NOVOS TI IZ MEDICINSKE LITERATURE
POREMEĆAJI MIŠIĆNO-KOŠTANOG SUSTAVA
ČESTI SU KOD KIRURGA I INTERVENCIJSKIH LIJEČNIKA P ORUKA ČLANKA
Mnogi poremećaji mišićno-koštanog sustava kirurga i intervencijskih liječnika povezani s radom ovise o višesatnom neudobnom položaju operatera zbog kojeg liječnici dulje vrijeme stoje u statički nezgodnom položaju, često s teškom opremom na glavi ili teškim ‘pregačama’ na tijelu i s nedovoljno dobro dizajniranim instrumentima. Potrebno je poboljšati svijest o tom problemu i poboljšati ergonomiju instrumentarija radi smanjenja posljedica rada u ne-anatomskim uvjetima
D oc . p r i m . d r. s c . G O R A N AU G U S T I N , dr. me d. , s p ecijal is t o p će i ab d o min al n e kir urgije
Kirurzi i intervencijski liječnici izloženi su većem riziku od poremećaja mišićno-koštanog sustava vezanog za radne procese, i to sa stopama usporedivim s građevinskim radnicima. Sustavni pregled i meta-analiza koju iznosimo prva je sinteza teme do sada i ona baca svjetlo na problem s kojim se mnogi liječnici suočavaju tijekom karijere. Nakon sakupljanja i analize podataka rezultati su bili alarmantni i iznenađujući, pišu Lee i sur. (Harvard Medical School, Boston, Massachusetts, SAD). Takvi problemi mogu uzrokovati da pojedini kirurzi smanje broj takvih zahvata, da izostaju s posla zbog odlaska na rehabilitaciju ili na operaciju, pa čak i da skrate karijeru. Problem je toliko značajan da su ga neki stručnjaci nazvali “predstojećom epidemijom” i boje se da bi mogao doprinijeti nedostatku kirurga u budućnosti. Neke studije upućuju na to da su poremećaji mišića i kostiju češći među kirurzima i intervencijskim liječnicima nego među rudarima, proizvodnim radnicima i fizioterapeutima. Drugi su izvijestili da do 80 % liječnika na rizičnim pozicijama mogu doživjeti značajnu bol zbog posla. Međutim, većina je podataka ograničena ili anegdotalna pa da
68
LIJEČNIČKE NOVINE 169 - svibanj 2018.
bi pružili više dokaza, autori su pretražili četiri baze podataka i dva registra kliničkih ispitivanja za studije o poremećajima mišićno-koštanog sustava vezanih za rad kirurga i intervencijskih liječnika. Analiza je obuhvatila 21 članak objavljen na engleskom ili španjolskom jeziku u 23 različite zemlje između 1974. i 2016. godine i prikupila podatke o 5828 liječnika. Od toga su 78,5 % bili muškarci (srednja dob, 46,0 godina), u radnom odnosu prosječno 12,8 godina, a provodili su oko 14,4 sati tjedno na intervencijskim zahvatima. Procjene prevalencije pokazale su da je najčešći poremećaj mišićno-koštanog sustava povezan s radom bio degenerativna bolest lumbalne kralježnice, s ukupnom prevalencijom tijekom karijere (overall career prevalence - OCP) od 19 % (95 %-tni interval pouzdanosti [CI], 13 - 27%). Drugi uobičajeni poremećaji bili su degenerativna bolest vratne kralježnice (OCP, 17 %: 95 %-tni CI, 12 - 25%), ozljeda rotatorne manšete (OCP, 18 %, 95 % CI, 13 - 25%) i sindrom karpalnog kanala (OCP 9 %, 95 % CI, 5 -16%). Rezultati su također pokazali da ukupna prevalencija bolova u vratu, ramenu, leđima ili gornjem dijelu tijela tije-
kom posljednjih 12 mjeseci varira od 21 do 60 %, iako rezultati ovise o tome kako su studije procijenile bol. Među liječnicima koji su doživjeli poremećaje mišićno-koštanog sustava u vezi s radom 12 % (95% CI, 7 - 18%) moralo ih je otići na bolovanje, mijenjati ili ograničiti vlastitu praksu ili otići u prijevremenu mirovinu. Dvanaest specijalizacija u osam zemalja izvijestilo je o potrebi edukacije o ergonomiji. Rezultati upućuju na potrebu ergonomskih programa za kirurge i intervencijske liječnike zasnovanih na dokazima. Takvi bi programi trebali biti integrirani s drugim vrstama ‘wellness’ programa, osmišljenih kako bi se spriječili sindromi izgaranja na poslu te trošenja ili samoubojstva liječnika. Prvo što je potrebno jest poboljšati svijest o navedenom problemu i to od najranijih razina, bilo tijekom specijalizacije ili čak tijekom studija na fakultetu. Autori navode nekoliko ograničenja svoje studije, uključujući i mogućnost pristranosti, koje proizlaze iz metodoloških problema uključenih studija. Studija je djelomično financirana potporom National Institutes of Health. Autori nisu imali relevantne financijske odnose. (JAMA Surg. 2018;153:e174947.)