IZ KOMORE
Obveza čuvanja profesionalne tajne odnosi se na sve zdravstvene radnike
Liječnička tajna Mr. sc. ANTE KLARIĆ, dipl. iur., voditelj Službe stručno-medicinskih, pravnih i međunarodnih poslova HLK-a Liječnička tajna opći je pravni institut i profesionalno načelo liječničkog zvanja te je kao takva regulirana u prvom redu Zakonom o liječništvu (Narodne novine br. 121/03, 117/08) cit: Sve što liječnik sazna o pacijentu koji mu se obrati za liječničku pomoć, a u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem, mora čuvati kao liječničku tajnu i može je otkriti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, samo uz odobrenje pacijenta, roditelja ili skrbnika za malodobne osobe, a u slučaju njegove psihičke nesposobnosti ili smrti, uz odobrenje uže obitelji, skrbnika ili zakonskog zastupnika Postupanje suprotno navedenim pravilima je kažnjivo te uključuje propisanu novčanu kaznu liječniku. Liječnička tajna kao pojam i obveza čuvanja podataka pacijenta regulirana je s više propisa, među ostalim i Zakonom o zaštiti prava pacijenata (Narodne novine br. 169/04, 37/08) cit: "Pacijent ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova zdravlja sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih podataka." U predmetnom slučaju ukoliko se prekrši navedeno načelo citirane odredbe moguće je za predmetni prekršaj kazniti i nadležnu zdravstvenu ustanovu i odgovornu osobu. Kodeks medicinske etike i deontologije također načelno ukazuje na obvezu čuvanje Liječničke tajne, cit:
Neovlašteno otkrivanje podataka Sve ono što je liječnik saznao obavljajući svoj posao, smatra se liječničkom tajnom. Liječnik ju je obvezan čuvati i pred pacijentovim bližnjima, ako to pacijent/bolesnik zatraži, a i nakon njegove smrti, osim u slučaju kad bi čuvanjem liječničke tajne ugrozio život i zdravlje drugih ljudi. Dakle shodno navedenom jasno je da je liječnička tajna kao institut duboko ukorijenjen u temeljna načela obavljanja liječničke profesije. U vezi s tim intervenirao je i zakonodavac u formalno pravnom smislu, te je obvezu čuvanja profesionalne tajne jasno definirao kao društveno zaštićeno dobro, a svako neovlašteno otkrivanje podataka osobe u ovom slučaju pacijenta koji su povjereni i dostupni liječniku i drugom zdravstvenom radniku u obavljanju njegove djelatnosti kažnjiv je čak i kaznom zatvora. Slijedom svega navedenog jasno je da svaki liječnik ponaosob mora iznimno brinuti i skrbiti o činjenici potrebe čuvanja po-
30
dataka i informacija o pacijentima i zaštite načela liječničke tajne uopćeno. Međutim, valja naglasiti da se pojam liječničke tajne bez obzira na uvriježeni izraz, odnosi na sve zdravstvene radnike, a ne samo na liječnike. Tako je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti propisano da su svi zdravstveni radnici dužni čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju pacijenta. Na čuvanje profesionalne tajne obvezni su i drugi radnici u zdravstvu koji za nju saznaju u obavljanju svojih dužnosti, te studenti i učenici škola zdravstvenog usmjerenja ali i sve druge osobe koje u obavljanju svojih dužnosti dođu do podataka o zdravstvenom stanju pacijenta.
Pravo na obavijest Dakle, liječnička tajna je mnogo kompleksniji pojam te se ne veže i nije ju moguće isključivo i jedino vezati uz liječnika i liječničku profesiju. Postavlja se pitanje kome i na koji način se onda mogu pružiti relevantne informacije o pacijentu i njegovom zdravstvenom stanju. Osoba kojoj se trebaju dati i učiniti dostupnim relevantni podaci je u pravilu isključivo sam pacijent kojem se pruža zdravstvena zaštita osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno (slučajevi maloljetnika ili osoba pod skrbništvom). Liječnik i drugi zdravstveni radnici trebaju odabrati adekvatne načine na koji će informirati pacijenta u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući pri tom u obzir njegovo sveukupno zdravstveno stanje odnosno stanje eventualne bolesti. Pacijent ima pravo dobiti obavijesti na način koji mu je razumljiv, a predmetno uključuje jasnu i jednostavnu neposrednu i usmenu komunikaciju. Ujedno je bitno naglasiti da nemaju svi podaci koje liječnik sazna od bolesnika karakter tajnosti, već se to odnosi na one činjenice koje se tiču pacijenta, a on iste ne želi podijeliti s drugim osobama ili bi mu njihovo objavljivanje na neki način štetilo. Međutim postoje i situacije kad je moguće otkriti podatke o pacijentu u slučaju kad je to potrebno ili se čini radi javnog interesa ili prečnijeg interesa neke druge osobe odnosno u slučaju ugroženosti života i zdravlja drugih ljudi. Opći interes ili interes druge osobe smatra se slučaj npr. otkrivanja kaznenog djela, ili sprječavanja zaraze. Otkriti „tajnu“ je također moguće, uz izričit pristanak i želju pacijenta, ili uz tzv. pretpostavljen pristanak pacijenta, npr. ako pacijent imenuje liječnika kao svjedoka on je prešutno pristao