B O G AT S T V O P R I R O D E
Voda kao izvor magnezija u prehrani Autor: MAŠENJKA KATIĆ, mag. nutricionizma
Prirodne mineralne vode
Magnezij
Današnje spoznaje o resursima na Zemlji ukazuju na iznimnu važnost očuvanja vode kao prirodnog bogatstva. U tom smislu, prirodne mineralne vode predstavljaju vode posebne kakvoće, sačuvane u izvornom obliku, koje se jasno mogu razlikovati od svih ostalih voda za piće. Prirodne mineralne vode su prirodno čiste vode koje potječu iz podzemnih ležišta, sadrže otopljene mineralne tvari i elemente u tragovima te se zahvaćaju i pune iz izvora zaštićenih od svih rizika onečišćenja. Najvažnija obilježja prirodnih mineralnih voda su prirodna čistoća, stabilan mineralni sastav te određeni fiziološki učinak. U Europskoj uniji, sve prirodne mineralne vode moraju proći postupak priznavanja, koji obuhvaća stručnu procjenu s geološkog, hidro-geološkog, kemijskog, fizikalnog, mikrobiološkog, te po potrebi farmakološkog, fiziološkog i kliničkog stajališta, nakon čega se upisuju u Popis priznatih prirodnih mineralnih voda.
Magnezij je nakon kalija drugi najzastupljeniji kation u unutarstaničnoj tekućini. Kofaktor je za oko 350 staničnih enzima, od kojih su mnogi uključeni u energetski metabolizam, sintezu bjelančevina i nukleinskih kiselina. Sudjeluje u aktivnom transportu kalcija i kalija kroz staničnu membranu, procesu važnom za prijenos živčanih impulsa i kontrakciju mišića, te normalan srčani ritam, a doprinosi i u strukturnom razvoju kosti i zuba. Budući da se 99% magnezija u organizmu nalazi u kostima, mišićima i ne-mišićnim mekim tkivima, a samo oko 1% u serumu i eritrocitima, teško je procijeniti njegov status u organizmu. Najčešće korištena metoda je mjerenje koncentracije magnezija u serumu, iako ona slabo korelira s ukupnim statusa magnezija u tijelu ili pojedinim tkivima. Ostale metode uključuju mjerenje njegove koncentracije u eritrocitima, slini i urinu, zatim mjerenje ioniziranog magnezija u krvi, plazmi i serumu, kao i provođenje testa tolerancije na magnezij. Za sada se niti jedna metoda samostalno ne smatra u potpunosti zadovoljavajućom.
Specifičnost sastava Prirodne mineralne vode imaju složen kemijski sastav koji ovisi najviše o sastavu stijena kroz koje prolaze, a njihove glavne ionske komponentne najčešće čine kationi kalcija, magnezija, natrija i kalija te anioni hidrogenkarbonati (bikarbonati), sulfati, kloridi i drugi. One mogu biti gazirane i negazirane. Zbog svoje prirodne čistoće i sastava, prirodne mineralne vode mogu imati specifičan i blagotvoran učinak na zdravlje čovjeka. U prehrani su od davnina korištene s različitim ciljem, kao preventivno i terapeutsko ljekovito sredstvo kod mnogih bolesti vezanih na probavni sustav, kožu, jetra, respiratorni sustav, ginekološki trakt, kosti i zglobove. One su također, ovisno o sastavu, potencijalno značajan izvor minerala u prehrani. Upravo je voda kao izvor magnezija, od sredine prošlog stoljeća, postala predmet sve većeg interesa znanstvenika pa čak i Svjetske zdravstvene organizacije.
86
Preporučeni unos i apsorpcija Preporučeni dnevni unos magnezija za zdravu populaciju iznosi: za djecu od 1 do 3 godine 80 mg, od 4 do 8 godina 130 mg, od 9 do 13 godina 240 mg, od 14 – 18 godina od 360 do 420 mg i nadalje za odrasle od 320 do 420 mg/dan. Iako se čini da je magnezij široko rasprostranjen u hrani, istraživanja pokazuju da je u većine ljudi tzv. zapadnjačke civilizacije unos magnezija ispod preporučenog, te da moderan čovjek danas živi u stanju kroničnog prehrambenog deficita magnezija. S aspekta nutritivnog sastava namirnica, hranu s najvećom količinom magnezija čine orašasti plodovi, sjemenke, mahunarke, zeleno lisnato povrće, te integralne žitarice. Međutim, sadržaj magnezija u hrani mijenja se s obzirom na primijenjene agrotehničke
mjere u proizvodnji hrane, u tehnološkom procesu prerade, te u samoj pripremi hrane, kuhanjem, zamrzavanjem i slično. Tako je jedno švicarsko istraživanje pokazalo smanjenje magnezija u špinatu za 35% nakon odmrzavanja zamrznutog, kao i sjeckanja svježeg špinata, te daljnjih 50% nakon prokuhavanja ili kuhanja na pari. Procijenjeno je da se u industrijaliziranim zemljama manje od 1% ukupnog magnezija unese putem zelenog lisnatog povrća, koje se često smatra njegovim značajnim izvorom, budući da se magnezij, kao središnji atom, nalazi vezan u molekuli klorofila. Apsorpcija magnezija iz hrane u tankom crijevu iznosi 20 – 70% ovisno o izvoru i interakciji s drugim nutrijentima, te je visoka kod niskog sadržaja magnezija u prehrani (50mg), a niska kod visokog unosa magnezija u prehrani (1000 mg).
Nedostatak magnezija Rani simptomi nedostatka magnezija uključuju gubitak apetita, mučninu, povraćanje, umor i slabost. Kako se deficit povećava nastupaju trnci, kontrakcije mišića, grčevi, poremećen srčani ritam ali i promjene osobnosti. Niske razine magnezija povezane su s poremećenom ravnotežom elektrolita, disfunkcijom endotela, povećanom cirkulirajućom razinom C-reaktivnog proteina, smanjenom osjetljivošću na inzulin, hipertenzijom, pre-eklampsijom, migrenom, koronarnom bolesti srca, diabetes mellitusom tipa 2 i metaboličkim sindromom. Osim smanjenog unosa prehranom, povećano izlučivanje magnezija iz organizma također može biti razlogom njegovog smanjenog statusa u organizmu. Magnezij se izlučuje znojenjem te menstrualnim krvarenjem, dok alkohol, diuretici, neki antibiotici, te određeni kemoterapijski tretmani povećavaju eliminaciju magnezija putem bubrega. Također, konzumacija niskomineralizirane vode (kakva se, među ostalim dobiva i upotrebom određenih filtera za vodu) SPONZORIRANI ČLANAK