B e z r ec e p ta
Najveći trbuh grada dario naletilić, e-mail: dario.naletilic@cipla.com
Iako su Plac pod črešnjom (trešnjevačka tržnica) i Međašni plac (danas Kvatrić), kao i negdašnja Burza roba, a ovovremeni Branimirac, vrijedne gastronomsko–kulturološke lokacije, samo tržnica Dolac pravi je trbuh grada i može se ubrojiti u stvarne turističke vedute. Baš kao što su to La Boqueria u Barceloni, Nagycsarnok u Budimpešti ili Naschmarkt u Beču. Dolac je danas jedna od dvadesetak tržnica i veletržnica u Zagrebu, ali jedina kojom se Zagrepčanke i Zagrepčani stvarno ponose. Pravi purgeri i ne poznaju druge tržnice osim Dolca i eventualno Britanca, odnosno Malog placa, kako mu tepaju, a osobito ne otkada Kvatrić nije tamo gdje mu je bilo mjesto. Tržnica Dolac otvorena je na Dolačkom brijegu konačno 1930, a ribarnica joj je pridodana 1936, navodno prema nacrtima tršćanske ribarnice. Mliječni dio nekoliko je puta obnavljan i ovakav kakav je danas uspio je odnijeti sir i vrhnje u Europsku Uniju.
Tržnica Dolac otvorena je na Dolačkom brijegu konačno 1930., a ribarnica joj je pridodana 1936., navodno prema nacrtima tršćanske ribarnice. Mliječni dio nekoliko je puta obnavljan i ovakav kakav je danas uspio je odnijeti sir i vrhnje u Europsku Uniju
Gužva, stiska, žamor, čak i galama – dio su folklora na Dolcu, jednako kao i Romi na stubama kojima se k Dolcu uspinjete. Istina, danas više ne prodaju roštilje vlastite proizvodnje, već kineske gaće, majice i kišobrane, što samo govori o njihovu poduzetničkom duhu, ali i o nesretno globaliziranu duhu vremena u kojem svi živimo. Jeste li primijetili, dok prolazite štandove na Splavnici šećući prema Dolcu, kako cvjećarice i cvjećari svojim izborom navještaju sezonsku ponudu placa? Ako na Splavnici ima mimoza i cica-maca, gore na placu naći ćete prvi proljetni mladi luk i rotkvice. Ljetno šarenilo cvijeća najavit će trešnje i jagode. Obilje suhih aranžmana jamči dobru ponudu kisele repe i kiselog zelja, a suncokreti najčešće znače zrele paradajze i paprike za ajvar. Ako na Dolac prolazite kroz Harmicu, možda naletite na kakva uličnog svirača, no nos će vam sigurno osjetiti pečene bunceke iz obližnjega dućana. Iz Harmice obično se ide u mliječni dio, ali ne i obavezno jer su primamljive i desne štenge Pod zidom, koje vode pored jednog od boljih bureka u gradu. Neki pak Dolac pohode s Kaptola i Opatovine, drugi se uzveru uza stube kralja Ladislava ili
98
provendlaju kroz Skalinsku. Češće izbor ovisi o parkingu i limenim ljubimcima, a rjeđe o stvarnim navikama. I dok jedni traže putericu i prajzericu, drugi su zainteresirani za mišancu i raštiku, jednima špinat, drugima blitva, trećima možda matovilac, a četvrtima rukola. Mandarine su opuzenske, jagode iz Vrgorca. Trešnje su kaštelanske, breskve zadarske, a krumpir lički. Smokve su šibenske, masline korčulanske, piceki međimurski, a zelje varaždinsko.
Jajca iz Šenkovca Purice su pazinske, ali i zagorske, pajceki turopljski, a janjetina otočna. Sir i vrhnje stižu iz Male Gorice, a jajca iz Šenkovca. Teletina klana u Dragonošcu, a kulen, švargle i čvarci iz Broda. Ima i viških limuna i neretvanskih slatkih naranača, drniškoga pršuta, paškog sira, kvarnerskih škampa i stonskih kamenica. Sve je domaće, sve je (odjednom!) iz ekološke proizvodnje, samo su banane oduvijek i zauvijek ekvadorske. Strankinje od prvoga dana. Odavno više nisu i jedine. Globalno selo, nažalost, mijenja naše hrvatsko selo i to se na Dolcu sve više zapaža. Nažalost. Fiskalne blagajne još bih i podnio, ali polako me nestajanje autohtonih proizvoda boli. No, dok se može, treba uživati u izboru koji Dolac pruža. Kažu najbolje subotom. No tad je i najveća gužva. Oni koji mogu plac zato obave petkom. Najranije na Dolac, naravno, dođu kumice i kumeki, ali odmah poslije njih stižu prvi kupci. Nekad prije to su bili penzioneri koje je mučila nesanica, danas oni dolaze pred kraj, iza dvanaest, kad je jeftinije, jer ih više muči besparica. Milostive na plac idu baš subotom, ne prije pol’ deset, a ak’ je vani friško, u pelcmantlu, zrihtane i nalarfane kak’ za operu. Hranitelji obitelji iz pasivnih krajeva ranim se jutrom smucaju po placu njuškajući zavičaj što vonja iz ribarnice, tražeći, osim srdela, društvo za lozu i ćakulu. Metroseksualci, alternativke, strani diplomati i mlade mame više po placu razgledavaju nego kupuju, stvarajući bezvezne redove i gužvu, kako na placu, tako i u okolnim birtijama. Iskusne domaćice, muške frajle i istinske poznavatelje placa nećete ni opaziti