LIJEČNICI SPORTAŠI
Pavao Vlahek, dr. med.
DOKTOR ZA TRČANJE Razgovarala LADA ZIBAR
Aktivan ste sportaš, u sportskim i medicinskim krugovima poznat po dugoprugaškom trčanju i triatlonu, sportovima izdržljivosti. Kakvi su to zapravo sportovi? Pod trčanjem na duge pruge smatra se trčanje duljina većih od pet kilometara. Najpoznatiji je maraton (42,2 km), a sve udaljenosti više od toga smatraju se ultramaratonom. To su discipline trčanja 100 kilometara, 100 milja, trčanje na 24 sata ili pak višednevne utrke poput Transamerican Footrace, Transaustralia...
na duge pruge u rekreativnoj sferi postali rutinom pa sam htio da to iskuse i drugi kolege. S kolegama studentima Vedranom Radojčićem i Martinom Ljubić osmislio sam i 2003. pokrenuo utrku Medicinskog fakulteta u Zagrebu “162 stube”, koja se održava i danas. Start je ispred dekanata, trči se prema “Štamparu” i natrag te iza zgrade bivše Klinike Novakovom ulicom nizbrdo u podnožje Schlosserovih stuba koje svaki student zagrebačke medicine “odguli” nebrojeno puta, te preko njih 162 stube prema zgradi dekanata.
Osim već spomenute utrke “162 stube”, organizirao sam i Prvenstva Hrvatske u triatlonu i u ultramaratonu, a kao organizacijska kruna bilo je Svjetsko prvenstvo u trčanju na 100 km 2018., gdje sam bio direktor utrke. To se događalo u Svetom Martinu na Muri u Međimurju, gdje se okupilo 300 elitnih trkača iz 41 zemlje svijeta, a na tom projektu smo radili tri godine. Na istom smo prvenstvu proveli i istraživanje o ozljedama elitnih ultramaratonaca te poslije o tome objavili rad.
Triatlon je, s druge strane, sport u kojem se u jednoj utrci pliva, nakon čega se sjeda na bicikl i vozi određena udaljenost, a nakon nje trči. Najkraći triatlon je supersprint triatlon, gdje se pliva 375 m, vozi 10 km bicikl i trči 2,5 km. Standardna disciplina je olimpijski triatlon, gdje se pliva 1,5 km, vozi bicikl 40 km i trči 10 km. Najrazvikaniji pak je Ironman (Željezni čovjek) triatlon, gdje se pliva 3,8 km, vozi bicikl 180 km i trči maraton, tj. 42,2 km. Postoje i dvostruki, trostruki, peterostruki, desetero i dvadeseterostruki triatlon ironman distance, koje se smatraju ultra triatlonom.
Kao zanimljivost spomenuo bih da se broj 162 dobio na način da smo kolega Marko Vlašić hodali po stubištem i brojali ih više puta. Svaki put je broj bio drukčiji. Na kraju smo na temelju aritmetičke sredine zaključili da ih ima 162. Tada nismo mogli doći do točne informacije koliko ih ima, ostalo je da su 162, no broj je možda i drukčiji ako se broje i one veće stube pri kraju.
Mene su uvijek privlačile ultra udaljenosti.
Kao moja sportska dostignuća spomenuo bih prvenstveno organizacijska, sa ciljem promocije trčanja, triatlona i općenito sportova izdržljivosti u svrhu prevencije bolesti i očuvanja zdravlja. Sportski rezultati su u rekreativnom okviru s više od 50 završenih maratona, više triatlona ironman distance, dva dvostruka ultra triatlona, ultramaratona i nebrojeno kraćih utrka.
Pod sportskim postignućima smatram i sve one kolege, prijatelje i poznanike koje sam uspio pokrenuti iz sjedilačkog načina života u sportove izdržljivosti te su sada maratonci i triatlonci. Istaknuo bih posebno Nenada Šimunka, koji boluje od dijabetesa tipa 1, a koji je od neaktivne osobe tijekom godina vodstva postao maratonac i triatlonac. On je prva osoba s dijabetesom tipa 1 u Hrvatskoj koja je završila ironman triatlon. On je prva osoba na svijetu s dijabetesom tipa 1 koja je završila dvostruki i trostruki ironman. Tijekom, ali i prije i poslije njegovog dvostrukog ironmana, pratili smo njegove parametre glikemije i ostaloga te objavili case report jer do tada u znanstvenoj literaturi nije bilo poznato kako se ponaša tijelo osobe s dijabetesom tipa 1 u sportu koji bez prekida traje nekoliko desetaka sati. Te 2013. postojao je samo jedan rad na njemačkim triatloncima s dijabetesom tipa 1, ali samo u ironman triatlonu, tj. trajanju utrke do 12 sati. O svemu tome smo snimili i dokumentarni film.
Možda je jedino što bih istaknuo 11. mjesto na Svjetskom prvenstvu u dvostrukom ultra triatlonu 2014. koji je obuhvaćao 7,6 km plivanja, 360 km bicikla i 84,4 km trčanja, što sam završio za 24 sata i 19 minuta. Također smo na tom prvenstvu ekipno s hrvatskom reprezentacijom bili drugi.
Kakav je bio vaš profesionalni put? Nakon završenog Medicinskog fakulteta u Zagrebu 2004. odradio sam staž u Županijskoj bolnici u Čakovcu te sam kraće vrijeme radio kao zamjena u ordinaciji obiteljske medicine u Lepoglavi. Tada
Kako ste se počeli baviti trčanjem ? Glavni je i odgovorni krivac Katedra za anatomiju (a i druge) Medicinskog fakulteta u Zagrebu koja imalo ozbiljnog studenta prve godine prikuje za stolicu na dulje vrijeme. Kao posljedica dugotrajnog sjedenja ispiti su položeni, ali je zaostao balast od 20 kilograma viška kao nuspojava. Tada sam odlučio početi trčati. Svaki dan jedan kilometar, koji se ubrzo pretvarao u dva i tri dnevno, i tako sam se ubrzo 2001. prijavio na Zagrebački maraton, na utrku od 42 km, i preživio ga. S vremenom su trčanje i treniranje trčanja
78
LIJEČNIČKE NOVINE 202 - rujan 2021.
Koja su vaša najveća sportska dostignuća?