U Z S T O T U O B L J E T N I C U M E D I C I N S K O G FA K U LT E TA U Z A G R E B U
stičke vlasti istjerale iz okupiranog Splita. Zbilo se to zbog protestnog manifestiranja žalovanja nakon ubojstva u fašističkoj tamnici u Splitu njihovoga kolege gimnazijskog profesora Ćire Gamulina (1903.- 1942.) i odbijanja prihvaćanja talijanskog državljanstva. Od 15. srpnja 1945. bila je dr. Ljubić na odobrenom bolovanju. Usprkos tomu razriješena je 23. kolovoza 1945. dužnosti u III Realnoj ženskoj gimnaziji u Zagrebu, jer se higijena više nije predavala u školama. Imenovana je 4. rujna 1945. liječnicom u statističkom uredu Higijenskog zavoda pri Ministarstvu narodnog zdravlja te 1. siječnja 1946. premještena u Higijenski zavod u Zagrebu. Uspješno je završila tromjesečni tečaj iz zdravstvene statistike.
Predavala u školama Od početka 1948. radila je u Biblioteci “Škole narodnog zdravlja”. Položila je veoma strog bibliotekarski ispit. “Trebalo je završiti reorganizaciju biblioteke Higijenskog zavoda, a istodobno su stizale ogromne pošiljke knjiga i časopisa iz inozemstva koje je prof. Štampar uspio pribaviti za našu biblioteku i ostale ustanove u državi. Iako od mene nije nitko izričito tražio prekovremeni rad bila sam prisiljena uvijek prekovremeno raditi, dapače i nedjeljom. U početku sam bila u uredu od 9 ujutro do 9 uvečer sa pauzom od pola sata za ručak u menzi jer sam morala kao samouka u najkraćem roku steći najnužnije znanje iz bibliotekarske struke i to ne samo za onaj djelokrug rada koji je meni kao liječnici bio povjeren već iz svih grana bibliotekarstva i bibliotekarske administracije, zato da podučim svoje suradnice od kojih je jedino jedna nešto znala... ” (u životopisu koji je pisala Štamparu moleći pomoć i zagovor “svoga starog profesora”). Premještena je 12. travnja 1951. iz Higijenskog zavoda k Narodnom odboru grada Zagreba, s obrazloženjem “posao u biblioteci nigdje ne radi liječnik, osim u biblioteci Higijenskog zavoda i Vojne biblioteke u Beogradu”. U Odjelu za zdravstveno prosvjećivanje Gradskog ZZZZ-a radila je od 1. siječnja 1953. do 31. siječnja 1959. Vodila je brojne tečajeve Crvenoga križa u školama Zagreba i okolice. Držala je predavanja za školsku djecu u Sveučilištu grada ZaLIJEČNIČKE NOVINE 163 10 / 2017
greba. Prva je izrađivala audiovizualna sredstva kojima se služila tijekom brojnih predavanja. “U početku školske godine održala je dr. Ljubić sa 4 sestre, koje su onda bile u dispanzeru, mali kurs za propagandu higijene i uputila ih u rukovanje filmskom kamerom. U raznim školama prikazivani su 18 puta različiti filmovi” zapisano je u izvještaju o radu Dispanzera za školsku djecu i omladinu DNZ-a ”Črnomerec”. “Uloga doma i škole u sprečavanju nezgoda naše djece” bio je naslov predavanja kojega je, uz projekciju, održala 25. travnja 1961. na tribini Zdravstvenog narodnog sveučilišta Zavoda za zaštitu zdravlja Zagreba. U školskoj godini 1961/1962. vratila se, nakon duge pauze, studiju na Filozofskom fakultetu. Odobren joj je upis u II (ljetni) semestar na odsjeku psihologije, a ispiti iz fizike, fiziologije i psihijatrije, položeni na MEF-u, priznati su joj kao ekvivalentni za ispite iz fizioloških osnova psihičkih pojava, optike, akustike i elektriciteta te patološke psihologije.
Aktivnost u katoličkim udruženjima Skupa sa sestrom Anticom (1899. – 1967.) te bratom Jurjem (1903. – 1933.) i sestrom Ivkom (1905. – 1946.) odrastala je u sredini u kojoj se njegovala kršćanska tradicija, zanimanje za hrvatsku kulturu te smisao za socijalnu pravdu i ljubav prema bližnjemu. Antica je u II razredu gimnazije u Zadru bila predbilježena na list za hrvatsku katoličku mladež "Anđeo-čuvar" (ispočetka tiskan u Cerniku - Nova Gradiška, a od 1905. u Iloku). Gimnazijalke Marija i Antica Ljubić su tijekom svjetskog rata sudjelovale, uz majku, svakog poslijepodneva, od 15 do 20 sati, u dobrotvornom radu u radionici za šivanje odjeće za djecu u Zavodu "Sv. Dimitrija". Katoličko akademsko prosvjetno društvo "Pavlinović" sa sjedištem u Splitu, preimenovano 5. travnja 1919. u Jugo-
slavensko katoličko akademsko prosvjetno društvo, održalo je skupštinu 5. studenoga 1919. u Zagrebu u kojem je boravila glavnina članova. Za blagajnicu je izabrana studentica medicine Marija Ljubić. Na glavnoj skupštini "Domagoja" u Zagrebu 9. studenoga 1919. primljene su Antica i Marija Ljubić za gošće "Domagoja". Na prvom sastanku ženske sekcije "Domagoja" 23. studenoga 1919. Marija je izabrana za tajnicu. Dvanaest članica, punih volje za rad, osnovalo je pod geslom "Za
vjeru i narod" "Marijinu kongregaciju Hrvatskih katoličkih akademičarki". Bila je među 36 članova Medicinske sekcije "Domagoja" koji su u školskoj godini 1919/1920. održali 7 sastanaka. Njezin brat Juraj je maturirao u Zagrebu 1921., zatim završio pravo te bio veoma aktivan katolički aktivist i novinar. I nakon diplomiranja nastavila je dr. Ljubić djelovati u društvima katoličkih intelektualki. Izabrana za seniorku u "Domagoju", skrbila je o organizacijskim pitanjima Doma katoličkih studentica u Zagrebu kojega je utemeljila 1928. Smješten je najprije na Gornjem gradu, zatim u Mlinarskoj br. 25 i na kraju u Deželićevom prilazu 5/3 i imao svoga duhovnika. U životopisu je 1951. napisala: “Budući da sam rad uvijek shvaćala kao socijalnu dužnost, a ne kao sredstvo za zaradu, nisam se u svom radu ravnala prema visini plaće te sam svoj rad vršila sigurno savjesnije i s više ljubavi nego mnogi od onih koji su primali dvostruko. Meni je onda plaća bila dovoljna i bez doplatka jer sam imala da izdržavam 91