saznajnim mo}ima ne mo`e da obuhvati. Ona je interakcija istorije koja je za nama sa istorijom koja je pred nama, jedinstvo se}awa i planirawa, prepoznavawe i solidarnost, a iznad svega zajedni~ka akcija prema budu}nosti sa qudima koji dele isti egzistencijalni horizont. Najte`e pitawe za one koji misle da ~ovek mo`e da `i94


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 95

vi „emancipovan“ od nacije jeste: zar nije svaka situacija u konkretnom prostoru i konkretnom vremenu jedinstvena i neponovqiva i zar nije ~ove~anstvo ukupnost svih takvih iskustava a ne wihova apstrakcija? A ~ovek ni u jednoj situaciji ne postoji i ne u~estvuje sam. Zajednica je stvarno jedinstvo qudi i wu nazivamo nacijom. Nije shvatqivo da se mogu odnegovati qubav i odgovornost prema ~ove~anstvu ako nisu bili pro`ivqeni i primeweni na konkretnu zajednicu. Ona predstavqa kapiju sveta. Iza osporavawa zna~aja nacije i tvrdwi da joj je isteklo vreme, uvek stoji namera da se svet ujedna~i i da se izbri{u razlike. Zanimqivo je da iza ideje o uniformnom svetu stoje politi~ke snage koje se iz sveg glasa zala`u za multikulturalnost i vrednosni pluralizam! Kao da istorija kulture ve} ne po~iva na gr~koj mitologiji, flamanskom slikarstvu, {panskoj gitari, francuskom realizmu, ameri~kom vesternu, italijanskom neorealisti~kom filmu, japanskom zenu ili ruskoj avangardi. Tu se konstitui{e dvosmerni odnos u kome na{i kulturni modeli olak{avaju razumevawe drugih kultura, a one doprinose sazrevawu i rastu na{e sopstvene. Jedino ta interakcija mo`e da se nazove svetskom kulturom. Identitetni krugovi sa~iwavaju strukturu sveta a wihova su{tinska uzajamnost gradi wegovo organsko jedinstvo. Nacija ne odbija multikulturalnost, osim kada je ugro`eno weno pravo na opstanak. U teorijskoj literaturi, u politi~koj i u svakodnevnoj upotrebi pojavquje se problem zna~ewa re~i narod i re~i nacija. Stihijski izbor re~i doprinosi stvarawu pometwe, dvozna~nosti ili zlonamerne interpretacije zna~ewa. U politi~kom prostoru lo{e namere i namerna nekorektnost veoma su ~este pa su i neki jezi~ki izrazi postali predmet kompromitacije i ideolo{kih obra~una. U komunisti~kim zemqama re~ demokratija dugo je bila sinonim za ne~ove~nu klasnu eksploataciju na Zapadu. Religioznost je povezivana sa retrogradno{}u i primitivizmom. Marksovi sledbenici na 95


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 96

isti na~in su demonizovali i re~ nacija. Problem na{eg vremena je {to se ta re~ sa indexa proleterskog internacionalizma preselila na index prognanih re~i u demokratskom svetu. Zbog svega {to se doga|a sa sudbinom ove re~i neophodno je da wena upotreba uvek bude precizirana, posebno u odnosu na re~ narod, koja u lingvosferi ima paralelni `ivot. Narod je logi~ki zatvoreni pojam zajednice koji fiksira wene povesne i duhovne osobenosti. Nacija ozna~ava otvoreni, aktivni aspekt `ivota zajednice koja ide prema svojim ciqevima. Govore}i u kategorijama savremene filozofije, narod je esencija, nacija je egzistencija. Utoliko pre je demokratski princip svojstven zajednicama koje afirmi{u `ivot i ne dozvoqavaju da budu uobru~ene u ideolo{ke postulate i apriorne definicije. Ne postoji napetost izme|u nacije i demokratije. Samo prikriveni totalitarizam mo`e da stavi demokratiju u protivstav prema naciji i da ovu izop{tava iz civilizacijskog kruga koji sebe naziva slobodnim svetom. Zapadni svet je upravo iskoristio `ivotvorni i aktivisti~ki smisao nacije kada je u{ao u obra~un sa komunisti~kim blokom u Evropi. Poqaci, ^esi, Slovaci, Ma|ari, Hrvati i td. sru{ili su omra`enu ideologiju suprotstavqaju}i joj jasno definisanu i mo}nu pokreta~ku energiju nacionalizma. Danas, kada se ~ini da je posledwi ~in savremene istorijske drame u kojoj se vodila titanska borba izme|u dva velika ideolo{ka bloka pri samom kraju, taj pokreta~ki ~inilac ponovo postaje smetwa. Odigrao je svoju ulogu, a zbog svoje autenti~nosti i nepodobnosti da se podredi nametnutim shemama i zamislima, pa i vlasti novih gospodara sveta, treba ga odstraniti sa scene. Kao {to to uvek biva, posle revolucije dolazi razdobqe serije, u~vr{}ivawe i konzervirawe novostvorenog poretka postaje najvi{a vrednost, a umesto heroja i glavnih junaka preokreta na ceni su poznavaoci ve{tine vladawa i odr`avawa socijalnih funkcija. U slu~aju istorijskog preloma koji se dogodio proteklih godina u Evropi, autenti~na energija nacionalnih ideologija koje su odigrale 96


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 97

svoju ulogu u ru{ewu sovjetskog bloka bi}e neutralisana primawem nekih zemaqa u ~lanstvo Evropske unije, ve} prema politi~kom i geopoliti~kom kriterijumu. Srbija }e da ostane negativni izuzetak na kome }e da se, kao i do sada, izvode egzemplarne kazne. Ali, svejedno, besmislena su sva nastojawa da se nacija protera iz pojmovnika i iz re~nika ~ove~anstva, da je lideri me|unarodne nomenklature ili na{i marksisti sa demokratskom retorikom ponovo stave na crnu listu, jer ona }e, na jedan ili na drugi na~in, uvek da potvrdi svoje postojawe. Kako bi to rekao [ekspir, a nadahnuto prepoznao i upotrebio Umberto Eko, „ono {to zovemo ru`om isto tako lepo bi mirisalo i da ga zovemo nekim drugim imenom“.

97


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 98

ТЕОРИЈА ПРИРОДНИХ ПРАВА И ДРУШТВО ИСТОЧНОГ ХРИШЋАНСТВА

Саопштење на ada se dogodi da ideolo{ke konstrukcije Сабору култура napu{taju teorijsku ravan i od vizije poисточнохришћанских staju politi~ka stvarnost, onda proizvoнарода, Београд, de podjednako sna`no intersovawe kako kod 21-24. јула 1994. pripadnika politi~ke klase tako i kod obi~nih

K

qudi. Sukob komunizma i demokratije, odnosno zatvorenog i otvorenog dru{tva ako se prihvati terminologija koju je uveo Karl Poper, ili ~ak Istoka i Zapada kako su naj~e{}e i vrlo pojednostavqeno pisali novinski komentatori s obe strane Berlinskog zida, obele`io je decenije posle sloma Sila osovine 1945. godine. Taj period osta}e zapam}en kao „hladni rat“. Raspad Sovjetskog Saveza i komunisti~kog re`ima na evropskom istoku stvorio je ideolo{ki vakuum. Dodu{e, i ranije se govorilo da su ideologije „umrle“ i da svetom vladaju aparati gole mo}i koji se samo pokrivaju ideolo{kom frazeologijom ~iji stvarni sadr`aj nije opstao ni u tragovima. Trijumf politi~kih vrednosti Zapada ogleda se u ~iwenici da se demokratski poredak odr`ao tamo gde je postojao i da je postao osnova politi~kog i dru{tvenog sistema u svim zemqa98


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 99

ma nekada{weg komunisti~kog bloka. Politi~ki pluralizam, koji je su{tina demokratskog poretka i otvorenog dru{tva, s pravom je predstavqao jednu ideolo{ku koncepciju tokom konfrontacije sa totalitarnim, monocentri~nim politi~kim sistemom komunizma. Postojale su dve slike sveta. Me|utim, po{to se komunizam kao ideolo{ki projekat uru{io, demokratija je prestala da bude samo jedna strana ideolo{kog sukoba ili jedan od mogu}ih izbora. U novim okolnostima trebalo je da bude vrednosno neutralni okvir za civilnu politi~ku utakmicu koji je, opet, i sam uokviren pravnim poretkom. To su bila o~ekivawa naro~ito onih gra|ana koji su pre`iveli komunizam i svojom istrajnom verom u prednosti demokratije doprineli wegovom kraju. Ali, proces uvo|ewa demokratije po~etkom devedesetih godina doneo je i ne{to druga~ije iskustvo, posebno u sektoru me|unarodnih odnosa. Umesto da zapo~ne novi `ivot kao instrument slobode, demokratija je nastavila da i daqe bude ideolo{ko sredstvo, ovaj put ne za borbu protiv druga~ijih vrednosnih uverewa nego za uspostavqawe novog poretka dominacije u svetu. Zloupotreba demokratije predstavqa najve}e ogre{ewe o slobodu. Zbog toga je neophodno osvetliti okolnosti koje to ~ine mogu}im. Sve savremene politi~ke teorije imaju svoje izvori{te i svoju inspiraciju u teoriji prirodnih prava. Uva`avaju}i ~iwenicu da su weni elementi prisutni u delima starih filozofa ili se tokom stole}a pojavquju na intuitivni na~in kao pokli~i u brojnim socijalnim pokretima, tek od sedamnaestog veka prepoznajemo je u modernoj pojmovnoj zaokru`enosti: qudi su po svome ro|ewu slobodni i jednaki u svojim pravima. Politi~ko mi{qewe koje je izniklo na ovome u~ewu razdvaja se u dva kraka. Pojednostavqeno govore}i, jedan krak nagla{ava vrednost slobode i on uobli~ava politi~ku filozofiju liberalizma. Drugi krak ve}i zna~aj pridaje jednakosti u pravima i u wegovome krilu razvi}e se ideja egalitarnog 99


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 100

dru{tva i socijalizma. Razbijawe organskog jedinstva i jednovremenosti slobode i jednakosti u pravima, dve vrednosti sa aksiomatskim statusom jer sa wima dolazimo na svet, poput imanentnog prokletstva vodi velikim isku{ewima za istorijsko putovawe wihovih politi~kih uobli~ewa. Pokazalo se da zbog toga i jedan i drugi krak posle svih teorijskih i prakti~no-politi~kih epizoda i metamorfoza, farsi~no u odnosu na svoj prvobitni smisao i namere svojih propovednika, zavr{avaju u nekom obliku totalitarizma. Politi~ka levica nikada nije ni sakrivala da je totalitarna vlast wen metodolo{ki izbor jer se druga~ije ne mo`e protiv „klasnog neprijateqa“. Diktatura proletarijata bila je credo vlasti u vreme trajawa takozvanog realnog socijalizma. U ime radni~ke klase i ostvarivawa wenih prava na jednakost uni{tavano je sve {to je u sebi sadr`avalo makar klicu slobodnog mi{qewa. U sagledavawu svoje misije kao ~vrste i neporecive za{tite slobodnih dru{tvenih transakcija, od ideja do kapitala, liberalizam se opredmetio u takozvanu minimalnu dr`avu koja }e svoj ograni~eni broj nadle`nosti tokom vremena da uzdi`e do apsolutne sile. Bez drugih prepreka osim u svedenim nadle`nostima, vlast ustanovqena na ovoj teoriji ima tendenciju apsolutizacije kao i svaka druga vlast. Takvo upozorewe ugra|eno je u politi~ku teoriju svih propovednika liberalizma, od Xona Loka do Xon Stjuart Mila. Apsolutizacija svega nekoliko funkcija vlasti isto tako vodi autoritarnom dru{tvu i sveprisutnoj ili maksimalnoj dr`avi. Kada u ime ostvarivawa nekoliko nadle`nosti dr`ave vlast obrazuje panopti~ku kontrolu dru{tva sa mamutskim aparatom unutra{wih obave{tajnih slu`bi i uspostavi kontrolu medija koji formiraju javno mnewe, tu se svakako ne mo`e razvijati sloboda koju je Mil stavio u naslov svoje najpoznatije rasprave. No}obdijska dr`ava, kako glasi wen kolokvijalni naziv koji treba da ka`e da je vlast zadu`ena jedino da no}u ~uva vlasni{tvo gra|ana od kra|e, zaista efikasno radi 100


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 101

ovaj posao i povla~i se ve} u zoru. Dan pripada posednicima mo}i i kapitala (koji je odbrawen od no}nih lopova) da ure|uju dru{tvo kako je wima po voqi. Tako je vlasni{tvo jedan jedini merodavni faktor u dr`avi koja sebe smatra podignutom na ideji slobode. Dvadeseti vek je u svojim burnim i dramati~nim socijalnim i politi~kim prelomima upoznao i hipertrofirani oblik dr`avne brige za suprematiju vlasni{tva nad svim drugim dru{tvenim interesima. Sloboda je postajala `rtva vlasni{tva. Ono {to je trebalo da bude jedan od wenih sadr`aja na kojima se mo`e izgraditi sistem realnih pravnih odnosa, ono {to je moglo da barem jednim delom postane egzaktni ekvivalent slobode u konkretnom dru{tvu, postalo je wena negacija. Svako ispoqavawe slobode postajalo je pretwa vlasni{tvu. Sloboda posedovawa pla}ena je ukidawem slobode mi{qewa. Svet se survavao u vladavinu sku~enog obzora pojednostavqenih qudi, netolerancije i legitimizovanog nasiqa jednomisle}e ruqe. Takva moralna i vrednosna regresija i paradoksalno ishodi{te politi~kog otkri}a slobode svoj implicitni ili eksplicitni izraz imaju u fa{izmu. Poredak koji se pred na{im o~ima uspostavqa u svetu zahteva na{u opreznosti i kriti~nost zbog toga {to nas neposredna pro{lost upozorava na zloupotrebu politi~ke vrednosti slobode. Mo`e se re}i i da iskustvo na{eg naroda sa su{tinom novog poretka i na~inom na koji se on gradi daje pouzdanu epistemolo{ku i moralnu kvalifikaciju za proveru wegove koherentnosti i wegovih stvarnih ciqeva. Postoji dovoqno neospornih iskustvenih potvrda da dirigovane informacije i kontrolisani medijski prostor onemogu}avaju nezavisno i samostalno formirawe poltiti~kih odluka gra|ana. Ako su politi~ke odluke i politi~ka voqa negde ve} prethodno formirani, a javnost slu`i samo za to da im obezbedi saglasnost za izvr{ewe, onda je to u kontradikciji sa politi~kim idealima demokratije, qudskih prava, multietni~nosti, multikulturalnosti i, generalno, pluralizma. Ako 101


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 102

se pretpostavqeni subjekti pluralnog dru{tva – gra|ani, narodi, verske zajednice i kulturolo{ke celine – opredequju prema odlukama koje su ve} pripremqene, te{ko se mo`e govoriti da je sloboda krajwi ciq novog poretka. Via facti stavqa se u pitawe i na~elo suvereniteta, jer izmanipulisani ~ovek ne donosi suverene nego instrumentalizovane odluke. Ali, ono {to predstavqa najjasniji primer negirawa prirodnih prava i pravnih tekovina koje su s mukom i velikim `rtvama stvarane kroz istoriju civilizacije, to je osporavawe na{em narodu jednakosti u pravima. Tokom raspada Jugoslavije protagonisti ideje o novom poretku u svetu iskqu~ili su srpski narod iz postoje}eg me|unarodnog prava, iz wegove logike, iz va`e}ih univerzalnih politi~kih dokumenata i principa politi~kog odlu~ivawa. Sasvim je jasno da sa prvim izuzetkom pada i sam zakon. Ako ne{to ne va`i za jedan subjekt, to vi{e ne va`i ni za koga, jer niko ne mo`e biti siguran da izuzetak ne}e biti ponovqen i da se ma~ arbitrernosti ne}e sru~iti i na wegovu glavu. Poredak koji je zami{qen kao globalni ve} na prvoj prakti~noj proveri pokazao se kao jednostran i provincijalan, kao regresija pravne svesti i protivre~ewe sopstvenim pretpostavkama. Postavqa se pitawe: kako je mogu}e da se teorija koja govori o prirodnim pravima ~oveka i defini{e pravne i politi~ke stubove novog humanizma na koncu pretvara u svoju suprotnost? Da li je u pitawu samo zloupotreba ili su wena pervertovana ishodi{ta neminovnost prikrivena u samim osnovama? Pre svega, pojam jednakosti u pravima i pojam slobode relacionirani su prema qudskom bi}u. Sloboda je ontolo{ko svojstvo ~oveka, a jednakost u pravima je dru{tveno-pravna forma koja se odnosi na nosioce slobodne voqe. Odgovor na pitawe koje smo postavili u ovome razmatrawu teorije prirodnih prava i wenih ishodi{ta zbog toga ne treba tra`iti u proveri logi~kih procedura koje je zasnivaju. One su ta~ne. Problem je u prvoj premisi, u shvatawu toga {ta je ~ovek, ili, 102


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 103

jo{ preciznije, u shvatawu qudskog bi}a tokom operacionalizacije teorije prirodnih prava. U oba kraka u kojima se teorija razvijala ~ovek je definisan u optici i u terminima materijalizma. ^ovek je vi|en ili kao prirodno bi}e u neprestanoj borbi za fizi~ki opstanak, ili kao bi}e u ~ijem odnosu prema svetu preovla|uje posesivnost. Sloboda postaje sloboda u sticawu, a jednakost se na kraju ogleda u jednakosti u posedovawu. Nisu svi mislioci koji su uobli~avali teoriju prirodnih prava eksplicitno postulirali ovakvo shvatawe ~oveka. Ali, civilizacijski kontekst zapadnog hri{}anstva ili ono {to kulturologija ozna~ava kao pogled na svet, svakako su u~inili da pretpostavqena zna~ewa koja se intuitivno prihvataju budu nekriti~ki uneta u razumevawe teorije. Izuzetak su Tomas Hobs, prethodnik moderne prirodnopravne teorije, koji govori o vu~ijoj prirodi odnosa izme|u qudi i Xon Lok u ~ijim se raspravama o politi~kom ure|ewu dru{tva qudsko bi}e prikazuje gotovo iskqu~ivo kroz kategoriju vlasni{tva. Ako je to prava i jedina priroda ~oveka onda zaista briga za materijalnu dobrobit pojedinca u liberalizmu, ili ista takva briga za radni~ku klasu u socijalizmu, predstavqju dosledno primewenu teoriju prirodnih prava u politi~koj ideologiji. Moglo bi se re}i da je teorija prirodnih prava sama po sebi nevina u pogledu totalitarnog okon~awa istorijskih puteva liberalizma i socijalizma. Pravi problem je o~igledno u poimawu qudskog bi}a. U sredi{woj ta~ki odgovornosti za analizu vladaju}ih socijalnih i politi~kih obrazaca na{ega doba nalazi se antropolo{ko pitawe. Od wegovog razre{ewa zavisi}e svakako i na{a budu}nost. Osnovno odre|ewe ~oveka u tradiciji i aksiologiji isto~nog hri{}anstva bitno je druga~ije. Pre svega, odgovornost je horizontalno polo`ena u temeqe zajednice. To zna~i da pojedinac nije obavezan samo prema vrhovima svetovne ili duhovne hijerarhije, nego da od wegovog saose}awa sa drugim ~lanovima zajednice bez obzira na statusne razlike, od wego103


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 104

ve brige za o~uvawe organskog jedinstva koje natkriquje posebne funkcije u zajednici, neposredno zavisi na{ dostojanstveni opstanak kao qudskih bi}a. Re~ je o odgovornosti za celinu sveta a ne samo o li~nom spasewu. Re~ je o najvi{em interesu koji je mogu}e zamisliti, a to je postizawe smisla. Posedovawe svih materijalnih uslova za bezbri`an `ivot jo{ uvek ne mo`e da nas u~ini sre}nim, jo{ mawe da na{ `ivot ispuni smislom. Ni ispuwavawe uslova za li~no spasewe, onako kako se to propisuje u zapadnome hri{}anstvu, ne prevazilazi sebi~nost i ne povezuje nas sa celinom sveta i svih bi}a iz koje dolazi uzvi{eni i potresni ose}aj ispuwenosti smislom. Tu se uo~ava i razlika u shvatawu slobode. U pojmovnom sistemu liberalizma sloboda se odre|uje negativno: neminem ledere, nikoga ne povrediti. To je sloboda od drugoga. Takvoj slobodi ni na koji na~in ne smeta da taj drugi i ne postoji, da se broj bi}a u svetu smawi do pojedina~nog korisnika negativne slobode, kada mu ona vi{e nije ni potrebna. To je krajwi zakqu~ak individualizma koji nije zainteresovan za organsko jedinstvo sa celinom sveta. U pozitivnom zna~ewu sloboda je mogu}nost susreta ~oveka sa ~ovekom i ~oveka sa celinom sveta. A ~ovek nije samo pravna forma nego jedino i iskqu~ivo li~nost. Sloboda je susret li~nosti. Taj susret isto~no hri{}anstvo naziva saborno{}u. U ovakvome do`ivqaju sveta sloboda je potrebna i neophodna. Naslu}uju}i {ta zajednica qudi treba da bude, zakonodavci anti~ke Atine na sli~an na~in su u~esnike u demokratiji, u demokratskim raspravama i dono{ewu odluka, definisali kao slobodne qude, a ne kao bezli~ne matemati~ke veli~ine. Savremeni koncept demokratije, iznikao iz teorije prirodnih prava primewene na depersonalizovano qudsko bi}e, nema pravo da se poziva na helensko demokratsko nasle|e. Ako ~ovek nije samo materijalno nego istovremeno i duhovno bi}e koje ima mo} razumevawa i do`ivqavawa celine sveta, ako sloboda nije samo granica nepovredivosti pojedin104


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 105

ca nego element tvorbe zajednice koja nas tek ~ini civilizovanim bi}ima i kvalitativno uzdi`e na{u egzistenciju, onda se otkriva novi zna~aj teorije prirodnih prava. Filozofi istorije ukazuju da se velike epohe, odre|ene vladavinom nekog zna~ajnog principa, okon~avaju kada taj princip postane granica wihovog daqeg razvoja, kada istekne wegovo istorijsko va`ewe. U ovome slu~aju, nije isteklo va`ewe teorije prirodnih prava. Ona pripada transcendentalnim istinama i ne meri se vremenom. Isteklo je va`ewe ograni~enog shvatawa ~oveka kao bi}a materijalnog reda i wegovog svo|ewa na egoisti~ke instinkte. Svoj potpuni smisao teorija prirodnih prava mo`e da ostvari samo u dru{tvu koje ~oveka shvata kao li~nost sa duhovnim svojstvima. Zbog toga je dru{tvu isto~nog hri{}anstva danas dato da ovoj teoriji povrati verodostojnost i upotrebqivost koji joj s pravom pripadaju. Jedinstvo isto~nohri{}anske antropologije i teorije prirodnih prava koja je nastala u zapadnoj hemisferi politi~kog mi{qewa predstavqa {ansu nove Evrope i novog humanizma: umesto poretka sile – poredak smisla.

105


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 106

ДЕМОКРАТИЈА ИЗМЕЂУ ТЕРОРА И СЛОБОДЕ

Држава, бр 44, октобар 1994. и Либерал, бр. 9, септембар 2007.

erovatno da u politi~koj istoriji qudskog dru{tva nije postojala re~ sa toliko ~estom i {iroko rasprostrawenom upotrebom, ali i sa ne malim brojem kontroverzi, kao {to je to re~ demokratija. Ono, pak, {to je kroz vi{e od dve hiqade godina zajedni~ko i konstantno, {to je logi~ki nesumwivo u wenom zna~ewu jeste da ozna~ava zajednicu koja se izdigla iz pred-racionalne ili ne-racionalne strukture dru{tvenih odnosa u kojima vlada samovoqa vlastodr{ca, i da je na~elo na kome ona po~iva racionalno objediwavawe pojedina~nih voqa svih ~lanova zajednice. Prelazak iz nedemokratske u demokratsku zajednicu, taj skok koji se doga|a u samome bi}u nove zajednice i nema samo mehani~ka i formalna odre|ewa jeste sloboda. Sloboda je pre svega otvorenost da se ostvaruje samostalnost duha prema svetu i da se uti~e na smisao i sudbinu zajednice. Sa formalne strane sloboda je odsustvo prinude, {to predstavqa prethodni uslov za uspostavqawe racionalnih odnosa izme|u ~lanova zajednice u procesu dono{ewa i primene odluka.

V

106


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 107

Sloboda je nedeqiva. Ona pripada svima ili nikome. U pred-racionalnom dru{tvu nije slobodan ni sam autarh, ni tiranin. On sebe ostvaruje u samovoqi i subjektivnom odnosu prema svetu, a duhovna priroda qudskog bi}a izvire iz sveobuhvatnosti zajednice, iz mno{tva iskustava i razli~itih odgovora, iz komunkacije i su{tinski pripada van-prinudnoj sferi. Na misao se ne mo`e izvr{iti prinuda i to je najve}a zabluda svakog nedemokratskog poretka vlasti. Tiranin samoga sebe svojom samovoqom iskqu~uje iz organskih veza zajednice koja predstavqa jedini i autenti~ni oblik qudskog postojawa. On sebe iskqu~uje i iz pojma ~oveka. Da bi bila qudska, zajednica mora da bude slobodna, kao {to svaki pojedinac, pa i onaj sa tiranoidnim podstrekom ne mo`e slobodu da shvata kao odsustvo ograni~ewa u svome delovawu, ukoliko ho}e da ostane ~ovek. Bezobalne mogu}nosti tiranina nisu sloboda i zato tiranin nije ~ovek. Demokratija, kao operacionalizacija slobode, utemequje zajednicu qudi i svakog wenog pripadnika uzdi`e u puno}u i dostojanstvo ~oveka. Tokom istorije re~ demokratija odnosila se na razli~ite nosioce prava politi~kog odlu~ivawa. U velikim trenucima helenske i rimske antike bili su to slobodni gra|ani gradova-dr`ava, puno vekova kasnije mu{karci koji prelaze imovinski i poreski cenzus, zatim apstraktno shva}en narod, a kako dru{tva postaju sve vi{e „masovna“, sa te{ko}om da se uspostavi neposredni odnos izme|u pojedina~ne i op{te voqe, na zna~aju dobijaju procedure i institucije kao posrednici. Novost koju je ovaj proces doneo jeste osamostaqivawe personalnih ili institucionalnih posrednika, sa diskretnom aromom retrogradnosti u odnosu pojedinca i vlasti. Ali, najve}a novost dolazi iz promena „dimenzija sveta“, iz narastawa „globalnog dru{tva“ i potrebe da se odnosi izme|u naroda i dr`ava, izme|u kolektivnih subjekata, urede pravno i proceduralno. Tako se do{lo do fenomena me|unarodne demokratije.

107


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 108

Призори међународнe демократије Demokratija se odnosi na sferu dru{tva isto koliko na sferu dr`avne politike, pa se otuda i ve}ina dru{tvenih zahteva i reformi smatra demokratskim pitawem. Op{te su poznati zahtevi da demokratsko dru{tvo mora da `enama omogu}i pravo da odlu~uju o prekidu trudno}e, regrutima da umesto ratni~kih ve`bi sa oru`jem vojni rok slu`e civilno, homoseksualcima da legalizuju bra~nu zajednicu i usvajaju decu i td. Dru{tveni interesi i kampawe ~esto su nerazdvojni od onih pitawa ~ija je priroda eminentno politi~ka i ti~e se najvi{ih dr`avnih odluka. U svakom slu~aju, najdramati~nije vesti i najprovokativnije teme u medijima i u javnosti uvek su one koje govore o borbi za demokratiju. Tako je bilo na Tijen-an-Menu, na Berlinskom zidu, sa Mendelom i borbom protiv aparthejda u Ju`noj Africi, u uzastopnim prevratima koji su se odigravali u Nikaragvi, sa Valensom i wegovim sindikatom u Poqskoj i bezbroj drugih primera iz celog sveta. U zadwih nekoliko godina martovski i junski masovni protesti u Beogradu bili su udarna vest u svim medijima u svetu. Svaki od tih doga|aja u dobronamernome i savesnom ~oveku podsti~e solidarnost sa borcima za demokratiju. Ali, mogu se videti i sasvim druga~iji prizori koji su prire|eni u ime demokratije. Druga polovina dvadesetog veka obele`ena je nasiqem i zlo~inima u kojima je te{ko utvrditi da li su vi{e po~iweni rukom diktatora ili rukom demokrata. Dr`avni udari kojima je instalirana vlast vojnih hunti u Latinskoj Americi organizovani su u ime za{tite demokratije i vo|eni iz zemaqa kojde tvrde da im je demokratija u svetu najpre~a briga. Snimci koje su iz tih krajeva donosili hrabri reporteri svedo~e tragediju qudi kojima je demokratija namewena. Na Dalekom Istoku briga za demokratiju bila je razlog da se protiv civilnog stanovni{tva koriste najstra{nija oru`ja i hemijske supstance, poput naranxastog pigmenta koji kroz genetske deformacije i danas `ivote novoro|enih qudskih bi}a pretvara u pakao. Da ne pomiwemo 108


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 109

koliko su batina usred demokratskog sveta dobijali gra|ani koji su se borili za svoja prava, a posebno studenti koji se nisu ni borili za svoje posebne interese nego za vrednosti koje sa~iwavaju vrh novovekovnog humanizma i civilizacije. U gorwem pasusu svesno nisam stavqao pod navodnike re~ demokratija, {to je slu~aj kod nekih kriti~kih pisaca kada govore o vrednostima koje, kako se ~ini, u praksi dobijaju lik suprotan wihovoj su{tini ili se koriste kao izgovor za postizawe nekih drugih ciqeva. Pretpostavqa se da je demokratija takozvana intrinsi~na vrednost koja se ne izvodi iz druge vrednosti i ne treba je ni~im drugim obja{wavati ili dokazivati. U osnovi takve pretpostavke je ideolo{ko razumevawe demokratije, ili barem nanosi kontekstualnog zna~ewa koji su stvoreni tokom jednog stole}a nadmetawa ideologija. Dovoqno je bilo re}i demokratija da bi se u sopstvenom ili u protivni~kom taboru postigao efekat integrisawa – za ili protiv, ali uvek iracionalno. Stvar sa demokratijom, me|utim, stoji druga~ije. Ona je ostvarewe principa slobode u realnoj zajednici. Sloboda je wena kvintesencija i vrednost koja joj podaruje smisao. Sloboda je isto tako weno merilo: demokratija onoliko ispuwava svoju svrhu koliko ostvaruje slobode. Nije dovoqno samo imati proceduru po kojoj se na izborima objediwava politi~ka voqa gra|ana. Potrebno je i da su ti gra|ani slobodni. Forma ne mo`e da bude mehani~ki odvojena od sadr`aja a da ne izgubi svoj smisao ili postane plen druga~ijih namera. Oni koji su proizvodili strahote po svetu pozivaju}i se na demokratiju upotrebqavali su tu re~ otrgnuto od slobode, apsolutizuju}i wenu formalnu stranu kao set politi~kih tehnika i na~ina upravqawa dru{tvom i zbog toga nema potrebe da bude stavqena pod znake navoda. U tome smislu jeste postojala razlika izme|u dva globalna ideolo{ka bloka. U jednome su odluke donosili generalni sekretari i partijski komiteti, bez opozicije i mogu}nosti kontrole. U drugome su gra|ani imali mogu}nost izbora izme|u razli~itih politi~kih ponuda. Te{ko}a nastaje 109


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 110

kada nijedna od tih ponuda nije utemeqena na principima uma ili savesti, a pritom postoji saglasnost politi~kih subjekata oko ciqa. Kada je re~ o iskustvu na{eg naroda sa demokratijom koja se primewuje u uskla|ivawu me|unarodnih odnosa, upravo je po~etak devedesetih godina doneo prizore koji se ne razlikuju od onih iz Drugog svetskog rata. Razlog je u malo~as opisanom odvajawu na~ina odlu~ivawa od civilizacijske su{tine demokratije. Civilizacija je proizvela proceduru i ustoli~ila je kao kriterijum za legitimizaciju politi~kih odluka, ali se procedura osamostalila i postala „la`ni svedok“ za legitimizaciju necivilizacijskih interesa. Jugoslavija je kao suverena zemqa razbijena na osnovu demokratske saglasnosti velikih sila, jer pravno to nije bilo mogu}e u~initi i obrazlo`iti. To nije bilo sve u piru subjektivnosti me|unarodne zajednice. Pravo na samoopredeqewe priznato je demokratskim odlukama me|unarodnih ~inilaca samo narodima koji su bili u wihovoj milosti iz razli~itih razloga. Da ne bude zabune kada ka`em „narod“ ili etni~ka grupa: Bosna i Hercegovina dobila je dr`avnu samostalnost po voqi samo dva od tri konstitutivna naroda, jer to nije bila legitimna politi~ka voqa republike u celini. Sli~na tendencija u me|unarodnoj zajednici postoji i kada je u pitawu albanska etni~ka grupa koja `ivi na jednome delu teritorije Republike Srbije. Samo je srpskom narodu uskra}eno pravo na samoopredeqewe, bilo kao izbor da ostane da `ivi u zajedni~koj dr`avi koju je de facto i stvorio, bilo da u novonastaloj situaciji mo`e da se opredeli za izdvajawe iz novonastalih dr`ava. A zaista se glasalo i zaista niko nije upotrebio veto u Ujediwenim nacijama. Ispalo je da samo na{ narod svojim pravednim zahtevima remeti harmoni~ni poredak svetske demokratije.

110


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 111

За демократију слободе Postoji jedan postupak koji se redovno primewuje u nauci kada se ispituje teorijska zasnovanost va`nih pojmova u sistemu obja{wewa neke pojave ili kada se upravqa nekim procesom. To je testirawe pojma na najspornijoj ta~ki primene. Situacija u kojoj se danas nalaze Srbi pravi je test za proveru smisla demokratije koja postoji u svetu. Srbi su savr{en primer za proveru kapaciteta demokratije u na{e doba i u postoje}im institucijama ne samo zato {to su demokratskim odlukama izop{teni iz pravnog poretka u svetu nego su, da apsurd bude potpun, do`iveli najve}i udar me|unarodne demokratije u momentu kada su se svim silama i uz sve rizike borili upravo za uspostavqawe demokratije u svojoj zemqi. Dakle, {ta ostaje od demokratije i pod kojim uslovima ona mo`e da opstane kao najpo`eqniji model organizacije dru{tva i vlasti? Iskustvo koje je dvadeseti vek doneo u pogledu na~ina na koji se ideologija uspostavqa ili brani od prigovora dragoceno je i za na{e ispitivawe. Naj~e{}i izgovor za ideologije koje se pozivaju na happy end posle dijalekti~kog putovawa kroz istoriju, a ~ija metodologija u praksi proizvodi teror i svakovrsnu nesre}u, jeste da je ideja dobra ali su qudi nesavr{eni. Po{to su qudi takvi, neophodna je primena sile da bi se oni popravili i postali sposobni da kona~no i ostvare ideologiju. Ovakav zakqu~ak posebno je uo~qiv u pojedinim razdobqima misionarskog delovawa rimokatoli~ke crkve u novoosvojenim zemqama sa paganskim stanovni{tvom, ali i u odbrani wene pozicije pred izazovima koje je donosila slobodoumna kritika u samoj Evropi. Komunisti~ki pokreti jo{ radikalnije su utkali takav stav u svoje revolucionarne postulate. U osnovi ovakvog pristupa je zanemarivawe ~iweni~ne prirode qudskog bi}a. Sa demokratijom stvar stoji druga~ije. Su{tina demokratskog koncepta dru{tva je da su qudi takvi kakvi jesu, sa svim svojim razli~itostima. Te razli~itosti, objediwene pravi111


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 112

lima koegzistencije, ~ine demokratsku zajednicu. Ona nije zami{qeni ideal, projekat ili krajwi ciq istorije, ona je stvarna. Demokratija je samo na~in na koji se te razlike koje postoje u mno{tvu pojedinaca sla`u u jedinstvenu rezultantu. Nedopustivo je bilo kakvo nasiqe nad qudskom prirodom. Razli~itosti imaju pravo na postojawe. To pravo je sloboda. Ona je starija od demokratije i bez we nema demokratije. Demokratija prestaje da bude gola dru{tvena tehnika i postaje prvorazredna humanisti~ka vrednost kada u elementu slobode svaki u~esnik u wenim procedurama ima mogu}nost da zaista bude ono {to jeste, u svojoj najvi{oj potenciji. Onda je wegov glas izraz celovite politi~ke li~nosti, a ne glas lutke na{timovane gospodarevim kqu~em. Ako je demokratija sama po sebi forma politi~kih odnosa u dru{tvu i mo`e da bude instrument i verifikacija za ciqeve koji nemaju humanisti~ki i civilizacijaski legitimet, onda tek demokratija slobode jeste `eqeno jedinstvo sadr`aja i forme i konkretna mera duhovnog i eti~kog napredovawa sveta u kome `ivimo.

Хлеб и част Da bi se izbegla zamka novogovora o demokratiji kao svemogu}em receptu koji je zamenio samoupravqawe kao isto tako „svemogu}i“ recept, ali i da bi se definitivno onemogu}ilo odvajawe demokratije (kao i svakog drugog oblika ure|ivawa odnosa u qudskom mno{tvu) od stvarne, su{tinske i poptpune prirode qudskog bi}a, neophodno je jo{ nekoliko napomena. Sloboda nije samo element u kome ravnopravno, jedna pored druge, postoje razlike i u kome se bez rizika mo`e zalagati za razli~ite interese. Ona je, ni{ta mawe, oblik potvr|ivawa duhovnog dostojanstva i aristokratska ki~ma svakog ~oveka. Sve svoje mogu}nosti, svoje talente, egzistencijalne odgovore, o~ekivawa i planove koje pravimo, kao i strahove i strepwe koje savla|ujemo, moralne podvige i saznajne prodore iza zastora prirode, nosimo i `ivimo samo kao slobodni 112


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 113

qudi. U puno}i unutra{we slobode i auto-nomije, kada postavqa kriterijum i zakon sopstvenom delovawu i odnosu prema drugim qudima, i najskromniji pojedinac, sam, bez putokaza, pred ti{inom zastra{uju}e ogromnog i zagonetnog sveta, izjedna~uje se sa wim u veli~ini, postaje plemi}, najvi{a ta~ka istorije. Sloboda je sam `ivot. Iz ne{to prakti~nijeg ugla posmatrano, bez demokratije zasnovane na slobodi Srbija ne samo da ne}e uzdignuti svoje gra|ane da posle pedeset godina uni`ewa povrate dostojanstvo i samopo{tovawe, nego ne}e mo}i da im podari ni ono {to je obaveza svake dr`ave – uslove za uve}awe materijalnog bogatstva i svakog drugog napretka. Ne}e biti ni ~asti ni hleba. Na{ narod mora da shvati da se iz komunisti~ke diktature ne mo`e izvu}i pristajawem na kontracivilizacijski, ne~ove~ni i nehri{}anski program {ega~ewa sa demokratijom koji sprovode gospodari sveta i ovda{wa udvori~ka opozicija, nastala od presvu~enih partijskih komesara kojima su do pre neku godinu Kardeq ili novolevi~ari iz letwe {kole na Kor~uli bili ve}i autoritet od Xon Stjuart Mila. Ne mo`e se iz jedne no}ne more prelaziti u drugu a da se opstane i ostane neo{te}en. Demokratija koja po~iva na slobodi `ivotno je pitawe Srbije, makar ceo svet izabrao druga~iji put.

113


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 114

АУТЕНТИЧНО ОБЛИКОВАЊЕ НОВОГ СРПСКОГ ДРУШТВА

Говор на Другом конгресу српских интелектуалаца, одржаном у Београду 22-23 априла 1994. Говор је објављен у зборнику Српско питање данас, Београд, 1995.

itawa koja iz kolektivnog zaborava, gotovo ispod istorijskog pokrova, izvla~e sudbinu srpskog naroda sme{tena su uglavnom u analiti~ku ravan. Bez obzira na to da li im je polazna ta~ka fizi~ki opstanak naroda, nacionalna kultura ili privredni razvoj, ona se na kraju svode na pitawe o nacionalnom prostoru i dr`avnom jedinstvu. Naime, narod koji uop{te ho}e da postoji, da sa~uva duhovni identitet i obezbedi razvoj, koji je sposoban da odoli hridima i grebenima istorije, mora pre svega da bude slobodan. Sloboda koja je operacionalizovana u politi~koj stvarnosti zna~i suverenitet u jedinstvenom dr`avnom prostoru. Re~ju, svi Srbi treba da `ive u jednoj, srpskoj dr`avi koja obuhvata srpski etni~ki i istorijski prostor, u granicama koje su realne u datim politi~kim okolnostima. Sloboda i dr`ava temeqne su odrednice i projekcije srpske nacionalne mitologije, nacionanog etosa, ali i svetosavske varijante hri{}anstva. Okolnosti su, me|utim, uvek isku{avale koliko je mit o slobodi i dr`avnosti `iv

P

114


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 115

me|u Srbima. U najnovijem isku{ewu koje nas je zadesilo nisu dovoqna saznawa na{e analiti~ke pameti sro~ena u na~ela i maksime, ve} se moramo obratiti sopstvenoj `rtvenoj voqi pitawima: Koliko smo odlu~ni da srpsko pitawe re{imo jednom za svagda? Koliko smo iskreno obuzeti dr`avotvornom namerom? Postoji li saborna i akciona saglasnost o neophodnosti ujediwewa svih srpskih zemaqa i uverewe da je taj ~as kucnuo? Srpsko pitawe, onako kako je postavqeno danas, sa otporima i preprekama na koje nailazi u poku{aju da se pravedno re{i, prevazilazi usko nacionalni okvir i otkriva svoju univerzalnu dimenziju. Srpski borci u Republici Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini ne bore se samo za odbranu granica, za svoje selo i svoj sokak, ve} istovremeno za odbranu univerzalnih qudskih vrednosti kao {to su pravda, sloboda i ~ast, koje totalitarizam novog svetskog poretka relativizuje i obesmi{qava. U tome smislu ameri~ki filozof konzervativne orijentacije Molnar, ina~e nesklon Srbima, poru~uje da se oni u ovome ~asu bore za tradicionalne vrednosti Sjediwenih Ameri~kih Dr`ava! Srpski primer svakako ohrabruje sve narode na koje se sru~ila arbitrerna politi~ka voqa novih gospodara sveta, ali i privr`enike tradicionalnog humanizma koji nisu pristajali na komunisti~ki totalitarizam, pa ne pristaju ni na rafinirani totalitarizam novog svetskog poretka. Na ovome mestu otvara se pitawe legitimiteta i politi~kog predstavqawa. Naime, oni Srbi koji su u ime proleterskog internacionalizma i Brozove antisrpske Jugoslavije pedeset godina sve ~inili da se srpsko pitawe nikada ne re{i, danas slu`beno zastupaju srpski nacionalni interes. Ni oni, ni wihovi dana{wi konkurenti koji su tako|e pripadali Brozovoj nomenklaturi, ne mogu dopreti do pravog smisla borbe i dr`avotvornog pregnu}a zapadnih Srba. Oni ponajmawe mogu tu borbu da shvate i da je svetu predstave kao odbra115


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 116

nu tradicije pred nihilizmom tehnolo{ke mo}i, kao izbor hri{}anskih vrednosti umesto potro{a~kog materijalizma, kao veru u integralno qudsko bi}e umesto funkcijske promenqive i kao odbranu individualnosti pred konformizmom. Neautenti~na politi~ka elita ne mo`e da predstavqa autenti~ni smisao nacionalne borbe i zato su weni nastupi na me|unarodnoj sceni mizerni a u~inak porazan. Obnova prekinute komunikacije sa svetom nikako ne zna~i podre|ivawe politi~kim definicijama, kategorijalnom aparatu i pravilima igre novog svetskog poretka. Naprotiv, najpre~i je zadatak da pre svakog razgovora utvrdimo sopstvene definicije nacije, dr`ave i demokratije, na sopstvenom iskustvu i prema sopstvenim svrhama, kako bi komunikacija zaista bila dijalog a ne podre|ivawe. Ukratko i radi ilustracije: Nacija nije sekundarni fenomen izveden iz privremenih dru{tvenih i ekonomskih nu`nosti ~ija istorijska rola neumitno isti~e. Nacija je iznad svega duhovno iskustvo i kulturni okvir u kontinuitetu `ivota jedne zajednice u jedinstvenim okolnostima. Kao takva, ona je nezaobilazna instanca na putu u istinski, kulturni kosmopolis. Po{to se pokazalo da su svi narodi koji nemaju svoju dr`avu po pravilu izlo`eni asimilaciji ili genocidu u razli~itim formama, {to potvr|uje i srpsko istorijsko iskustvo, samo dr`ava, i to apsolutno suverena dr`ava, predstavqa garant opstanka. Novi svetski poredak savremeni je ba{tinik teorije o ograni~enom suverenitetu, na kojoj je po~ivao isto~noevropski socijalizam. Dr`ava ne mo`e da bude samo ~uvar privatne svojine i balanser suprotstavqenih dru{tvenih interesa ve}, pre svega, nosilac nacionalne samosvesti i promoter nacionalne kulture. Demokratija u ozbiqnom i odgovornom smislu te re~i, demokratija koju `elimo kao komunikacijski obrazac u procesu odlu~ivawa u na{em dru{tvu, ne mo`e biti preslikani model postoje}e manipulativne demokratije koja postoji na 116


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 117

Zapadu. Budu}a srpska demokratija podrazumeva uslove koji pripadaju sferi slobode, ponajpre kao ograni~avawe monopola i uticaja razli~itih dru{tvenih elita, od finansijskih mo}nika i medijskih gubernatora do dr`avnih funkcionera. Iskqu~ivo dr`ava koja slu`i narodnim interesima shvata kao svoju prvu obavezu da ugradi slobodu u osnovu demokratije i efikasno je kontroli{e. O~igledno je da se srpsko pitawe i krajwi smisao na{e borbe re{avaju i dovr{avaju tek autenti~nim oblikovawem novog srpskog dru{tva. Sloboda, nacionalna samosvest, dr`ava i demokratija ugaoni su kamenovi nove srpske ku}e.

117


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 118

ОВДЕ СУ ЛАВОВИ

Економика, бр. 1-2, 1995. Објављено као реакција на чланак Виорела Романа „Империја и лимес“, објављен у истом часопису, бр. 10-12, 1994.

ostoji zbuwuju}a literatura kod koje je najve}i problem definisawe recepcije: da li je treba i{~itavati analiti~ki, ideolo{ki, estetski, psihoanaliti~ki ili kao stlizovanu formu traume egzistencije i autorovih o`iqaka. Neoprezna hitrina mogla bi da je svrsta u beskrajno rastegqiv `anr filozofije istorije. No, prava zlo}udnost je u tome {to sva krivica prilikom opredeqivawa za jednu ili drugu dimenziju zna~ewa uvek pada na ~itaoca. Zbog toga }emo, oprezno se hvataju}i za varqive pre~age paukove mre`e koju je oko nas ispleo Viorel Roman u tekstu „Imperija i limes“ (Ekonomika, 10-12, 1994), poku{ati da dopremo do samog izvori{ta, naravno spremni da tamo mo`da zateknemo ni{tavilo. Naredni redovi ne}e biti polemika jer je uzaludno raspravqati sa konstrukcijom planetarnih gabarita koja po~iva na ~iweni~nim besmislicama, kao {to je ona gde je Tito predstavqen kao „pravoslavni diktator u ateisti~koj odori“ (str.71). „Imperija i limes“ samo je podesan povod za uo~avawe i sortirawe pojmovnih kockica od kojih lego-civilizacija,

P

118


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 119

po starom rimskom principu solve et coagula, preduzima izgradwu novog sistema globalne vlasti. Prvorazredna dragocenost ovoga teksta sastoji se u okolnosti da poti~e iz pera ~oveka koji je, prema topografiji za koju se sam opredelio, varvarin budu}i da je Rumun, budu}i da je isto~ni hri{}anin i da pripada kulturnom krugu koji nije stigao da se izve{ti u manirizmu novog demokratskog govora i ideologije qudskih prava. O~igledno impresioniran tehnolo{kim prednostima zapadne civilizacije u kojoj trenutno deluje, dokazuju}i svoju uspe{nu integraciju u novu sredinu, Viorel Roman surovo neposredno obelodawuje wene prikrivene ciqeve i strategiju, pre svega duboko iracionalnu i nezdravu te`wu da zagospodari svetom. Prva dobit koju sti~emo ~itaju}i ovaj spis, iako to nije bilo u planu wegovog autora, jeste razotkrivawe logi~ke i eti~ke protivure~nosti izme|u stvarnih kategorija zapadne civilizacije i demokratskih retori~kih formula. Upotreba anti~ke ratne terminologije i fortifikacijskih izraza kao {to su bedem, odbrambena linija, tvr|ava i sl. da bi se oslikale geopoliti~ke datosti iz perspektive Zapada, ukazuje da tamo vlada ksenofobija, frontalno razgrani~ewe od svega {to je razli~ito, i da je to tako udaqeno od proklamovane univerzalnosti, multikulturalnosti i civilnosti. Sloboda i demokratija nisu darovi koji sti`u sa te adrese Izla`u}i uobi~ajene autostereotipe zapadnog dru{tva – zapadni hri{}ani po{tuju deset Bo`ijih zapovesti, po{tuju privatno vlasni{tvo i vode ta~no kwigovodstvo, koriste nauku, racionalnost i pravo, `ive u miru i demokratiji (str. 72. i 73.) – Viorel Roman predo~ava kako Zapad smatra da su to, s moralnog stanovi{ta, dovoqni razlozi da „imperija uzima sebi za pravo da u tim zemqama (koje ne pripadaju imperiji – prim. D.K.) interveni{e kako bi odbranila institucije priznate u celom svetu“(str. 72). Postoji mno{tvo neposrednih i notornih iskustvenih pokazateqa kao i obimnih sociopoliti~kih istra`ivawa, 119


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 120

koji ove predstave zapadnog ~oveka o sopstvenom dru{tvenom bi}u dovode u pitawe. No, sve i kada bi one bile istinite, ne postoji nikakav racionalni osnov u zakqu~ku da se civilizacijske ili kulturne vrednosti mogu nekome nametati silom. Istorija pravne nauke poznaje brojne poku{aje da se na~elno opravdaju vojna osvajawa ili ne{to mek{i oblici vojno-politi~ke intervencije u drugim zemqama. Tema se posebno nametnula u vreme osvajawa ameri~kog kontinenta. [panska pravna {kola priznavala je suverenitet svake zemqe, ali je paganstvo Indijanaca uzimala kao legitimizacionu osnovu {panske invazije. Francisco de Vitoria, dominikanski kalu|er i ~uveni pravni mislilac iz Salamanke, u delu Drugo predavawe o Indiji ili o pravu rata, prvi je zapretio da suverenost dr`ave nije apsolutna i da joj je nadre|eno me|unarodno pravo. Tako je opravdanost vojnog osvajawa preba~ena iz nedovoqno uverqive i, po svojoj prirodi relativne, sfere vrednosti i ideologije u racionalnu i pozitivnu sferu prava. Tokom stole}a koja }e uslediti smewivali su se i preplitali ideolo{ki argumenti i pravni pozitivizam. Ovaj je dominirao u razdobqima ravnote`e globalnih sila, kao {to je to bio slu~aj s ameri~ko-sovjetskim rivalstvom u posledwih nekoliko decenija. Ravnote`a sile prakti~no je primoravala u~esnike u institucijama koje obezbe|uju me|unarodni poredak na vrednosnu neutralnost u proceni sporova i dono{ewu odluka. Prevagom SAD i wenih saveznika nad komunisti~kim blokom, u odluke me|unarodnih institucija i organizacija – od politi~kih, preko kulturnih i sportskih, pa do karitativnih – sve vi{e se ugra|uje vrednosna pristrasnost. „Sudija celog sveta je imperija, Ujediwene nacije“(str. 73), veli Roman i jasno pokazuje da su UN, odnosno me|unarodni poredak, u funkciji politi~ke voqe Zapada. I ponovo, kao u praskozorje takozvanog novog doba, kada su konkistadori owgem i ma~em hristijanizovali Indijance i odvozili zlato u Madrid i Lisabon, princip ve}e sile odlu~uje o sudbini 120


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 121

~itavih naroda, a izvr{ioci te sile umiruju savest tvrde}i da je re~ o dobrim uslugama civilizatora. Ako pojam civilizacije podrazumeva kontinuitet temeqnih vrednosti u istorijskom trajawu, nejasno je da li dana{wa civilizacija imperije u svome vrednosnom stablu jo{ dr`i fascinantno Milovo uverewe da svaki pojedinac sam najboqe zna u ~emu se sastoji wegova sre}a. Ako je po slovu liberalne doktrine, na koju se Zapad pozivao u ideolo{kom su~eqavawu sa Sovjetima, jedino obavezuju}e na~elo slobode da svakoga treba ostaviti da u miru sam odre|uje smisao i sadr`aj svoje egzistencije, onda nametawe vrednosnog sistema „zapadnog hri{}anina“ ostatku sveta govori o razlazu imperije sa sopstvenim nasle|em. Prate}i isti trag otkri}emo da je i{~ezlo i prirodnopravno polazi{te da su svi qudi ro|eni slobodni, {to je tako|e bio jedan od ugaonih kamenova zapadnog sveta. Sloboda, kao samorazumqiva vrednost kojoj nisu potrebna obja{wewa, potisnuta je u korist wenih izvedenih i operativnih modusa – demokratije i vladavine prava. Zaboravom slobode kao svoga ontolo{kog ishodi{ta i pravo i demokratija osamostaquju se i na koncu slu`e interesima koji su sasvim suprotni slobodi. Zapawuju}e je iskren Viorel Roman kada u prednosti imperije Zapada ne ubraja slobodu kao vode}u zvezdu. Samo na jednome mestu, vaqda iz pristojnosti, pa zato potpuno praznoslovno, on veli da „na Zapadu vlada diktatura slobode“(str. 71), ne uo~avaju}i da sama sintagma priziva se}awe na prvo i neslavno pojavqivawe stvarnog duha dana{weg Zapada, na Francusku revoluciju i krvavu „diktaturu u ime slobode“. Viorel Roman nije siguran u dovoqnost privla~ne mo}i op{tih i normativnih na~ela zapadne civilizacije. Zaista, malo je verovatno da u ovome ~asu stanovnici Tre}eg sveta ili devastiranih zemaqa biv{eg socijalisti~kog lagera najve}u sre}u vide ba{ u Mojsijevom moralnom kodeksu i akuratnom kwigovodstvu. A po{to je ipak neophodna kakva-takva legitimacija da se utvrdi predvodni{tvo imperije i da se 121


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 122

weni dru{tveni standardi nametnu svetskoj zajednici, Roman pote`e jedan u svakome smislu nizak argument: „...ko bi jo{ `eleo da se odrekne dostignu}a moderne medicine...?“ (str. 70). Svi, dakle, jedva ~ekaju da ih pokori imperija! I ne samo to, nego postoji stravi~an pritisak periferije da se preseli u centar, tako da je prema e{elonima siroma{nih koji nadiru s juga i istoka imperija morala da postavi „zlatnu zavesu“. Nije, dakle, problem u pretwi Zapada da }e u ime civilizatorske misije intervenisati u varvarskim zemqama, ve} je problem kako odobrovoqiti Zapad da kona~no usre}i varavare, bilo podizawem „zlatne zavese“ ({to je neizvodqivo iz demografskih i kvantitativnih razloga), bilo direktnim osvajawem ili instalirawem marionetskih vlada. Prema Romanu, logika svih varvara je: „Ako imperija ne}e da nam pomogne da izgradimo rimske institucije kod ku}e, onda nam ni{ta drugo ne preostaje nego da krenemo put Rima“(str. 73). Zakqu~ak koji se name}a funkcionerima imperije, a do koga moramo i sami da do|emo, bio bi: ako ve} ne mo`emo sve da vas primimo, prihvatamo da svima vama gospodarimo. „Zlatna zavesa“ o~igledno nije bedem koji o{tro razdvaja dva sveta, nego polupropusna membrana, jedan sasvim novi patent politi~ke tehnologije koji omogu}ava da centar bez ikakvog rizika kontroli{e periferiju, ve} prema nivou sopstvenih aspiracija ili potreba. Viorel Roman pomiwe razli~ite modalitete odnosa centra prema periferiji (obrnuti smer bezna~ajan je zato {to se svodi iskqu~ivo na pretwu imigracionom najezdom) – od ekonomske pomo}i, ponovnog kolonijalnog osvajawa, erodirawa dr`avne infrastrukture, do podstrekavawa unutra{wih socijalnih i etni~kih konflikata. Me|utim, re~enica sa zna~ewima su{tinskim za razumevawe ne samo Romanovog spisa nego i za odgonetawe kqu~nog, identifikacionog kóda zapadnog sveta glasi: „...imperija vi{e ne pru`a tako intenzivnu civilizatorsku (podvukao D. K.) pomo} limesu...“ (str. 72). Civilizacija je, dakle, monocentri~na. Ona posto122


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 123

ji samo u imperiji, a na ostalim prostorima vlada divqa{tvo. Nije slu~ajno {to Roman podse}a na kartografski obi~aj starih Rimqana da teritorije koje su izvan limesa obele`avaju sa hic sunt leones – ovde su lavovi! S one strane, dakle, nije neka druga civilizacija. Druge civilizacije naprosto nema, tamo `ive varvari. Svemu {to se pojavquje kao razli~ito od imperije, zapadni hri{}anin degradira ontolo{ki status. On ne mo`e da izdr`i razli~itost i zato sve uni{tava. Prvo kulturolo{ki inferiorizuje razli~itost, a zatim je uni{tava mnogo opipqivijim i efikasnijim postupcima i instrumentima „civilizacije“. Prikrivaju}i upravo kontracivilizacijski, animalni otpor svemu {to je druga~ije, re~nik imperije danas kipi od „multikulturalnosti“ i „multietniciteta“. Potpuno je jasno da je na kraju ovako sistemati~no i neuvijeno izlo`enog politi~kog programa imperije i preporuke varvarima da se, kad ve} stvari tako stoje, priklone ~iwenicama, usledio direktan putokaz: „Bez dijaloga i duhovnog konsenzusa s Rimom, pravoslavna modernizacija osta}e samo prividna, kao {to su to bili svi poku{aji modernizacije posledwih pet stotina godina.“ (str. 75). Me|utim, Srbi, kojima Viorel Roman nudi civilizatorsku pomo}, nemaju nikakvog razloga da putuju u Rim ili da se pokore Rimu, budu}i da ve} pripadaju jednoj civilizaciji. Da ta civilizacija ima dobre {anse za daqi razvoj i dugove~nost garantuje nam ono {to je najva`nije, a {to je promaklo misliocima imperije: hic sunt leones!

123


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 124

ФОРМУЛА ОСЛОБОЂЕЊА

Држава, бр. 51-53, јун-август 1995.

eset godina od uvo|ewa vi{estrana~ke parlamentarne demokratije dovoqan je vremenski razmak za analiti~ku retrospekciju i prognoze daqeg razvoja Srbije. Me|utim, na{e dru{tvo daleko je od stabilnosti i gotovo da ne postoji nijedna wegova ~estica koja racionalno kontroli{e svoje postojawe i funkcionisawe u sistemu. U takvoj situaciji nije mogu}e razvijati strategiju nacionalnog razvoja niti se mo`e o~ekivati da gra|ani, unesre}eni i dezorijentisani u periodu tranzicije (regresije?), prestanu da veruju da }e lideri smisliti neko iznenadno re{ewe ili da }e to re{ewe sti}i kad-tad, po nalogu neke kosmi~ke pravde. Sve {to je danas mogu}e odgovorno i primereno u~initi jeste vra}awe politi~ke pa`we sa utopijski udaqenih krupnih planova na opipqive ~iwenice na{e svakodnevice. Izme|u politi~kih pojava koje zahtevaju na{u temeqnu pa`wu posebno se izdvaja o`ivqavawe jugoslovenske levice. Qudi koji su ina~e umorni od marksisti~ke ideologije i nadute samouverenosti wenih komesara danas olako pre-

D

124


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 125

laze preko nove komunisti~ke organizacije i zanemaruju mogu}e domete wenih ambicija, Preovla|uje shvatawe da je to posledwi trzaj politbiroa prethodnog re`ima ili nesvakida{wa ideolo{ka upornost supruge Slobodana Milo{evi}a koja svoju privatnu poziciju pretvara u zna~ajnu politi~ku mo} ove organizacije. Postoji i obja{wewe da pora`ene komunisti~ke snage iz celog sveta svoj posledwi bastion i {ansu za novu inicijativu vide u ideolo{koj doslednosti i zavidnom ume}u odr`avawa na vlasti koje pokazuju funkcioneri nove Jugoslavije. Bez obzira kakva je pozadina ovog neobi~nog i neo~ekivanog bu|ewa iz mrtvih, javnosti je poslata poruka koja u `i`u politi~ke pa`we ponovo stavqa socijalna prava. Politi~ku te`inu pitawa socijalnih prava jugoslovenska levica ne izvla~i samo iz komunisti~ke doktrine ve} isto tako iz o~igledne ~iwenice da ovaj narod nikada nije bio udaqeniji od wihovog re{ewa i da ga nijedna stranka ne istura u prvi plan svoga interesovawa. Treba podsetiti da u novijoj istoriji na{ih krajeva borba za demokratiju, u svojim glavnim pravcima, nije povezivana sa borbom za socijalna prava. Tokom Drugog svetskog rata tako je bilo u Ravnogorskom pokretu, a danas je to slu~aj sa demokratski orijentisanim strankama. U taj prostor uvek je spremno uskakala politi~ka levica, uspevaju}i ~ak da sugeri{e utisak kako je demokratija nepovoqan ambijent za re{avawe socijalnih problema. Argument koji upotrebqava levica zasniva se na poistove}ivawu demokratije i kapitalizma koji „pije krv radnicima“. Briga za socijalna prava tako je data u monopol autoritarnoj politi~koj vlasti, odnosno avangardi radni~ke klase. Za temu kojom se ovde bavimo bitno je da se uo~i razlika izme|u socijalnih prava i socijalne pravde. Ova razlika ne samo da je zamagqena u svakodnevnoj i intuitivnoj upotrebi nego se ~esto prenebregava i u ozbiqnim politi~kim raspravama. Pod socijalnom pravdom podrazumeva se ravnomerna raspodela dru{tvenog bogatstva. Politi~ki prakti~ari sa le125


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 126

vice koja je svoje ostvarewe do`ivela u zemqama tzv. realnog socijalizma, pa i socijalisti~ke Jugoslavije, bili su skloniji da govore o socijalnim pravima kojima se obezbe|uju elementarni `ivotni uslovi. Tu se, pre svega, mislilo na pravo na rad, {kolovawe i zdravstvenu za{titu. Jedno dru{tvo, dakle, mo`e da svojim ~lanovima obezbedi minimum `ivotnih uslova, ali da prenebregne na~ela socijalne pravde i nesrazmerno ve}i deo dru{tvenog bogatstva preru~i povla{}enim socijalnim grupama. Radni~ka klasa uglavnom nije pomrla od gladi zato {to je svaki dan gulila krompire, a wena avangarda iz centralnih komiteta `ivela je u vilama, vozila mercedese i snabdevala se u diplomatskim magazinima. Protiv takvog stawa stvari koje je trajalo pet decenija jugoslovenski komunisti (danas ujediweni u novu levicu) nikada nisu protestovali. Wih socijalna pravda nije zanimala. Ne zanima ih ni danas. Oni samo poku{avaju da naprave politi~ki profit na nesre}i obespravqenog i poni`enog naroda ~ija su socijalna prava ponovo svedena na porciju krompira, a nekima i to postaje nedosti`no. Pet godina od formalnog uvo|ewa demokratije jugoslovenska levica je ~ekala da wen operativni ogranak na vlasti izvr{i najstravi~nije pusto{ewe sirotiwske u{te|evine i gurne najsiroma{nije slojeve na ivicu opstanka, pa da se ogranak iz senke oglasi demago{kom brigom za socijalna prava. ^ekalo se pet godina da narod pomisli kako je za sve kriva demokratija i da je u komunizmu bilo boqe. Jugoslovenska levica nije ni pomenula Socijalisti~ku partiju Srbije kao odgovornu za situaciju u zemqi, iako zdrav razum nala`e da se za re{avawe nekog problema po|e od analize i utvr|ivawa uzroka koji su ga proizveli. Tako|e, prete`niji deo uprave Jugoslovenske ujediwene levice i sam pripada novonastaloj kasti superbogata{a. Potpuno je jasno da Jugoslovenska levica, kroz tobo`wu brigu za socijalna prava, zapravo `eli da dobije legitimacionu osnovu za ukidawe postoje}eg minimuma demokratskih prava i zavo|ewe apsolutne vlasti. 126


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 127

Posledwi je ~as da nacionalne i demokratske snage u Srbiji shvate da narod `udno o~ekuje razre{ewe svoje kriti~no te{ke materijalne situacije. Pritisnut brigom za pre`ivqavawe narod po~iwe da gubi interes za re{avawe nacionalnog pitawa i utemeqewe ozbiqne demokratije. On ne uo~ava da je jedina mogu}nost trajnog re{ewa socijalnih pitawa i uspostavqawa poretka socijalne pravde u istinski slobodnom i demokratskom dru{tvu a ne u jednopartijskom socijalizmu. Gladnome ~oveku to izgleda kao perspektiva na duga~kom {tapu. Demagozi iz Jugoslovenske levice stavqaju mu {argarepu pred same o~i – kada krene da je zagrize upa{}e u kavez koji su mu pripremili. Ozbiqna opoziciona stranka nacionalne i demokratske orijentacije mora da uva`i korpus socijalnih pitawa kao politi~ku ~iwenicu prvog reda i da ih istakne u samu definiciju svoga identiteta i prvi plan svoje akcije. Za logi~ku koherentnost nacionalnog, demokratskog i socijalnog ne mora da brine: nema kompaktne nacije ako jedni `ive kao psi a drugi kao bogovi, nema demokratije ako jedni nemaju za hleb i novine dok drugi kupuju televizijske stanice i centralne gradske kvartove.

127


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 128

ОПТИМИЗАМ СТИСНУТИХ ЗУБА

Држава, бр. 54, октобар 1995.

vaki ozbiqan i produktivan pristup nekom problemu mora da se temeqi na metodolo{kom na~elu ~ija je upotrebqivost nesumwiva i izvesna. Svi preokreti i svi zna~ajni prodori u istoriji qudskog dru{tva, bilo u oblasti politi~kih ideja, nau~nih saznawa, umetni~kog stvarawa ili prakti~nih ve{tina, zapo~eli su sa jednim hrabrim i odlu~nim rezom u na~inu mi{qewa. Kada nekoj strukturi po~ne da slabi kontaktni sloj u trewu sa okru`ewem, ili kada duh vremena po~ne da osporava wenu vitalnost, onda je radi spasavawa wenog kvalitetnog jezgra neophodno doneti odluku o promeni metode i preoblikovawu wenog nastupa u svetu. Dono{ewe takve odluke zapovedno se name}e srpskom narodu u ovom trenutku.

S

Слика с флором A stvarnost izgleda ovako: Posle dva meseca oplakivawa izgubqenih srpskih teritorija i humoristi~kog zakliwawa da }emo ih povratiti gerilskim ratovawem, postalo je sasvim jasno da se ovaj gubitak zapravo 128


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 129

dogodio mnogo ranije. Banija, Kordun, Lika, Dalmacija i td. prestali su da budu srpski jo{ onda kada su se wihovi `iteqi u velikoj ve}ini odrekli svoga nacionalnog identiteta kako bi postali Titovi komunisti, i to, po poznatom obi~aju svih konvertita, revnosniji i od samog Tita. Nisu \uji}eve rodoqubive ~etnike ili seqake koji slave krsnu slavu potkazivali Hrvati nego srpski komunisti. Ni Srbi s isto~ne strane Drine nemaju svoju dr`avu i nacionalni suverenitet jer vlast i ustav SR Jugoslavije ne {tite srpske nacionalne interese nego interese jugoslovenskih komunista. Nacionalno opredeqeni Srbi nemaju vi{e ni fizi~ku bezbednost od kako ih je ^edomir Mirkovi}, istaknuti glasogovornik vladaju}e koalicije, stavio na index: u Srbiji predstoji ~istka kriminalaca, ratnih profitera i srpskih nacionalista! Sasvim je sigurno da }e najavqena ~istka po{tedeti prave kriminalce i prave ratne profitere kako vlast ne bi ostala bez nejpouzdanijih kadrova, kao {to je sigurno da }e se obru{iti na istinske zastupnike srpskih nacionalnih interesa. Dakle, na kugli zemaqskoj ne postoji ni jedan jedini kvadratni metar neosporno suverene srpske teritorije, teritorije na kojoj vladaju Srbi. Srbi su ve} pedeset godina jedan lebde}i entitet i etnitet, ne{to nalik na himalajskog Jetija – i postoji i ne postoji. Srpski subjektivitet nije na odgovaraju}i na~in predstavqen ni u najvi{im institucijama koje bi, barem po prefiksima, trebalo da budu nacionalne. Sramota je i pomenuti ih a kamoli ukazati na koje sve na~ine one ili wihovi uglednici kompromituju svoju misiju i narod koji ih je stvorio. Politi~ke stranke su, mawe ili vi{e, sterilna komedijantska dru`ina koja nikako da sazri, da, bez obzira na te{ko}e koje su uvek i svuda ogromne, ozbiqno ugrozi re`im pridobijaju}i onaj prete`ni deo naroda koji ~eka da se pojavi ne{to {to je sposobno da ga u~ini konkretnim, da ga u~ini narodom koji `ivi po svojoj voqi, sa svojim vrednostima, svojim nasle|em i perspektivama. Opasna je zabluda dr`ati se u 129


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 130

ovome vremenu uverewa da politi~ke stranke u demokratskom poretku treba iskqu~ivo da zastupaju ve} uobli~ene i iskazane narodne ili kolektivne interese. Ovaj narod je slu|en svim mogu}im eksperimentima koji su na wemu izvr{eni i nije u stawu da precizno defini{e {ta je wegov interes niti da prepozna wegovog adekvatnog zastupnika. Zato nemamo pravo da se narodu dodvoravamo na na~in kako to advokati rade sa svojim strankama, nego da mu odlu~no ka`emo istinu i pomognemo mu da do|e do nacionalne samosvesti. [to se ti~e na{e politi~ke emigracije, br`im tempom Srbi gube svoje istorijske i dr`avne teritorije nego {to je ona u stawu da shvati svoje zablude u koje je pet-{est godina ulagala novac. Finansirala je rezervne stranke komunisti~ke partije i lidere koji, na ovaj ili na onaj na~in, ju~e ili danas ali uvek ropski poslu{no podr`avaju re`im Slobodana Milo{evi}a. Srbija }e postati tu`ni rezervat oko Moravske doline dok emigranti ne shvate na koju kartu treba da igraju.

Отупелост, страх и бомба Tri ~iwenice su ne{to mawe uo~qive ali isto tako razorne po nacionalni interes. Najpre, toliko smo po~eli da se navikavamo na poraze i poni`ewa da ve}inski deo naroda ne reaguje buntom, otporom, gnu{awem, pa ~ak ni ~u|ewem na dvodnevni ekspres-egzodus ~itave jedne srpske dr`ave sa tri stotine hiqada `iteqa. Umesto su{tinskog odgovora na su{tinsku nesre}u, umesto direktnog ataka na beogradski re`im, narod se bavi problemom }ebadi i raspodelom izno{ene ode}e. Narod zaista ne bi vi{e trgnulo ni da na Gardo{u zalepr{a usta{ka zastava. Indiferentnost i otupelost programirani su da bi se slomila voqa i sru{io politi~ki subjektivitet srpskog naroda. Za slu~aj da otupqivawe ne uspe, paralelno se radilo na programu zastra{ivawa. Po{to zvani~ne slu`be vi{e nemaju ovla{}ewe da terori{u narod posao je prepu{ten mafiji. 130


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 131

U prethodnoj Jugoslaviji sve se radilo javno i po zakonima, pa se tako sprovodio i teror. Svako je mogao da prora~una posledice svog pona{awa. Sada{wa Jugoslavija sve radi kroz ilegalne forme, kroz para-institucije i para-organizacije. Koliko je wen predsednik samo privid dok politi~ke odluke mimo ustava donose i sprovode neovla{}eni qudi, toliko umesto dr`ave na{im dru{tvom upravqa para-dr`ava. Umesto da opozicija organizuje paralelne forme dru{tvenog `ivota nasuprot despotskom re`imu, vlast je nasuprot demokratiji i legalnosti organizovala paralelnu strukturu nevidqivih centara odlu~ivawa i mre`u izvr{ilaca wihovih odluka. Odluke se, naravno, izvr{avaju nezakonitim sredstvima. Tre}a ~iwenica na koju se mora ra~unati u promi{qawu neposredne budu}nosti jeste psiho-socijalna bomba sa~iwena od u`asnog nezadovoqstva unesre}enih qudi koji su pobegli u Srbiju bez igde i~ega i sa ose}ajem da su izdani, ali i invalida i roditeqa ~ija su deca izginula u Vukovaru ni za {ta. To je populacija koja iz veoma li~nih razloga ne}e pristati na otupelost i apatiju koje su ta~ka oslonca u svim planovima komunisti~kog re`ima da beskona~no vlada Srbijom. Upravo zbog toga re`im se {titi stvarawem partijske policije i partijske mafije koje su sposobne da preduprede svaki eksces.

Рез и начело U situaciji kada nacionalni organizam dodiruje najni`u ta~ku u svome istorijskom trajawu i ve} ose}a hladno}u smrti, nije mogu}e nikakvo popravqawe na par~e. Odluka o `ivotu srpskog naroda po~iva na radikalnom rezu i metodolo{kom na~elu koje jednim delom izri~e sud o razlozima postoje}eg stawa, a drugim delom utvr|uje uslove budu}nosti: Za sve {to nam se doga|a sami smo odgovorni; pristup budu}nosti mora da bude sasvim nov! Prevedeno u operativne termine to zna~i da svaki Otaxbini odani pojedinac mora da preispita i preuzme svoj deo 131


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 132

odgovornosti i ulo`i svoju energiju u stvarawe novog srpskog dru{tva. Svakome mora da bude jasno da nijedan politi~ki koncept niti bilo koja ideologija iz daqe ili bli`e pro{losti ne mogu da budu osnova nove Srbije. Re{ewa se ne mogu preuzeti iz istorije niti mogu da se uvezu iz inostranstva. Katastrofa koja nas je zadesila zahteva autenti~an odgovor jer su problemi naroda koji je pred nestajawem neuporedivi sa problemima iz nekih drugih razdobqa i sa problemima sa kojima se suo~avaju drugi narodi. U ime opstanka niko vi{e nema pravo da ispred srpske budu}nosti stavqa svoju politi~ku pro{lost. Jedina stvar koju uvek nosimo sa sobom, kroz sve epohe, sve bitke i sve seobe, jesu na{e duhovne vrednosti, na{e nacionalno predawe i na{ moral. Samo one generacije koje uspeju da tu dragocenost prilagode svome vremenu pobedni~ki dr`e nacionalni barjak. Qudi koji znaju vrednost ovoga nauka svakako postoje ili, boqe re~eno, postoje uprkos svemu. To je osnova i dovoqni razlog optimizmu da }e se roditi nova Srbija – sa na{om odlu~no{}u i Bo`ijim blagoslovom.

132


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 133

НАЦИЈА И ЕЛИТА

Држава, бр. 55/56, новембар/ /децембар 1995.

emokratija u modernom dru{tvu odigrava se kao proces nadmetawa suprotstavqenih dru{tvenih interesa koji su dovoqno zna~ajni i dovoqno masovni da imaju politi~ku oznaku i politi~ko predstavqawe. Unutar samih interesnih grupa konkurencija izbacuje najboqeg tuma~a i najuspe{nijeg realizatora, tako da se u demokratskom procesu sukob dominantnih interesa zapravo odigrava kroz borbu politi~kih elita. Nagove{taj obnove demokratije u Srbiji krajem osamdesetih i po~etkom devedesetih godina trebalo je da zna~i priznavawe onih dru{tvenih interesa koji su u periodu komunisti~ke vlasti bili izvan dopu{tenog predstavqawa ili su gu{eni politi~kom i policijskom represijom. To zna~i da su interesu komunisti~ke vlasti, koji je organizovan i uspe{no ostvarivan u vi{edecenijskom kontinuitetu, kome su do danas na raspolagawu ostali svi instrumenti za upravqawe dr`avom i koji se bez posebnih prepreka mogao sprovoditi i manipulacijom, stihijski suprotstavqeni interesi demokratske populacije. Protiv vladaju-

D

133


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 134

}e komunisti~ke elite na{la se neizdiferencirana, slabo organizovana, neuigrana, siroma{na i ~esto problemati~no motivisana prethodnica demokratije. Jedino {to je imalo {anse da se uspe{no suprotstavi komunistima bilo je autenti~no predstavqawe demokratskog interesa u celini i posebnih interesa koji proisti~u iz socijalne situacije, iz novije nacionalne istorije ili iz savremenih politi~kih inspiracija. Kreatori re`imske politi~ke taktike to su na vreme uo~ili i potrudili se da svim konkurentskim interesima koji bi ozbiqno mogli da doprinesu ru{ewu vlasti prirede falsifikovano predstavqawe.

Двострука заштита Budu}i da je rast potrebe za nacionalnom autoidentifikacijom bio eksplozivniji od svih drugih dru{tvenih o~ekivawa, komunisti su kao elitu i kao promotere srpske nacionalne samosvesti ponudili – sami sebe! No, bilo je izvesno da komunisti~ka organizacija, optere}ena vi{edecenijskom antisrpskom politikom i sviknuta na grabe` nacionalnog bogatstva, ne mo`e dugo da izigrava perjanicu probu|enog nacionalizma. Politi~ka in`ewerija Socijalisti~ke partije Srbije trasirala je odstupnicu lansiraju}i la`ne nacionaliste, dva la`na markera koji se rotiraju po principu: jedan u zatvoru, drugi na slobodi, jedan pru`a otpor, drugi sara|uje. Obojica su, naravno, bili talentovani ~lanovi Saveza komunista Jugoslavije. Za ovo razmatrawe zna~ajno je da su podmetnuta dva neautenti~na ~oveka i dva neautenti~na koncepta da predstavqaju srpski nacionalni interes. Ostavqen bez ozbiqnog izbora, ve}inski deo naroda prihvatio je neautenti~nu nacionalnu politi~ku elitu, u ~ijoj senci su komunisti ponovo ne~ujno skliznuli u svoj autenti~ni poziv – da razaraju srpski nacionalni interes neodustajnim jugoslovenstvom i internacionalizmom i nastave otima~inu preostalih nacional134


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 135

nih dobara. Neautenti~na elita iz opozicije nije za{titila zemqu od novog talasa pusto{ewa. S obzirom da je pokret otpora generala Dra`e Mihailovi}a predstavqao elitni obrazac borbene za{tite nacionalnog interesa u trenutku ugro`enosti, da kao takav daje delotvornu politi~ku inspiraciju srpskim patriotskim masama, komunisti su se posebno i na vreme potrudili da se na javnoj sceni pojave la`ni ~etni~ki lideri. Karikaturalna interpretacija pokreta ponu|ena je u Knez-Mihailovoj ulici i na Ravnoj Gori. Vrtele su je doma}e televizijske stanice i svetske informativne mre`e koje sprovode antisrpsku kampawu. I ovaj oblik neautenti~nog predstavqawa osujetio je naciju da do|e do samosvesti, do samopo{tovawa i obra~una se sa komunisti~kim re`imom.

Узурпација грађанске опције Re`imska subverzija u prostoru predstavqawa novih politi~kih elita najmawe je imala te{ko}a i najmawe ju je ko{talo instalirawe faalsifikovanih zastupnika takozvanog gra|anskog koncepta. Iz ~itavog niza istorijskih i socijalnih razloga Srbija nikada nije uspela da izgradi gra|ansko dru{tvo u temeqnom i sveobuhvatnom zna~ewu te re~i. Posle pada pod komunisti~ku okupaciju 1945. godine, tanki sloj gra|anstva jo{ vi{e se istawio i mahom pretvorio u beskarakternu malogra|ansku masu, korumpiranu mogu}nostima `ivota po modelu potro{a~kog Zapada. To je mo`da i presudni razlog {to je komunizam pustio tako duboke korene u Srbiji. Po{to se po~etkom devedesetih nije pojavio ni jedan jedini autenti~ni gra|anski opozit komunizmu i re`imskom {ega~ewu u tuma~ewu demokratije, na scenu su opet izba~eni falsifikati. Gra|anski falsifikati, svi do jednog, potekli su iz marksisti~kog uterusa, iz wegovih najzavodqivijih i stoga najopasnijih izdawa koja su nadahnuta takozvanim ranim periodom Marksovog filozofsko-politi~kog mi{qewa. Zajedni~135


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 136

ki imenilac im je da su u svojim zrelim `ivotnim godinama hteli da popravqaju komunisti~ku ideologiju, a na morbidne re`ime „realnog socijalizma“ gledali tek kao na otu|ewe od tobo`e humanog izvornog u~ewa. Ono {to je za nas mnogo zna~ajnije, oni danas gra|anski koncept tuma~e u jednom apsurdnom obliku, koji je zapravo prikriveni marksizam – kao su{tinski anacionalni, {tavi{e antinacionalni projekat dru{tva. Me|utim, istinsko gra|ansko dru{tvo je, {to je posebno uo~qivo u Evropi, kako istorijski tako i sadr`inski, povezano sa nacionalno definisanom dru{tvenom zajednicom. Evropa ne poznaje gra|anstvo koje nije nacionalno. Upravo 1995. godine u prvi plan rasprava o modalitetima politi~ke, ekonomske i vojne saradwe na Zapadu stavqeni su zahtevi za renacionalizacijom bitnih aspekata odlu~ivawa u zajedni~kim telima i institucijama. U svetu ne postoji doslovno nijedna vlada ili wena opozicija kojima osnovna programska akcija nije o~uvawe nacionalnog identiteta i ostvarivawe nacionalnih interesa. To su isto tako kqu~ne programske ta~ke politi~kih pokreta svih nacionalnih mawina, pa tako i jugoslovenskih [iptara i Ma|ara. Falsifikovano predstavqawe gra|anskog koncepta u Srbiji i wegova sna`na medijska promocija ukazuju na vrlo ta~no uvi|awe komunisti~kih analiti~ara da bi jedina ubedqiva opoziciona politi~ka snaga bila u autenti~nom, dakle nacionalnom gra|anstvu! Po{to majstori subverzije ne zapostavqaju nijednu mogu}nost, pored anacionalnog gra|anstva priredili su nam i obrnutu verziju. ‘’Otac nacije’’ Dobrica ]osi} `eleo bi da bude nacionalni Srbin, a da ne bude gra|anin nego partizan!!! Ovim apsurdom pokriveno je i falsifikovawe nacionalnog predstavqawa u kulturi.

Политика и бизнис U trenutku kada partija na vlasti bez ostatka usisava i uslovqava privatni kapital prirodno je da je krivotvorena i 136


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 137

predstava o uspe{nom poslovnom preduzetniku. Preduzetnik mo`e da bude samo onaj ko se ukqu~i u poslovnu mre`u pod kontrolom re`ima i ko zauzvrat javno manifestuje svoju lojalnost re`imskoj politici. U narodu koji iz materijalne bede mogu da izvuku iskqu~ivo autonomija ekonomskih tokova, zdrava privreda i pravna za{tita poslovnog procesa, politi~ko ucewivawe preduzetnika i onemogu}avawe privatne inicijative re`im dopuwava nu|ewem perverznog uzora poslovnog uspeha u liku „kooperativnih“ malih stranaka i klasi~nih kriminalaca. Pravi biznis i pravi poslovni qudi jo{ su daleko od Srbije i ne predstavqaju opasnost za komunisti~ku despotiju.

Упркос свему... Komunisti~ka oligarhija primewuje re{ewe kojim poglavice u zapadnoafri~kim plemenskim zajednicama obezbe|uju postojanost vlasti. Prestona koliba okru`i se kumirima (naravno, la`nim i nemo}nim bi}ima) koji personifikuju socijalna dobra i socijalna zla. Prvima ~lanovi plemena uzaludno saop{tavaju svoja o~ekivawa, a drugi slu`e za ritualno ispucavawe energije nezadovoqstva. U stihiji socijalnih emocija, skriven u senci kumira, arbitrira plemenski stare{ina. Stvarna je samo wegova voqa. Ukoliko su la`ne srpske politi~ke elite po funkciji analogne afri~kim kumirima, utoliko je prvi uslov za napredovawe srpskog dru{tva da budu temeqno raskrinkane. To je, po prirodi stvari, posao za autenti~nu politi~ku elitu. Uslov je i da ona uop{te bude konstituisana. Najpre, neophodno je da sam pojam elite prestane da se defini{e odrednicama mo}i i ekskluzivnosti. To se posebno odnosi na konzorcijume klasi~ne i sirove dru{tvene mo}i (politi~ka vlast, finansije, vojska, policija) koji manipuli{u dru{tvenim elitama, pa i samim pojmom elite, kako bi se trajno i progresivno reprodukovali. Me|utim, elitan u pravom smislu te re~i je svaki subjekt koji svoje mi{qewe i delovawe samera137


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 138

va prema visoko postavwenim kriterijumima istine i morala, bilo da je pojedinac, dru{tvena asocijacija ili, u po`eqnoj projekciji – narod u celini. U neveseloj srpskoj stvarnosti reprezentima nacionalnog identiteta, koji su putokaz, i zastupnicima nacionalnih interesa, koji su borba, ne preostaje nijedno drugo sredstvo za ostvarivawe misije osim same autenti~nosti i moralne ~vrstine. Nazovimo to pobedonosni idealizam. Za po~etak dovoqno je da imamo jasnu predstavu kakva nam je politi~ka elita potrebna. Prema toj predstavi }emo tra`iti, vrednovati i prepoznavati. Ukoliko nas u tragawu bude vi{e i ukoliko budemo dobro organizovani, uprkos generatorima pometwe, wihovoj policiji i me|unarodnim ~iniocima ~iju podr{ku u`ivaju, stvori}emo dru{tvo kakvo `elimo. Istinsku elitu istorija nikada nije ostavila na cedilu.

138


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 139

ХАОС ИЛИ ПОРЕДАК

Држава, бр. 59/60, март/април 1996.

vadeseti vek najtragi~niji je od svih tragi~nih vekova srpskog trajawa na ovim prostorima. Ne samo po veli~ini izgubqenih teritorija i broju qudskih `rtava u tri genocida, nego i po razgradwi sto`erne samosvesti nacije. To je i najgora stvar po nas: odstupawem od sopstvenog nacionalnog bi}a snosimo znatan deo odgovornosti za sudbinu koja nam se doga|a. U preciznome poretku Evrope nacija, u kome je na{ narod s po~etka stole}a izborio svoje uzorno mesto i imao priliku da 1918. godine stvori jasno i pravedno ome|enu nacionalnu dr`avu, mi smo se opredelili da proizvodimo haos. Neprirodno, ne-vitalno i infantilno bilo je odustajawe od sopstvene dr`ave i opredeqivawe za integraciju sa ostalim Ju`nim Slovenima. Evropa poretka kaznila je haos srpskog naroda. Energija haosa u obliku nacionalne neodgovornosti popela se do kataklizmi~nog stupwa na kome se dovodi u pitawe i sam opstanak. Trzaji nacionalnog uspravqawa, podstaknuti vojnim uspesima zapadnih Srba i nagove{tajima demokratizacije Srbije i Crne Gore, splasnuli su posle odluke beogradskog re`ima da se vrati

D

139


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 140

na kurs jugoslovenstva i boq{evi~ke diktature. Ne postoje vi{e ni jedna ozbiqno organizovana politi~ka snaga ili kulturni krug u Srbiji koji dr`e nacionalno pitawe u centru pa`we javnosti, ako je ono uop{te i postavqano proteklih godina na ozbiqan na~in, izvan vulgarnoga manifestacionog obrasca. Efemerije su postale preokupacija javnih poslenika ovoga naroda, koji su mu, izgleda, i namenili efemernu ulogu u vremenu koje dolazi. Posle proterivawa Srba iz Hrvatske i poni`avawa kome su bili izlo`eni u Bosni i Hercegovini (naro~ito u Sarajevu) po potpisivawu Dejtonskog sporazuma, o~igledno je da je jo{ jedan ciklus srpske istorije zavr{en. U~esnici ovog ciklusa sa na{e strane imali su ciqeve koji su u najva`nijim ta~kama bili nesaglasni ili sasvim suprotstavqeni. Na{ narod iz zapadnih delova zemqe borio se da ostvari svoje pravo na `ivot u jedinstvenoj srpskoj dr`avi, kad je ve} divq~ki razbijena jugoslovenska federacija, i u tome je imao podr{ku ve}ine svojih sunarodnika iz mati~ne dr`ave. Su{tina Milo{evi}evog programa bila je o~uvawe Jugoslavije a ne stvarawe dr`ave srpskog naroda. Iz korenitog i civilizacijskog razmimoila`ewa u vi|ewu ciqeva srpskog oslobodila~kog pregnu}a logi~no je da je pobedila ona politi~ka linija koja je i{la na ruku ratnim i strategijsko-politi~kim ciqevima koalicije srpskih neprijateqa. Ponovo je trijumfovao haos kada se pru`ila bogomdana prilika da se isprave gre{ke iz 1918. godine. Umesto toga, stvorene su nacionalne dr`ave Slovenaca, Makedonaca, etni~ki o~i{}ena Hrvatska i stvorene su pretpostavke za teokratsku muslimansku dr`avu usred Evrope. Srpski narod je ostao jedini gubitnik, bez dr`avnog okvira i bez za{tite. Krug bezumqa je zatvoren. Opstanak srpskog naroda u ovome ~asu zavisi od toga da li postoji ideja koja ga mo`e objediniti i elita koja je spremna da otvori novo poglavqe nacionalnog `ivota uznose}i sjaj ideje iznad krhotina stvarnosti. 140


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 141

Jedan od razloga koji su omogu}ili odr`avawe komunista na vlasti u Srbiji otkri}emo u prirodi politi~kih polarizacija u periodu obnavqawa vi{estrana~ja. U ve}ini zemaqa Isto~ne Evrope devedesete godine donele su beskompromisno suprotstavqawe jedinstvenog bloka gra|anskih nacionalista komunistima. Nacionalisti u Poqskoj predvodili su pokret za demokratiju i civilno dru{tvo. Uprkos zajedni~kom interesu za obnovu gra|anske demokratije Slova~ka se razdru`ila od ^e{ke vo|ena `eqom za nacionalo osamostaqivawe. Izlazak Ma|arske iz prinudnog socijalizma proslavqen je ne samo iz ugla demokratije i gra|anskih sloboda nego istovremeno i kao velika nacionalna pobeda. Isti slu~aj je sa balti~kim, kavkaskim i sredweazijskim zemqama Sovjetskog Saveza. Nacionalisti koji su se barem retori~ki dr`ali demokratske orijentacije sru{ili su komunisti~ku vlast u Sloveniji i Hrvatskoj. Zapad je svim nacionalisti~kim pokretima pru`ao bezrezervnu podr{ku. Ru{ewe komunizma je bio ciq i taj ciq je ostvaren. U Srbiji niko nije zastupao gra|anski nacionalizam budu}i da je ve}ina politi~ara iz redova opozicije novokomponovana i u gra|anskom i u nacionalnom smislu. To zna~i da nije bila sposobna da sr` nacionalnog interesa vidi u slobodnome pojedincu koji je za{ti}en pravnim sistemom i me|unarodnim paktovima o politi~kim pravima i slobodama, kao i da se nacionalni interes ne vezuje samo za pripadnike ve}inske etni~ke grupe nego za sve gra|ane. Nije bilo lako usred despotskog nasle|a uvideti da je kriti~ki gra|anin na svoj na~in lojalan celini, svakako vi{e od poltrona i kukavica. Opredeqewe za takvu koncepciju dru{tva stvorilo bi uslove da se svaki pojedinac oseti ravnopravnim i podjednako odgovornim za sudbinu dr`ave i, samim tim, kao organski deo naj{ireg nacionalnog projekta. Bez takve politi~ke orijentacije, koja bi su{tinski i po svim programskim ta~kama bila suprotstavqena komuniizmu, koja bi tako|e likom svojih zastupnika pokazala narodu druga~iji mogu}i lik Srbije, 141


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 142

nije ni mogao da se formira jedinstven i ~vrst opozicioni blok. Po{to se nije pojavila autenti~na politi~ka elita, autenti~ni srpski interes i ovaj put ostao je u mraku privatnosti neorganizovanih i uglavnom anonimnih pojedinaca. To je komunistima ostavilo {irok i komotan prostor za manipulaciju narodom i wegovim nacionalnim ose}awima. Ciklus nacionalne rekonstrukcije mora da bude utemeqen upravo na onoj kategoriji ~ije je zanemarivawe u periodu od 1918. do 1995. godine dovelo do nacionalnog poraza – na kategoriji poretka. Kriza poretka i weno prevazila`ewe za nas su bitni u sektoru vrednosti i sektoru institucija. U prethodnom istorijskom ciklusu proces nacionalne dezorijentacije odvijao se istovremeno sa razgradwom op{te vrednosne strukture dru{tva. Pravoslavqe i kosovski etos, kao upori{te petovekovnog trpqewa pod Turcima i ugaoni kamenovi dr`avotvornog devetnaestog veka, povukli su se pred fascinacijom evropskim na~inom `ivota i invazijom evropskih politi~kih ideologija – od liberalizma do totalitarnih likova levice i desnice. Pritom niko to nije od nas zahtevao, ali se kulturno neutemeqenoj klasi vlastodr`aca i wihovim malogra|anskim sledbenicima u~inilo da srpsko nasle|e nikako ne mo`e da se usaglasi sa velikim mitovima o evropskoj civilizaciji. Gubitak vrednosne podloge odrazio se i na tehnologiju i efikasnost zastupawa nacionalnih interesa. U magli jugoslovenstva, kao neprirodnog ali strasno usvojenog kolektivnog izbora, u stegama slu`benih politi~kih okvira, svaka srpska politi~ka akcija, posebno poku{aji strategijskog nacionalnog planirawa, bili su razbijeni. Najve}i problem je u antropolo{koj ravni: podeqeni izme|u dva ose}awa pripadnosti, izme|u srpskog i jugoslovenskog identiteta, neizo{treni i polovi~ni Srbi neizo{treno su sagledavali nepovoqnu situaciju svoga naroda i polovi~no prilazili wenom razre{avawu. To se naro~ito pokazalo u zavr{noj fazi najnovijih balkanskih sukoba. Za pouku, ni{ta mawe nije va`no 142


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 143

biti patriota u miru i serijskim periodima istorije, upravo zbog toga da se ne bi ponavqao stereotip formiran u dvadesetom veku kada je zbog nedovoqno odnegovane vrednosne samosvesti i civilnog patriotizma iz svih kovitlaca srpski narod objektivno izlazio kao gubitnik. Institucije koje je trebalo da organizuju, garantuju i predstavqaju `ivot nacije u svim wegovim dimenzijama, posebno da strukturiraju wen identitet u civilizacijskim menama, nisu odgovorile svome pojmu i svome zadatku. [tavi{e, ~esto su slu`ile kao danajski trik koji je olak{avao desubjektivizaciju, dezorijentaciju i srqawe Srba prema ambisu. Nepostojawe nacionalne dr`ave kao supra-institucije i ~eli~ne armature srpske zajednice, podstaklo je crvoto~inu u svim ostalim nacionalnim institucijama. Umesto da promovi{u uvek i iznad svega nacionalni interes – u me|unarodnoj politici, u kulturi, prosveti, nauci, sportu i td. – slobodne od supra-kontrole one slu`e komunisti~kom re`imu ili privatnim karijerama. Umesto da obezbe|uju vrednosni poredak zajednice, one su pokri}e za wegovu razgradwu. Bez dr`ave koja {titi nacionalni interes i bez slobodnog gra|anina koji uve}ava wenu mo} mali su izgledi da }e prestati srpske be`anije i da }e se zaustaviti balkanski geopoliti~ki zemqotres. U periodu probu|enih i delotvornih nacionalnih ideologija koje su rezultirale vrednim dr`avotvornim uspesima, kao {to je to slu~aj u Hrvatskoj i Sloveniji, novoformirane srpske stranke nisu uo~ile da isto to o~ekuje i na{ narod. Opozicija nije principijelno i patriotski pristupila re{avawu nacionalnog pitawa, nego kalkulantski, relativiziraju}i ga prema potrebama obra~una sa re`imom. Kada je re`im manipulisao odglumqenim nacionalizmom, opozicija se gnu{ala nacionalizma i davala prednost demokratskom pitawu i qudskim pravima. Kada je re`im zaigrao na kartu mirotvorstva i tobo`weg gra|anskog ure|ewa dr`ave, opozicija je po~ela da kontrira nacionalnom opcijom. Pri tome je 143


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 144

svakom zdravom Srbinu postalo o~igledno licemerje i jednih i drugih, jer nacionalni interes ne sme da bude predmet politi~kih igara i manipulacije. Ostavqeno bez za{tite, na istorijskome gubitku ostalo je jedino Srpstvo. Vi{e nema vremena jer slede}i udar na nacionalni organizam mo`e da bude fatalan. Amputacija hiqadugodi{wih teritorija, op{te ose}awe poraza i gubitak samopouzdawa paralisali su `ivotne i odbrambene snage naroda. Neodgovorno je prepustiti sudbinu Srbije ovakvoj vlasti i ovakvoj opoziciji. Nepodno{qivo je wihovo oscilirawe izme|u polova la`ne dileme gra|ansko-nacionalno. Iluzija je tra`ewe re{ewa u ulagivawu prononsiranim neprijateqima na{eg naroda sa Zapada, ili i{~ekivawe pomo}i od besperspektivnih re`ima i politi~kih avanturista sa Istoka. Srpska nacionalna politika mora da se stavi na zdrave, normalne, moralne, patriotske i tehnolo{ki ozbiqne temeqe. Tu vi{e nema mesta qudima koji nisu kompletno dorasli zadatku izgradwe nove Srbije i koji nisu iskreno i u potpunosti posve}eni da slu`e svome narodu. Ideja koja danas mora da bude zajedni~ki imeniteq svakog ~estitog pojedinca i svake odgovorne politi~ke organizacije jeste dr`avotvornost.

144


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 145

ЕТОС СЛОБОДЕ У СРПСКОМ НАЦИОНАЛНОМ ИДЕНТИТЕТУ

Саопштење на округлом столу одржаном 3. јуна 1996. у организацији Научног и Књижевног програма Дома културе „Студентски град“ на тему: Европски културни идентитет и национални идентитети европских народа – положај и перспективе српског културног идентитета у европској култури. Објављено у књизи Србија и Европа, ДКСГ, Београд, 1996.

ada se identitet stavqa za predmet razgovora i ispitivawa to obi~no zna~i da ne{to nije u redu sa wegovom neposrednom evidencijom. To podjednako va`i za pojedinca i za zajednicu. Tragawe za identitetom ili wegovo preispitivawe karakteristi~no je za za zajednice kratkog istorijskog trajawa, koje nisu imale priliku da kroz mno{tvo egzistencijalnih izazova izgrade sto`erna upori{ta i jedinstveni refleks. Na ovome okruglom stolu tematizovan je identitet, odnosno jedan aspekt identiteta srpske nacionalne zajednice koja ima istorijsku zasnovanost i potencijal identitetnih odre|ewa kakve poseduju sve velike, istorijske nacije Evrope, ali koja prili~no dugo nije imala mogu}nost relevantnog samopromi{qawa i kojoj se na vrlo surov na~in dogodila kriza identiteta. U zadwih nekoliko godina toj krizi pristupalo se sa ambulantnom nedovoqno{}u. Simptomi krize potiskivani su i maskirani ritualima ~ija je organska veza sa zajednicom ve} odavno raskinuta, ili pak povezivawem zamu}enih se}awa. Nesaglasnost stvarnog `ivota

K

145


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 146

naroda, wegovih stvarnih unutra{wih odnosa, vrednosti i institucija, sa predstavama nacionalne samosvesti koje su nastale u sasvim druga~ijim okolnostima i u bitno druga~ijoj stvarnosti, izrasla je u fantomski identitet kao neplodnu upori{nu ta~ku pred izazovima opstanka. Kriza, dakle, nije prevazi|ena ali je posle niza nacionalnih ustuknu}a do krajnosti ogoqena, {to olak{ava posao onome ko se krizom bavi. Ovo je prvi organizovani razgovor o iskustvu krize srpskog nacionalnog identiteta. U socijalisti~kom dru{tvu prethodne Jugoslavije, koje je po slovu vladaju}e ideolo{ke doktrine sebe odre|ivalo kao ~istu prelaznost i privremenost, a ~vrste izvesnosti projektovalo u eshatolo{ku udaqenost1, tema identiteta, sasvim prirodno, odlo`ena je u geto suvi{nih stvari. Zbog toga je danas neophodno prethodno izo{travawe upotrebe re~i identitet. Za predmet kojim se ovde bavimo karakteristi~na su tri slu~aja wene upotrebe: – Identitetom se ozna~ava bi}e-u-strukturi, odnosno pripadnost ili pozicija bi}a u {irokoj celini. Tipi~an primer: „evropski identitet Srba“. – Identitetom se ozna~ava struktura bi}a, kao celina wegovih supstancijalnih odre|ewa i wihovih unutra{wih odnosa. I u jednom i u drugom slu~aju identitet nije iskqu~ivo summa datosti nego istovremeno ukqu~uje tendencije, projekcije i norme.

1 Посматрано у визури такозваног дијалектичког материјализма, у „предисторији“ која је још увек у току, принцип идентитета инфериоран је у односу на покретачки принцип негације. Права историја започеће „дијалектички нужним“ разрешавањем напетости и успоставањем идентитета између субјекта и објекта, човека и света, стварног човека и његове људске суштине, бића и егзистенције...

146


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 147

– U slu~aju vitalnih i socijalnih struktura o identitetu se mo`e govoriti i kao o ja-bi}u,2 kao bi}u u jednostavnosti opstanka. To je primarni identitet. Ukoliko je kultura amalgam koji povezuje qudsku zajednicu i ovaplo}uje wene najvi{e vrednosti, utoliko politi~ka sfera (politi~ko mi{qewe, politi~ko vrednovawe i politi~ko delawe) su{tinski pripada kulturi. [tavi{e, bez uzimawa u obzir politi~kog aspekta, diskurs o srpskom kulturnom identitetu ne bi bio kompletan, ako bi uop{te bio mogu}. Pre svega, ukoliko ideal slobode dominira i karakteri{e evropsku kulturu, kako predhri{}ansku tako i hri{}ansku,3 ukoliko ima sredi{we mesto u tradicionalnom evropskom politi~kom mi{qewu i predstavqa okosnicu evropske politi~ke istorije, utoliko s punim pravom mo`emo da tvrdimo da su Srbi iz vremena Nemawi}a evropski narod u punom zna~ewu te re~i. Po gubitku dr`ave, u dugim i mra~nim stole}ima ropstva, uprkos svemu, u Srba je potpuno podudarno sa sakralnom kulturom istrajavao i rudimentarni politi~ki etos slobode. Zahvaquju}i tome, u trenutku dr`avotvorne obnove u devetnaestom veku, petstogodi{wa virtuelnost pretvorena je u nacionalnu i gra|ansku dr`avu po evropskoj meri. Sa ustavobraniteqima, pi{e Vladimir Dvornikovi}, „Srbija se `uri da se obra~una sa Sredwim vekom, patrijarhalizmom i orijentalizmom. Tempo se naglo ubrzava; Srbija 2 Претпостављајући експресивност етимолошкој строгости, реч идентитет можемо прочитати раздвојено, као id-entitet, као ја-биће. 3 У обрисима Европе коју је најавило неколико спектакуларних социо-политичких догађаја при крају овог века (рушење Берлинског зида, распад СССР-а, схизофрени приступ европских институција балканској кризи), а која би се најпримереније могла означити постхришћанском, уочљив је дисконтинуитет са културном и политичком традицијом, као и повлачење категорије слободе пред категоријом ефикасности. Проблем позиције нашег народа у таквој Европи тек треба да дође на дневни ред.

147


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 148

po~iwe da di{e evropskom politi~kom ritmikom. Sredwevekovno nerazlikovawe dr`avnopravnih i privatnopravnih odnosa (Milo{) prelazi postupno u osnovne konture pravne dr`ave.“4 U takvoj dr`avi jasno uo~avamo sva tri pomenuta zna~ewa identiteta. Kao nacionalna dr`ava (sve do 1918. godine), Srbija }e beskompromisno, diplomatskim i vojnim sredstvima braniti svoj primarni identitet. Kao gra|anska dr`ava, harmoni~no }e povezivati sopstveno nasle|e sa evropskim kulturnim ambijentom, kao {to }e vrlo lako uploviti u magistralne tokove evropskog politi~kog mi{qewa i delotvorno primewivati evropsku politi~ku tehnologiju. Srbija je imala kompletnu i verodostojnu lepezu politi~kih doktrina tada{we Evrope. Tako zaokru`en identitet moderne Srbije, nacionalno jasno definisan i gra|anski otvoren, overio je pripadnost Srbije Evropi. Neophodno je primetiti da postoje dva razli~ita poimawa evropejstva koja proisti~u iz razli~itog poimawa same Evrope. Na jednoj strani, Evropa se redukcionisti~ki poistove}uje sa zapadnohri{}anskim civilizacijskim krugom, {to je nagla{eno kod naroda rimokatoli~ke veroispovesti koji su `iveli pod komunisti~kim re`imom i koji su svoje evropejstvo koristili kao alibi i lozinku za otrgnu}e od ne`ivotvornog politi~kog modela, posebno od sovjetskog uticaja. Wihova pripadnost tako shva}enoj Evropi argumentuje se institucionalnom pripadno{}u Rimokatoli~koj crkvi i, {to smo imali priliku neposredno da vidimo kod Hrvata i Slovenaca, mimeti~kom kulturnom standardizacijom, uobi~ajenom za odnos periferije prema centru. Na drugoj strani je Evropa kao mno{tvo samosvojnih nacionalnih, konfesionalnih i kulturnih iskustava i projekata, 4 Владимир Дворниковић: Карактерологија Југословена, Геца Кон, Београд, 1939, стр. 863. Видети такође: Слободан Јовановић: Уставобранитељи и њихова влада и Др Страњаковић: Влада уставобранитеља 1842-1853. Идеја слободе опредмећена је у држави.

148


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 149

no ipak interaktivnih i normativno okrenutih zajedni~kim vrednostima slobode, pravde, tolerancije, odgovornosti, legitimnosti, razvoja... Weno sredi{te nije geografsko nego duhovno. Prednost ovog modela i slabost mimeti~kog evropejstva potvr|uje istra`ivawe Martina Bubera o odnosu razli~itih sfera bivstvovawa u qudskoj zajednici: „Nikakvo dra`ewe periferije ne mo`e da zameni `ivi odnos sa sredi{tem. Tvorevine qudskog kolektivnog `ivota svoj `ivot crpu iz obiqa relacione snage koja pro`ima wihove delove, a svoju otelovqenu formu iz duhovne koherencije ove snage.“5 U tome smislu Srbija je na prelazu stole}a, osiguravaju}i posebnost svoga nasle|a i svoj duhovni identitet kao suverena dr`ava, ali sa kapijama otvorenim za kulturnu, tehnolo{ku i privrednu interakciju, ozbiqno i su{tinski pripadala Evropi. [tavi{e, sa traumati~nim iskustvom azijatske tiranije i borbe za weno zbacivawe, kao dru{tvo koje se ubrzano izgra|uje prema politi~kim idealima slobodnog sveta, ona je paradigma civilizacijskog novuma, energije stvarawa i iskrene vere u Evropu koja je zablistala u projektima dvadesetog veka i koju }e ubrzo i nekoliko puta uzastopno da ru{i kontraevropejstvo wenog sopstvenog umi{qenog centra. U sada{woj situaciji srpskog naroda svrsishodna su dva smera ispitivawa identitetnog odnosa. Kao narod koji stradawem svedo~i tre}i ovovekovni trijumf etni~kog i konfesionalnog partikularizma, agresivne obnove geopoliti~ke kombinatorike i efektivne prednosti sile nad pravom i demokratijom u me|unarodnim odnosima, imamo moralno i istovremeno epistemolo{ko pravo da upravo mi postavimo pitawe smisla predstave o dana{woj Evropi kao politi~kom superokviru i identitetnom predlo{ku naroda koji u woj `ive. Ali, isto tako obavezni smo da postavimo pitawe zbog ~ega u Evropi, takvoj kakva je, u svim wenim likovima pa i ovom najnovijem, na{ narod nije bio sposoban da ostvari svo5 Мартин Бубер: Ја и ти, Вук Караџић, Београд, 1977, стр.66.

149


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 150

je `ivotne interese i, uprkos svim te{ko}ama, zauzme sigurnu poziciju. Bez obzira na opravdavawe metodi~kim razlozima i politi~kom nu`no{}u u me|unarodnim okolnostima na zavr{etku Prvog svetskog rata, re{avawe srpskog nacionalnog pitawa kroz formulu stapawa „trojednog plemena“ i kroz jugoslovenski dr`avni okvir, pokaza}e se ubrzo kao kratkovido, nerealisti~no i preambiciozno. No, ono {to je su{tinsko za ovu raspravu je to da Srbi prvi put u svojoj hiqadugodi{woj istoriji, na ~ijoj sinusoidi su bili i dr`avotvorni narod i politi~ki desubjektivizovana raja, ispu{taju iz vida svoj primarni identitet, `rtvuju ga u ime jedne politi~ke {pekulacije koja ~ak nije wihova, i dolaze u nesaglasnost sa prirodnim poretkom sveta i politi~kom logikom koja je ugra|ena u me|unarodni poredak Evrope. Kombinuju}i novonastalu dr`avnopoliti~ku situaciju sa karakteristi~nom etnopsiholo{kom osobinom bratstvovawa6, Srbi su do{li pod udar Epiktetovog upozorewa: „Ako tu|e vlasni{tvo dr`i{ za svoje sopstveno, nai}i }e{ na prepreke, dospeti u tugu i zbrku, prebacivati bogovima i qudima. Ali, ako na ono {to tebi pripada gleda{ kao na svoje vlasni{tvo, a na tu|e vlasni{tvo upravo kao na takvo, tu|e vlasni{tvo, ta niko te ne}e prisiqavati, niko te ne}e mo}i omesti, ti ne}e{ nikoga prekorevati, ni{ta ne}e{ u~initi protiv svoje voqe, niko ti ne sme pri~initi {tetu, 6 Слика која драмски кондензује типичне разлике у виђењу југословенског заједништва и прикривену напетост која ће нарасти до распада државе: Крајем седамдесетих година, на стручном саветовању у Словенији, Београђанка грађанског хабитуса и експерт у области високе технологије, импресионирана узвикује: „Што је леп овај наш Блед!“ Колега Словенац хладно реагује: „То није ваш, то је наш Блед.“ Nota bene: госпођа није инфицирана Брозовом идеологијом „братства и јединства“, она је једноставно типична Српкиња. У завршним операцијама 1918. Србија није запосела Темишвар зато што су српске трупе биле ангажоване на заузимању Марибора!!!

150


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 151

ne}e{ imati neprijateqa, ne}e ti se ni{ta dogoditi {to bi ti naudilo.“7 Kao {to je to slu~aj u svim vi{enacionalnim zajednicama, tako se i u Jugoslaviji, ve} po wenom nastanku, pojavio problem autoidentifikacije wenih gra|ana. Zapadni delovi „trojednog plemena“, priviknuti na politi~ku i kulturnu borbu za o~uvawe nacionalnog identiteta u uslovima nacionalno slo`ene Austro-Ugarske, nastavili su sa disciplinovanom brigom za svoje nasle|e i svoje strate{ke interese. Jasno definisani nacionalni identitet Hrvata i Slovenaca, i to u sva tri napred pomenuta zna~ewa, nije dozvolio usvajawe jugoslovenstva kao novog identitetnog kruga, osim u sasvim bezna~ajnim izuzecima. Ovi narodi su uporno, neprekidno, institucionalizovano i, najzad, delotvorno potvr|ivali svoj identitet kroz otpor Jugoslaviji i jugoslovenstvu. Taj otpor slikovito je prikazao Predrag Matvejevi}, jedan od malobrojnih Hrvata jugoslovenske orijentacije: „Kako se u hrvatskih nacionalista (onih klerikalnih pogotovo) gr~i ne{to oko ustiju dok govore i te{ko izgovaraju pojedine re~i (ne samo srbizme), npr. rije~i Jugoslavija, jugoslavenski!?“8 Sa Srbima stvar stoji druga~ije. Jugoslovenskoj ideji prvobitno se pristupilo sa dobrim o~ekivawima, kao efikasnom modelu za re{avawe srpskog i balkanskog pitawa (ne zaboravimo da je i Bugarska imala otvorena vrata za ulazak u Jugoslaviju) i prikqu~ewe nagove{tenom demokratskom poretku Evrope. Evolucija ove ideje ugradila je i nova zna~ewa i nove opsesije, vrhune}i u oporoj ispovesti Milovana Danojli}a koju saop{tava posle smrti Jugoslavije: „Jugoslovenstvo je najvi{i obrazac koji je trebalo da potvrdi i na{ nacionalni identitet i da nam pomogne u prevazila`ewu (podvukao 7 Видети: Едуард Лозе: Свет Новога завета – верске и политичке прилике у Христово време, Београд, 1986, стр. 163. 8 Предраг Матвејевић: „Југословенство данас – из разговора са Бором Кривокапићем“, Идеје, бр. 8/81, стр. 130.

151


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 152

D.K.) tog identiteta i prelasku u vi{e forme samoprepoznavawa i samoostvarivawa.“9 Sasvim zakonomerno, avanturizam samozaborava i „prevazila`ewa u vi{e forme samoprepoznavawa„ done}e i preokrete koji se pri otiskivawu na nadnacionalnu pu~inu nisu mogli naslutiti. Jedna Bretonova krilatica pokazuje gde sti`u putnici koji su „prevazi{li“ svoj nacionalni identitet: „Mi nadrealisti ne volimo svoju domovinu.“10 Krilatica je zamenom subjekta posebno primewiva na one Srbe koji su izborom jugoslovenstva u svakoj prilici delovali ne obaziru}i se na interes svoga naroda, ~esto wemu direktno nasuprot. Jugoslavija je, bilo da je shvatimo kao pragmati~ni izbor ili romanti~arski ideal, bila dr`ava u kojoj su Srbi proveli bezmalo ~itav dvadeseti vek. Iako nije bila dobro re{ewe na{eg nacionalnog pitawa ona je ~iwenica koja se mora procewivati sa velikim oprezom i nijansama, uva`avaju}i razli~iti smisao koji je imala u `ivotu srpskog naroda u razli~itim periodima svoga trajawa. Dr Miroslav Spalajkovi} je u Kicbilu 1945. godine, u svome testamentarnom spisu „Misija Srbije“, dao mo`da najizbalansiranije tuma~ewe fragilne i fatalne veze srpskog naroda i jugoslovenske dr`ave: „Pre svega treba ista}i da je sad na prvom mestu istorijski poziv i sveta du`nost svih Srba da {to pre povrate lik svojoj otaxbini, majci Srbiji, da ponovo oslobode sve srpske krajeve, i da u istorijskim i etnografskim granicama srpskog prostora obnove svoju nacionalnu dr`avu u kojoj }e svi Srbi biti slobodni i ujediweni. Stoga nijedan svestan Srbin ne mo`e priznati onakvu likvidaciju Jugoslavije kakva je, protivno svakoj pravdi i svakom moralu, izvr{ena 1941. godine, niti onakvu restauraciju Jugoslavije kakvu sad namerava da ostvari internacionalni komunizam na Balkanu, jer obe su podjednako naperene protiv Srpstva: u jednom i u dru9 Милован Данојлић – интервју за Ревију Колубара, бр. 27, 1996. 10 André Breton: Position politique du surrealisme, Cenoel-Gonthier, Paris, 1972, стр.87.

152


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 153

gom slu~aju ne samo telo nego i du{a srpskog naroda ostala bi raskomadana.“11 Ono {to je Spalajkovi} uo~io u fenomenu Jugoslavije u jednom sudbinskom ~asu za srpski narod, danas je svom te`inom i sa strukturnom istovetno{}u prisutno u odnosu Evropa – Srbi. Evropa devedesetih nepravno cepa jedinstveni dr`avni okvir Srba i nepravedno politi~ki reorganizuje srpski etni~ki prostor. Za to vreme politi~ka klasa Srbije upiwe se da po svaku cenu pribavi sebi evropski legitimitet prepisuju}i politi~ke definicije i politi~ku retoriku koji su tamo u upotrebi, ignori{e samosvojna odre|ewa i istorijske pouke sopstvenog naroda umesto da se uhvati u ko{tac sa fundamentalnim pitawem nacionalne strategije: kako `iveti u Evropi i sa Evropom a sa~uvati nacionalni identitet i obezbediti nacionalne interese? Ako i pored jasnog sedamdesetogodi{weg iskustva degradacije u jednoj nadnacionalnoj konstrukciji i isto tako jasnih prizora wenog brutalnog okon~awa ponovo izostane za{titni mehanizam u srpskom strategijskom itinereru, ako se prenebregne da je esencijalno svojstvo na{eg bi}a sloboda, da bez we zapravo i ne postoji nikakav identitet i da putovawe bez slobode ne vodi nigde, ~ak ni do bretonovskih obala, da se neslobodnom bi}u ne priznaju nikakva prava, onda srpskoj politi~koj klasi treba pro~itati Kantovo upozorewe: „Maloletnost je nesposobnost slu`iti se svojim razumom bez vo|stva nekog drugog. Ta maloletnost je samoskrivqena ako wen uzrok nije u nedostatku razuma nego u nedostatku odluke i hrabrosti.“

11 Др Мирослав Спалајковић, Мисија Србије – политичко завештање српском народу, Орфелин, Београд, 1995, стр. 26.

153


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 154

ДИКТАТУРА ЦРВЕНЕ БУРЖОАЗИЈЕ

Држава, бр. 61/62, лето 1996.

osle kratkotrajne iluzije da je srpski narod do~ekao okon~avawe ideolo{kog terora levice, pri ~emu se moglo u~initi da je Socijalisti~ka partija Srbije tek jedna dovitqiva formula da funkcioneri socijalizma bez neugodnog posipawa pepelom postanu nominalni socijaldemokrati i funkcioneri kapitalizma, monopolisane frekvencije elektronskih medija zagu{ene su porukama primerenim razdobqu pedesetih godina i propagandnom arsenalu SKOJ-a. Na~in na koji izabrani (i jo{ vi{e neizabrani) nosioci vlasti upravqaju dr`avom i horizont prema kome usmeravaju srpsko dru{tvo tako|e pripadaju {estoj deceniji stole}a. Vlast svoje podanike smatra nezrelim jer je u prirodi nezrelih zajednica, sli~no nezrelim pojedincima, da kada se na|u pred te{ko savladivim problemima regrediraju na prethodni oblik socijalnih odnosa koje dobro poznaju i u kojima su nau~ili da se snalaze. Na infantilnome stupwu samosvesti tutoru se predaje odgovornost za re{avawe problema, ali i sloboda. O~e-

P

154


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 155

kuje se da srpski narod pod teretom nagomilanih problema posegne ponovo za komunizmom, da se dobrovoqno, i zato potpunije nego ikada, odrekne ideje nacionalne dr`ave kao preskupog ciqa, da odbaci gra|ansku socijalno-kulturnu matricu kao ne{to neisplativo i nepotrebno, a da zauzvrat dobije pokroviteqstvo autoritarne vlasti koja `onglira demagogijom.

Левица непријатељ сиротиње Ofanzivna samouverenost levice po~iva na brutalnim monopolima u kqu~nim oblastima dru{tvenog `ivota (informacije, ekonomija, dr`avna uprava, sudstvo, policija), ali isto tako i na uverewu da narod nije sposoban da uvidi su{tinu i stvarne uzroke svojih problema. Kao da komunisti~ka vlast i wena politi~ka logika u kontinuitetu od pedeset godina nisu jedini odgovorni za raspad SFRJ po neprincipijelnim {avovima AVNOJ-a, za izgubqeni srpski rat za nacionalnu samostalnost, izgubqene teritorije, izgubqeno samopo{tovawe i stropo{tavawe `ivotnog standarda gra|ana. Kao da novi vlasnici ekonomskih bogatstava Srbije i klasni neprijateq srpske sirotiwe nisu zapravo stari, provereni komunisti i levi~ari... Iako levica marksisti~kog korena, kako bi rekao Le{ek Kolakovski, niti {ta mewa, niti {ta obja{wava, a ne sadr`i ni bilo kakvu metodu koja bi se mogla uspe{no primeniti, mi `ivimo u prinudnoj stvarnosti koju nam je uprili~ila wena nedoli~no uporna `e| za vla{}u. Izme|u ostalih, to je danas najve}i srpski problem.

Заборав и контрадикције Jugoslovenska levica sakriva u podrum svoje biografije marksizam i lewinizam, bratoubila~ku revoluciju, diktaturu proletarijata, ratoborno neprijateqstvo prema demokratiji i kapitalizmu. U podrum se odla`e i ~iwenica da u vreme totalitarne vlasti Saveza komunista Jugoslavije nijedan 155


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 156

od dan{wih promotera pokreta levice nije podigao svoj glas protiv jednoumqa, jednopartizma, cenzure, zakona o verbalnom deliktu, politi~kog progona boraca za demokratiju, idolopoklonstva prema Josipu Brozu, Ustava iz 1974. godine, partijski privilegovanog zapo{qavawa i td., u beskraj nepravdi i primitivizma. Vrednosti za koje se danas verbalno zala`u prvi qudi jugoslovenske levice upadqivo su nesaglasne sa vrednostima politi~kog sistema koji su decenijama podr`avali, kao {to su, ni{ta mawe, nesaglasne sa politikom re`ima koji sada vlada Srbijom i u kome oni su{tinski u~estvuju. Jugoslovenska levica poziva se na demokratsku kulturu dok istovremeno koristi neformalnu mo}, posebno porodi~ne veze, za prolaz u dr`avne medije gde je wena prisutnost u potpunoj nesrazmeri sa zastupqeno{}u u izbornim telima. Ako je u takvome pona{awu te{ko prepoznati obrazac demokratske politi~ke kulture, zato su metoda prinude, nepo{tovawe procedura i voluntarizam nedvosmisleni pokazateqi da se vra}a diktatura politi~ke „avangarde“ koja, dr`e}i se lewinske doktrine, svoj ciq i svoju vlast uvek stavqa ispred narodne voqe, naj~e{}e woj nasuprot. Sofistika me|utim ne mo`e da spoji nespojivo. Levica mora da se odlu~i: ili demokratija, ili diktatura.

Ни демократска ни праведна Poistove}uju}i se sa evropskom levicom, jugoslovenska levica olako previ|a su{tinske razlike. Evropqani, bez obzira kome delu politi~ke skale pripadaju, prihvataju demokratiju kao op{te pravilo i okvir politi~ke utakmice. Wen sastavni deo je i kontrola po{tovawa demokratskih pravila. Uzurpacijom medijskog prostora jugoslovenska levica pokazuje da ne pripada miqeu evropske politi~ke kulture. Poistove}ivawe je neosnovano i u ravni socijalne strukture pokreta. Ve}ina osniva~a i funkcionera jugoslovenske levice pripada klasi super-bogata{a koji su to postali u 156


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 157

zadwih ~etiri-pet godina (kako?!), ~ije apetite ne zaustavqa ni astronomska provalija koja ih ve} deli od siromaha koji se jedva prehrawuju. Uceweni kr~awem creva, siromasi sa poroznijim moralnim temeqima prikqu~i}e se takvoj levici, ali ne da bi popravili stawe klase sebi sli~nih, nego da bi se li~no pomerili u blagostawe kakvo je komunisti~ka avangarda uvek znala sebi da priredi. U evropskom politi~kom pojmovniku za{tita interesa klase bogatih na ra~un klase siroma{nih, politi~ko udru`ivawe nov~ane elite i ograni~avawe socijalne propustqivosti ozna~avaju se sasvim suprotnim imenom kao desnica. Jugoslovenska levica ne poziva se na Marksa u onoj meri u kojoj je to ~inila u prethodnim decenijama dok je nastojala da proletere uveri u demonski karakter privatne svojine i kapitalisti~ke proizvodwe. Danas su wena obra}awa javnosti tinejxerski sentimentalno prorokovawe sre}nog i pravednog dru{tva. To neodoqivo podse}a na Prudona kome je upravo Marks zamerao da ekonomsku analizu zamewuje moralizatorskom ta~kom gledi{ta. Ekonomska i sociolo{ka analiza utvrdile bi da se u redovima levice nalaze najmo}niji nosioci finansijskog i politi~kog uticaja u ovoj zemqi. Kapital koji oni poseduju i ekonomski procesi kojima oni upravqaju iz svojih luksuznih vila i xipova, sa svojih mobilnih telefona, predstavqaju demonsku stvarnost za ogromnu ve}inu srpskog naroda koji `ivi od svoga rada i sa dvesta-trista dinara mese~ne plate.

Левица за сегрегацију Evropski civilizacijski krug, kome je deklarativno privr`ena jugoslovenska levica (mada su weni najbli`i politi~ki partneri u zabitima Azije), obele`en je kapitalisti~kom ekonomijom i demokratskim dru{tvenim ure|ewem. Sintagme slobodno tr`i{te i otvoreno dru{tvo ozna~avaju ambijent jednakih {ansi za sve. Mo`e li jugoslovenska levica mirne savesti da tvrdi da u sveukupnoj stvarnosti Srbije ko157


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 158

jom vlada nema privilegija i povoqnijih startnih pozicija koje proisti~u iz ~lanstva u wenim organizacijama? Da li politi~ka orijentacija uti~e na izbor novinara, direktora dr`avnih preduze}a i institucija, policajaca, ali i na promociju televizijskih glumaca, pozori{nih i filmskih rediteqa i muzi~kih zvezda? Da li ba{ svi qudi koji imaju {ta da ka`u ovom narodu imaju pristup medijima? Ili, {to bi rekao Orvel, me|u jednakima postoje jednakiji! Ideologija ovda{we levice predstavqa hibrid neiskrenog zalagawa za socijalnu pravdu i iskrenog zalagawa za jugoslovenstvo. U modernoj, post-komunisti~koj evropskoj levici, kojoj pripadaju Prodi, Gonzales ili Kvaswevski, ostvarewe socijalne pravde shvata se kao nacionalni interes. Evropska levica ne bavi se ve} odavno idejom promene celine qudskog dru{tva i politi~kim utopijama. Okvir u kome ona deluje u potpunosti je definisan nacionalnim interesom, demokratijom i slobodnim tr`i{tem. Sve preko toga bilo bi ideolo{ki kapris, neprirodnost nametnuta silom, a tu bi bio i kraj pri~e o demokratskoj Evropi. Levica je u Srbiji do{la na vlast nasilnim ru{ewem demokratskog poretka Kraqevine Jugoslavije. Wena vlast za pedeset godina nijedanput nije potvr|ena na istinski slobodnim i demokratskim izborima. Nasiqe, kao princip koji je levicu doveo na vlast, istrajava i u wenom odr`avawu. Prethodni uslov da srpsko dru{tvo prihvati dana{wu levicu kao novi pokret ~ija se pozicija ne zasniva na nasilnom prevratu iz 1945. godine i koji ne nastavqa revolucionarnu vlast Brozovih partizana i boq{evika nego pripada porodici evropske demokratske levice, jeste da pristane na evropske standarde politi~kog pona{awa i proveri svoj kredibilitet na izborima koji bi bili demokratski u punom zna~ewu te re~i.

Без српског идентитета Da se ova levica naziva srpskom mogli bismo da poverujemo u wenu dobronamernost prema ovom narodu. Ali, ona je 158


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 159

usredsre|ena na ideju jugoslovenstva, koja je pre svega nerealna, koja je skupo ko{tala Srbe posebno u zadwim godinama, koja je antievropska jer potiskuje identitet jednog naroda usred wegove dr`ave. Jugoslovenska levica protivre~i osnovnim interesima srpskog naroda, pa i wegovom opstanku. Tako|e, postaje sve o~iglednije da se pitawe socijalne pravde ne mo`e re{avati izvan hri{}anskog obrasca i nacionalne solidarnosti i ne sa qudima ~iji politi~ki motivi sa socijalnom pravdom nemaju nikakve veze. Srbi }e postati Evropqani kada prestanu da veruju ideolo{kim iluzijama i nau~e lekciju da ono {to ne mo`e da se prilagodi stvarnosti neizostavno propada.

159


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 160

СРПСКО ОКРУЖЕЊЕ У ГЕОПОЛИТИЧКОМ КЉУЧУ

Саопштење на округлом столу Српски народ у новој геополитичкој стварности, Нови Сад 29-31. јануар 1997. Објављено у књизи Геополитичка стварност Срба, Институт за геополитичке студије, Београд, 1997.

okom nekoliko decenija privida politi~ke stabilnosti i ~vrstog polo`aja socijalisti~ke Jugoslavije u svim ravnima me|unarodnih odnosa, srpsko nacionalno pitawe ostalo je izvan organizovane pa`we nacionalnih institucija (sa delimi~nim izuzetkom Srpske pravoslavne crkve) i bez zastupnika u telima politi~kog odlu~ivawa. Zbog ube|ewa da je u politi~kom sistemu izgra|enom na na~elima komunisti~ke ideologije prona|en trajni modus me|usobne tolerancije i dr`avnog jedinstva jugoslovenskih naroda i nacionalnih mawina, omalova`ena su ~iweni~na protivure~ja i latentne sile razgradwe, i istovremeno zanemarena geopoliti~ka stvarnost. Po~etak raspada Jugoslavije srpski narod i wegovi politi~ki predvodnici do~ekali su bez orijentacije u novim me|unarodnim okolnostima, bez predstave o su{tini i stvarnoj mo}i ~inilaca svetske politike i wihovim aspiracijama prema prostoru Balkana, ne uvi|aju}i na vreme aktualizaciju istorijskih sukobqenosti jugoslovenskih naroda i neprijateqstva visokog naboja koja provociraju priliku za svoje razre{ewe.

T

160


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 161

Bu|ewe interesa za geopoliti~ki aspekt srpskog nacionalnog pitawa i identifikaciju srpskih argumenata u novonastalom rasporedu ~inilaca svetske mo}i dolazi sa te{ko nadoknadivim zaka{wewem. Osim nacionalne neodgovornosti u habitusu (pseudo)elita koje pretenduju na politi~ko vo|stvo u na{em narodu, problem je u nekompetentnosti pristupa u re{avawu nacionalnog pitawa, koja se ogleda, pre svega, u neuva`avawu ili ~ak osporavawu geopolitike kao discipline i geopoliti~kog na~ina mi{qewa kao pripadnog politi~kom totalitetu. Pri tom su, sa stanovi{ta nacionalne lojalnosti, posebno sporni poku{aji na~elnog osporavawa geopolitike u trenutku koji je dramati~an za opstanak srpskog naroda i kada je u toku neskrivena kampawa za svetsku dominaciju i uspostavqawe globalnog poretka u interpretaciji najve}e sile. Osim zapostavqawa geopolitike, za srpski nacionalni interes podjednako su pogubni proizvoqnost i prepu{tawe intuiciji u geopoliti~koj orijentaciji. Umesto na egzaktne analize i ovladavawe procesom situirawa srpskog naroda i wegovih dr`ava u novoj globalnoj politi~koj i geopoliti~koj preraspodeli, izgubqeno je vreme u oslawawu na afinitete duhovno srodnih naroda, slovensku solidarnost ili internacionalisti~ke obaveze ostataka svetskog komunisti~kog pokreta. Da bi se osigurala ozbiqnost pristupa i plodotvornost nove nacionalne strategije, neophodni su prethodna standardizacija pojmovnog aparata i utvr|ivawe metodologije, re~ju – disciplinovawe geopoliti~kog mi{qewa. Nekoliko op{tih napomena, u granicama naslovne teme, treba da uka`u na specifi~ni semanti~ki status geopoliti~kih iskaza i krajwu primenu geopoliti~kih znawa.

Национални програм и геополитика Bez obzira na akademsku nedoumicu da li je geopolitika uop{te nauka, da li je samo deo nauke o dr`avi , grana geografije i td., sigurno je da je re~ o hibridnom sistemu znawa ko161


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 162

ji, pored deskripcije, analize, klasifikacije, tuma~ewa i predvi|awa obuhvata i preskripciju. Geopolitika nije vrednosno neutralni sistem znawa. Preskriptivni geopoliti~ki iskazi povezuju ciqeve koji imaju vrednosni karakter sa ~iwenicama i objektivnim mogu}nostima. Parafraziraju}i Tejlorovo (Charles Taylor) odre|ewe politi~ke filozofije kao „razumskog argumenta o fundamentalnim politi~kim vrednostima“1, mogli bismo re}i da je geopolitika razumski argument o politi~koj vrednosti prostora. Vrednosni iskazi s pravom u~estvuju u sistemu geopoliti~kog mi{qewa i ta ~iwenica uvodi nas u jedno drugo veoma va`no pitawe. Na{a javnost sklona je da gubitke koje je srpski narod pretrpeo tokom devedesetih godina obja{wava nedostatkom nacionalnog programa. Sa`eto govore}i, nacionalni program je deklarisana nacionalna samosvest. Jednim delom on izla`e skup vrednosnih tuma~ewa geografskog prostora iz ugla nacionalnih interesa. Izme|u nacionalnog programa i geopolitike postoji povratna sprega. S jedne strane, geopoliti~ke analize su saznajne pretpostavke nacionalnog programa. Nacionalni program, pri tom, ne treba shvatiti u arhai~nom smislu, kao stati~ki dokument poput Gara{aninovog Na~ertanija, budu}i da se u na{e doba me|unarodni odnosi mnogo br`e mewaju i da su neophodni ~inioci za razumevawe i predvi|awe odnosa izme|u me|unarodnih subjekata, osim tradicionalnih duhovnih, istorijskih, ideolo{kih, geografskih i ekonomskih uslovnosti, isto tako visoka tehnologija, informati~ki prostor2, ekolo{ki interes i td. Savremeni nacionalni program je fleksibilni kompleks ciqeva i sredstava ~ija `ivotnost zavisi od osetqivosti, sveobuhvatnosti i pravovremenosti geopoliti~ke detekcije. 1 Charles Taylor, Neutrality in Political Science, у зборнику The Philosophy of Social Eхplanation, Oхford University Press, 1973. 2 Видети: Richard Rosecrance, The Rise of Virtual State, у часoпису Foreign Affairs, July/August 1996.

162


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 163

Sada{we srpske politi~ke pseudoelite, ako se ostavi po strani pitawe wihovog patriotizma, nisu bile kadre da ocrtaju obrise nacionalnog programa i uobli~e novu nacionalnu politiku zato {to, izme|u ostalog, nisu imale saznawa o novoj geopoliti~koj stvarnosti. Zbog toga je osnovni srpski interes stvarawe odgovorne i obave{tene politi~ke klase koja bi, obnavqawem i produktivnom primenom geopolitike, zasnovala novu nacionalnu strategiju.

За нову националну стратегију Za celovito razumevawe geopoliti~kog polo`aja srpskog naroda i perspektivu snala`ewa u novoj geopoliti~koj stvarnosti neophodno je uzeti u obzir wegovu relativnu izolovanost. Delom, ona je nametnuta spoqa, istiskivawem Srba kao naroda nepodesnog i nespremnog da bude prikqu~en ili asimilovan u velike politi~ke i vojno-strate{ke celine. Ali, postoji i samoizolacionizam kao posledica istorijski formiranog autostereotipa o ratni~ki nadmo}nom narodu koji je pobedonosan u sukobu sa svakom, pa i najve}om vojnom silom.3 Takav narod ne smatra da mu je potrebno strate{ko savezni{tvo – on sebe vidi kao garanta sopstvenog opstanka i slobode. Posledica takvog vi|ewa je prsten koji oko Srbije zaokru`uju dr`ave koje su u razli~itim istorijskim prilikama imale neprijateqski odnos prema na{em narodu, ili su ~lanovi nama istorijski ili aktualno protivstavqenih saveza i {irih politi~kih celina. Tako|e, ne treba posebno nagla{avati kakve su geopoliti~ke posledice izolacionizma koji se hrani uverewem o resursnom izobiqu i privrednoj samodovoqnosti Srbije, i to u vreme globalizacije ekonomije i me|usobnog povezivawa velikih privrednih sistema. Siroma{tvo je geopoliti~ki i geostrate{ki nedostatak prvog reda. Visoka tehnologija u oblasti naoru`awa, koju mo3 Видети: Владимир Дворниковић, Карактерологија Југословена, одељак Хероизација Јужних Словена – Срби као „ратнички народ“ (gens bellicosa), Геца Кон, Београд, 1939,стр.328.

163


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 164

gu da priu{te samo finansijski dobrostoje}e zemqe, odavno je prevazi{la zna~aj brojnosti stanovni{tva u ratnom sukobu. U vezi s tim upozoravaju}i je podatak da je Hrvatska u januaru 1997. godine imala 4,3 milijarde dolara deviznih rezervi, a SR Jugoslavija svega 350 miliona dolara! Nova nacionalna strategija mora da otkloni sve ideje i sve oblike politi~kog pona{awa koji nemaju upori{te u stvarnosti. Ona mora da obezbedi svestranu komunikaciju sa me|unarodnom zajednicom, integrisawe u svetske privredne tokove, pristup me|unarodnim finansijskim institucijama, investicionom kapitalu i visokoj tehnologiji. A me|unarodna zajednica po~iwe tamo gde to pokazuje fizi~ka geografija: u prstenu neposrednog okru`ewa! Izgradwa zajedni~kih infrastrukturnih sistema, kori{}ewe saobra}ajnih prednosti za vezivawe privrede iz susedstva, zajedni~ki projekti u strate{ki va`noj oblasti proizvodwe hrane i energetike, investiciona uzajamnost, re~ju, dugoro~no povezivawe interesa4, organski stabilizuju region, {to je u postoje}im okolnostima najpre~i srpski interes. Posle brojnih uzastopnih nacionalnih ustuknu}a i vojnostrate{kog slabqewa, stabilnost u regionu dala bi druga~ije argumente srpskoj pregovara~koj poziciji i otvorila vrata novoj politi~koj i diplomatskoj akciji.

4 Грчка свој геополитички положај и важну улогу у одржавању стабилности на Балкану великим делом унапређује коришћењем економских инструмената. У ту сврху створен је „Трансбалкански пословни савет“. Више од 200 заједничких улагања, са 150 милиона долара грчког учешћа, у Албанији је помогло отварању десет хиљада нових радних места, растерећујући тако политички високоризичну социјалну напетост. Поменимо такође више од хиљаду заједничких улагања у Бугарској и 1.417 у Румунији, отварање представништва „Грчке националне банке“ у Софији и најаву скорашњег отварања представништава у Букурешту и у Тирани.

164


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 165

Национални интерес и суверенитет Uporedo sa promenama u samoj su{tini me|unarodnih odnosa mewa se i zna~ewe osnovnih politi~kih pojmova. Zamisao jedinstvenog planetarnog poretka, kao celovitog geopoliti~kog projekta, ne bi bila ostvariva u uslovima klasi~ne, „tvrde“ koncepcije dr`avnog suvereniteta, koja je bila karakteristi~na i obavezuju}a u pravnoj i politi~koj teoriji do polovine XX veka.5 Georg Jelinek (Georg Jellinek) suverenost dr`avne vlasti video je kao svojstvo dr`ave kao pravnog lica, a tzv. spoqa{wu suverenost kao nezavisnost dr`avne vlasti prema spoqnim ~iniocima. Maksima takvog shvatawa je da nema suverenog naroda bez suverene dr`ave. Prakti~no i teorijsko osporavawe spoqa{we suverenosti u ime nadnacionalnih interesa otvoreno je zapo~eto intervencijom Var{avskog ugovora u ^ehoslova~koj 1968. Takozvano socijalisti~ko me|unarodno pravo zasniva se na na~elu „proleterskog internacionalizma“, koji univerzalne interese klase proletera pretpostavqa partikularno-nacionalnim interesima. Atlantska, liberalno-kapitalisti~ka varijanta poricawa spoqa{weg suvereniteta jo{ uvek nije dobila svoj teorijski izraz,6 ali zato je o~igledna u praksi. „Kakvu slobodu ugovarawa ima jedna slaba dr`ava kojom ekonomski i vojno 5 На почетку организовања међународне сарадње подразумевало се да су учесници процеса потпуно суверене државе и да је сврха организовања заштита заједничких интереса, без противуречења интересу било које од њих. Предлог о општој обавези решавања међународних спорова изборним суђењем, изнет на Другој хашкој конференцији мира (1907.) пропао је због тога што суверене државе нису биле спремне да се одрекну суверених права и прихвате међународну арбитражу, макар и у политички сасвим безначајним и безопасним питањима. Тек доцније, Друштво народа сагласило се о обавезном изборном суђењу и установило стални међународни суд. (Видети: Др Милета Новаковић, Еволуција идеје мира, Југословенско удружење за међународно право, Београд, стр. 12-15) 6 Зачеци идеје о подређености државног сувренитета међународном праву појављују се још почетком 16. века код доминикан-

165


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 166

vlada neka mo}na dr`ava?“,7 pita @an Salmon (Jean J.A. Salmon). Podre|ene mo}nim nadnacionalnim kompanijama, usidrenim naj~e{}e u Sjediwenim Ameri~kim Dr`avama, ili stavqene pod protektorat NATO-a, dr`ave o kojima govori profesor Salmon zadr`avaju jo{ jedino fiktivni suverenitet. Da je, pak, mogu}e tra`iti opravdawe za pravnu potvrdu fakti~ke nadmo}i pokazuje Haim Perelman (Chaim Perelman): „Ali, predstaviti pravnu stvarnost me|unarodnog pravnog poretka kao potpuno nezavisnu od odnosa mo}i, zar to nije utopija, zasnovana na fikciji koja bi identifikovala pozitivno pravo sa prirodnim pravom?“8 Osim klasi~nih oblika ograni~avawa i poni{tavawa suvereniteta dr`ava putem vojne invazije, ili, ne{to diskretnije, nametawa trajne ekonomske zavisnosti, mo}ne zemqe Zapada sada primewuju i jedan sasvim novi model. Srpski nacionalni interes je da se taj model podrobno ispita, budu}i da je veoma delotvoran u primeni i da }e srpski narod u bliskoj budu}nosti neizbe`no morati da se prema wemu odredi. Ovde }emo ukazati na wegove osnovne crte. U razdobqu „hladnog rata“ i globalne ideolo{ke konfrontacije, na Zapadu je stvoren vojnoodbrambeni savez suverenih dr`ava. ^lanice saveza vremenom su unapre|ivale i politi~ku koordinaciju u nastupu prema ideolo{kom takmacu i me|unarodnoj zajednici u celini. Uo~qivo je da je politi~ka integracija Zapada dosegla vrhunac posle raspada Sovjetskog Saveza i Var{avskog ugovora, kada su bitno umaweni ског калуђера (sic!) Франциска де Виторије (Francisco de Vitoria). Он сматра да једна суверена држава има право да води нападачки рат. Довољан повод за рат је када нека друга земља затвори своје поморске луке пред њеном трговачком морнарицом (упоредити са основним начелима либерално-поморске школе геостратешког мишљења, коју заступају Велика Британија и САД). 7 Наведено према: Хаим Перелман, Право, морал и филозофија, Нолит, Београд, 1983, стр.162. 8 Исто, стр. 163.

166


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 167

odbrambeni razlozi okupqawa. Centralizacija nadnacionalne komande NATO-a, ~ije ~lanove statut vi{e ne obavezuje da sve odluke donose u dogovoru sa zemqama osniva~ima i uz uskla|ivawe wihovih interesa, ukazuje na su{tinsku promenu u karakteru organizacije.9 Ona se pojavquje kao samostalni entitet s jedinstvenim geopoliti~kim i geostrategijskim ciqevima i utvr|enim planom wihovog ostvarivawa. U istom smeru razvijao se i proces nastajawa Evropske unije – od labavog saveza zemaqa krajwe raznorodnih u svim vidovima dru{tvenog i politi~kog bi}a do zajednice s jedinstvenom politi~kom voqom i telima odlu~ivawa.10 Metoda {irewa NATO-a i Evropske unije je ista. Zemqe osniva~i, odnosno prvi krug, postepenim preno{ewem dela suvereniteta na asocijaciju obezbe|uju ostvarivawe svojih nacionalnih interesa. Asocijacije koje su postale gotovo samostalni politi~ki subjekti, potpuno nadmo}ne u trenutnom 9 Коментар листа Economist поводом одлуке НАТО-а из 1994. да створи Комбиноване здружене оперативне снаге (Combined Joint Task Forces): „Овај незграпно названи концепт најрадикалнији је део новог мишљења у НАТО-у за четрдесет година његове историје. У највећем делу тог периода главна одговорност НАТО-а била је одбрана територије земаља чланица. Члан 5. Споразума о оснивању обавезује сваку од шеснаест чланица да притекне у помоћ свакој другој чланици у случају да буде нападнута. Та обавеза остаје све док Русија или било која друга земља може да буде претња безбедности Алијансе. Али, нове оперативне снаге су скок изван старе дефиниције НАТО-а (подвукао Д.К.). То ће омогућити Алијанси да предузима војне операције изван Западне Европе и Северне Америке...“ Економика, бр. 5-6, 1995, стр. 25. 10 Лорд Хенсон (Hanson), председник мултинационалне компаније HANSON PLC, недавно је једном циничном опаском покушао да укаже на нелегитимне моменте у процесу централизације и осамостаљивања Европске уније у односу на своје чланове: „Европски парламент је у пракси потчињен једној неизабраној комисији, предвођеној пропалим националним политичарима који виде своју личну будућност једино у европској интеграцији“ (фебруар 1997).

167


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 168

odnosu snaga u svetu, mnogobrojnim evropskim zemqama-kandidatima za prijem u ~lanstvo ispostavqaju odre|ene uslove. Pri tome se ne obaziru na posebne interese kandidata, kojima preostaje su`eni izbor: uzmi ili ostavi. Odustajawe novih ~lanova od (znatnijeg) dela suvereniteta u korist asocijacije istovremeno zna~i poistove}ivawe sa wenim geopoliti~kim ciqevima. Tako pro{irena asocijacija zatim nastupa kao jo{ mo}niji politi~ki subjekt na svetskoj pozornici. Ukoliko raste wena mo}, utoliko ona uspe{nije podre|uje me|unarodne politi~ke i ekonomske institucije sopstvenim interesima. Odluke o obustavi ~lanstva Jugoslavije u Ujediwenim nacijama i Organizaciji za evropsku bezbednost i sradwu, odnosno u Me|unarodnom monetarnom fondu i Svetskoj banci za obnovu i razvoj, zna~e nepriznavawe wenog osniva~kog svojstva i prava zbog suprotstavqenosti interesu velikih sila. Kqu~ za razumevawe novog na~ina ograni~avawa suvereniteta i uspostavqawa geopoliti~ke prevlasti nalazi se u preciznoj upotrebi me|unarodnih politi~kih asocijacija i institucija. Taj na~in je jevtiniji, bezbedniji i efikasniji od neposredne vojne intervencije. Kao posledica geopoliti~kog iskori{}avawa ideja civilnosti, vladavine prava i demokratizacije u me|unarodnim odnosima geopoliti~ka stvarnost na na{em kontinentu ne mo`e se ozna~iti ni kao „Evropa nacija“, ni kao „Evropa regija“, nego kao „Evropa institucija“. Koliko god da obeshrabruju}e izgledaju me|unarodne okolnosti, srpski narod svoj nacionalni suverenitet i svoje nacionalne interese ne mo`e da ostvari ni protiv ni mimo me|unarodnih institucija, nego iskqu~ivo kroz wih. Kada na dnevni red do|e povratak u svetsku zajednicu jedan od prevashodnih zadataka bi}e obezbe|ivawe maksimalne kontrole onog dela nacionalnog suvereniteta koji se prenosi na me|unarodne institucije i koji se ostvaruje samostalnim odlu~ivawem. Politi~ki i diplomatski predstavnici prethodne i sada{we Jugoslavije po definiciji nisu zastupali srpski nacionalni interes, iz ~ega je proiza{la vi{egodi{wa i, 168


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 169

mo`e se bez dvoumqewa re}i, permanentna kriza srpske nacionalne suverenosti. Zbog toga najva`niji srpski interes, ~ije ostvarivawe je preduslov ostvarivawa svih drugih interesa, jeste unutra{wi suverenitet, odnosno – kona~no stvarawe srpske dr`ave sa nacionalno odgovornim institucijama. Posmatrano u sklopu odnosa na{eg naroda i wegovog neposrednog okru`ewa to zna~i da, dokle god se o srpskim nacionalnim interesima ne bude starala srpska dr`ava, aspiracije suseda prema preostalom srpskom dr`avnom i etni~kom prostoru osta}e kao stalna zlokobna izvesnost. Nacionalno utemeqewe spoqne politike takve srpske dr`ave bio bi prvi poku{aj, posle sedamdeset godina, da se u me|unarodnim organizacijama i institucijama, kao i u raznim oblicima saradwe sa drugim dr`avama, ukqu~uju}i one iz neposrednog okru`ewa, postojano i organizovano zastupa srpski nacionalni interes i obezbede geopoliti~ki boniteti. Utoliko je nepromi{qeno, zbog lo{eg iskustva s me|unarodnom zajednicom tokom posledwih godina, zanemariti udeo neodgovaraju}eg i nelojalnog predstavqawa srpskog naroda u wenim telima i po`uriti sa zakqu~kom da je izolacionizam povoqnije strategijsko opredeqewe od saradwe. Taj drugi put, zapravo, jo{ nije ni oku{an.

Методичка карта Zna~aj utvr|ivawa geopoliti~kih ~inilaca za programsko usmeravawe srpskog naroda i ~iwenica da neposredno okru`ewe prelama i opredme}uje globalne geopoliti~ke vektore, kao {to i samo po sebi ~ini jednu geopoliti~ku situaciju, zatim ogromna koncentracija vrewa i promena na geografski malom prostoru i u, istorijski posmatrano, izuzetno kratkom vremenu, zahtevaju metodi~ku kartu za geopoliti~ko promi{qawe polo`aja Srba u neposrednom okru`ewu: 1. Zna~aj politi~kih promena u neposrednom okru`ewu i novih interesnih grupisawa. Promene politi~kih sistema u svim zemqama u susedstvu uti~u na novo umre`avawe save169


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 170

zni{tava. Tu je, pre svega, etapna ofanziva NATO-a, pri ~emu su u redu za prijem, preko programa „Partnerstvo za mir“ ili neposredno, sve zemqe u na{em neposrednom okru`ewu. Postoji i posebno udru`ivawe na osnovu aspiracija* prema srpskom prostoru ili odnosa prema na{em narodu. Na severu-severozapadu to je slu~aj sa geopoliti~kim i strategijskim uskla|ivawem planova Hrvatske i Ma|arske, a na jugu-jugoistoku saradwa Bugarske i Makedonije. 2. Geopoliti~ka situacija u odnosu na istorijske subjekte u srpskom okru`ewu. Ponavqawe istorije ponavqa i geopoliti~ku situaciju. Sa porastom mo}i savremene turske dr`ave i obnavqawem ideologije panturcizma obnovqene su i turske te`we prema Balkanu. Me}unarodna zajednica bila je blagonaklona prema uplitawu Turske u sukob na prostoru Bosne i Hercegovine. Tako|e, kao odjek nekada{we Austro-Ugarske, povezuju se zemqe Sredwe Evrope – od institucionalizacije ekonomskih interesa do zajedni~kog strategijskog planirawa, {to ve} sada ~ini svojevrsni kordon koji odvaja Srbiju od Evrope. 3. Geopoliti~ke promene nastale stvarawem novih dr`ava u srpskom susedstvu. Novonastale srbofobske dr`ave zapo~iwu obrazovawe izolacionog prstena oko srpske teritorije. Proces izolacije bio bi dovr{en otcepqewem Crne Gore i pristupawem Rumunije Severnoatlantskom paktu. 4. Geopoliti~ke dimenzije promena na etni~koj i politi~koj mapi srpskog naroda. Nova nacionalna strategija mora da ukqu~i odluku da li }e se srpski narod vra}ati u postojbinu iz koje je silom proteran. 5. Geopoliti~ka analiza kontaktnih podru~ja. Sveobuhvatno i precizno „upravqawe doga|ajima“ u podru~jima dodira srpskog stanovni{tva s razli~itim etni~kim aglo* Аспирације у геополитичким поставкама могу имати различити карактер – од могућности вршења утицаја на одређеном простору до тзв. територијалних претензија. Често се догађа да један облик прикрива други.

170


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 171

meracijama moglo bi preokrenuti trend povla~ewa u ofanzivno nastupawe.** 6. Balkan kao geopoliti~ka celina u sredi{tu sudarawa globalnih geopoliti~kih interesa.11 Prostor koji naseqava srpski narod istovremeno je ta~ka suprotstavqawa i ta~ka ravnote`e evropskih, pa i svetskih civilizacijskih podela. Kompetentno vo|ena politika mo`e da iskoristi tu okolnost za ostvarivawe nacionalnih interesa. 7. Teku}e i potencijalne napetosti i sukobi izme|u zemaqa i naroda u neposrednom srpskom okru`ewu i predvi|awe novih neuralgi~nih ~vori{ta. Sporovi ili neprijateqstva izme|u Ma|arske i Rumunije, Hrvata i Muslimana, Makedonije i Albanaca, Bugarske i Turske, Albanije i Gr~ke naru{avaju jedinstvo izolacionog prstena i na{oj strani pru`aju zna~ajan manevarski prostor. 8. Odnos istorijskih geopoliti~kih konstanti i sada{we geopoliti~ke situacije u regionu. Iznenadni raspad Var{avskog ugovora, Sovjetskog Saveza i SFR Jugoslavije proizveo je privremenu geopoliti~ku pometwu. U slobodnom prostoru koji se otvorio jedan broj zemaqa i naroda nije napravio logi~ne izbore. Geopoliti~ka analiza koja **Током свих година комунистичке власти Срби су у вишенационалним срединама политички инфериоризовани. Тај процес је нападно био очигледан на Косову и Метохији. На различите начине одвијао се и у Хрватској, Македонији и Црној Гори. Често је вршен и снажан притисак на етничке Србе да промене идентитет. 11 Место СФР Југославије у глобалним геополитичким комбинацијама приказује Хју Мекдоналд (Hugh Macdonald) у чланку ‘’Lessons of the Yugoslav war of succesion‘’: Сједињене Државе ставиле су Југославију у оквир много шири од источног Средоземља и Блиског истока, јер би у супротном сугерисало да не-европске силе, као што су Турска и Саудијска Арабија, ту могу имати важне и животне интересе...Било је, такође, недопустиво да Србија, којом владају комунисти и која је наклоњена Русији, изађе ојачана из босанског покоља.’’ (Објављено у The South Slav Journal, volume 17, No 3-4, 1996.год, стр.27.)

171


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 172

uva`ava istorijske, kulturolo{ke i etnopsiholo{ke ~inioce omogu}ava predvi|awe prirodnih razre{ewa i kvalifikovani uticaj na wihovo pregrupisavawe u skladu sa na{im nacionalnim interesom. 9. Neposredno okru`ewe u funkciji {irih i udaqenijih geopoliti~kih projekcija. Sagledavawe neposrednog okru`ewa kao opredme}ewa globalnih geopoliti~kih interesa velikih sila u dodiru sa srpskim narodom usmerava politi~ko delovawe prema centrima odlu~ivawa umesto prema wihovoj periferiji. 10. Identifikacija novih sredstava za ostvarivawe geopoliti~kih interesa. Geopoliti~ka jedna~ina ukqu~uje politikolo{ka, socijalna, ekonomska, istorijska, vojnostrategijska i kulturolo{ka znawa i istra`ivawa. U podru~ju u kome su tesno isprepletane razli~ite kulture i u vreme globalnih elektronskih medija, savremena dr`ava, koja {titi nacionalni suverenitet, mora da vodi ra~una i o invazivnom uticaju masovne kulture. Posebno se name}e neophodnost da se uka`e na geopoliti~ku upotrebu demokratije, odnosnona izvoz „ideolo{ke demokratije“. Po~etkom 1997. godine premijer Gr~ke g.Kostas Simitis, koji o~igledno nema nikakvih sumwi u jednovremenost i spojivost demokratije i geopolitike, u intervjuu datom atlantskom izdawu lista Tajm, ka`e: „Geopoliti~ki polo`aj demokratske Gr~ke zna~i da mi mo`emo da postanemo most za Evropu prema Balkanu, isto tako i prema Sredozemqu.“12 Demokratija, dakle, daje pravo Gr~koj da zastupa geopoliti~ki interes tzv. demokratske Evrope, odnosno Evropske unije ~iji je Gr~ka ~lan. Prednosti i po`eqnost demokratskog modela politi~kog odlu~ivawa nisu sporni, ali problem se pojavquje kada zemqe demokratskog Zapada, ukqu~uju}i Evropsku uniju, srpskom narodu (sti~e se utisak: samo srpskom narodu) ne odobravaju da u demokratskoj proceduri, sa legitimnim politi~12 Time, 27. јануар 1997.

172


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 173

kim predstavnicima, kroz institucije i na civilni na~in raspravqa o sopstvenom nacionalnom interesu i donosi odluke kojima bi ga za{titio. Istorija nas podse}a da je demokratija, od Helena pa do danas, pre svega na~in re{avawa su{tinskih pitawa jedne zajednice. Mi smo nacionalna zajednica i zbog toga o~ekujemo da u demokratskom postupku prvo raspravqamo pitawa od nacionalnog interesa, a ne da ih dr`imo pod embargom nametnutim jo{ u komunisti~ko doba i ~ekamo da ih izvuku i re{avaju wihovi pervertovani tuma~i. Razdvajawe demokratskog od nacionalnog pitawa,13 kako to zahtevaju izvoznici demokratije sa Zapada, zna~ilo bi politi~ku desubjektivizaciju na{eg nacionalnog interesa i, samim tim, srpskog naroda. Srpski nacionalni interes sa legitimitetom ste~enim u demokratskom postupku artikulacije i potvr|ivawa znatno bi umawio mogu}nost antisrpske geopoliti~ke kombinatorike velikih sila sa demokratskom reputacijom. *** Geopoliti~ki uvidi i geopoliti~ke ideje dobijaju svoj potpuni smisao onda kada postanu delotvorni. Geopolitika iz oblasti promi{qawa pronalazi put do uticaja u stvarnosti kao deo ukupnog politi~kog procesa. Bez politi~ke vlasti u Srbiji, ~iji bi osnovni ciq bio ostvarivawe nacionalnog interesa, geopolitika }e ostati virtuelna mo} a Srbi virtuelni narod. 13 Јан Бурума (Ian Buruma) у извештају под насловом „Тајвански нови националисти“ показује један другачији смер, у којем Сједињене Америчке Државе подстичу претварање демократске заједнице грађана Тајвана (иначе кинеског етничког порекла) у нову националну заједницу. „Највећа снага која води новорођену тајванску демократију“, вели он, „није пораст животног стандарда него нарочита врста национализма. Он води у борбу Кинезе чији су преци дошли на Тајван током неколико протеклих векова против оних који су из матице побегли на Тајван 1949.године.“(стр. 78). „На једној страни су они који желе демократски Тајван за Тајванце, а на другој они који желе већу Кину за Кинезе, иако у тајванским терминима.“(стр. 90). Foreign Affairs, јули/август 1996.

173


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 174

СРБИ И АМЕРИКА

Држава, бр. 63, фебруар 1997.

aralelno sa osamsto godina srpskih dr`avotvornih nastojawa traju poku{aji da se srpski narod, prostor na kome `ivi i dr`ava, ukoliko je ima, odrede prema svome okru`ewu u duhovnom, kulturnom i geopoliti~kom smislu. Tako se govorilo o Srbiji koja je istok Zapadu i zapad Istoku, koja je samo Istok ili samo Zapad, ili je ku}a nasred druma. Iznenada, za nas je od presudne va`nosti da se odredimo prema okeanski udaqenim Sjediwenim Ameri~kim Dr`avama. Za to postoje dva su{tinska razloga. Pre svega, SAD su velesila sa najve}im uticajem u svetu. Kao drugo, one imaju posebne interese u ovome delu Evrope. U proteklih {est godina SAD su u zaplet i rasplet balkanske krize ulo`ile ~itav sve`aw raznovrsnih efektiva: sopstveni politi~ki presti` u me|unarodnoj zajednici, organizovawe pritisaka, izdvojeni uticaj na ~inioce koji su direktno ili posredno povezani sa krizom, vojnu silu, opse`ne pregovara~ke kampawe i pribli`no jednu milijardu dolara.

P

174


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 175

Od neprincipijelnog i nepravnog priznavawa secesije biv{ih jugoslovenskih republika do iznu|enog aran`mana u Dejtonu ameri~ka politika obele`ena je nepriznavawem prava srpskom narodu i radikalnim suprotstavqawem wegovim interesima. Osim medijske egzekucije ugleda srpskog naroda, inicijative za uvo|ewe kompleksnih sankcija protiv SR Jugoslavije i Republike Srpske i nepristajawa da budu povu~ene ispuwavawem postavqenih uslova, osim naoru`avawa i vojnog obu~avawa srpskih neprijateqa i neposrednih vazdu{nih udara po srpskim vojnim i civilnim ciqevima, ova politika ukqu~uje set cini~nih operacija koje za ciq imaju samorazgradwu srpskog nacionalnog identiteta i samopo{tovawa. Upravo ta strana politike Sjediwenih Dr`ava predmet je ovog prikaza. Dok su odbrojavani posledwi dani integralne Jugoslavije bilo je potpuno jasno da Srbi predstavqaju najmo}niji politi~ki faktor na Balkanu. Usled wihove brojnosti, prisutnosti u veoma {irokom geografskom gabaritu, ponovo probu|ene nacionalne samosvesti i dr`avotvornosti, ciqevi protivni~ke strane, uz koju su stale i SAD, nisu mogli da se ostvare jednostavnim diplomatskim manevrom ili upotrebom gole sile. Spoqa{we akcije destrukcije morale su da budu kombinovane sa unutra{wom politi~kom desubjektivizacijom srpskog naroda, odnosno srpskog nacionalnog interesa. U prvoj fazi dugoro~nog programa SAD su nastojale da slome politi~ku voqu srpskog naroda i politi~ki ga inferiorizuju orkestrirawem me|unarodne zajednice, medija i kulturnih lobija da primene dvostruke kriterijume pri priznavawu nacionalnih interesa balkanskih naroda. Ameri~ka javnost, posebno univerzitetska elita, politikolo{ki autoriteti, ali i zvezde {ou-biznisa, sa puno razumevawa i pateti~ne solidarnosti podr`avaju zahteve [iptara, Slovenaca, Hrvata, re~ju svih, za odvajawe od Jugoslavije. U tu svrhu apologetski je kori{}ena doktrina o qudskim pravima. Gotovo 175


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 176

svi su i iskoristili ameri~ku podr{ku da osnuju klasi~ne nacionalne dr`ave, uglavnom sa krajwe problemati~nim ustavno-pravnim re{ewima etni~kih pitawa, kompromituju}i u praksi na~ela qudskih prava na kojima su izdejstvovali otcepqewe. [iptari se ne zadovoqavaju jednom nacionalnom dr`avom na Balkanu pa im treba dati jo{ jednu, po prirodi argumenta koji koriste SAD – tako|e nacionalnu. Srbima je, izgleda, mnogo i ovo {to imaju. Sjediwene dr`ave ne misle da je zavr{en proces razgradwe preostale Jugoslavije u kojoj `ive Srbi. U Va{ingtonu smatraju da ne postoji srpsko nacionalno pitawe i da su Srbi koji se bore za dr`avnost na teritorijama gde je dr`avotvorni argument na wihovoj strani – uvek i bespogovorno uzurpatori. Sistematskim omalova`avawem srpskog dr`avotvornog prava i nasiqem Srbi su eliminisani sa teritorije Tu|manove Hrvatske, dok je Republika Srpska uspela da o~uva izvestan stepen dr`avnosti. Sada je na redu zavr{ni udar na srpsku maticu. U prethodnim fazama srpska dr`avotvorna svest i nacionalni interesi ru{eni su preko komunisti~kog re`ima u Beogradu i wegovih sredstava informisawa. Tako je bilo mogu}e da Tu|manove trupe izvr{e invaziju Zapadne Slavonije a da javnost u Sbiji nekoliko dana ne bude o tome izve{tena. Komunisti~ki mediji su vratolomnim zaokretom u odnosu na prvobitnu patriotsku retoriku pripremili teren Slobodanu Milo{evi}u da uvede embargo na Drini 1994. godine i da Dejtonski sporazum predstavi kao povoqno i pravi~no re{ewe za Republiku Srpsku. Komunisti~ka diktatura elektronskih medija u Srbiji dugo nije bila predmet ameri~kih primedbi zato {to se uklapala u plan politi~ke desubjektivizacije srpskog naroda. Srbima ne treba dozvoliti da re{e ni nacionalno ni demokratsko pitawe zato {to wihovi zahtevi ne smeju da dobiju politi~ki legitimitet. Srpska nacionalna politika sa legitimitetom demokratski izra`ene narodne voqe predstavqala bi su{tinsku i nepremostivu prepreku ameri~kim projektima za Balkan. U tome slu~aju ne bi se mo176


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 177

gli namiriti {iptarski, muslimanski, ma|arski i drugi interesi na ra~un Srba. Mogu}nost upravo takvog raspleta i prilika da nacionalna politika dobije demokratski izraz prinudila je ameri~ki dr`avni vrh i medije sa reputacijom za{titnika demokratije (sic!) da sedam dana ne primete masovni revolt demokratske Srbije protiv izigravawa izborne procedure krajem pro{le godine. Kada je postalo jasno da „demokratska velesila“ svoju politiku u ovom regionu ne mo`e vi{e da zasniva na partnerstvu sa autoritarnim re`imom i kada su do daqeg suspendovani javni odnosi sa Slobodanom Milo{evi}em, bilo je neophodno primeniti formulu koja }e osigurati kontinuitet politi~ke kastracije srpskog nacionalnog interesa. Kastraciona formula glasi: razdvojiti demokratsko pitawe od nacionalnog pitawa! Razdvojiti formu od sadr`aja. Ograni~iti politi~ku voqu srpskog naroda na negativne ciqeve, na pitawe „{ta se ne}e“, i udaqiti ga od razmi{qawa „{ta se ho}e“. Ciq je da se narodno nezadovoqstvo suzi na problem izborne kra|e i ne dozvoli prikqu~ewe optu`nice za predaju Knina, Sarajeva i Slavonije. Na taj na~in se predupre|uje i srpski otpor komadawu SR Jugoslavije i Srbije koje niz politi~kih signala najavquje za 1997. godinu. Zbog toga je ameri~kim izve{ta~ima i Stejt dipartmentu smetalo {to su se na skupovima vi{e desetina hiqada qudi u Beogradu pojavile i dve-tri srpske zastave. Zbog toga kritika Slobodana Milo{evi}a nije bila potpuna, kao {to nije bio kompletan front politi~kih snaga koje `ele promenu vlasti u Srbiji. Nije iskqu~eno da bi takav front iskoristio postoje}e nezadovoqstvo naroda ne samo da poni{ti izbornu kara|u nego i da demontira komunisti~ki re`im. Amerika takav front nije `elela i nije ga dozvolila. Tokom devedesetih godina, ve} od samog po~etka restauracije vi{estrana~kog politi~kog sistema u Jugoslaviji, Sjediwene Dr`ave imale su priliku da, oslawaju}i se na tradicionalni srpski filo-amerikanizam i podr`avaju}i neku 177


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 178

od demokratskih stranaka, obezbede siguran uticaj na srpskim prostorima. Po{to je Amerika na Balkanu imala druge interese a ne dobrobit srpskog naroda, podr{ka nikome nije data principijelno. Naprotiv, varqivim i naizmeni~nim migovima – ~as re`imu, ~as proameri~kim opozicionarima – primoravala je rivale da se za wenu naklonost i pokroviteqstvo me|usobno nadme}u u zapostavqawu patriotizma. Tako se zatvara krug u kome oni koji pristaju na razdvajawe demokratskog od nacionalnog pitawa zapravo zastupaju interes Sjediwenih Dr`ava a ne interes sopstvenog naroda. Sve koji su pristali na ovo razdvajawe, a posebno one koji nacionalno pitawe i ne priznaju, treba podsetiti da je demokratija model ure|ewa odnosa u dru{tvenoj zajednici. Konkretna dru{tvena zajednica, koju strukturiraju istorija, duhovno nasle|e, vrednosti i projekcije budu}nosti, posebno u evropskom ambijentu i na ovim prostorima, jeste nacija. Razdvajawe demokratije od nacije nije mogu}e logi~ki, a istorijski osvrt pokazuje da je konstituisawe nacije bilo jednovremeno sa izrastawem gra|anskog dru{tva, gra|anskih vrednosti i demokratije. Isti takav proces dovr{ava se i unutar Sjediwenih Ameri~kih Dr`ava. Me|utim, dvostruki kriterijumi i vulgarna apsolutizacija sopstvenih interesa u ameri~koj spoqnoj politici ukazuju na skrivenu klicu totalitarizma. Kao {to je temeq Marksove metode bio likvidacija svih drugih klasa da bi se ostvarili interesi klase proletera, tako Sjediwene Dr`ave danas osporavaju svaki drugi nacionalni interes i delegitimizuju svaku drugu patriotsku politiku da bi se ostvario jedan jedini – ameri~ki nacionalni interes. Uskoro }e se pokazati da je podr{ka nacionalnoj politici naroda koji su se otcepili od biv{e Jugoslavije i SSSR-a samo takti~ka privremenost. Mora se dovesti u pitawe i opravdanost slike o SAD kao „izvozniku demokratije“. Opstrukcijom i uskra}ivawem prava srpskom narodu da demokratski artikuli{e i ostvaruje 178


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 179

svoj nacionalni interes, uskra}eno je i pravo na demokratiju samu po sebi. Demokratijom se prvenstveno razre{avaju najkrupnija pitawa zajednice i wenog opstanka, a tek potom pitawa politi~ke margine. Demokratiju u kojoj se raspravqa o svemu i sva~emu samo ne o bitnim pitawima dru{tva dobro poznajemo iz epohe „samoupravnog socijalizma“. Ona je ve} preskupo ko{tala na{ narod. Ako i ubudu}e budemo onemogu}eni da se kroz demokratsku proceduru bavimo pitawima od nacionalnog zna~aja to zna~i da }e se time baviti i odluke donositi neko drugi, na nekom drugom mestu. Invazivnost ameri~ke spoqne politike dobrim delom po~iva na nedostatku ose}awa za realnost ili ube|enosti da nova realnost uvek mo`e da se proizvede, kao i na uverewu da je ameri~ko prisustvo svuda dobro do{lo. Tome doprinose politi~ke elite koje se same nude, bilo da su na vlasti ili u opoziciji, a pripadaju sredinama bez ozbiqno zasnovanih patriotskih standarda politi~kog pona{awa. Ili jednostavnije: tamo gde su doma}ini „meki“ Amerika je „tvrda“, tamo gde su doma}ini „tvrdi“ ameri~ka politika ne prekora~uje granice realnosti. Poznati su primeri nacionalnih lidera koji su bili na listi glavnih ameri~kih neprijateqa ali su principijelnom i doslednom politikom ne samo isposlovali objektivni odnos ameri~ke spoqne politike ve} su dogurali do najve}ih dr`avni~kih po~asti i Nobelove nagrade za mir. Zbog toga srpsko pitawe danas nije „treba li komunisti da odu?“ To nikada nije bilo sporno. Oni moraju da odu. Odmah! Ali, pitawe od koga zavisi sudbina ovog naroda je: ko }e da do|e? Hiqadu godina istorije i pripadnost evropskom kulturnom krugu pred nas postavqaju zahtev da to budu odgovorni patrioti i demokrate. Oni }e znati da je Amerika sila sa kojom se mora ra~unati, ali ne}e udvori~ki da podre|uju srpske interese ameri~kim. Formula nove nacionalne politike glasi: samopo{tovawem primorati Ameriku da promeni odnos prema Srbima. 179


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 180

СРБИЈА – УЗРОЦИ КРИЗЕ И ПРЕТПОСТАВКЕ ЊЕНОГ ПРЕВАЗИЛАЖЕЊА

Излагање на међународном скупу Земље у транзицији десет година касније – лекције за будућност, Софија 20-21. новембра 1999. На скупу су учествовали Жељо Желев, Јон Илијеску, Мирча Снегур, Ђани де Микелис, Патриша Ролингс, Тамаш Катона, Адам Михњик и други.

okom perioda globalne ideolo{ke konfrontacije, koriste}i prednosti i povlastice koje su proisticale iz specifi~nog polo`aja socijalisti~ke ali nesvrstane zemqe sa izuzetnim geopoliti~kim zna~ajem, prethodna i kompletna Jugoslavija predstavqala je dru{tveni hibrid visokog `ivotnog standarda i liberalne kulture s jedne strane i sna`nog autoriteta komunisti~ke partije i wenog vo|stva sa druge strane. Zapadne zemqe podr`avale su politi~kim i ekonomskim sredstvima ovaj hibrid kako bi o~igledne prednosti u kvalitetu `ivota jugoslovenskih gra|ana predstavqale izazov drugim zemqama u okviru iste ideolo{ke matrice, ali objediwenim u vojno-politi~ki blok pod upravom Sovjetskog Saveza. Uprkos tome {to jo{ uvek nisu dostupni podaci o direktnoj finansijskoj pomo}i Titovoj Jugoslaviji vrlo ozbiqne procene govore da je re~ o najmawe ~etrdeset milijardi ameri~kih dolara, {to u formi povoqnih, {to u formi bespovratnih kredita. Tako|e je od izuzetne va`nosti za unutra{wu stabilnost zemqe i weno presti`no

T

180


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 181

mesto u svetu bila uloga Zapada u stvarawu fame o jugoslovenskom socijalisti~kom modelu i predsedniku Titu. Takav politi~ki aran`man poslu`io je potiskivawu dubokih i brojnih unutra{wih protivre~nosti. Jer, podsetimo se, u Jugoslaviji je `ivelo {est naroda i nekoliko desetina etni~kih mawina. U woj su postojale tri velike verske zajednice – pravoslavna, rimokatoli~ka i muslimanska – ~iji su me|usobni odnosi imali velika istorijska optere}ewa. Sukobi na nacionalnoj i verskoj osnovi imali su svoju surovu i tragi~nu kulminaciju u Drugom svetskom ratu i ostavili su bolne o`iqke u pam}ewu velike ve}ine gra|ana. Nisu zanemarqive ni ogromne razlike u ekonomskoj razvijenosti jugoslovenskih regiona, ali isto tako i u kulturi, politi~koj i pravnoj svesti, pa i elementarnoj pismenosti. Posle raspada Sovjetskog Saveza i Var{avskog pakta, okon~awem politi~ke bipolarnosti u svetu i hladnog rata, Jugoslavija je preko no}i izgubila svoju specifi~nu i veoma profitabilnu ideolo{ku i geopoliti~ku poziciju. Unutra{we razlike i suprotnosti, me|unacionalni antagonizmi i latentne napetosti sna`no su izbili na povr{inu. Komunisti~ke oligarhije jugoslovenskih federalnih jedinica niti su bile sposobne niti su imale voqu da o~uvaju jedinstvenu dr`avu, ili su bile detonator wene razgradwe. S obzirom da se ovaj proces vremenski poklopio sa sveop{tim raspolo`ewem za okon~awe apsolutne vlasti komunisti~ke partije, va`no je napomenuti da borba za demokratiju nije uvek bila sama po sebi ciq ve} isto tako i sredstvo kojim su tradicionalno secesionisti~ke republike u Jugoslaviji, pre svega Slovenija i Hrvatska, nastojale da zadobiju podr{ku uticajnih demokratskih zemaqa za svoje politi~ke ciqeve. Navodno je dr`avno osamostaqivawe bio jedini na~in da ove republike zapo~nu demokratske reforme. Zbog takvih manipulacija i neiskrene upotrebe politi~ke vrednosti demokratije do{lo je do sasvim nedemokratskog epiloga. Umesto demokratske harmonizacije razlika na scenu su stupili rudimen181


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 182

tarni nacionalizmi sa varvarskom retorikom, zapo~eli su oru`ani sukobi i zemqa se suo~ila sa svojim krajem. [to se ti~e Srbije, Slobodan Milo{evi} i wegovi analiti~ki timovi dobro su uo~ili da u multietni~koj Jugoslaviji, u kojoj nijedan narod nije sasvim zadovoqan i u kojoj svi misle da su im uskra}ena nacionalna prava i onemogu}en slobodni razvoj, nacionalizam mo`e da predstavqa novu mo}nu mobilizatorsku ideologiju i novu legitimacionu osnovu vlasti. Logika je bila da jednu kolektivnu svest zameni druga kolektivna svest. Razvoj doga|aja u zapadnim jugoslovenskim republikama potvr|ivao je taj zakqu~ak. Dodu{e, komunisti~ka vlast u Hrvatskoj to nije shvatila na vreme i nije dovoqno odlu~no i dovoqno radikalno nastupila sa nacionalisti~kom ideologijom, pa su taj prostor iskoristili autenti~ni nacionalisti sa vi{edecenijskim kontinuitetom politi~kog delovawa u zemqi i u emigraciji i na prvim vi{estrana~kim izborima uzeli su vlast. Milo{evi} je zato procenio da je najboqe da svojeru~no podigne nacionalni barjak. Sa wime je imao mogu}nost da otupi najdirektniju i najopasniju konkurenciju koja je bila istovremeno nacionalna i demokratska, {to je prirodni spoj u srpskom politi~kom nasle|u. Ali, Milo{evi}eva politika za{tite nacionalnih interesa imala je kontroverzni prijem u srpskoj javnosti. Postojalo je vrlo ubedqivo mi{qewe da je wegov glavni ciq o~uvawe Jugoslavije i Brozovog legata. S druge strane, monarhisti i sledbenici nacionalne politike koja je stvorena tokom Drugog svetskog rata u pokretu otpora generala Dra`e Mihailovi}a nikako nisu mogli da prihvate komunisti~kog tehnokratu kao predvodnika. Najzad, patrioti koji odgovornost za sudbinu svoga naroda vide i u borbi za demokratsko dru{tvo, za uve}avawe gra|anskih i politi~kih sloboda, qudskih prava i izgradwu civilnog dru{tva, u Milo{evi}evoj politici videli su direktnu suprotnost. Uo~avaju}i rizik da se iz razli~itih kategorija skeptika prema Milo{evi}evoj politici mo`e pojaviti superiorna 182


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 183

konkurencija sa celovitim re{ewima za srpsko nacionalno pitawe i sa demokratskom vizijom budu}nosti, beogradski re`im pravovremeno je krenuo u stvarawe sopstvene opozicije koja }e biti pod kontrolom i samim tim bezopasna u politi~koj areni. Uz ~iwenicu da su u samonikle i autenti~ne politi~ke stranke infiltrirani qudi re`ima i formirane gotovo dve stotine malih stranaka da stvore konfuziju na politi~koj sceni i razvodne potencijalno jedinstvo opozicije da se promeni vlast, zna~ajan uspeh Milo{evi}evih kreativnih laboratorija je lansirawe defektnih politi~kih opcija. Stvorene su nacionalne stranke koje nisu reformske i demokratske, a na drugoj strani demokratske i gra|anske stranke koje zanemaruju ili u potpunosti negiraju pravo na za{titu nacionalnih interesa. Tako su u Srbiji podjednako kompromitovane nacionalne i demokratske vrednosti i wihove organizacione forme. To je razlog zbog koga polovina glasa~kog tela u Srbiji ne izlazi na izbore a retrogradni Milo{evi}ev re`im opstaje bez ve}ih te{ko}a. Na{em dru{tvu nije ponu|ena celovita i uverqiva alternativa koja bi pokrenula zemqu prema novim horizontima. Zbog toga je i posle deset godina od prvih vi{estrana~kih izbora Srbija bez su{tinskih promena i bez demokratske vlasti. Izostanak pozitivnih pomaka tokom dekade koja je pri kraju onemogu}ava razgovor o Srbiji u kontekstu post-komunisti~ke tranzicije. Ona jo{ nije zapo~ela u pravom smislu re~i kao promena politi~kih, pravnih i ekonomskih odnosa u pravcu demokratije, vladavine prava i slobodnog tr`i{ta koje ne}e biti pod uticajem van-ekonomskih centara mo}i, posebno ne oligarhije koja vlast organizuje na monopolski na~in. U kome pravcu su usmereni pogledi nade da kona~no iza|emo iz ko{mara odlo`ene istorije? Kako se suprotstaviti makijavelisti~koj vlasti koja pre`ivqava tako {to formalnom demokratijom prikriva svoju totalitarnu su{tinu? Kako pokazati sopstvenom narodu da re`im ima svoje sau~esnike u takozvanoj opoziciji, svesne svoje uloge i dobro na183


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 184

gra|ene, kao i one koji iz naivnosti i nehotice idu na ruku vlastima? Kako pokazati me|unarodnoj zajednici da je nedemokratski re`im namerni ili nesvesni kolaborator onih svetskih i regionalnih ~inilaca koji nemaju legitimne interese i ne vode po{tenu politiku prema mojoj zemqi, koji s jasnom namerom otvaraju Milo{evi}u prilike da se odr`ava na vlasti upravo s izgovorom da su ugro`eni nacionalni interesi? Verujem da je su{tinska sloboda, osigurana ~vrstim instrumentima demokratskog odlu~ivawa, jedini na~in da gra|ani prepoznaju verodostojnost svojih politi~kih elita i, biraju}i one prave, poka`u svoju istorijsku zrelost i nacionalnu odgovornost. Zbog toga odlu~no tvrdim da je srpsko nacionalno pitawe danas demokratsko pitawe. Da su postojali demokratski uslovi za izbor predstavni~kih tela u Srbiji nacionalni interesi ostvarivali bi se politi~kim sredstvima, niko ne bi smeo da ignori{e prava srpskog naroda, ne bi bilo topova ni na jednoj strani, ne bi bilo manipulacije konfliktima i nepotrebnog otvarawa kriza, politi~ka akcija zamenila bi izolacionizam i beskona~no povla~ewe, partnerstvo sa relevantnim demokratskim zemqama bilo bi diplomatska vodiqa umesto oslawawa na ostatke retrogradnih re`ima u svetu. I ono {to je najva`nije, suparnici na{e zemqe ne bi mogli da je denunciraju kao posledwu komunisti~ku tvr|avu na Balkanu. Dve stvari su potrebne da se otvori nova stranica u politi~kom `ivotu Srbije. Prvo je neophodno da se sva nacionalna energija koncentri{e u borbi za po{tene izborne uslove. Drugo, alternativa re`imu mora da bude superiorna da bi se uop{te iskoristili korektni uslovi za izbornu utakmicu. Siguran sam da ta alternativa mora da po~iva na principima koji su pobedni~ka formula u svim demokratskim dru{tvima i koji su vrh humanisti~kih i politi~kih vrednosti na{e civilizacije i na{eg doba. Re~ je, pre svega, o istovremenoj za{titi pojedina~nih interesa svakog gra|anina i nacionalnih interesa u celini. Prava pojedinca i prava ko184


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 185

lektiviteta moraju da budu postavqena u istu ravan politi~kog interesa i pravne za{tite. To su i me|unarodne obaveze svih nas. Svaki narod mora da neguje svoj identitet, svoju tradiciju i svoju kulturu i da ih ugra|uje u svetsku ba{tinu. Svaki narod je du`an i da dr`i korak sa promenama i napretkom koje donosi svaka epoha. Srbija mo`e da zaplovi ovim putem ukoliko bude postala demokratska i civilna dr`ava u kojoj vlada pravo, ba{ kao {to je pre sedam stotina godina pravo kao princip bilo postavqeno kao vi{e na~elo i mo}niji autoritet od krune cara Du{ana. U Srbiji danas `ivi veliki broj etni~kih grupa. Ako smo dorasli svome dobu i ako `elimo stabilnu i uva`enu dr`avu koja }e imati prijateqske odnose sa okru`ewem, svaka od tih grupa i svaki pojedinac moraju da u`ivaju sva prava, da imaju podjednake {anse i da u woj udobno `ive i planiraju budu}nost svome potomstvu. Tako|e, moramo da ukinemo sve re`imske monopole koji gu{e nacionalnu ekonomiju, da otvorimo svoje proizvodne potencijale i svoje tr`i{te za saradwu sa svetom. [ansa budu}e demokratske Srbije nalazi se u ukqu~ivawu u integracione procese na Balkanu, u prikqu~ewu zemqama Evropske unije, u ~lanstvu u me|unarodnim finansijskim i trgovinskim institucijama i organizacijama. Ukoliko ubrzo do|e do demokratskih promena, ~lanstvo u Paktu za stabilnost jugoisto~ne Evrope trebalo bi da bude prvi pokazateq da Srbija `eli Evropu i da Evropa prihvata Srbiju. Me|unarodna zajednica, barem wen objektivni i dobronamerni deo, mora da sazna razloge desetogodi{wih uzaludnih poku{aja postoje}e opozicije da obori autokratski re`im, ali i da pronikne u politi~ku ra~unicu koja realno otvara put demokratskom razre{ewu jugoslovenske i srpske krize. Ako je informisanost osnova za formirawe utemeqenih politi~kih opredeqewa gra|ana, onda je od prvorazrednog zna~aja ~iwenica da re`im apsolutno kontroli{e centralne elektronske medije koji su osiroma{enom narodu jedini prozor u svet. Zbog toga verodostojna politi~ka alternativa 185


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 186

prakti~no ne postoji u dr`avnim televizijskim i radio programima koji pokrivaju ~itavu zemqu. Prolaz na tim medijima imaju iskqu~ivo marionetske stranke ili kompromituju}i materijali o opoziciji. Bavqewe politikom u Srbiji postaje i opasno budu}i da re`im vi{e ne bira sredstva da se odr`i i da je u velikoj meri srastao sa vrhovima kriminala. Politi~ke stranke koje se re`imu suprotstavqaju iskqu~ivo sa demokratskih i gra|anskih pozicija i bez dovoqno senzitivnosti za patriotska o~ekivawa glasa~kog tela, dobijaju pomo} me|unarodne zajednice. Ali, i pored toga ta opcija ve} deset godina nije sposobna da napravi kvalitativni skok i masovnije privu~e glasa~e. U takvoj situaciji i pri takvome odnosu snaga ne samo da su promene u Srbiji jo{ uvek neizvesne, nego se produ`ava vrlo opasna politi~ka nestabilnost koja uti~e na ~itav region. Matemati~ki posmatrano, kriti~nu masu glasova za promenu re`ima u Srbiji nije mogu}e obezbediti bez sna`ne promocije nacionalno-demokratske opcije. U interesu je Srbije i ~itavog jugoistoka Evrope da me|unarodna demokratska javnost uo~i politi~ki zna~aj ove opcije i pru`i joj podr{ku.

186


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 187

СРБИ – КРИТИЧНА МАСА ЗА ДЕМОКРАТСКЕ ПРОМЕНЕ

Обраћање скупу za nas je ~itava decenija propu{tenih српске опозиције prilika da zemqa napravi raskid sa koВреме за munisti~kom pro{lo{}u koja nam se промене – време ruga kroz figure i biografije vlastodr`aca. U за демократију. Атина, фебруар Evropi je komunizam ve} odavno zaboravqena i 2000. potisnuta pro{lost i narodi kojima se ~inilo

I

da mu nikada ne}e videti kraj i da je budu}nost beznade`na, danas ve} okon~avaju takozvanu tranziciju i `ive normalan `ivot regulisan demokratskim odnosima, pravnim na~elima i tr`i{nom privredom. Neki od wih ve} su punopravni ~lanovi Evropske unije. Ne treba zaboraviti da je tokom pola stole}a po okon~awu Drugog svetskog rata wihova stvarnost bila ozna~ena gvozdenom ~izmom komunisti~ke diktature, izolacijom i materijalnim siroma{tvom. U ~emu je problem Srbije koja se mu~i sa posledwim ostacima komunisti~ke nomenklature i ne mo`e da ih skloni sa staze svojih `ivotnih interesa? Kako je mogu}e da prose~ni aparat~ici i tehnokrate bez biografije zauzmu pozicije u hijerarhiji mo}i i da ih tako efikasno brane uprkos silnoj voqi i energiji naroda da im vidi le|a? 187


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 188

Odgovor na ovo pitawe nije jednostavan i ne mo`e se svesti na samo jedan razlog. Ponekad i sam okvir rasprave diktira koji }e pravci istra`ivawa dobiti prednost. Svakako vredi pomenuti neprijatnu ~iwenicu da su mnogi pripadnici na{eg naroda vrlo iskreno prihvatili na~ela Marksovog u~ewa i da su vrlo temeqno u svojim glavama napravili raskid sa svojom nacionalnom tradicijom i verskim uverewima. Oni su postali politi~ka elita i taj raskid reprodukovali su kroz sistem obrazovawa, kulturu i stil `ivota, oblikuju}i na taj na~in pogled na svet mnogim mla|im generacijama. Tako|e vredi pomenuti objektivnu okolnost da se po~etak ru{ewa komunizma u svetu srpskom narodu poklopio sa ru{ewem dr`ave u kojoj je ostvarivao svoje jedinstvo. Ko god da je bio u prilici da se kandiduje za nacionalnog spasioca dobio bi prednost nad demokratskim reformistima. Ve{tine politi~ke manipulacije koje je pokazao Milo{evi}ev re`im isto tako su zna~ajni faktor wegovog dugog odr`avawa. Jedna od najuspe{nijih manipulacija je sama opozicija koju su oformile i instalirale tajne slu`be i koju do dana dana{weg dobrim delom kontroli{u. Ali, okvir ove rasprave je konkretan. Zaista, krajwe vreme je za promene i za demokratiju i ta okolnost je odredila moju poruku ovome skupu. Da bi se odgovorilo izazovu vremena treba biti prakti~an. Zbog toga, pri poku{aju da se osvetle razlozi opstajawa komunisti~ke vlasti u Srbiji, naglasak stavqam na ~iwenicu da demokratske snage nemaju kriti~nu masu koja je potrebna da se izvr{e promene. Demokratska opozicija mora da uo~i matemati~ku ~iwenicu da u Srbiji najve}i deo stanovni{tva ~ine Srbi. To mo`da zvu~i kao banalna konstatacija, ali vode}e opozicione stranke do sada nisu shvatile da ta ve}ina demokratiju ho}e da vidi kao deo srpskog nacionalnog pitawa, {to je tokom novije istorije uvek i bilo povezano pitawe. Kod nas opozicija izgleda vi{e vodi ra~una o inostranim sponzorima i u centar svoje politike stavqa brigu za prava nacionalnih mawina. Takozvana demo188


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 189

kratska opozicija pona{a se kao da je srpsko nacionalno pitawe re{eno, a to apsolutno nije ta~no. Koliko nije re{eno pitawe etni~kih mawina, isto toliko nije re{eno ni pitawe etni~ke ve}ine. ^ak se mo`e re}i da su prava ve}inskog naroda zapu{tenija od mawinskih prava. Uzmimo samo ~iwenicu da je nekoliko miliona Srba pre ~etiri-pet godina istrgnuto iz svoje dr`ave i pretvoreno u gra|ane drugog reda. Nije li ve} decenijama na delu diskriminacija srpskog kulturnog nasle|a koja se vr{i potiskivawem nacionalnog pisma }irilice usred Srbije? Antifa{isti~ki pokret srpskog naroda koji je imao nacionalno i demokratsko utemeqewe i koji je predvodio general Mihailovi}, wegovi pripadnici i wihovi potomci jo{ uvek su u statusu „narodnog neprijateqa“. A to je vi{e od polovine gra|ana na{e zemqe. Najve}i intelektualci predratne Srbije izop{teni su iz prosvetnih programa, poput Jovana Du~i}a, Rastka Petrovi}a i Vladimira Velmar-Jankovi}a sahraweni u tu|oj zemqi, a poput Slobodana Jovanovi}a progla{eni neprijateqima. Milionska srpska dijaspora nema pravo glasa. Etni~ka ve}ina u Srbiji nema pravo ni na svoju himnu. Re~ju, demokratija mora da bude predstavqena kao nacionalni interes, kao interes ve}ine, jer ona to jeste jo{ od gr~ke antike. A demokratsko dru{tvo po prirodi stvari ne pravi razliku izme|u svojih ~lanova i stara se o wihovoj individualnoj dobrobiti i o wihovim kolektivnim pravima, pravima ve}ine i pravima mawine podjednako. [tavi{e, fama o ugro`enosti mawina u Srbiji proizvod je propagande protiv na{e zemqe. Ne postoji nijedan po{ten i legitiman razlog da je podr`ava srpska opozicija. Tako jedino produ`ava `ivot Milo{evi}evom re`imu kome svi `elimo kraj. Po{to se ovaj skup odr`ava pod pokroviteqstvom Wegovog Kraqevskog Viso~anstva Aleksandra Kara|or|evi}a moram da naglasim, ne ulaze}i u li~no opredeqivawe o obliku vladavine u Srbiji, da je restauracija monarhije tako|e izvodqiva iskqu~ivo kao deo srpskog nacionalnog pitawa. Ako 189


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 190

kruna vodi ra~una o qudskim i gra|anskim pravima i, pre svega, o pravima mawina, {to je samo po sebi dostojno svakog po{tovawa, a ne primeti da su Srbi danas najobespravqeniji narod u Evropi, onda nije na tragu grandiozne istorijske odgovornosti novovekovnih srpskih dinastija koje su vodile svoj narod prema slobodi. Krupni dru{tveni preokreti ne izvode se sa margine nego kroz magistralu. Monarhija ima {ansu u Srbiji samo ako bude postavqena i predstavqena kao deo srpskog nacionalnog pitawa. A na{ nacionalni interes podrazumeva slogu sa pripadnicima svih nacionalnosti i svih verskih zajednica koji `ive u Srbiji. U na{oj karakterologiji to je uvek bilo vi{e od tolerancije, to je bilo svetosavsko ~ovekoqubqe. Zato zaista nije greh i nije sebi~nost ako danas bez kompleksa stavimo sebe u sredi{te istorijske odgovornosti za budu}nost koja je pred nama. Samo mi mo`emo da prelomimo na koju }e stranu ona krenuti. To je velika i to je ~asna odluka. Pokolewa }e je ceniti.

190


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 191

СРБИ СУ ДЕМОКРАТСКИ НАРОД

Обраћање представницима Одбора за спољну политику, представницима посланичких клубова и медијима у Парламенту Републике Италије, Рим, 3. јул 2000.

storijski krah komunisti~ke ideologije dogodio se u veoma kratkom vremenskom intervalu, {to nije uobi~ajeno za sisteme vlasti koji su se ostvarivali u velikim, mo`e se re}i globalnim dimenzijama. Promene su bezbolno podnela ona dru{tva kojima je autoritarna vlast bila jedini problem. Uvo|ewe demokratije u tim dru{tvima donelo je samo one o~ekivane te{ko}e koje proisti~u iz strukturnih promena u na~inu politi~kog organizovawa i odlu~ivawa i ekonomskih transformacija. Socijalisti~ka Jugoslavija nije bila te sre}e. Previ{e te{ko istorijsko nasle|e u me|unacionalnim odnosima i vekovna verska sukobqenost u~inili su da ve} sami nagove{taji pada komunizma budu iskori{}eni za o`ivqavawe nacionalisti~kih te`wi i da se umesto smirenog uvo|ewa demokratije agresivno krene u ru{ewe same dr`ave. ^ak je i samim predvodnicima i u~esnicima secesionisti~kih pokreta bilo te{ko da razumeju i objasne da li je u Jugoslaviji problem bilo nepostojawe demokratije ili je problem bila sama dr`ava kao multietni~ka zajed-

I

191


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 192

nica. Du`an sam da vam skrenem pa`wu, bez ikakve nostalgije za Jugoslavijom, da je najmawe secesionisti~kih ideja i energije za ru{ewe dr`ave do{lo iz redova srpskog naroda. Srbi su ve} hiqadu godina organizovano `iveli na {irokim prostorima te zemqe i smatrali su je re{ewem za svoje dr`avno jedinstvo, uprkos isto tako stoletnim nastojawima svojih suseda da ih odatle proteraju ili ~ak u celini uni{te. No, u godinama koje su neposredno za nama dogodilo se da su secesionisti~ki lideri radi pridobijawa me|unarodne demokratske javnosti optu`ivali Srbe da `ele o~uvawe komunizma, a kao argument navodili srpsko insistirawe na o~uvawu Jugoslavije.To je klasi~na zamena teza kojoj pribegavaju rutinirani propagandisti. ^iwenica je, me|utim, da je politi~ko vo|stvo Srbije, u nastojawu da o~uva komunisti~ke temeqe svoje vlasti, zaista zloupotrebqavalo srpsko nacionalno pitawe i spoqne pretwe da }e zna~ajni delovi na{eg naroda biti otrgnuti iz zajedni~ke dr`ave, da }e im biti oduzeta suverena svojstva i da }e u novim dr`avama postati narod drugoga reda. Posle strahota koje su Srbi do`iveli tokom Drugog svetskog rata od svojih suseda druge nacionalnosti, posle genocida i milion i po `rtava, ove pretwe shva}ene su vrlo ozbiqno. Zbog toga su potpuno izme{ani motiv za zbacivawem komunisti~ke diktature i motiv za osigurawem fizi~kog opstanka. Kao narod sa najdu`om demokratskom tradicijom na ovim prostorima i kao narod koji ima impozantno iskustvo u stvarawu dr`ave i izgradwi demokratskih institucija tokom devetnaestog i dvadesetog veka, Srbi su po~etkom devedesetih godina imali eminentno demokratske ciqeve politi~kih reformi, bez primesa nacionalnog ili dr`avnog pitawa, {to je bio slu~aj u drugim republikama. Srbima je Jugoslavija bila realno prihvatqiv okvir i nisu problematizovali weno postojawe. Ali, zna~ajni ~inioci u me|unarodnoj zajednici iz vrlo diskutabilnih razloga dali su prednost histeri~nom secesionizmu u republikama koje su ga promovisale. Srpski narod i wegovo nastojawe da zbaci 192


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 193

ostatke komunisti~ke vlasti i ponovo uvede demokratiju na{li su se u makazama izme|u nenaklowenih delova me|unarodne zajednice i Slobodana Milo{evi}a. U doma}oj javnosti svaki poku{aj promene vlasti, a bilo ih je vrlo ozbiqnih u politi~kim akcijama opozicije i u {irokim narodnim protestima, predstavqan je u re`imskim medijima kao izdaja u jeku borbe za re{avawe nacionalnog pitawa. Na ruku re`imu i{li su procesi etni~kog ~i{}ewa na{ih sunarodnika u otcepqenim republikama i stotine hiqada izbeglica u gradovima Srbije. Me|unarodna zajednica nije zaustavila te procese. Bumerang je nastavqao svoj let u za~aranom krugu i Srbiju sa komunisti~kim vlastodr{cima na ~elu vi{e nije imao ko da efikasno zastupa pred me|unarodnim forumima. Zbog toga se mo`e re}i da je srpsko nacionalno pitawe u svojoj najdubqoj su{tini demokratsko pitawe. Srbija bi u demokratskim uslovima i sa podr{kom demokratskog sveta znala da izabere najboqe politi~ke predstavnike, a wihov posao pred me|unarodnim ~iniocima ne bi bio te`ak jer na{i zahtevi nisu protivni ili presedentni u odnosu na me|unarodno pravo i postoje}i poredak u svetu. Na`alost, nedostatak politi~kog realizma u me|unarodnoj zajednici doveo je do toga da protiv Srbije budu uvedene ekonomske sankcije. To je apsurdna mera koja ne poga|a re`im nego obi~ne gra|ane. Sa osiroma{enim gra|anima neuporedivo je lak{e politi~ki manipulisati nego sa ekonomski utemeqenim i samostalnim pripadnicima sredweg socijalnog sloja koji uvek i u svakoj zemqi najodgovornije prepoznaje fundamentalne interese naroda i dr`ave. Samo takvi u~esnici u politi~kim procesima u Srbiji mogu da budu nosioci su{tinskih promena, pre svega promene nedemokratske vlasti. Gra|anima moje zemqe je i previ{e nepravednog tretmana koji do`ivqavaju od vladaju}eg re`ima da bi mogli da izdr`e nepravdu koju im ~ini me|unarodna zajednica ekonomskim sankcijama, uvo|ewem strogog viznog re`ima koji onemogu}ava komunikaciju sa svetom i iskqu~ivawem iz je193


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 194

dinstvene kulture vremena u kome svi `ivimo, pa ~ak i sporta. Svakako da sve to zajedno podupire teze Milo{evi}eve propagandne ma{inerije da su Srbi i Srbija predmet {iroke me|unarodne zavere, a da je on mesija koji se toj zaveri odupire. Da budem jasan bez ostatka: prema mome narodu zaista je u~iwena nepravda i subjektivnom voqom mo}nih svetskih ~inilaca iskqu~en je iz va`ewa me|unarodnog prava, ali to apsolutno ne zna~i da ga mogu sa~uvati komunisti koji su ga u ovakvu situaciju i doveli tokom nekoliko decenija diktature. U tome periodu partijski komiteti podjednako su zatirali svest o nacionalnom identitetu kao i svest o prednostima demokratije nad diktaturom. Zbog svega toga gra|anima Srbije potrebno je razumevawe i solidarnost na onim me|unarodnim adresama koje za to imaju dobru voqu. Ja se danas obra}am ovde sa dubokim ose}awem da }e moje re~i i apel biti upravo tako prihva}eni. Postoji dovoqno razloga za takvo ose}awe. Na{e narode povezivalo je daleko vi{e stvari nego {to ih je udaqavalo jedne od drugih. U onoj meri u kojoj se mo`e re}i da pripadamo istome regionu ili istome delu sveta, na{a dva naroda predstavqaju uzoran model razumevawa, komunikacije, saradwe i me|usobnog po{tovawa. Uprkos razli~itim etni~kim korenima, razlikama u konfesionalnoj pripadnosti i odvojenim povesnim pravcima u prelomnim razdobqima, Italijane i Srbe povezivale su mentalitetne osobine, euharistijska radost u do`ivqavawu vrednosti `ivota, humanizam istovetne ose}ajnosti i ehoi svega toga u kulturi. Govore}i u kategorijalnim okvirima dana{weg pragmati~nog sveta, nesumwivo je poklapawe ekonomskih interesa i wihovih projekcija za budu}nost, jednak je interes za bezbednost ovog dela Evrope i ~udesna zajedni~ka geopoliti~ka i civilizacijska pozicija da se produktivno kontaktira sa druga~ijim kulturama i druga~ijim dru{tvenim obrascima. Ono {to me vodi u ovoj prilici jeste uverewe da Italija mo`e da razume i najva`niji problem moga naroda. Naime, ne 194


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 195

mo`e se samo Srbima odre}i pravo da ~uvaju svoj nacionalni identitet. Ne mo`e samo srpski nacionalni ponos da bude osporavan, i to u trenutku kada me|unarodna zajednica prelazi preko logike, preko pravde i preko pravnih normi da bi podr`ala {ovinisti~ke pokrete na tlu nekada{we Jugoslavije. Re~ju, ne mo`e se o~ekivati da cena zadobijawa demokratije samo u Srbiji bude odricawe od svoga identiteta. Obrnuto, demokratija se nalazi u samoj su{tini na{eg nacionalnog bi}a i to smo pokazivali kroz ~itavu svoju istoriju, neretko predwa~e}i u odnosu na Evropu, kao {to je to slu~aj sa klasi~nim na~elom vladavine prava koje je jo{ u ~etrnaestom veku blistalo iznad carske krune dinastije Nemawi}. Treba li nagla{avati da je moj narod u svim pometwama dvadesetog veka bio na strani koja je budu}nost sveta videla u pravnom i demokratskom poretku i da je za te ideale podneo srazmerno najve}e `rtve u Evropi? Najzad, ono {to je najbitnije u agendi koju je nametnulo doba u kome govorimo jeste ~iwenica da komunizam u Srbiji mogu da sru{e samo qudi koji vole svoju zemqu i koji upravo zbog svoga patriotizma wenu sutra{wicu vide samo u slobodi i demokratiji. O~ekujemo da me|unarodna zajednica to shvati i da poka`e razumevawe i podr`i one demokratske snage u Srbiji ~ija je briga za svoj narod legitimna. To je istovremeno ta~ka preklapawa interesa Srbije i me|unarodne zajednice jer jedino nacionalno-demokratska opcija mo`e da promeni vlast komunista. Moja vera u evropsku budu}nost Srbije ima i svoju patriotsku zasnovanost. Po{to smo u proteklim godinama izgubili dr`avu kao zajedni~ki krov, nova prilika otvara se u Evropskoj uniji gde srpski narod mo`e ponovo da `ivi u politi~kom, administrativnom i kulturnom jedinstvu. A u Evropi se, Bogu hvala, lako premo{}uju granice. Parafraziram misao jednog srspskog kwi`evnika, po{tovaoca dobrih vina, izre~enu za jednu drugu granicu ali primewivu na perspektivu odnosa izme|u Srbije i Italije: Ako nas Jadransko more razdvaja, popi}emo Jadransko more. 195


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 196

ДУХОВНИ ПРОСТОР И НОВА НАЦИОНАЛНА СТРАТЕГИЈА

Зенит, бр. 1, јун 2006. Објављено у оквиру темата „Српски духовни простор“.

dnos bi}a i vremena predstavqao je veliku i mo`da najzna~ajniju temu fundamentalnog mi{qewa u pro{lom stole}u. ^ini se, me|utim, da jedan wen aspekt tek sada dolazi na dnevni red, i to ne zbog toga {to ranije nije bio uo~en, nego zato {to ga uop{te nije bilo u horizontu postoje}eg. Jer, pojmovni par bi}e-vreme ne pliva u stati~nom i predvidqivom odnosu, {to kao okolnost predstavqa uslov slobode i beskona~nih metamorfoza sveta. U zabludi je svako ko misli da na zemqi ima kraja ili da }e mu on nametnuti kraj. Re~ je o ~iwenici da su zgu{wavawem ciklusa promena i, samim tim, ubrzavawem civilizacijskog kalendara neminovno skon~ale su{tinske odrednice, polovi i reperne ta~ke epohe koja je iza nas. Vi{e ni{ta nije isto u kulturi, u nauci, u globalnim politi~kim odnosima, u sportu ili u obrascima `ivotne svakodnevice. Nije re~ o istorijskom starewu. Ni{ta nije vi{e mogu}e na isti na~in, ili uop{te nije mogu}e, zbog izmewene strukture vremena, skra}ivawa wegovih sekvenci i sinkopa. Sve {to danas nastaje, mora

O

196


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 197

da se prilagodi novom ontolo{kom pulsu. Nikada ranije vreme nije toliko presudno odre|ivalo su{tinu bi}a. Ideje grandioznih razmera, bilo da su socijalne, socijalno-religijske, ideolo{ke, usre}iteqske ili apokalipti~ke, profetske ili pozitivisti~ke, vi{e nisu mogu}e jer nemaju na raspolagawu „sve vreme ovoga sveta“. Stvarnost iziskuje efektivne i brzo proverqive odgovore. Skromno postavqeni ciqevi nisu slabost a limiti u projektima nisu mawkavost nego smi{qena metodolo{ka norma. To bi trebalo da bude prva premisa nove srpske nacionalne strategije. Da ne bude zabune, i sama re~ strategija u novome kontekstu dobija promeweno zna~ewe. Wena upotreba do sada se vezivala za ostvarivawe politi~kih ciqeva ome|enih klasi~nom geopoliti~kom doktrinom i u uslovima postojanih me|unarodnih odnosa. Dominantne vrednosti epohe bile su teritorija i suverenitet. Na wih su podjednako pravo polagale velike i male zemqe, a razlika je bila samo u tome koliko su uspe{ne u wegovoj realizaciji. Okon~awe Drugog svetskog rata ve} donosi nagove{taje druga~ijeg na~ina mi{qewa i druga~ijih odnosa. Pre svega, sama geopolitika proskribovana je s obrazlo`ewem da je bila u sredi{tu ekspanzionisti~ke doktrine Sila osovine. Sa druge strane, wen smisao se ukida uspostavqawem me|unarodnog pravnog poretka, oli~enog u Oranizaciji ujediwenih nacija i wenim institucijama, a u tome poretku svi bi, bez obzira na vojnu ili ekonomsku mo}, trebalo da imaju jednaki status. Umesto logike prostora, preporu~ena je logika prava. Ono {to je skloweno sa javne scene nije samim tim i ukinuto. Geopoliti~ko razumevawe planetarnog prostora prisutno je uvek u rakursu velikih sila, pa su tako Sjediwene Ameri~ke Dr`ave geopoliti~ka istra`ivawa i projekcije poverile Savetu za me|unarodne odnose. Naravno, javnost nije imala uvid u ove aktivnosti. U svakom slu~aju, progla{eno po{tovawe suvereniteta, kada su u pitawu zemqe koje su se na{le na transverzali nacionalnih interesa SAD, zaobilazi197


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 198

lo se na razli~ite na~ine, a ponekad je i bezo~no ga`eno vojnom intervencijom. Savet za me|unarodne odnose okon~ao je va`ewe „kontinentalne geopoliti~ke doktrine“ koja je ameri~ke nacionalne interese ograni~avala atlantskom i pacifi~kom obalom, a umesto we diskretno je aktivirana i operativno ugra|ena u temeqe spoqne politike Va{ingtona „liberalno-pomorska geopoliti~ka doktrina“ koja, prema potrebi, svaku ta~ku na Zemqi mo`e da proglasi odbrambeno zna~ajnom i tako legitimizuje kori{}ewe svih raspolo`ivih sredstava. Druga supersila bila je eksplicitna pa je kao prirodni konsekvens svetske revolucije proglasila „teoriju ograni~enog suvereniteta“ i tako|e intervenisala na razli~ite na~ine u ta~kama koje su imale geopoliti~ki zna~aj za Kremq. Svakako da i male zemqe imaju geopoliti~ku osetqivost i to u dva smera. Na jednoj strani je odbrambeni interes i obaveza uo~avawa aspiracija velikih sila, a na drugoj u~vr{}ivawe i afirmacija sopstvenih nacionalnih i dr`avnih interesa u prostornom parametru. Karakteristi~no je za male zemqe da bri`qivo vode ra~una o o~uvawu ili pove}avawu takozvane strategijske dubine, {to je neretko uzrok izbijawa regionalnih konflikata ili dugotrajnog opstajawa nepodno{qive napetosti i kriznih `ari{ta. Najzad, kao {to je re~eno, ~itava skala promena koje su se odigrale u svetu, od onih koje sti`u iz dubine odnosa bi}evreme pa do izvedenih promena koje taj odnos odra`avaju, uti~e i na na{ nacionalni pojmovnik. Srbi su se u pro{loj deceniji na{li u samome preseku sila i odnosa iz kojih ni~e skeleton nove stvarnosti. Ukratko, raskomadan je na{ dr`avni, etni~ki i istorijski prostor. Zbog toga re~ strategija u na{em pojmovniku ne mo`e da bude ni{ta drugo do zaustavqawe propadawa, osiguravawe opstanka i postepeno uve}avawe mo}i u onoj meri u kojoj je to mogu}e. I naposletku, iako najva`nije, moramo da prepoznamo koja su to sredstva, koje poluge mo}i, koja je to metodologija koja se uzdi`e iznad kon198


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 199

vencionalne konstrukcije nacionalnog programa ~ije su najbitnije ta~ke oslowene na neizvesno raspolo`ewe pretpostavqenih partnera i wihovu umi{qenu postojanost, i koliko je ta metodologija upotrebqiva da uhvati ritam sa `ivim procesima na{eg vremena. Ako je iz javnih razmatrawa proterano haushoferovsko shvatawe politi~ke vrednosti prostora i ako vi{e niko, osim „ezoteri~nih autsajdera“, ne spomiwe hearthland, to ne zna~i da male zemqe i mali narodi mogu da odahnu. Naprotiv! Ali to ne zna~i i da je {ansa „malih“ u tome da se suprotstave pretenzijama „velikih“ istom logikom i istim sredstvima. Oni koji poseduju stvarni geopoliti~ki kapacitet ne govore o geopolitici, a me|u onima koji su u apsolutnom geopoliti~kom deficitu sa svojim oskudnim instrumentima mo}i uvek se na|e neko ko bez odgovornosti planira finalne sukobe i skre}e pa`wu sa realno dosti`nih ciqeva na stranputice i iluzije. „Malima“ preostaje da se za svoje interese izbore negeopoliti~kim metodama i uprkos geopolitici, ili, ako se tako mo`e re}i, da se izbore protiv geopolitike! Taj dualizam metoda i wihov latentni ili otvoreni sukob zapravo je osnovna crta globalnih politi~kih odnosa danas. Na{i nostalgi~ari geopolitike, kojima je ona ve}a fascinacija od nacionalnih interesa, u literarnom zanosu bi da, poput onoga Prokrusta, za meru stvarnosti uzmu odnose koji su ve} odavno pre{li u istoriju. Srbi, me|utim, moraju da prihvate da vi{e nemaju geopoliti~ke argumente kakve su imali do po~etka raspada bipolarne strukture sveta i dok je nadmetawe supersila odr`avalo visoku cenu ovog regiona i bilo izuzetno naplativo. Tako|e, druga~ije je mogla i morala da bude valorizovana pozicija Srba u jedinstvenoj Jugoslaviji kada su postali vidqivi prvi znaci wenog neminovnog kraja. U oba slu~aja pro}erdana je mo} argumenata. Sada{we slabosti na{e zemqe i srpskog naroda uop{te, posmatrano u ravni me|unarodnih odnosa, posledica su politi~ke obezvre|enosti prostora na kome `ivimo. 199


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 200

Dobra vest je da smo zbog toga mi sami najzainteresovanija strana jer nemamo alternativni `ivotni prostor. Dijalektika ponekad donese i ne{to dobro. Tako|e, ako u nesre}i mo`e da bude ne~eg korisnog, Srbi su jedini narod na koji se svom te`inom svalila nemilosrdna arhitektonika novog sveta i prvi su na svojoj ko`i osetili relativizovawe prava i pravnih institucija u me|unarodnim odnosima, nepravnu i vaninstitucionalnu upoterbu sile, mo} novca u procesu dono{ewa va`nih me|unarodnih odluka, dvostruke standarde i lako}u s kojom se uz pomo} medija obezbe|uje pristanak javnog mnewa za svaku nelegitimnu akciju, re~ju, nova pravila igre, ... ako iz toga umemo da izvu~emo pouku. Narodi u okru`ewu boqe su pro{li u neposrednoj transakciji sa me|unarodnim ~iniocima ali bilo bi iluzorno verovati da se kroz ultrasofisticiranu politi~ku igru savremenih sila mogu trajno fiksirati modeli dr`ave iz devetnaestog veka. Odbijawe suo~avawa sa stvarno{}u upravo je Srbe ko{talo `ivotnih nacionalnih interesa. Ukoliko se novostvorene postjugoslovenske dr`ave uspavquju u samodovoqnosti ste~enog suvereniteta vrlo brzo }e biti suo~ene sa saznawem da je nacionalni interes u na{oj eri dobrim delom izvan uobi~ajenih definicija. No, ovim se otvara jedno sasvim novo pitawe sa posebno velikom te`inom za na{u budu}nost, a to je odnos nacionalnog identiteta i politi~kog prostora. U paketu koji se naziva nacionalni identitet nalaze se etnopsiholo{ke osobine, predawe, simboli i spomeni~ka opredme}ewa istorijskog trajawa, zvani~na kultura i nepisani obi~aji. To su serijski elementi prisutni u identitetu svakoga naroda i oni su predmet prou~avawa nau~nih disciplina koje, u mawoj ili u ve}oj meri, korespondiraju sociologiji. Samom tom ~iwenicom predmet prou~avawa ograni~en je na ~vrste iskustvene datosti i okamewen za potrebe istra`iva~ke mre`e pojmova. Promene koje su imanentne predmetu o kome govorimo ~esto u nekim aspektima izmi~u ra200


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 201

zumskom i kauzalnom obja{wewu i jedino {to nauka mo`e sa wima da u~ini jeste da ih prepusti povesnim zabele{kama. To su promene koje prevazilaze horizont ome|en jednom epohom ili bi}em u vremenu. Srbi su jedan od naroda u ~iji identitet je ugra|ena duhovnost kao neprestano saobra`avawe sveta datosti sa sopstvenom vrednosnom vertikalom i prevazila`ewe svakog ovozemaqskog postignu}a prema jo{ nepostoje}im prostorima, uvek zami{qenim na principu slobode. Govore}i upravo jezikom sociologije, Srbi nisu konformisti~ki narod i ne mogu biti u potpunosti shva}eni ako se bez ostatka podvrgnu regulama nauke o dru{tvu. Na{i istorijski izbori i egzistencijalni prelomi nisu nikli na konformisti~kim ra~unicama i kategorijama cena-dobit. Kada smo pod komunisti~kom okupacijom bili „uterani“ u konformizam – najmawe smo bili Srbi. [tavi{e, nacionalna ideja opstala je zahvaquju}i Crkvi i onim pojedincima koji nisu pristajali da se uklope u nametnute dru{tvene obrasce. Sve to zajedno govori da je duhovnost onaj zna~ajni deo na{eg nacionalnog identiteta koji izvire iz slobodnog i autenti~nog qudskog odnosa prema svetu. Proizvod takvog odnosa je ono {to `ivot ~ini vrednim, {to ~oveka uzdi`e iznad materijalnog poretka stvari i iznad nu`nosti, iznad egoizma, ono ~ega danas najmawe ima u svetu i {to se ni~im ne mo`e kupiti, a to je smisao. Nije mogu}e posti}i smisao izvan zajednice i u~estvovawa u wenim `ivim vezama. @ivot zajednice koja je u sebi postigla smisao baca druga~iju svetlost i na ostale segmente nacionalnog identiteta. Tradicija, mitovi, spomenici, prestaju da budu spoqa{wa okolnost u herbarijumu se}awa, ili, aristotelovskim jezikom govore}i, prestaju da budu akcidencija koju bi mogao u svojoj li~noj karti da ima i neki drugi narod. Smisao sve uzdi`e do `ive i vrhovne vrednosti. Pod wegovim ki{obranom druga~ije izgledaju, druga~ije se {tite i organizuju kultura, nacionalni etos i dr`ava. Parafrazira201


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 202

ju}i jednu Malroovu misao moglo bi se re}i da politika nije duhovnost, ali prave politike nema bez duhovnosti. To je ono {to je nedostajalo slu`benoj Srbiji u pro{loj deceniji kada su postavqali temeqi nove faze nacionalnog bitisawa. I to je ono {to mora da bude prva pretpostavka i misao vodiqa politi~kih elita koje kreiraju osnove nacionalne strategije u novim okolnostima. Evo zbog ~ega je to tako. Politi~ki prostor u kome obitava srpski narod sastoji se od tri kruga. U sredi{tu je, naravno, mati~na dr`ava Srbija, sa nizom unutra{wih te{ko}a i nesigurnom me|unarodnom pozicijom. Srpski narod koji `ivi u Crnoj Gori, Republici Srpskoj, na prostoru nekada{we Srpske Krajine, kao i u drugim zemqama u okru`ewu, suo~en je sa problemima u ostvarivawu svojih politi~kih prava. Na tre}em mestu je izuzetno brojno i, reklo bi se, dobro raspore|eno iseqeni{tvo sa zna~ajnim mogu}nostima za vr{ewe uticaja na va`nim adresama me|unarodnog odlu~ivawa. U ovome egzistencijalnom krugu na{eg naroda problem je sa odro|ivawem i asimilacijom do kojih dolazi zbog slabih veza sa maticom i nepovoqne slike koja je o woj stvarana petnaest godina. Duhovnost, kao najbitnija vrednost u srpskom nacionalnom identitetu, predstavqa potku za re-strukturirawe dru{tva koje je u dugom vremenskom razdobqu sistematski razgra|ivano. Legitimnost nacionalnih i dr`avnih institucija zasniva se na po{tovawu univerzalnih qudskih vrednosti, ali isto tako na sposobnosti predstavqawa i odbrane identitetne vertikale zajednice. To je ono {to je potrebno Srbima ma gde `iveli. Duhovnost, podignuta do apsolutne nacionalne samosvesti vra}a samopo{tovawe zajednici i daje duboki i `ivi smisao wenim institucionalnim i spontanim vezama. Takve spone onemogu}avaju fragmentaciju srpskog politi~kog prostora i samim tim pove}avaju politi~ki zna~aj Srba ma gde `iveli. To je ozbiqan kvalitet i kompenzacija geopoliti~kog deficita. Dobro organizovan „mar{ 202


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 203

kroz institucije“, uz uva`avawe svih pravila igre modernog politi~kog dru{tva i cene koja se za to mora platiti, mo`e da bude delotvornija za{tita nacionalnih interesa od istawenih armijskih efektiva. Narod povezan duhovnim vrednostima, svestan blagodati smisla koja qudski `ivot izdvaja iz nadiru}e pusto{i, narod sposoban da svoju kulturu i svoje ose}awe sveta kvalitetno i dobronamerno prenese savremenicima iz druga~ijih civilizacijskih krugova, narod spreman da institucionalno ostvaruje svoje kvalitete i svoje prednosti, ne treba da sa strahom gleda na sutra{wicu. Granice politi~kog prostora u globalnome dru{tvu, u svetu brzih komunikacija i interaktivnih kultura, prestaju da se poklapaju sa dr`avnim granicama i ekspandiraju sa kulturnim, tehnolo{kim ili duhovnim prostorom. Duhovni prostor je prethodnica srpskog politi~kog prostora. Mo`da je najve}i geopoliti~ki uspeh nositi se sa velikim silama na{e epohe ne-geopoliti~kim sredstvima, kao {to je Gandi nenasilnom metodom pobedio nadmo}nu i brutalnu silu. A sa izmenama u ritmu vremena mewa se i bi}e, mewaju se odnosi i dominante, sve vri kao u [ilerovom peharu. Mo`da opet stigne zora povoqnoga dana. Vaqa je do~ekati.

203


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 204

АМЕРИКАНИЗАМ/АНТИАМЕРИКАНИЗАМ

Политика, 19. новембар 2006.

ada je pre gotovo dve decenije, u sumrak epohe koju je odre|ivalo uravnote`eno rivalstvo dve supersile i kakav-takav autoritet pokreta nesvrstanih, ameri~ki dr`avni sekretar Xejms Bejker posetio Jugoslaviju zatekao je rukovodstvo Srbije potpuno nespremno da nasluti obrise sveta koji se upravo ra|a. Na{a geopoliti~ka pozicija bila je u tome trenutku veoma skupa i veoma naplativa, ali, za razliku od zapadnih republika jugoslovenske federacije, nije bilo politi~kog refleksa ni hrabrosti da se napravi profitabilni zaokret i nacionalnim interesima da prednost nad ideolo{kim. Kada je uz dejtonski viski proradila naknadna pamet, geopoliti~ka cena na{eg dr`avnog prostora bila je toliko umawena promewenim rasporedom snaga u svetu da bi svaka ponuda za izgradwu novih odnosa sa Amerikom li~ila na komarca koji o`ednelome slonu ka`e: „Nategni iz moje ~uture, dru`e.“ Tokom nesre}nih devedesetih, kada su se zemqe uvezane oko Badenterove komisije, dobrovoqno anga`ovale da budu ste~ajni izvr{ioci Brozovog politi~kog zave{tawa i da Srbima

K

204


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 205

skroje odelo po meri komunisti~kog kongresa u Drezdenu, tu se na{la i Amerika. Po mnogima, sa ove i sa one strane okeana, iz neshvatqivih razloga. Politi~ko, kulturolo{ko i emotivno bunilo. Jer Amerika je jedina zemqa na svetu prema kojoj je na{ narod gajio nepodeqenu naklonost. I Amerika je volela nas. ^etnike i partizane podjednako. ^etnici su, dodu{e, kao emigranti u novome svetu sa svim svojim akademskim zvawima bili malo vi{e moleri i gra|evinski radnici, a deca komunisti~kih funkcionera fulbrajtovci. No svejedno, kada bi u Beograd dolazio ameri~ki predsednik, kod hotela Moskva jedni do drugih stajali su ispuwenoga srca kvartovski dou{nici i reakcionari koje su ovi potkazivali kad odu u Ameri~ku ~itaonicu. Kratko je trajao i bes zbog bombardovawa Republike Srpske i na{e zemqe. Nema mr`we, samo gor~ina. Mo`da su ose}awa u perspektivi solidnija osnova odnosa izme|u dva naroda od ogoqenih strate{kih interesa. U tome elementu izjedna~ene su snage komarca i slona. U samim Sjediwenim Dr`avama ve} stotinu godina vodi se debata izme|u zastupnika takozvane liberalno-pomorske geopoliti~ke doktrine, koja svaku ta~ku na kugli zemaqskoj progla{ava zna~ajnom za ameri~ki nacionalni interes, i onih teoreti~ara kojima je bli`a kontinentalna doktrina. Po prvima je snaga Amerike u wenoj vojnoj nadmo}i, a po drugima u autoritetu uzornog demokratskog, pravno ure|enog i civilizovanog dru{tva u kome uticaj imaju qudi i ideje formirani na elitnome obrascu (na{ doprinos u liku Tesle i Pupina), u kome nema mesta imigrantskim mafijama spremnim da ameri~ki ugled `rtvuju za svoje zavi~ajne interese. To bi bila Amerika kakvu je Evropi predstavio De Tokvil i o kakvoj su nam pripovedali ujaci iz ^ikaga i Pitsburga, sa kojom smo bili rame uz rame u svakoj borbi za odbranu civilizacijskih vrednosti, i onda kada smo mi bili slon. Su{tinsku i nenadoknadivu {tetu takvoj Americi nanela bi odluka da u re{avawu pitawa Kosova i Metohije stane na stranu koja ru{i univerzalno va`ewe me|unarodnog prava. Sve drugo ispegla}e vreme. 205


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 206

ПОВРАТАК ИДЕНТИТЕТУ

Зенит, бр. 3, фебруар 2007.

ikli~nost u kojoj voqu za `ivotom neminovno smewuje nagon za ukidawem sopstvenoga bi}a Herbert Markuze obja{wavao je umorom od postojawa i neprestanog savladavawa otpora koji pru`a spoqni svet. U samoj su{tini naizmeni~nosti i suprotstavqenosti erosa i tanatosa zapravo le`i ontolo{ki izbor: bi}e ili nebi}e. Svaka ozbiqna i sistemska misao uvek se prvo odre|ivala prema ovome pojmovnom paru i na wemu nadgra|ivala kategorije i teorijske mre`e. Tako su nastale kartezijanske meditacije, razmi{qawa o po~etku koja dolaze iz {kole nema~kog idealizma, modalitetno nijansirawe bi}a do koga se spustio Hajdeger, ali isto tako velike teolo{ke spekulacije i temeqna kwi`evnost. Mo`da je poklapawe bi}a i sveta najefektnije iskazano u Hamletovom otkrovewu:

C

Gospode, mogao bih biti zatvoren u orahovu qusku i smatrati sebe gospodarem beskona~nog svemira.

206


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 207

[ta je to {to samopouzdawu melanholi~nog junaka drame postojawa, iz koje poti~e op{te mesto svetske kulture u kome se postavqa dilema bi}e ili nebi}e, sada daje arhimedovsku ta~ku oslonca? Kakvo je to svojstvo bi}a da iz najmawe egzistencijalne kapsule mo`e da ovlada svetom i da dobaci do wegovih granica? A svet je mnogostruk, {arolik, prepun svega, i svaka ~estica zahteva da joj se pristupi na poseban na~in. Priroda od nas o~ekuje strpqivu i pronicqivu radoznalost, pitawa tra`e logiku, lica i pejza`i tra`e osetqiv pogled, talasi i vetar muzikalno uho, saborci i neprijateqi tra`e hrabrost, prosjaci samilost, pred vladarima treba uspravnost, i td., za sve po jedna posebna mo}. A bi}e je, sve dok ne iza|e izvan sebe, dok ne stupi u svet, samo ~ista mogu}nost u potpunoj neodre|enosti, gotovo istovetno nebi}u, mo`da tek jedan prazan san. Istrajavawe bi}a u svetu istovremeno je proces samoodre|ivawa, a sve wegove vratolomije, uspesi i padovi koji ga prate traju dok ne prevlada unutra{wi zamor i ne po~ne odustajawe o kome je govorio Markuze. [ta je, dakle, ono {to bi}e ~ini bi}em izme|u ove dve ta~ke? To su one wegove osobine koje ga odre|uju, koje ~ine da je ne{to, a nije ni{ta. Svojstvo bi}a da egzistira u svojoj odre|enosti naziva se identitet. U svetu qudi identitet se konstitui{e na razli~ite na~ine. On je istovremeno prakseolo{ki odnos prema svetu, delovawe i povratno iskustvo, razvijawe sistema vrednosti i ostavqawe tragova o svome postojawu. Koliko sudbina, toliko identiteta, toliko neponovqivih individua. Identitet je uvek i aktivna kategorija, kao jedan kriterijum i obrazac odnosa prema svetu, kao norma koja nastoji da se ostvari. Mo`da se wegova formula najboqe otkriva u me|uprostoru izme|u zate~enog i zadatog, izme|u ~iwenica i projekcija i u wihovom stalnom preplitawu i nadmetawu. Jer, identitet je svakako dinami~ka izgradwa i previrawe bi}a. Promene u toj gra|evini mogu se odigravati da bi se prilagodilo strukturi sveta 207


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 208

u novim okolnostima i da bi se sa~uvale sto`erne vrednosne odrednice bez kojih bi se raspao identitet. Naravno, mogu}e je potpuno brisawe, ali isto tako i resetovawe identiteta. Ono {to va`i za pojedina~no qudsko bi}e prisutno je i u bi}u qudske zajednice. Su{tinska me|uzavisnost ~oveka i zajednice predstavqa stereoramu za razumevawe kategorije identiteta. [tavi{e, prvenstvo pojedina~nom bi}u dali smo samo zbog slikovitijeg predstavqawa pojma identiteta. Na pojedina~nome uvek se neposredno i vidqivo opredme}uje svet su{tina. Ono ima pokaznu upotrebqivost. Onti~ki stvar stoji druga~ije. Identitet jeste dinami~ki odnos pojedinca i zajednice, ali ona je nosilac wegovih ugaonih i trajnih odre|ewa. Zajednica je jezik, kultura, vrednosni i moralni sistem, obrasci komunikacije, ose}ajnost, svest o pro{losti i kreirawe novih perspektiva, ponekad i odnos prema smislu `ivota i prema duhovnim pitawima. Zajednica mo`e da bude etni~ke prirode i vrlo dubokih istorijskih korena, a mo`e da se formira iz spleta posebnih okolnosti i objedini razli~ite istorijske pozadine i antropolo{ke pakete, kao {to je to slu~aj sa Amerikancima. Ali uvek ona daje okvir za dru{tveni `ivot pojedinca i wegovo op{te identitetno odre|ewe. Bez zajednice pojedinac ne postoji kao kompletno qudsko bi}e. Defoov Robinson je romanti~arska fikcija, a wegov imewak iz Turnijeovog romana predstavqa introspektivni eksperiment o unutra{wim granicama qudskog bi}a koje je u literarnu situaciju ve} donelo zave{tawe zajednice. Pa i Kaspar Hauzer je u socijalnom periodu svoje neobi~ne sudbine pokazao moralni aristokratizam i plemenitu ose}ajnost koji predstavqaju normu evropskog duha epohe. Politika je ta~ka preseka zajednice i pojedinca, bi}a i identiteta. Zajednica je bi}e iz koga izvire i u koje se vra}a politika. Politika postoji zbog zajednice. Zajednica i weni interesi defini{u kriterijum svake politi~ke akcije i prema wima se meri politi~ka legitimnost. Postojawe, opstanak i na208


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 209

predak zajednice, iliti afirmacija wenog identiteta kroz vreme, predstavqaju op{ti kriterijum legitimnosti politike. A subjekt i nosilac politike je pojedinac kao gra|anin. Preko politike pojedinac vra}a svoj ontolo{ki dug zajednici. To je dug za dobijeni op{ti okvir identiteta, za sopstveno qudsko i civilizovano postojawe. To je organska interakcija pojedinca i zajednice koju nisu razumeli zastupnici mehanicisti~ke teorije dru{tva, danas pre`iveli u ideolo{kom hibridu nove levice i potro{a~kog dru{tva. Predcivilizacijska i podqudska je misao da JA mo`e da ostvaruje svoje interese i svoje ciqeve mimo zajednice i u uobra`enoj nadutosti, iznad naroda, iznad sopstvene istorije i etosa. Element u kome se ostvaruje organsko pro`imawe pojedinca i zajednice a bi}e blista u svetlosti identiteta jeste demokratija, beskona~ni i ure|eni prostor za slobodnu politi~ku akciju. Demokratija, u punom zna~ewu pojma, svakako je proizvod op{te voqe, bri`ne odnegovanosti i robustne za{ti}enosti od zloupotrebe, jer, politi~ka istorija vrvi od wenih surogata. No, po`eqnost pravog lica demokratije daleko nadma{uje strah od preru{enih sablasti koje toro~u o qudskim pravima a seju ni{tavilo. Jer, demokratija je aktivirawe svih mogu}nosti jedne zajednice, zbirna snaga svih wenih pojedinaca i wihovih mo}i. Takva koncentracija ~ini je autoimunim sistemom koji je, koliko je to mogu}e u okvirima realnosti, najboqa odbrana od svih wenih izigravawa i zloupotrebe. Ona daje upozorewa pred svim pretwama, pred onima koje pripadaju trodimenzionalnom svetu raznovrsnih interesa i podjednako dolaze iz predvidqivih i iz neo~ekivanih pravaca, ali i pred onima koje dolaze iz sopstvene crvoto~ine i po prirodi stvari su najopasnije. Demokratija je i metoda zajednice da mnogostrukim o~ima i ~uvstvima shvati i preispituje svoj polo`aj u svetu i predvi|a razvijawe okolnosti i doga|aja. Ona je ~uvar bi}a i kada se prilago|ava i kada se bori bez ustuknu}a, kao {to je to bio slu~aj sa Srbijom na po~etku pro{log stole}a. Demokratija 209


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 210

nije spoqa nametnuta norma ili samo jedan od mogu}ih modusa za koji se zajednica opredequje. To je vitalni izbor jer se kroz demokratiju organski gradi i odr`ava zajednica. Postoje i druga~iji temeqi zajednice, ali u svome apsolutnom smislu ona postoji samo kroz demokratiju. Svakako da ni na{ trenutak nije prole}e slobode, ali generacija koja odgovorno nastoji da ne i{~ezne u samozaboravu i ne do`ivi identitetni kolaps mo`e da ra~una samo na demokratski procesuiranu politi~ku voqu slobodnih gra|ana. Borba za demokratiju danas je borba za o~uvawe zajednice. Neophodno je osvrnuti se i na takozvano tranziciono razdobqe u kome se, izme|u ostalih dru{tvenih transformacija, odvijao i prelazak komunisti~kih zemaqa na demokratski poredak. Evro-ameri~kim guruima globalne demokratije i izvr{nim ~inovnicima me|unarodnih institucija zadu`enim za nadzirawe tranzicije i pomo} u wenom sprovo|ewu ~inilo se da }e najve}e te{ko}e iskrsnuti u oblasti ekonomije i promene oblika vlasni{tva. Politi~ki esnaf u komunisti~kim zemqama smatrao je da je prelazak sa komitetskog na demokratsko odlu~ivawe mehani~ki jednostavan. Ali, nema~ki politi~ki pisac Peter Kilmanseg upozorio je odmah po ru{ewu Berlinskog zida da }e se u tranzicionim zemqama pojaviti problemi u razumevawu demokratije i da prelaz iz totalitarnog politi~kog sistema u demokratski zahteva dubqe razumevawe. Kilmansegova analiza nije na odmet ni teoreti~arima iz etabliranih demokratskih dru{tava jer baca svetlo na vrlo zna~ajnu vezu izme|u demokratije i identiteta, vezu koja do sada nije uo~avana u politikolo{kim studijama i istra`ivawima, ali se kandiduje za prvorazrednu temu u vremenu koje obele`ava trend unifikacije kulturnih i svih drugih posebnosti u svetu. Ovaj autor ka`e da postoje vrednosti koje se mogu dogovorom podeliti izme|u vi{e subjekata i u razli~itim odnosima, kao {to je to slu~aj sa novcem, ali postoji ne{to {to se ni na koji na~in ne mo`e podeliti i ne mo`e biti predmet bilo kakvog kompromisa, pa ni demokratskog. To je identitet. 210


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 211

Oko toga nema dogovora. Ovaj deo politi~ke teorije bez ostatka je podlo`an aristotelovskoj logici i nenaru{ivom principu identiteta da je A = A. Ako se demokratija kao ideolo{ko sredstvo upotrebqava da desubjektivizuje bilo koju zajednicu, posebno ako predstavqa podmuklo ali ubojito oru|e za ostvarivawe dominacije i kontrole, ako se puno}a ~ovekovog bi}a redukuje na bezli~nog, minimalnog i formalnog u~esnika u demokratskim procesima, onda tu re~ treba pisati pod znacima navoda. U svome istinskom zna~ewu ona je pripadna zajednici kao imanentni na~in ure|ivawa unutra{wih odnosa. Ukoliko nema jasne i definisane voqe u~esnika demokratskog procesa, ukoliko su u~esnici bez identiteta i bez sopstvene i autenti~ne voqe, onda taj proces slu`i interesima koji se nalaze izvan organskog poretka zajednice. Tamo gde se ne po{tuje identitet, nema ni demokratije. Identitet i demokratija su{tinski su povezani pojmovi. Dolazak demokratije u Srbiju, posle pedesetak godina odsustva, nije se dogodio u onome sjaju koji je zami{qen u na{im o~ekivawima. Izme|u ostalog, demokratija je, naro~ito u aspektu me|unarodnog politi~kog kodirawa i legitimizacije, ovde predstavqena kao novi zahtev za potiskivawe identiteta zajednice. U drugim tranzicionim zemqama to pitawe nije se postavqalo, ali kod nas su brojni akteri politi~kog `ivota, stranke i nevladine organizacije usmerili svoje delovawe na ostvarivawe tog ciqa. ^iwenica je da specifi~ni geopoliti~ki interesi velikih sila prema Srbiji, koji nisu mogli da budu ostvareni primenom gole sile i spoqnom intervencijom, danas svoju {ansu tra`e u politici dugotrajnih pritisaka i iscrpqivawa koji treba da podstaknu endogenu razgradwu svesti o zajednici i wenom identitetu. Rezon je prost: nema identiteta – nema zajednice – nema problema! Fermentirana samodestrukcija. Policijskim jezikom govore}i: ~ist alibi za naru~ioca, a nije ni skupo. Najve}i deo razloga suprotstavqenosti zajednice i globalnog dru{tva u svesti tranzicione Srbije le`i u tome {to su 211


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 212

osnovni socijalni i politi~ki pojmovi svetske moderne ovde namerno pogre{no plasirani. Ako na prvi pogled izgleda da je mo`da preterano govoriti o nameri, podseti}u da je borba za vlast u Srbiji od po~etka 1990. godine bila toliko o{tra, da su politi~ki protivnici bili toliko zakrvqeni a pristup politi~koj utakmici doslovno fatalisti~ki, da ne postoji ni sli~an primer u zemqama koje su se tako|e na{le na tranzicionoj prekretnici. U ovda{woj borbi bilo je upotrebqeno sve {to je moglo da sa~uva vlast, ili da pomogne wenom osvajawu. Jedno od sredstava u takvoj borbi bilo je i zamagqivawe elementarnih politi~kih pojmova i falsifikovawe ideolo{kih sistema. Obi~ni komunisti postajali su preko no}i nacionalisti, neki od wih monarhisti, a nekada{wi boq{evi~ki dogmate postali su demokrate nekakve izmi{qene gra|anske orijentacije koja nema veze sa pojmom po kome je nazvana. Voqa za vla{}u opravdavala je svaku kontradikciju i svakog ideolo{kog monstrouma. Kod boq{evi~ke struje, dodu{e, barem su dosledno sa~uvani nezainteresovanost i prezir prema svome narodu, ponekad i strastvena borba protiv wegovih prava i nteresa. Svemu tome trebalo je dati privid teorijske utemeqenosti. Franken{tajni su klonirani sa predumi{qajem. Zbog toga je neophodno osvetliti odnos posebne zajednice prema univerzalnoj zajednici, identitet naroda prema jedinstvenom identitetu civilizacije u jednom vremenu. Svakako da odre|ewa koja se nalaze u temeqima univerzalne zajednice qudi u svakome konkretnom trenutku upisuju i reqefne ta~ke u profil jednog naroda. Ova odre|ewa ne ulaze u `ivo tkivo naroda spu{tawem iz nekakvog pre-formiranog uma u carstvo senki, i svet ne funkcioni{e po principu lutkarskog pozori{ta. ^ove~anstvo je proizvod beskona~nih interaktivnih igara sa sopstvenim delovima. Wegov identitet nije druga~iji od identiteta vavilonske biblioteke u koju se svakoga ~asa pola`u novi rukopisi. A biblioteka onda stvara nove pisce. ^ove~anstvo je uvek svoja sopstvena 212


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 213

istorija. Ono je summa i zato je vi{e odre|eno istorijom nego bilo koja posebna zajednica. U toj summi pohrawen je i upam}en svaki pojedina~ni lik iz povesnog kaleidoskopa. Apsurdno je uverewe da se odricawem od identiteta i bi}a, od istorije svoje zajednice, otvaraju kapije kosmopolisa. Kosmopolis je kao ogledalo u kome uvek u jednome delu slike vidimo i sopstveni lik. Tamo gde ne ugledamo i sebe ne postoji ni{ta osim varqivih senki i zavodqivog ni{tavila. Samo mrtva soba. [elingovski govore}i, ~ove~anstvo nije nastalo kao pucaw iz pi{toqa, niti je, pak, civilizacija supermarket se ~ijih rafova se skidaju proizvodi bez li~ne biografije. Svet u kome danas `ivimo ra|ao se kroz eone. Mnogostrukost izukr{tanih organskih veza u stalnom napredovawu i svaki put sa novom duhovnom fizionomijom, graditeqski ples kontinuiteta i transformacije, trezori se}awa na velike trenutke i zna~ajne prekretnice, iskristalisani arhetipovi, tablice neospornih vrednosti i, najzad, nesumwivo jedinstvena struktura ~ove~anstva kome pripadamo sa svim wegovim pojavnim razlikama, ne bi bili mogu}i da ontos sveta nije zajednica. Da nismo imali ideale, kulturu, mitove, pobede, ili traume, la`i, izdaje i smrtne strahove svoje zajednice ne bismo mogli da prepoznamo egzstencijalni modus nijedne druge zajednice i nijednog ~oveka s one strane na{ih neposrednih vidokruga. Kao {to je saose}awe osnova moralnog odnosa ~oveka prema drugome ~oveku, tako je uose}avawe u bit druge zajednice na osnovu iskustva o sopstvenoj zajednici pretpostavka kosmopolitizma. Latinska re~ communio, kojom se ozna~ava zajednica, jezi~ki i stvarno predstavqa osnov komunikacije, odnosno veze, opho|ewa i me|usobnog dodira. Dinami~ki posmatrano, zajednica je funkcionalni obrazac interaktivnog sveta koji sam sebe izgra|uje. Unutar sebe ona povezuje pojedince, izvan sebe povezuje se sa drugim zajednicama i obrazuje civilizacijski krug. Kao {to svaka pojedina~na zajednica, da bi uo{te postojala, mora da ima zami{qenu svrhu ili ciq, idealnu projekci213


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 214

ju svoje budu}nosti kao ono na ~emu istrajava i u ime ~ega izdr`ava sva mogu}a isku{ewa, tako se i ~ove~anstvo gradi stvarala~ki strpqivo. Wegova svrha je da ostvari univerzalne vrednosti i istovremeno sa~uva identitet svake zajednice kao svoje gradivne jedinice. Gre{ka je nestrpqivosti kada se u~ini da }e se nemiri i sudari u svetu iskoreniti tako {to }e se razgraditi zajednice i izbledeti wihovi identiteti jer je to ne{to {to, kao {to ka`e Kilmanseg, po prirodi stvari ne mo`e biti predmet ustupaka. Nije problem ~ove~anstva u sudaru identiteta nego u sudaru interesa, upravo tamo gde bi trebalo da postoji mogu}nost sporazuma. Distribucija interesa je izvodqiva, ali u praksi se te{ko dogovara wena proporcija. To bi se moglo nazvati nesavr{eno{}u qudskog bi}a. Egoizam umesto racionalnosti, gramzivost umesto solidarnosti – to je nedovr{ena vaspitna misija zajednice, a ne slabost u wenom bi}u. [tavi{e, da ne postoji mo} prerastawa prostog zbira pojedinaca u organsku zajednicu svet bi naseqavale horde, bez obzira na saznajne i tehnolo{ke doba~aje. Ne mo`e se poni{titi zajednica a da se ne ubije ~ove~anstvo. Najbesmislenija i svakako odsudna ludost bilo bi zami{qawe da }e ~ove~anstvo opstati ili postati boqe ako nestanu wegovi elementi. Konfrontacija celine sa svojim elementima apsurd je sa kojim se nisu susreli ni najve}i znalci logike i wenih stranputica. Univerzalna zajednica koja harmoni~no funkcioni{e stvar je moralnog napredovawa i usavr{avawa politi~kog uma koji podjednako po{tuje racionalne imperative i duhovne putokaze. Ako je beskonfliktna koegzistencija zajednica koje ~ine ~ove~anstvo, ili ve~ni mir, najuzvi{eniji ciq i uslov svih uslova da qudsko bi}e bude u saglasnosti sa svojim pojmom, onda je etalon politi~ke legitimnosti o~uvawe bi}a i identiteta zajednice. Nosilac odgovorne politi~ke akcije mo`e da bude samo slobodni i samosvesni gra|anin u elementu demokratije.

214


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 215

On, rekosmo, vra}a ontolo{ki dug zajednici, ~uvar je wenog bi}a i agens odr`avawa celine qudskog sveta u poretku. Za na{ narod ovo nije tema iz luksuznog repertoara. Puno toga potresnog doga|alo se u godinama koje su odredile `ivot ~itavoj jednoj generaciji. Ponekome su oduzele i `ivot. Velike svetske i evropske protivre~nosti prelomile su se preko nas i ostavile duboke o`iqke i pometwu u razumevawu prirode sveta u vremenu kome pripadamo. Tamo gde bi trebalo da bude neosporna jasno}a i temeqi bez naprslina, a to je svest o tome {ta smo, kuda idemo i kojim putevima najsigurnije da tamo stignemo, lebde nerazre{ene dileme. Ne retko ~uje se i da smo pora`eni narod. U takvome stawu mnogi pojedinci, pa i ~itavi delovi naroda, padaju u depresiju o kojoj je pisao Markuze. Zamor bi}a. Izlaz iz {kripca privi|a se u liniji maweg otpora, u prepu{tawu silama koje imaju odlu~uju}u re~ i odre|uju pravila igre u skladu sa svojim interesima. Interesi protiv zajednice! Prirodno stawe protiv civilizacije! Nije te{ko razumeti na{e doba. Te{ko je razumeti one sunarodnike, a naro~ito obrazovane qude, koji prave profit na potpirivawu dezorijentacije i depresije, koji se stavqaju u funkciju dirigovane pometwe. Kao da }e se spasiti svet ako Srbi prestanu da budu Srbi. Na nama je da se u sve tri ravni koje determini{u na{e postojawe ~vrsto dr`imo principa: 1. Svaki pojedinac odgovoran je za ~ove~anstvo koje nosi u sebi. 2. Mi smo opredme}ewe visokih na~ela na kojima se gradila po{tovawa dostojna istorija ne{eg naroda. 3. Svako od nas je svojom gra|anskom odgovorno{}u i akcijom zalog perspektive slobode i sveop{teg napretka u budu}nosti koja iznova po~iwe svakoga ~asa. Ako svet ima izglednu budu}nost, ona se ne}e zasnivati na izgonu istorije i samozaboravu, niti kqu~eve wenih kapija dr`e intelektualni hipnotizeri sa obli~jem onog Xima Xonsa iz Gvajane. Ukoliko bismo odustali od svoga identiteta s nadom da }e nam se najzad dogoditi primamqiva lako}a postojawa, onda bismo zapravo na svoju odgovornost i sop215


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 216

stvenom odlukom ispali sa koloseka budu}nosti koja, kao {to to uvek biva, prvo pripadne onima koji su istrajni, hrabri i ne predomi{qaju se o svome bi}u i identitetu. Nova realnost ne tra`i da napustimo istoriju, nego da se otarasimo istorijski prevazi|enih ili prevarno podmetnutih i va{arskih politi~kih shema koje su izmi{qale nekompetentne i vlastohlepne „elite“ iz devedesetih. Ono {to je tranzicionoj Srbiji prikazivano kao nepomirqiva suprotnost, zapravo je nerazdvojiva i jedino mogu}a sinteza koja nas ~ini potpunim qudima. To je smisao veli~anstvene re~enice koju je pre vi{e od stotinu godina izrekao Svetozar Mileti} i koja slu`i na ponos i legitimaciju na{em narodu u svakome preispitivawu temeqa politi~ke modernosti u Evropi: „Mi smo i Srbi i gra|ani!“ U toj re~enici je i kód na{e budu}nosti.

216


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 217

СТРЕЛА ВРЕМЕНА И

Зенит, бр. 9, октобар 2008.

ХОРИЗОНТ СЛОБОДЕ

redstave o jednom narodu stvaraju se na osnovu osobina koje poseduje, ili na osnovu osobina koje ne poseduje a koje su uobi~ajene u karakterolo{kim definicijama. Postoje osobine ~iji zna~aj name}u op{ti vrednosni sistemi i one predstavqaju pozitiv u filteru ocewivawa. Wihovo odsustvo je ni{ta mawe zna~ajno i ulazi u stereotipnu sliku naroda kao negativ. U optici civilizacije ~iji smo mi deo pojavquju se, na primer, temperamentnost ili weno odsusutvo, disciplinovanost ili weno odsustvo, kultura ili weno odsustvo, slobodoqubivost ili weno odsustvo, hrabrost ili weno odsustvo, marqivost ili weno odsustvo, {tedqivost ili weno odsustvo, istrajnost ili weno odsustvo, i tome sli~no. Jedan narod pone{to od toga ima ili nema i taj sklop predstavqa va`an deo wegovog identiteta. Tako uspostavqena ravnote`a vrlina ili wihovog negativa postaje modus bivstvovawa i opstanka. Ponekad se bi}e raspadne u nedostatku ravnote`e. Neretko doga|alo se da vrline najvi{eg moralnog ranga i plemenite namere,

P

217


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 218

kakve je, recimo, imao na{ narod 1918. godine kada se odlu~io da stvara Jugoslaviju, postanu uzrok posrtawa jer nisu uskla|ene sa primarnim ume}em samoodr`awa. Zapravo, sama stvarnost je posledwi kriterijum `ivotne mo}i svakog sklopa, pa i sudbine naroda. Ona daje poziciju kolektivnim crtama na vrednosnoj klackalici. To je ono {to ga uzdi`e ili uni`ava i ru{i. Oblici pona{awa koji su svojstveni zajednici ~ine da ona uspe{no savladava prepreke u svome trajawu, ili je vode ka nestanku. Postoji jo{ jedan slu~aj, vrlo dramati~an po svojim posledicama, a to je kada jedan narod ostupi od svoga sopstvenog bi}a, kada napusti identitetne osobine i vrednosnu ki~mu koja ga je dr`ala na okupu. Odstupawe mo`e da se dogodi kao samozaborav i da se odvija kao tumarawe bezobli~ne qudske mase koja nema puno razumevawe sopstvene pro{losti i ne mo`e da uobli~i jedinstvene ciqeve i strategiju koji bi je ~inili integrisanom zajednicom u budu}nosti. Druga vrsta odstupawa predstavqa preusmeravawe identitetnog do`ivqaja na druge strukturisane okvire. To mo`e da bude poistove}ivawe sa {irim pojmovnim ili vrednosnim sistemom, kao na primer sa religijskom zajednicom u kojoj blede i raspliwavaju se etni~ki i sekularni osnovi. Nije nam nepoznato ni iskustvo op~iwenosti univerzalisti~kim socijalnim i politi~kim projektima koji pretpostavqaju samoponi{tewe nasle|a posebnosti. Znatan broj Srba iskreno i bez ostatka usvojio je tokom dvadesetog stole}a identitetna odre|ewa jugoslovenstva i komunizma. Postoji i transfer identitetnog do`ivqaja na druge zajednice koje su iz nekih razloga procewene kao vrednije ili po`eqnije od sopstvene. To je ~est slu~aj kod pripadnika malih naroda koji `ive pod dugotrajnim pritiskom neprijateqskog okru`ewa. Srbi su, ve} prema istorijskim okolnostima i prema sektoru svoga {irokog etni~kog prostora, prelazili u islam ili katoli~anstvo da bi ubrzo zatim prihvatali i nacionalnu konverziju. U te{ko}ama sa kojima se danas suo~avamo i s obzirom da pred nepravednim i 218


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 219

strahovitim pritiscima nemamo pouzdani odbrambeni {tit, ~uju se ideje da smo mi Rusi. Kako god bilo, stvarnost je presudno merilo opstanka, trajawa i napredovawa. Uspe{no upravqawe `ivotom jednog naroda pretpostavqa razumevawe sveta i onih osobenosti koje daju smisao svakome razdobqu. Bi}e naroda izgra|uje se izme|u principa stvarnosti i wegovih idealnih projekcija. Kada se napusti jedan od ovih konstitutivnih polova nastupa kriza. Ne mo`e se `iveti kao qudsko bi}e bez identiteta, bez pripadnosti zajednici koja oblikuje svakoga od nas i sa`ima iskustvo trajawa u jedinstven sistem vrednosti, niti se taj sistem mo`e ostvarivati mimo sveta i ignorisawem realnosti. Izme|u sveta ~iwenica i sveta vrednosti koje te`e ostvarewu nalazi se sloboda. Vrednosti imaju mogu}nost da postanu stvarnost samo onoliko koliko je pred wima otvoren horizont slobode i ukoliko u wemu na svoj idealni na~in u~estvuju. Sloboda nije ni jednozna~an ni jednosmeran pojam koji je transcendentan vrednostima i u kome one bivstvuju po nekom slu~ajnom uzroku – ukoliko ih je neko formulisao, a moglo je da se to i ne dogodi, ili ukoliko su do{le na dnevni red epohe, a mogle su i da ne do|u. Ne. U horizontu slobode ve} odjekuju ostvarene vrednosti. To je svet u kome `ivimo i to je wegova fundamentalna struktura. Ali, ona nije zatvorena kao mrtvi splet odnosa. Naprotiv, ona je `iva i uvek otvorena. Wena otvorenost je upravo wena neprestana vrednosna nadgradwa. Ne{to je iz sfere idealiteta ve} postalo stvarnost, a novi idealiteti tek ukazuju na prostore koji se otvaraju za novo strukturisawe stvarnosti. Tako se u horizontu slobode `ivotvorno i stvarala~ki susre}u sistemi vrednosti koje su iznedrene u razli~itim vremenima, pa i one koje zasnivaju budu}nost. Taj susret uvek predstavqa napetost i dinamizam. Horizont slobode nije stati~na geometarska dimenzija nego pulsacija `ivota. Samim tim sloboda je odre|ena konkretno, ne kao bezobalna mogu}nost u kojoj svaka fikcija mo`e da posta219


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 220

ne ~iwenica samo ako je se neko doseti. Realnost je pripadna istinskoj slobodi, kao {to je sloboda pokreta~ka sila realnosti. U tome le`i smisao re~i horizont. Za razliku od nauke koja se bavi ~vrstim izvesnostima iz sveta materijalnih ~iwenica i ~ija postignu}a mawe zavise od otkrivenosti predmeta a vi{e od okolnosti koje su vezane za saznajni subjekt, od snage nadahnu}a i mogu}nosti istra`iva~kog aparata, teorijska refleksija dru{tvenih ~iwenica ima daleko slo`eniji zadatak. Ona se odnosi na promenqivi svet, na svet u toku. Qudski svet neprestano proizvodi nove odnose i nove entitete. On ne po~iva iskqu~ivo na identitetnom na~elu klasi~ne aristotelovske logike da je neki pojam uvek jednak samome sebi. Barem nije u svome celovitom zna~ewu i svome putovawu kroz vreme. Jedna regija bi}a qudske zajednice zaista jeste nepromenqiva. To je onaj sistem eminentno qudskih vrednosti koji sa~iwava wenu supstancu i wen identitet. Ali, uspe{ni `ivot zajednice u elementu istorije zahteva weno saobra`avawe celini sveta koji se mewa. Transformacija ne zna~i transsupstancijaciju. Sposobnost saobra`avawa profilu vremena i uvek novoj konfiguraciji odnosa u globalnoj qudskoj zajednici upravo ~uva bi}e svake posebne zajednice, wenu supstancu i wen identitet. Razvojna logika predstavqa prvu pretpostavku za opstanak i napredovawe svake zajednice. Strela vremena ne dozvoqava zaustavqawe ili povratne procese u qudskom dru{tvu. Bez toga saznawa nije mogu}e politi~ko vo|stvo, samim tim ni budu}nost zajednice. Uve}ana dinamika dru{tvenih promena u razdobqu u kome `ivimo pru`a veliki broj primera koji to ubedqivo ilustruju. U dramaturgiji svakog od tih primera vidimo kako jedan veliki narod poku{ava da svoju nadmo} uve}a i okameni istim sredstvima koja su tu nadmo} tokom prethodnog vremena i stvorila, ili sredstvima koja su zami{qena u prostoru usijane fantazije. Onda se tome narodu doga|a anti~ki hybris, imanentna kazna za prestup zakonitosti koje su polo`ene u 220


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 221

temeqe sveta. Strela vremena ve~no napreduje. Ko se usudi da joj promeni pravac ispr`i prste taman onoliko koliko je Ikar ispr`io krila zanemaruju}i smisao Sunca. I kada ka`weni narod padne na samo dno, jedini na~in da se podigne je da se vrati u tok `ivota, da se ponovo orijenti{e u svetu takvom kakav jeste i krene za strelom. Austrija posle sloma crno-`ute monarhije, Turska oslobo|ena od feudalne skleroze i imperijalnog fantoma, Nema~ka, Japan, Rusija...i veliki broj malih naroda ~ija je drama izmakla svetlostima istorijske pozornice. Ponekad se i bez sopstvene odgovornosti dolazilo na rub provalije. I tada je spas bio u shvatawu reqefa stvarnosti i vode}ih vektora vremena. Samo u susedstvu Srbije, u podru~ju koje nikada nije bilo nakloweno jednostavnim i sre}nim raspletima, postoje zemqe koje su iz nezavidnih okolnosti dosegle svoje istorijske ciqeve, i to u ve}em obimu nego {to su bili najambiciozniji snovi wihovih predvodnika: Slovenija, Hrvatska, Rumunija, Bugarska, Albanija. Reforme koje je pre tri decenije u Kini zapo~eo komunisti~ki funkcioner Deng Sjao Ping postavqene su upravo tako da se o~uva vrednosna sinteza tradicionalnog konfucijanstva i kolektivizma koji je donela komunisti~ka revolucija, ali i da se ekonomski sistem zemqe unapredi prihvatawem tr`i{ne logike kapitalizma. Kina ni{ta nije izgubila ni na jednom nivou svoga hiqadugodi{weg i slo`enog identiteta. Naprotiv, ekonomski osna`ena zemqa osigurala je bezbednost i postala zna~ajan ~inilac u me|unarodnim odnosima. Transformacija metode sa~uvala je su{tinu. Ni{ta mawe nije ubedqiv ni slu~aj japanskog privrednog ~uda i ukupnog ugleda ove zemqe koja se bukvalno dizala iz nuklearnog pepela. Rastrzan izme|u strogih i zapovedaju}ih normi tradicije i modernizma koji je dolazio sa Zapada, Japan je prona{ao ravnote`u. Put koji je prevalio mo`da se najboqe mo`e sagledati kroz razliku u besedama koje su prilikom dodeqivawa Nobelove nagrade za kwi`evnost odr`ali Jasunari 221


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 222

Kavabata 1968. godine i Kenzaburo Oe ne{to mawe od tri decenije docnije. Kavabata je govorio u misaonim sklopovima sredwevekovnog Japana i zen poezije. Oe je izabrao univerzalne poruke i iskazao po{tovawe koje ima za stvarala{tvo Tvena, Orvela i Jejtsa. Novo me|unarodno pozicionirawe Japana, zasnovano na svestranom rastu koji se dogodio na krilima modernizma i uva`avawa promewene realnosti, omogu}ilo je da danas ugledni intelektualci, kao {to su ekonomista Eisuke Sakakibara, istori~ar Micuhiro Mizutani i filozof Teke{i Umehara, bez kompleksa pokrenu diskurs o prednostima i za{titi posebnosti u na~inu `ivota svoga naroda i da to ne bude protuma~eno ni kao ugro`avawe me|unarodnog statusa zemqe, ni kao nekakav civilizacijski rikverc. Pra}ewe promena duha epohe promenilo je i imperijalnu optiku Britanaca iz klasi~nog kolonijalizma koji se ostvarivao vojnom silom i ekonomskom eksploatacijom u sofisticirani planetarni uticaj pomo}u razli~itih oblika masovne kulture i engleskog jezika. Na{e doba donelo je i modifikacije pojmova koji predstavqaju stubove nosa~e u globalnome dru{tvu. I sam pojam nacije prestaje da bude iskqu~ivo odre|en etni~kom definicijom, pa ~ak prevazilazi i rasna odre|ewa. Svi qudi koji prihvataju jedan vrednosni sistem, koji se oslawaju na jedinstveno kulturno i duhovno nasle|e i imaju zajedni~ke institucije i ciqeve – ~ine nacionalnu zajednicu. Otuda ne iznena|uje vrhunska politi~ka promocija Afroamerikanaca u politi~kom sistemu i institucijama vlasti Sjediwenih Ameri~kih Dr`ava, ili najvi{e politi~ke funkcije imigranata i wihovih potomaka u evropskim zemqama koje su do skora bile etnocentri~ne i ksenofobi~ne. Pitawe je samo ko je spreman i sposoban da nove oblike stvarnosti i nove tendencije stavi u funkciju svojih interesa. Najzna~ajniji razlog za gubqewe tempa u utakmici sa stvarno{}u koja neumoqivo ide napred nalazi se u pojmovnoj pometwi koja nastaje iz nerazumevawa prave prirode moder222


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 223

nog politi~kog dru{tva. Pre ne{to vi{e od dva stole}a iz evropske kolevke pokrenuo se proces emancipacije ~oveka kao gra|anina. Civilno dru{tvo je idealni predlo`ak za ure|ivawe odnosa u zajednici koja po~iva na slobodi savesti, utvr|enim procedurama odlu~ivawa i vladavini institucija. Samovoqa vlastodr`aca suspendovana je i ograni~ena op{tom voqom i zakonima. Pojam politi~ke zajednice odre|uje wenu formu i unutra{we spone, a indiferentan je prema vrednosnom sadr`aju. Moderne nacije Evrope konstituisane su kao politi~ke zajednice iako nose veoma razli~ite pakete etni~kog nasle|a, razli~ite su konfesionalne pripadnosti i kulturne tradicije, a istorijski su uglavnom bile krvavo zava|ene. U definiciji politi~ke zajednice nigde ne stoji, ni prikriveno, da je ona primerena samo jednom civilizacijskom krugu ili da predstavqa funkcionalni izraz samo jednog vrednosnog sistema. Moglo bi se re}i da je wena celishodnost instrumentalna i da utoliko pripada svima koji ho}e da je primene. Postoji jedna jedina vrednost koja se povezuje sa ovom idejom, ali ona nije unutar we i nije prepreka wenom univerzalizmu. Ona je iznad we, ona je utemequje i otvara prema ~ove~anstvu. To je uverewe da dostojanstvu qudskog bi}a ne prili~i gospodarewe ~oveka nad ~ovekom, niti podvrgavawe stihiji a-logi~kih vetrova `ivota. Sve ostale posebnosti nalaze svoje mesto unutar ovih dimenzija. To je prava priroda politi~kog dru{tva, a wegov subjekt je slobodni gra|anin. Politi~ka modernost po~iwe uvo|ewem pojma gra|anina kao nosioca politike umesto organskih entiteta u predmodernom dru{tvu. Politi~ki subjektivitet vi{e nemaju ni plemstvo, ni kler, a parlamentarizam svodi ulogu monarha na simbol suvereniteta i jednu od formalnih adresa politi~kih protokola. Civilnost novog dru{tva, me|utim, ne zna~i poni{tavawe vrednosnih sistema nego ukidawe monopola u kojima nepovla{}eni entiteti nisu imali nikakvu drugu mogu}nost nego da svoja prava i svoje zahteve ostvaruju takozva223


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 224

nom posledwom apelacijom – posezawem za oru`je i pobunom. Problem predmodernog dru{tva upravo je bila formalna za~aurenost vrednosnih sistema, koji su sami po sebi mogli da budu legitimni i prihvatqivi za celinu zajednice, ali su ogra|ivani utvrdama koje su im su{tinski spoqa{we, neprimerene i nepripadne. Na taj na~in kompromitovano je samo jezgro legitimnosti vrednosnog sistema. Elita, koja je trebalo da bude reqefna slika vrednosti i predani agens wihovog udahwivawa u stvarni `ivot qudi, istorijski je zakasnila da uo~i neodr`ivost pocepanosti zajednice na centar i periferiju. Da bi zajednica postojala kao organska, vrednosti su morale da budu imanentna voqa svih wenih ~lanova i trezor bez povla{}enih korisnika. Vrednosno jedinstvo organske zajednice razarali su upravo oni koji je trebalo najvi{e da ga podsti~u i pravovremeno udovoqe novim dru{tvenim zahtevima. Skinuti su sa trona jer im se dogodilo nerazumevawe stvarnosti. Ako je vrhunski interes qudskog dru{tva da bude povezano vrednosnim a ne mehani~kim sponama, da bude organska zajednica zasnovana na moralu a ne na `ivotiwskom strahu od kazne, da bude zajednica ~iji ~lanovi ne `ive samo hic et nunc i u postignu}ima prakti~nosti, nego i sa uzvi{enom svrhom i dostojanstvom, onda }e morati da potra`i drugi model i efikasnije zastupnike, mo`da i sasvim neo~ekivane metode. Ne bi bilo prvi put da paradoks spasava svet. Koliko god da postoji zastra{uju}e agresivno i vrlo rasprostraweno shvatawe da je epoha gra|anina ukinula duhovnu definiciju qudskog bi}a i ignori{e wegovu sposobnost da postavqa najvi{u svrhu svoga postojawa, novi politi~ki modus nije prepreka da se ~ovek i zajednica ostvaruju u svojoj puno}i. Gra|anin je (samo) politi~ka forma i strukturna jedinica u procesu dono{ewa odluka od zna~aja za dru{tvenu celinu, a ~ovek je nosilac ontolo{kih svojstava i identiteta. Izme|u jednog i drugog ne postoji sukob, osim ako neko `eli da upotrebi gra|ansku formu da bi se obra~unao sa qudskom 224


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 225

su{tinom i wenim identitetnim ispoqavawem.1 ^ovek sa svojim identitetom ne i{~ezava u gra|aninu nego zadobija politi~ku formu. Na isti na~in zajednica, sa svojim vrednosnim sistemom i identitetom, prevazilazi okvire politi~kog sistema. Na{ narod je tokom devetnaestog veka svoj identitet odr`ao iako je istovremeno `iveo u sopstvenoj dr`avi, u Otomanskom carstvu i u Habsbur{koj monarhiji. Priroda vlasti bila je su{tinski razli~ita u svakoj od ovih dr`avnih tvorevina, ali to nije uticalo na o~uvawe duhovnog jedinstva Srba. Dana{wa situacija jo{ je slo`enija jer su formirane nove dr`ave na Balkanu, a veliki broj na{ih sunarodnika `ivi razvejan {irom sveta. Organske veze Srba uvek su bile ja~e od granica izme|u razli~itih politi~kih realnosti u kojima su `iveli. Uslov da se savladaju prepreke koje stvara ova razli~itost unutar {irokog geografskog prostora nastawenog na{im narodom jeste da se pravi razlika izme|u politi~kog sistema i identiteta. Politi~ki sistem, ma kakav bio wegov legitimitet i ma koliko bio pogodan ili nepovoqan za srpske nacionalne interese u konkretnome trenutku, treba posmatrati dvostruko: kao ~iwenicu koja nije data jednom zauvek, i funkcionalno - kao skup okolnosti koje se mogu iskoristiti racionalnim delovawem. Ukoliko se uve}ava legitimnost politi~ke konfiguracije jednog prostora, ukoliko je on organizovan demokratski i pravno i ukoliko je uspostavqen u duhu tolerancije i saradwe – utoliko je jednostavnije u takvome ambijentu ostvarivati svoje nacionalne interese. Stvarnost uglavnom nema takve obrise, ali to ne sme da bude razlog za obeshrabrenost i povla~ewe u apstraktni svet na~ela ili politi~kih fikcija na kraju ~ijeg puta uvek stoji provalija. Savremena Gr~ka predstavqa ugledni primer kako jedan narod sa vrlo posebnom identitetnom strukturom i istorijskom sudbinom, ali posve}en ostvariva1 У мноштву својих искустава Србија познаје и такав случај. Реч је о прикривеним комунистима који покушавају да идеологизују грађански политички модел, иако је он у своме појму негација идеологије.

225


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 226

wu svojih interesa i spreman da strpqivo i inteligentno eksploati{e politi~ke okolnosti, spreman da sa najvi{im stepenom odgovornosti pravi kompromise u onim slojevima realnosti koji ne doti~u wegovu su{tinu, mo`e da bude uspe{an. Stvarnost mu je uzvratila izda{no – postigao je sve one ciqeve u ime kojih je pravio takti~ke ustupke. Uve}ao je svoju snagu i svoj me|unarodni polo`aj do te mere da je apsolutno u~vrstio upravo svoj najvi{i interes – mogu}nost opstanka i odbrane identiteta. Gra|anski model je izmestio politiku iz sveta vrednosti i rasteretio je od nepomirqivih sukoba i ultimativnosti koju podrazumeva `ivot u idealitetu i su{tinama. A wihova mera koju mo`e da izdr`i stvarnost qudskog dru{tva ostvarqiva je u demokratskom politi~kom sistemu. Sa ovim se ne zavr{ava igra `ivog odnosa izme|u vrednosti i politike. Politika se, uprkos utisku da gospodari pa`wom naj{ire javnosti ili prodire u intimnu ose}ajnost svakog pojedinca, u na{e doba ipak postepeno sa`ima na funkcije koje joj po definiciji i pripadaju, a napu{ta one regije stvarnosti u kojima je izli{na, neprimerena ili samo pravi {tetu. Politika ne sme da bude ko~nica slobode jer bi to bila kontradikcija po sebi, a tamo gde se to dogodi mora da se povu~e kad su argumenti jaki. Tendencija izmicawa kle{tima politike o~igledna je u vrednosnim segmentima koji su obezbedili dovoqno {iroko i dovoqno sna`no upori{te da zapo~nu proces osamostaqivawa. Brojni pokreti koji se bore za priznavawe nestandardnih prava uspeli su da dobiju izuze}e od nadle`nosti politike. Sve ve}i je broj transnacionalnih zajednica okupqenih oko interesa koje politika vi{e ne mo`e da kontroli{e. Treba li pomenuti da se i nacionalne zajednice, posebno one sa ra{irenom dijasporom, uspe{no ostvaruju u globalnom prostoru, konzumiraju}i samo minimume politi~kih pravila. Politika ne i{~ezava nego se svodi na neophodni opseg organizovawa dru{tvenog saobra}aja. To nije rezultat trenda epohe nego ishodi{te prirodnog raspore226


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 227

da koji vrednosnome sistemu daje ontolo{ki status, a politi~kom sistemu instrumentalni. Postpoliti~ko dru{tvo ve} je od{krinulo vrata na{eg razdobqa. Ako verujemo da smo kao srpska zajednica organski povezani jedinstvenim vrednostima – onda je u tome na{a nova istorijska {ansa. Neka qudska prava po~nu da rade za nas. Funkcionalno odvajawe vrednosne od politi~ke sfere ima i posledice koje su proizvod povratnog dejstva forme na sadr`inu. Vrednosni sistemi koji tvore identitetni karakter zajednica imaju bitna ograni~ewa u dru{tvenom prostoru dokle god su zarobqeni u politi~kim formama. Politi~ko pakovawe vrednosti uvek je relativizovano prema mno{tvu razli~itih istorijskih okolnosti. U toj sintezi vrednosti gube svoje samostalno zna~ewe i svoj samostalni `ivot. One su talac politike. Koliko je samo primera u uvek kqu~aloj balkanskoj retorti kako se religijske zajednice pretvaraju u politi~ke organizacije i prevode svoje pripadnike od obale do obale politi~ke konjunkture. Nebrojeno Srba je na taj na~in i kroz nekoliko koraka pre{lo u hrvatski ili muslimanski nacionalni korpus! Tendencija osloba|awa vrednosne regije postepeno omogu}ava da identitetne zajednice ne moraju da ~ine `rtvu kako bi opstale u politi~koj i socijalnoj realnosti. Mo`da }e sna`na i presti`na Srbija okrenuti naopako proces odnaro|ivawa i verske konverzije. Demokratski politi~ki poredak i wegova globalizacija daju novu priliku i na{em narodu koji `ivi izvan Srbije da o~uva svoj identitet i istovremeno u~estvuje u gra|anskim aspektima politi~kog `ivota u sredinama gde `ivi, mo`da ~ak i da uve}a svoju politi~ku cenu. Narodu koji dr`i do svoga identiteta i zna {ta ho}e u okolnostima takve kakve su – forme nove stvarnosti odgovaraju... ukoliko iskoristi let strele vremena. Okolnosti diktiraju sredstva. Ma~ slobode danas se nalazi u koricama ekonomije i kulture. Model takve ekonomije, koja nije samo sredstvo nezaja`qivog egoizma nego je posve}e227


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 228

na uve}awu bogatstva naroda, ve} je pokazao svoj dr`avotvorni zna~aj tokom izgradwe moderne Srbije na prelazu devetnaestog u dvadeseti vek. Kultura u naj{irem zna~ewu te re~i, kao ekspozicija civilne snage jednog naroda, ume}e wenog predstavqawa i ugra|ivawa u univerzalni poredak vrednosti i krunu kulturnih dostignu}a, danas je kqu~ koji otvara te{ko pristupa~na vrata iza kojih se donose prvorazredne me|unarodne odluke. Vredno je podsetiti se da su velika imena kulturne estrade donosila odsudnu prevagu u pridobijawu javnog mnewa u svetu i su{tinski doprinosila ostvarivawu politi~kih interesa tokom raspada Jugoslavije. Sfera politike, koja jeste formalno emancipovana od masivnih van-politi~kih naloga, ipak ima posledwu re~ u slo`enoj gra|evini razli~itih segmenata dru{tvene mo}i. U svojoj gra|anskoj interpretaciji ona je medijator koji odr`ava wihovu ravnote`u. [ta god ~inili, pojavi}emo se pred wenom kapijom. Zbog toga je va`no da se za svoje nacionalne interese borimo unutar politi~kih sistema koji donose presudne odluke. Sasvim je jasno da su interesi koji se pojavquju u institucijama me|unarodne politike {arenoliki i u znatnoj meri nelegitimni i nemoralni. Ali, to su jedine adrese od kojih zavisi pozicija jedne zemqe ili jednog naroda u me|unarodnom ambijentu. Ako tu nismo prisutni, onda smo autsajderi. Ako smo izvan tih institucija, te{ko da }e nas ogrejati nekakva me|unarodna pravda. I obrnuto, ako smo tu, ako smo insajderi, onda deo sistema, ma koliko bio mali, pripada i nama. To je prostor za vr{ewe realnog uticaja. U tom slu~aju sistem nas do`ivqava sa mawim stepenom nepravi~nosti i neprijateqstva i konstitui{e svoju odgovornost prema nama kao prema svome sastavnom delu. Politi~ke elite u Srbiji, usidrene u vidokruge nekih prohujalih vremena ili, jo{ ~e{}e, u ideolo{ki pogled na svet koji nema veze sa srpskim identitetom i nacionalnim interesima, nisu za svoj putokaz imale ovu ~iwenicu i odvukle su zemqu na stranputicu. Mnoga ishodi{ta mogla su da budu sasvim druga~ija. 228


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 229

Planine ogor~enih kritika pona{awa me|unarodne zajednice prema Srbima u mnogo ~emu, a mo`da i u svemu, jesu ta~ne. Ali, wih naj~e{}e izgovaraju oni koji nisu ni poku{ali da poluge mo}i svetskih sila anga`uju u na{u korist. Svrha takvih kritika je da se preusmeri pa`wa sa ~iwenice da je politi~ka vlast na{e zemqe bila nedorasla istorijskome trenutku, da se preko le|a svoga naroda borila za sopstvene interese ili za ideologiju koja je ve} izdisala i da, na koncu, `eli da se amnestira od odgovornosti za poraz. Nije neshvatqivo da se pred nagomilanim problemima mnogi Srbi sa ose}awem nacionalne odgovornosti i temeqnim poznavawem prirode napetosti u odnosima Srbije i wenog okru`ewa zatvaraju u psiholo{ki i metafizi~ki pesimizam. Kao i u svim drugim slu~ajevima, pesimizam je posledica verovawa da su stvari zauvek i beznade`no takve kakve jesu. Ali, u kiberneti~ko vreme uputno je interaktivno kori{}ewe iskustava iz razli~itih oblasti stvarnosti. Kvantnoj fizici dugujemo metodolo{ko otkri}e da se jedna pojava mo`e smatrati saznatom tek onda kada smo sposobni da je mewamo. Okolnosti na{eg bivstvovawa izgleda}e ve~no neprijateqske i zaista }e nam nanositi {tetu dokle god ih samo posmatramo i opisujemo. Nije to kona~na slika stvarnosti. Stvarnost }e biti ono do ~ega do|emo promi{qenom akcijiom i mukotrpnom borbom za male i velike promene. Umesto da se prave katastrofi~ne prognoze budu}nosti Evropske unije i licitira kada }e joj do}i kraj, treba kroz uticaj na wene institucije i na druge merodavne instance u svetu unapre|ivati polo`aj Srbije. Nije na{a briga da li }e i koliko dugo }e trajati postoje}i me|unarodni politi~ki kontekst od koga zavisi i na{a sudbina, nego kako da mi stanemo na noge i neo{te}eni pre`ivimo promene u svetu. Jo{ jedna poruka iz zdru`enog iskustva kvantne fizike i zdravog razuma: ko `eli promenu mora da postane wen u~esnik. Ako `ivimo u vremenu koje name}e integracije kao celishodna re{ewa da se zacele nasle|eni antagonizmi izme|u na229


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 230

roda i dr`ava i ako se pokazuje da je kooperacija uspe{nije sredstvo za ostvarivawe nacionalnih interesa od konfrontacije, onda je neophodno u~initi jedno upozorewe. To zahtevaju mentalitetne osobine na{eg naroda i lo{e iskustvo koje smo imali u nedavnoj pro{losti. Naime, integracijama ne treba pristupati sa religioznim entuzijazmom i napu{tawem sopstvenog identiteta. One nemaju vrednosni nego instrumentalni karakter. Ne sme da nam se ponovi sindrom jugoslovenstva. To otvara naredno upozorewe: veoma je va`no da u wih u|emo vo|eni jasnom idejom da ostvarimo svoje interese, da oja~amo svoju zemqu i afirmi{emo svoj identitet. U slu~aju da proces integrisawa Srbije budu vodile politi~ke snage koje su usmerene prema druga~ijim politi~kim ciqevima, ili da izostanu ozbiqno strategijsko planirawe i odlu~na primena modernih politi~kih tehnologija, pred nama }e biti jo{ jedan uzaludni istorijski ciklus i nepopravqivi gubici. Samo Srbi integrisani oko svoje ideje mogu da se uspe{no intregri{u sa svetom. Najzad, ono {to je uvek najte`e, to je hrabrost koja je potrebna da se razbiju predube|ewa i i da se zakora~i novim stazama. Nagrada smelom narodu su neuporediva svetlost bu|ewa i beskrajna perspektiva koja se otvara iza prekretnice.

230


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 231

Bele{ka o autoru


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 232


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 233

Dragoqub Koj~i} ro|en je 1954. godine u Beogradu. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bavi se politi~kom filozofijom, politi~kom teorijom i metodologijom. Jedan je od osniva~a demokratske opozicije u Srbiji 1990. godine i autor prvih programskih tekstova nacionalno-demokratske politi~ke opcije. Iste godine pokrenuo je sa Radoslavom Bracom Pavlovi}em list Dr`ava. Bio je glavni i odgovorni urednik ovog lista tokom 1996. i 1997. godine i urednik u Srpskom kwi`evnom glasniku. U~estvovao je u osnivawu Instituta za geopoliti~ke studije 1997. godine. Predsednik je Srpske demokratske stranke u Srbiji od 1997-2003. godine. U prvoj vladi koja je formirana posle oktobarskih promena 2000. godine postavqen je sa liste Demokratske opozicije Srbije za zamenika ministra za veze sa Srbima van Srbije. Od 2004-2007. godine bio je narodni poslanik u Narodnoj skup{tini republike Srbije. U~esnik je brojnih doma}ih i me|unarodnih nau~nih i politi~kih skupova posve}enih problemima savremene demokratije i srpskom nacionalnom pitawu. 233


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 234


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 235

Sadr`aj

Uvod.................................................................................................................... 7

Promene u savremenom dru{tvu i nova politi~ka stvarnost........ 13 Uozbiqewe ................................................................................................. 32 Stalo`eni um............................................................................................ 36 Pax Americana ............................................................................................ 40 Tre}i uzlet ................................................................................................ 44 Srbi u~e suverenitet............................................................................... 48 Zavera.......................................................................................................... 52 Re~ o crkvi................................................................................................ 57 Mo} i nemo} metafizike ....................................................................... 61 Tito-isti................................................................................................... 88 Smisao nacije ........................................................................................... 92 Teorija prirodnih prava i dru{tvo isto~nog hri{}anstva ......... 98 Demokratija izme|u terora i slobode................................................ 106 Autenti~no oblikovawe novog srpskog dru{tva............................. 114 Ovde su lavovi ........................................................................................ 118 Formula oslobo|ewa ............................................................................. 124 Optimizam stisnutih zuba................................................................... 128 Nacija i elita......................................................................................... 133 Haos ili poredak.................................................................................... 139 Etos slobode u srpskom nacionalnom identitetu........................... 145 Diktatura crvene bur`oazije .............................................................. 154 Srpsko okru`ewe u geopoliti~kom kqu~u ....................................... 160


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 236

Srbi i Amerika...................................................................................... 174 Srbija – uzroci krize i pretpostavke wenog prevazila`ewa...... 180 Srbi – kriti~na masa za demokratske promene............................... 187 Srbi su demokratski narod.................................................................. 191 Duhovni prostor i nova nacionalna strategija .............................. 196 Amerikanizam/antiamerikanizam ..................................................... 204 Povratak identitetu ............................................................................. 206 Strela vremena i horizont slobode .................................................. 217 Bele{ka o autoru .................................................................................... 233


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 237

Dragoqub Koj~i}

STRELA VREMENA I HORIZONT SLOBODE Izdava~ KONRAS, Beograd konras@eunet.rs, konras@sbb.rs www.konras.com Za izdava~a Sr|an Stani{i} Slog i prelom Virtuelna manufaktura Fotografija na korici Miroslav Petrovi} Dizajn korice Black Box [tampa MST Gaji}, Beograd Tira` 1.ooo Prvo izdawe Februar 2oo9. Beograd ISBN 978-86-7552-045-0


STRELA FINALNI:DragaB52.qxd

05.03.2009

10:33

Page 238

CIP – Katalogizacija u publikaciji Narodne biblioteke Srbije, Beograd 821. 163. 41-83334 KOJ^I], Dragoqub, 1954 Strela vremena i horizont slobode / Dragoqub Koj~i}. - 1. izd. – Beograd : Konras, 2009 (Beograd : Gaji}). – XII, 237 str. ; 23 cm. – (Biblioteka Horizonti ; kw. 10) Tira` 1000. – Bele{ka o autoru: str. 233. – Napomene i bibliografske reference uz tekst. ISBN 978-86-7552-045-0 COBISS.SR-156309004


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.